Izvješće o provedenom savjetovanju - NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Željko Maurović PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Općenito smatram da ovaj Nacrt prijedloga zakona o zaštiti životinja nije razrađen kako treba, brzopleto je napisan, nedorečen, ostavlja preveliki prostor za tumačenje kako kome bude pasalo u pojedinim situacijama (koliko pas smije biti na lancu i kako dokazati da nije stalno vezan, koje su životinje podobne, a koje pogodne za držanje kao kućni ljubimci i zašto, zašto osoba koja odbije dati osobnu iskaznicu trgovcu, a naočigled ima 45 godina života ne smije kupiti životinju...tko će zaštiti radnika koji će poštivati ovaj zakon i pritom prekršiti tri druga... itd-ima toga poprilično, ), te će donijeti samo više problema, umjesto da se napravi ono što Hrvatskoj treba - zaštita prava životinja, ukidanje sive zone tržišta, briga o sklonjenim životinjima, a ne skloništima i sl. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
2 Željko Maurović ZAŠTITA ŽIVOTINJA U TRGOVINAMA ZA PRODAJU KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 73. Pročitah komentar da se na jedan certifikat može prodati više životinja, od kojih i ona izlovljena u prirodi. Notorna glupost. Gdje možemo loviti pitome vretice? Primljeno na znanje Primljeno na znanje
3 Željko Maurović PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA U TRGOVINAMA ZA PRODAJU KUĆNIH LJUBIMACA Uvjeti držanja životinjama u današnjim zoo dućanima, imajući pogotovo na umu da su te životinjice tamo u "prolazu" i ne borave u dućanu dugo, prečesto puta su bolji od uvjeta kod krajnjih "vlasnika"...i treba imati na umu da niti jedna životinja iz zoo dućana, nikada nije završila napuštena na cesti...to rade "odgovorni vlasnici koji idu na gosišnji odmor". Mislim da bi se trebalo pozabaviti tom problematikom - zaštitom životinja u domovima posjednika. Primljeno na znanje Trgovine kućnim ljubimcima moraju osigurati odgovarajući način držanja životinja kao i postupanje s njima te se u tu svrhu registriraju pri nadležnom tijelu i pod nadzorom su veterinarske inspekcije. Nadzor se obavlja se na temelju procjene rizika, nasumičnim odabirom mjesta nadzora ili po saznanju o postupanju protivno odredbama ovoga Zakona.
4 Željko Maurović DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 37. Zanima me: koji su to točno poslovi za koje se priznaje relevantno 10-godišnje iskustvo; što znači „priznati stručnjak“ i na koja točno područja se odnosi „relevantno radno iskustvo“, te po kojim kriterijima i na koji način ćete birati npr. uzgajivača u odbor? Primljeno na znanje Radno iskustvo se odnosi na poslove iz djelokruga odbora Povjerenstva za zaštitu životinja za priznate stručnjake koje će predložiti u pojedinim odborima navedene institucije odnosno udruge i drugi navedeni sudionici.
5 Željko Maurović ZAŠTITA ŽIVOTINJA U TRGOVINAMA ZA PRODAJU KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 73. st 1 - Zašto zabraniti pitome vretice u trgovinama za prodaju kućnih ljubimaca?! Pitome vretice ("afrički tvorovi","pitomi tvorovi", "fereti") lat. Mustela putorius furo (engl. Ferret, njem. Frettchen) su domaći, a ne divlji kućni ljubimci. Prema nekim podacima, pripitomljeni su još prije nekoliko tisuća godina u drevnom Egiptu. U početku su se koristili za lov, no nedugo zatim, kada su ljudi zapravo shvatili koliko su ljupka i zabavna ova stvorenja, počeli su ih držati u svojim domovima kao kućne ljubimce. U specijaliziranim trgovinama za kućne ljubimce, pitome vretice dolaze iz uzgoja, cijepljeni i čipirani, ne izlovljeni u divljini. Čemu zabrana? Prihvaćen Prihvaćeno
6 Željko Maurović ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. čl. 57 - o uzgoju stranih životinjskih vrsta postoji zakon i pravilinik, koji je izdalo Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, a u skladu sa provedenim znanstvenim studijama. Ministarstvo zaštite okoliša izdaje dopuštenja za uzgoj stranih vrsta koje se smiju stavljati na tržište RH, a u skladu sa regulativom i praksom Europske Unije. Kako vi namjeravate pobijati njihova dopuštenja izdana na temelju provedenih znanstvenih studija i zašto? Prema kojim kriterijima biste odredili podobnost papigice tigrice za uzgoj i držanje kao kućnog ljubimca...pogotovo kada se sjetite da papigicu tigricu ljudi drže kao ljubimce od 19-og stoljeća...do danas...Odnosno, koji je kriterij za određivanje primjerenosti bilo koje živoitnje za držanje kao kućnog ljubimca? Nejasno je, i nedorečeno, i podložno tumačenju "kako kome paše", a zakon ne smije biti takav! Nejasan mi je st.2 - iz napisanog proizlazi da trgovci smiju držati strane životinjske vrste samo ako ih prodaju van države RH?! RH nalazi se u jedinstvenom EU tržištu, nema granica za trgovinu. st 5 - ne možete donijeti zabranu o uzgoju/držanju/prodaji stranih životinjskih vrsta prije negoli uopće i sami znate o kojim se životinjama radi! No važnije od toga je - o tome morate upoznati javnost prije donošenja bilo kakvog zakona, a kamoli zakona o zabrani bilo kojeg tipa! Prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
7 Željko Maurović ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 54. st 1 - Uzgajivač sam i smatram da je uzgoj = uzgoj, bez obzira ima li netko 1, 2 ili 53 rasplodne ženke. Svi koji se žele baviti uzgojem trebaju zatražiti regostraciju uzgoja, jer je "sive zone" puno Njuškalo! Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Karamarko uz ovaj članak.
8 Željko Maurović ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Što znači - zabranjeno je držati pse stalno vezane? Kako namjeravate dokazati je li pas stalno vezan ili je privezan netom prije dolaska inspektora na teren!? Ovo treba bolje definirati, jer će biti nedokazivo i nekažnjivo za one koji će i dalje držati pse stalno vezane. Nije prihvaćen Ovim Zakonom se propisuju obveze posjednika/vlasnika životinja vezano za način držanja životinja što obuhvaća uvjete koje je potrebno osigurati životinjama s obzirom na vrstu i kategoriju životinja te način postupanja sa životinjama što uključuje kretanja životinja te, u smislu ovoga Zakona, držanje životinja stalno privezanih ili u odvojenim prostorima za držanje životinja. Odgovornost je posjednika/vlasnika da osigura životinji najmanje propisane uvjete, a u slučaju postupanja protivno odredbama ovoga Zakona primjenjuju se prekršajne odredbe određene ovim Zakonom. Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona provode veterinarski inspektori dok nadzor nad provođenjem općih akata (način postupanja s divljim životinjama pronađenim izvan prirodnog staništa, uvjete i način držanja kućnih ljubimaca uključujući vezanje pasa te način postupanja s napuštenim ili izgubljenim životinjama) provode komunalni redari. Inspekcijski nadzor provodi se na temelju procjene rizika, nasumičnim odabirom mjesta nadzora ili po saznanju o postupanju protivno odredbama ovoga Zakona.
9 Željko Maurović ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 50. st 5 - evidencija prodanih ili darovanih životinja...kao uzgajivač protivim se ovome, jer će oduzeti dragocjeno vrijeme djelatnicima u dućanima, a koje bi smatram, bilo pametnije zadržati da se posvete dobrobiti životinja, promjeni vode u posudama/pojilicama, dodavanju hrane, čišćenju nastambi u kojima borave i sl, nego na ispunjavanje nepotrebne papirologije, a pogotovo s obzirom na to da se evidencija lako izvuče s kartica ulaz/izlaz... Prihvaćen Članak 50. Zakona postao je članak 51. Zakona. Stavak 5. je brisan.
10 Željko Maurović ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 50. St 4 - ukoliko osoba koja kupuje životinju spada u očiglednu srednju ili čak stariju životnu dob, koja je osnova traženja osobne isprave na uvid, te nadalje - zašto osobi srednje životne dobi koja ne želi pokazati svoju osobnu iskaznicu uskratiti pravo na kupovinu živoitnje?! Ovo graniči sa zdravim razumom, jer komadić plastike/kartona, ne garantira da će se o životinji bolje brinuti! Primljeno na znanje Članak 50. Zakona postao je članak 51. Zakona. Zahtjev za dokazivanje dobi putem javne isprave služi samo u svrhu da se životinje ne prodaju maloljetnim osobama te se navodi da prodavač može zatražiti takvu ispravu.
11 Željko Maurović ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 50. St. 3 koji kaže da prodavač/voditelj skloništa ili osoba koja daje kuć.ljubimce na udomljavanje mora zatražiti od kupca ili udomitelja javnu ispravu kojom će dokazati dob i identificirati, protivna je nekolicini zakona! Naime, prema Zakonu o zaštiti podataka dio X, čl. 36,određena je novčana kazna u iznosu 20.000-40.000 kn, za svako neovlašteno uzimanje i prikupljanje osobnih podataka i davanje trećim osobama (u ovom slučaju treće osobe bili bi vi, odnosno vaši inspektori koji bi tražili uvid u evidenciju kupaca!). Dakle, vi predlažete da prodavači u specijaliziranim trgovinama za kućne ljubimce prilikom prodaje životinja, krše zakon i godišnju plaću stave na kocku ako ju samo 1x"ulove u prekršaju", odnosno u neovlaštenom uzimanju osobnih podataka?! Zakon o osobnoj iskaznici NN-62/15 koji je na snazi od 6/6/2015. godine, u dijelu IV, čl. 16 kaže: (1) Punoljetna osoba dužna je imati kod sebe osobnu iskaznicu i dati je na uvid osobama koje su na temelju posebnih propisa u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti ovlaštene izvršiti uvid u osobnu iskaznicu radi utvrđivanja ili provjere identiteta nositelja osobne iskaznice. Moje je pitanje - tko će, kada i kako ovlastiti prodavače po zoo trgovinama da legitimiraju kupce i zapisuju njihova imena, prezimena, adrese...??? Niti jedan građanim nije dužan pokazati svoje dokumente neovlaštenim osobama, a samo ovlaštena osoba podatke smije uzeti i zapisati! Primljeno na znanje Članak 50. Zakona postao je članak 51. Zakona te se istim zabranjuje prodaja kućnih ljubimaca maloljetnim osobama. U tu svrhu prodavač u trgovini za kućne ljubimce, kao i prodavatelj psa i mačke te voditelj skloništa ili osoba koja daje kućne ljubimce na udomljavanje ili skrb može od osoba kojima se prodaje ili daje životinja zatražiti javnu ispravu kojom se dokazuje dob te osobe. Prodavač ne zapisuje podatke iz javne isprave te ne vodi evidenciju kupaca kućnih ljubimaca.
12 Željko Maurović ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Protivim se st.2 - u dijelu koji kaže da sklonište životinju može PRODATI. Skloništa ne mogu i ne smiju biti profitne organizacije niti se baviti trgovinom! Protivim se st.3 - smisao spašavanja i smještaja životinja u sklonište je besmislen ukoliko je dozvoljeno iste usmrtiti nakon 60 dana. Tada skloništa nisu niti potrebna, osim da bi ista ubirala donacije i ostvarivala profit. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
13 Željko Ivančan OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Ovim putem želim izraziti svoje nezadovoljstvo spram prijedloga zakona o zaštiti životinja članak 5 posebice na dio koji se odnosi na uzgoj životinja u svrhu proizvodnje krzna. Ovim putem dajem potpunu podršku obiteljima koje su pronašle svoju egzisteniciju u ovome poslu. Može se navesti nekoliko primjera masovnog uzgoja gdje se sa životinjama puno nehumanije postupa (tov teladi i kasnija obrada, tov svinja, tov pilića ... da ne nabrajam) i to nitko neće i nesmije zabraniti. Pozdravljam uzgoj činčila i ostalih životinja u svrhu proizvodnje krzna. Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
14 Željko Butorac NADZOR, Članak 79. Što napraviti kada se dogodi slučaj s psom (npr. psom lutalicom) poslije radnog vremena ili vikendom kada komunalni redar/ica ne rade, odnosno imaju svoje slobodno vrijeme? Primljeno na znanje Zakonom je određeno da je psa moguće vratiti vlasniku ako se utvrdi vlasnik ili je životinju moguće smjestiti u sklonište za životinje. Popis skloništa za životinje s kontakt podacima nalazi se na stranicama Ministarstva poljoprivrede na poveznici: http://www.veterinarstvo.hr/default.aspx?id=60 .
15 Željko Butorac NADZOR, Članak 79. Na koji način će komunalni redar izvršavati očitavanje mikročipa i s kojim uređajem? Imao sam iskustva da sam doživio da me je pas ugrizao za vrijeme obavljanja službene dužnosti kao komunalnog redara. Vjerojatno postoje komunalni redari/ice koji se boje prići psu (pogotovu nekom većem psu). Što u tom slučaju činiti? Primljeno na znanje Pogledati odgovor Udruzi za zaštitu životinja "Sedma od Devet" uz ovaj članak.
16 Željka Štor PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Ovo su moji komentari na prijedlog zakona: Zabrana uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno bez ikakog produžetka roka. U dopisu Hrvatskom saboru u veljači 2015. godine ministar Jakovina napisao je da će izmjenama Zakona o zaštiti životinja u Hrvatskoj dopustiti uzgoj činčila radi krzna. Iz ministrova dopisa, za koji nije želio da sazna javnost, jasno se vidi da Povjerenstvo za izmjene Zakona, Vlada i Sabor trebaju samo reda radi potvrditi već donesenu odluku, što ovaj pokušaj unazađivanja Zakona čini sramotnim. U Hrvatskoj je uzgoj činčila radi krzna i jedini takav poznat uzgoj pa je namjera ministra Jakovine da se iz postojeće odredbe o zabrani uzgoja životinja radi krzna izuzme uzgoj činčila dodatno izrugivanje zakonodavnom sustavu Republike Hrvatske, proceduri donošenja zakona i volji građana. Zabrana ubijanja životinja u skloništima Zakon o zaštiti životinja propisuje zbrinjavanje napuštenih životinja, veterinarsku skrb, oglašavanje i njihovo udomljavanje te edukaciju, što je jedini ispravan i efikasan način rješavanja problema. Mogućnost ubijanja životinja nakon 60 dana neprimjerena je i treba ju izbaciti iz Zakona. Osim neetičnosti, dopuštanje ubijanja potiče one koji žele profitirati na zbrinjavanju životinja trošeći novac poreznih obveznika na površnu provedbu Zakona o zaštiti životinja. Zabrana ubijanja ako ima mjesta u skloništu U većini skloništa u Hrvatskoj provodi se odredba članka 57. koja omogućava usmrćivanje neudomljenih životinja nakon 60 dana. Zalažem se za ukidanje te u javnosti izuzetno nepopularne odredbe, kojoj se protivi velika većina građana Hrvatske. Kako bi skloništa koja usmrćuju pse nakon 60 dana bila potaknutija da ulože sve svoje resurse u oglašavanje životinja i traženje udomitelja, predlažemo da se Zakonom odredi da se životinju ne može usmrtiti. Skloništa bi morala biti ne profitna. Devet pasa i uvjeti kao za skloništa Ministarstvo poljoprivrede je tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine predložilo uvrštavanje odredbe po kojoj posjednik više od devet pasa koji više ne sišu mora udovoljiti uvjetima kao za skloništa, osim ako je riječ o radnim životinjama i uzgojima pasa. Pohvaljujemo inicijativu da posjednici većega broja životinja trebaju osigurati psima adekvatne uvjete držanja. No ovako predložena odredba značajno će otežati zbrinjavanje životinja privremenim udomiteljima koji su važna karika u spašavanju pasa s ulica i iz kill skloništa, čime će se dugoročno utjecati na porast usmrćivanja životinja u skloništima. Nelogično je i da se iz predložene odredbe izuzimaju uzgajivači pasa koji profitiraju na uzgoju, a pritom se od njih ne traži udovoljavanje uvjetima kao za skloništa. Zabrana trajnoga držanja pasa na lancu Zakon o zaštiti životinja propisuje zaštitu životinja od zlostavljanja i zato bi trebao imati konkretnu zabranu stalnoga držanja pasa na lancu, što predstavlja fizičko i psihičko mučenje životinje koja zbog takvog načina držanja može postati i agresivna. Osim toga, nijedna druga životinjska vrsta ne bi smjela biti na trajnom vezu, već bi trebala imati barem pravo na dnevni ispust, odnosno kretanje. Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva Stravični prizori konja s otvorenim ranama koji svakodnevno vuku drva iz šume i konja koji padaju pod teretom drva pokazuju nužnost zaštite konja od prisiljavanja na težak tjelesni rad, koji je iznad njihovih fizičkih mogućnosti, a što rezultira padovima, ozljedama, lomljenjem nogu i vratova. Kako se sve to događa u šumama, daleko od pogleda, inspekciji je nemoguće kontrolirati postupanje prema konjima, zbog čega je nužno donijeti zakonsku zabranu. Zabrana žigosanja kopitara Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine predložili smo da se Zakonom zabrani označavanje kopitara žigosanjem. Zakonom propisano umetanje transpondera, u kombinaciji s dijagramskim opisom vanjštine konja, uhodana je metoda kojoj nema ozbiljnih zamjerki. S druge strane, žigosanje je zastarjela i bolna metoda, već zabranjena u nekim državama, koju je nužno zabraniti Zakonom i tako omogućiti adekvatnu zaštitu konja, a da se pritom ne narušava ni na koji način zakonom propisano označavanje kopitara. Zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom Zamke na principu ljepila nedvojbeno su jedna od najokrutnijih metoda hvatanja i ubijanja životinja. Ljepljive zamke deru dijelove kože, krzna i perja sa životinjskih tijela dok one pokušavaju pobjeći, a mnoge životinje čak izgrizu vlastite udove ili ih polome ne bi li se oslobodile. Samo lijepilo ih iritira i oštećuje oči. Životinje pate i danima dok ne umru od gladi ili dehidracije. Nosovi, usta ili kljunovi životinja mogu zapeti u ljepilu te se one guše i polagano umiru, što može trajati satima. Životinje su nedostatno zaštićene tek općenitom odredbom Zakona o zaštiti životinja, zbog čega je nužno konkretno zabraniti ovu okrutnu praksu. Prodaja u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani Iako se Zakonom o zaštiti životinja regulira zaštita i dobrobit životinja prigodom njihova držanja, on nigdje izrijekom ne zabranjuje prodaju i usmrćivanje živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani u trgovinama, a što je sve učestaliji problem u sve više trgovina. Vjerujemo da Zakon o zaštiti životinja ne bi dopustio da se u trgovinama otvaraju npr. ''male farme'' živih pilića i da ih se tamo kolje, pa tako ne bi trebalo biti ni s ribama na odjelima svježe ribe u trgovinama. Kontrola razmnožavanja kućnih životinja Postojeće odredbe Zakona o zaštiti životinja koje se odnose na osiguravanje kontrole razmnožavanja životinja koje imaju skrbnike treba izmijeniti kako bi se osiguralo da skrbnici kastriraju kućne životinje. Napuštenih i ostavljenih životinja ionako je previše i predstavljaju veliki financijski teret za lokalne zajednice i građane. Stoga predlažem da se Zakonom propiše kastracija kućnih ljubimaca kao jedini trajan i siguran način kontrole njihova razmnožavanja. Registracija svih uzgoja kućnih ljubimaca Potpuno se protivim uzgoju i prodaji životinja te njihovu iskorištavanju i manipuliranju njihovim reproduktivnim sustavom. No, s obzirom na trenutačno stanje svijesti građana i postojanje uzgajivača, neophodno je registrirati svakoga tko se bavi uzgojem i želi prodavati živa bića, bez obzira na broj ''rasplodnih ženki'', jer su, prema odredbama Zakona o zaštiti životinja, sada oni koji imaju manje od tri ''rasplodne ženke'' bez kontrole i to predstavlja sivu zonu uzgoja. Uvesti visoke kazne za ljude koji se bave kućnim leglima za prodaju a nisu registrirani kao uzgajivači. Trajno oduzimanje životinje Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine dali smo prijedlog za izmjene članaka 64. i 65. na način da se omogući trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put. Mogućnost izricanja trajne zabrane trebala bi biti u ovlasti veterinarnih inpektora. Zabrana držanja i korištenja svih životinja u cirkusima Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je ''držanje divljih životinja u cirkusima te njihovo korištenje u cirkuskim i drugim predstavama sa životinjama''. Svako držanje životinja u cirkusu, bez obzira bile one domaće, kućne ili divlje životinje, predstavlja zlostavljanje tih životinja kroz tjeranje na neprirodno ponašanje, podvrgavanje treningu u svrhu redovitih predstava i stalno seljenje i transport. Stoga bi zakonom trebalo zabraniti držanje svih životinja u cirkusu, kao i korištenje divljih životinja u predstavama sa životinjama. Neprofitni karakter skloništa za životinje Zakonom bi trebalo biti propisano da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera. Na taj način skloništa bi vodile udruge, ustanove, javne službe, dakle, organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljena posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca, kao što je trenutačno slučaj sa skloništima koje vode profitne organizacije. Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa Zakon o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, dok ''obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave''. Unatoč tome, mnoge lokalne zajednice od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007. godine nisu izgradile skloništa, čime krše Zakon, pa je nužno propisati kaznene odredbe kako bi jedinice lokalne samouprave ozbiljno shvatile Zakon i počele ga provoditi. Pozitivna lista egzotičnih životinja Protivimo se uzgoju i prodaji životinja bilo koje vrste i podržavamo udomljavanje napuštenih životinja. Kako je trenutačno nemoguće zabraniti trgovinu egzotičnim životinjama, Pozitivna lista (popis dopuštenih vrsta) je najdjelotvornija i uspješna mjera za smanjenje patnje egzotičnih životinja koje drže neprikladno kao kućne ljubimce u Europi, što je osobito važno zbog otvorenog tržišta trgovine egzotičnim životinjama u zemalja EU-a. Zabrana utrka pasa Kod ranijih izmjena Zakona o zaštiti životinja zabranjene su utrke pasa na svim podlogama zbog iznimne okrutnosti povezane s ovakvim natjecanjima. Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine Klub Hrtova Hrvatske uputio je dopis Hrvatskom kinološkom savezu tražeći da oni zatraže ''od nadležnog Ministarstva promjenu članka u kojem neće sportsko kinološke aktivnosti pod pokroviteljstvom HKS-a iFCI-a a biti tumačene kao utrke pasa koji potiču klađenje i loše postupanje prema psima''. Nakon rasprave u Povjerenstvu, udruga Prijatelji životinja predložila je definiciju pojma ''utrke pasa'': komercijalne ili amaterske utrke pasa koje se odvijaju u svrhu ostvarivanja dobiti ili pobjeđivanja pasa u brzini u sportskim natjecanjima. Zabrana kupiranja lovačkih pasa Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine Ministarstvo poljoprivrede predložilo je da se u čl. 4., st. 2. doda odredba po kojoj je zabranjeno ''izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima osim lovačkih pasa''. Podržavamo uvrštavanje u Zakon zabranu izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. No, nema nikakva medicinskog ili bilo kojeg drugog razloga da se ''lovački'' psi izuzimaju iz opće zabrane amputacije ili uklanjanja pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela, pa tako nema razloga ni za njihovo izuzimanje iz zabrane izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. Zakon o zaštiti životinja morao bi nedvosmisleno zabranjivati operativno skraćivanje repova i uši psima iz estetskih razloga. Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca Nužno je zabraniti natjecanja konja u povlačenju trupaca, teških i po tonu, koje konji vuku najčešće po dubokome blatu. Događa se da konje teško zlostavljaju bičevanjem često do krvi, ubadanjem štapovima s metalnim šiljcima i udarcima rukom. Konji su, isključivo zbog ljudske zabave, izloženi potpuno nepotrebnom teškom fizičkom naporu, povicima i urlanju gomile ljudi, buci automobila, vrućinama i nezaštićenosti od jakog sunca prije i tijekom natjecanja, iživljavanju djece vlasnika konja, koji ih, dok su vezani, vuku za rep ili udaraju bičem. Sastavni dio tih događanja je i ilegalno klađenje na iznose od nekoliko desetaka tisuća eura. Udomljavanje životinja nakon pokusa Smatramo da životinju uzgojenu za korištenje u pokusima treba ponuditi na udomljavanje prije nego što se usmrti. Udomljavanje je dopušteno i Direktivom 2010/63/EU te je regulirano u zakonodavstvima američkih saveznih država Minnesota (i uspješno se implementira), Kalifornija, Connecticut i Nevada, a u tijeku je i uvrštavanje tog prijedloga u zakonodavstva saveznih država Illinois i New York. U veljači 2016. godine počela su i u Indiji udomljavanja pasa iz laboratorija... Struke koje provode pokuse na životinjama Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine jedna članica Povjerenstva (koja i sama u svojemu radu provodi pokuse na životinjama) vršila je izniman pritisak na ostale članove Povjerenstva da se u Zakonu proširi popis struka kojima bi se dopustili pokusi na životinjama, kao i kirurški zahvati na životinjama. Izričito se protivim ovakvim zahtjevima. Znanstvenici se trebaju konstantno educirati i nadograđivati svoja stručna znanja te primjenjivati u obrazovanju studenata i u svojemu znanstvenom radu aktualne znanstvene spoznaje i postignuća, bez korištenja životinja. Oglašavanje napuštenih životinja u skloništima Psi iz veterinarskih stanica i skloništa uopće nisu ili su jako slabo oglašeni za udomljavanje, što otežava udomljavanje pasa. Nijedna životinja nije neudomljiva pa čak ni starije i ozlijeđene/invalidne životinje, ako se kvalitetno oglase. Iako je Zakonom o zaštiti životinja propisano da sklonište za životinje mora ''tražiti vlasnike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti'', potrebno je precizirati kako je neophodno da se životinje nastoje udomiti putem sredstava javnog priopćavanja. Budući da je oglašavanje zapravo jedini način udomljavanja životinja, trebalo bi uvesti kazne za nepridržavanja istoga. Obveza pružanja pomoći ozlijeđenim životinjama Zakonom o zaštiti životinja propisano je da ''Svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ukoliko to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći.'' Životinje najčešće stradaju na cesti, a osoba koja je upravljala vozilom najčešće produži dalje. Ako se nađe netko tko želi pomoći životinji, a nema novaca za liječenje (što je uglavnom slučaj), nijedna veterinarska stanica neće preuzeti životinju na liječenje. Stoga je neophodno da se Zakonom propiše da, ako nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, pružanje potrebne pomoći mora organizirati i financirati jedinica lokalne samouprave. Napominjem da bi i tako unesrećena životinja trebala završiti u skloništu gdje je također obveza pružanja pomoći ozlijeđenoj životinju a za što također financiraju jedinice lokalne samouprave pa stoga ne čini dodatni trošak. Zaštita glavonožaca Zakon o zaštiti životinja primjenjuje se na samo one glavonošce koji se koriste u svrhu znanstvenih istraživanja. Istraživanja su dokazala da su beskralježnjaci, osobito glavonošci kao što su hobotnice, lignje i sl., sposobni osjetiti bol pa je jasno da se Zakonom treba osigurati njihova zaštita općenito, a ne samo u pokusima. Zabrana obrednoga klanja Apsurdni zakonski propisi u zakonodavstvu EU, kao i Hrvatske, propisuju za klanje životinja u klaonicama obavezno omamljivanje, s obzirom na znanstveno dokazanu patnju i bol koju doživljavaju životinje pri usmrćivanju. No, ista odredba ne vrijedi za tzv. obredno klanje koje provode predstavnici nekih vjerskih zajednica, pri čemu se agonija životinja produžuje svjesnim umiranjem do iskrvarenja. Hrvatska bi svojim zakonodavstvom trebala štititi životinje i uvažiti suvremene znanstvene spoznaje i političke poteze europskih zemalja koje imaju brojnije vjerske zajednice koje obavljaju klanja bez omamljivanja, a ipak su ukinule ili pokušavaju ukinuti tu krajnje nehumanu i brutalnu praksu kojoj nema mjesta u civiliziranome svijetu. Zabrana borbi i insceniranih sukoba životinja Zakonom o zaštiti životinja zabranjene su borbe životinja, poticanje na agresivnost, kao i huškanje životinje na drugu životinju ili na čovjeka. Ova odredba ne smije imati nikakav izuzetak, već barbarski i primitivni načini zabave trebaju evoluirati u moderne priredbe koje ne uključuju iskorištavanje životinja, odnosno koje ne uključuju borbe životinja ili druge oblike sukoba životinja koji se neutemeljeno pokušavaju nazvati tradicionalnima. Zabrana držanja dupina u zatočeništvu Predlažem da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani držanje dupina u zatočeništvu, osim u slučaju privremenog držanja bolesnih i ozlijeđenih životinja radi njihova liječenja i oporavka te povratka u prirodu. Hrvatska ima zaštitu slobodnih dupina i važno je da uz to ima i jasnu zabranu zatočenja tih morskih sisavaca. Zabrana zatočenja morskih sisavaca iz reda Cetacea, među kojima su i dupini, iznimno je važna, uzimajući u obzir njihov znanstveno dokazan visok stupanj inteligencije i složen način života u zajednicama te specifičan način međusobne komunikacije. Čak i vrlo strogom regulacijom nemoguće je propisati dovoljno dobre uvjete za te životinje, zbog čega je potrebna konkretna zabrana zatočenja. Zoofilija Općenita odredba Zakona o zaštiti životinja koja zabranjuje ''prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah'' u kontekstu zoofilije podložna je dvosmislenom tumačenju i zloupotrebi. Zoofili će, iskorištavajući prirodne nagone životinje, tvrditi da životinja nije bila prisiljena na seksualni čin, već je sama to željela, i da pritom nije doživjela bol, patnju, ozljede i strah. Stoga spolno općenje sa životinjama treba jasno i nedvosmisleno zabraniti i sankcionirati Zakonom, kao što je to praksa u europskim zemljama. Zabrana drobljenja živih pilića Njemačka je u listopadu 2015. godine postala prva država koja je zabranila praksu "mljevenja pilića". Industrija za proizvodnju jaja svake godine uguši ili samelje milijune tek rođenih muških pilića jer oni ne mogu nesti jaja, a ne smatraju ih pogodnima za klanje u proizvodnji mesa. Stoga predlažemo da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani maceracija, s obzirom na to da je ubijanje zdravih muških pilića zbog selekcije nedopustivo, sramotno i etički neprihvatljivo, a nova tehnologija razlikovanja spola pilića već je poznata. Članovi povjerenstava Predlažemo da se u Etičko povjerenstvo uvrsti predstavnik Katedre za etiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta, kako bi u Povjerenstvu bio zastupljen etičar, i da se u Povjerenstvo za zaštitu životinja doda predstavnik Ureda za dobrobit životinja pri Hrvatskom veterinarskom institutu. Davanje zemljišta za izgradnju skloništa Kako se često događa da lokalna samouprava nema zemljište na kojem bi izgradila sklonište i to je realan problem koji otežava provedbu Zakona, tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine podržali smo prijedlog predstavnika zagrebačkog Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo da RH daje zemljište bez naknade za izgradnju skloništa jedinici područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada. Potrebna je zabrana korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja. Smatram da je potrebno osnovati poseban odjel pri Ministarstvu poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo koja će se baviti kućnim ljubimcima (Animal Police) koji ima ovlasti pregleda držanja životinja, provjere vlasništva, čipova, cijepljenja, intervencije vezane za prijave mučenja i zanemarivanja životinja, oduzimanja životinja, naplate kazni . Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
17 Željka Košarić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim: - da se ukine odredba o eutanaziji pasa u skloništima nakon 60 dana - da se unese odredba o obaveznoj provjeri čipiranja prilikom veterinarskog pregleda, te decidirano odredi tko je odgovoran ukoliko pas nije čipiran, veterinar ili vlasnik - da se u službenim medijima kao što je HRT koji se financiraju iz džepova građana, osiguraju kratki termini posvećeni edukaciji građana vezanoj uz udomljavanje i držanje kućnih ljubimaca - da se uvedu češće kontrole sanitarnih inspektora u skloništa i da sve bude transparentno objavljeno u medijima - obveže lokalnu samoupravo na izgradnju vlastitih a ne privatnih skloništa -poboljšaju uvjeti u skloništima -zabrani uzgoj životinja radi krzna i eksperimenata - dozvoli zdravim kućnim ljubimcima uz veterinarsku potvrdu, ulazak u zdravstvene ustanove, posebno bolnice ( onkološki pacijenti, nepokretni, gerijatrijski pacijenti) - stroge kazne za nemar i napuštanje životinja; - stroge kazne za zlostavljanje životinja Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
18 Žaklina Brkljača PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Želim da se uvede zabrana usmrćivanja životinja (eutanazija) nakon proteka roka od 60 dana. Također želim da se postrože kazne za napuštanje i zlostavljanje životinja te nemar nad njima. Prihvaćen Prihvaćeno
19 Zvonimir Tutić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Javljam se kao jedan od malih uzgajivača činčila iz Vukovarsko-srijemske županije. Županije koja godinama zaostaje za ostalim regijama Zemlje, a pogotovo za EU. Godinama, zajedno sa obitelji ulažem trud, rad i novac jer sam bio uvjeren da će ulazak u Europsku uniju otvoriti vrata i malim ljudima i OPG-ima, a ne samo megalomanskih tvrtkama sa imenom. I upravo tako se dogodilo, otvorilo nam se pravedno tržište u kojem nije kao nekada u Hrvatskoj. Mnogi smo zapali u dugove i kredite kad smo počeli sa uzgojem jer se nije jasno znalo kako funkcionira tržište i tko otkupljuje životinje. Iz tog razloga su mnogi uzgajivači odustali od proizvodnje, a ne kako neki navode kao razlog odustajanja da građani Hrvatske ne žele krzno činčile. Krzno činčile vrlo je cijenjeno, ali nažalost zbog krize koja u Hrvatskoj vlada građani Hrvatske si ga ne mogu priuštiti. I na to može utjecati svaki mali proizvođač, stvarati radna mjesta i zaradu. Ja smatram da je uzgoj činčila isti kao i svaki drugi uzgoj životinja. Njihov uzgoj nije potrebno regulirati Zakonom već prepustiti tržištu. Proizvodnja kao i svaka druga, kada nema potražnje, gasi se sama od sebe. Ovdje to nije slučaj. Potražnja za krznom je mnogo veća od proizvodnje. I zbog čega ugasiti proizvodnju, uništiti stotine obitelji? Kako objasniti da je upravo u Kopenhagenu najveća burza činčila? U zemlji koja je razvijenija i bogatija nekoliko puta od Hrvatske. Ja smatram da je tamo bitno raditi i zarađivati. Na žalost u Hrvatskoj to očito nije tako. A isto tako 98% zemalja članica Eu ne poznaje Zakon o zabrani uzgoja činčila. I prijatelji životinja bi trebali razmišljati kako ljudi u Hrvatskoj preživljavaju, koliko je ljudi iseljeno zbog nedostatka posla i da uzgoj činčila nije samo dodatna zarada. Uvjeti u kojima činčile žive kod uzgajivača su možda bolji nego kod mnogih hrvatskih građana koji nažalost zbog nedostatka posla i novca za preživljavanje nemaju ni krov nad glavom. Također napominjem da se činčile u Hrvatskoj ne ubijaju i nema razloga da se ne uzgajaju. Ne smiju se nametati Zakoni na temelju osobnih pretpostavki i mišljenja nekolicine ljudi koji imaju sigurna primanja i nikada nisu u praksi vidjeli što znači boriti se za obiteljsko poslovanje i preživljavanje. Tutić Zvonimir Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
20 Zrinka Košta PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA U ZOOLOŠKIM VRTOVIMA Životinjama nije mjesto u zoološkim vrtovima, već u njihovim prirodnim staništima. Gdje god ona bila diljem naše prekrasne majke Zemlje. Jer veća bi sramota trebala biti zatočavati ih, nego nikada ih ne vidjeti - na razumijem zašto bih uopće morala vidjeti uživo životinju koja živi na nekom drugom kraju svijeta. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Martini Demirović.
21 Zrinka Košta PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA Zabraniti korištenje svih životinja u cirkuskim predstavama. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Martini Demerović.
22 Zrinka Košta PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA U TRGOVINAMA ZA PRODAJU KUĆNIH LJUBIMACA Zabraniti prodaju svih životinja u trgovinama i na auto-pijacama. One nisu "kućni ljubimci". Njihovo držanje u kavezima u trgovinama, a za većinu njih zatočeništvo se nastavlja i nakon prodaje, u suštoj je suprotnosti sa svim njezinim potrebama. Ili ne budite licemjerni pa promijenite naziv ovoga dijela. Nije prihvaćen Zakonom je određeno da uzgajivači sa tri i više rasplodnih ženki iste vrste životinja trebaju biti registrirani, dok vlasnici jedne ili dvije ženke moraju biti evidentirani prije prodaje životinja. Životinje se u trgovinama kućnih ljubimaca mogu prodavati samo ako potječu iz registriranih uzgoja ili od evidentiranih vlasnika te se na takav način prati promet životinjama, a time se i osigurava dobrobit životinja. Trgovine kućnim ljubimcima moraju osigurati odgovarajući način držanja životinja kao i postupanje s njima te se u tu svrhu registriraju pri nadležnom tijelu i pod nadzorom su veterinarske inspekcije.
23 Zrinka Košta ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. st (3) Izbaciti odredbu o usmrćivanju napuštene životinje u skloništu; ona ne smije platiti svojim životom za čini neodgovornoga čovjeka. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
24 Zrinka Košta ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 63. st (3) Kako država/ministarstvo može uvjetovati obavljanje javne djelatnosti (a skrb o napuštenim životinjama to jest) skloništima? Izlazak na teren po izgubljenu životinju, veterinarski pregled, mikročipiranje, cijepljenje, kastracija, smještaj....sve to iziskuje financijska sredstva i ukoliko sklonište nema sklopljen ugovor o obavljanju iste djelatnosti s općinom ili županijom, ne smije se uvjetovati obavljanje javnih djelatnosti o trošku skloništa. Ova će stavka postići kontraefekt - skloništa koja nemaju ugovor s općinama zatvoriti će se, a na ulicama će ostati na tisuće životinja. Prihvaćen Prihvaćeno
25 Zrinka Kalaica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim sljedeće izjeme Zakona o zaštiti životinja: 1. Zabranu uzgoja svih životinja za krzno, činčila i dr. 2. Zabranu ubijanja životinja i pasa i mačaka u skloništima nakon 60 dana 3. Zabranu držanja i korištenja životinja u cirkusima 4. Zabranu korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca 5. Zabranu utrka, borbi i insceniranih sukoba životinja, te kažnjavanje organizatora 6. Zabranu žigosanja kopitara s užarenim željezom 7. Zabranu obrednog klanja 8. Zabranu drobljenja živih pilića 9. Zabranu držanja dupina u zatočeništvu osim u svrhu liječenja 10. Registraciju uzgoja svih kućnih ljubimaca 11. Zabranu trajnog držanja pasa na lancu 12. Zabranu kupiranja svih pasa 13. Uvođenje Policije za hitno spašavanje životinja 14. Zabranu korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja 15. Zabranu korištenja naprava ošica (žičane omče) za hvatanje životinja 16. Strogo sankcioniranje počinitelja bilo kakvog oblika nasilja nad životinjama. 17. Obavezan pristup psima u svim skloništima, odnosno uvesti vrijeme posjeta onim skloništima koja provode politiku usmrćivanja nakon 60 dana Ne podržavam prijedlog da osobe koje imaju više od 9 (odraslih pasa) pasa moraju zadovoljiti sve uvjete koje ima jedno sklonište. Podržavam prijedlog Udruge „Mijau“ iz Rijeke da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: 1. Sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje. 2. Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda. 3. Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
26 Zrinka Jurišanec PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, O B R A Z L O Ž E N J E Zalažem se za zabranu upotrebe životinja u cirkuske svrhe (kako divljih, tako i domaćih), zabranu priređivanja igara u kojima se životinje tjera da se bore jedna protiv duge do iznemoglosti i/ili do smrti (npr. borba pijetlova, borba bikova, vučenje klada pomoću konja), što služi isključivo za zabavu ljudi, a nanosi nepotrebnu bol drugom živom biću. Također, smatram da je potrebno zabraniti trajno držanje pasa na lancu, kao i ubijanje pasa i mačaka radi proizvodnje hrane i drugih proizvoda. Isto tako, smatram da je potrebno zabraniti zajedničko držanje nezdružljivih životinja, jer to može dovesti do patnje (ozljeđivanje, neželjena trudnoća), pa i do smrti jedne od njih. Ponekad sam svjedokom prizoru u kojem su životinje privezane za motorna vozila i tako trče, sve iznemogle, a njihovi vlasnici još viču na njih kad posustanu ili posrnu. Smatram da ovu okrutnost, također, Zakonom treba zabraniti. U Zakon je uvrštena problematika korištenja kopitara za izvlačenje trupaca iz šume. No problematična je, po mome mišljenju, iznimka za teško pristupačna područja. Na ovaj način otvara se mogućnost legalizaciji daljnjeg iskorištavanja konja (koji na ovaj način doživljavaju veliku bol, patnju, tjelesne ozljede pa i smrt), jer postoji mogućnost manevarskog prostora ili daljnjeg iskorištavanja životinja na ovaj način (budući da razne osobe različito tumače pojedine zakonske odredbe). Po mome uvjerenju potrebno je maknuti iz Zakona mogućnost ubijanja napuštenih životinja u skloništima nakon 60 dana, te obvezati jedinice lokalne samouprave na pružanje pomoći ozlijeđenim životinjama i skrb o napuštenim životinjama, kao i povećati ovlasti komunalnih redara na ovom području (mogućnost podnošenja kaznenih prijava i oduzimanje životinje). Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
27 Zoran Stanko ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. U najvećoj mjeri podržavam stavak 4. ovog članka. Time bi se napokon barem malo približili standardu kakav ima Austrija gdje je držanje pasa na lancu zabranjeno. Ogroman broj ljudi u zabačenim selima drži ps na lancu samo kako bi služili za tjeranje lisica (čitaj - alarm za nepozvane goste) No, ovo bi moglo donijeti nove probleme s napuštenim životinjama jer će mnogo 'vlasnika' početi puštati svoje pse i time stvarati nove probleme. Rješenje za sve to je naravno čipiranje i steriliziranje gdje bi u jednu ruku znali tko je vlasnik 'odbjegle' životinje, a u drugu ne bi bilo novih štenaca. Često sam imao neugodnih iskustava a i svjedočio sam situacijama da se pse drži na lancu kraćem od jednog metra! Moja najveća bojazan je ta da bi se nakon stupanja na snagu ovog članka u mnogim selima usmrćivali psi jer vlasnici u strahu od kazne bi to vidjeli kao najjednostavnije rješenje (a ne npr postavljanje ograda, zatvaranja prostora i sl.) Nadam se da će se ovim zakonom uvelike poboljšati status svih životinja i da će se smanjiti broj nemilih scena koje svakodnevno izlaze na vidjelo. Primljeno na znanje Jedinice lokalne samouprave općim aktima propisuju uvjete i način držanja kućnih ljubimaca pa i s obzirom na to kad se i gdje mogu puštati psi koji se drže vezani. Svakako treba uzeti u obzir i obveze koordinacijskih radnih skupina iz članka 70. Zakona koje osnivaju područne (regionalne) jedinice samouprave te koje, između ostaloga, predlažu i sudjeluju u izradi uvjeta za držanje kućnih ljubimaca.
28 Zoran Ivšić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Lijepo ste svi Vi dobro naglasili da se treba (SVE) zabraniti u HRVATSKOJ.A mi mali (NAROD) da se iselimo u zemlje Europe gdje ima više prava. Da u HR ostanu Udruge i Vama podobni,sramota što ću i ja morati otići iz Lijepe naše na uštrb Vas..Lijepo Vas pozdravljam i trazim autobusnu kartu iz Osijeka za Munchen....... Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
29 Zoo Hobby d.o.o. ZAŠTITA ŽIVOTINJA U TRGOVINAMA ZA PRODAJU KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 73. Stavka (1) - ne vidimo razlog ukidanja prodaje "pitome vretice" - sam naziv životinje "pitoma vretica" govori da su životinje iznimno pitome i isključivo u dućane dolaze iz registriranog uzgoja (cijepljene protiv bjesnoće i čipirane) i drže se u primjerenim nastambama za tvorove uz specijalnu hranu isključivo za njih. Prihvaćen Prihvaćeno
30 Zoo Hobby d.o.o. ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Stavka (2) - nadodali bi da se životinje mogu držati u osim u već navedenim ustanovama i u: Specijaliziranim trgovinama za kućne ljubimce (Pet Shop). Ovo pišemo jer se u članku implicira da će se zabraniti sve strane vrste ( a to su sve akvarijske tropske ribice i reptili ) za koje svake godine uredno mi naša sestrinska firma Accredo d.o.o. ishodujemo dozvolu od ministarstva zaštite okoliša, koje na osnovu saznanja i znanstvenih proučavanja istu i izdaje.Naglašavam da za sve egzotične životinje kao i za akvarijske ribe imamo specijalne nastambe i akvarije koje sadrže sve potrebno za držanje istih. Isto tako sve egzotične životinje kao i akvarijske ribe dolaze iz uzgoja. Prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
31 Zoo Hobby d.o.o. ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 50. Ne slažemo se da se životinje ne mogu prodavati osobama starijim od 16 godina tim više što osoba s navršenih 15 godina ima pravo i može stupiti u radni odnos. Time smatramo ako zakon odobrava da se osoba može zaposliti onda može i samostalno kupiti životinju i brinuti se o njoj. Stavak (5) - vezano za evidenciju - Kakvu evidenciju treba voditi, tko ju propisuje, zašto je propisuje? Što će biti s X prodanih ribica (zlatna ribica, Guppy, švert.......) ne vidimo potrebu da se vode evidencije za prodaju malih životinja poput ptica, glodavaca, ribica i reptila. Po zakonu nam kupac nije dužan dati na uvid osobne podatke (osobnu iskaznicu) da se uvjerimo u istinitost podataka u koliko nije prisutna službena osoba. Nije prihvaćen Članak 50. Zakona postao je članak 51. Zakona te se istim zabranjuje prodaja kućnih ljubimaca maloljetnim osobama. U tu svrhu prodavač u trgovini za kućne ljubimce, kao i prodavatelj psa i mačke te voditelj skloništa ili osoba koja daje kućne ljubimce na udomljavanje ili skrb može od osoba kojima se prodaje ili daje životinja zatražiti javnu ispravu kojom se dokazuje dob te osobe. Prodavač ne zapisuje podatke iz javne isprave te ne vodi evidenciju kupaca kućnih ljubimaca. Navedena odredba donijeta je iz razloga da se osigura dobrobit kućnih ljubimaca za što je potrebno osigurati uvjete i skrb za te životinje te se time utječe na svijest javnosti, a osobito mladih o potrebi zaštite životinja.
32 ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA, Članak 62. Smatramo da bi u članak 62. bilo korisno ubaciti i Zabranu prošnje uz pomoć životinjama jer smo često svjedoci da pojedinci prose po ulicama za štence, ranjene pse, stare pse, a da ti psi istovremeno borave u malim kavezima, puni nametnika, izvrgnuti raznim vremenskim uvjetima te velikoj buci i stresu, a sredstva koja su na taj način prikupljenja ne koriste se za njihovu dobrobit. Nije prihvaćen Uvjete i način držanja kućnih ljubimaca, postupanje s kućnim ljubimcima i kretanje kućnih ljubimaca propisuju općim aktima predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave.
33 ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 55. Članak 55. utvrditi uvjete držanja, a ne broj pasa koje netko može imati. Kujica može ošteniti i 10 ili 15 štenaca i kad prestanu sisati još nisu za udomljavanje, ali su prisutni kod jednog posjednika. Time će on kršiti ovaj Zakon. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
34 ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 54. Članak 54. točka (1) trebala bi glasiti Uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja nadležnog tijela o obavljanju navedene djelatnosti. Prema Zakonima RH ne postoji djelatnost koja nije oporeziva pa tako niti uzgoj i prodaja životinja na čemu se stječe dobit. Svaki promet roba (pa tako i životinja) je oporeziv Zakonom o porezu na dohodak, Zakonom o porezu na dobit i Zakonom o porezu na dodanu vrijednost. S toga je ova odredba, smatramo, suprotna navedenim Zakonima. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Karamarko uz ovaj članak. Ovim Zakonom se ne određuje porez na pse jer isto nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede.
35 ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec ZAŠTITA ŽIVOTINJA U TRGOVINAMA ZA PRODAJU KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 73. Članak 73. točka (3) - "za pse mlađe od tri mjeseca broj mikročipa psa" jer se i psi mlađi od tri mjeseca mogu mikročipirati. Prihvaćen Članak 73. Zakona postao je članak 76. Zakona.
36 ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 66. Podržavamo točku 8. članka 66 i njemu u prilog prilažemo izračun troškova zbrinjavanja napuštenih životinja bez mjere obvezne sterilizacije i sa tom mjerom. U Hrvatskoj je u službeni upisnik pasa Lysacan upisano preko 350.000 pasa. To su psi koji su u skladu sa zakonom čipirani i cijepljeni. Reproduktivni potencijal pasa visok je i brojke nezbrinutih pasa se mogu udeseterostručiti u samo nekoliko godina. Broj nezbrinutih životinja osim njihovog reproduktivnog potencijala unutar populacije nezbrinutih pasa, povećavaju i parenja sa vlasničkim psima koji nisu pod nadzorom vlasnika (takozvani samošetači koji dio dana provode zatvoreni u dvorištu ili na lancu a dio dana se slobodno šeću bez nadzora vlasnika) i neplanirani okoti vlasničkih pasa koji se neželjene štenadi rješavaju izbacivanjem na ulicu. Udruge i skloništa godišnje zbrinu preko 10.000 “ničijih” pasa, a to je samo dio nezbrinutih životinja koje trenutno žive u Hrvatskoj. Kada bismo u izračun troškova uzeli samo zakonom i pravilnicima propisane mjere a to je čipiranje, cijepljenje protiv bjesnoće i tretiranje antiparaziticima dolazimo do troška od otprilike 300,00 kn po psu jednokratno (bez hvatanja, bez hrane, bez smještaja, bez ponavljanja cijepljenja i tretmana protiv parazita) odnosno na godišnjoj razini 3.000.000,00 kn samo na brojci od 10.000. Prosječan trošak kojeg jedinice lokalne samouprave plaćaju skloništima po psu je oko 1.600,00 kn što godišnje iznosi oko 16.000.000,00 kn (16 milijuna kuna) za sve troškove koji proizlaze iz zbrinjavanja pasa unutar zakonom propisanih 60 dana obaveznog zbrinjavanja nakon hvatanja. Brojka od 10.000 pasa o kojoj govorimo nije ukupan broj nezbrinutih pasa već samo broj pasa koji je zbrinut. Ostatak nezbrinutih pasa koji nije ušao u sustav zbrinjavanja i dalje predstavlja problem jedinica lokalne samouprave ali i cijele države. Kada bismo uzeli u obzir da je nakon zbrinjavanja 10.000 pasa u jednoj godini na području RH ostalo samo 1.000 nezbrinutih pasa (brojka od 1.000 je uzeta zbog lakšeg prikaza troškova, realna brojka je monogostruko veća) već u roku od godinu dana populacija nezbrinutih pasa porasla bi na 9.750 bez da je ijedan pas u razdoblju od tih godinu dana napušten ili izbačen dakle samo reprodukcijskim potencijalom nezbrinutih 1000 pasa u godini dana smo ponovno na brojci od 10.000 koliko ih godišnje zbrinu udruge i skloništa i čiji je trošak zbrinjavanja 16.000.000 kn. Kako smo došli do brojke od 9.750 pasa? Ako je od 1.000 trenutno nezbrinutih pasa spolni omjer 1:1 znači da imamo 500 ženki. Ako je 500 ženki okotilo samo jedno leglo u toj godini i da je prosječan broj štenaca u tom leglu 5 došli smo do brojke od 2.500 kojoj pridodajemo prvotnih 1.000 i sada smo na 3.500. Ako je od 2.500 novookoćenih pasa spolni omjer ponovno 1:1 imamo 1.250 novih ženki koje postižu svoju spolnu zrelost unutar mjerenih godinu dana i ako ponovno svaka od njih ima samo jedan okot sa samo 5 štenaca dobivamo novih 6.250 pasa te kada tome pridodamo 3.500 iz roditeljske i prve generacije potomaka dobivamo brojku od 9.750 pasa. Brojci od 9.750 pasa proizašlih iz prvotnih 1.000 (od prije nezbrinutih) pasa treba pridodati i brojku od novonapuštenih pasa i izbačenih kućnih legala, a onda tu brojku treba množiti sa prosječnih 1.600,00 kn koliko JLS plaća po zbrinutom psu . Ponovno ćemo za primjer uzeti brojku od 1.000 pasa i usporediti troškove nastale kastracijom tih pasa u usporedbi sa troškovima nastalima na 1.000 nekastriranih pasa. Udruge u pravilu dobivaju kastraciju po povoljnijim cijenama u odnosu na komercijalne i troškovi kastracije za udruge u pravilu iznose oko 450,00 kn. Dakle kada bismo računali troškove nastale zakonom i pravilnicima propisanim mjerama (čip, cjepivo protiv bjesnoće, knjižica, tretman protiv parazita) na 1.000 pasa i njihovim potomcima u godinu dana iznos bi bio slijedeći: 300.000,00 kn za originalnih 1.000 pasa plus 2.625.000,00 za 8.750 potomaka prvotne roditeljske generacije što sveukupno iznosi 2.925.000,00 odnosno 15.600.000,00 kn za prosječnu cijenu zbrinjavanja koju JLS plaćaju skloništima. Kada bi prvotnih 1.000 pasa uz zakonom propisano čipiranje, cijepljenje, izdavanje knjižice i tretiranje antiparaziticima bili i kastrirani trošak bi iznosio 750.000,00 kn odnosno 2.050.000,00. U slučaju kastracije nema sljedeće generacije te je trošak za prvih 1.000 pasa ujedno i konačan. Na primjeru od 1.000 pasa ulažemo dodatnih 450.000,00 kn u osnovni izračun troškova a time štedimo 2.175.000 kn u osnovnim troškovima (čip, bjesnoća, knjižica, antiparazitici) odnosno 13.550.000 u troškovima koje JLS isplaćuju skloništima za zbrinjavanje do 60 dana. Ovaj izračun baziran je samo na troškovima 1.000 pasa u jednoj godini. Obzirom da se godišnje zbrine oko 10.000 pasa troškove odnosno uštede treba pomnožiti sa 10 i treba uzeti u obzir da se s godinama broj pasa obzirom da su kastrirani i nema razmnožavanja smanjuje te se i time troškovi smanjuju. Ako uzmemo u obzir da je registrirano 350.000 pasa i da je pola od tog broja ženki, odnosno 175.000, i da samo 10% od tog broja jednom u životu ima neželjeno leglo sa samo 5 štenaca dolazimo do troška od 140.000.000,00 kn u zbrinjavanju neželjene štenadi. Zakonom obavezna kastracija za sve pse osim radnih psa i pasa sa uzgojnom dozvolom jedini je humani način kontrole populacije pasa, a uz to donosi i značajne dugoročne uštede za proračune JLS i cijele države. Kako bi se izbjeglo masovno izbacivanje ljubimaca po donošenju zakona o obaveznoj kastraciji nužno je da JLS sudjeluju u troškovima kastracije što kratkoročno predstavlja novi teret na proračun, ali dugoročno donosi uštedu od stotina milijuna kuna. Nadamo se da će izmjene Zakona o zaštiti životinja ići u smjeru uvođenja mjere obavezne sterilizacije pasa u smislu jedinog adekvatnog načina rješavanja problematike sve većeg broja napuštenih pasa u Hrvatskoj. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
37 ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 65. Ne postoji kaznena odredba ako JLS nije organizirala Sklonište te mnoge JLS izbjegavaju tu zakonsku obavezu pa smatramo da bi novi Zakon trebao uvesti kaznenu odredbu za JLS ako ista nema organizirano Sklonište. Primljeno na znanje Člankom 92. Zakona određeno je da će se novčanom kaznom od 15.000,00 do 30.000,00 kn kazniti odgovorna osoba jedinice lokalne samouprave ili područne (regionalne) samouprave ako ne osigura sakupljanje napuštenih ili izgubljenih životinja (članak 64. stavak 1.) te ne osnuje sklonište (članak 64. stavci 2., 3. i 4.).
38 ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 52. Članak 52. propisuje "ako posjednici sami ne žele zbrinuti mladunčad kućnih ljubimaca, snose troškove njihovog zbrinjavanja, a u slučaju pasa i troškove njihove sterilizacije." Smatramo da je takva odredba Zakona potpuno neprovediva jer posjednici koji ne žele zbrinuti mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca iste će izbaciti na cestu, šumu, livadu te se nikad neće saznati čiji su to mladunci. Stoga smatramo da bi mjera obvezne sterilizacije za sve pse osim radnih pasa i onih s uzgojnom dozvolom bila jedina mjera koja bi donijela dugoročne rezultate u kontroli populacije pasa te zaustavljanju sve većeg broja napuštenih životinja u RH. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
39 Zdravko Moslavac PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Moj komentar se odnosi na prijedlog zakona br.135/06 od 13 prosinca 2006 god. Tražim da se dozvoli uzgoj životinja za krzno(činćila) Totalno sam za uzgoj i svakom normalnom je to prihvatljivo, gospodo ljubitelji životinja ne znam zašto ste toliki licemjeri i tražite zabranu uzgoja ćinčila a masa vas nosi kožne torbice,remenje za hlače(naravno tko nosi hlače),kožne cipele i puuuno drugih stvarčica ,.Velika većina vas kada sjedne za stol prvo se hvata mesa ma od čega to bilo a tu izigravate ne znam što, Šta bi rekli da vaša dva susjeda imaju farme jedan zečeva a drugi ćinćila da li bi tražili zabranu za obadvije farme ? Zašto se ne bunite protiv lovaca koji ubijaju našu divljać koja onako lijepo trći po poljima(srne,zečevi,fazani, i dr. našu divljać a činćila nije ni životinja našeg podneblja )? pa zato što nemate muda zamjeriti se lovcima jer su jaki i močni a koliko imam saznanja činćila više i nema u prirodi(Andama), Ako je vlada RH izvozno orijentirana o čemu svi prićaju to bi trebalo dozvoliti jer je 100 % izvoz. Neki dan sam čitao na nekom našem portalu kako Francuska razmišlja o uzgoju pasa za kinesko tržište(kao hrana) i to je ok? Da završim ako nekoliko obitelji može živjeti od uzgoja i prodaje činćila pa bože dragi neka ih je i više u ova čudna vremena(teška). U budućnosti će tražiti zabranu uzgoja svinja,krava.ovaca,koza ,zeceva i tražiti da pasemo travu a onda će Zeleni pop... jer životinje nemaju šta jest,ma ljudi moji to je sve poludilo Ja sam za uzgoj svega što može prehraniti ljude i osigurati bilo kakvu egzistenciju u RH a ne da nam mladost odlazi van trbuhom za kruhom ,.a vi tzv. prijatelji životinja nemojte izmišljat i glumatat jer vas zaboli ona stvar za životinje. (zanima me a vjerojatno i masu drugih koliko životinja ste udomili ???) Primljeno na znanje Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
40 Vlatka Novak OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Podržavam odredbe članka 5. i predlažem slijedeće izmjene: Članak 5., stavak 2., točka 5. ne isključiti "tradicionalna natjecanja bikova" iz zabrane obučavanja životinja za borbe i organizacije borbe životinja Članak 5., stavak 2., točka 15. prisiljavati životinje na uzimanje određene hrane ili tvari, ukoliko to ne odredi veterinar u veterinasko-zdravstvene svrhe, ali ne i u svrhe pokusa. Regulirati pokuse na životinjama za kozmetičku i farmaceutsku industriju. Članak 5., stavak 2., točka 28. čupanje perja živoj peradi . Članak 5., stavak 2., točka 30. bacanje petardi i drugih pirotehničkih sredstava na životinje- uvesti kazne za takve postupke! Članak 5., stavak 2., točka 34. držanje životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora. Bez navednog "osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uzemiravanje" ili odredite koje to životinje podnose takve uvjete. Članak 5., stavak 2., točka 37. uključite sve pasmine pasa Djelomično prihvaćen Ovim je Zakonom zabranjeno obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s borbama organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju. Direktiva 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe u potunosti je preuzeta u nacionalno zakonodavstvo kroz Zakon o zaštiti životinja i Pravilnik o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (Narodne novine, broj 55/13) te je istima određeno kada se i u koje svrhe mogu provoditi pokusi na životinjama. Pokusi na životinjama u kozmetičke svrhe nisu dopušteni dok je korištenje životinja za potrebe temeljnih istraživanja, translacijskih ili primijenjenih istraživanja u svrhu zaštite, prevencije, dijagnosticiranja ili liječenja bolesti, lošeg zdravstvenog stanja ili drugih nepravilnosti ili njihovih učinaka kod ljudi, životinja ili biljaka, za ocjenu, otkrivanje, reguliranje ili promjene fizioloških stanja kod ljudi, životinja ili biljaka, ili dobrobit životinja i poboljšanje proizvodnih uvjeta za životinje koje se uzgajaju i drže za poljoprivredne potrebe, kao i kod bilo koje od navedenih namjena pri razvoju, proizvodnji ili ispitivanju kvalitete, učinkovitosti i sigurnosti lijekova, prehrambenih proizvoda i hrane za životinje te drugih tvari ili proizvoda, dopušteno. Vezano za zabranu čupanja perja živoj peradi pogledati odgovor Ružici Vinčić uz ovaj članak. Člankom 88. Zakona određena je novčana kazna od 10.000,00 do 30.000,00 kn za fizičku osobu ako baca petarde na životinje ili druga pirotehnička sredstava. Vezano za zabranu držanja životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak. Pogledati odgovor Kristini Podobnik vezano za zabranu djelomične ili potpune amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva osim kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije uz ovaj članak
41 Vlatka Medvedec OPĆE ODREDBE, Članak 1. Podržavam: 1. Zabranu uzgoja činčila (i svih drugih životinja za krzno) i izričito se protivim prijedlogu da se preostalim uzgajivačima odobri dodatna godina za prestanak rada do 1. siječnja 2018. godine. Podsjećam, ovo je zakon za zaštitu životinja pa bi sukladno tomu trebao podrazumijevati zastupanje interesa životinja, a ne uzgajivača. 2. Zabranu držanja i korištenja svih životinja u cirkusima 3. Zabranu trajnoga držanja pasa na lancu 4. Zabranu utrka pasa 5. Zabranu kupiranja lovačkih pasa 6. Zabranu korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i sl. 7. Obaveznu sterilizaciju i označavanje u skloništima 8. Registraciju svih uzgoja kućnih ljubimaca 9. Ograničavanje uzgoja i prodaje egzotičnih životinja 10. Podržavam odredbe vezane uz obaveze jedinica lokalne samouprave (pružanje pomoći ozlijeđenim životnjama, skrb o napuštenim životinjama) 11. Podržavam odrebu koja se odnosi na definiranje ovlasti komunalnog redara koji može provjeriti uvjete držanja kućnih ljubimaca, očitati čip, podnijeti kaznenu prijavu ili optužni prijedlog te obavijestiti veterinarskog inspektora koji će odlučiti o privremenom oduzimanju životinje kad su u pitanju teži slučajevi. Podržavam i prijedlog da inspekcijski nadzor prodaje životinja provodi ministarstvo nadležno za financije prema propisima kojima je uređen djelokrug rada i ovlasti ministarstva nadležnog za financije u području prometa roba 12. Odgovorno skrbništvo za kućne životinje 13. Zabrana držanja dupina u zatočeništvu 14. Podržavam zabranu zoofilije 15. Podržavam zabranu davanja kućnih ljubimaca iz skloništa maloljetnim osobama na skrb ili udomljavanje 16. Podržavam zabranu usmrćivanja pasa i mačaka u svrhu proizvodnje hrane i drugih proizvoda 17. Podržavam zabranu trčanja životinja privezanih uz motorno prijevozno sredstvo koje je u pokretu 18. Podržavam zabranu zajedničkog držanja nezdružljivih životinja, a to su životinje koje, pri zajedničkom držanju, mogu jedna drugoj prouzročiti neželjenu trudnoću, ozljede ili smrt. Ne podržavam prijedlog da osobe koje imaju više od 9 (odraslih pasa) pasa moraju zadovoljiti sve uvjete koje ima jedno sklonište. Uz navedeno, smatram da bi se u Zakon trebale uvrstiti i sljedeće odredbe: 1. Zabrana borbi bikova i ostalih insceniranih sukoba životinja 2. Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca 3. Zabrana usmrćivanja životinja u skloništima nakon 60 dana. Uz to što je takva praksa neetična, smatram da je period od 60 dana prekratak za pronalazak udomitelja i za rehabilitaciju i socijalizaciju bolesnih i zanemarivanih životinja 4. Zabrana ubijanja ako ima mjesta u skloništu i obveza oglašavanja za udomljavanje 5. Odredba kojom će se propisati da skloništa za životinje budu neprofitnog karaktera 6. Propis kaznenih odredba zbog neosnivanja skloništa 7. Odredba prema kojoj bi država osigurala zemljište bez naknade za izgradnju skloništa jedinici područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada 8. Obaveznu kastracija/sterilizacija kućnih životinja u svrhu kontrole njihova razmnožavanja te, u konačnici, u svrhu preveniranja potencijalnog napuštanja životinja 9. U člancima koji se odnose na mogućnost oduzimanja životinja izmijeniti sljedeće: umjesto privemenog oduzimanja zanemarivanog i zlostavljanog kućnog ljubimca, potrebno je omogućiti da se vlasniku/posjedniku trajno oduzme životinja te zabraniti daljnje nabavljanja životinja 10. Zabrana korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja 11. Zabrana žigosanja kopitara 12. Prodaja i usmrćivanje živih životinja u tgovinama namijenjenim ljudskoj prehrani. 13. Zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom 14. Zabrana obrednoga klanja 15. Zabrana drobljenja živih pilića 16. Zabranu lova 17. Zabranu pokusa na životinjama a za životinje na kojima su vršeni pokusi omogućiti socijalizaciju i udomljavanje. 18. Podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da se u Etičko povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede uvrsti osoba koja bi svojim stručnim referencama bila u mogućnosti zastupati životinje s etičkog aspekta. 19. Uvođenje obavezne edukacije o pravima životinja i brizi za okoliš za građane, a posebno za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi 20. Uvođenje obroka bez sastojaka životinjskoga podrijetla u ponudu jelovnika javnih institucija 21. Podržavam prijedlog Udruge „Mijau“ iz Rijeke da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: - sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo- i egzo- parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje - slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda - zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. S poštovanjem, Vlatka Medvedec Nije prihvaćen Uvođenje obvezne edukacije o pravima životinja trenutačno nije predmet normativne aktivnosti kroz ovaj Zakon te će se razmatrati kod budućih normativnih aktivnosti. Ovaj se Zakon odnosi na odgovornost i obveze fizičkih i pravnih osoba radi zaštite životinja, što uključuje zaštitu njihovog života, zdravlja i dobrobiti tijekom njihovog korištenja od strane čovjeka. Nadležna tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave obvezna su razvijati svijest javnosti, a osobito mladih, o zaštiti životinja. Briga za okoliš je u nadležnosti Ministarstva zaštita okoliša i energetike te se uređuje propisima iz područja zaštite okoliša. Uvođenje obroka bez sastojaka životinjskoga podrijetla u ponudu jelovnika javnih institucija nije predmet normativne aktivnosti ovoga Zakona te se ne može razmatrati kroz isti. Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
42 Vlatka Lebinac Milinović PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim sljedeće izmjene Zakona o zaštiti životinja: 1. Zabranu držanja kopitara na vezu, kao i u nedovoljno velikom boksu u odnosu na veličinu kopitara. 2. Zabranu korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma, bez obzira na teren. 3. Zabranu natjecanja konja u povlačenju trupaca. 4. Zabranu žigosanja kopitara. 5. Zabranu borbi i insceniranih sukoba životinja, te oštro kažnjavanje organizatora. 6. Zabranu uzgoja svih životinja za krzno, bez produživanja prijelaznog razdoblja. 7. Zabranu obrednog klanja. 8. Zabranu drobljenja živih pilića. 9. Zabranu držanja dupina u zatočeništvu. 10. Zabranu pokusa na životinjama. 11. Zabranu trajnog držanja pasa na lancu, boksu i dr. neprimjerenim uvjetima. 12. Zabranu kupiranja pasa. 13. Zabranu držanja i korištenja svih životinja u cirkusima, ugostiteljskim objektima i sl. 14. Zabrana odstrela psa puškom uz novčanu kaznu i kaznu zatvora za isto. U slučaju ranjavanja vlasničke životinje vatrenim oružjem prilikom čega je počinitelj nepoznat, troškove za liječenje iste snosi lovačko društvo na čijem je području životinja pronađena. U slučaju da životinja nije vlasnička odnosno nije čipirana, troškove liječenja snosi jedinica lokalne samouprave. 15. Zabrana lova lukom i strijelom kao i samostrelom u RH. 16. Zabrana ulaska cirkusa sa životinjskim atrakcijama u Republiku Hrvatsku, kao i nastupanje istih u RH. 17. Zabrana sokolarenja u RH. 18. Zabrana držanja divljih životinja fizičkim osobama u privatne svrhe, kao i promotivne svrhe. 19. Jasno označavanje proizvoda koji nisu testirani na životinjama, kao i proizvoda koji ne sadrže sastojke testirane na životinjama, a koji su proizvedeni u RH. 20. Osnivanje posebnog policijskog odjela koji bi se bavio isključivo zaštitom svih životinja te provođenjem navedenih zakona u suradnji s veterinarskom inspekcijom. 21. Obavezno čipiranje svih životinja prije prodaje od strane uzgajivača. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
43 Vlatka Džambo PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Protiv eutaniziranja životinja u skloništima nakon isteka od 60 dana. Prihvaćen Prihvaćeno
44 Vlatka Balaš ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Pridružujem se stavovima Prijatelja životinja. U nedostatku potpune zabrane držanja egzotičnih životinja za koju se zalažem, podržavam bar reguliranje držanja stranih životinjskih vrsta kao kućnih ljubimaca na temelju znanstvenih spoznaja o mogućnosti osiguravanja uvjeta držanja takvih životinja (tzv. Pozitivne liste u drugim državama) te propisivanje koje se vrste životinja mogu uzgajati, prodavati i držati kao kućni ljubimci; čime će na taj način držanje svih ostalih biti zabranjeno. Nije prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
45 Vlatka Balaš ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Odredbi o "roku trajanja" životinja odnosno mogućnosti usmrćivanja napuštenih životinja nakon 60 dana nema mjesta u Zakonu o ZAŠTITI životinja. Javljam se kao udomiteljica potpuno istraumatizirane, mlade i zdrave kujice iz Pokupskog Cerja, pokupljene 2 dana prije eutanazije, i samim time kao svjedokinja (iz prve ruke) nefunkcioniranja ovakvih "skloništa". Dozvola da mogu ubiti životinje čak i ako ima mjesta za nove dodatno me šokira. Smatram to potpuno nehumanim i Zakon o zaštiti životinja to ne bi smio dozvoljavati. U potpunosti se zalažem se za brisanje stavka 3. članka 67. koji dopušta usmrćivanje životinja u skloništima po isteku 60 dana! Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
46 Vlatka Balaš OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Uzgoj životinja radi krzna neprihvatljiva je i sramotna praksa, moralno i etički nedopustiva. Zalažem se za potpuni prestanak zabrane uzgoja svih životinja za krzno. Drago mi je što je Ministarstvo poljoprivrede uvažilo mišljenje preko 100 udruga (a koliko samo osoba stoji iza svake te udruge), poznatih osoba, veterinara, domaćih i inozemnih institucija i organizacija, intelektualaca, EU parlamentaraca i ostalih, odnosno velike većine javnosti. U knjizi Why Animal Suffering Matters: Philosophy, Theology, and Practical Ethics, autor navodi činjenicu da je najgori vizualni podražaj slika djece i životinja kako pate. Razvoj vizualnih medija i sukladno tome osvještavanje ogromnog broja ljudi o tamnim stranama životinjskom uzgoja (a kakve druge strane i postoje?), omogućilo je kritički stav i tešku osudu takvih industrija. Na prvoj se meti, logično, našao uzgoj životinja zbog krzna, praksa koja je krajnje nemoralna i po predviđanjima stručnjaka industrija koja će se najbrže iskorijeniti baš kao što su se u povijesti druge okrutne i nepotrebne prakse. Uzgajivači činčila koji su svjesno odlučili ne prestati s uzgojem unatoč zabrani (nekoliko je njih čak i javno priznalo da su uzgajivačnice otvorili za vrijeme zabrane, odnosno prijelaznog razdoblja), dobili su još jednu godinu prava na uzgoj. Prijedlog iznesen u Zakonu da im se odobri još jedna dodatna godina za prestanak rada do 1. siječnja 2018. godine potpuno ne odobravam jer je 10 godina bilo sasvim dovoljno. Zbog globalne osude uzgoja životinja radi krzna, irelevantnosti krznene industrije za hrvatsko gospodarstvo, podrške domaće javnosti, političara, javnih osoba i modne industrije inicijativi za zabranu uzgoja krznaša te političkog ugleda Hrvatske u Europskoj uniji i svijetu, nužno je u Zakonu o zaštiti životinja zadržati postojeću odredbu o zabrani uzgoja svih životinja za krzno, pa tako i činčila. Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
47 Vinko Šoljan ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Članak 57. vrlo je nejasno i nesuvislo sročen jer se u st.1 uspostavlja tzv. pozitivna lista stranih životinja koje su primjerene za kućne ljubimce (dakle tu bi trebale biti sve uobičajene terarijske i akvarijske vrste, papige, itd., kao što je već predloženo u nekim EU zemljama), a onda se u st.2., 3. i 4. zabranjuje njihovo držanje i razmnožavanje. Ovo je ili krivo prevedeno iz nekog stranog zakona ili jednostavno loše napisano. Ono što se vjerojatno htjelo postići je da se u st.1. uspostavi pozitivna lista a u st.2., 3 i 4. regulira tko smije držati i uzgajati životinje koje nisu na toj listi. Stavke 2 i 3 treba preformulirati da bude jasno da se radi o životinjama iz st.1 koje nisu primjerene za ljubimce, odnosno nisu na pozitivnoj listi: npr. (2) Životinje iz stavka 1. ovoga članka, koje nisu primjerene za kućne ljubimce, mogu držati zoološki vrtovi, korisnici koji koriste životinje u znanstvene svrhe, skloništa za životinje, trgovci životinjama koji imaju sklopljen ugovor za prodaju životinja iz stavka 1. ovoga članka izvan područja Republike Hrvatske samo radi provoza kroz Republiku Hrvatsku. (3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, uz posjednike iz stavka 2. ovoga članka, životinje iz stavka 1. ovoga članka, koje nisu primjerene za kućne ljubimce, mogu držati i posjednici koji za vlastite potrebe drže životinje i koji mogu dokazati da su posjedovali životinje prije stupanja na snagu popisa iz stavka 5. ovoga Zakona, a životinje mogu držati do uginuća. Ako čl.57. ostane o trenutnom obliku, on bez obzira na donošenje pozitivne liste može (i hoće) biti interpretiran kao da je zabranjenno držanje bilo koje strane životinjske vrste za kućnog ljubimca, što je definitivno presedan u EU. Prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
48 Vinko Šoljan ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Članak 57. je suviše restriktivan i direktan je udar na teraristiku i akvaristiku. Ljubitelji životinja stalno pričaju o nekavoj pozitivnoj listi (što je EU praksa i smjer u kojem se ide), ali ovo je puno restriktivnije od toga! Ovim se člankom (st.2 i 3) za fizičke osobe u potpunosti isključuje mogućnost nabave i držanja čak i vrlo uobičajenih/udomaćenih vrsta u teraristici (npr. kraljevski piton, kukuruzna zmija, leopar gekon, bradata agama, itd.), koje su na svim postojećim pozitivnim listama u EU. Isto se odnosi i na akvaristiku. Također se isključuje mogućnost uzgoja i razmnožavanja tih životinja, što je direktan udar na uzgajivače i vrlo šteti hobiju i ekonomiji (umjesto u HR ljudi će kupovati životinje po Europi). Evolucijski gledano, te vrste itekako prosperiraju zahvaljujući selektivnom uzgoju u zatočeništvu, jer se ne dira u divlju populaciju, a npr. današnja populacija i raznolikost morfova kraljevskih pitona i kukuruznih zmija u prirodi ne bi nikada ni postojala! Ljudi koji vole reptile pružaju im itekako dobru skrb i uvjete za život. Teraristika omogućuje ljudima da dođu u kontakt sa životinjama koje nikada ne bi vidjeli u prirodi (a nekih uskoro u prirodi više neće ni biti, i to ne zahvaljujući teraristici, nego uništavanju prirode od strane čovjeka), nauče više o njima i razbiju predrasude te se prema njima odnose s poštovanjem. Pogledajte samo Hrvatsku i predrasude prema zmijama kod većine ljudi. Podržavam izradu pozitivne liste stranih životinja, ali ona mora biti donijeta u suradnji sa stručnjacima i uzgajivačima iz područja teraristike i akvaristike. Također u st 2. Čl. 57. mora biti dodana i mogućnost držanja životinja s pozitivne liste i fizičkim osobama, a u st.4. mogućnost da licencirani uzgajivači mogu razmnožavati životinje s pozitivne liste. U protivnom ovaj će Zakon potpuno uništiti teraristiku i akvaristiku i Hrvatskoj. Prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
49 VILIM KLEMEN PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA ZABRANA UZGOJA ČINČILA I SVIH DRUGIH ŽIVOTINJA ZA KRZNO Podržavam postojeću zabranu uzgoja životinja radi krzna i protivim se daljnjem produljenju roka za prestanak rada. Prijelazno razdoblje od 10 godina dalo je svim uzgajivačima sasvim dovoljno vremena za prenamjenu poslovanja. ZABRANA DRŽANJA I KORIŠTENJA SVIH ŽIVOTINJA U CIRKUSIMA Podržavam prijedlog zakona i protivim se iznimkama. ZABRANA DRŽANJA ŽIVOTINJA U UGOSTITELJSKIM OBJEKTIMA Podržavam i protivim se iznimkama ZABRANA TRAJNOG DRŽANJA PASA NA LANCU Podržavam prijedlog zakona, jer držanje pasa na lancu predstavlja mučenje životinje. ZABRANA UTRKA PASA Podržavam povratak stare odredbe ZABRANA KUPIRANJA LOVAČKIH PASA Podržavam predloženi prijedlog i ne slažem se s iznimkama ZABRANA KORIŠTENJA KONJA ZA IZVLAČENJE DRVA IZ ŠUME Podržavam zabranu i proširio bih je i na ostale životinje i ne slažem se s bilo kakvim iznimkama. OBAVEZNA STERILIZACIJA I OZNAČAVANJE U SKLONIŠTIMA Podržavam odredbu koja navodi da skloništa trebaju osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih kućnih ljubimaca ODGOVORNO SKRBNIŠTVO ZA KUĆNE ŽIVOTINJE Podržavam prijedlog odredbe koja navodi da skrbnik mora odgovarajućim odgojem i/ili školovanjem ili drugim mjerama držanja kućnog ljubimca osigurati da životinja nije opasna za okolinu ZABRANA DRŽANJA DUPINA U ZATOČENIŠTVU Podržavam i pohvaljujem prijedlog odredbe Zakona Podržavam zabranu zoofilije. Podržavam zabranu davanja kućnih ljubimaca iz skloništa maloljetnim osobama na skrb ili udomljavanje. Podržavam zabranu usmrćivanja pasa i mačaka u svrhu proizvodnje hrane i drugih proizvoda. Podržavam zabranu trčanja životinja privezanih uz motorno prijevozno sredstvo koje je u pokretu. Podržavam zabranu zajedničkog držanja nezdružljivih životinja, a to su životinje koje, pri zajedničkom držanju, mogu jedna drugoj prouzročiti neželjenu trudnoću, ozljede ili smrt. Protivim se eutanaziji životinja u skloništima nakon isteka roka od 60 dana. Na kraju samo kratak osvrt na pojedine komentare koji određene prijedloge Zakona o zaštiti životinja dovode u kontekst gospodarske situacije u zemlji. Samo pogled u bližu prošlost kada je Zakon o zaštiti životinja bio na znatno nižim razinama od sadašnjeg, a nezaposlenost i životni standard barem jednako nezadovoljavajući kao danas, ukazuje da zadržavanje nehumanog odnosa prema životinjama (uzgoj radi krzna, izostanak obveze pružanja pomoći ozljeđenim životnjama) ima zanemariv utjecaj na gospodarsko stanje, a sigurno može dovesti do negativne percepcije zemlje kod ljubitelja životinja koji svoje ljubimce dovode na turistički odmor u Hrvatsku. Unapređenje postojećeg Zakona o zaštiti životinja po mom bi mišljenju predstavljao civilizacijski napredak, a nadam se da će se postupno napredak ostvariti i u gospodarstvu kroz otvaranje radnih mjesta u sektorima koji će omogućiti znatno veće zapošljavanje i prihode od poreza od uzgajališta životinja za krzno. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
50 Viktoria Krčelić OPĆE ODREDBE, Članak 3. Zakon bi trebao štiti sve životinje bez iznimke. Što se trenutnog stanja tiče, paradoklasno je da se zakonom ne osigurava zaštita glavonožaca općenito, već samo u "znanstvene svrhe". Naime, istraživanja su dokazala da su beskralježnjaci, osobito glavonošci kao što su hobotnice, lignje i sl., sposobni osjetiti bol pa nema logike da ih se štiti samo u slučaju kada se na njima provode istraživanja/pokusi, ali ne i inače. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak Zakona.
51 Viktoria Krčelić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim da se u Zakon uključi: - zabrana utrka pasa bez ikakvih iznimaka jer one samo otvaraju put iskorištvanju pasa radi financijske dobiti (izravne ili klađenjem na "crno") i samim time zlostavljanju životinja - zabrana kupiranja lovačkih pasa jer nema nikakvog medicinskog, praktičnog ili drugog opravdanog razloga da se za takve pse radi iznimka - zabrana korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i sl., bez ikakve sada navedene iznimke o vrsti terena. Nezamislivo je da se u 21. stoljeću navodi kako su konji neizostavni način za pristup nekim terenima, a sve kada bi to i bilo takvo, zar doista čovjek mora zaći u svaki kutak šume i rušiti iz njega stabla? Očuvajmo te dijeliće prirode ako i gdje još postoje jer i ovako svojim prisustvom sve više ugrožavamo staništa toliko brojnih životinjskih vrsta. - zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca - svatko tko je imalo proučio stvarnu pozadinu takvih natjecanja svjestan je da se konje zlostavlja i iskorištava do krajnjih granica, a isključivo radi ljudske "zabave" i profita. Kao drušvo trebali bismo se konačno izdići ih takvih neetičkih, zaostalih i sramostnih praksi te ih konačno prekinuti. - zabranu žigosanja kopitara - uz mikročipove koji se koriste za označavanje pasa, nevjerojatno je da se za konje i danas koristi žigosanje?! - zabrana borbi i insceniranih sukoba životinja - borbe pasa nisu legalne, a čak i Španjolska ide ka zabranama borbi bikova. Zar je Hrvatska toliko zaostala u vremenu da huškanje bikova jednih na druge predstavlja kulturni i civilizacijski "ponos"?! - zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom jer se time omogućavaju stravične i potpuno nepotrebne patnje životinja koje je moguće izbjeći humanim hvatalicama - zabrana drobljenja živih pilića - nova tehnologija razlikovanja spola pilića već je poznata te ne postoji nikakav opravdani razlog da se ovakva okrutna praksa i dalje dopušta Podržavam: - prijedlog odredbe koja zabranjuje držanje u zatočeništvu dupina i ostalih morskih sisavaca iz porodice Cetacea, osim u svrhu liječenja, oporavka i zbrinjavanja. - odredbu sa zabranom zoofilije - zabranu davanja kućnih ljubimaca iz skloništa maloljetnim osobama na skrb ili udomljavanje. Živa bića ne bi uopće smjela biti prodavana, a kamoli maloljetnicima! - zabranu usmrćivanja pasa i mačaka u svrhu proizvodnje hrane i drugih proizvoda - prijedlog od dr. sc. Irene Petak, dipl. ing. biol. da se u Zakon uvrsti zabrana korištenja davilica za pse (dokazano je da mogu uzrokovati sljepoću i epilepsiju, a povezuje ih se i s problemima u radu tiroidne žlijezde) i prijedlog zabrane korištenja sredstava i naprava koje mogu uzrokovati bol i patnju kod konja pri kretanju i držanju tijela te žvala jer navedeno uzrokuje nelagodu - prijedlog udruge Prijatelji životinja vezano za omogućavanje udomljavanja životinja nakon pokusa. Istovremeno, smatram bilo kakve pokuse na životinjama nehumanima i zastarjelim što pokazuju moderne istraživačke i znanstvene prakse u inozemstvu. Pozivam na ukidanje mogućnosti pokusa na životinjama u Hrvatskoj, a kao minimalnu mjeru, propisivanje obaveze davanja prava prvesntva upravo oblicima rada/istraživanja koji bi isključivali pokuse na životinjama. U slučajevima kada je već dostupna alternativa, ne bi se smjelo pribjegavati iskorištavanju životinja. Podržavam odredbu koja navodi da skloništa trebaju osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih kućnih ljubimaca te osigurati označavanje i registraciju mačaka. Smatram da se dodatno treba uvesti obaveza sterilizacije svih pasa i mačaka osim ako njihovi skrbnici garantiraju siguran dom za njihove potomke. Nadalje, predlažem moratorij na bilo kakve uzgoje kućnih životinja dok se ne isprazne skloništa koja su puna napuštenih životinja koje traže dom. Smatram dobrim prijedlog odredbe koja definira ovlasti komunalnog redara da, između ostalog, kroz nadzor može provjeriti uvjete držanja kućnih ljubimaca, očitati čip, podnijeti kaznenu prijavu ili optužni prijedlog te u težim slučajevima obavijestiti veterinarskog inspektora koji će odlučiti o privremenom oduzimanju životinje. Nadalje ipak predlažem osnivanje posebnog odjela unutar veterinarske inspekcije (tzv. animal police) koji bi dodatno osiguravali provedbu Zakona o zaštiti životinja, a obradom slučajeva njegova kršenja, dodatno punili državni proračun na račun svih zlostavljača, ubojica i nemarnih udomitelja zbog kojih životinje pate i/ili umiru. Što se sklonšta za napuštenje životinje tiče, podržavam prijedloge koji navode: - propisavanje uvjeta da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera - kaznene odredbe za JLS u slučaju neosnivanja sklništa (što je sada slučaj u stvarnosti i zbog čega ogroman teret zbrinjavanja životinja snose sami građani i udruge) - uvrštavanje odredbe kojom bi Republika Hrvatska dala zemljište bez naknade za izgradnju skloništa JLS ili velikoga grada Smatram da se mora izmijeniti prijedlog odredbe koja navodi da osobe koje drže više od devet pasa koji ne sišu moraju udovoljiti uvjetima kao i skloništa za životinje. Potrebno je prvenstveno osigurati primjerene uvjete držanja i skrbi za pse, no u praksi ovako formulirana odredba će samo otežati rad privremenim udomiteljima koji spašavaju pse iz kill skloništa prije 60. dana. Na taj način će se dugoročno utjecati na porast usmrćivanja životinja u skloništima što nije i ne bi smjela biti svrha ovog Zakona. Takva odredba je posebno problematična za dijelove Hrvatske gdje JLS nisu ni izvršile svoje zakonske obaveze, gdje nema skloništa te privremeni udomitelji jedini rješavaju problem napuštenih i nezbrinutih pasa. Nelogično je i da se iz predložene odredbe izuzimaju uzgajivači pasa koji profitiraju na uzgoju, a pritom se od njih ne traži udovoljavanje uvjetima kao za skloništa. Nadalje, problematična je sama formulacija uvjeta skloništa jer je to praktično nemoguće postići, a upitno je koliko i sva skloništa u Hrvatskoj zadovoljavaju sve uvjete, kamoli pojedinci koji privremeno spašavaju životinje. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
52 Viktoria Krčelić ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Tražim da se teksta članka 67, stavak 3 izbaci dio "darovati ili prodati može se nakon 60 dana usmrtiti." Životinjama iz skloništa se treba aktivno tražiti odgovorni udomitelj(i) što nažalost nije praksa već brojna skloništa isključivo radi vlastita profita radije usmrćuju napuštene životinje (iako ih zakon ne obvezuje na to, a čak i kada ima još mjesta u skloništima). Budući da postoje primjeri no-kill skloništa koja sjajno rade svo posao, nema nikakvog razloga da se tim primjerom ne povedu i ostala. Nadalje, životinje se iz skloništa nipošto ne bi smjele prodavati, a skloništa bi sama po sebi zakonski trebala biti obvezana na neprofitnost čime bi se smanjila mogućnost zlouporabe i zanemarivanja. Životinje ne bi smjele biti ni "darivane" (štogod to konkretno značilo), već isključivo udomljavane i to kod odgovornih udomitelja nakon prethodne provjere uvjeta koji im oni mogu osigurati. Jedino na taj način može se spriječiti ponovno napuštanje životinja. Nastavno na iste argumente, tražim i da se iz članka 67, stavak 2 izbaci dio "darovati ili prodati". Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
53 Viktoria Krčelić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA Podržavam prijedlog Udruge za kulturu i sport Pozitivna sila; životinjama nije mjesto ni u kakvim cirkusima ili predstavama, bez obzira o kakvoj vrsti životinja se radilo. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Martini Demerović uz Dio osmi Zakona.
54 Viktoria Krčelić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Stranim i egzotičnim vrstama životinja je mjesto isključivo u njihovim prirodnim staništima (koja su u rastućoj opasnosti zbog sve izraženijeg ljudskog utjecaja). Životinje ne postoje radi ljudske zabave i profita te treba poticati isključivo udomljavanje ionako prevelikog broja napuštenih životinja, kojima je dom potreban kako bi preživjele, naspram poticanja kupnje i prodaje živih bića. Svjedočimo ionako prevelikom broju napuštenih kućnih životinja poput pasa i mačaka, doista nema nikakve potrebe da se broj napuštenih životinja širi i na egzotične, strane vrste. Nije prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
55 Viktoria Krčelić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Podržavam i pohvaljujem članak: "(4) Zabranjeno je držati pse stalno vezane ili ih držati u prostorima za odvojeno držanje pasa bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora." Trajno držanje životoinja na lancu im uzrokuje fzičku i psihičku bol, a osoba koja na taj način drži životinje je daleko od odgovornog skrbnika. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
56 Viktoria Krčelić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Podržavam zabranu držanja životinja u ugostiteljskim objektima. Ipak, dodavanje stavke "u svrhu ukrašavanja prostora" nema smisla jer ostavlja slobodan prostor za zatočavanje (time i zanemarivanje, zlostavljanje i uopće ugrožavanje) životinja i u slučajevima kad one ne služe samo kao "dekoracija" za posjetitelje, već ih ugostitelji drže iz samo njima osobno shvatljivog motiva. Protivim i se dodavanju iznimke "osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje" jer životinjama držanim u zatočeništvu, odnosno izvan njihova prirodnog staništa nije moguće osigurati "primjerene" uvjete. Čak i ako ih se ne uznemirava, dovoljna je činjenica da nemaju slobodu kretanja. Životinje treba čuvati i štititi u njihovim prirodnim staništima, a ne uzimati ih iz njih, osim u slučaju kada se radi o privremenim stanjima poput liječenja i sl. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak.
57 Viktoria Krčelić ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA, Članak 61. Podržavam zabranu držanje i domaćih životinja u cirkusima, no smatram da treba izostaviti i iznimku u ''svrhu prikazivanja vrsti svojstvenog ponašanja koje je istovjetno ponašanju životinja u prirodnom okolišu''. Životinje se ne bi smjele transportirati i iskorištavati radi cirkuskih ili dugih predstava te bilo kojeg drugog oblika "zabave". To samo otvara put zanemarivanju i zlostavljanju životinja. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Damiri Marušić uz ovaj članak.
58 Viktoria Krčelić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Smatram sramotnim i apsurdnim da u 21. stoljeću i 10 godina nakon što je podrškom većine javnosti donesena zabrana uzgoja životinja radi krzna, ponovno raspravljamo o istoj temi, a sve radi nekolicine uzgajivača koji smatraju da za njih zakoni RH ne vrijede i ne moraju ih poštivati. Zabrana je odavno donesena, a mnogobrojne argumente za nju prepoznalo je i samo Ministarstvo poljoprivrede te ju podržalo. Prijedlog dodatne godine dana prijelaznog perioda za preostalu manjinu uzgajivača ne podržavam jer za to nema realnog temelja niti razloga. Ako je velika većina uzgajivača do danas mogla ispoštovati zakon RH, onda to svakako može i šačica preostalih. Tim više što se njihovi "argumenti" svode na neistine, tendenciozne tvrdnje i očite gluposti koje su jasne svakom s minimumom inteligencije i logičkog zaključivanja. Činčile su ugrožene u svojim prirodnim staništima upravo zbog uzgajivača koji su ih maltene istrijebili, a njihovim uzgojem radi krzna ne spašavaju životinje već vlastitu osobnu korist i to na štetu svih ostalih; kako samih životinja, tako i samih građana koji poštuju zakone i rekli su svoj stav još prije 10 godina. Zanimljivo je kako se ovdje i dalje navode tvrdnje od 60ak obitelji koje se bave uzgojem, dok su službeni podaci pokazali da to nije istina već postoji samo 20 registriranih uzgajivača. Jedna medijska objava dapače navodi primjer uzgajivača koji je počeo s radom u vrijeme kada je zabrana već donesena - i takvi pojedinci se sada ovdje imaju obraza žaliti?! Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
59 Vicko Mozara PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, DIO PRVI Zabrana uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno Drago mi je da je Ministarstvo poljoprivrede uvažilo stav javnosti i udruga za zaštitu i prava životinja te podržalo postojeću zabranu uzgoja životinja radi krzna. Budući da 1. siječnja 2017. godine ističe čak deset godina dug prijelazni period ostavljen uzgajivačima da prestanu s radom, smatram da taj rok treba vrijediti za sve, uključujući i manjinu koja je preostala. Stoga ne podržavam prijedlog iznesen u Zakonu da se preostalim uzgajivačima odobri još jedna dodatna godina za prestanak rada do 1. siječnja 2018. godine. Zabrana držanja i korištenja svih životinja u cirkusima Smatram pozitivnim da je donesena odredba kojom se zabranjuje držanje i domaćih životinja u cirkusima, pored već ranije zabranjenih divljih životinja. Ipak, smatram da treba izostaviti i iznimku koja navodi da su držanje i nastupi domaćih životinja dopušteni u ''u svrhu prikazivanja vrsti svojstvenog ponašanja koje je istovjetno ponašanju životinja u prirodnom okolišu'' . Čak i ako ne izvode razne "cirkuske" točke, smatram da se životinje ne bi smjele držati, transportirati i izlagati u cirkusima radi ljudske "zabave". Zabrana držanja životinja u ugostiteljskim objektima Podržavam zabranu držanja divljih životinja i stranih životinjskih vrsta u ugostiteljskim objektima te u svrhu prikazivanja javnosti, osim u zoološkim vrtovima. Smatram da je i dobra zabrana držanja životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora, međutim protivim se iznimci koja navodi "osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje". Na taj način otvara se put iskorištavanju i zanemarivanju životinja radi "zabave" i promocije ugostiteljskih objekata. Zabrana trajnoga držanja pasa na lancu Podržavam predloženu odredbu o držanju pasa stalno vezanih ili njihovo držanje u boksovima bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora. Stalno držanje pasa na lancu predstavlja fizičko i psihičko mučenje životinje koja zbog takvog načina držanja može postati i agresivna, a smatram da isto vrijedi i za držanje u boksovima bez slobode kretanja. Zabrana utrka pasa Kod ranijih izmjena Zakona o zaštiti životinja zabranjene su utrke pasa na svim podlogama zbog iznimne okrutnosti povezane s ovakvim natjecanjima. Tražim da se vrati stara odredba. Isključivo kao zadnju prihvatljivu, alternativnu opciju predlažem da se u novi Zakon uvrsti nova definicija pojma ''utrke pasa'' koja bi glasila "komercijalne ili amaterske utrke pasa koje se odvijaju u svrhu ostvarivanja dobiti ili pobjeđivanja pasa u brzini u sportskim natjecanjima". Na taj način spriječile bi se utrke koje za cilj imaju zaradu, bilo direktno ili putem klađenja čime bi se otvorio put zlostavljanju životinja radi zarade. Zabrana kupiranja lovačkih pasa Podržavam predloženu zabranu izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima, no ne slažem se s uvrštenom iznimkom za lovačke pse. Nema nikakva medicinskog ili bilo kojeg drugog razloga da se ''lovački'' psi izuzimaju iz opće zabrane amputacije ili uklanjanja pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela, pa tako nema razloga ni za njihovo izuzimanje iz zabrane izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. Zakon o zaštiti životinja morao bi nedvosmisleno zabranjivati operativno skraćivanje repova i uši psima iz estetskih razloga. Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i sl. Iako je u Zakon uvrštena problematika korištenja kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (konji samaraši), no smatram problematičnim iznimku za teško pristupačne područja gdje to nije moguće bez korištenja kopitara. Na taj način se ostavlja slobodan put za legalizaciju iskorištavanja konja, tim više što se i u praksi dešava da pojedine osobe različite tumače isti Zakon. U današnje vrijeme ne postoji opravdan razlog da se konji koriste za izvlačene drva iz šuma. Stravični prizori konja s otvorenim ranama koji svakodnevno vuku drva iz šume i konja koji padaju pod teretom drva pokazuju nužnost zaštite konja od prisiljavanja na težak tjelesni rad, koji je iznad njihovih fizičkih mogućnosti, a što rezultira padovima, ozljedama, lomljenjem nogu i vratova. Kako se sve to događa u šumama, daleko od pogleda, inspekciji je nemoguće kontrolirati postupanje prema konjima, zbog čega je nužno donijeti zakonsku zabranu bez ikakvih iznimki o vrsti terena. Obavezna sterilizacija i označavanje u skloništima Podržavam odredbu koja navodi da skloništa trebaju osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih kućnih ljubimaca te osigurati označavanje i registraciju mačaka. Registracija svih uzgoja kućnih ljubimaca Potpuno se protivim uzgoju i prodaji životinja te njihovu iskorištavanju i manipuliranju njihovim reproduktivnim sustavom. No, s obzirom na trenutačno stanje svijesti građana i postojanje uzgajivača, neophodno je bar registrirati svakoga tko se bavi uzgojem i želi prodavati živa bića, bez obzira na broj ''rasplodnih ženki'', jer su, prema odredbama Zakona o zaštiti životinja, sada oni koji imaju manje od tri ''rasplodne ženke'' bez kontrole i to predstavlja sivu zonu uzgoja. Iako je u prijedlogu novog Zakona, uz registraciju uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s tri i više ''rasplodnih ženki'' sada propisana obveza evidentiranja kod nadležnog veterinarskog ureda uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s manje od tri ''rasplodne ženke'', nema prepreke da se propiše obavezna registracija svih uzgoja, neovisno o broju ''rasplodnih ženki''. Logično je da svi trebaju biti jednako registrirani i zbog zaštite životinja i zbog ravnopravnog položaja na tržištu. Ograničavanje uzgoja i prodaje egzotičnih životinja Protivim se uzgoju i prodaji životinja bilo koje vrste i podržavam samo udomljavanje napuštenih životinja. U nedostatku potpune zabrane držanja egzotičnih životinja za koju se zalažem, podržavam bar reguliranje držanja stranih životinjskih vrsta kao kućnih ljubimaca na temelju znanstvenih spoznaja o mogućnosti osiguravanja uvjeta držanja takvih životinja (tzv. Pozitivne liste u drugim državama) te propisivanje koje se vrste životinja mogu uzgajati, prodavati i držati kao kućni ljubimci; čime će na taj način držanje svih ostalih biti zabranjeno. Obaveze jedinica lokalne samouprave (pružanje pomoći ozlijeđenim životnjama, skrb o napuštenim životinjama...) Podržavam odredbu koja navodi da, ako nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, pružanje potrebne pomoći životinjama mora organizirati i financirati jedinica lokalne samouprave na čijem je području životinja ozlijeđena. Slažem se i s odredbom koja navodi da jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave moraju organizirati koordinacijske radne skupine koje će poticati udomljavanje pasa iz skloništa, mikročipiranje, kastraciju i edukativno djelovanje kako bi se postiglo učinkovitije rješavanje problematike napuštenih i izgubljenih životinja te skrbi za životinje Podržavam odredbu koja navodi da jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave donose Program kontrole populacije napuštenih pasa uzimajući u obzir prijedloge koordinacijske radne skupine te ga dostavljaju nadležnom tijelu na procjenu. Ovlasti komunalnih redara i inspekcijski nadzor prodaje životinja Smatram da je dobra odredba koja definira ovlasti komunalnog redara koji, između ostalog, kroz nadzor može provjeriti uvjete držanja kućnih ljubimaca, očitati čip, podnijeti kaznenu prijavu ili optužni prijedlog te u težim slučajevima obavijestiti veterinarskog inspektora koji će odlučiti o privremenom oduzimanju životinje. Smatram dobrim prijedlog da inspekcijski nadzor prodaje životinja provodi ministarstvo nadležno za financije prema propisima kojima je uređen djelokrug rada i ovlasti ministarstva nadležnog za financije u području prometa roba.ž Odgovorno skrbništvo za kućne životinje Podržavam prijedlog odredbe koja navodi da skrbnik mora odgovarajućim odgojem i/ili školovanjem ili drugim mjerama držanja kućnog ljubimca osigurati da životinja nije opasna za okolinu. Smatram da životinje kao takve nisu opasne, a u slučajevima kada one to postanu, praksa pokazuje da je problem zapravo u skrbniku za životinju koji/a joj nije pružio potrebnu pažnju i socijalizaciju. Zabrana držanja dupina u zatočeništvu Podržavam i pohvaljujem prijedlog odredbe Zakona koja zabranjuje koja držanje u zatočeništvu dupina i ostalih morskih sisavaca iz porodice Cetacea, osim u svrhu liječenja, oporavka i zbrinjavanja. OSTALE POZITIVNE ODREDBE: Podržavam zabranu zoofilije. Podržavam zabranu davanja kućnih ljubimaca iz skloništa maloljetnim osobama na skrb ili udomljavanje. Podržavam zabranu usmrćivanja pasa i mačaka u svrhu proizvodnje hrane i drugih proizvoda. Podržavam zabranu trčanja životinja privezanih uz motorno prijevozno sredstvo koje je u pokretu. Podržavam zabranu zajedničkog držanja nezdružljivih životinja, a to su životinje koje, pri zajedničkom držanju, mogu jedna drugoj prouzročiti neželjenu trudnoću, ozljede ili smrt. ODREDBE KOJE NISU PREDLOŽENE U AKTUALNOJ IZMJENI ZAKONA, IAKO SU POTREBNE: Zabrana borbi i insceniranih sukoba životinja (borbe bikova i sl.) Zakonom o zaštiti životinja zabranjene su borbe životinja, poticanje na agresivnost, kao i huškanje životinje na drugu životinju ili na čovjeka. Ova odredba ne smije imati nikakav izuzetak, već barbarski i primitivni načini zabave trebaju evoluirati u moderne priredbe koje ne uključuju iskorištavanje životinja, odnosno koje ne uključuju borbe životinja ili druge oblike sukoba životinja koji se neutemeljeno pokušavaju nazvati tradicionalnima. Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca Smatram nužnim zabraniti natjecanja konja u povlačenju trupaca, teških i po tonu, koje konji vuku najčešće po dubokome blatu. Događa se da konje teško zlostavljaju bičevanjem često do krvi, ubadanjem štapovima s metalnim šiljcima i udarcima rukom. Konji su, isključivo zbog ljudske zabave, izloženi potpuno nepotrebnom teškom fizičkom naporu, povicima i urlanju gomile ljudi, buci automobila, vrućinama i nezaštićenosti od jakog sunca prije i tijekom natjecanja, iživljavanju djece vlasnika konja, koji ih, dok su vezani, vuku za rep ili udaraju bičem. Sastavni dio tih događanja je i ilegalno klađenje te sve ranije navedeno čini nešto što nam kao državi donosi samo sramotu da se tako nešto dešava u 21. stoljeću. Zabrana ubijanja životinja u skloništima Protivim se ubijanju zdravih, napuštenih životinja koje čekaju dom u skloništima i smatram da se to treba zakonski zabraniti. Smatram da svako sklonište, kao što je i propisano ranijim Zakonom, uz zbrinjavanje napuštenih životinja i pružanje veterinarske skrbi, mora aktivno raditi i na njihovom oglašavanju i udomljavanju. Na taj način zdrave životinje ne bi bile ubijane zbog neodgovornih pojedinaca. Osim što nije etična, mogućnost ubijanja životinja nakon 60 dana poticajna je upravo za one koji žele profitirati na zbrinjavanju životinja trošeći novac poreznih obveznika, a ne brinući o stvarnoj zaštiti životinja. Zabrana ubijanja ako ima mjesta u skloništu i obveza oglašavanja za udomljavanje Smatram da ne bi smjela uopće postojati odredba o "roku trajanja" životinja odnosno mogućnosti usmrćivanja napuštenih životinja nakon 60 dana. Dozvola da se mogu ubiti životinje u skloništu čak i ako ima mjesta za nove dodatno me šokira. Smatram to potpuno nehumanim i Zakon o zaštiti zivotinja to ne bi smio dozvoljavati. Osim toga, Zakonom o zaštiti životinja propisano je da sklonište za životinje mora ''tražiti vlasnike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti'', no potrebno je precizirati kako je neophodno da se životinje nastoje udomiti putem sredstava javnog priopćavanja. Neprofitni karakter skloništa za životinje Zakonom bi trebalo biti propisano da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera. Na taj način skloništa bi vodile udruge, ustanove, javne službe, dakle, organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljena posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca, kao što je trenutačno slučaj sa skloništima koje vode profitne organizacije. Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa Zakon o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, dok ''obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave''. Unatoč tome, mnoge lokalne zajednice od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007. godine nisu izgradile skloništa, čime krše Zakon, pa je nužno propisati kaznene odredbe kako bi jedinice lokalne samouprave ozbiljno shvatile Zakon i počele ga provoditi. Davanje zemljišta za izgradnju skloništa Često se događa da lokalna samouprava nema zemljište na kojem bi izgradila sklonište i to je realan problem koji otežava provedbu Zakona. Stoga predlažem da se u Zakon uvrsti odredba kojom bi Republika Hrvatska dala zemljište bez naknade za izgradnju skloništa jedinici područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada. Devet pasa i uvjeti kao za skloništa Prijedlog Zakona donosi odredbu da osobe koje drže više od devet pasa koji ne sišu moraju udovoljiti uvjetima kao i skloništa za životinje. Iako je ova odredba motivirana pozitivnom namjerom da se osiguraju primjereni uvjeti držanja i skrbi za pse, u praksi ona može jako otežati rad privremenim udomiteljima koji spašavaju pse iz kill skloništa prije 60. dana. Na taj način će se dugoročno utjecati na porast usmrćivanja životinja u skloništima. Osim toga, to će se osobito negativno odraziti u dijelovima Hrvatske gdje lokalne zajednice nisu ni izvršile svoje zakonske obaveze, gdje nema skloništa i privremeni udomitelji su jedini koji rješavaju problem napuštenih i nezbrinutih pasa. Nelogično je i da se iz predložene odredbe izuzimaju uzgajivači pasa koji profitiraju na uzgoju, a pritom se od njih ne traži udovoljavanje uvjetima kao za skloništa. Kontrola razmnožavanja kućnih životinja Postojeće odredbe Zakona o zaštiti životinja koje se odnose na osiguravanje kontrole razmnožavanja životinja koje imaju skrbnike treba izmijeniti kako bi se osiguralo da skrbnici kastriraju kućne životinje. Napuštenih i ostavljenih životinja ionako je previše i predstavljaju veliki financijski teret za lokalne zajednice i građane. Stoga predlažem da se Zakonom propiše obvezna kastracija kućnih ljubimaca kao jedini trajan i siguran način kontrole njihova razmnožavanja. Iznimku predlažem samo u slučajevima kada se potomcima može osigurati siguran dom, bez rizika da ostanu napuštene kao što je to često slučaj s neželjenim životinjama, odnosno kod neodgovornih skrbnika. Trajno oduzimanje životinje Smatram da se članak 80 treba izmijeniti na način da se omogući trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put. Zabrana korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja Podržavam prijedlog da se u Zakon uvrsti zabrana korištenja davilica za pse jer je dokazano da mogu uzrokovati sljepoću i epilepsiju, a povezuje ih se i s problemima u radu tiroidne žlije zde. Nadalje, podržavam i prijedlog zabrane korištenja sredstava i naprava koje mogu uzrokovati bol i patnju kod konja pri kretanju i držanju tijela te žvala jer navedeno uzrokuje nelagodu. Zabrana žigosanja kopitara Smatram da se treba zabraniti označavanje kopitara žigosanjem. Zakonom propisano umetanje transpondera, u kombinaciji s dijagramskim opisom vanjštine konja, uhodana je metoda kojoj nema ozbiljnih zamjerki. S druge strane, žigosanje je zastarjela i bolna metoda, već zabranjena u nekim državama, koju je nužno zabraniti Zakonom i tako omogućiti adekvatnu zaštitu konja, a da se pritom ne narušava ni na koji način zakonom propisano označavanje kopitara. Prodaja u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani Iako se Zakonom o zaštiti životinja regulira zaštita i dobrobit životinja prigodom njihova držanja, on nigdje izrijekom ne zabranjuje prodaju i usmrćivanje živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani u trgovinama, a što je sve učestaliji problem u sve više trgovina. Vjerujem da Zakon o zaštiti životinja ne bi dopustio da se u trgovinama otvaraju npr. ''male farme'' živih pilića i da ih se tamo kolje, pa tako ne bi trebalo biti ni s ribama na odjelima svježe ribe u trgovinama te sličnim morskim i ostalim životinjama. Zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom Zamke na principu ljepila su jedna od najokrutnijih metoda hvatanja i ubijanja životinja. Ljepljive zamke deru dijelove kože, krzna i perja sa životinjskih tijela dok one pokušavaju pobjeći, a mnoge životinje čak izgrizu vlastite udove ili ih polome ne bi li se oslobodile. Samo lijepilo ih iritira i oštećuje oči. Životinje pate i danima dok ne umru od gladi ili dehidracije. Nosovi, usta ili kljunovi životinja mogu zapeti u ljepilu te se one guše i polagano umiru, što može trajati satima. Životinje su nedovoljno zaštićene tek općenitom odredbom Zakona o zaštiti životinja, zbog čega je nužno konkretno zabraniti ovu okrutnu praksu te ovim putem apeliram da se ova zabrana uvrsti u novi Zakon i zaštiti životinja. Udomljavanje životinja nakon pokusa Ne podržavam pokuse na životinjama kao takve, a dodatno smatram da se životinje uzgojene za korištenje u pokusima treba bar ponuditi na udomljavanje prije nego što ih se usmrti. Udomljavanje je dopušteno i Direktivom 2010/63/EU te je regulirano u zakonodavstvima američkih saveznih država Minnesota (i uspješno se implementira), Kalifornija, Connecticut i Nevada, a u tijeku je i uvrštavanje tog prijedloga u zakonodavstva saveznih država Illinois i New York. U veljači 2016. godine počela su i u Indiji udomljavanja pasa iz laboratorija te nema nikakve zapreke da se slična praksa ne osigura i u Hrvatskoj. Struke koje provode pokuse na životinjama Protivim se bilo kakvom proširivanju vrsta osoba (neovisno o njihovoj struci) s ciljem da im se omogući obavljanje pokusa na životinjama. Radi se o praksi koja se u svijetu sve više napušta u korist novijih i naprednijih opcija te nema nikakvog etičkog ili drugog opravdanog razloga da se proširuje dopuštenje obavljanja pokusa na životinjama. Zaštita glavonožaca Trenutno se Zakon o zaštiti životinja primjenjuje samo na one glavonošce koji se koriste u svrhu znanstvenih istraživanja. Istraživanja su dokazala da su beskralježnjaci, osobito glavonošci kao što su hobotnice, lignje i sl., sposobni osjetiti bol pa predlažem logičan korak da se Zakonom osiguraju njihova zaštita općenito, a ne samo u pokusima. Zabrana obrednoga klanja Protivim se bilo kakvom ubijanju ili iskorištavanju životinja. Što se tiče postojećih zakonskih propisa i prakse, predlažem da se bar ukine iznimka koja propisuje mogućnost da se prilikom obrednog klanja životinja one ne moraju prethodno omamiti. Znanstveno je dokazana patnja i bol koju doživljavaju životinje pri usmrćivanju, a zakonski propisi u zakonodavstvu EU, kao i Hrvatske, propisuju za klanje životinja u klaonicama obavezno omamljivanje. Unatoč tome, u Zakonu ista odredba ne vrijedi za tzv. obredno klanje koje provode predstavnici nekih vjerskih zajednica, pri čemu se agonija životinja produžuje svjesnim umiranjem do iskrvarenja. Hrvatska bi svojim zakonodavstvom trebala štititi životinje i uvažiti suvremene znanstvene spoznaje i političke poteze europskih zemalja koje imaju brojnije vjerske zajednice koje obavljaju klanja bez omamljivanja, a ipak su ukinule ili pokušavaju ukinuti tu krajnje nehumanu i brutalnu praksu kojoj nema mjesta u civiliziranome svijetu. Zabrana drobljenja živih pilića Njemačka je u listopadu 2015. godine postala prva država koja je zabranila praksu "mljevenja pilića". Industrija za proizvodnju jaja svake godine uguši ili samelje milijune tek rođenih muških pilića jer oni ne mogu nesti jaja, a ne smatraju ih pogodnima za klanje u proizvodnji mesa. Stoga predlažem da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani maceracija, s obzirom na to da je ubijanje zdravih muških pilića zbog selekcije nedopustivo, sramotno i etički neprihvatljivo, a nova tehnologija razlikovanja spola pilića već je poznata. Članovi povjerenstava Predlažem da se u Etičko povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede uvrsti osoba koja bi svojim stručnim referencama bila u mogućnosti zastupati životinje s etičkog aspekta. Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
60 Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 33. Nadopuna članka 33., s novim stavkom 3. pri čemu stavak 3. i 4. postaju 4. i 5.: (3) Osposobljavanje drugih osoba za izvođenje kirurških zahvata na određenom životinjskom modelu mogu provoditi pravne ili fizičke osobe registrirane za djelatnost provođenja edukacije koje odredi nadležno tijelo te ako ispunjavaju uvjete glede stručnog osoblja, prostora i opreme i osiguraju program osposobljavanja osoblja. (Obrazloženje: Ove uvjete jedino mogu ispuniti Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i ustanove istog ranga na području EU, odnosno ustanove koje zapošljavaju specijaliste kirurgije veterinarske medicine, koje provode veterinarsku praksu (registrirana veterinarska organizacija, npr. veterinarska klinika) temeljem čega posjeduju adekvatan prostor i opremu (kirurške dvorane i instrumente za životinje). Takva ustanova jedino je sposobna ponuditi adekvatan program osposobljavanja. Stupanj osposobljavanja mora ovisiti o profesiji i životinjskom modelu. Stoga, za očekivati je postojanje različitih modula osposobljavanja koje mora ponuditi gore predviđena institucija.) Prihvaćen Članak 33. postao je članak 34. Zakona
61 Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 32. Radi jasnoće zakonskih odredaba predlažemo da se zvanja usuglase sa službenom klasifikacijom danom putem Popis akademskih naziva i akademskih stupnjeva te njihovih kratica (NN 087/2009). Prihvaćen Članak 32. postao je članak 33. Zakona.
62 Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 32. Izmjena članka 32., stavka 1.: Oblikovanje, planiranje, osmišljavanje i provođenje projekata te mogu provoditi osobe sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem koji tijekom visokoškolskog obrazovanja stječu potrebna znanja iz područja korištenja pokusnih životinja, a s obzirom na područje u okviru projekta za koje se zahtijevaju odgovarajuća znanja za rad na životinjama i ako su osposobljeni za rad sa životinjama u skladu s člankom 33. ovoga Zakona. (Obrazloženje: Odgovorne osobe za provedbu pokusa (projekta) definirane su ovim zakonom i pripadajućim aktom te predlažemo umetanje riječi "provođenje" radi jasnoće članka. Provođenje je ključan dio realizacije pokusa koji smije provoditi osoba koja ispunjava uvjete ovog zakona. Predlažemo nadopunu članka kako bi se naglasilo pravo koje pripada jedino strukama koje tijekom obrazovanja stječu ista znanja. Iz posljednjeg stavka ovog članka proizlazi kako će se ministar pomoću pravilnika naknadno utvrditi minimalne uvjete koje mora zadovoljiti osoba iz ovog stavka zbog čega bi moglo doći do prolongiranja donošenja budućih odobrenja za provođenje pokusa (projekta). Mišljenja smo da bi kroz to razdoblje osobe drugih struka, koje nikada nisu bile u prilici to pravo i ostvariti, mogle nakon ispunjenja ostalih uvjeta za rad s pokusnim životinja (položeni tečaj) steći bolju pravnu poziciju i na taj način utjecati na uvrštavanje u popis struka kojima se to dopušta unatoč činjenici što plan i program studija ne uključuje rad s laboratorijskim životinjama.) Komentar na članka 32., stavka 4.: Kako se u ovom stavku govori o iznimnim okolnostima, smatramo da treba nadopuniti Obrazac koji se podnosi nadležnom tijelu (Zahtjev za odobrenje projekta) u dijelu Priloga gdje bi trebalo dodati jednu novu točku sljedećeg sadržaja "Obrazloženje ako kirurške zahvate u pokusu ne izvode doktori veterinarske medicine". Izmjene članka 32., stavka 4., točke 1.: - kirurške zahvate na životinjama u blagim i nepovratnim pokusima koje zbog objektivnih razloga nije u mogućnosti provesti doktor veterinarske medicine mogu provoditi i doktori medicine, doktor dentalne medicine, magistar farmacije, magistar medicinske biokemije, magistar biologije i to na: mišu, štakoru, zamorcu, zlatnom hrčku, kineskom hrčku, mongolskom skakaču, kuniću, žabi i zebrici ako su osposobljeni za rad sa životinjama u skladu sa stavkom 1. ovoga članka i za kirurške zahvate na životinjskom modelu koji se koristi u projektu prema članku 33.. stavak 3. (Obrazloženje: Prijedlog izmjena omogućuje svima sa završenim fakultetom izvođenje kirurških zahvata. Predlažemo da to mogu provoditi, osim doktora veterinarske medicine, jedino osobe navedenih struka nakon završenog tečaja za rad na životinjama i tečaja za osposobljavanje izvođenja kirurških zahvata na određenom životinjskom modelu. U članku 33. predlažemo novi stavak temeljem kojeg bi se omogućilo osposobljavanje u Hrvatskoj od strane kompetentnih institucija koje ispunjavaju uvjete glede kirurških dvorana, opreme i instrumenata te specijalista područja veterinarske kirurgije.) Izmjene članka 32., stavka 4., točke 2.: - kirurške zahvate na životinjama koje zbog objektivnih razloga nije u stanju izvesti doktor veterinarske medicine mogu provoditi doktori medicine i to na: svinji i ovci ako su osposobljeni za rad sa životinjama u skladu sa stavkom 1. ovoga članka i za kirurške zahvate na životinjskom modelu koji se koristi u projektu. prema članku 33.. stavak 3. (Obrazloženje: Prijedlog izmjena omogućuje svima sa završenim fakultetom izvođenje kirurških zahvata. Predlažemo da to mogu provoditi osim doktora veterinarske medicine jedino osobe navedenih struka po završenom tečaju za rad na životinjama i tečaju za osposobljavanje izvođenja kirurških zahvata na određenom životinjskom modelu. U članku 33. predlažemo novi stavak temeljem kojeg bi se omogućilo osposobljavanje u Hrvatskoj od strane kompetentnih institucija koje ispunjavaju uvjete glede kirurških dvorana, opreme i instrumenata te specijalista područja veterinarske kirurgije.) Izmjene članka 32., stavka 5.: (5) U slučaju kada kirurški zahvat iz stavka 4. podstavaka 1. i 2. ovoga članka ne provodi doktor veterinarske medicine, kirurški zahvat se provodi pod neposrednim nadzorom imenovanog veterinara koji je član kirurškog tima i kojeg imenuje korisnik. (Obrazloženje: Predlažemo točnije definiranje oblika nadzora od strane imenovanog veterinara registriranog korisnika. Nadopunom ovog stavka osigurava se stalni nadzor veterinara tijekom izvođenja zahvata što je po našem sudu jedan od ključnih elementa za ispunjenje svrhe ovog zakona a to je dobrobiti pokusnih životinje. Drugim riječima rečeno, predloženom formulacijom nadležnost veterinara bila bi samo načelna te se od njega ne bi zahtijevalo da bude prisutan pri kirurškom zahvatu. Primjerice, tijekom svakog kirurškog zahvat moguće su stanovite komplikacije koje mijenjaju daljnji tijek postupanja sa životinjom i pri čemu treba žurno donijeti odluku o danjem postupanju. Smatram da takvu odluku može donijet jedino imenovani veterinar koji sagledava životinju u cijelosti te nije fokusiran jedino i isključivo na izvođenje kirurškog zahvata. Dakako da mi je dobro poznato kako se takve situacije moraju predvidjeti i prije izdavanja rješenja za odobrenje projekta kroz definiranje kritičnih točka pokusa no stajališta sam da se neke situacije ne mogu predvidjeti tek tako te da jedino imenovani veterinar može i mora donijeti takvu odluku. Dobavljači i uzgajivači ne smiju i ne mogu obavljati kirurške zahvate (pokus može provoditi jedino registrirani korisnik zato ne vidim razlog za dobavljačem i uzgajivačem) stoga predlažemo da se oni uklone iz teksta ovog stavka. Ovdje se namjerno zvanje piše kao doktor veterinarske medicine dok osoba koja ima dužnost propisana zakonom kao imenovani veterinar. Putem programa i načina osposobljavanja treba predvidjeti mogućnost priznavanja osposobljenosti za izvođenje kirurških zahvata za osobe koje to znanje posjeduju temeljem usavršavanja u nekim drugim institucijama izvan područja Republike Hrvatske. Predlažemo osnivanje stručnog tijela kojeg bi činili eminentni stručnjaci iz područja veterine i medicine koji su pritom specijalisti kirurgije te koje bi donosilo odluku o osposobljenosti za izvođenje kirurških zahvata na životinjskom modelu.) Izmjene članka 32., stavka 6.: Minimalne uvjete koje mora zadovoljiti osoba iz stavka 1. ovoga članka i program te način osposobljavanja iz stavaka 1. i 4. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. (Obrazloženje: Vjerojatno se radi se o pogrešci! Program osposobljavanja neophodan je za provedbu odredba stavka 1. i 4.) Prihvaćen Članak 32. postao je članak 33. Zakona.
63 Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 29. Komentar na članak 29.: Bilo bi logičnije da su prvo navedeni uvjeti za izvođenje pokusa osoba koje se obrazuju i nakon čeka stječu određenu kvalifikaciju a tek onda uvjeti za osobe koji unapređuju svoje strukovne vještine! Isto tako, jedne i druge osobe u svojem daljnjem radu ne namjeravaju raditi s pokusnim životinjama no ako to žele moraju ispuniti uvjete predviđene ovim Zakonom. Prihvaćen Članak 29. postao je članak 30. Zakona
64 Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 29. Izmjena članka 29., stavak 2. koji glasi: (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadležno tijelo može odobriti projekte ako se provode na sveučilišnim ili znanstvenoistraživačkim ustanovama i ako su neophodni za osposobljavanje za stjecanje, održavanje ili unaprjeđivanje strukovnih vještina osoba sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem, a s obzirom na područje u okviru projekta za koje se zahtijevaju odgovarajuća znanja za rad na životinjama te ako se zadovoljavajući rezultati ne mogu postići drugim nastavnim pomagalima (kompjutorske simulacije, filmovi, slike, modeli, preparati i sl.) uz uvjet da se za svaku skupinu smije upotrijebiti samo jedna životinja te da projekt provodi osoba osposobljena u skladu s člankom 32. stavkom 1. ovoga Zakona. (Obrazloženje: Predlažemo da se riječ „obrazovanje“ zamijeni s „osposobljavanje za stjecanje, održavanje ili unapređivanje strukovnih vještina“ čime se koristi istovjetni tekst iz nadležne direktive 2010/63 članak 5. stavak f). Smatramo da uvjeti pod kojima se može provesti osposobljavanje osoba koje su završile studij i na taj način unapređuju svoje vještine moraju biti isti kao i za druge osobe u obrazovnom procesu. Drugim riječima rečeno, za osposobljavanje osoba sa završenim studijem, jednako kao i kod osoba koje tek studiraju, potrebno je ispuniti iste uvjete glede broja životinja po skupini (jedna životinja za jednu skupina) i osposobljenosti edukatora koji mora završiti odgovarajući tečaj.) Traže se preinake članka 29., stavka 4. radi jasnoće napisanog. (Obrazloženje: Razlika od prethodnog stavka 3. može se jedino pretpostaviti, odnosno nije očita! Vjerojatno se misli da je iznimno moguće koristiti više životinja po jednoj skupini? Ako je tome tako, onda treba to i napisati.) Prihvaćen Članak 29. Zakona odnosi se u stavku 2. na korištenje životinja za potrebe obrazovanja na sveučilišnim ili znanstvenoistraživačkim ustanovama nakon završenog studija, u stavku 3. na korištenje životinja za potrebe obrazovanja na sveučilišnim ili znanstvenoistraživačkim ustanovama u svrhu nastave za studente, ali studenti ne mogu raditi sa životinjama već projekt provodi osposobljena osoba, a u stavku 4. na korištenje životinja za potrebe obrazovanja na sveučilišnim ili znanstvenoistraživačkim ustanovama ako je isto neophodno za obrazovanje studenata npr. doktora veterinarske medicine s tim da studenti rade pod nadzorom osposobljenih osoba jer na drugi način ne mogu steći potrebna znanja i vještine za obavljanje poslova veterinarske struke. Na osposobljavanje osoblja primjenjuju se članci 32. i 33. Zakona. Članak 29. postao je članak 30. Zakona
65 Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 9. Nadopuna članka 9., stavka 1., točke 2. 2. rezanje prstiju, ušiju i repa pasa, uklanjanje i rezanje dijelova kandži mačaka osjetljivih na bol, rezanje glasnica i drugi zahvati kojima se utječe na cjelovitost tijela životinje protivno odredbama ovoga Zakona. Nadopuna članka 9., stavka 2., točke 1. iza poslijednjeg podtočke - u svrhu uzimanja organa donora radi izvođenja transplantacije organa. (Obrazloženje: Transplantacije organa su već oko 20 godina aktualne u veterinarskoj medicini i ovim zakonom postavili bismo osnove za uzimanje organa u životinje davatelja. Za transplantacije organa korisnici bi se morali registrirati, a trebalo bi u registriranom korisniku postojati etičko povjerenstvo koje bi o svakom slučaju trebalo raspravljati.) Nadopuna članka 9., stavka 2. unošenjem točke 3. koja glasi: 3. uzimanje krvi od zdrave životinje (davatelja) dozvoljeno je uz suglasnost vlasnika ili držatelja životinje, a pritom mora postojati namjera primjene krvi i krvnih produkata u krvožilni sustav primatelja i indikacija za primjenu transfuzije krvi postavljena od strane veterinara. (Obrazloženje: Transfuzija krvi nije regulirana budući da se ovdje uzima krv zdravoj životinji.) Nadopuna članka 9., unošenjem stavka 5. koji glasi: (5) Uvjete i način provođenja transplantacije organa u životinja pravilnikom propisuje ministar. (Obrazloženje: Nadopuna članka dodatnim stavkom kojim se stvara pretpostavka za uređenje ovog područja putem pravilnika) Djelomično prihvaćen Prihvaćaju se odredbe vezano za transplantaciju i transfuziju dok se ne prihvaća propisivanje uvjeta i načina provođenja transplantacije organa u životinja pravilnikom s obzirom da isto obavljaju doktori veterinarske medicine u skladu s dobrom veterinarskom praksom.
66 Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu OPĆE ODREDBE, Članak 4. Izmjena sadržaja slijedećih pojmova: 1. analgezija je postupak smanjenja ili isključenja osjećaja boli u životinja, koji se provodi sredstvima posebne namjene (Obrazloženje: Brisanje ", a bez gubitka svijesti" jer kod primjene opioidnih analgetika ili ketamina dolazi do promjene svijesti pacijenta) 2. anestezija je je farmakološki izazvano nesvjesno stanje karakterizirano kontroliranom, reverzibilnom depresijom CNS-a. To stanje karakteriziraju analgezija, hipnoza (lijekom uzrokovano stanje sna), mišićna relaksacija (smanjenje mišićnog tonusa) i gubitak refleksa. (Obrazloženje: Predlažemo izmjenu pojma u cijelosti jer je netočan) Predlažemo uvođenje dva nova pojma radi jasnoće prijedloga nadopune članka 9.: 39. Transfuzija krvi proces je prenošenja krvi ili krvnih produkata iz krvnožilnog sustava jedne životinje u krvožilni sustav druge životinje. 40. Transplantacija organa medicinski je postupak odstranjenja tkiva ili organa iz tijela jedne životinje (davatelja), kako bi se oni presadili u tijelo druge životinje (primatelja), da bi se time primatelju omogućilo produženje ili spašavanje života. Prihvaćen Prihvaćeno.
67 Vesna Magličić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Predlažem zabranu usmrćivanja pilića drobljenjem. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Mihalić uz ovaj članak.
68 Vesna Grabar PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim sljedeće izmjene Zakona o zaštiti životinja: 1. Zabranu uzgoja svih životinja za krzno, bez produživanja prijelaznog razdoblja 2. Zabranu ubijanja životinja u skloništima nakon 60 dana 3. Zabranu držanja i korištenja svih životinja u cirkusima 4. Zabranu korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i zabranu natjecanja konja u povlačenju trupaca 5. Zabranu utrka, borbi i insceniranih sukoba životinja, te kažnjavanje organizatora 6. Zabranu žigosanja kopitara 7. Zabranu obrednog klanja 8. Zabranu drobljenja živih pilića 9. Zabranu držanja dupina u zatočeništvu 10. Registraciju uzgoja svih kućnih ljubimaca 11. Zabranu trajnog držanja pasa na lancu 12. Zabranu kupiranja pasa 13. Uvođenje Policije za životinje 14. Zabranu korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja 15. Strogo sankcioniranje počinitelja bilo kakvog oblika nasilja nad životinjama 16. Zabranu držanja životinja u ugostiteljskim objektima 17. Obaveznu sterilizaciju i označavanje životinja u skloništima 18. Zabranu hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom 19. Kažnjavanje jedinica lokalne samouprave zbog neosnivanja skloništa za životinje 20. Zabranu pokusa na životinjama 21. Trajno oduzimanje životinje i zabrana nabavljanja druge za sve zlostavljače životinja i osobe koje su kažnjene zbog zanemarivanja svojih kućnih ljubimaca. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
69 Vesna Bilanovic ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Članak 67. stavak 3. mora glasiti: Životinja iz skloništa koja se ne vrati registriranom skrbniku ne smije se usmrtiti već se sklonište mora o njoj skrbiti do udomljenja. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
70 Veronika Međeral PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim uvođenje ili izmjenu sljedećih odredbi Zakona o zaštiti životinja: 1. Zabranu uzgoja svih životinja za krzno, od stupanja zakona na snagu, bez prijelaznog perioda. 2. Potpunu zabranu ubijanja životinja i pasa i mačaka u skloništima nakon 60 dana. 3. Zabranu držanja i korištenja životinja u cirkusima. i zabranu ulaska cirkusa sa životinjskim atrakcijama u Republiku Hrvatsku, kao i nastupanje istih u RH. 4. Zabranu korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i zabranu natjecanja konja u povlačenju trupaca. 5. Zabranu utrka magaraca i drugih životinja, borbi pasa i drugih insceniranih sukoba životinja, te strogo kažnjavanje organizatora. 6. Zabranu žigosanja kopitara užarenim željezom. 7. Zabranu obrednog klanja. 8. Zabranu drobljenja živih pilića. 9. Zabranu držanja dupina u zatočeništvu osim u svrhu liječenja. 10. Registraciju uzgoja svih kućnih ljubimaca. 11. Zabranu trajnog držanja pasa na lancu, "u bačvi" ili samo u boxu te kažnjavanje vlasnika koji se toga ne pridržavaju. Životinje imaju pravo na slobodno kretanje, brigu i šetnju i tko god se njima ne namjerava baviti, ne treba ih ni držati. 12. Zabranu kupiranja svih pasa. 13. Uvođenje Policije za hitno spašavanje životinja i nadzor nad provođenjem Zakona o zaštiti životinja. 14. Zabranu korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja. 15. Zabranu korištenja naprava ošica (žičane omče) za hvatanje životinja. 16. Strogo sankcioniranje počinitelja bilo kakvog oblika nasilja nad životinjama i učinkovitije pronalaženje počinitelja. Sva relevantna istraživanja pokazuju da su počinitelji nasilja nad životinjama psihopati čiji se krug djelovanja najčešće širi na ljude, posebno ako nasilje nad životinjama nije otkriveno niti sankcionirano. 17. Obvezan pristup i nadzor nad psima u svim skloništima. 18. Veći nadzor klaonica i češće kontrole, zabraniti tzv pištolje za omamljivanje gdje igla ulazi probijanjem lubanje u mozak ili ubijanje strujom. Uvesti stroge kazne za službenike koji počinitelje ovakvih djela ne sankcioniraju zbog raznih usluga u novcu ili robi koje od njih primaju. 19. Propisati obveze gradova i općina za uvođenje hranilišta za mačke i obvezu besplatnog steriliziranja uličnih mačaka. 20. Pooštriti nadzor nad uzgajivačnicama, mnoge od njih su ilegalne ili rade u nehumanim uvjetima. 21. Pooštriti nadziranje lovačkih pasa, mnogi od njih bivaju nehumano usmrćeni od vlasnika nakon što više ne "zadovoljavaju" u lovu, a žive u očajnim uvjetima. Uvesti najstrože novčane i bezuvjetne zatvorske kazne za ubojstva kućnih ljubimaca od strane lovaca i krivolovaca. 22. Propisati stroge kazne za krivolovce i uvesti alkotestiranje lovaca prije odlaska u lov. Često svjedočimo ranjavanju ili međusobnom ubijanju samih lovaca, a najčešće je tome uzrok alkohol. 23. Strože kazniti zoofiliju. 24. Uvesti nadzor nad kretanjem pasa i mačaka koji se udomljavaju u inozemstvu. Postoje tzv. "ljubitelji životinja" koji se u stvari bave trgovinom životinja te je potrebno znati s kojim udrugama rade posrednici i kuda životinje odlaze. 25. Ne dozvoliti kažnjavanje vlasnika čiji psi čuvari u vlastitom dvorištu napadnu zlonamjernike, ukoliko je dvorište ograđeno i zatvoreno te postoji natpis upozorenja na psa. 26. Propisati obveznu edukaciju djece u vrtićima i školama kako bi se na taj način proširila svijest o potrebi njegovanja dobrobiti životinja. Predložiti djeci školske dobi volontiranje u skloništima za životinje u svrhu edukacije. 27. Uvesti edukaciju lovaca i inzistirati da u svojim redovima "prokažu" krivolovce, budući da većinom znaju o kome se radi. Uvesti obvezno volontiranje lovaca u skloništima za životinje. 28. Smanjiti područja lovišta i ne dozvoliti masovni lov stranaca za minimalan novac koji isplaćuju našim lovačkim društvima, kontrolirati priljev i trošenje toga novca, odnosno propisati da se troši u svrhu zaštite životinja, a ne "večera i pijanki" za lovce, odnosno po privatnim džepovima. 29. Strože kažnjavati vlasnike koji napuštaju svoje životinje, bezuvjetno. 30. Propisati sankcije za gradove i općine koji ne ispune zakonsku obvezu osnivanja skloništa ili održavanja skloništa u humanim i prikladnim uvjetima. 31. Uvesti nadzor nad trošenjem novca koji dobivaju skloništa za životinje. Nekima je usmrćivanje životinja najveći prihod te nemaju interesa životinje udomljavati. Zbog toga je nužno, kako je već rečeno, propisati zabranu ubijanja životinja u skloništima, čime bi se taj problem riješio. 32. Zabraniti postavljanje zamki za lov. 33. Propisati da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera odnosno da ih vode udruge, ustanove, javne službe. 34. Propisati kaznene odredbe za JLS koje nisu počele provoditi odredbe zakona iz 2007. godine, odnosno strožu kontrolu i odgovornost Ministarstva poljoprivrede i njezinih inspekcijskih tijela. 35. Propisati udomljavanje životinja nakon pokusa kao što je to uređeno u drugim zemljama te je dopušteno i EU Direktivom 2010/63. 36. Provesti reviziju članova povjerenstava za zaštitu životinja i njihovog rada kao i reviziju rada veterinarskih inspektora. Uvesti kontrolu prijava vezanih uz nasilje nad životinjama, odnosno mogućnost elektronskog praćenja takvih prijava u sustavu od trenutka prijave do rješavanja prijave, propisati sankcije za veterinarske inspektore koji dokazano po prijavama ne postupaju, niti imaju učinka u poslu kojeg obavljaju i za koji su plaćeni. 37. Uvesti obvezu rada u sloništima za životinje u sklopu izvršavanja sankcija rada za opće dobro na slobodi, posebno osuđenima za kaznena djela ili prekršaje vezane uz životinje. 38. Uvesti poreznu olakšicu za sve uplate vezane za pomoć životinjama. 39. Ne podržavam prijedlog da osobe koje imaju više od 9 (odraslih pasa) pasa moraju zadovoljiti sve uvjete koje ima jedno sklonište. 40. Podržavam prijedlog Udruge „Mijau“ iz Rijeke da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: 1. Sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje. 2. Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda. 3. Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. 41. Zakon o zaštiti životinja se primjenjuje samo na glavonošce koji se koriste u svrhu znanstvenih istraživanja. Istraživanja su dokazala da su glavonošci kao što su hobotnice, lignje i sl., osim što su iznimno inteligentni, ujedno i sposobni osjetiti bol pa predlažem da se Zakonom osiguraju njihova zaštita općenito, a ne samo u pokusima. 42. Podržavam prijedlog odredbe Zakona koja zabranjuje držanje dupina i ostalih morskih sisavaca u zatočeništvu, osim u svrhu liječenja, oporavka i zbrinjavanja. 43.Jasno označavanje proizvoda koji su testirani na životinjama, kao i proizvoda koji sadrže sastojke testirane na životinjama, a koji su proizvedeni u RH. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
71 Vedrana Vekić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 10. Pozdravljam mijenjanje Zakona o zaštiti životinja sa svrhom poboljšanja postupanja prema životinjama, pa tako u cijelosti podržavam prijedloge Prijatelja Životinja! Upravo je nevjerojatno kakav sadistički odnos prema životinjama ima ova država trenutno, pa se nadam kako ćete uvažiti zahtjeve građana i napraviti evolucijski korak u svrhu poboljšanja odnosa čovjeka prema životinjama! Predlažem: - trajno ukidanje uzgoja životinja za krzno ( bez izuzimanja činčila i bez produljenja roka prilagodbe, rok od 10 godina je i sam po sebi bio sramotno dug) - zabranu usmrćivanja životinja u skloništima - zabranu držanja pasa na lancu - zabranu korištenja konja za izvlačenje drva - zabranu žigosanja kopitara - zabranu hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom - zabranu prodaje živih životinja namijenjenim ljudskoj prehrani u trgovinama - uvođenje obveznih kastracija za pse i mačke (kako u skloništima tako i udomljenih pasa i mačaka) u svrhu smanjenja populacije - da se omogući trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put - zabranu korištenja i držanja svih životinja u cirkusima - da se JLS obveže na otvaranje neprofitnih skloništa za životinje, kao i da se definiraju visoke kazne za one koje se ne budu pridržavale te obveze. - zabranu utrka pasa - zabranu borbi životinja - zabranu držanja dupina u zatočeništvu - zabranu zoofilije - zabranu drobljenja živih pilića - zabranu korištenja i prodaje naprava za kažnjavanje životinja - da se u Etičko povjerenstvo uvrsti predstavnik Katedre za etiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta, kako bi u Povjerenstvu bio zastupljen etičar, i da se u Povjerenstvo za zaštitu životinja doda predstavnik Ureda za dobrobit životinja pri Hrvatskom veterinarskom institutu - zabranu obrednoga klanja - da životinju uzgojenu za korištenje u pokusima treba ponuditi na udomljavanje prije nego što se usmrti. Nije prihvaćen Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona
72 Vedrana Vekić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Pozdravljam mijenjanje Zakona o zaštiti životinja sa svrhom poboljšanja postupanja prema životinjama, pa tako u cijelosti podržavam prijedloge Prijatelja Životinja! Upravo je nevjerojatno kakav sadistički odnos prema životinjama ima ova država trenutno, pa se nadam kako ćete uvažiti zahtjeve građana i napraviti evolucijski korak u svrhu poboljšanja odnosa čovjeka prema životinjama! Predlažem: - trajno ukidanje uzgoja životinja za krzno ( bez izuzimanja činčila i bez produljenja roka prilagodbe, rok od 10 godina je i sam po sebi bio sramotno dug) - zabranu usmrćivanja životinja u skloništima - zabranu držanja pasa na lancu - zabranu korištenja konja za izvlačenje drva - zabranu žigosanja kopitara - zabranu hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom - zabranu prodaje živih životinja namijenjenim ljudskoj prehrani u trgovinama - uvođenje obveznih kastracija za pse i mačke (kako u skloništima tako i udomljenih pasa i mačaka) u svrhu smanjenja populacije - da se omogući trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put - zabranu korištenja i držanja svih životinja u cirkusima - da se JLS obveže na otvaranje neprofitnih skloništa za životinje, kao i da se definiraju visoke kazne za one koje se ne budu pridržavale te obveze. - zabranu utrka pasa - zabranu borbi životinja - zabranu držanja dupina u zatočeništvu - zabranu zoofilije - zabranu drobljenja živih pilića - zabranu korištenja i prodaje naprava za kažnjavanje životinja - da se u Etičko povjerenstvo uvrsti predstavnik Katedre za etiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta, kako bi u Povjerenstvu bio zastupljen etičar, i da se u Povjerenstvo za zaštitu životinja doda predstavnik Ureda za dobrobit životinja pri Hrvatskom veterinarskom institutu - zabranu obrednoga klanja - da životinju uzgojenu za korištenje u pokusima treba ponuditi na udomljavanje prije nego što se usmrti. Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
73 Vedran Slijepčević OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Članak 5. 37. izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima, osim lovačkih pasa treba glasiti "37. izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima, osim lovačkih pasa i pasa pastirskih pasmina" Obrazloženje: pastirskim psima se često kupiraju uši kako bi se minimaliziralo nastajanje ozljeda u sukobu s vukovima. Kako su vrhunski radni pastirski psi nerijetko kupiranih ušiju, ne treba braniti njihovo izlaganje i time ograničavati njihov rasplod jer bismo izgubili kvalitetne pse iz uzgoja. Nije prihvaćen S obzirom da prijedlog kupiranja uški pasa pastirskih pasmina nije bio razmatran tijekom normativnih aktivnosti vezano za Zakon, isti će se uzeti u obzir tijekom budućih normativnih aktivnosti Zakona o zaštiti životinja.
74 Vedran Slijepčević OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Predlažem da se ostane kupiranje repova u lovačkih pasa. Nekupirani rep kod nekih pasmina ptičara (njemački kratkodlaki ptičar, njemački oštrodlaki ptičar, vajmarski ptičar i sl.) uistinu nerijetko bude ozlijeđen prilikom lova jer njime intenzivno udaraju o tvrđu drvenastu vegetaciju. Terapija takvih ozljeda je komplicirana (nije jednostavno postaviti zavoj na završnoj trećini repa), a problem se vrlo jednostavno može prevenirati kupiranjem repa. Predlažem i dopuštanje kupiranje uški u radnih pasa pastirskih pasmina zbog nerijetkih sukoba s vukom prilikom kojih mogu pretrpjeti teže ozljede uški s razderotinama okolne kože, odnosno postojanje uški ih može koji put i koštati života. Primljeno na znanje primljeno na znanje
75 Vedran Romac OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Argumentiranje protiv zabrane uzgoja činčila, koje se može čitati u proteklim komentarima, je savršen i uobičajen primjer manipulacije unutar rasprave. Takve primjere nalazimo u svim mogućim ljudskim raspravama, na svim razinama ljudskih odonsa i interakcija. Gospodo uzgajivači, definitivno sa sobom vodite slona od argumenata koje ovdje navodite. Krećete od individualne razine a to je preživljavanje, opstanak vlastitih obitelji, što bi trebalo naglasiti velik teret odgovornosti na odlučiocima o ovom zakonu, uz implikaciju težine krivnje ukoliko odluka bude bila protiv vašeg interesa. Ispod takvog argumenta nalazi se, upakirana, otprilike ovakva parola „Naša djeca će umrijeti od gladi, a to ćete vi nositi na savjesti!“. Potom prelazite cjeli niz argumenata kao što je upiranje prstom u prakse raznih zemalja, prikazivanje situacije u kojoj su uzgajivači zapravo zaslužni za opstanak cijele jedne životinjske vrste (pa se skoro gubi jasan pogled radite li vi vaš posao zbog profita ili zbog osobnog osjećaja misije spašavanja jednog malog dijela svijeta u kojem živimo). No veliko finale vašeg argumentiranja uvijek je na pojmovima „iseljavanje mladih“, „hrvatski ljudi“, „hrvatska država“, „hrvatsko gospodarstvo“. Kad se takav „grand finale“ argumentiranja slijepi s poveznicma kao što su npr. „strani investitori“, što je otprilike kolektivna podsvjesna šifra za „Ima spasa!“ narodu koji već toliko dugo živi u stanju tjeskobe zbog neizvjesne gospodarske (a time i osobne) budućnosti, i očajno očekuje bilo kakvu vijest o boljoj sutrašnjici, onda vaša argumentacija zaista postaje slon...ako shvaćate da ga korisitm kao metaforu za najveću kopnenu životinju. S druge strane, protivnike uzgoja, osobito Udrugu „Prijatelji životinja“, pokušavate prikazati ili kao dio jedne opake i dobro prikrivene urote, koja djeluje kao financijski dobro podmazana teroristička ćelija a sve u cilju uništavanja same države i naroda, ili, ako joj pak i ne želite pridavati toliki značaj, kao smiješnu ali poremećenu interesnu skupinu okupljenu oko vama potpuno neshvatljive etike i morala. Po vama bilo tko tko zagovara prestanak ostvarivanja profita na izradi potpuno nepotrebnih luksuznih odjevnih predmeta, a koji počiva na patnji i ubijanju životinja koju bi bilo koje dijete ovog svijeta, i većina odraslih ovog svijeta, držalo u vlastitim rukama kao apsolutnog ljubimca, spada ili u najopakiju urotu protiv svega vrijednog i svetog, ili se uklapa u neku kategoriju psihijatrijskog poremećaja. Ali stvari su zapravo vrlo jednostavne. Primjer vašeg argumentiranja zapravo je samo jedan mali uzorak za ono što se događa npr. na globalnoj razini u tzv. ratu između grupa i pojedinaca koji se bore za zaštitu okoliša, pokušavajući uvesti određene restrikcije i ograničenja, i suprostavljene strane koja napada iste argumentima usporavanja gospodarskog rasta, neosjetivosti za ljude i njihov boljitak itd.. I svaki put kada prva strana nastupi na način „ Hajdemo malo pogledati u budućnost i prestanimo s praksom koja je nepotrebna / okrutna / uništavajuća...da, tranzicije i promjene nisu jednostavne ali ih moramo učiniti...“, druga strana tuče sa svim mogućim argumentima pretvarajući ih u udarce koje pokušava plasirati što niže. Deset godina, gospodo, deset godina...toliki period za tranziciju... Oke, hajdemo ovako: vi mi otvorite vrata vaših „farmi“ i cijelog procesa koji prakticirate, osobito posljednje faze, ubijanja činčila a potom i deranja kože / krzna. Meni pustite da snimim video zapise. Onda ćemo sjesti zajedno da imate nadzor nad montažom tih zapisa. Ja neću editirati video niti jednim slovom, niti ičim drugim. Ali nećete niti vi. Kada video bude gotov, postaviti ćemo veliki ekran u kombi koji ima klizna bočna vrata i riještiti izvor struje, napajanje. Izabrati ćemo tri punkta u bilo kojem gradu; jedan vrtić, jednu školu i glavni trg, i otići tamo. Vi obucite bundu od oderanih činčila. Reprezentativno. Ja ću obući dobru sportsku zimsku jaknu, neki malo jači brend, dobar dizajn. Ili možda dobar kaput od prirodnih materijala. Reprezentativno. S jedne strane ekrana stanite vi. S druge ću ja. I kad je najfrekventniji period, za sva tri punkta, vrtimo video. Zajednički. A na pod, točno ispod ekrana, i točno između vas i mene, staviti ćemo jedan mali kavez i u njega samo jednu, samo jednu jedinu činčilu. S bilo koje od vaših farmi. Vi ćete imati slobodu da govorite i na upite iznosite svu vašu argumentaciju, od obiteljskog preživljavanja, do hrvatskog naroda i urote protiv njegovog napretka i opstanka. Ja neću reći niti riječ. Ako me netko nešto pita samo ću rukom pokazati na ekran, na malenu činčilu u kavezu i na vašu bundu. To bi bio, zasigurno, zanimljiv socijalni eksperiment. I ishodi bi bili zasigurno zanimljivi. Možda ćete shvatiti jednoga dana da je u našoj kompletnoj ljudskoj povijesti upravo odsutnost etike iz gospodarstva i onoga što zovemo „progres“ dovelo cijeli naš ljudski svijet, i kompletnu planetu na kojoj živimo, u situaciju plesanja po rubu kolapsa i tiho beznađe. Etika se ne provodi samo na makro razinama. Ona se živi u svakodnevnom, individualnom životu i s njom se i privređuje. Pri tome se ne gleda lakši put niti linija manjeg otpora. A deset godina je bio zaista, zaista širok manevarski prostor. Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
76 Vedran Morin PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA Molio bih da se sagleda i razmotri prijedlog zakona kojim bi se napuštanje životinje kažnjavalo financijski te pravno. Naime, svjedok sam kako je osoba koja je zanemarila životinju i napustila ju na godinu dana, a danas zbog toga što joj životinja zakonski pripada, pravnim putem ju potražuje natrag, čak bez ikakve namjere da pokrije troškove. Nitko toj jadnoj životinji sada ne jamči sigurnost, već postoji opasnost da se upravo stoga jer vlasnik polaže zakonsko pravo na tu životinju, ona opet jednoga dana može ostati zanemarena i napuštena. Ukoliko bude potrebe mogu se pozvati na sudski proces koji se uskoro planira pokrenuti od strane zakonske vlasnice koja potražuje pravnim putem psa kojega je napustila prije 12 mjeseci. U ovom slučaju ne igra ulogu briga o životinji, već vlastita zadovoljština pojedinca, a žrtva je nažalost životinja. Djelomično prihvaćen Zakonom je zabranjeno napuštanje životinja koje posjednik drži pod nadzorom te je isto kažnjivo u skladu s člankom 88. Zakona pa se za fizičku osobu propisuje kazna od 15.000,00 do 30.000,00 kn.
77 Vaso Živković PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, DIO PRVI Volim sve životinje, pa zašto bi činčile bile iznimka. Kome je palo na pamet da zabrani uzgoj činčila? Podržavam uzgoj činčila. Primljeno na znanje Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
78 Vanja Tičina PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Ukratko:+ -gostovanje crikusa u čjim nastupima sudjeluju životinje, koje zbog toga žive uglavnom sputane, nadzirane, hranjene i pojene u određenim ritmovima kako se tijekom nastupa ne bi dogodilo dase životinja pomokri ili "olakša". Uopće, životinjama je u pravilu zastrašujuće nastupati pod jakim svjetlima, uz bljeskove, nepotrebnu buku, a sve navedeno su elementi koji kao zabavljaju publiku, odnosno ljude. Mučno zlorabljenje konja za izvlačenje trupaca iz šuma, odnosno primoravanje čak ozlijeđenih, iscrpljenih životinja da gaze kroz duboko blato-neprihvatljivo. I vjerujem nepotrebno. Nadalje, utrke konja u kojima životinja tegli težak trupac "poticana" uzvicima okupljenog mnoštva- neprihvatljivo. Uzgoj koka nesilica u tzv. baterijama nesilica- mučno i pretjerano. Govorećo o napuštenim životinjama...... jednostavno, sustav NE funkcionira i sve se prelama preko leđa životinja koje su nakon toga predstavljene kao opasnost po ljude, njihovo zdravlje i sigurnost, a nakon toga kao uzrok izdvajanja velikih novčanih sredstava za potrebe tzv. zbrinjavanja. S jedne strane, tvrdi se da su odbačeni psi i ničije mačke opasni po ljude, a onda još naiđu tvrdnje da zbog troškova zbrinjavanja tih jadnih bića ponekad nema dovoljno novca za potrebe određenih skupina poput školske djece ili starijih sugrađana. Ukoliko to zaista JEST slučaj, kako objasniti da vlasnici NESTERILIZIRANIH kuja mogu NESMETANO iz godine u godinu jednostavno ODBACIVATI okote svojih kuja. Te životinje ili skončaju u mukama negdje odbačene ili ih o svom trošku podižu, othranjuju, cijepe, čipiraju, steriliziraju i udomljavaju građani za koje se često kaže da nemaju pametnijeg posla i da bi im bilo bolje da primjete gladnu djecu ili umirovljenike. Zanimljiv stav. A što rade "skloništa" kojima zakon DOPUŠTA tzv. eutanaziju nakon 60 dana? TAKVA skloništa jednostavno ZARAĐUJU na takvim leglima. Mogu se valjda javiti kao pretplatnici određenim vlasnicima koji smatraju da je sterilizacija kuje ili kastracija mužjaka koji NE sudjeluju u uzgoju-NEPRIRODNA. A patnja životinje i njenih potomaka, te trošenje SULUDIH IZNOSA na "zbrinjavanje" tih životinjica je prirodno? "Skloništa" bi kao sterilizirala pse? Čemu to? Čemu čak i čip, cjepivo, sterilizacija kad već zakon DOPUŠTA da pas uveden 1.10.2016. bude "eutanaziran" 30.11.2016.? Dakle, OBAVEZNO i MASOVNO ČIPIRANJE i sterilizacija. Ukoliko VLASNIK zaista NEMA dovoljno novca za sterilizaciju IZGLEDA da je gledano u novcu JEFTINIJE da lokalna zajednica PLATI sterilizaciju kuje JEDNIM, nego koncesionaru, vlansiku "skloništa" plaćati "zbrinjavanje" okota te iste životinje godinu za godinom. OVAKVA situacija POGODUJE samo "skloništima" koja ponekad čak PRVO "eutanaziraju" kuju koju su "zbrinuli" nekoliko dana pred okot, dakle, čak i takve ženke "euatanaziraju" kad im istekne 60 dana, a NIJE ISKLJUČENO NI da će okot te kuje kad napuni 60 dana također biti "eutanaziran" i to prema Pravilniku o skloništima. To je neracionalno razbacivanje novca poreznih obveznika. Nadalje: čak i kad je očito da vlasnik ZLOSTAVLJA životinju potrebno je DOKUMENTIRATI i dokazati takvo ponašanje. Primjer: ukoliko je pas GODINAMA na lancu, bez zaklona, više gladan nego sit, ali ipak ČIPIRAN!- zastrašujuća je činjenica da ponekad i Veterinarska inspekcija izađe na tren i zaključi da je prijava bila nepotrebna. A kakva bi bila sudbina NEČIPIRANOG psa koji "živi" u takvim uvjetima? Pas je STVAR i PRIVATNO VLASNIŠTVO? Zašto se BAR takbog vlasnika NE kazni zato što je životinja NEčipirana i NEcijepljena pa kao takva kao predstavlja opasnost za ljude? Deseci tisuća pasa (a o mačkama da i negovorimo!) stradavaju svake godine, zato što zaista ide po onoj: riba smrdi od glave, ali se čisti od repa. Jednostavnije je zaraditi novac držanjem životinja u kavezima i njihovim "eutanaziranjem" nego se zaista primiti posla i kao veterinar te iste životinje cjepiti, čipirati, sterilizirati/kastrirati, liječiti kad zatreba......??? Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
79 vanesa ujčić ožbolt PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OPĆE ODREDBE Podržavam Udrugu Mijau Rijeka kao građanin, te smatram da problem slobodnoživućih mačaka postaje veliki problem, te smatram da nadležno Ministarstvo treba postupiti po njihovim prijedlozima, jer to je jedina Udruga u PGŽ-i, a jedina Udruga u Hrvatskoj koja poznaje problematiku slobodnoživućih mačaka, jer su se prvi uključili u riješavanje problema, a sterilizacije provode od davne 2004 godine. Smatraju se pionirima rada s mačkama. Podržavam njihove teze i prijedloge: Nacrt Prijedloga Zakona o zaštiti životinja citiram: "Dajemo prijedloge za poboljšanje Zakona o zaštiti životinja, te prvenstveno tražimo da se sve odredbe Zakona i podzakonskih akata napokon temelje na načelu da su sve životinje živa bića, a ne stvari te da ih se u skladu s tim načelom mora i tretirati. Također predlažemo da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: 1. Sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje. 2. Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda. 3. Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. Što se tiče svih drugih životinja tražimo da se u Zakon uvrsti sljedeće: 1. Zabrana uzgoja životinja za krzno, npr. činčila i dr. 2. Zabrana ubijanja životinja i pasa i mačaka u skloništima nakon 60 dana. 3. Zabrana držanja i korištenja životinja u cirkusima. 4. Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca. 5. Zabrana utrka, borbi i insceniranih sukoba životinja, te kažnjavanje organizatora. 6. Zabrana žigosanja kopitara sa užarenim željezom. 7. Zabrana obrednog klanja. 8. Zabrana drobljenja živih pilića. 9. Zabrana držanja dupina u zatočeništvu. 10. Registracija uzgoja svih kućnih ljubimaca. 11. Zabrana trajnog držanja pasa na lancu. 12. Zabrana kupiranja svih pasa. 13. Uvođenje Policije za hitno spašavanje životinja (tzv. animal rescue team). 14. Zabrana korištena naprava za kažnjavanje ponašanja životinja. 15. Zabrana korištenja naprava ošica (žičane omče) za hvatanje životinja. Obrazloženje: Udruga za dobrobit i zaštitu mačaka „Mijau“ Rijeka traži da se u novi Zakon o zaštiti životinja uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“, te točno propiše Zakonom na koji način lokalna samouprava, skloništa i građani moraju voditi brigu o njima. Smatramo da postojeći Zakon hitno treba izmjenu radi humanosti, etičnosti i financija jer se previše novaca troši dok rezultata nema." Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
80 Valerija Acić ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Želim da se u zakonu zabrani mogućnost ubijanja životinja u skloništima po isteku 60 dana. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
81 Valentina Grgić Smoljo PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Moji komentari u vezi prijedloga izmjena Zakona: Zabrana ubijanja životinja u skloništima Članak 57. stavak 4.: Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, a koju nije moguće dalje držati ili udomiti, može se nakon 60 dana usmrtiti. Umjesto toga, predlažem.da članak glasi. Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja. Zakonska odredba koja daje mogućnost usmrćivanja životinja u skloništu nakon određenoga broja dana je nehumana, okrutna, nije u interesu zaštite životinja te se velika većina građana ove zemlje istoj protivi. Osim toga, na taj način se i razbacuju novci poreznih obveznika budući da se napuštena životinja morala cijepiti i čipirati, na što se troše novci poreznih obveznika, a koja je smisao trošenja tih sredstava ukoliko će se životinja nakon 60 dan usmriti? Nadalje, s obzirom na postojanje no kill skloništa koje vode neprofitne udruge koje imaju veliki uspjeh sa udomljavanjem životinja, a u radu kojih pomažu brojni volonteri jer podržavaju ne ubijanje životinja, proizlazi da jedino takva skloništa imaju podršku javnosti, dok profitna skloništa koja provode usmrćivanja nisu niti potaknuta niti motivirana da se trude oko udomljavanja i edukacije kao niti oko pravilne skrbi za životinje. Zato je ključno i najvažnije za uspješno zbrinjavanje i udomljavanje pasa da skloništa budu neprofitna, čime će zaposlenici biti motivirani provoditi Zakon (oglašavanje životinja, propisana cijepljenja, kastracija, veterinarska njega, edukacija, uključivanje građana, podizanje svijesti o odgovornom postupanju prema životinjama...), a ne čekati rok od 15/30/60/-n dana kako bi ih mogli usmrtiti. Time se postiže i smisao Zakona o zaštiti životinja, a to je štititi životinje, a ne propisima olakšati i opravdati njihovo ubijanje. Neprofitna skloništa, koja su u sklopu ustanove ili koja vode udruge ulažu velike napore u zbrinjavanje životinja i pokazuju odlične rezultate u provedbi Zakona. Ako Zakon o zaštiti životinja sankcionira pojedinačno zlostavljanje i ubijanje pasa, tada ne smije dopustiti svojim odredbama ubijanje pasa u skloništima, već putem skloništa koja ne usmrćuju životinje pokazati kako treba postupati sa životinjama. Nadalje, određivanje kratkog roka ne omogućuje udomljavanje životinje, a osobito ozlijeđenih i bolesnih, kojima treba više vremena za liječenje i oporavak, kao i starijih pasa. Uz liječenje životinja, u redovitom poslovanju skloništa neophodni su kastracija, socijalizacija odnosno resocijalizacija i oglašavanje životinja, a za što je također potrebno određeno vrijeme. Zakonom bi trebalo biti propisano da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera. Na taj način skloništa bi vodile udruge, ustanove, javne službe, dakle, organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljena posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca, kao što je trenutačno slučaj sa skloništima koje vode profitne organizacije. Zakon o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, dok ''obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave''. Unatoč tome, mnoge lokalne zajednice od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007. godine nisu izgradile skloništa, čime krše Zakon, pa je nužno propisati kaznene odredbe kako bi jedinice lokalne samouprave ozbiljno shvatile Zakon i počele ga provoditi. ZABRANA UZGOJA ŽIVOTINJA RADI KRZNA Smatram da je odmah potrebno zabraniti uzgoj SVIH životinja radi krzna Stoga ne podržavam prijedlog iznesen u Zakonu da se preostalim uzgajivačima ČINČILA odobri još jedna dodatna godina za prestanak rada do 1. siječnja 2018. godine. Imali su 10 godina da prestanu s radom i smatram da im je dan i predugi period. Stoga je je krajnje vrijeme da se to besmisleno ubijanje životinja obustavi. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
82 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Načelno: Zakonodavac je dužan donijeti propise koji će u kratkom vremenu dugoročno dati dobre rezultate. Zato apeliramo na Ministarstvo poljoprivrede da s Ministarstvom financija razmotri i predloži uvođenje poreza na pse kao jedine mjere koja će, na opću korist i dobro, dati dobre i brze rezultate. Obrazloženje: Podsjećamo zakonodavca na pozitivnu situaciju u zapadnoj Europi koja se je do prije 30-40 godina susretala s istim problemom svjesnog napuštanja životinja. Pozitivna situacija je rezultat samo jedne činjenice: riješen je uzrok nastanka problema, a nisu više rješavane posljedice. Uveden je porez na pse (uz obaveznu sterilizaciju). Uzrok napuštanja životinja leži u neodgovornom pojedincu, a najučinkovitije rješenje jest, kao što i za sve druge elemente, procese i sudionike života – oporezivanje. Ta se mjera u zapadnoj Europi pokazala učinkovitom gotovo 100% i napuštenih životinja nema, nema financijskih izdataka već naprotiv prihoda za lokalnu zajednicu. Uvođenjem simboličnog godišnjeg poreza na pse u Hrvatskoj (npr. u visini cijene cijepljenja protiv bjesnoće), uveo bi se i red na terenu. Sav porezni prihod bi trebao ići jedinicama lokalne samouprave koje bi bile visoko motivirane porez naplatiti, a rad komunalnog redara imao bi smisla na način da se ne naplaćuju kazne za prekršaje već da se kontrolira pozitivno stanje. Ima li učinkovitije mjere za uvođenje reda od porezne mjere (i sterilizacije)? Odgovor je: nema. Naprosto je činjenica da, na žalost, ništa nema veću moć edukacije osim 'udarca' po novčaniku. Pozdravljamo napore zakonodavca uvođenjem novih mjera navedenih u člancima 69., 70. i 71. (poticanje zaštite životinja, koordinacijske radne skupine i program kontrole populacije napuštenih pasa), ali niti jedna mjera neće biti tako učinkovita kao što bi to bila mjera uvođenja poreza na pse. Postavljamo vrlo važno pitanje zakonodavcu na koji se način misli u praksi realizirati glava III iz obrazloženja Zakona koja glasi Ocjena i izvori potrebnih sredstava za provođenje zakona u kojoj se navodi da će za provedbu Zakona JLS-i i županije morati sami osigurati financijska sredstva za slijedeće aktivnosti: poslovi skupljanja pasa, pružanje pomoći ozlijeđenim psima, nadzor uvjeta i načina držanja pasa i troškovi za rad organizacijskih radih skupina. Nije li učinkovitije i svrhovitije uvođenjem poreza na pse osigurati JLS-ima prihod od drugih načina i pokušaja koji jesu plemeniti i humani, ali znače povećanje obima poslova i nove troškove za već ionako financijskim izdacima opterećene JLS-e. Rezultat uvođenja poreza npr. u Njemačkoj i Austriji jest da se je uveo red, da napuštenih pasa više gotovo da i nema i da pse nabavljaju samo odgovorni vlasnici. Ponavljamo: nabavka psa je slobodna volja svakog pojedinca. Pojedinac mora biti učinkovitim propisima onemogućen činiti štetu lokalnoj zajednici svojim činom svjesnog napuštanja i odricanja od psa, a ne da se taj čin legalizira. Tu obavezu treba propisima učiniti učinkovito provedbenom, a to je najlakše, najbrže i najučinkovitije učiniti upravo porezom na pse. Što čini porez, kakvi su njegovi učinci? Porez bilo čega i bez obzira na visinu čini čovjeka pažljivim gospodarom, porez 'odbija' upravo neodgovorne vlasnike da nabave psa. Rezultat uvođenja poreza prvih godina bio bi veći broj napuštenih pasa, a zatim bi uslijedio red i u ovom području komunalne problematike jedinica lokalne samouprave. Bilo bi svrhovito načiniti pregled iskustava i usporedbu učinkovitosti rješavanja problematike napuštanja životinja zemalja EU koje su uvele porez na pse s onima koje to nisu. Financijski namet je dokazano najbolje korektivno sredstvo za neodgovorne građane koji ''pune'' skloništa. Ponavljamo, treba poći od premise da nikome nije nametnuto držanje psa već je to slobodna volja i izbor svakog građanina. Ako pojedincima humana načela već sama po sebi to ne nalažu, mi smo kao društvo i država tu da propisima i nametima reguliramo svako negativno ponašanje koje u konačnici ne šteti samo životinjama već i svim građanima jer isti putem poreza/prireza na dohodak indirektno preko JLS-a financiraju rad skloništa. Trenutno se neodgovorni vlasnici ničim ne sprječavaju niti ničim ne motiviraju da postupaju drugačije. Nesporna je činjenica da se bi uvođenjem poreza na pse većinom i uglavnom neodgovorni vlasnici 'riješili' svojih pasa, ali bi se situacija nakon prvih nekoliko godina 'smirila' i regulirala odnosno zaustavio bi se priljev pasa u skloništa. Udruga Spas imala je priliku 2007. godine posjetiti sklonište za napuštene životinje u Briselu i Berlinu. Podatak o samo 100 pasa (!!) u skloništu milijunskog Berlina koji broji stanovnika koliko i cijela Hrvatska - govori sve. Smatramo da porez na pse za početak treba biti simboličan te da prihod od poreza treba biti usmjeren na JLS-e što bi JLS-e maksimalno motiviralo da se uvede red, a komunalni redari bi vršili kontrolu koja im je i ovim Zakonom dodijeljena. Primljeno na znanje Ovim Zakonom se ne određuje porez na pse jer isto nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede.
83 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 91. Članak 91. Predlaže se dodati novi stavak kojim bi se, sukladno navedenom u primjedbi broj 8, definiralo prijelazno razdoblje od minimalno pet godina za posjednike s više od devet pasa. Obrazloženje: Posjednici s više od devet pasa su danas u Hrvatskoj većinom zaštitari životinja koji pomažu skloništima na način da privremeno skrbe o psima. Radi se najviše o zahtjevnim slučajevima ozlijeđenih i operiranih pasa, radi se o psima s posebnim potrebama (stari, slijepi, bolesni), o bređim kujicama i ostavljenim štencima koji svi nemaju dovoljno dobre mogućnosti oporavka, boravka, nadzora i njege u skloništu u kojem se nalazi veliki broj pasa. Stoga je potrebno takvim pojedincima, najčešće volonterima, entuzijastima i humanitarcima koji za svoje vrijeme i novac pomažu potrebitima, prijelaznim razdobljem omogućiti da pravovremeno udome i zbrinu sve pse iznad broja 9 koji se trenutno nalaze kod njih. Takve slučajeve od strane zakonodavca dovesti pred gotov čin nije korektno, prihvatljivo i pravedno. Nije prihvaćen S obzirom na odredbe članka 57. Zakona koji se odnosi na držanje više od devet pasa u svrhu udomljavanja nije potrebno propisivati prijelazne odredbe.
84 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 91. Članak 91. stavak 1. kojim se produljuje prijelazno razdoblje za uzgoj činčila. Predlaže se brisati taj stavak. Obrazloženje: Nije dopustivo da se nakon 10-godišnjeg prijelaznog razdoblja isto produljuje za još godinu dana. Postavlja se pitanje što je sa svim proizvođačima koji su se držali tog termina i pravovremeno smanjivali i ugasili svoju proizvodnju. Zar će zakonodavac omogućiti nelojalnu konkurenciju na tržištu upravo za one proizvođače koji se nisu držali propisa? Zakonski propisi vrijede jednako za sve, a rok od 10 godina je više nego dovoljan da se je na vrijeme moglo razmišljati o završetku uzgoja i mladim leglima. Nije dopustivo da zakonodavac podliježe pritiscima manjine i pogoduje im zbog isključivo njihove osobne financijske dobiti, a na štetu većine. Kakva se poruka šalje proizvođačima koji su završili s uzgojem?, da su pogriješili jer su se držali zakonskih propisa? Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupa na snagu, a isto je stupilo na snagu 01. siječnja 2017. godine.
85 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 70. Članak 70. stavak 4. navodi da radna skupina predlaže mjere za smanjenje broja napuštenih životinja, a stavak 5. da svaka županija treba odrediti osobu odgovornu za dobrobit životinja. Članak 71. navodi da su županije dužne donijeti programe kontrole populacije napuštenih pasa. Predlaže se brisanje stavaka 4. i 5. članka 40. i brisanje članka 71. Obrazloženje: Zakonodavac ima plemenite namjere, ali poboljšanje Zakona u ovom smjeru rezultirati će samo formaliziranjem, osnivanjem radnih tijela koja u naravi neće biti u mogućnosti realizirati programe i dokumente koji će se donijeti jer sam zakon za županije ne definira obvezu osiguranja financijskih sredstava. Obzirom na trenutnu situaciju u Hrvatskoj ovim člancima previše se ide u širinu (svijest javnosti, radne skupine, programi) koja neće dati rezultata i previše se financijski opterećuje JLS-e, a istovremeno se vlasnika životinje, koji de facto jest uzrok nastanka problema, čak potiče i zakonom omogućuje da se svjesno odrekne psa. Navodimo banalan primjer: svatko može ili ne mora biti vlasnik automobila, nitko nikoga ne prisiljava. Da država nije uredila sustav osiguranja, tehničke kontrole i oporezivanja, na cestama bi vladao kaos. Naprosto nije moguće očekivati od svakog pojedinca vlasnika automobila da bude odgovoran i apelirati na njegovu savjest da drži automobil u ispravom stanju. Zato postoji naveden sustav kontrole i plaćanja poreza čega rezultat je uređeno i zadovoljavajuće stanje na cestama. I za vlasnike pasa je moguće povući istu paralelu. Zakonodavac je dužan donijeti takove propise koji će u kratkom vremenu dugoročno dati dobre rezultate. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Pet centru d.o.o. uz ovaj članak.
86 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Članak 67. stavak 3. navodi da se životinja iz skloništa može nakon 60 dana usmrtiti. Predlaže se brisanje navedenog stavka 3. Obrazloženje: Kao udruga za zaštitu životinja ne možemo nikako podržati usmrćivanje. Postavlja se pitanje zakonodavcu zašto kroz cijeli zakon nije naglasak stavljen na preventivu, na rješavanje uzroka nastanka problema, a ne na saniranje posljedica, u ovom stavku na potpuno neprihvatljiv način. Ako u ovom slučaju potpuno zanemarimo humana načela, još uvijek stoji pitanje zakonodavcu: zar je smisao zakona da potiče vlasnike da se odriču svojih kućnih ljubimaca, da se pune skloništa koja zbog prevelikog broja pasa više ne mogu funkcionirati te da se zatim ti isti psi usmrćuju kad je već u njih uloženo truda i novaca (intervencija prikupljanja, označavanje, cijepljenje, eventualno liječenje, prehrana u 60 dana i na kraju eutanazija). Ta je odredba istovremeno u suprotnosti s drugom odredbom Zakona koja definira da je zdravu životinju zabranjeno eutanazirati što se eutanazijom pasa nakon 60 dana de facto i radi. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
87 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Članak 67. stavak 2. navodi da ako posjednik psa u roku od 14 dana nije skloništu dostavio zahtjev za vraćanjem psa, da sklonište postaje vlasnik životinje. Predlaže se izbaciti ovaj stavak. Obrazloženje: Obrazloženje je isto kao i za primjedbu broj 10. Nije dopustivo da se vlasnicima pasa omogući da na takav legalan način povećavaju broj pasa u skloništu. Postavlja se pitanje tko će financirati prehranu, liječenje, sterilizaciju takvog psa jer taj pas nije pronađen na teritoriju neke JLS koja zatim ima obvezu pokrivanja troškova smještaja i prehrane. Što je zakonodavac mislio postići ovom odredbom? Činjenica jest da naši građani nabavljaju kućne ljubimce bez da su prethodno dobro promislili o svim obvezama i davanjima te ih veliki postotak nakon kraćeg vremena shvati da ipak nemaju mogućnosti držanja psa. Takvima se znači želi omogućiti da 'slučajno' puste svojeg označenog psa i da nakon 14 dana ne potražuju svog psa natrag iz skloništa te se na legalan način riješe psa!?! A skloništa su dužna te pse zadržati dok istovremeno pucaju po šavovima zbog prevelikog broja pasa. Takvih neodgovornih pojedinaca ima na stotine. Dokazano nema učinka apelirati na svijest neodgovornih. Najbolji učinak bi pri nabavi kućnog ljubimca imao porez na pse jer bi tek to bio dovoljno dobar razlog da neodgovorni pojedinci prethodno razmisle o nabavi psa. Nije prihvaćen Člankom 65. Zakona određeno je da troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite napuštenih ili izgubljenih životinja u sklonište koja su osnovale jedna ili više jedinica lokalne samouprave ili jedinica područne (regionalne) samouprave ili u slučaju sklapanja ugovora o sakupljanju odnosno zbrinjavanju životinja s fizičkim ili pravnim osobama koje su osnovale sklonište za životinje financiraju jedinice lokalne samouprave ili jedinica područne (regionalne) samouprave, a ako je vlasnik životinje poznat ili se naknadno utvrdi dužan je podmiriti troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite. Vlasnicima životinja čije su životinje izgubljene treba omogućiti vraćanje životinja, a vlasnik je istu dužan tražiti.
88 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 66. Članak 66. stavak 1. točka 8. navodi da sklonište mora osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih kućnih ljubimaca. Predlaže se u poglavlje Pojmovi u članak 4. stavak 1. dodati novu točku odnosno pojam ''smještaj životinje u sklonište'' te ga opisati na način da taj termin podrazumijeva: boravak u nastambama skloništa, prehrana, veterinarska skrb, označavanje, sterilizacija, oglašavanje i udomljavanje. U protivnom se predlaže brisati navedenu točku 8. stavka 1. članka 66. jer skloništu nije moguće nametnuti obvezu sterilizacije za koju se zna da iziskuje izuzetno velika financijska sredstva koja niti jedno sklonište trajno ne može iznaći. Obrazloženje: Članak 65. stavak 3. navodi tko pokriva troškove smještaja životinje u skloništu. Ako se točno definira pojam smještaja koji podrazumijeva i sterilizaciju onda je nedvojbeno jasno da te troškove podmiruje JLS. Posredno će na taj načni i JLS-i biti visoko motivirani da se založe za uvođenje poreza na pse jer JLS-i nisu u mogućnosti mjesečno snositi velike troškove smještaja pasa u skloništu, pogotovo ako to podrazumijeva i sterilizaciju. Tako će i JLS-i putem komunalnih redara biti visoko motivirani provoditi kontrolu kućnih ljubimaca lokalno na terenu. Što će kontrola biti bolja, to će biti sve manje i manje potrebno izdvajati financijskih sredstava za pse/štence/nesterilizirane kuje pronađene na njihovom teritoriju. Uzrok problema odnosno počinitelj je neodgovoran pojedinac, žitelj te iste JLS. Primljeno na znanje Sterilizacija životinja u skloništima za životinje propisana je kao mjera koja će smanjiti broj napuštenih životinja te je kao takva mjera od velike preventivne važnosti. Člankom 65. Zakona propisano je da troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite napuštenih ili izgubljenih životinja u sklonište koja su osnovale jedna ili više jedinica lokalne samouprave ili jedinica područne (regionalne) samouprave ili u slučaju sklapanja ugovora o sakupljanju odnosno zbrinjavanju životinja s pravnim ili fizičkim osobama koje su osnovale sklonište za životinje financiraju jedinice lokalne samouprave ili jedinica područne (regionalne) samouprave, a ako je vlasnik životinje poznat ili se naknadno utvrdi dužan je podmiriti troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite. Ovim Zakonom se ne određuje porez na pse jer isto nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede.
89 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 66. Članak 66. stavak 1. točka 6. navodi da sklonište treba osigurati označavanje pronađenih neoznačenih pasa u roku od 24 sata od dolaska u sklonište. Predlaže se rok povisiti na tri dana. Obrazloženje: Nema potrebe prisiljavati skloništa na jednodnevni rok imajući u vidu da se psi zaprimaju dnevno odnosno i neradnim danom, praznikom i blagdanom, a veterinarske ambulante u te dane ne rade. Svako sklonište naprotiv želi da zaprimljen pas bude što prije označen i evidentiran jer samo tako može voditi evidenciju i u konačnici naplatiti troškove smještaja. Rok od tri dana smatra se prihvatljivim. Prihvaćen Člankom 66. Zakona se određuje da sklonište mora osigurati označavanje pronađenih neoznačenih pasa u roku od 10 dana od dolaska u sklonište.
90 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 65. Članak 65. u stavcima 1. i 2. navodi da ako nije osnovano sklonište, da njegovo osnivanje i rad organizira te financira jedna ili više JLS-a ili županija, a u stavku 3. navodi da troškove smještaja u sklonište snose JLS-i ili županija. Predlaže se u oba stavka umjesto ''ili'' staviti ''i'' odnosno obvezati i županije da se obavezno uključe i u osnivanje i u financiranje skloništa te u pokrivanje troškova smještaja životinja u sklonište. Obrazloženje: Riječ odnosno mogućnost ''ili'' ne obvezuje županije na bilo kakvo sudjelovanje. Financijska obveza motivira davatelja da vrši kontrolu i sudjeluje u rješavanju problema, a time će ne samo JLS-i već i županije biti motivirane da aktivno odrade obveze iz članaka 69., 70. i 71. (razvijati svijest javnosti, organizacija koordinacijskih radnih skupina, određivanje odgovorne osobe, donošenje Programa kontrole populacije napuštenih pasa). Činjenica jest da većina postojećih skloništa djeluje regionalno odnosno teritorijalno pripadaju određenoj županiji kojoj jest u cilju da problem napuštenih pasa bude riješen, a motivacija ide snažno kroz financijsku obvezu. Također je činjenica da bi takva obveza imala posebno smisla kada se radi o rješavanju problema napuštenih pasa u romskim naseljima za koja teret ne može i ne smije podnijeti samo dotična JLS na čijem području se nalazi romsko naselje. Primljeno na znanje Člankom 71. Zakona propisana je obveza osnivanja koordinacijskih radnih skupina na regionalnom nivou, a člankom 72. određuje se sastav i djelokrug navedene radne skupine koja, među ostalim ima ulogu odrediti i najprimjerenije mjere za provođenje odredbi propisa kojima se uređuje djelovanje iste s obzirom na problematiku na pojedinom području. Člankom 53. Zakona određeno je da ministar na području pojedinih jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave gdje se utvrdi veliki broj napuštenih pasa može naredbom propisati način i financiranje kontrole razmnožavanja napuštenih pasa na tom području.
91 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 63. Članak 63. stavak 5. navodi da se ''životinja ne vraća posjedniku ako se posjednik očitovao da se odriče životinje ili se može nedvojbeno utvrditi da je napustio životinju''. Predlaže se izbaciti taj stavak jer se obzirom na već navedene činjenice u prethodnim primjedbama. Obrazloženje: Činjenica jest da se na taj način potiče namjerno ostavljanje pasa i namjerno odricanje od vlasništva nad psom. To nije odgovorna mjera. Apeliramo na zakonodavca da prihvati činjenicu iz svakodnevne prakse koja glasi: udrugama za zaštitu životinja i skloništima dnevno se javljaju neodgovorni pojedinci, dojučerašnji vlasnici, koji se bez prihvatljivih razloga odriču svojih pasa i na taj način prouzrokuju probleme cijeloj zajednici. Upravo ovim stavkom takvo neodgovorno ponašanje će se ozakoniti i prouzročiti pogoršanje već ionako teškog stanja – povećati će se broj napuštenih pasa. Neodgovoran pojedinac je po svojoj naravi i prirodi takav da neće uvažiti apel skloništa da pokuša zadržati psa. Takav pojedinac će se okoristiti ovom odredbom i doći pred vrata skloništa koje će znači biti dužno zaprimiti psa jer se ga on evo i pismeno odriče ili ga evo svjesno napušta. Što je zakonodavac želio postići? Zar se ovom odredbom želi povećati broj napuštenih pasa i pasa u skloništima? Nije prihvaćen Definicija napuštene životinje je da je to životinja koju je vlasnik svjesno napustio, kao i životinja koju je napustio zbog više sile kao što su bolest, smrt ili gubitak slobode te životinja koje se vlasnik svjesno odrekao. Člankom 88. stavkom 3. Zakona određeno je da će se za napuštanje domaće životinje, kućnog ljubimca ili uzgojene divlje životinju i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka kazniti fizička osoba novčanom kaznom od 15.000,00 do 30.000,00 kn te se isto primjenjuje i u slučaju kad se posjednik odrekne životinje ili kad se može nedvojbeno utvrditi da je napustio životinju.
92 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 63. Članak 63. stavak 3. u poglavlju Sakupljanje napuštenih i izgubljenih životinja: stoji ''Sklonište mora osigurati skupljanje napuštenih ili izgubljenih životinja i njihov smještaj o svom trošku, osim u slučaju iz članka 65. stavka 3. ovoga Zakona.'' Predlaže se izbaciti taj stavak. Obrazloženje: U zakonu je definiran termin koja životinja se smatra izgubljenom, a koja napuštenom. Izgubljena je ona koja je odlutala i posjednik ju traži. Napuštena je ona koja je svjesno napuštena ili je napuštena zbog više sile s napomenom da smo prethodno dali prijedlog da se odricanje briše iz članka 4. stavka 1. točke 15. Činjenica jest da svaka pronađena životinja teritorijalno nekamo 'pripada', a svaki teritorij podrazumijeva određenu JLS koja je zakonom obvezana ili imati sklonište ili sklopiti ugovor o sakupljanju pasa što znači da su troškovi za pronađene pse pokriveni. Zato nije jasno kako bi skloništa i iz kojih sredstava (''o svojem trošku'') sakupljala životinje i koje su to još moguće životinje za sakupiti ako nisu iz članka 65. stavka 3.? Nije jasno što je zakonodavac točno mislio postići ovom odredbom. Nije jasno kako se može sklonište ovim stavkom obvezati da mora osigurati skupljanje napuštenih životinja o svom trošku jer nije jasno koje životinje uopće sklonište može preuzeti ako to nisu životinje s područja JLS-a navedene u članku 65. stavku 3. Činjenica jest da svaka životinja bude pronađena na teritoriju neke JLS, a zakon propisuje da svaka JLS mora ili osnovati sklonište ili sklopiti ugovor. Na koju se mogućnost mislilo pod navodom da sklonište mora pokupiti životinju o svom trošku? Prihvaćen Članak je izmijenjen na način da se člankom 64. Zakona određuje da poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave. Jedna ili više jedinica lokalne samouprave ili jedinica (područne) regionalne samouprave financira osnivanje i rad skloništa za životinje. Jedinica lokalne samouprave može sklopiti ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju napuštenih ili izgubljenih životinja sa skloništem druge jedinice lokalne samouprave ili skloništem koje je osnovala pravna ili fizička osoba. Člankom 65. Zakona određuje se da troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite napuštenih ili izgubljenih životinja u sklonište koja su osnovale jedna ili više jedinica lokalne samouprave ili jedinica područne (regionalne) samouprave ili u slučaju sklapanja ugovora o sakupljanju odnosno zbrinjavanju životinja sa skloništem koje je osnovala pravna ili fizička osoba financiraju jedinice lokalne samouprave, a ako je vlasnik životinje poznat ili se naknadno utvrdi dužan je podmiriti troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite
93 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 55. Članak 55.navodi da posjednik s više od 9 pasa mora osnovati sklonište. Predlaže se svakako vezano uz taj članak 55., u članku 91. (poglavlje Prijelazne i završne odredbe) definirati prijelazno razdoblje. Predlaže se da prijelazno razdoblje bude najmanje pet godina. Obrazloženje: Više od devet pasa posjeduje vjerojatno nekolicina vlasnika pasa u Hrvatskoj koji nemaju financijska sredstva za sterilizaciju kuja odnosno ne vrše kontrolu razmnožavanja, a u velikoj većini više od devet pasa posjeduju zaštitari životinja koji pomažu skloništima na način da privremeno skrbe o psima. Radi se najviše o zahtjevnim slučajevima ozlijeđenih i operiranih pasa, radi se o psima s posebnim potrebama (stari, slijepi, bolesni), o bređim kujicama i ostavljenim štencima koji svi nemaju dovoljno dobre mogućnosti oporavka, boravka, nadzora i njege u skloništu u kojem se nalazi veliki broj pasa. Stoga je potrebno takvim pojedincima, najčešće volonterima, entuzijastima i humanitarcima koji za svoje vrijeme i novac pomažu potrebitima, prijelaznim razdobljem omogućiti da pravovremeno udome i zbrinu sve pse iznad broja 9 koji se trenutno nalaze kod njih. Takve slučajeve od strane zakonodavca dovesti pred gotov čin nije korektno, prihvatljivo i pravedno. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
94 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 54. Članak 54. stavak 5. glasi: ''Uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s manje od tri rasplodne ženke iste vrste životinje moraju se evidentirati kod nadležnog veterinarskog ureda prije prodaje životinja, a o evidenciji se izdaje potvrda.'' Predlaže se izbaciti taj stavak Obrazloženje: Obzirom na gore navedeno obrazloženje u primjedbi broj 6 za izmjenu članka 54. stavka 1. ovaj stavak treba izbaciti. Nije jasno zašto zakonodavac ide u smjeru koji omogućava lakše izigravanje zakona umjesto da propiše obvezu registracije za sve uzgajivače. Uz već spomenuto kršenje zakona na štetu pasa, ujedno se omogućava postojanje svojevrsne sive zone na štetu tržišnog natjecanja i u korist pojedinaca koji rade 'na crno'. Evidencija kod nadležnog veterinarskog ureda prije prodaje nije isto što i obveza ishođenja rješenja o registraciji!! Dio teksta koji glasi ''tri rasplodne ženke iste vrste životinje'' može se protumačiti i na način da obveznik registracije nije posjednik npr. pet različitih vrsta/pasmina pasa ako od svake vrste ima po tri ženke. Znači da može kao neregistriran razmnožavati i prodavati štence od 15 rasplodnih kuja!! Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Karamarko uz ovaj članak.
95 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 54. Članak 54. stavak 1. glasi: ''Uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s tri i više rasplodnih ženki iste vrste životinja ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja o registraciji uzgoja koje donosi nadležno tijelo.'' Predlaže se izbaciti dio teksta koji glasi ''s tri i više rasplodnih ženki iste vrste životinja''. Obrazloženje: Kao udruga za zaštitu životinja koja ujedno vodi i sklonište za napuštene životinje možemo prema prijavama građana i vlastitim intervencijama na terenu posvjedočiti vrlo česti slučaj da su upravo posjednici s do tri rasplodne ženke najveći 'proizvođači' problema za cijelu zajednicu. Zašto ih se 'štiti'?, postavlja se pitanje zakonodavcu zašto takvi uzgoji ne bi trebali biti registrirani?? Nisu dužni biti prijavljeni, nitko za njih ne zna, nitko ih ne kontrolira niti ima osnove za kontrolu. Takvim posjednicima u interesu je samo prodaja i profit i ne mare za dobrobit kujice koja je izvrgnuta neprestanom parenju, bređosti, boravku u neprimjerenim uvjetima. Prodaja se vrši na crno i preko interneta, a kupci su naši građani kojima je previše skupo platiti čistokrvnog labradora s papirima pa će zato kupiti labradora bez papira i mnogostruko jeftinije. To nije u skladu niti s tržišnim natjecanjem jer je 'uredan' i prijavljen registriran vlasnik u stvari kažnjen sa svim davanjima, porezima i možda čak ostvaruje manju dobit od pojedinaca koji rade 'na crno'. Upravo je sada trenutak i mogućnost da se zakonom propiše obveza ishođenja rješenja o registraciji uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji za sve uzgajivače. Vučemo banalnu paralelu za primjer: Svaka tvrtka je obveznik plaćanja neke vrste poreza. Da li je u redu da tvrtka koja ima do 3 zaposlena ne bude registrirana i ne plaća davanja…? Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Karamarko uz ovaj članak.
96 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 52. Članak 52. stavak 1. navodi da posjednici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja. Predlaže se taj stavak izmijeniti i obvezati vlasnike kućnih ljubimaca na obveznu kastraciju odnosno sterilizaciju kućnih ljubimaca uz razumno prijelazno razdoblje od npr. 5 odnosno maksimalno 10 godina. Obrazloženje: Kao udruga za zaštitu životinja koja vodi i sklonište za napuštene životinje, iz svakodnevnih iskustava i prakse možemo potvrditi da je obavezna sterilizacija jedina mjera koja bi (uz porez na pse) mogla dati brze pozitivne rezultate. Postavlja se pitanje zakonodavcu zašto se sada kada se stvara novi Zakon, ne iskoristi mogućost i uvede ova obaveza koja je dokazano jedino učinkovita. Upravo su neodgovorni pojedinci koji su vlasnici nesteriliziranih kuja - uzrok nastanka problema, upravo su vlasnici pasa ujedno i 'stvaratelji' napuštenih životinja. Zakonodavac možda i ne zna kako izgleda crna strana svakodnevnice u skloništu koje iz godine u godinu nakon razdoblja parenja zaprima legla i legla odbačenih štenaca. To su stotine i stotine pasa na koje se potroše silna financijska sredstva da bi se situacija slijedeće godine od strane istih vlasnika – ponovila. Činjenica jest da nije moguće apelirati na svijest vlasnika da ne pare svoje kuje ili da ih bolje paze ili da kako to zakon kaže 'osiguraju kontrolu razmnožavanja' što god da to značilo. Činjenica jest da je jedina učinkovita mjera propisivanje obvezne sterilizacije što se je u zapadnoj Europi pokazalo kao učinkovito. Sva skloništa trenutno u Hrvatskoj imaju toliko pasa, da se svi ti psi ne mogu udomiti u slijedećih nekoliko godina pa čak da niti jedan novi pas ne bude zaprimljen. Skloništa su puna. Možda zakonodavac ne zna, ali potencijalni udomitelji većinom traže male i 'atraktivne' pse, a veliki, crni mužjaci, stari i neatraktivni psi, hendikepirani i bolesni ne budu nikad udomljeni. Apelira se na zakonodavca da uvede obveznu sterilizaciju s prijelaznim razdobljem kao humanu metodu smanjenja broja populacije napuštenih pasa te da istovremeno (primjedba broj 16) izbaci nehumanu metodu usmrćivanja napuštenih pasa nakon 60 dana. Nije li apsurdno da su zakonske odredbe Zakona o zaštiti životinja protivne jedne drugima, da se ne koristi mogućnost odabira humane metode gdje se to može? Koga se želi zaštiti?, neodgovornog pojedinca ili cijelu zajednicu? Da li se smatra da je obavezna sterilizacija neprimjerena? To je humana metoda. Da li se smatra da bi se time 'opteretilo' vlasnike pasa koji su ničim prisiljeni nabavili psa? Pa upravo vlasnici nesteriliziranih kuja opterećuju sve nas, lokalnu sredinu, cijelo društvo! Zato treba takve situacije propisom regulirati. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
97 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 37. Članak 37. stavak 4. i stavak 5. – navode se članovi odbora za zaštitu farmskih životinja i kućnih ljubimaca Predlaže se u oba odbora dodati još jednog člana koji bi pokrivao područje etike i humanosti, predstavnika iz područja visokog obrazovanja. Obrazloženje: Uvažavajući ostale struke i znanstvena područja, činjenica jest da stručnjak iz područja etike nedostaje, a cijeli Zakon počiva upravo za području zaštite životinja te nosi i naziv Zakon o zaštiti životinja. Djelomično prihvaćen U odborima Povjerenstva za zaštitu životinja su predloženi predstavnici iz područja visokog obrazovanja koji će s obzirom na djelokrug pojedinog odbora svojim iskustvom i stručnošću doprinijeti dobrobiti životinja u okviru djelokruga Zakona o zaštiti životinja kojim se životinjama tijekom korištenja osiguravaju primjereni uvjeti držanja kao i postupanje sa životinjama u skladu s njihovim potrebama te dobrobiti.
98 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Članak 5. stavak 1. točka 32. Predlaže se izbaciti dio koji glasi ''osim u teško pristupačnim područjima gdje to nije moguće bez korištenja kopitara''. Obrazloženje: U današnje moderno i tehnološko doba kada je čovjek već odavna stupio na Mjesec, možemo se zapitati da li je zaista potrebno iz zadnje gudure i na nepristupačnom terenu transportirati drvo uz pomoć konja. Moguće je izgraditi šumsku cestu ili organizirati prijevoz zrakom. U današnje doba 21.-og stoljeća kada bi humanost trebala biti na prvom mjestu potrebno je upravo zakonskim propisima onemogućiti izigravanje istih. Postavlja se pitanje zakonodavcu kako će se humano postupanje s konjima moći kontrolirati upravo u teško pristupačnim područjima. Naravno da to nije moguće i da će i nadalje biti zakonom 'blagoslovljeno' raditi što se i do sada radi, a to je nehumano postupanje s konjima koji pate u mukama od prekomjernog napora i s otvorenim ranama, daleko od očiju javnosti. Radi se većinom o privatnim osobama kojima je u interesu samo osobni profit. Daje se zamolba zakonodavcu da propis usmjeri u pozitivnom smjeru i u smjeru poboljšanja sadašnjeg neprihvatljivog stanja odnosno da se izbaci navedeni dio teksta. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak vezano za korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (iznošenje-samarica i izvlačenje drva)
99 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Članak 5. stavak 1. Predlaže se iza točke 6. dodati nova točka koja bi glasila da je zabranjeno: ''Izlagati i/ili nuditi na prodaju životinje na javnim mjestima'' Obrazloženje: Česti je slučaj da privatne osobe 'na crno' prodaju štence i mačiće (vidjeli smo da i zečeve, golubove, vjeverice) upravo na javnim mjestima – sajmovima 'stare krame', auto sajmovima, sajmovima antikviteta, mjesnim sajmovima četvrtkom, tzv. crkvenim 'proščenjima' i sl. Ponekad ih čak niti ne prodaju već ih poklanjaju jer kod kuće imaju leglo od 7-8 štenaca i ne znaju kuda bi s njima. Životinje su prisiljene satima boraviti na suncu, na vodilici, u naručju kako bi bile viđene i prodane. Najčešće roditelji pokleknu pod pritiskom i željom djeteta te uzmu štene (necijepljeno, neoznačeno) koje često vrlo brzo postane problem u obitelji te bude izbačeno na cestu. Bilo bi svrhovito i uputno propisati zabranu prodaje na javnim mjestima kad se već ne može utjecati na to što se događa u privatnim dvorištima. Takva prodaja obično ide ovim putem: organizator javnog okupljanja bude od građana upozoren na nedozvoljenu prodaju životinja, zatim organizator zamoli 'prodavača' da se makne iz njegovog kruga događanja što rezultira daljnjom prodajom ispred ulaza, na nogostupima i uz cestu. Nigdje izrijekom u zakonskim propisima takva prodaja nije zabranjena. Nije prihvaćen Zakonom je propisana zaštita dobrobiti životinja te odgovornosti posjednika odnosno vlasnika životinja na način da se životinjama tijekom korištenja (što se odnosi i na kućne ljubimce) ne nanosi bol, patnja i ozljede. U skladu s odgovornim posjedovanjem pasa posjednik odnosno vlasnik životinje treba osigurati cijepljenje i označavanje pasa te kontrolu razmnožavanja, ne smije napustiti životinju te se treba o njoj skrbiti u skladu s potrebama životinje. Ako bi zbog nepridržavanja ovih odredbi koje su već propisane, izrijekom zabranjivali potencijalna mjesta gdje životinje mogu biti izložene kršenju zakonskih odredbi, a ukoliko se neka aktivnost ili mjesto ne bi spomenulo u zakonu, onda bi se impliciralo da je kršenje zakona na takvom mjestu dopušteno.
100 Udruga za zaštitu životinja Spas Varaždin OPĆE ODREDBE, Članak 4. Članak 4. stavak 1. točka 15. u poglavlju Pojmovi glasi: ''napuštena životinja je životinja koju je posjednik svjesno napustio ili je se odrekao, kao i životinja koju je napustio zbog više sile kao što su bolest, smrt ili gubitak slobode te životinja koje se posjednik svjesno odrekao.'' Predlaže se iz točke 15. brisati dijelove koji glase: ''ili je se odrekao i ''te životinja koje se posjednik svjesno odrekao''. Obrazloženje: Iz vlastitog iskustva kao udruga koja vodi sklonište za napuštene pse možemo posvjedočiti da se u našem skloništu nalazi vrlo veliki broj pasa kojih su se ljudi, dojučerašnji vlasnici, odrekli. Na taj način se broj pasa u skloništu povećava vrtoglavom brzinom i nije moguće normalno funkcionirati. Cilj zakonodavca ne bi smjelo biti poticanje tzv. odricanja odnosno smisao zakona ne bi smio biti posredno omogućavanje odricanja institutom 'svjesnog odricanja'. Smatramo da je ovo izuzetno važna štetna formulacija i molimo zakonodavca da razmotri ovaj prijedlog i izbaci navedenu formulaciju iz točke 15. poštujući negativne dnevne primjere iz prakse. Samo skloništa koja svakodnevno zaprimaju životinje imaju iskustva i mogu potvrditi da bi takva formulacija tek uvela nered u već ionako vrlo problematično stanje koje glasi: pritisak na zaprimanje pasa u skloništa je preveliki. Primjeri iz prakse mogu se svesti pod slijedeće: dnevno se javljaju ljudi (telefon, mail, facebook, osobno) da bi dobrovoljno predali svojeg vlastitog psa u sklonište, da bi se ga rado odrekli iz slijedećih razloga – nemaju više vremena, pas radi štetu, pas laje, nemaju više financijskih sredstava za hranu, cijepljenja, liječenje, sterilizaciju, jer psa više ne žele, jer dijete više nije zainteresirano za psa i sl. Svi navedeni razlozi upućuju na činjenicu da osoba pri nabavci kućnog ljubimca nije razmišljala o odgovornosti, potrebama i obvezama koje proizlaze iz nabavke psa te da se vrlo olako želi 'riješiti' problema smatrajući da je pas vreća krumpira, a ne živo biće koje živi minimalno 10 godina. Na taj se način odgovornost odnosno financijski troškovi s pojedinca prebacuju na lokalnu zajednicu i skloništa koji moraju ponekad i po nekoliko godina financirati tog psa i još mu pronaći novog vlasnika. Vlasnik nije ništa 'naučio' i nerijetko se te iste osobe nakon nekoliko godina ponovno odluče nabaviti psa. U slučaju da se takav neodgovoran vlasnik ne uspije riješiti psa legalnim putem, tada psa svjesno napušta i to: kriomice, ostavlja ga pred skloništem, veže za drvo u šumi, odvozi na veću udaljenost i ostavlja i sl. Upravo zbog takvih pojedinaca formulacija točke 15. i glasi da je napuštena životinja ona koju je posjednik svjesno napustio. Toga u stvari ne bi smjelo biti! Nemojmo zaboraviti na činjenicu da se upravo od strane takvih neodgovornih vlasnika u Hrvatskoj dnevno svjesno ostavljaju legla od 6-9 štenaca. Postavljamo pitanje što želimo poticati, nered i kaos ili red i odgovornost. Zato se apelira na zakonodavca da se ne potiče neodgovornost na štetu svih građana. Podsjećamo na činjenicu da je slobodna odluka svakog pojedinca da li hoće ili neće nabaviti psa, nitko nikog ne prisiljava. Kad se pas jednom nabavi, ne postoji niti jedan razlog osim više sile (bolest, smrt) da se pas svjesno napusti ili da se ga odrekne. Zaključno: Uzrok napuštanja pasa leži upravo u neodgovornom pojedincu. Potrebno je izbaciti definiciju da je napuštena životinja ona koju je posjednik svjesno napustio ili se je odrekao jer se na taj način, a i nadalje kroz zakonske odredbe, legalizira institut svjesnog napuštanja i odricanja. Nije prihvaćen Definicijom napuštene životinje kojom se obuhvaća i svjesno napuštanje odnosno odricanje od posjedovanja životinje omogućuje se provedba članka 6. stavka 1. točke 1. Zakona kojim se određuje da posjednik ne smije napustiti domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu divlju životinju za što je propisana i novčana kazna člankom 85. stavkom 1. točkom 11. Zakona za pravnu osobu te stavkom 3. istoga članka za fizičku osobu. Ako se vlasnici životinja žele odreći životinje pri čemu joj ne žele osigurati potrebne uvjete najmanje u skladu s odredbama ovoga Zakona ili ne žele snositi troškove za zbrinjavanje životinja, isto se smatra napuštanjem životinje te se kažnjava u skladu s navedenim odredbama. Ovim Zakonom se propisuje niz odredbi kojima je cilj osigurati da su posjednici kućnog ljubimca, ne samo psa, svjesni odgovornosti koju preuzimaju u skladu s odredbama ovoga Zakona o osiguranju zdravlja i dobrobiti životinja koje drže pod svojim nadzorom.
101 Udruga za zaštitu životinja "Sedma od Devet" PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 88. Počinitelji djela opisanih u točci 1. i 2. trebali bi biti kazneno gonjeni te kažnjeni kaznom zatvora. Primljeno na znanje Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak.
102 Udruga za zaštitu životinja "Sedma od Devet" PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 84. Počinitelji odnosno odgovorna osoba u pravnoj osobi opisani točkama 1., 2., 5., 6., 7., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 18., 19., 21., 22., 23., 25., 26., 27., 28., 29., 30., 37., 41., 42. stavka (1) trebali bi biti kazneno gonjeni te kažnjeni kaznom zatvora Nije prihvaćen Kazne propisane ovim Zakonom su odvraćajuće, edukativne i proporcionalne učinjenom djelu te kao takve učinkovite. Inspekcijski nadzor u provođenju ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega provode veterinarski odnosno stočarski inspektori Ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede u skladu s ovlastima određenim posebnim propisima o veterinarstvu odnosno stočarstvu te komunalni redari. Nadzor se obavlja se na temelju procjene rizika, nasumičnim odabirom mjesta nadzora ili po saznanju o postupanju protivno odredbama ovoga Zakona.
103 Udruga za zaštitu životinja "Sedma od Devet" NADZOR, Članak 79. Kako će komunalni redar bez potrebne edukacije procijeniti zdravstveno i psihološko stanje psa. Može li komunalni redar prepoznati znakove stresa ili straha kod pasa ili sukladno pasmini pasa prepoznati zadovoljavajuće ili zabrinjavajuće gojno stanje životinje? Umjesto komunalnog redara nadzor bi trebale provoditi za to educirane službe poput "animal police". Nije prihvaćen Ovlasti komunalnog redara određene su člankom 82. ovoga Zakona te je među ostalim njegovim stavkom 3. određeno da ako komunalni redar tijekom nadzora uoči postupanje protivno odredbama ovoga Zakona, za koje nije nadležan, obvezan je o tome odmah obavijestiti veterinarskog inspektora. Inspekcijski nadzor u provođenju ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega provode veterinarski odnosno stočarski inspektori Ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede u skladu s ovlastima određenim posebnim propisima o veterinarstvu odnosno stočarstvu. Inspekcijski nadzori veterinarske inspekcije obavljaju se u skladu sa planom službenih kontrola, sa odgovarajućom učestalošću koja se temelji na procijenjenom riziku. Uz planirane nadzore, veterinarska inspekcija provodi i izvanredne nadzore u svim slučajevima kada zaprimi informacije ili ima saznanja koja upućuju na moguće nesukladnosti. Za obavljanje nadzora je također potrebno dostaviti najmanje točne podatke o mjestu nadzora kako bi se isti mogao obaviti
104 Udruga za zaštitu životinja "Sedma od Devet" NADZOR, Članak 74. Komunalni redari nisu educirani kako bi poznavali i prepoznavali potrebe kućnih ljubimaca te shodno tome nisu prikladni za obavljanje nadzora nad brigom o kućnim ljubimcima. Umjesto komunalnih redara nadzor nad dobrobiti o kućnim ljubimcima, ali i napuštenim životinjama trebale bi provoditi za to educirane službe poput "animal police" Nije prihvaćen Jedinice lokalne samouprave propisuju općim aktima poslove komunalnog redarstva koje obavljaju komunalni redari. Ovim je Zakonom određeno da provedbom općih akata (iz područja komunalnog redarstva) iz članka 50. stavka 5., članka 52. stavka 5. te članka 64. stavka 6. ovoga Zakona provode komunalni redari. Ovlasti komunalnog redara određene su člankom 82. ovoga Zakona te je među ostalim njegovim stavkom 3. određeno da ako komunalni redar tijekom nadzora uoči postupanje protivno odredbama ovoga Zakona, za koje nije nadležan, obvezan je o tome odmah obavijestiti veterinarskog inspektora. Inspekcijski nadzor u provođenju ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega provode veterinarski odnosno stočarski inspektori Ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede u skladu s ovlastima određenim posebnim propisima o veterinarstvu odnosno stočarstvu. Inspekcijski nadzori veterinarske inspekcije obavljaju se u skladu sa planom službenih kontrola, sa odgovarajućom učestalošću koja se temelji na procijenjenom riziku. Uz planirane nadzore, veterinarska inspekcija provodi i izvanredne nadzore u svim slučajevima kada zaprimi informacije ili ima saznanja koja upućuju na moguće nesukladnosti. Za obavljanje nadzora je također potrebno dostaviti najmanje točne podatke o mjestu nadzora kako bi se isti mogao obaviti.
105 Udruga za zaštitu životinja "Sedma od Devet" ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 68. Sve udruge smještaju pse prilikom micanja životinja s ulice no smještaju li ih u objekte privremenog smještaja ili u privremene domove (stričeki i tete čuvalice, privatne osobe koje pružaju smještaj psima pod skrbi udruge) nemaju potrebu za udovoljavanju uvjeta iz članka 64. obzirom da se životinje ne smještaju na isti način kao u skloništu. Nije prihvaćen Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona
106 Udruga za zaštitu životinja "Sedma od Devet" ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Skloništa bi izvještaj o radu trebala podnositi na način da su dostupna zainteresiranoj javnosti (putem web stranica skloništa, objava u narodnim novinama ili na drugi prikladan način) obzirom da se financiraju iz javnih sredstava. Oglašavanje životinja u skloništima treba biti zakonom propisano te treba voditi kontrolu oglašavanja životinja u skloništu obzirom da neka skloništa ne oglašavaju sve životinje ili ih oglašavaju na neprikladne načine što doprinosi visokom postotku usmrćivanja u skloništu (više od 40%) čime se novac ne troši efektivno niti racionalno (plaćanje za smještaj životinje 60 dana, a bez kvalitetnog oglašavanja je usmrćena 60. dan čime je to novac bačen u vjetar). Isplaćivanjem 30% manjeg iznosa od iznosa dogovorenog u ugovoru za svaku usmrćenu životinju financijski se destimulira usmrćivanje životinja, a potiče njihovo oglašavanje i udomljavanje. Djelomično prihvaćen Člankom 70. Zakona određeno je da su osnivači skloništa dužni podatke o napuštenim i izgubljenim životinjama evidentirati putem jedinstvenog informacijskog centra za napuštene i izgubljene životinje u Upisniku kućnih ljubimaca koji vodi nadležno tijelo, a podaci su dostupni javnosti.
107 Udruga za zaštitu životinja "Sedma od Devet" ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 55. Ponovno pozitivni pomak s dobrom namjerom zaštite životinja i njihove dobrobiti no u praksi iznimno nepovoljan za udruge za zaštitu životinja koje nemaju sklonište. Sakupljači životinja u pravilu ne čipiraju svoje životinje, a naivno je vjerovati da postoje osobe koje će ići od vrata do vrata i popisivati broj životinja. Udruge pak redovno čipiraju životinje o kojima skrbe stavljajući ih u objekte privremenog smještaja kućnih ljubimaca ili kod "stričeka i teta čuvalica" (osobe koji su privremeni udomitelji životinje, odnosno pružaju smještaj životinji o kojoj udruga skrbi), a broj životinja o kojima udruge skrbe često su veće od 9 životinja čime se udruge onemogućava u spašavanju što pak dovodi do preopterećenja skloništa ili povećanog broja nezbrinutih životinja na ulici. Umjesto propisivanja maksimalnog broja životinja što u nepovoljan položaj osim udruga stavlja i osobe koje financijski i prostorno mogu i žele skrbiti o više od 9 životinja (vlasnici rančeva, farmi, izletišta...) trebalo bi propisati minimalne financijske odnoso zdravstvene i prostorne uvjete za držanje vlasničkih životinja (vodeći računa o potrebama životinja različitih vrsta i pasmina). Ovim člankom se na žalost potiče nečipiranje životinja što ne doprinosi zaštiti i dobrobiti životinja. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
108 Udruga za zaštitu životinja "Sedma od Devet" ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 54. Iako je registracija uzgoja s manje od 3 rasplodne ženke pozitivan pomak (obizrom na broj "uzgajivača" koji nekontrolirano razmnožavaju) u svrhu sprečavanja napuštanja životinja kao i dobrobiti životinja nužno je da se svi koji se bave uzgojem registriraju pri nadležnom tijelu zaduženom za ragistraciju uzgoja te da se ovisno o vrsti i pasmini životinja zakonom propiše minimalna i maksimalna dob korištenja za uzgoj te broj legala u rasplodnom periodu. Također u svrhu sprečavanja korištenja životinja za financijsku korist pritom zanemarujući dobrobit životinja u kontrolu prodaje životinja trebalo bi se uključiti i Ministarstvo financija kontrolom plaćanja poreza na dobit od prodaje životinja Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Karamarko uz ovaj članak.
109 Udruga za zaštitu životinja "Sedma od Devet" ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Pozitivan je pomak propisivanje zabrane držanja pasa stalno vezanima i bez slobodnog kretanja izvan prostora za držanje pasa no u praksi je kontrola provođenja zakona nemoguća stoga bi se držanje životinja vezanima trebalo zakonom ukinuti, a veličina i izgled prostora za držanje pasa (bokseva) propisati na način da veličina i izgled omogućavaju životinji slobodu kretanja i ispunjavanje svih potreba (zaštitu od vremenskih uvjeta, odvojen prostor za hranjenje, spavanje i obavljanje nužde, prostor za kretanje i mentalnu stimulaciju) čime će vlasnici veličinom i skupoćom izrade takvog prostora odustati od držanja životinja u takvim izdvojenim prostorima bez izvođenja van tih prostora. Djelomično prihvaćen Pogledati odgovor Zoranu Stanku uz ovaj članak.
110 Udruga za pet therapy Indeficienter PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Dobrobit životinja je važno pitanje javnog interesa koje uključuje važne znanstvene i etičke uvide. Poboljšanje našeg razumijevanja dobrobiti životinja, uključuje proučavanje ponašanja životinja, te je izazov u pristupu razumjevanja životinja i njihovih osjećaja. Osim o dobrobiti koje životinje imaju na ljude, postavilo se moralno i etičko pitanje o uključivanju životinja i koliko smo svjesni potreba samih životinja koje nisu odabrale svoju profesiju već su stavljene u tu ulogu od strane čovjeka. Iz znanstvene perspektive povezanost čovjeka i ne-ljudske osobe (životinje) u najdubljem kontekstu nije samo edukativna ili terapijska već i socijalno/društveno orijentirana. Mi smo "društveni organizmi, takve su i ne-ljudske osobe, to znači da i jedne i druge ne određuje biologija. Predlažemo da se Zakon o zaštiti životinja uskladi sa (budućim) Zakonom o psima pomagačima te u Zakon o zaštiti životinja unesu i odredbe koje se tiču pasa pomagača, točnije: - da se prilikom odabira psa pogodnog za školovanje ili/i socijalizaciju za budućeg psa pomagača ne uvjetuje da su to isključivo rasni psi poznata genetska podrijetla, već i psi mješanci/križanci odnosno nepoznata genetska podrijetla, pod uvjetom poznavanja povijesti ponašanja psa unazad minimalno 6 mjeseci; - da se tijekom školovanja i socijalizacije budućeg psa pomagača koriste nenasilne tehnike, te da je naglasak stavljen na njihovu osobnost i kognitivne procese usvajanja znanja što je od velike važnosti za krajnjeg korisnika u njegovoj interakciji sa psom pomagačem; - da se uzima u obzir je li pas (osobnost, a ne pasmina) primjeren za obavljati takvih aktivnosti. Između ostaloga smatramo neophodnim u Zakon unijeti i posebno naglasiti da se dobrobit životinja najčešće procjenjuje na osnovu međunarodno prihvaćenog koncepta tzv. „pet sloboda”: 1. Sloboda od gladi i žeđi kroz osiguravanje dovoljnih količina kvalitetne hrane i svježe vode, 2. Sloboda od neudobnosti kroz osiguravanje odgovarajućeg zaklona i mjesta za odmor, 3. Sloboda od bola, povreda i bolesti kroz osiguravanje brze i adekvatne veterinarske njege i preventivne zdravstvene zaštite, 4. Sloboda od straha i stresa kroz osiguravanje uvjeta i postupaka koji ne dovode do mentalne patnje životinje, i 5. Sloboda izražavanja osnovnih oblika ponašanja karakterističnih za vrstu kroz osiguravanje dovoljno prostora, adekvatnih objekata za držanje životinja i odgovarajućeg društva životinja iste vrste. Treba naglasiti kako u spomenutih 'pet sloboda' nije uključeno temeljno pravo životinje - da živi bez iskorištavanja od strane čovjeka. Koncept 'pet prava' temelji se na minimalnim pravima svake životinje, kako bi u sustavu uzgoja, transporta i do predviđenog vremena klanja, što manje pobolijevala i ne bi umrla. Danas se koncept 'pet prava (sloboda)' proširio i na druga područja zaštite životinja, primjerice na životinje u zoološkim vrtovima i na kućne životinje. Tako se u hrvatskom Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi u članku 13. navode četiri temeljna prava životinja smještenih u objektima spomenutima u Pravilniku – da ne trpe glad i žeđ; da nisu izložene fizičkoj nelagodi i strahu; da su zaštićene od ozljeda i bolesti; da se nalaze u svojoj vrsti primjerenom okolišu. S pozicije prava životinja, treba naglasiti kako je koncept 'pet prava' proizašao iz potrebe poboljšanja uvjeta u kojima se drže životinje koje ljudi uzgajaju za hranu, a da je zahtjev za njihovom dobrobiti motiviran ekonomskim razlozima, ne etičkim. Riječ je o minimalnim pravima životinja unutar sustava gdje se njima manipulira i gdje su one u ropskom odnosu prema čovjeku. Predlažemo da Nacrt prijedloga zakona o zaštiti životinja ide u dva čitanja, kako bi se između čitanja raspravila i nadopunila rješenja i prijedlozi zainteresiranih strana u postupku. Podržavamo komentare: udruge "Mijau": Sve slobodnoživuće mačke trebaju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje; Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda; Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom; Prijatelja životinja: Zabrana uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno Zabrana ubijanja životinja u skloništima Zabrana ubijanja ako ima mjesta u skloništu Devet pasa i uvjeti kao za skloništa Zabrana trajnoga držanja pasa na lancu Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva Zabrana žigosanja kopitara Zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom Prodaja u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani Kontrola razmnožavanja kućnih životinja Trajno oduzimanje životinje Zabrana držanja i korištenja svih životinja u cirkusima Neprofitni karakter skloništa za životinje Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa Pozitivna lista egzotičnih životinja Zabrana utrka pasa Zabrana kupiranja lovačkih pasa Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca Udomljavanje životinja nakon pokusa Struke koje provode pokuse na životinjama Oglašavanje napuštenih životinja u skloništima Obveza pružanja pomoći ozlijeđenim životinjama Zaštita glavonožaca Zabrana obrednoga klanja Zabrana borbi i insceniranih sukoba životinja Zabrana držanja dupina u zatočeništvu Zoofilija Zabrana drobljenja živih pilića Članovi povjerenstava Davanje zemljišta za izgradnju skloništa Zabrana korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja Zatim da se zabrani: -držati pse stalno vezane ili ih držati u boksovima bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora -držanje životinja u cirkusima, a držanje i nastupi domaćih životinja dopušteni su samo ''u svrhu prikazivanja vrsti svojstvenog ponašanja koje je istovjetno ponašanju životinja u prirodnom okolišu'' -spolni odnos čovjeka i životinje, kao i s tim izjednačeni postupci ili bilo kakvi drugi postupci sa životinjama radi zadovoljavanja spolnih potreba čovjeka -bacanje petardi ili drugih pirotehničkih sredstava na životinje -korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (samaraši), osim u teško pristupačnim područjima gdje to nije moguće bez korištenja kopitara -držanje u zatočeništvu dupina i ostalih morskih sisavaca iz porodice Cetacea, osim u svrhu liječenja, oporavka i zbrinjavanja -čupanje perja živoj peradi, protivno odredbama Zakona -držanje divljih životinja i stranih životinjskih vrsta u ugostiteljskim objektima te u svrhu prikazivanja javnost, osim u zoološkim vrtovima -držanje životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora, osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje -davanje kućnih ljubimaca iz skloništa maloljetnim osobama na skrb ili udomljavanje -usmrćivanje pasa i mačaka u svrhu proizvodnje hrane i drugih proizvoda -izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima, osim lovačkih pasa -parenje domaćih pasa i mačaka s divljim životinjama -prodavanje životinja koje su još ovisne o majci ili koje se ne mogu samostalno hraniti te bolesne ili ozlijeđene životinje -korištenje za rasplod životinja koje nisu spolno zrele i koje nisu završile svoj rast, životinja nakon odbijanja mladunčadi koje se još nisu oporavile te korištenje bolešću iscrpljene, ozlijeđene ili prestrašene životinje -trčanje životinja privezanih uz motorno prijevozno sredstvo koje je u pokretu -zlostavljanje životinja pucanjem u životinju ili izlaganjem životinja vatri, vrućim predmetima, nagrizajućim ili otrovnim tvarima i sl. -zajedničko držanje nezdružljivih životinja, a to su životinje koje, pri zajedničkom držanju, mogu jedna drugoj prouzročiti neželjenu trudnoću, ozljede ili smrt." g. Slavena Reljića: "LIFE DINALP BEAR Hrvatski projektni tim Prof. dr.sc Đuro Huber Slaven Reljić, dr.vet.med Morana Zajec, prof. Zagreb, 08. rujna 2016. U ime projekta LIFE DINALP BEAR, Upravljanje i zaštita populacije smeđih medvjeda u sjevernim Dinaridima i Alpama, predlažemo sljedeće dopune i izmjene nacrta novog Zakona o zaštiti životinja. Članak 4. (Pojmovi) 10. kućni ljubimci: Definicija je preširoka. Trebalo bi navesti koje životinje mogu biti „kućni ljubimci“, takozvana „pozitivna lista“. Mogu se nabrojati skupine (divljih) životinja ili definirati da to ne mogu biti „opasne životinje“ – koje treba nabrojati. 20. opasne životinje: Nigdje nema popisa vrsta koje se smatraju opasnim životinjama Članak 5. (Zabranjeni postupci) 24. Zabranjeno je držati dupine i ostale Cetacea. Jako dobro i važno. Treba dodati stavak s popisom drugih (strogo zaštićenih) vrsta koje je zabranjeno privatno držati, osim institucijama koje su registrirane za to (kao Zoološki vrtovi, Utočište za medvjede u Kuterevu). To znači zabranu držanja takvih životinja pravnim ili fizičkim osobama bez iznimke (npr. u ugostiteljskim objektima). U prvom redu medvjedi (svi Ursidae), ali i divlji Felidae (u prvom redu ris, ali i druge velike mačke), Canidae (u prvom redu vuk). Također se može proširiti na sve „opasne životinje“ – za koje nedostaje popis. Protivimo se iznimci koja navodi "osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje“, time se otvara mogućnost da i neregistrirane pravne ili fizičke osobe ipak posjeduju strogo zaštićene vrste, te se protivimo bilo kakvoj drugoj mogućoj iznimci. članak 49. 3. Zaštita divljih životinja pronađenih izvan prirodnog staništa: Najbližem lovoovlašteniku se može nudite samo životinje koje su na popisu divljači, a ne sve divlje životinje. 4. Također treba odvojiti tretman „divljači“." Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
111 Udruga za kulturu i sport Pozitivna sila PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA Udruga za kulturu i sport Pozitivna sila, čiji se ogranak ROOM 100 bavi produkcijom i distribucijom predstava suvremenog cirkusa te edukacijom publike o povijesti, razvoju, žanrovima i značaju cirkuske umjetnosti, smatra da stavak 2. članka 61. treba brisati, to jest, da se niti jedna vrsta životinje ne treba izuzeti iz članka 61. Trenutna praksa pokazala je da gostujući cirkusi (ne postoje domaće tradicionalne cirkuske skupine koje rade u šatorima i koriste životinje u svojim predstavama) tumače pojam "domaće životinje" iz stavka 2. članka 61. kao domaće životinje u njihovoj zemlji podrijetla što za posljedicu ima prikaz predstava s devama, ljamama i sličnim životinjama koje su sve samo ne domaće životinje za hrvatske građane. Smatramo da niti jedna životinja ne smije biti podvrgnuta uvjetima cirkuskog života. Česta putovanja i promjene mjesta i uvjeta stanovanja, prisilni trenizi i izvedbe, izloženost velikoj buci i masi ljudi neizbježna su stvarnost cirkuskih životinja. Znanstvena istraživanja su pokazala da će takav život vjerojatno imati štetan utjecaj na dobrobit životinja (Harris S, Iossa G & Soulsbury CD (2006) A review of the welfare of wild animals in circuses). Nije prihvaćen Pogledati odgovor Martini Demerović uz Dio osmi Zakona.
112 Udruga za dobrobit i zaštitu mačaka Mijau" Rijeka PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Nacrt Prijedloga Zakona o zaštiti životinja Dajemo prijedloge za poboljšanje Zakona o zaštiti životinja, te prvenstveno tražimo da se sve odredbe Zakona i podzakonskih akata napokon temelje na načelu da su sve životinje živa bića, a ne stvari te da ih se u skladu s tim načelom mora i tretirati. Također predlažemo da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: 1. Sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje. 2. Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda. 3. Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. Što se tiče svih drugih životinja tražimo da se u Zakon uvrsti sljedeće: 1. Zabrana uzgoja životinja za krzno, npr. činčila i dr. 2. Zabrana ubijanja životinja i pasa i mačaka u skloništima nakon 60 dana. 3. Zabrana držanja i korištenja životinja u cirkusima. 4. Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca. 5. Zabrana utrka, borbi i insceniranih sukoba životinja, te kažnjavanje organizatora. 6. Zabrana žigosanja kopitara sa užarenim željezom. 7. Zabrana obrednog klanja. 8. Zabrana drobljenja živih pilića. 9. Zabrana držanja dupina u zatočeništvu. 10. Registracija uzgoja svih kućnih ljubimaca. 11. Zabrana trajnog držanja pasa na lancu. 12. Zabrana kupiranja svih pasa. 13. Uvođenje Policije za hitno spašavanje životinja (tzv. animal rescue team). 14. Zabrana korištena naprava za kažnjavanje ponašanja životinja. 15. Zabrana korištenja naprava ošica (žičane omče) za hvatanje životinja. Obrazloženje: Udruga za dobrobit i zaštitu mačaka „Mijau“ Rijeka traži da se u novi Zakon o zaštiti životinja uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“, te točno propiše Zakonom na koji način lokalna samouprava, skloništa i građani moraju voditi brigu o njima. Smatramo da postojeći Zakon hitno treba izmjenu radi humanosti, etičnosti i financija jer se previše novaca troši dok rezultata nema. Kategorija „slobodnoživuća mačka“ nastala je od odbačene mačke, kućnog ljubimca na ulicu. One koje prežive u uličnim uvjetima uz građane koji ih prehranjuju dalje se počinju razmnožavati, te tako nastaje cijela kolonija slobodnoživućih mačaka. Kategorija slobodnoživuća mačka podrazumijeva da su to mace koje žive slobodno u svojim staništima. Takve mačke građani hrane, a nemaju sredstava za sterilizaciju. Dakle, jedinice lokalne samouprave moraju izdvajati sredstva za sterilizacije svih slobodnoživućih mačaka bez posjednika. Do sada, jedinice lokalne samouprave nisu rješavale probleme adekvatno, sterilizacijama svih mačaka, nego ih se uklanjalo sporadično, po dojavama onih građana kojima su smetale. Dakle, hvatalo ih se, zatvaralo u kaveze i usmrćivalo. Pri tome se koncesijskim veterinarskim ambulantama koje su ih uklanjale i usmrćivale, sa strane jedinica lokalne samouprave, isplaćivalo ogromne svote novca, a bez rezultata. Iste ambulante bi na staništu uvijek ostavile koju ženku da se razmnoži, kako bi isti imali ponovno prihode. Dakle, radi se o usmrćivanju životinja uz velike troškove poreznih obveznika. Mnogi su dosadašnji Zakon iskorištavali jer se u njemu nigdje ne navode slobodnoživuće mačke, nego su ih zatvarali u šinteraje i kaveze i usmrćivali. Kategorija „slobodnoživuća mačka“ navodi se jedino u članku 28. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi koji kaže da se mačke mogu sterilizirati i vratiti u stanište, no tu točku Pravilnika higijeničarski servisi nikad nisu poštivali jer u Zakonu ne stoji da to moraju raditi. Najlakše je mačku uhvatiti i usmrtiti. Lokalne samouprave moraju iskoristiti besplatan volonterski rad građana i nas volontera udruga, koji poznaju mačke, lako ih mogu uhvatiti i odnijeti na sterilizaciju u veterinarske ambulante uz minimalne cijene i besplatan rad volontera. Kategorija „slobodnoživuća mačka“ do sada uopće nije bio uvršten u Zakon, a koliko vidimo niti je, ovim Nacrtom prijedloga Zakona o zaštiti životinja predložen i reguliran pa stoga, dobro poznavajući probleme i stanje na terenu, predlažemo da se u svrhu njihove bolje zaštite, konkretne brige jedinica lokalne samouprave i konkretnog rješavanja problema u Zakon unesu odredbe da se iste moraju sterilizirati i vratiti u svoje stanište i to po poznatom i prihvaćenom Projektu u svijetu „Uhvati, steriliziraj, vrati“, a kojeg već Udruga „Mijau“ provodi u Rijeci i okolici od 2004. godine. Lokalna uprava i samouprava mora financirati sve sterilizacije slobodnoživućih mačaka po prijavi građana na nadležna komunalna redarstva. Ovakvom odredbom u Zakonu gradovi, općine i država imali bi riješen problem slobodnoživućih mačaka uz minimalne troškove. U prilogu dostavljamo izračun. Primjer neučinkovitosti azila po postojećem Zakonu Primjer držanja mačaka u jednome velikom azilu/skloništu kapaciteta od 500 mačaka. Naglašavamo da održavanje i čišćenje azila, te prijevoz mačaka nije uračunat, inače su troškovi još i veći. 499.240,00 kn plaća se sadašnjim skloništima za usmrćivanje 500 mačaka nakon držanja mačaka 60 dana, dok se za isti iznos može po cijenama udruga sterilizirati 1997 mačaka. Dakle, za 12 mjeseci sadašnjim načinom rada skloništa usmrtilo bi se 2500 mačaka i potrošilo bi se 2.496.200,00 kn proračunskih sredstava od poreznih obveznika, dok se Projektom „Uhvati, steriliziraj, vrati“ za isti iznos može sterilizirati 9985 mačaka. Istraživanjem je dokazano da od 1 nesterilizirane mačke i njezinog potomstva unutar 7 godina može nastati 420.000 mačića. Izvor : PETA, People for ethicaltreatmentofanimals 501 Front St., Northfolk, Va 23510*757-622-Peta Helping Animals.com Kalkulacijom, za 7 godina broj mačaka trebao bi se smanjiti za 4.193.700.000. Iz navedenih kalkulacija koje su zaista činjenice, ne vidimo razloga da se Projekt „Uhvati, steriliziraj, vrati„ ne počne primjenjivati u svim gradovima i općinama Republike Hrvatske, te stoga taj princip postupanja sa slobodnoživućim mačkama treba uvrstiti u Zakon da bi se time napokon prestali bacati novci na nehumanu metodu rješavanja prekomjernog razmnožavanja mačaka ubijanjem. Potrošimo naš novac humano, a ako ga ima viška, onda pomognite potrebitima. Eutanazija je ubojstvo iz samilosti kada je životinja neizlječivo bolesna i pati. Ubijanje zdravih životinja=UBOJSTVO=ZLOČIN !!!!!!!! Djelomično prihvaćen Ovaj se Zakon odnosi na sve životinje kralježnjake pa tako i na mačke, uključujući slobodno živuće mačke. Podrobnije odredbe vezano za slobodno živuće mačke bit će još detaljnije uređene podzakonskim aktom koji se odnosi na uvjete kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje. Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
113 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, NADZOR U svakom slučaju ovo su dobri prijedlozi za "lokalno" provođenje nadzora, što se tiće komunalnih redara, no ovlasti su velike, a nigdje niti jedne rijeći o osposobljenosti, stručnoj spremi i drugim vještinama i znanjima koje bi trebao imati nadležni komunalni redar (koji je usput rećeno u manjim sredinama "Marica za sve", pa eto im još i nadzor nad uzgojem kučnih ljubimaca. Primljeno na znanje Jedinice lokalne samouprave propisuju općim aktima poslove komunalnog redarstva koje obavljaju komunalni redari. Ovim je Zakonom određeno da provedbom općih akata (iz područja komunalnog redarstva) iz članka 50. stavka 5., članka 52. stavka 5. te članka 64. stavka 6. ovoga Zakona provode komunalni redari. Ovlasti komunalnog redara određene su člankom 82. ovoga Zakona te je, među ostalim, stavkom 3. određeno da ako komunalni redar tijekom nadzora uoči postupanje protivno odredbama ovoga Zakona, za koje nije nadležan, obvezan je o tome odmah obavijestiti veterinarskog inspektora.
114 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, NADZOR Ako vlasnici uzgajivačnica u skladu s odredbamo ovog Zakona trebaju biti osposobljeni za uzgoj i za to posjedovati određena znanja i dokument o osposobljenosti, zasigurno bi takve vidove edukacije i razinu znanja trebali imati i svi oni predstavnici tijela koa su uključena u provođenje nadzora i kontrole. Posebno to treba i navesti kod novih zakonskih rješenja poput nadležnosti komunalnih redara koji su jednom rečenicom ovlašteni za postupanje od nadzora nad provedbom općih akata, pa sve do nadzora uzgoja reguliranog Pravilnicima i Zakonima. Primljeno na znanje Jedinice lokalne samouprave propisuju općim aktima poslove komunalnog redarstva koje obavljaju komunalni redari te su odgovorne za njihovu edukaciju. Zakonom je određeno da ako komunalni redar tijekom nadzora uoči postupanje protivno odredbama ovoga Zakona, za koje nije nadležan, obvezan je o tome odmah obavijestiti veterinarskog inspektora.
115 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA U TRGOVINAMA ZA PRODAJU KUĆNIH LJUBIMACA Kao što sam već naveo,u ovom Zakonu ili u naj manju ruku Pravilnikom bi trebalo točno navesti koje su to životinje koje se mogu podvesti pod pojam "Kučni ljubimci" i pod kojim uvjetima se iste mogu prodavati u navedenim prostorima. Ne bi trebali uvjeti prodaje za sve kučne ljubimce biti isti, kao ni obveze uvoznika i prodavatelja. Koliko god da su osobe koje se prodajom istih bave educirane i voljne prenijeti svaku potrebnu informaciju o kučnom ljubimcu kojeg prodaju, nikako u istu kategoriju ne bi trebali ići skočimiš i tarantula. Djelomično prihvaćen Definicija kućnih ljubimaca određena ovim Zakonom je da su kućni ljubimci životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje. Trgovine kućnim ljubimcima moraju osigurati odgovarajući način držanja životinja kao i postupanje s njima te se u tu svrhu registriraju pri nadležnom tijelu i pod nadzorom su veterinarske inspekcije
116 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA Razumijem potrebu svih nas koji se bavimo uzgojem malih životinja da humano komentiramo odredbe kojima se određuje postupanje sa životinjama koje završe u skloništu za životinje. No doista postavljam sebi i drugima pitanje koliko nas je spremno udomiti kućne ljubimce kojima prijeti usmrćenje zbog zakonom određenog roka koji su proveli u skloništu. O novcu koji se u iste svrhe koristi neću govoriti, no cifre su strašne, a siromaštvo sve prisutnije. Bojim se da naša pomalo lažna humanost može uzrokovati opću pojavu pasa lutalica (naravno i drugih životinja). Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
117 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA Ovo područje je dobro obrađeno osim dijela navoda iz stavka 5. članka 62. koji u zadnjem dijelu govori da Zahtjev za izdavanje suglasnosti sadrži....................podatak o dosadašnjem načinu držanja i korištenja životinja, svrsi korištenja i mjestu održavanja snimanja, izložbe, smotre, natjecanja, predstave ili drugog načina predstavljanja životinja.... i sada dolazi sporni dio..., te dokaz o osposobljenosti osobe koja radi sa životinjama.Ovaj posljednji uvjet nećemo moći još jedno izvjesno vrijeme ispuniti svi mi koji se bavimo uzgojem ali i organizacijom smotre, izložbe, snimanja i natjecanja u kojima sudjeluju male životinje (kućni ljubimci), jer koliko mi je poznato nadležno Ministarstvo poljoprivrede još nije pokrenulo postupak provođenja edukacije i izdavanja certifikata o istoj osposobljenosti. Prihvaćen U članku 62. stavku 5. Zakona brisan je dio koji se odnosi na dostavu dokaza o osposobljenosti osobe koja radi sa životinjama.
118 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA Područje uvoza i držanja stranih životinjskih vrsta kao kućnih ljubimaca previše je šturo obrađeno. Uvoz stranih životinjskih vrsta koje ne potjeću sa europskog kontinenta treba maksimalno ograničiti, a uvoznike obvezati na dodatne mjere zaštite ljudi i životinja koji bi provodili upravo uvoznici i vlasnici različitih trgovina koje se bave prometom te grupe kućnih ljubimaca. Dakle kontrolu ne bi provodila samo nadležna tijela, što je i ovako teret za državu, već bi dobar dio obveze nadzora što se to zbiva sa npr. udavom koji je deda iz Virovitice kupio svom unuku zaljubljenom u životinje. Nije prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
119 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA Ovdje također nije obrađeno jedno cijelo poglavlje naslova "Uzgoj kućnih ljubimaca namjenjenih prikazu na smotrama, izložbana, i sportskim natjecanjima. Kao što sam već nekoliko puta naveo, uzgajatelji malih životinja (kućnik ljubimaca) koji su evidentirani kroz 76 udruga članica Hrvatskog saveza udruga uzgajatelja malih životinja, bave se uzgojem malih životinja kako bi iste mogli pokazati na smotrama, izložbama, sportskim priredbama i takmićenjima. Tu su i svi uzgajatelji športskih golubova (listonoša, letača i visokoletača) koji su organizirani kroz svoje udruge građana i krovne saveze, a svrha njihovog uzgoja je iskljućivo vezana uz športska natjecanja sa golubovima. Kako se u ovom dijelu Zakona pa i na drugim mjestima spominje samo komercijalni uzgoj kućnih ljubimaca namjenjenih prodaji, potrebno je u Zakon uvrstiti navedene pojmove i cijelo poglavlje koje bi upravo obrađivalo navedenu tematiku nekomercijalnog uzgaja kućnih ljubimaca sa kojima se posjednici natjeći ili iste izlaži na navedenim manifestacijama. Potrebu ovog dodatnog rasčlanjivanja vidim i u članku 54. ovog Zakona koji govori da uzgoji kućnih ljubimaca namjenjenih prodaji s tri i više jedinki ženki iste vrste životinja ne mogu započeti djelatnost bez rješenja o registraciji uzgoja koje donosi nadležno tijelo. Ključna riječ u ovom dijelu je "Djelatnost", dakle jasno je vidljivo da se ovdje ne radi o hobističkom nekomercijalnom uzgoju kojim se upravo bave naši članovi koji uzgajaju da bi se sa uzgojenim primjercima natjecali a ne iste prodavali.U tom poglavlju potrebno je u cijelosti obraditi uvjete uzgoja malih životinja ( kučnih ljubimaca) uzgojenih radi sudjelovanja sa istima na smotrama, izložbama, priredbama i sportskim i drugim natjecanjima. Također je potrebno da u zakonski propisanom roku (uglavnom je to rok od 6 mjeseci do tri godine) Ministar donese Pravilnik o uvjetima uzgoja kućnih ljubimaca uzgojenim radi sudjelovanja istih na smotrama, priredbama, takmičenjima i športskim natjecanjima. Nije prihvaćen Uvjete i način držanja kućnih ljubimaca propisuju općim aktima predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave, osim za kućne ljubimce koji u skladu s posebnim propisima o zaštiti prirode pripadaju zaštićenim vrstama.
120 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA Propise vezane uz uvjete i način držanja kućnih ljubimaca nikako ne bi trebala donositi tijela jedinica lokalne samouprave, već bi se trebalo raditi o jednom temeljnom aktu (Pravilniku) za područje cijele Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Zakonom je određeno da se kućnim ljubimcima moraju osigurati uvjeti držanja u skladu s njihovim potrebama. Ovim Zakonom se propisuju uvjeti za uzgoje s tri i više rasplodnih ženki u svrhu prodaje, međutim, za kućne ljubimce vlasnika koji ih ne drže u svrhu prodaje, uvjete i način držanja kućnih ljubimaca propisuju općim aktima predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave, osim za kućne ljubimce koji u skladu s posebnim propisima o zaštiti prirode pripadaju zaštićenim vrstama. S obzirom na geografsku i klimatsku raznolikost Hrvatske i uvjeti držanja životinja su različiti te jedinice lokalne samouprave vezano za navedeno mogu najbolje odrediti najpovoljnije uvjete držanja za životinje na svojem području.
121 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA U ovom Zakonu ili drugim propisima donesenim na temelju ovog Zakona (Pravilnicima) potrebno je jasno nabrojati što to sve spada u kućne ljubimce. Na žalost zbog sada već česte pojave odbacivanja kućnih ljubimaca kojeg su se posjednici zasitili, imamo pojavu križanaca u okruženju u kojem živimo. Dakle u dobroj mjeri se utječe na našu biološku raznolikost, a da ne govorimo o opasnosti pojedinih "kućnih ljubimaca" koji i kada se drže pod kontrolom nisu potpuno bezopasni. Naročito bi trebalo pooštriti propise kada su u pitanju razne egzotične životinje koje ne pripadaju europskoj flori i fauni. Nije prihvaćen Zakonom je određeno da su kućni ljubimci životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje te da se kućnim ljubimcima moraju osigurati uvjeti držanja u skladu s njihovim potrebama. Zabranjena je prodaja kućnih ljubimaca maloljetnim osobama te je propisano da se kućne ljubimce ne smije napustiti. Prekršajnim odredbama Zakona određene su kazne ako se utvrdi napuštanje kućnog ljubimca.
122 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA DIVLJIH ŽIVOTINJA Zbog zaštitte prirodne raznolikosti potrebno je zabraniti križanje jedinki iz prirode sa jedinkama uzgojenim u uzgajivačnicama. Radi se o čestom postupku kojem pribjegavaju uzgajatelji ptica pjevica (tzv. bastardiranje) križanje divljih ptica sa pojedinim pasminama ptica. Nije prihvaćen Zaštita bioraznolikosti uređena je posebnim propisima iz područja zaštite prirode
123 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA U članku 5. na nekoliko mjesta se spominju sportska natjecanja, izložbe, smotre natjecanja ili predstave što još jednom potvrđuje potrebu uvrštavanja pojma koji bi objašnjavao uzgoj malih životinja (kućnih ljubimaca) uzgojenim upravo s tim ciljem. (objasnio sam u komentaru članka 4. ovog Zakona). Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
124 Udruga uzgajivača malih životinja Golub Virovitica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OPĆE ODREDBE U članku 4 u kojem se tumači značenje pojedinih pojmova iz ovog Zakona nigdje se ne spominju životinje koje uzgajatelji drže i uzgajaju isključivo radi izlaganja istih na smotrama i izložbama, dakle sa istima se natjeću. U stavku 10. istog člankaobrazlaže se da su kućni ljubimci životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zanimanja za te životinje. Predlažem da se u isti članak stavi novi pojam koji bi objasnio držanje životinja koje se izlažu i sa kojima se njihovi posjednici natječu. Obrazloženje: Predstavljam Hrvatski savez udruga uzgajatelja malih životinja koji kroz 76 udruga članica okuplja oko 5.000 uzgajatelja malih životinja (golubova, ukrasne i vodene peradi, kunića, ptica i drugih malih životinja). Naši članovi drže i uzgajaju male životinje, a svoj uzgoj prikazuju na različitim smotrama i izložbama malih životinja, dakle hobistički se bave uzgojem malih životinja koje nisu namjenjene prodaji (nekomercijalni uzgoj). Kako naši uzgajatelji u uzgoju posjeduju tri i više jedinki ženskog spola dužni su registrirati uzgajivačnice. Kako ovaj Zakon, a i drugi propisi poznaju samo uzgoja kućnih ljubimaca namjenjenih prodaji, jednostavno u skladu sa prijedlogom ovog Zakona mi nismo u mogućnosti registrirati svoje uzgajivačnice. Ovi su podaci provjerljivi jer na stranicama Hrvatskog saveza udruga uzgajatelja malih životinja možete vidjeti izložbeni kalendar gdje na jednom mjestu imate podatke o tridesetak manjih ili većih izložbi na kojima sudjeluju naši uzgajatelji. Dosadašnji naćin evidentiranja našeg uzgoja kod nadležnih tijela nije dobro zakonsko rješenje jer smo evidentirani po istom modelu kao i poljoprivrednici koji se bave uzgojem stoke, što neme nikakve veze sa našim stvarnim modelom uzgoja. Primljeno na znanje Člankom 4. stavkom 1. točkom 11. ovoga Zakona određeno je da su kućni ljubimci životinje koje čovjek drži zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje te uzgoj životinja u svrhu izlaganja istih, a bez financijske koristi tj. prodaje životinja znači da su to kućni ljubimci. Ako se životinje prodaju potrebna je registracija uzgoja odnosno evidentiranje vlasnika istih. U skladu s propisima iz područja veterinarstva sva natjecanja su pod nadzorom veterinarske inspekcije.
125 Udruga Rea PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Kao udruga koja se unatrag tri godine bavi udomljavanjem i spašavanjem napuštenih pasa i mačaka s ulice u manjoj urbanoj sredini (grad Samobor i okolica), iz vlastitog iskustva došli smo do sljedećih zaključaka i prijedloga; 1. Smatramo da je neophodno zabraniti držanje pasa na lancu, kao i u nedovoljno velikom boksu u odnosu na veličinu psa, prije svega zbog etičkih razloga, a na koncu i zbog psihološkog efekta na životinju. U krajnjem slučaju nužde, boks bi zapravo trebao biti pregrađen dio dvorišta u kojem je psu osiguran prostor za normalno kretanje. 2. U potpunosti podržavamo članak koji navodi da je odgovornost jedinica lokalne samouprave zbrinjavanje napuštenih životinja na njihovom području, što uključuje kastraciju, troškove liječenja te držanja napuštenih životinja do udomljavanja u adekvatnom prostoru, drugim riječima osnivanje NO KILL skloništa ili azila. 3. Država odnosno jedinica lokalne samouprave bi trebala omogućiti osnivanje i financiranje NO KILL skloništa. Suradnjom s volonterima i udrugama moguće je na taj način djelomično ostvariti kvalitetno rješenje problema napuštenih životinja. 4. Država bi trebala jasno definirati tko je nadležan u slučaju kršenja zakona o zaštiti životinja izaći na teren; policija, veterinarska inspekcija, lokalna veterinarska stanica? 5. U slučaju smrti vlasnika životinje, ista se nasljedstvom mora prebaciti u vlasništvo nasljednika kao i sve druge obaveze vezane za tu životinju ili životinje; drugim riječima, nasljednik uz kuću nasljeđuje i psa ili mačku u vlasništvu pokojnika te je dužan skbiti o istoj, ili joj pronaći novi dom. 6. Čipiranje mora postati obavezno za sve pse i mačke te veterinari ne smiju dozvoliti nijednoj nečipiranoj životinji da napusti ordinaciju bez čipa odnosno potvrde o pripadnosti. U slučaju napuštene životinje, može se čipirati na privremenog vlasnika npr. udrugu. 7. Trebalo bi uvesti zakonski obaveznu kastraciju odnosno sterilizaciju životinja za sve fizičke osobe koje nemaju prijavljenu uzgajivačnicu na državnoj razini. Na taj se način spriječavaju neželjena kućna legla, nekontrolirano parenje pasa i mačaka za ilegalnu prodaju te se smanjuje broj napuštenih životinja. 8. Kazne za kršenje zakona o dobrobiti i napuštanju životinja moraju se provoditi sustavno i bez iznimke te bi trebale biti povećane. Također predlažemo uvođenje maksimalne kazne u trajanju od pet godina zatvora za slučajeve teškog zlostavljanja i usmrćivanja životinja. 9. Predlažemo sastavljanje Registra zlostavljača životinja te zabranu držanja životinja istima, kao i na mjestu njihovog prebivališta, uz omogućen pristup Registru registriranim udrugama za udomljavanje i zaštitu životinja. 10. Obavezno čipiranje svih životinja prije prodaje od strane uzgajivača. 11. Obavezan razmak između legala iste kuje ili mačke u trajanju od minimalno jedne godine, kod registriranih uzgajivača. 12. Jedinice lokalne samouprave dužne su osigurati dovoljno adekvatno zaštićenog prostora na kojemu ljubimci mogu biti slobodno pušteni, naročito u dijelovima RH koji su u vrijeme turističke sezone bogato posjećeni. 13. Predlažemo da bi jedinice lokalne samouprave u dogovoru s lokalnim udrugama za zaštitu životinja trebale organizirati i financirati projekte sterilizacije slobodnoživućih mačaka u svrhu smanjenja uličnih mačaka. Kao građani koji aktivno sudjeluju u suživotu sa raznim životinjama, smatramo da bi cjelokupan odnos prema njima trebao biti mnogo adekvatniji te da bi ga trebalo regulirati na državnoj razini. Iz tog razloga podržavamo donošenje ovog zakona sa sljedećim komentarima; 1. Zabrana uzgoja i držanja životinja za krzno u RH. 2. Zabrana uvoza životinja za krzno u RH. 3. Zabrana testiranja kozmetičkih proizvoda na životinjama, kao i zabrana uvoza sastojaka testiranih na životinjama, u RH. 4. Jasno označavanje proizvoda koji nisu testirani na životinjama, kao i proizvoda koji ne sadrže sastojke testirane na životinjama, a koji su proizvedeni u RH. 5. Zabrana prodaje životinja u trgovinama specijaliziranima za prodaju opreme i hrane za životinje te uvođenje regulative kojom će kupovina malih životinja (riba, ptica, glodavaca, egzotičnih životinja itd.) biti omogućena isključivo od strane registriranih uzgajivača u njihovom prostoru. 6. Zabrana držanja životinja u izložbene i promotivne svrhe u trgovinama, ugostiteljskim objektima i sličnim javnim prostorima. 7. Zabrana držanja životinja na javnom prostoru u svrhu animacije posjetitelja na blagdanskim sajmovima i sličnim događanjima. 8. Zabrana korištenja konja, ponija i magaraca u svrhu plaćene animacije jahanja i bilo kojeg oblika zarade ukoliko nije registriran konjički klub. 9. Uvesti maksimalno dozvoljenu satnicu prilikom koje životinja može biti korištena u svrhu animacije navedene u prethodnoj točci od strane registriranog kluba. 10. Ukinuti zoološke vrtove u RH po uzoru na napredne zemlje članice Europske unije koje isto čine smatrajući da je takav oblik držanja i pokazivanja životinja nehuman, zastario, moralno neispravan te ponižavajuć za životinje. Životinjama iz divljine nije moguće osigurati adekvatne životne uvjete u okvirima mogućnosti jednog prosječnog zoološkog vrta, budući da im je potreban iznimno velik prostor za kretanje, da je većina životinja društvena, a u zoološkim vrtovima su najčešće jedinke svoje vrste, te navedeno ne ovisi o tome je li životinja rođena u zatočeništvu ili nije. 11. Svaki uzgajivač bi trebao osigurati minimalno 10 kvadrata životnog prostora po životinji, drugim riječima; trebalo bi kontrolirati broj životinja koji uzgajivač može posjedovati u odnosu na kvadraturu zemljišta odnosno prostora na kojemu životinje borave. 12. Dopustiti pristup ljubimcima u javni prijevoz, kao i javni prostor, uz odgovarajuću opremu (brnjica i povodac za pse, transporter za mačke i male životinje). 13. Zabrana korištenja bodljikavih žica i ograda na prostorima koji graniče sa šumom. 14. Zabrana odstrela psa puškom uz novčanu kaznu i kaznu zatvora za isto. U slučaju ranjavanja vlasničke životinje vatrenim oružjem prilikom čega je počinitelj nepoznat, troškove za liječenje iste snosi lovačko društvo na čijem je području životinja pronađena. U slučaju da životinja nije vlasnička odnosno nije čipirana, troškove liječenja snosi jedinica lokalne samouprave. 15. Zabrana lova lukom i strijelom kao i samostrelom u RH. 16. Zabrana ulaska cirkusa sa životinjskim atrakcijama u Republiku Hrvatsku, kao i nastupanje istih u RH. 17. Zabrana sokolarenja u RH. Smatramo takvu praksu nazadnom, zastarjelom i nehumanom. 18. Uvođenje zatvorske kazne od minimalno pet godina za organizaciju, sudjelovanje i učestvovanje borbama pasa i drugih životinja, kao i za uzgoj i držanje životinja u svrhu borbe. 19. Edukacija građana o dobrobiti životinja na svim razinama; u vrtićima, školama, putem javnih tribina i predavanja te poticanje podizanja svijesti o životinjama kao dijelu ljudskog društva, a ne samo vlasničkim objektima i potrošnom materijalu. Predlažemo suradnju nadležnih ministarstava u svrhu osmišljanja edukativnih programa za navedeno. 20. Osnivanje posebnog policijskog odjela koji bi se bavio isključivo zaštitom svih životinja te provođenjem navedenih zakona u suradnji s veterinarskom inspekcijom. 21. Zabrana držanja divljih životinja fizičkim osobama u privatne svrhe, kao i promotivne svrhe. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
126 Udruga prijatelja životinja KIRA PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, DIO PRVI Tražimo sljedeće izmjene Zakona o zaštiti životinja: 1. zabranu uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno bez dodatnog perioda od godinu dana, 2. Zabranu ubijanja životinja u skloništim jer postoji niz načina kako kontrolirati broj životinja na ulicama, pasa i mačaka, a uz to obavezna sterilizacija pasa u skloništu je samo novi izvor prihoda za one koji već jako dobro zarađuju na njima. Jer ako psa uspavaju nakon 60 dana od ružno rečeno isteka roka.. pitanje je da li će biti kastriran, a račun za to će se uredno naplatiti. 3. Također tražimo i preventivno cijepljenje pronađenih štanaca protiv zaraznih bolesti jer smo suočeni sa time da nam nakon preuzimanja beba iz šinteraja...nerijetko uginu u najgorim mukama... 4. Zelimo zabranu držanja pasa na lancima što predstavlja fizičko i psihičko mučenje životinje 5. Tražimo zabranu prodavanja "čistokrvnih" štenaca na crno... svi tzv. uzgajivači trebali bi imati dozvolu. U stvari trebalo bi propisati zakonomobaveznu kastraciju i sterilizaciju svih kućnih ljubimaca osim onih za koje vlasnici imaju dozvolu o uzgoju. 6. Svakoj osobi koja se ne odnosi humano prema svojem ljubimcu, zanemaruje ga ili zlostavlja, trebalo bi oduzeti životinju sa doživotnom zabranom uzimanja druge životinje. 7.Također bi trebalo napraviti reda i kod veterinara koji znaju čipirati psa i ne unesu podatke ili unesu krive podatke o čipiranju. 8.Zabrana držanja i korištenja životinja u crikusima, jer to znači da su one podvrgnute svakodnevnom zlostavljanju da bi izvele točku koja se od njih traži. 9. Protiv odredbe smo o tome da posjednik 9 pasa i više mora imati uvjete jednog skloništa, jer će to jako onemogućiti i otežati nama volonterima spašavanje i zbrinjavanje pasa.. . Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
127 Udruga Pobjede ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Pohvaljujemo namjeru da se zabrani pse držati stalno vezane ili u boksevima no smatramo da ovako formuliran tekst neće postići željeno i da ga treba doraditi. Neodređeno je što znači stalno vezane pa je moguće različito interpretirati ovu odredbu- smatramo da treba zabraniti držati pse vezane na lancu ili u boksu uopće. na taj bi se način osiguralo da psi ne provode dane ili godine zavenani na lanac ili u malim boksevima tako što bi se izbjegla mogućnost slobodne interpretacije ove odredbe koju je sada moguće tumačiti i na način da je dovoljno da je pas odvezan jednom mjesečno ili jednom u pet godina pa da to znači da nije stalno vezan. Djelomično prihvaćen Pogledati odgovor Zoranu Stanku uz ovaj članak.
128 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 16. čl.16. st (3)- držimo da Povjerenstvo ministarstva treba donijeti procjenu. Treba biti propisana procedura donošenja procjene i njezin sadržaj. Procjena povjerenstva treba biti obvezujuće za nadležno tijelo pri donošenju odluke. obrazloženje: ukoliko bi povjerenstvo činili uzgajivači, dobavljači i korisnici to bi ih stavilo u poziciju sukoba interesa obzirom da je njihov primarni interes provoditi pokuse a ne štiti životinje i osiguravati njihovu dobrobit. na taj se način postiže transparentnost postupka i procesa. ocjena povjerenstva ministarstva treba biti obvezujuća za nadležno tijelo kako bi se osigurala stvarna uloga povjerenstva i zajamčila zaštita životinja. Nije prihvaćen Mišljenje povjerenstva za dobrobit životinja korisnika se prilaže uz zahtjev za odobrenje projekta koje se dostavlja nadležnom tijelu na odobrenje. Nadležno tijelo će projekt odobriti uz prethodno pozitivno mišljenje nacionalnog Etičkog povjerenstva koje procjenjuje i mišljenje povjerenstva za dobrobit životinja korisnika koje je dostavljeno uz zahtjev za odobrenje projekta. Osiguravanjem mišljenja na razini povjerenstva za dobrobit životinja korisnika potiče se razvoj znanja i vještina na razini korisnika vezano za planiranje i provođenje projekata što je od velike važnosti za osiguranje pravilne provedbe propisa o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe kao što je i određeno Direktivom 2010/63/EU. Direktiva također određuje sastav i obveze navedenog povjerenstva što je transponirano Pravilnikom o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (Narodne novine, broj 55/13).
129 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA, Članak 61. (2) Životinjama nije mjesto u cirkusu. Zabrana bi trebala vrijediti za sve životinje općenito jer dio cirkusa divlje će životinje zamijeniti domaćim za koje su uvjeti života u cirkusu jednako protuprirodni i na njihovu štetu kao i kod divljih životinja. Ako je cilj podizati razinu svijesti o važnosti zaštite i suživota sa životinjama cirkusi koji eksploatiraju životinje u svrhu zabave šalju potpuno krivu poruku i primjer, prvenstveno djeci i mladima. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Damiri Marušić uz ovaj članak.
130 Udruga Pobjede PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA U ZOOLOŠKIM VRTOVIMA Zoološki vrtovi zatvori su za životinje. U stremljenjima i nastojanjima da organiziramo društvo koje će njegovati vrijednosti nenasilja, slobode, suživota i solidarnosti, za takve relikte prošlosti nema mjesta. Oksimoron je povezivati zoološke vrtove i zaštitu životinja ili edukaciju. Ono što djeca uče promatrajući ovakvo uređenje odnosa je da je u redu porobljavati divlje životinje i lišavati ih slobode radi ljudske zabave i razonode. Što je uopće moguće i naučiti o nekoj vrsti promatrajući je u zatočeništvu. Puno su važnije vrijednosti koje će djeca naučiti posjećujući zoološke vrtove nego puke informacije i činjenice o pojedinoj vrsti životinja. Oblik zooloških vrtova koji bi ispunjavao svoju edukativnu svrhu bio bi prostor organiziran kao sklonište za životinje koje je trebalo zbrinuti- ranjene, mladunčad, napuštene i sl. Kroz takvo bi se uređenje promicale vrijednosti solidarnosti, slobode, suživota i zaštite životinja koje želimo usaditi svojoj djeci. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Martini Demirović.
131 Udruga Pobjede ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 55. Posjednici većega broja životinja trebaju osigurati psima adekvatne uvjete držanja. Ipak, ovako predloženom odredbom otežava se rad privremenim udomiteljima koji su važna karika u spašavanju pasa s ulica i iz kill skloništa. Nelogično je na ovaj način pooštravati uvjete pojedincima i udrugama koje spašavaju životinje dok, s druge strane, mnoge lokalne zajednice nisu uopće niti krenule provoditi zakonske odredbe koje se odnose na osnivanje skloništa i zbrinjavanje životinja, pa su jedino pojedinci i udruge oni koji odrađuju njihov posao, i to dobrovoljno i volonterski. Stoga će ovako predložena odredba značajno otežati zbrinjavanje životinja koje provode privremeni udomitelji i udruge bez skloništa. Smatramo da je dovoljno propisati i kontrolirati da posjednici većeg broja pasa moraju omogućiti smještaj pasa u skladu s njihovim potrebama jednako kao i bilo koji drugi posjednik kućnog ljubimca. Zašto bi netko morao udovoljiti uvjetima propisanima za skloništa ako ima primjerice 10 pasa na velikom ranču, kojima su osigurani svi potrebni uvjeti… Nelogično je i da se iz ovako predložene odredbe izuzimaju uzgajivači pasa koji profitiraju na uzgoju, a pritom se od njih ne traži udovoljavanje uvjetima kao za skloništa. Time im se izravno pogoduje jer će mnogi od njih i dalje moći držati ženke i štence u uvjetima koje nitko ne kontrolira. S druge strane, nastradat će pojedinci koji u svojem domu žele pružiti privremeni smještaj psima koje u skloništima čeka usmrćivanje, čime će se dugoročno utjecati na porast usmrćivanja životinja u skloništima. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
132 Udruga Pobjede ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 54. (1) Stava smo da iz ovog članka treba izbaciti odredbu koja omogućava neregistriranu djelatnost uzgajivačima s manje od tri rasplodne kuje. Na taj bi način fizičke ili pravne osobe koje obavljaju djelatnost uskladile s odredbama Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanjanja neregistrirane djelatnosti te bi svi subjekti na tržištu imali istovjetno poslovno okružje. Kao udruga koja vodi sklonište za pse možemo posvjedočiti kako je jedan od glavnih uzroka napuštanja i nekontroliranog porasta populacije pasa upravo neregulirano crno/sivo tržište a ovakva odredba samo će doprinijeti njegovu jačanju. Ovakva odredba ostavlja i prostor za zlouporabu i manipulaciju zakonom- primjerice višečlana obitelj može imati i nekoliko uzgoja s dvije kuje i neće imati obvezu registracije. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Karamarko uz ovaj članak.
133 Udruga Pobjede ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 50. (5) Podržavamo prijedlog da se uvede još jedan stavak: Pri oglašavanju i prodaji životinja za dalju prodaju oglašivač/prodavatelj mora objaviti podatke o svojem identitetu: broj iz upisnika nadležnog tijela, tvrtku i sjedište tvrtke, OIB, ime i prezime odgovorne osobe ili ime i prezime naručitelja, OIB i njegovo prebivalište, odnosno boravište. Svjedoci smo da je crno tržište životinja koje se prodaju putem raznih oglasnika i sl. sveprisutno u RH. Na ovaj bi se način reguliralo oglašavanje i prodaju kućnih ljubimaca. Samim tim će se olakšati postupanje inspekcijama – nedostatak broja ukazuje na neregistrirano obavljanje djelatnosti protivnom ovom i drugim propisima, ali će se pomoći i uzgajivačima koji rade i žele raditi u skladu s propisima te ih zaštiti od nelojalne – neregistrirane konkurencije. Ovime se usklađuje Zakon o zaštiti životinja sa odredbama Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Djelomično prihvaćen Člankom 76. Zakona određeno je da pri oglašavanju pasa u svrhu prodaje ili promjene vlasništva prodavač mora osigurati, a oglašivač mora objaviti oznaku uzgoja registriranih ili oznaku vlasnika životinja evidentiranih u skladu s člancima 55. i 56. ovoga Zakona te broj mikročipa psa i broj mikročipa majke psa.
134 Udruga Pobjede ZAŠTITA DIVLJIH ŽIVOTINJA , Članak 49. Općenito: Smatramo da treba omogućiti i udomljavanje divlje životinje koju nije moguće vratiti u prirodu- pri tome vodeći računa o potrebama, dobrobiti i zaštiti životinje kao i sigurnosti ljudi, drugih životinja i prirode. Prihvaćen Članak 49. postao je članak 50. Zakona.
135 Udruga Pobjede ZAŠTITA DIVLJIH ŽIVOTINJA , Članak 47. (1) 3. Potrebno je dodatnim propisom ili pravilnikom precizno definirati što znači iznimno opravdano i na koji je to način regulirano. Isto se odnosi i na stavak (2) u kojemu se izuzimaju znanstveno opravdani postupci. nije jasno na koji je način to regulirano, što to precizno znači, tko takve odluke donosi i odobrava postupke i sl. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Lani Vojković uz Dio peti Zakona. Članak 47. postao je članak 48. Zakona.
136 Udruga Pobjede DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 45. Općenito: Predlažemo dodati i odredbe o vođenju evidencija o broju liječenih, uginulih i usmrćenih životinja i način njihova vođenja i čuvanja. Nije prihvaćen Vođenje evidencija o broju liječenih, uginulih i usmrćenih životinja i način njihova vođenja i čuvanja vodi se u skladu s posebnim propisima iz područja veterinarstva.
137 Udruga Pobjede DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 44. (3) Predlažemo dodati na kraju: "sukladno njihovim fiziološkim i etološkim potrebama te dobrom praksom i znanstvenim saznanjima." Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz članak 38. Zakona.
138 Udruga Pobjede DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 41. (1) Riječ "nepotrebno" je suvišno, jer sugerira postojanje potrebne patnje (boli, ozljeda i straha). Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz članak 38. Zakona.
139 Udruga Pobjede DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 41. Članak 41. općenito: Potrebno je precizno definirati dodatnim propisom ili pravilnikom fiziološke i etološke potrebe pojedinih vrsta i uvjete koje im se mora osigurati obzirom na te potrebe. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz članak 38. Zakona.
140 Udruga Pobjede DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 37. (3) 7. i 8. Predstavnici udruga farmera i uzgajivača ne bi trebali biti članovi odbora za zaštitu farmskih životinja jer ih to izravno dovodi u sukoba interesa obzirom da zastupaju interese proizvođača čiji je prvi prioritet profit, a što može ići na štetu dobrobiti i zaštite životinja. Odbor treba biti sačinjen od neovisnih stručnjaka koji će mišljenja i odluke donositi iz neutralne pozicije. Pri tome se u obzir mogu uzimati mišljenja predstavnika farmera ili uzgajivača. Isto vrijedi i za odbro za zaštitu kućnih ljubimaca i drugih životinja a odnosi se na- udruge i saveze uzgajivača, zooloških vrtova i trgovina kućnim ljubimcima. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Martini Demirović uz ovaj članak.
141 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 35. (3) 9. Predlažemo dodavanje još jedne točke kako bi se osigurao napredak u zaštiti životinja i realiziralo nastojanja da se usvajaju alternativne metode koje ne uključuju životinje: "10. Etičko povjerenstvo aktivno prati razvoj alternativnih pristupa i najnovijih znanstvenih spoznaja u svrhu osiguranja podataka metodama koje ne uključuju korištenje životinja u pokusima ili koriste manji broj životinja ili koji uključuju manje bolne postupke. O tome sačinjava izvješće koje podnosi nadležnom tijelu i ministru do kraja ožujka tekuće godine za proteklu godinu." Nije prihvaćen Praćenje razvoja alternativnih pristupa je svakako važno za članove Etičkog povjerenstva te im služi pri procjeni projekata i davanju mišljenja na opravdanost i opseg projekata. S obzirom da je Komisija kroz Direktivu 2010/63/EU osnovala EURLECVAM kojemu je osnovna zadaća poticanje razvoja i praćenje razvoja alternativnih metoda informacije se mogu pratiti kroz stranice Komisije. Kroz godišnje izvješće koje sastavlja Etičko povjerenstvo mogu se uvrstiti i informacije o alternativnim pristupima. Članak 35. postao je članak 36. Zakona.
142 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 35. (2) Uz stručnjake iz različitih područja prirodnih znanosti i predstavnika udruga za zaštitu životinja u povjerenstvu bi trebao biti i priznati stručnjak etičar (društveno-humanističke znanosti). Predstavnici industrije ne bi trebali biti u etičkom povjerenstvu. To otvara mogući sukob interesa- profit od industrije nasuprot dobrobiti i zaštiti životinja. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Prijateljima životinja uz ovaj članak. Članak 35. postao je članak 36. Zakona.
143 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 31. Članak 31. Predlažemo dodavanje stavka (4) sadržaj i način vođenja zapisnika iz stavka 1. ovog članka pravilnikom propisuje ministar. Nije prihvaćen Zapisnici se, na razini objekta korisnika, vode o tijeku provođenja projekta te prate sadržaj projekta i stoga njihov sadržaj i način vođenja nije potrebno propisivati. Članak 31. postao je članak 32. Zakona
144 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 29. (2) Komentar uz riječ "Iznimno": Stava smo da ne postoje iznimke koje su neophodne za obrazovanje, a koje životinjama uzrokuju bol, patnju, ozljedu i smrt. Takva praksa ne potiče razvoj alternativnih metoda i usvajanje etičkih principa koji bi trebali biti dio znanstvene zajednice. Ukoliko se ovaj članak ipak nađe u novom zakonu držimo da je nužnu prilikom odobrenja ovakvih projekata uzeti u obzir i mišljenje Etičkog povjerenstva, koje će biti obvezujuće. Nije prihvaćen Korištenje životinja u obrazovne svrhe u skladu s člankom 29. Zakona odobrava se od nadležnog tijela ako se zadovoljavajući rezultati ne mogu postići drugim nastavnim pomagalima (kompjutorske simulacije, filmovi, slike, modeli, preparati i sl.) uz uvjet da se za svaku skupinu smije upotrijebiti samo jedna životinja, a korisnik treba u zahtjevu za odobrenje projekta dokazati da je istražio baze dostupnih alternativnih metoda za korištenje u nastavi. Nadležno tijelo za sve projekte izdaje rješenje ne temelju mišljenja Etičkog povjerenstva. Članak 29. postao je članak 30. Zakona
145 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 24. (2) Treba jasno definirati i ili uputiti na propis/pravilnik koji definira pojmove odgovarajućeg smještaja i njege. Prihvaćen Člankom 13. stavkom 5. Zakona određeno je da, među ostalim, „način uzgoja, nabave, korištenja i postupanja s pokusnim životinjama“ pravilnikom propisuje ministar. Članak 24. postao je članak 25. Zakona
146 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 23. (3) Predlažemo dodati: (...) ovim Zakonom "i obvezujućim mišljenjem Etičkog povjerenstva" (v. komentar Članka 16. st. 3.) Nije prihvaćen Člankom 17. koji je sada postao članak 18. Zakona određeno je da rješenje o odobrenju projekta donosi nadležno tijelo na temelju prethodne procjene projekta po podnesenom zahtjevu iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona i mišljenja Etičkog povjerenstva iz članka 35. ovoga Zakona o osnovanosti i opsegu predloženog projekta tako da isto nije potrebno navoditi u članku 16. Zakona. Članak 23. postao je članak 24. Zakona.
147 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 23. (2) 6. Smatramo da treba bezuvjetno zabraniti testiranje na životinjama učinka alkohola i droga kao što je to slučaj s duhanskim proizvodima, kozmetikom i sredstvima za pranje. Nije prihvaćen Člankom 23. stavkom 2. točkom 6. Zakona određeno je da se za istraživanja učinka alkohola i droga mogu provoditi pokusi, osim u slučaju kad ne postoje druge znanstvene metode kojima se zamjenjuje korištenje životinja. Zabranjeno je koristiti životinje u pokusima za istraživanja ili razvoj duhanskih proizvoda i kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta opće uporabe kao i za istraživanja ili razvoj sastojaka, kombinacija sastojaka i gotovih kozmetičkih proizvoda. Iako je poželjno zamijeniti korištenje živih životinja u postupcima drugima metodama koje ne uključuju žive životinje, korištenje živih životinja i dalje je potrebno radi zaštite zdravlja ljudi, životinja i okoliša. korištenje životinja za znanstvene svrhe treba uzeti u obzir samo kad ne postoji alternativa koja ne uključuje životinje. Članak 23. postao je članak 24. Zakona
148 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 23. (1) 7. Smatramo da je formulacija "odgovarajuće naprave i oprema" nedovoljno precizna te da je pojam „odgovarajuće“ potrebno precizno i jasno definirati posebnim propisom/pravilnikom ili sl. Nije prihvaćen Člankom 23. Pravilnika o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe propisano je u stavku 1. da svi objekti uzgajivača, dobavljača i korisnika moraju imati naprave i opremu koja odgovara vrsti smještenih životinja i, u prostorima u kojima se provode pokusi, provođenju tih pokusa. Stavkom 2. Pravilnika propisano je da oblik, konstrukcija i metode rada naprava i opreme iz stavka 1. ovoga članka moraju omogućiti da se pokusi provode na što učinkovitiji način, s ciljem dobivanja pouzdanih rezultata koristeći najmanji broj životinja i uzrokujući najmanji stupanj boli, patnje, tjeskobe ili trajnog oštećenja. Stavkom 3. Pravilnika propisano je da se za potrebe provedbe stavaka 1. i 2. ovoga članka moraju poštivati odgovarajući zahtjevi iz Priloga III. ovoga Pravilnika koji se odnosi na zahtjeve za objekte te skrb o životinjama i smještaj.Članak 23. postao je članak 24. Zakona.
149 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 23. (1) 6. Smatramo da je formulacija "odgovarajućeg obrazovanog i osposobljenog osoblja" nedovoljno precizna te da je pojam „odgovarajuće“ potrebno precizno i jasno definirati posebnim propisom/pravilnikom ili sl. Nije prihvaćen Člankom 24. Pravilnika o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe propisano je da nadležno tijelo, na temelju elemenata iz Priloga V. ovoga Pravilnika, određuje najmanje zahtjeve u pogledu osposobljavanja te zahtjeve za dobivanje, održavanje i dokazivanje potrebne stručne osposobljenosti za poslove provođenja pokusa na životinjama, oblikovanja pokusa i projekata, skrbi o životinjama ili usmrćivanju životinja. Sve osoblje koje obavlja nabrojene poslove mora biti osposobljeno. Članak 23. postao je članak 24. Zakona
150 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 21. Članak 21. Kako bi se osigurala provedba zakona i propisana dobrobit životinja trebalo bi zakonom propisati proceduru, način i učestalost minimuma redovnih kontrola i nadzora koje će provoditi nadležno tijelo. Djelomično prihvaćen Pogledati odgovor Borisu Bakoti uz članak 20. Zakona. Članak 20. Postao članak 21. Zakona, a članak 21. postao je članak 22. Zakona.
151 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 17. (1) Predlažemo dodati: "Ukoliko je Etičko povjerenstvo dalo negativnu ocjenu projekt će biti odbijen." Na taj se način osigurava stvarna uloga i uvažavanje mišljenja i ocjene Etičkog povjerenstva, koje bi u suprotnom moglo služiti samo kao alibi za brigu o dobrobiti životinja u predmetnim postupcima… Nije prihvaćen Člankom 17. Nacrt prijedloga zakona određeno je da rješenje o odobrenju projekta donosi nadležno tijelo na temelju prethodne procjene projekta po podnesenom zahtjevu iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona i mišljenja Etičkog povjerenstva iz članka 35. Zakona o osnovanosti i opsegu predloženog projekta iz čega proizlazi da će u slučaju negativne ocjene Etičkog povjerenstva biti donijeto rješenje kojim će se projekt odbiti.Članak 17. postao je članak 18. Zakona.
152 Udruga Pobjede ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 15. (1) Smatramo da bi povjerenstvo trebalo osnovati nadležno Ministarstvo, koje bi trebalo propisati zadaću, način rada povjerenstva te financirati i kontolirati njegov rad, a u svrhu bolje/istinske kontrole dobrobiti životinja, provedbe pozitivnih zakona i propisa i izbjegavanja mogućeg sukoba interesa ukoliko bi uzgajivači, dobavljači i korisnici sami osnivali povjerenstva. Nije prihvaćen Člankom 15. stavkom 1. Zakona određuje se obveza osnivanja povjerenstva za dobrobit životinja u objektu uzgajivača, dobavljača i korisnika čime Zakon transponira odredbe Direktive 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (u daljnjem tekstu: Direktiva 2010/63/EU). Direktiva također određuje sastav i obveze navedenog povjerenstva što je transponirano Pravilnikom o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (Narodne novine, broj 55/13). Tijekom inspekcijskog nadzora veterinarski inspektor provjerava da li navedeno povjerenstvo ispunjava svoje zadaće.
153 Udruga Pobjede OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 12. (1) „…koje je moguće izbjeći“ je suvišno jer otvara prostor manipulacije i osobne interpretacije situacije- mogućnosti tj. nemogućnosti izbjegavanja boli, patnje, ozljeda ili smrti. Nije prihvaćen Navedeno je važno kod utvrđivanja okolnosti nekog događaja od strane veterinarske inspekcije jer veterinarski inspektor utvrđuje okolnosti događaja i ocjenjuje je li određenu situaciju bilo moguće izbjeći.
154 Udruga Pobjede OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 11. (3) 3. Koji su to različiti postupci? Primljeno na znanje U članku 10. stavku 3. Zakona određeno je da životinje može usmrtiti samo veterinar ili stručno osposobljeni veterinarski tehničar pod nadzorom veterinara, osim u slučajevima, između ostalog, kod usmrćivanja životinja za korištenje njihovih organa, tkiva i trupova u svrhu provođenja različitih postupaka ili u svrhu obrazovanja. Različiti postupci su postupci koji se u svrhu znanstvenih istraživanja provode na tkivima, organima i trupovima životinja usmrćenih u tu svrhu te se time poštiva načelo smanjenja broja korištenih životinja u pokusima, s obzirom da se umjesto živih životinja koriste organi, tkiva i trupovi puno manjeg broja životinja za istraživanje.
155 Udruga Pobjede OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 11. (3) Tko smije usmrtiti životinju u ovim slučajevima? Na koji način, pod kojim uvjetima? Primljeno na znanje Životinju koja se koristi u znanstvene svrhe ili svrhe obrazovanja smije usmrtiti za to osposobljena osoba na način i pod uvjetima koji su propisani Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti životinja koje se koriste za znanstvene svrhe koja je u nacionalno zakonodavstvo preuzeta Zakonom o zaštiti životinja i Pravilnikom o zaštiti životinja koje se koriste za znanstvene svrhe.
156 Udruga Pobjede OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 11. (1) 15. ...ako je razlog dobrobit životinje: Ovu točku smatramo suvišnom jer bespotrebno otvara mogućnost raznih dodatnih (osobnih) interpretacija dobrobiti životinje. U ostalim točkama preciznije su pokriveni svi razlozi usmrćivanja za dobrobit životinje. Nije prihvaćen Odredba da se usmrćivanje životinja može provesti iz razloga dobrobiti životinje donijeta je zato da se životinja zaštiti od patnji kojima bi neizbježno bila izložena kad se ne bi provelo usmrćivanje npr. usmrćivanje životinja kod provođenje postupaka suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti životinja kad je potrebno usmrtiti i zdrave životinje jer je područje u kojem se bolest pojavila zatvoreno i kretanje životinja je zabranjeno, a životinje koje su uzgajanje u svrhu proizvodnje više ne mogu ostati u objektima u kojima su se nalazile jer su postale prevelike.
157 Udruga Pobjede OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 11. (1) 3. ...ako životinja boluje od neizlječive bolesti: Prijedlog: dodati: "… čije posljedice neotklonjivo značajno narušavaju kvalitetu života uzrokujući bol i patnju." Životinja može bolovati od kronične i neizlječive bolesti koja ne narušava znatno kvalitetu njezina života pa tako ne predstavlja ni razlog da se životinju usmrti. Nije prihvaćen Članka 11. stavkom 2. Zakona određeno je da se u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka životinje mogu usmrtiti samo po mišljenju veterinara koji je jedini stručan odrediti da li životinja u pojedinim slučajevima pati i izložena je boli.
158 Udruga Pobjede OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 9. (2) 1. -u svrhu označavanja životinja: Smatramo da se životinje ne bi smjelo podvrgavati ovakvim zahvatima u svrhu označavanja jer uz današnje tehnologije i mogućnosti označavanja za to nema razloga, dok ovakva praksa ugrožava dobrobit životinja i izlaže ih nepotrebnom riziku. Nije prihvaćen Vezano za žigosanje kopitara pogledati odgovor Kruni Tarle uz članak 5. Zakona.
159 Udruga Pobjede PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA (2) 37. Izlaganje pasa s kupiranim repovima i ušima...Podržavamo uvrštavanje u Zakon zabranu izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. No, nema nikakva medicinskog ili bilo kojeg drugog razloga da se ''lovački'' psi izuzimaju iz opće zabrane amputacije ili uklanjanja pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela, pa tako nema razloga ni za njihovo izuzimanje iz zabrane izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. Nije prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
160 Udruga Pobjede PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA (2) 34. Držanje životinja u ugostiteljskim objektima...Smatramo da ne treba dozvoliti držanje životinja u svrhu ukrašavanja prostora. Ako se planira omogućiti držanje životinja u ugostiteljskim objektima to treba biti tretirano kao držanje kućnih ljubimaca i na vlasnika/posjednika životinje treba primjenjivati članke/odredbe o zaštiti kućnih ljubimaca. Ovako (ne)definiran članak (npr. koji/kakvi su to primjereni uvjeti?) ostavlja prostor za različite zlouporabe i različite (osobne) interpretacije zakona. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
161 Udruga Pobjede PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA (2) 22. Uzgoj životinja u svrhu proizvodnje krzna...Treba pozdraviti činjenicu da je Ministarstvo uvažilo volju većine hrvatskih građana/ki i nije unazadilo zakon predlaganjem izuzimanja pojedinih vrsta iz zabrane uzgoja za krzno, što bi značilo ne samo unazađivanje zakona nego i izigravanje volje građana kao i samog zakona. U današnje vrijeme ne postoji opravdanje za uzgoj životinja za krzno koji je barbarski, brutalan, neetičan i potpuno nepotreban. Svi su argumenti protiv takve barbarske prakse očiti, jasni, već svima poznati i izneseni u raspravi. Mjera je civilizacijskog napretka društva kako se odnosimo prema životinjama i taj odnos i suživot želimo unaprjeđivati na dobrobit i ljudi i životinja. Smatramo da uzgajivačima činčila ne treba omogućiti dodatni prijelazni rok. 10 godina bilo je i više nego dovoljno vremena prilagodne a produljenje roka bila bi svojevrsna nagrada onima koji su se oglušili o zakon i nisu se prilagodili u zakonskome roku. To zasigurno nije dobra poruka onima koji su poštivali zakon i prilagodili se na vrijeme i stavlja u povlaštenu poziciju one koji se nisu prilagodili. Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
162 Udruga Pobjede PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA (2) 8. Utrke pasa...Treba biti jasno da su zabranjene sve utrke (osim eventualno onih koje su izričito dozvoljene). Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
163 Udruga Pobjede PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA (2) 5. Obučavanje životinja za borbe...Čak i kada bi to (natjecanja bikova) bila tradicija na našim područjima to nije razlog/opravdanje da se takvu praksu dozvoli. Postoje mnogi običaji i tradicije u različitim kulturama koji su okrutni i krše ljudska prava, prava žena i sl. i one se mijenjaju/zabranjuju i trebaju se mijenjati/zabraniti kao dio civilizacijskog napretka. Naš prijedlog teksta: …Zabranjeno je (...) "organizirati sve oblike natjecanja životinja koja nisu izričito dozvoljena ovim zakonom." Treba naći način kako zabraniti različite vidove eksploatacije životinja kroz različite oblike organiziranih natjecanja. Primjerice, mogli smo svjedočiti fotografijama natjecanja gdje se konje grubo prisiljava da vuku teške trupce… Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
164 Udruga Pobjede ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 68. stavak 3. članka 68. glasi: (3) Pravne ili fizičke osobe ili udruge koje smještaju pse u svrhu prodaje ili daljnjeg udomljavanja napuštenih ili izgubljenih životinja moraju udovoljavati uvjetima iz članka 64. ovoga Zakona. Smatramo ovaj stavak suvišnim i predlažemo njegovo izbacivanje iz zakona. Neprecizan je, nedorečen i nije jasno kako bi se primjenjivao u praksi tj. što bi značio u praktičnoj primjeni. Znači li to da bi svaka osoba, pravna ili fizička, koju se zatekne da u posjedu ima psa (ili više njih) kojega namjerava prodati ili udomiti morala registrirati sklonište? Uzgajivači su osobe koje smještaju pse u svrhu prodaje- znači li to i da svaki uzgajivač mora registrirati sklonište? Zači li to da svaka osoba koja smjesti privremeno do udomljenja psa s ulice mora registrirati sklonište? Kako ovaj stavak nema praktičnu primjenu i stvara konfuziju nadamo se da ćete uvažiti naš prijedlog i sporni stavak izbaciti iz prijedloga zakona. Djelomično prihvaćen Pogledati odgovor Martini Demirović uz ovaj članak
165 Udruga Pobjede ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Udruga Pobjede podržava stav da treba zabraniti usmrćivanje životinja u skloništima. Pridružujemo se svim argumentima navedenim od strane udruge Prijatelji životinja i dodajemo: Osim što usmrćivanje životinja nije humano i civilizirano ono ni ne može biti dugoročno rješenje problema. Napore treba usmjeriti na prevenciju i promicanje udomljavanja i odgovornog skrbništva kao i sankcioniranje kršenja pozitivnih zakona i propisa s toga područja. Zbrinjavanje nezbrinutih životinja nije samo komunalno nego i civilizacijsko pitanje, a naš pristup tom problemu odražava vrijednosti društva u kojemu živimo. Osim toga, smatramo da pružanje usluge skloništa ne bi trebalo predstavljati priliku za zaradu. U takvom sustavu privatne tvrtke na račun poreznih obveznika ostvaruju znatnu dobit i to na uštrb životinja i njihove dobrobiti ali i poreznih obveznika. Zabranom usmrćivanja životinja u skloništima motiviralo bi se sva skloništa da ulože napore u njihovo oglašavanje i udomljavanje i rade na dobrobit i ljudi i životinja promičući udomljavanje i odgovorno skrbništvo. Nadamo se da ćete uvažiti glas i stav javnosti- velike većine hrvatskih građana i građanki- i zabraniti usmrćivanje životinja u skloništima te na taj način novim zakonom omogućiti i potaknuti društvenu promjenu i provedbu pozitivnih politika koje će se temeljiti na humanosti, solidarnosti, odgovornosti i održivosti. Bio bi to korak naprijed u izgradnji društveno pravednih odnosa i društva utemeljenog na načelima suživota, nenasilja, solidarnosti i održivog razvoja. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
166 Udruga Pobjede ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 66. Predlažemo: - izmjenu članka 66. na način da on glasi: (1) Sklonište mora: 1. osigurati veterinarsko-zdravstvenu zaštitu životinja 2. osigurati trajnu sterilizaciju primljenih životinja, osim ako je životinja označena pa je moguće pronaći posjednika i vratiti životinju 3. osigurati označavanje primljenih neoznačenih pasa 4. tražiti posjednike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti oglašavanjem putem sredstava javnog priopćavanja i na druge načine 5. osigurati označavanje, registraciju i trajnu sterilizaciju primljenih mačaka 6. voditi evidencije o pronađenim životinjama i njihovom udomljavanju, prodaji ili usmrćivanju. (2) Sklonište iz stavka 1. koje je osnovala jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili ima potpisan ugovor o pružanju usluge skloništa s jednom ili više jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, uz točke iz stavka 1 ovoga članka mora i: 1. primati prijave o napuštenim i izgubljenim životinjama 2. organizirati samostalno ili u suradnji s jedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave sakupljanje i prijevoz izgubljenih i napuštenih životinja do skloništa 3. osigurati smještaj izgubljenih i napuštenih životinja 4. osigurati smještaj životinja iz članka 80. stavka 1. ovoga Zakona 5. osigurati označavanje pronađenih neoznačenih pasa 6. Osigurati označavanje, registraciju i trajnu sterilizaciju pronađenih mačaka (3) Sklonište iz stavka 2. ovoga članka mora provoditi propisane mjere sukladno uvjetima financiranja iz javnih izvora i uvjetima ugovora s jedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave. (4) Osim mjera iz stavka 1. i 2. ovoga članka sklonište mora provoditi mjere koje odredi veterinarska inspekcija i surađivati s jedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave. Obrazloženje: OPĆENITO: Ili je potrebno jedinicama lokalnih/područnih samouprava jasno definirati što su sve dužne financirati i u kojem obimu ili je potrebno zakonom osigurati financiranje iz drugih javnih sredstava. Ako to nije na takav način definirano i regulirano onda je jedino moguće sklonište obvezati da provodi one mjere i u onom opsegu za koji ima osigurane javne izvore financiranja, jer u suprotnom opet se obveza obavljanja javnog servisa i to o vlastitom trošku prebacuje na privatne pravne ili fizičke osobe. Predloženom preformulacijom ovoga članka osigurava se da su svim skloništima propisani uvjeti koji se tiču načina držanja i postupanja sa životinjama u skloništu kao i vođenja potrebnih evidencija, dok je s druge strane skloništima koja imaju osigurane javne izvore financiranja propisano na koji način moraju obavljati javni servis. Predloženi stavak 3. treba osigurati provedbu propisanih mjera u opsegu i količini za koju su osigurani izvori financiranja od jedinica lokalne/područne samouprave. Primjerice: Grad/općina/županija može sa skloništem ugovoriti zbrinjavanje određenog broja pasa na godišnjoj razini, no ako se pokaže da je potreba veća tj. da je broj napuštenih i izgubljenih životinja veći ne može se samo prebaciti odgovornost na sklonište da o vlastitom trošku zbrinjava tu razliku životinja. U tom slučaju ili će jedinice lokalne/područne samouprave osigurati dodatna sredstva ili sklonište neće biti obavezno zbrinjavati nove životinje i moći će eventualno to činiti dobrovoljno. OZNAČAVANJE U ROKU 24h: smatramo nepotrebnim propisati označavanje pasa u roku od 24 sata. Ne nalazimo objašnjenja i nije nam jasna intencija uvjetovanja tako kratkog roka za označavanje primljenih pasa. s druge strane brojne su negativne posljedice takve odredbe: primjerice, česti su slučajevi da u sklonište dolaze ozlijeđeni ili teško ozlijeđeni psi u prometnim nesrećema čije je preživljavanje upitno i kojima je potrebno prije svega pružiti prvu pomoć. čipiranje takvih životinja u prva 24 sata osim što je nepotrebna trauma za već traumatiziranu životinju predstavlja i nepotreban rizik dodatnog troška ako je sudbina teško ozlijeđene životinje neizvjesna i postoji mogućnost da ne preživi. Smatramo dovoljnim zakonom propisati obvezu označavanja pasa u skloništima a pravilnikom propisati da to bude po prolasku propisane karantene. TRAJNA STERILIZACIJA MAČAKA: Iako držimo da su mačke slobodnoživuće i urbane životinje koje se puno lakše od pasa prilagođavaju životu u gradu i među ljudskom populacijom općenito te kako bi za mačke trebalo provoditi programe sterilizacije i puštanja na slobodu a u skloništa zbrinjavati samo ozlijeđene, bolesne i nesamostalne mačke/mačiće, smatramo nužnim propisati i trajnu sterilizaciju mačaka za skloništa kojima je odobren smještaj mačaka. Nemoguće je u skloništu imati populaciju mačaka i držati ih u njihovom prirodnom okruženju i uvjetima, a bez da su trajno sterilizirane osigurati kontrolu širenja njihove populacije. Pridružujemo se podršci nove odredbe koja propisuje trajnu sterilizaciju pasa u skloništima uvažavajući svu argumentaciju navedenu od strane udruge Prijatelji životinja Prihvaćen Prihvaćeno
167 Udruga Pobjede ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 65. Udruga Pobjede također podržava prijedlog predstavnika zagrebačkog Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo da se u članak 65. Prijedloga Zakona doda novi stavak koji bi glasio: ''U slučaju iz stavka 1. kada je jedinica područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada investitor izgradnje skloništa za životinje, RH daje odgovarajuće zemljište bez naknade jedinici područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada, uz uvjete da je isto predviđeno prostorno-planskom dokumentacijom i da jedinica područne (regionalne) samouprave preuzme obvezu rada skloništa najmanje 10 godina od dana ishođenja uporabne dozvole.'' Slažemo s argumentacijom navedenom u obrazloženju koje je dano u komentaru udruge Prijatelji životinja Nije prihvaćen Ovim Zakonom se propisuje zaštita dobrobiti životinja tijekom korištenja, međutim ne utječe se na pitanja u nadležnosti drugih tijela. Jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave trebaju postupati u skladu s posebnim propisima kojima se regulira dodjela državnog zemljišta.
168 Udruga Pobjede ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 65. Članak 65. vrlo je nejasno formuliran i zbog toga podložan različitim tumačenjima i interpretacijama. Trebalo bi biti nedvojbeno i nedvosmisleno definirano da su jedinice lokalne samouprave dužne financirati obavljanje poslova sakupljanja i smještaj napuštenih životinja sa svog zemljopisnog područja. Predlažemo: - nadopunu stavka 1. članka 65. na način da on glasi: (1) Ako nije osnovano sklonište u skladu s člankom 64. ovoga Zakona njegovo osnivanje i rad organizira te financira jedna ili više jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave u skladu s njihovim potrebama odnosno Grad Zagreb. Ukoliko je osnovano sklonište u skladu s člankom 64. ovoga Zakona jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave mogu s takvim skloništem sklopiti ugovor o pružanju usluge skloništa. Obrazloženje: smatramo da se ovakvom formulacijom jasnije definiraju mogućnosti i prava jedinica lokane i/ili područne samouprave- koje mogu osnivati vlastita skloništa ili uslugu povjeriti postojećim registriranim skloništima. - izmjenu stavka 2. članka 65. na način da on glasi: (2) Obavljanje poslova sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave ili područne (regionalne) samouprave. Obrazloženje: Financiranje obavljanja poslova sakupljanja napuštenih životinja u svakom je slučaju bez iznimke obveza jedinica lokalne ili područne samouprave, a ne samo "u slučaju iz stavka 1. ovoga članka" kako se sugerira. Ovako formuliran stavak nema smisla i otvara brojna pitanja i prostor za različite interpretacije i manipulacije, primjerice: A što u drugim slučajevima, koji nisu slučaj iz stavka 1. tj. kada sklonište već postoji? U tim slučajevima druge pravne i fizičke osobe koje imaju registrirana skloništa moraju same financirati obavljanje tih poslova?(!) Vjerujemo da nije bila namjera prebaciti obvezu financiranja tih poslova s JLS-ova na privatna/nedržavna skloništa, nego da se radi o nenamjernoj nespretnoj formulaciji. zato vas molimo da uvažite naš prijedlog i izbacite dio koji JLS-ovima ograničava tu obvezu samo na slučaj iz stavka 1. istoga članka. - izmjenu stavka 3. članka 65. na način da on glasi: (3) Troškove smještaja napuštenih ili izgubljenih životinja tijekom roka iz članka 67. stavka 3. ovoga Zakona snose jedinice lokalne samouprave ili područne (regionalne) samouprave na čijem je području pronađena životinja, a ako je posjednik poznat ili se naknadno utvrdi dužan je podmiriti troškove smještaja i veterinarske zaštite. Obrazloženje: Kao i u prethodnom članku vezanom za poslove sakupljanja napuštenih životinja isto vrijedi i za troškove smještaja napušenih i izgubljenih životinja. Jedinice lokalne i/ili područne samouprave u svakom su slučaju, bez iznimke, dužne snositi troškove smještaja napuštenih i izgubljenih životinja pronađenih na njihovim područjima, a same mogu odabrati hoće li to činiti u vlastitom skloništu ili će sklopiti ugovor o pružanju usluge skloništa s drugim skloništem. Ovako formuliran stavak, kao i onaj prethodni, nema smisla i također otvara brojna pitanja i mogućnost krive interpretacije i manipulacije. primjerice: A što sa skloništima s kojima nisu sklopile ugovor? Jedinicama lokalne samouprave potrebno je propisati obvezu financiranja troškova hvatanja i smještaja napuštenih životinja na njihovom zemljopisnom području- na taj način ne ostavlja se mogućnost interpretacije da je drugo sklonište koje nema sklopljen ugovor s jedinicom lokalne samouprave također dužno o vlastitom trošku zbrinjavati životinje s istog područja- što bi opet značilo prisilu da privatne pravne i fizičke osobe obavljaju posao javnog servisa o vlastitiom trošku. Kako bi se takva interpretacija onemogućila molimo da uvažite ovaj prijedlog. Prihvaćen Ovim je Zakonom određeno da poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave. Zatim, ako sklonište nije osnovala pravna ili fizička osoba njegovo osnivanje i rad financira jedna ili više jedinica lokalne samouprave ili jedinica (područne) regionalne samouprave u skladu sa svojim potrebama. Jedinica lokalne samouprave, također, može sklopiti ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju napuštenih ili izgubljenih životinja sa skloništem druge jedinice lokalne samouprave ili skloništem koje je osnovala pravna ili fizička osoba i koje je od jedinice lokalne samouprave udaljeno do 50 km vožnje cestovnim prijevoznim sredstvom. Iznimno, životinju se može smjestiti u sklonište koje je udaljeno više od 50 km od jedinice lokalne samouprave u kojoj je životinja nađena, ako u skloništu udaljenom do 50 km nema mjesta. Ako je jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave organizirala način zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja, tada ista nema obvezu financirati rad skloništa za životinje koja osnivaju fizičke odnosno pravne osobe s kojima nije sklopila sporazum o istome. Člankom 66. Zakona je propisano da sklonište čiji rad financira jedinica lokalne samouprave ili jedinica područne (regionalne) samouprave mora primati prijave o napuštenim i izgubljenim životinjama, organizirati samostalno ili u suradnji s jedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave sakupljanje i prijevoz izgubljenih i napuštenih životinja do skloništa, osigurati smještaj izgubljenih i napuštenih životinja i osigurati smještaj životinja iz članka 83. stavka 1. ovoga Zakona. Sva skloništa za životinje moraju osigurati veterinarsko-zdravstvenu zaštitu životinja, osigurati označavanje pronađenih neoznačenih pasa u roku od 10 dana od dolaska u sklonište, osigurati označavanje i registraciju mačaka, osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih pasa i mačaka, osim ako je životinja označena pa je moguće pronaći vlasnika i vratiti životinju, tražiti vlasnike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti oglašavanjem putem sredstava javnog priopćavanja i na druge načine, voditi evidencije o pronađenim životinjama i njihovom udomljavanju ili usmrćivanju te voditi evidenciju osoba iz članka 57. ovoga Zakona.
169 Udruga Pobjede ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 64. Udruga Prijatelji životinja predlaže izmjenu stavka 1. članka 64. na način da glasi: (1) Sklonište za životinje može osnovati fizička ili pravna osoba. (1a) Sklonište mora biti neprofitnog karaktera. Udruga Pobjede u potpunosti podržava ovakav prijedlog. Obrazloženje: Kao neprofitna udruga koja je 2011. registrirala i od tada vodi sklonište a od osnutka 2009. intenzivno se na terenu bavi zbrinjavanjem nezbrinutih i napuštenih životinja, problemima sustava i politika prema napuštenim i nezbrinutim životinjama, podržavamo prijedlog udruge Prijatelji životinja i smatramo da je potrebno uvažiti sve navedene argumente i uvesti ovakvu izmjenu u zakon kako bi stvorili preduvjete za kreiranje i provedbu pozitivnih politika i preventinog i održivog djelovanja na području zaštite i zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja. Sustav u kojemu bi skloništa bila neprofitna značio bi efikasnije, ekoničnije i održivije rješenje problema napuštenih životinja, što nedvojbeno dokazuje i naš vlastiti primjer iz prakse- Grad Osijek izdvajao je višestruko više sredstva za usluge skloništa dok je tu uslugu obavljalo sklonište privatne veterinarske stanice u odnosu na sredstva koja izdvaja sada kada uslugu pruža naša udruga. Unatoč tome, broj zbrinutih pasa znatno je veći, broj udomljenih pasa višestruko je veći a usmrćenih pasa nema. Građani su senzibiliziraniji, aktivno su uključeni i doprinose, udomljavanje je sve popularnije, volontiranje također... Sve to osim dobrobiti životinja i ekonomičnijem sustavu doprinosi i jačanju društvenog kapitala i promicanju pozitivnih vrijednosti u lokalnoj zajednici. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz ovaj članak.
170 Udruga Pobjede ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 63. Predlažemo preformulaciju stavka 3 članka 63. tako da on glasi: (3) Sklonište MOŽE osigurati sakupljanje napuštenih ili izgubljenih životinja i njihov smještaj o vlastitom trošku ukoliko nisu ispunjeni uvjeti iz članka 65. stavka 3. ovoga Zakona. Obrazloženje: Nemoguće je da zakonodavac obveže privatnu pravnu ili fizičku osobu da o vlastitom trošku obavlja uslugu javnog servisa.(?) Samo državna tijela, institucije ili jedinice lokalnih samouprava mogu i moraju biti obvezni osigurati i financirati javni servis. Protupravno i protuustavno je nametati drugim osobama obvezu pružanja javnog servisa o vlastitom trošku. Ukoliko jedinice lokalnih samouprava nisu osnovale sklonište ili nemaju ugovor niti s jednim skloništem sklonište ne smije i ne može biti dužno pružati uslugu javnog servisa o vlastitom trošku. Sklonište eventualno MOŽE (a ne MORA) osigurati sakupljanje i smještaj napuštenih životinja o vlastitom trošku ukoliko nema sklopljen ugovor s jedinicom lokalne samouprave. Na taj način jasno se daje do znanja da su JLS-ovi dužni financirati sakupljanje i smještaj napuštenih i izgubljenih životinja sa svojih područja a ostavlja se mogućnost i registriranim skloništima koja nemaju sklopljene ugovore s JLS-ovima da dobrovoljno tj. o svome trošku obavljaju tu djelatnost. Prihvaćen Prihvaćeno
171 Udruga Pobjede PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA Važećim je zakonom neprecizno definirano i nejasno formulirano reguliranje prava i obveza skloništa obzirom na izvore financiranja i obveze jedinica lokalnih samouprava prema skloništima i zbrinjavanju napuštenih i izgubljenih životinja. Primjerice: u praksi postoje primjeri gdje na području iste lokalne samouprave postoji više registriranih skloništa a samo jedno je ugovoreni pružatelj usluge skloništa. Skloništu koje nema „koncesiju“ i osigurane javne izvore financiranja ne može se nametnuti obveza obavljanja javnog servisa o vlastitom trošku, a važeći zakon moguće je i tako interpretirati. U ovome pak prijedlogu zakona ovakva formulacija u članku 63, stavku (3) jasno sugerira da se na nedržavne institucije- druge pravne i fizičke osobe tj privatna skloništa- prebacuje obaveza pružanja i financiranja javnog servisa što je protupravno i protuustavno. Skloništa, ako nisu osnovana od strane javnih/državnih institucija, ni u kojem slučaju ne mogu biti dužna pružati uslugu javnog servisa o vlastitom trošku. Uzevši u obzir odredbu članka 63. stavka (3), članak 65. stavak (1) moguće je tumačiti na način da ukoliko postoji registrirano (privatno) sklonište jedinice lokalne samouprave nisu dužne osnovati ali niti financirati sklonište tj. skupljanje i smještaj izgubljenih i napuštenih životinja, nego će u tom slučaju to raditi već registrirana skloništa o vlastitom trošku, kako sugerira članak 63. stavak (3) (!?) U nadi da se radi samo o nespretnoj formulaciji molimo da uvažite sljedeće: Potrebno je jasno, precizno i nedvosmisleno propisati jedinicama lokalne samouprave obvezu osiguravanja sakupljanja i smještaja napuštenih i izgubljenih životinja pronađenih na zemljopisnom području koje obuhvaćaju. JLS-ovima je tako jasno propisano što su dužne financirati a dan im je izbor hoće li samostalno osnovati sklonište ili će sklopiti ugovore o pružanju usluge skloništa s već postojećim skloništima. Tek tada moguće je skloništima koja se financiraju iz javnih izvora propisati obvezu skupljanja i zbrinjavanja životinja tj. pružanja usluge JAVNOG servisa. Pri tome se nikako ne smije zaboraviti u obzir uzeti i ugovorene uvjete, količine i vrstu životinja jer u praksi su mogući slučajevi da JLS-ovi financiraju skloništa ali s nedostatnim sredstvima ili da financiraju sakupljanje i smještaj određenog broja (i vrste) životinja a da je potreba tj. broj životinja koje treba zbrinuti veći od financiranog/ugovorenog. Ni u tim slučajevima ne smije se i ne može nametnuti skloništima da o vlastitom trošku djeluju kao javni servis nego mogu biti dužna obavljati uslugu javnog servisa samo ako za to imaju osigurane javne izvore financiranja. Komentare na ostale članke ovoga dijela zakona kao i konkretne prijedloge izmjena pojedinih članaka dati ćemo pod konkretnim člancima. Prihvaćen Prihvaćeno
172 Udruga ljubitelja i uzgajivača Betta «Betta Svijet» ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Također, što je sa sudjelovanjem u svjetskim progaramima kao što je CARES "C.A.R.E.S. was built on the principle of allowing everyone, whether they are a beginner or advanced hobbyist, to be given a chance to play a role, be a part, and feel as if they are making a difference in the positive future of at risk fishes. In recent years, conservationists and scientists have come to realize that captive maintenance and procreation of species at risk, both within the country of origin and outside of the country of origin, has become the quintessential answer for both short-term and long-term preservation goals. This has been successfully undertaken by aquariums and zoos; however, these facilities lack the necessary space and staff to come to the aid of all of the species in need of immediate help. It became apparent that this is a role in which we as hobbyists, with our combined total of thousands of tanks and shared experiences, can make a significant difference" izvor: http://www.cichlidae.com/section.php?id=209 Ovakvi restriktivni zakoni mogu dovesti do onegućavanja pomoći pojedinim vrstama kojima je hitno potrebna pomoć da bi preživjele... Ako netko sudjeluje u ovakvom globalnom projektu spašavanja pojedine vrste, po ovom prijedlogu zakona će dobiti kaznu, a istovremeno će ga zvati sa nekog sveučilišta na kojem mu žele dodjeliti nagradu za životno djelo... Nisu samo psi i mačke životinje, ima toga puno više, tako da se ne može predlagati zakon koji se odnosi na životinje a da se ne obuhvati puno veća slika, pa onda primjeni na neku sredinu i prilagodi uvjetima i potrebama Prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
173 Udruga ljubitelja i uzgajivača Betta «Betta Svijet» ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. U potpunosti podržavamo Udrugu ljubitelja Diskusa u ovoj replici. Nestankom staništa pojednih ribljih endemskih vrsta, vrsta se očuvala jedino u akvarijima različitih zaljublenjika u te vrste riba. Primjerice, jezero Malawi u Africi je skoro ostalo bez svojih endemskih vrsta ciklida zbog dovođenja nilskih grgeča, koji su ekonomski isplativiji za ribolov. Pojedine od tih endemskih vrsta očuvane su samo upornim radom akvarista uklučenih u jedan od programa zaštite te pojedine riblje vrste. Ovdje nije riječ o bilo kakvoj trgovini životinjskim vrstama nego o strogo nadziranom programu zaštite riblje vrste kroz znanstveni program. Ovakovih primjera ima jako puno, i ne moramo daleko ići od središta Zagreba da bi uočili te stvari. Prije 30ak godina zlatni karas je bio česta riba na ovim područjima, ali danas ga se jako teško nalazi zbog pojave babuški. Znači li to da moramo dopustiti da zlatni karas izumre, jer eto nije ni pas ni mačka? Na Tajlandu postoji jako puno vrsta iz porodice betta koje će kroz 10 do 15 godina vjerojatno biti ugrožene vrste zbog ljudskog djelovanja na njihova staništa.... Prema iznesenom stavu Viktoria Krčelić vrlo brzo bi se velik broj životinjski vrsta sa liste ugroženih prebacio na listu izumrlih. Uvjeren sam da to nije mišljenje javnosti i da je to samo stav pojedinca koji nije u potpunosti promislio o onom o čemu piše Prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
174 Udruga ljubitelja i uzgajivača Betta «Betta Svijet» ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 58. U akvaristici su na području RH najzastupljenije su riblje vrste koje rađaju žive mlade kao što su guppy, švert, molly platy. Kod ovih riba primjena ovog članka zakona dovela bi do totalnog kolapsa u nadležnom tijelu i nadležnom veterinarskom uredu te bi samim time ovaj zakon bio neprovediv... Upotrebom termina invazivne riblje vrste, u potpunosti se isključuju ove vrste, jer niti jedna od njih ne bi preživjela zimu... I na kraju, sve se svodi na gomilu administracije, muke, čekaja na telefonskoj liniji, vrćenja u krug... Akvaristika je hobi i ljudi bi u njoj trebali uživati, a ne ispunjavati gomilu nepotrebne papirologije za svaku ribicu koju imaju, a kupili su je u obližnjem akvarističkom dućanu koji sasvim legalno prodaje ribice i svu potrebnu opremu za njih... Potpuno nepotrebno, nepimjereno, nepripremljeno... Čemu sve ovo? Prihvaćen Članak 58. Zakona je brisan.
175 Udruga ljubitelja i uzgajivača Betta «Betta Svijet» ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Pojam strane životinjske vrste ne znači apsolutno ništa u kontekstu kućnih ljubimaca. Ono što je nekom od predlagatelja zakona strano, nekom drugom može biti jako poznato. Nekome tko se bavi akvaristikom riblje vrste tipa betta splendens, discus, guppy ili ancistrus su vrste koje bolje poznaje od različitih pasmina pasa. Također, neke pasmine pasa nisu autohtone za ovo područje kao primjerice njemački ovčar, francuski buldog itd. Zar će se ministar morati oglašavati oko svake vrste životinja zbog nejasnog termina "Strane životinje"... Predlažem da, kada se priča o akvaristici i teraristici korištenje termina invazivne vrste, ali da prije toga predlagatelj zakona unaprijed definira listu vrsti koje smatra invazivnim, kako bi mogli konkretno raspravljati. Prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
176 Udruga ljubitelja i uzgajivača Betta «Betta Svijet» PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Udruga ljubitelja i uzgajivača betta "Betta Svijet" uvjerena je da su svi prijedlozi ovog zakona izneseni u dobroj namjeri. U komentarima Pet Centar d.o.o. jasno je vidljivo koliko je prijedlog zakona nedorečen i koliko manipulacije može proizvesti nejasnim odredbama različitih članaka, tako da ih ovdje ne treba ponavljati. Stoga je udruga Betta Svijet strogo protiv ovakvog prijedloga zakona. Također, ljudi se iz Hrvatske masovno iseljavaju, jer nemaju mogućnosti za dostojanstvn život od svog rada.Odakle državi ili tjelima lokalne uprave novac za provođenje ovog zakona, kada ne mogu djeci srednjih škola omogućiti besplatne udžbenike i besplatan prijevoz do škole, Odakle novac za provođenje ovog zakona, kada roditelji nisu u mogućnosti djeci kupiti knjige koje djeci trebaju za školovanje, kada roditelji ne daju djeci da upišu srednju školu, jer nemaju novac za autobusnu kartu. Škole su nam poluprazne,.. Ostavimo ovaj prijedlog zakona za neka bolja vremena kada ćemo si kao društvo moći priuštiti držati psa ili mačku godinu i više dana u azilu i za to imati financijskih sredstava. Nemojmo stavljati prava činčila i drugih životinja prije prava naše djece!!!!! Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
177 Udruga hrvatskih uzgajivača chinchilla OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Poštovani, U vezi prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti životinja u ime uzgajivača činčila u Hrvatskoj tražim da se iz zabrane uzgoja životinja koje se drže u svrhu proizvodnje krzna, izuzme uzgoj činčila, te da se uzgoj nastavi nadalje i neograničeno. Iako Udruga prijatelja životinja navodi da od 2006. godine, kada je sadašnji Zakon o zaštiti životinja sa prijelaznim razdobljem od 10 godina, stupio na snagu, ništa se nije promijenilo u navedenom uzgoju, što bi moglo utjecati da se iz te zabrane izuzme uzgoj činčila, te navodimo slijedeće: 2006. godine uzgoj činčila je od svih zemalja EU bio zabranjen u Velikoj Britaniji i Austriji, da bi se nakon 9 godina proširio samo na Sloveniju. U ostalim zemljama EU, ne samo da je dozvoljen uzgoj već je dozvoljeno i ubijanje životinja za krzno, a neke članice npr. Mađarska, Poljska i potiču sufinanciranjem, uzgoj navedenih životinja. U Nizozemskoj, Vrhovni sud još nije odlučio da li je zabrana proizvodnje krzna zakonita. Uzgoj životinja za krzno u Europi je narastao u proteklom razdoblju 40% u posljednjih deset godina, osobito u zemljama srednje i istočne Europe (Poljska, Litva, Rumunjska, Bugarska). Činčile su životinje čiji uzgoj se sufinancira i potiče od strane EU fondova. Hrvatskim uzgajivačima činčila je 2006. godine obečano prilikom izglasavanja Zakona da će se ulaskom Hrvatske kao članice u EU i uslađivanjem Zakona i propisa još jednom sve razmotriti, a u slučaju Zakonom propisane zabrane obavljanja te djelatnosti, na odgovarajući način obeštetiti. (Izvješće Odbora za poljoprivredu i šumarstvo o Konačnom prijedlogu zakona o zaštiti životinja, P.Z.E. br. 475. Činčile su 100 % izvozni proizvod iz Hrvatske i izvoze se žive. Uzgajivači već godinama poslovno surađuju sa najvećim otkupljivačem činčila na svijetu, te sa istim postoji višegodišnji ugovor o daljnjoj poslovnoj suradnji i to sa firmom "Wanger" Mađarska (Dopis o suradnji i broju kupljenih životinja firme „Wanger“.) Farme činčila u Hrvatskoj, a kojih trenutno ima 60-ak u privatnom su vlasništvu i o čijem opstanku ovise egzistencijalno vlasnici, njihove obitelji i zaposleni djelatnici, a radi se o registriranim OPG-ovima, obrtima i firmama. Osim navedenih, u opstanak farmi ovisi i ekonomski razvoj drugih gospodarskih djelatnosti u Hrvatskoj, a koji sudjeluju u samom uzgoju kao što je tvornica stočne hrane, veterinarska služba, obrtnici limari, OPG-ovi i druge. Hrvatski uzgajivači će stupanjem navedenog Zakona biti uskraćeni u tržišnom natjecanju zemalja Europske unije iz čega se vidi da je navedeni Zakon protuustavan. Prilikom izglasavanja 2006. godine hrvatsko gospodarstvo nije bilo u ovakvoj situaciji, nije bilo gospodarske krize i možda se tada i moglo planirati i okrenuti nečemu drugom, ali današnja situacija je daleko od idealnog. Navedeni uzgoj stvara veliku priliku za razvoj ruralnih područja. U Europskom zemljama gdje su mogućnosti rada na nekim drugim gospodarskim granama, ne razmišlja se o ukidanju navedenog izgoja. Izjave Udruge prijatelja životinja su krajnje uvredljive i arogantne prema marljivim uzgajivačima činčila i njihove izjave o poljoprivrednicima, da isti imaju "dovoljno vremena da se prebace u neku drugu vrstu posla ili struke" ili se odnose na njih kao "nedovoljnog broja pojedinaca koji su odlučili zanemariti zabranu", jasno pokazuju nedostatak razumijevanja uzgoj činčila u Hrvatskoj. Farme činčila su ponajprije farme ruralnih obitelji, koje ne mogu jednostavno mijenjati svoj način života i zatvoriti svoje jedva izgrađeno poslovanje. Činjenica da je većina uzgajivača i dalje nastavila svoj uzgoj, dokaz je njihovih uvjerenja, da će državne institucije ponovno razmotriti restriktivne mjere koje su usvojene pod pritiskom međunarodne kampanje protiv hrvatskih zajednica vođenih ideologa. Hrvatski uzgajivači rade u skladu sa Pravilnikom Europske udruga uzgajivača krznaša i prema Zborniku najboljih praksi. Hrvatski uzgajivači da bi mogli prodavati i izvoziti životinje, te da bi mogli konkurirati na Europskom i svjetskom tržištu činčila moraju osigurati izvanredne uvjete uzgoja i dobrobiti životinja. Promjenom Zakona može se pridonjeti gospodarskom boljitku Hrvatske, kvalitetno sudjelovati u tržišnoj utakmici Europske unije i dovesti strane investitore u Hrvatsku. Nemogućnost da se dokaže da uvjeti za dobrobit životinja nisu ispunjeni, samo potvrđuje činjenicu da je pravi motiv za zabranu uzgoja životinja za krzno etičkog karaktera i da se anti-fur kampanja temelji na ideološkim idejama, da je neetično da ljudska bića koriste bilo koju životinju za bilo koju ljudski korisnu svrhu. Dugoročni je cilj takvih ideologa je likvidacija svih životinja, kroz zabranu životinjskih sektora jedan po jedan. Udruga prijatelja životinja često ponavlja argument da više od 70% stanovništva Hrvatske podržava zabranu. Javno mnijenje je očito važan element u modernom donošenju demokratskih odluka, ali njegova važnost je uvjetovana time da javnost ima pristup pouzdanim, realnim i uravnoteženim informacijama. Iako je, prema istraživanju koje je provela u 2013. Agencija Ipsos, samo 10,2% ispitanih europskih građana dobilo informacije o uzgoja životinja za krzno i 3,6% iz javnih vlasti. S obzirom na nejednak iznos sredstava i komunikacijskih sposobnosti hrvatskih seljaka s jedne strane i međunarodne organizacije protiv kampanje krzna s druge strane, imamo sve razloge za sumnju da prosječni hrvatski građanin ima šansu da oblikuje svoje mišljenje koje se temelji na uravnoteženosti informacija. Ipsos Istraživanje, također pokazuje da većina stanovništva (59%) prihvaća uzgoj životinja za krzno, ako je to moguće, a još veći dio (79%) smatra da je socijalna usluga važnija od krajnjeg korištenja životinja. Isto tako, tvrdnja da svaki pojedinac treba sam odlučiti da li da nosi krzno, podržan je od strane 60% ispitanika. Općenito, javno mišljenje može se lako okrenuti protiv manjine i njezinih prava. Odnos čovjeka i životinja je važan aspekt u bilo kojem društvu. Moralno prihvaćanje kako ljudi koriste životinje, prije svega, leži u dobrobiti životinja, a predviđeno za životinje, dok su žive. Životinje nemaju znanja i uvažavanje kako će se koristiti nakon njihove smrti, te je iz tog razloga, važno kako bi se osigurala njihova dobrobit dok su žive. Za razliku od pojma morala, dobrobit životinja može se mjeriti, izvagati i dokazati znanstvenim standardima. Na kraju, moramo još jednom iznijeti, naše neslaganje sa kolegom Nikšom Barišić, koji je iznio prijedlog određenog produženja prijelaznog perioda, uvažavajući činjenicu da je ekonomska kriza nastupila nakon donošenja Zakona o zaštiti životinja i da postoji mogućnost jedan dio proizvođača nije bio u mogućnost pronaći alternativno rješenje za egzistenciju sebe i svojih obitelji. Naime, ovim prijedlogom produžila bi se samo agonija uzgajivača, jer isti ne bi mogli konkurirati na poticaje iz EU, spriječilo bi strane investitore da ulože u navedeni uzgoj, te bi nas ponovno nakon nekog vremena vratilo na početak ove priče, a hrvatske uzgajivače stavilo u poziciju da i nadalje strahuju za svoj posao. Također napominjemo i podršku Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore, koje su prepoznali važnost daljnjeg uzgoja činčila u Hrvatskoj. Predsjednik Udruge Bruno Ivančan Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
178 Toni Marušić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Otvoreno se protivim člancima 57. i 58. ovog zakona. Alternativa ovome bi bila veća kontrola vlasnika, podrijetla životinja i edukacija. Trenutno stanje u terarističkom hobiju je da je skoro 100% životinja iz kontroliranog uzgoja, te životinje su generacijama u zatočeništvu i ne predstavljaju nikakvu opasnost za okolinu ni ljude. Stupanjem ovoga zakona na snagu označilo bi početak masovnom crnom tržištu koje bi postalo veći problem nego dosadašnja situacija, svi smo svjedoci da potpuna zabrana nečega nije donila ništa dobro...naprotiv. Rješenje je bolja organizacija i malo više rada institucija, kojima to očito ne paše i pokušavaju sa što manje rada učiniti značajne promjene. Sav trud i ljubav nas hobista na koje štetno utječe ovaj zakon propada, svi naši pokušaji da kontroliranim uzgojem i edukacijom ljudi očuvamo vrste u prirodi također propadaju. Svi vi pobornici ovoga zakona pozdravite šverc životinja iz divljine i susjednih država i jako loše postupanje prema njima zbog brze zarade jer nas to sve očekuje. Podsjetimo se situacije u Floridi gdje je zabilježen dramatičan porast divljih populacija aligatora kada su se otvorile prve farme istih, ideja iza toga je očuvanje kroz edukaciju, suprotno od zabrana... Cijenim ideje ovih članaka u smislu ljubavi prema životinjama jer je i sam imam na izvoz ali zabrana nije rješenje, upravo suprotno. Prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
179 TOMISLAVA FRKOVIĆ - BEGO ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 65. Zakonodavac bi trebao strogo propisati rokove za izgradnju skloništa za nezbrinute životinje jer mnoge lokalne samouprave svojim nemarom i bahatošću zanemaruju svoje obveze po tom pitanju. Konkretno, živim u jednoj od najbogatijih općina - Župa dubrovačka, a u susjedstvu mi je jedan od najbogatijih gradova - Dubrovnik. Bahati gradonačelnik Dubrovnika i načelnik spomenute općine nisu u punih 20 godina samostalne Hrvatske unatoč velikim proračunima izgradili skloništa za nezbrinute životinje. Štoviše, volonteri koji brinu o tim životinjama (među njima i ja i moje kćeri) iz svog džepa plaćaju sterilizacije i hranu za takve životinje. Ima nas ovdje puno, ali smo na izmaku snaga i financijskih sredstava. Naši prijedlozi lokalnim bahatim vlastodršcima ne nailaze na razumijevanje već na podsmjeh i izrugivanje. Dakle, strogo, zakonom propisati rokove, pogotovo gradovima i općinama koje imaju dostatna proračunska sredstva. Dok se takva skloništa ne izgrade, propisati općinama i gradovima da snose troškove sterilizacije i čipiranja mačaka i pasa i to svake životinje koju volonteri donesu u veterinarsku stanicu. Propisati zakonom cijenu sterilizacije (jer sadašnje cijene su pretjerane, primjerice 800 kn za ženku psa, 400 kuna za ženku mačke), te obvezu veterinarskih stanica da takve sterilizacije provode. Naime, nedopustivo je da sućutni pojedinci snose takve troškove, a da se proračunska sredstva općina i gradova namijenjena za tu svrhu nenamjenski troše. I mi ljubitelji napuštenih životinja smo porezni obveznici koji u te iste proračune plaćamo (htjeli ili ne htjeli) mnogobrojne poreze. Djelomično prihvaćen Člankom 95. Zakona određeno je da su jedinice lokalne samouprave obvezne osnovati sklonište u skladu s člankom 64. stavkom 2., 3. i 4. ovoga Zakona najkasnije do 30. lipnja 2018. godine. Člankom 65. Zakona određeno je da troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite napuštenih ili izgubljenih životinja u sklonište koja su osnovale jedna ili više jedinica lokalne samouprave ili jedinica područne (regionalne) samouprave ili u slučaju sklapanja ugovora o sakupljanju odnosno zbrinjavanju životinja s osobama iz članka 63. stavka 1. ovoga Zakona financiraju jedinice lokalne samouprave ili jedinica područne (regionalne) samouprave, a ako je vlasnik životinje poznat ili se naknadno utvrdi dužan je podmiriti troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite. Formiranje cijena usluga veterinarskih organizacija pa tako i cijene sterilizacije ne može biti određeno ovim Zakonom.
180 Tomislav Perica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Podržavam: 1. Zabranu uzgoja činčila (i svih drugih životinja za krzno) i izričito se protivim prijedlogu da se preostalim uzgajivačima odobri dodatna godina za prestanak rada do 1. siječnja 2018. godine. Podsjećam, ovo je zakon za zaštitu životinja pa bi sukladno tomu trebao podrazumijevati zastupanje interesa životinja, a ne uzgajivača. 2. Zabranu držanja i korištenja svih životinja u cirkusima 3. Zabranu trajnoga držanja pasa na lancu 4. Zabranu utrka pasa 5. Zabranu kupiranja lovačkih pasa 6. Zabranu korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i sl. 7. Obaveznu sterilizaciju i označavanje u skloništima 8. Registraciju svih uzgoja kućnih ljubimaca 9. Ograničavanje uzgoja i prodaje egzotičnih životinja 10. Podržavam odredbe vezane uz obaveze jedinica lokalne samouprave (pružanje pomoći ozlijeđenim životnjama, skrb o napuštenim životinjama) 11. Podržavam odrebu koja se odnosi na definiranje ovlasti komunalnog redara koji može provjeriti uvjete držanja kućnih ljubimaca, očitati čip, podnijeti kaznenu prijavu ili optužni prijedlog te obavijestiti veterinarskog inspektora koji će odlučiti o privremenom oduzimanju životinje kad su u pitanju teži slučajevi. Podržavam i prijedlog da inspekcijski nadzor prodaje životinja provodi ministarstvo nadležno za financije prema propisima kojima je uređen djelokrug rada i ovlasti ministarstva nadležnog za financije u području prometa roba 12. Odgovorno skrbništvo za kućne životinje 13. Zabrana držanja dupina u zatočeništvu 14. Podržavam zabranu zoofilije 15. Podržavam zabranu davanja kućnih ljubimaca iz skloništa maloljetnim osobama na skrb ili udomljavanje 16. Podržavam zabranu usmrćivanja pasa i mačaka u svrhu proizvodnje hrane i drugih proizvoda 17. Podržavam zabranu trčanja životinja privezanih uz motorno prijevozno sredstvo koje je u pokretu 18. Podržavam zabranu zajedničkog držanja nezdružljivih životinja, a to su životinje koje, pri zajedničkom držanju, mogu jedna drugoj prouzročiti neželjenu trudnoću, ozljede ili smrt. Ne podržavam prijedlog da osobe koje imaju više od 9 (odraslih pasa) pasa moraju zadovoljiti sve uvjete koje ima jedno sklonište. Uz navedeno, smatram da bi se u Zakon trebale uvrstiti i sljedeće odredbe: 1. Zabrana borbi bikova i ostalih insceniranih sukoba životinja 2. Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca 3. Zabrana usmrćivanja životinja u skloništima nakon 60 dana. Uz to što je takva praksa neetična, smatram da je period od 60 dana prekratak za pronalazak udomitelja i za rehabilitaciju i socijalizaciju bolesnih i zanemarivanih životinja 4. Zabrana ubijanja ako ima mjesta u skloništu i obveza oglašavanja za udomljavanje 5. Odredba kojom će se propisati da skloništa za životinje budu neprofitnog karaktera 6. Propis kaznenih odredba zbog neosnivanja skloništa 7. Odredba prema kojoj bi država osigurala zemljište bez naknade za izgradnju skloništa jedinici područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada 8. Obaveznu kastracija/sterilizacija kućnih životinja u svrhu kontrole njihova razmnožavanja te, u konačnici, u svrhu preveniranja potencijalnog napuštanja životinja 9. U člancima koji se odnose na mogućnost oduzimanja životinja izmijeniti sljedeće: umjesto privemenog oduzimanja zanemarivanog i zlostavljanog kućnog ljubimca, potrebno je omogućiti da se vlasniku/posjedniku trajno oduzme životinja te zabraniti daljnje nabavljanja životinja 10. Zabrana korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja 11. Zabrana žigosanja kopitara 12. Prodaja i usmrćivanje živih životinja u tgovinama namijenjenim ljudskoj prehrani. 13. Zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom 14. Zabrana obrednoga klanja 15. Zabrana drobljenja živih pilića 16. Zabranu lova 17. Zabranu pokusa na životinjama a za životinje na kojima su vršeni pokusi omogućiti socijalizaciju i udomljavanje. 18. Podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja da se u Etičko povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede uvrsti osoba koja bi svojim stručnim referencama bila u mogućnosti zastupati životinje s etičkog aspekta. 19. Uvođenje obavezne edukacije o pravima životinja i brizi za okoliš za građane, a posebno za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi 20. Uvođenje obroka bez sastojaka životinjskoga podrijetla u ponudu jelovnika javnih institucija 21. Podržavam prijedlog Udruge „Mijau“ iz Rijeke da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: - sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo- i egzo- parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje - slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda - zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. Tomislav Perica Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
181 Tomislav Lacković PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Želim da se u zakonu zabrani mogućnost ubijanja životinja po isteku 60 dana. Također želim da se kazneno gone ljude koji su na tome zarađivali. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
182 Tome Kapovic OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. zabrana eutanaziranja zivotinja nakon 60 dana Prihvaćen Prihvaćeno
183 Tome Kapovic OPĆE ODREDBE, Članak 3. Želim da se u zakonu zabrani mogućnost ubijanja životinja po isteku 60 dana!! Nije prihvaćen Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
184 Toma Makjanić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Protivim se članku 57. i smatram da se egzotični ljubimci trebaju i dalje uzgajati i držati kao kućni ljubimci. Akvaristi i teraristi su veliki znalci i ljubitelji istih životinja i uvijek rade sve u najboljem interesu istih. Oni su ti koji štite te životinje držeći ih u idealni uvjetima, prenose znanje sa kolege na kolegu i educiraju širu javnost preko raznih radionica i izložbi sličnog karaktera. Treba ih podržavati, a ne im braniti da rade ono u čemu su najbolji, a to je zaštita njihovih ljubimaca. Uzgojem u zatočeništvu direktno smanjujemo broj životinja koje se love u divljini i uvoze kao kućni ljubimci. Samim time smatram da trebate podržavati uzgoj u zatočeništvu, a nikako ni pod razno zabranjivati isti. Ovaj prijedlog zakona je apsolutno nedorečen i nejasan da više od ovog ne bih komentirao. Iskreno se nadam da ovo nije neka zezancija jer ovakav zakon ne postoji nigdje na svijetu i ne vidim nikakav smisao u istome. Prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
185 Tina Jakovčević PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Želim da se u zakonu zabrani mogućnost ubijanja životinja po isteku 60 dana!!! Prihvaćen Prihvaćen
186 Tina Grgurević PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim oštrije kažnjavanje (oduzimanjem slobode, novčanom kaznom i društveno korisnim radom) svih sudionika u zlostavljanju kako domaćih tako i divljih životinja (pravnih i fizičkih osoba). Ono što je od velike važnosti jest PROVEDBA tih kazni - iz teorije u praksu, s papira u djelo - BRZO i EFIKASNO. To se odnosi na sve osobe, neovisno u kojim uvjetima žive, radi li se o selu ili gradu, neovisno o kojoj manjini se radi (npr. Romi). Kažnjavanje se odnosi i na osobe koje su na plaćenim državnim/gradskim pozicijama i koje su direktno ili indirektno odgovorne za zaštitu životinja i provedbu zakona: od ministara, gradonačelnika i njihovih pomoćnika, policije, šinterskih skloništa do veterinarske inspekcije i veterinara. Oni MORAJU ODGOVARATI PRED ZAKONOM u slučaju kada ne rade svoj posao u skladu sa zakonom. Nitko ne smije djelovati bez odgovornosti i sankcija za provedbu samovolje na štetu životinja i onih koji se bore za njihova prava i humani tretman. Odnosi se i na one koji svjesno ne prijavljuju zlostavljanje kada postoji dokaz da znaju za zlostavljanje. Pod zlostavljanjem smatram sve neprimjerene uvjete i odnos prema životinji koji štete njenom psihičkom i fizičkom zdravlju, domaće ili divlje, nečije ili ne: fizički uvjeti - držanje na lancu i u boksu bez redovne slobodne šetnje u pratnji čovjeka - držanje u improviziranim kućicama ili prostorijama koje ne pružaju zaštitu od vremenskih uvjeta i ostalih opasnosti - u prostorima u kojima se životinja ne može "ni okrenuti" - u vlažnim, prljavim i prostorima bez dovoljnog dotoka svjetlosti i zraka - bez redovne i dostatne svježe vode i primjerene hrane ostali uvjeti - sve aktivnosti i odnosi prema životinji koji nanose bol, strah i patnju - ne briga za zdravlje životinje kada je bolesna, ranjena i slično - zarađivanje na zlostavljanju životinja - od borbe pasa, konja izmoždenih do smrti, uzgajanje činčila za krzno, pet shopova koje ne drže u primjerenim uvjetima životinje za prodaju i koje ne brinu o njihovom zdravlju,... do UZGAJIVAČA životinja u svakakvim uvjetima koji zarađuju neprestanim razmnožavanjem životinja za prodaju u neprovjerene domove - fizičko zlostavljanje bilo koje vrste (od bolesnih kao što je zoofilija do udaranja životinje iz primitivne potrebe dokazivanja nadmoći nad njima/slabijima) - napuštanje životinje - kada se životinja ne traži ako je izgubljena ili ako se ne želi natrag ako je stradala u prometu - bolno označavanje vlasništva životinje (žigosanje, stavljanje "nanosnica" (primjer psa u Gunji), ...) - sakaćenje životinje bilo koje vrste (tradicija kao što je kupiranje ili čisto iživljavanje) - nehumano ubijanje u hranidbenu svrhu - nehumano ubijanje u svrhu samopromocije i pokazivanje moći - nehumano ubijanje radi vlastite komocije, lijenosti ili tradicije kao što je utapljanje mačića i štenaca - bilo koje vrsta mučenja životinja (namjerna ili nenamjerna) Tražim: - da se uvede zakon po kojem bi, onaj koji želi uzgajati neku vrstu životinje, MORAO OTVORITI FIRMU za taj posao, plaćati porez i koji bi se redovno kontrolirao. Svi ostali trebaju se strogo kazniti zatvorskom i/ili novčanom kaznom, ovisno o težini djela - da se zabrani korištenje životinja u svrhu zabave (tv show, cirkus, tradicijske fešte,...) - da se bilo kakvi pokusi na životinjama zabrane jer postoje puno bolji alternativni načini testiranja (lijekovi su se u inozemstvu počeli testirati na matičnim stanicama, a kozmetički i proizvodi u kućanstvu odavno imaju svoje provjerene alternativne metode). - da se eutanazija životinja tretira kao ubojstvo i strogo kazni VLASNIKA i VETERINARA ako je izvedena iz sljedećih uvjeta: - ako se vlasnik više ne može brinuti o njoj - jer je stradala u prometu a postoji realna očekivanja da će se životinja oporaviti - jer je dobio neželjene potomke životinje - jer je napuštena - jer kao napuštena ima rok za udomljenje - da se ne daje mogućnost zarađivanja na životinjama u azilima, skloništima, šinterajima i sličnim organiziranim prostorijama (njihovim udomljavanjem i/ili ubijanjem). Također tražim da sve osobe uključene u rad takvih prostora/organizacija strogo odgovaraju pred zakonom kada rade na štetu životinja. - zabranu izvoza životinja u strane azile, posebno ako nemaju zakonski ugovor sa stranim azilom i mogućnost da se kontrolira gdje se životinja udomljava. - primjerenu ali strogu kaznu za maloljetnike koji muče i ubijaju životinje (bez iznimke i o čijoj se djeci radi) - kažnjavanje VLASNIKA koji ne želi ili nije čipirao životinju te VETERINARA kod kojeg je životinja cijepljena (isto se odnosi i na upis ispravnih podataka sa čipa u bazu) - strogo kažnjavanje (zatvorskom i novčanom kaznom, društveno-korisnim radom te trajnim oduzimanjem licence, oružja i mogućnost posjedovanja drugog oružja) u slučaju krivolovstva, upotrebom oružja u vrijeme i na mjestu koje je nije po zakonu, blizu naseljenog mjesta, blizu područja koje ljudi koriste za šetalište ili piknik, UBIJANJE NAPUŠTENIH DOMAĆIH ŽIVOTINJA ili onih koji nisu na povodcu ČAK I AKO SE NALAZE NA LOVIŠTU - BOLJU SURADNJU I PODRŠKU državnih/gradskih tijela s udrugama - udrugama koje su aktivno kroz više godina u skladu sa zaštitom životinja pomagale kako životinjama, tako i svim građanima Republike Hrvatske preuzevši velik teret zbrinjavanja životinja na svoja leđa. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
187 Tijana Jurković PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Moji komentari na Prijedlog Zakona o Zaštiti životinja: Zabrana uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno U dopisu Hrvatskom saboru u veljači 2015. godine ministar Jakovina napisao je da će izmjenama Zakona o zaštiti životinja u Hrvatskoj dopustiti uzgoj činčila radi krzna. Iz ministrova dopisa, za koji nije želio da sazna javnost, jasno se vidi da Povjerenstvo za izmjene Zakona, Vlada i Sabor trebaju samo reda radi potvrditi već donesenu odluku, što ovaj pokušaj unazađivanja Zakona čini sramotnim. U Hrvatskoj je uzgoj činčila radi krzna i jedini takav poznat uzgoj pa je namjera ministra Jakovine da se iz postojeće odredbe o zabrani uzgoja životinja radi krzna izuzme uzgoj činčila dodatno izrugivanje zakonodavnom sustavu Republike Hrvatske, proceduri donošenja zakona i volji građana… Zabrana ubijanja životinja u skloništima Zakon o zaštiti životinja propisuje zbrinjavanje napuštenih životinja, veterinarsku skrb, oglašavanje i njihovo udomljavanje te edukaciju, što je jedini ispravan i efikasan način rješavanja problema. Mogućnost ubijanja životinja nakon 60 dana neprimjerena je i treba ju izbaciti iz Zakona. Osim neetičnosti, dopuštanje ubijanja potiče one koji žele profitirati na zbrinjavanju životinja trošeći novac poreznih obveznika na površnu provedbu Zakona o zaštiti životinja... Zabrana ubijanja ako ima mjesta u skloništu U većini skloništa u Hrvatskoj provodi se odredba članka 57. koja omogućava usmrćivanje neudomljenih životinja nakon 60 dana. Zalažemo se za ukidanje te u javnosti izuzetno nepopularne odredbe, kojoj se protivi velika većina građana Hrvatske. Kako bi skloništa koja usmrćuju pse nakon 60 dana bila potaknutija da ulože sve svoje resurse u oglašavanje životinja i traženje udomitelja, predlažemo da se Zakonom odredi da se životinju ne može usmrtiti ako ima mjesta u skloništu... Devet pasa i uvjeti kao za skloništa Ministarstvo poljoprivrede je tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine predložilo uvrštavanje odredbe po kojoj posjednik više od devet pasa koji više ne sišu mora udovoljiti uvjetima kao za skloništa, osim ako je riječ o radnim životinjama i uzgojima pasa. Pohvaljujemo inicijativu da posjednici većega broja životinja trebaju osigurati psima adekvatne uvjete držanja. No ovako predložena odredba značajno će otežati zbrinjavanje životinja privremenim udomiteljima koji su važna karika u spašavanju pasa s ulica i iz kill skloništa, čime će se dugoročno utjecati na porast usmrćivanja životinja u skloništima. Nelogično je i da se iz predložene odredbe izuzimaju uzgajivači pasa koji profitiraju na uzgoju, a pritom se od njih ne traži udovoljavanje uvjetima kao za skloništa... Zabrana trajnoga držanja pasa na lancu Zakon o zaštiti životinja propisuje zaštitu životinja od zlostavljanja i zato bi trebao imati konkretnu zabranu stalnoga držanja pasa na lancu, što predstavlja fizičko i psihičko mučenje životinje koja zbog takvog načina držanja može postati i agresivna. Osim toga, nijedna druga životinjska vrsta ne bi smjela biti na trajnom vezu, već bi trebala imati barem pravo na dnevni ispust, odnosno kretanje... Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva Stravični prizori konja s otvorenim ranama koji svakodnevno vuku drva iz šume i konja koji padaju pod teretom drva pokazuju nužnost zaštite konja od prisiljavanja na težak tjelesni rad, koji je iznad njihovih fizičkih mogućnosti, a što rezultira padovima, ozljedama, lomljenjem nogu i vratova. Kako se sve to događa u šumama, daleko od pogleda, inspekciji je nemoguće kontrolirati postupanje prema konjima, zbog čega je nužno donijeti zakonsku zabranu… Zabrana žigosanja kopitara Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine predložili smo da se Zakonom zabrani označavanje kopitara žigosanjem. Zakonom propisano umetanje transpondera, u kombinaciji s dijagramskim opisom vanjštine konja, uhodana je metoda kojoj nema ozbiljnih zamjerki. S druge strane, žigosanje je zastarjela i bolna metoda, već zabranjena u nekim državama, koju je nužno zabraniti Zakonom i tako omogućiti adekvatnu zaštitu konja, a da se pritom ne narušava ni na koji način zakonom propisano označavanje kopitara... Zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom Zamke na principu ljepila nedvojbeno su jedna od najokrutnijih metoda hvatanja i ubijanja životinja. Ljepljive zamke deru dijelove kože, krzna i perja sa životinjskih tijela dok one pokušavaju pobjeći, a mnoge životinje čak izgrizu vlastite udove ili ih polome ne bi li se oslobodile. Samo lijepilo ih iritira i oštećuje oči. Životinje pate i danima dok ne umru od gladi ili dehidracije. Nosovi, usta ili kljunovi životinja mogu zapeti u ljepilu te se one guše i polagano umiru, što može trajati satima. Životinje su nedostatno zaštićene tek općenitom odredbom Zakona o zaštiti životinja, zbog čega je nužno konkretno zabraniti ovu okrutnu praksu… Prodaja u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani Iako se Zakonom o zaštiti životinja regulira zaštita i dobrobit životinja prigodom njihova držanja, on nigdje izrijekom ne zabranjuje prodaju i usmrćivanje živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani u trgovinama, a što je sve učestaliji problem u sve više trgovina. Vjerujemo da Zakon o zaštiti životinja ne bi dopustio da se u trgovinama otvaraju npr. ''male farme'' živih pilića i da ih se tamo kolje, pa tako ne bi trebalo biti ni s ribama na odjelima svježe ribe u trgovinama... Kontrola razmnožavanja kućnih životinja Postojeće odredbe Zakona o zaštiti životinja koje se odnose na osiguravanje kontrole razmnožavanja životinja koje imaju skrbnike treba izmijeniti kako bi se osiguralo da skrbnici kastriraju kućne životinje. Napuštenih i ostavljenih životinja ionako je previše i predstavljaju veliki financijski teret za lokalne zajednice i građane. Stoga predlažemo da se Zakonom propiše kastracija kućnih ljubimaca kao jedini trajan i siguran način kontrole njihova razmnožavanja... Registracija svih uzgoja kućnih ljubimaca Potpuno se protivimo uzgoju i prodaji životinja te njihovu iskorištavanju i manipuliranju njihovim reproduktivnim sustavom. No, s obzirom na trenutačno stanje svijesti građana i postojanje uzgajivača, neophodno je registrirati svakoga tko se bavi uzgojem i želi prodavati živa bića, bez obzira na broj ''rasplodnih ženki'', jer su, prema odredbama Zakona o zaštiti životinja, sada oni koji imaju manje od tri ''rasplodne ženke'' bez kontrole i to predstavlja sivu zonu uzgoja... Trajno oduzimanje životinje Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine dali smo prijedlog za izmjene članaka 64. i 65. na način da se omogući trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put... Zabrana držanja i korištenja svih životinja u cirkusima Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je ''držanje divljih životinja u cirkusima te njihovo korištenje u cirkuskim i drugim predstavama sa životinjama''. Svako držanje životinja u cirkusu, bez obzira bile one domaće, kućne ili divlje životinje, predstavlja zlostavljanje tih životinja kroz tjeranje na neprirodno ponašanje, podvrgavanje treningu u svrhu redovitih predstava i stalno seljenje i transport. Stoga bi zakonom trebalo zabraniti držanje svih životinja u cirkusu, kao i korištenje divljih životinja u predstavama sa životinjama... Neprofitni karakter skloništa za životinje Zakonom bi trebalo biti propisano da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera. Na taj način skloništa bi vodile udruge, ustanove, javne službe, dakle, organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljena posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca, kao što je trenutačno slučaj sa skloništima koje vode profitne organizacije... Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa Zakon o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, dok ''obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave''. Unatoč tome, mnoge lokalne zajednice od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007. godine nisu izgradile skloništa, čime krše Zakon, pa je nužno propisati kaznene odredbe kako bi jedinice lokalne samouprave ozbiljno shvatile Zakon i počele ga provoditi... Pozitivna lista egzotičnih životinja Protivimo se uzgoju i prodaji životinja bilo koje vrste i podržavamo udomljavanje napuštenih životinja. Kako je trenutačno nemoguće zabraniti trgovinu egzotičnim životinjama, Pozitivna lista (popis dopuštenih vrsta) je najdjelotvornija i uspješna mjera za smanjenje patnje egzotičnih životinja koje drže neprikladno kao kućne ljubimce u Europi, što je osobito važno zbog otvorenog tržišta trgovine egzotičnim životinjama u zemalja EU-a… Zabrana utrka pasa Kod ranijih izmjena Zakona o zaštiti životinja zabranjene su utrke pasa na svim podlogama zbog iznimne okrutnosti povezane s ovakvim natjecanjima. Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine Klub Hrtova Hrvatske uputio je dopis Hrvatskom kinološkom savezu tražeći da oni zatraže ''od nadležnog Ministarstva promjenu članka u kojem neće sportsko kinološke aktivnosti pod pokroviteljstvom HKS-a iFCI-a a biti tumačene kao utrke pasa koji potiču klađenje i loše postupanje prema psima''. Nakon rasprave u Povjerenstvu, udruga Prijatelji životinja predložila je definiciju pojma ''utrke pasa'': komercijalne ili amaterske utrke pasa koje se odvijaju u svrhu ostvarivanja dobiti ili pobjeđivanja pasa u brzini u sportskim natjecanjima... Zabrana kupiranja lovačkih pasa Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine Ministarstvo poljoprivrede predložilo je da se u čl. 4., st. 2. doda odredba po kojoj je zabranjeno ''izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima osim lovačkih pasa''. Podržavamo uvrštavanje u Zakon zabranu izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. No, nema nikakva medicinskog ili bilo kojeg drugog razloga da se ''lovački'' psi izuzimaju iz opće zabrane amputacije ili uklanjanja pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela, pa tako nema razloga ni za njihovo izuzimanje iz zabrane izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. Zakon o zaštiti životinja morao bi nedvosmisleno zabranjivati operativno skraćivanje repova i uši psima iz estetskih razloga... Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca Nužno je zabraniti natjecanja konja u povlačenju trupaca, teških i po tonu, koje konji vuku najčešće po dubokome blatu. Događa se da konje teško zlostavljaju bičevanjem često do krvi, ubadanjem štapovima s metalnim šiljcima i udarcima rukom. Konji su, isključivo zbog ljudske zabave, izloženi potpuno nepotrebnom teškom fizičkom naporu, povicima i urlanju gomile ljudi, buci automobila, vrućinama i nezaštićenosti od jakog sunca prije i tijekom natjecanja, iživljavanju djece vlasnika konja, koji ih, dok su vezani, vuku za rep ili udaraju bičem. Sastavni dio tih događanja je i ilegalno klađenje na iznose od nekoliko desetaka tisuća eura... Udomljavanje životinja nakon pokusa Smatramo da životinju uzgojenu za korištenje u pokusima treba ponuditi na udomljavanje prije nego što se usmrti. Udomljavanje je dopušteno i Direktivom 2010/63/EU te je regulirano u zakonodavstvima američkih saveznih država Minnesota (i uspješno se implementira), Kalifornija, Connecticut i Nevada, a u tijeku je i uvrštavanje tog prijedloga u zakonodavstva saveznih država Illinois i New York. U veljači 2016. godine počela su i u Indiji udomljavanja pasa iz laboratorija... Struke koje provode pokuse na životinjama Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine jedna članica Povjerenstva (koja i sama u svojemu radu provodi pokuse na životinjama) vršila je izniman pritisak na ostale članove Povjerenstva da se u Zakonu proširi popis struka kojima bi se dopustili pokusi na životinjama, kao i kirurški zahvati na životinjama. Kao udruga izričito se protivimo ovakvim zahtjevima. Znanstvenici se trebaju konstantno educirati i nadograđivati svoja stručna znanja te primjenjivati u obrazovanju studenata i u svojemu znanstvenom radu aktualne znanstvene spoznaje i postignuća, bez korištenja životinja... Oglašavanje napuštenih životinja u skloništima Psi iz veterinarskih stanica i skloništa uopće nisu ili su jako slabo oglašeni za udomljavanje, što otežava udomljavanje pasa. Nijedna životinja nije neudomljiva pa čak ni starije i ozlijeđene/invalidne životinje, ako se kvalitetno oglase. Iako je Zakonom o zaštiti životinja propisano da sklonište za životinje mora ''tražiti vlasnike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti'', potrebno je precizirati kako je neophodno da se životinje nastoje udomiti putem sredstava javnog priopćavanja... Obveza pružanja pomoći ozlijeđenim životinjama Zakonom o zaštiti životinja propisano je da ''Svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ukoliko to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći.'' Životinje najčešće stradaju na cesti, a osoba koja je upravljala vozilom najčešće produži dalje. Ako se nađe netko tko želi pomoći životinji, a nema novaca za liječenje (što je uglavnom slučaj), nijedna veterinarska stanica neće preuzeti životinju na liječenje. Stoga je neophodno da se Zakonom propiše da, ako nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, pružanje potrebne pomoći mora organizirati i financirati jedinica lokalne samouprave... Zaštita glavonožaca Zakon o zaštiti životinja primjenjuje se na samo one glavonošce koji se koriste u svrhu znanstvenih istraživanja. Istraživanja su dokazala da su beskralježnjaci, osobito glavonošci kao što su hobotnice, lignje i sl., sposobni osjetiti bol pa je jasno da se Zakonom treba osigurati njihova zaštita općenito, a ne samo u pokusima... Zabrana obrednoga klanja Apsurdni zakonski propisi u zakonodavstvu EU, kao i Hrvatske, propisuju za klanje životinja u klaonicama obavezno omamljivanje, s obzirom na znanstveno dokazanu patnju i bol koju doživljavaju životinje pri usmrćivanju. No, ista odredba ne vrijedi za tzv. obredno klanje koje provode predstavnici nekih vjerskih zajednica, pri čemu se agonija životinja produžuje svjesnim umiranjem do iskrvarenja. Hrvatska bi svojim zakonodavstvom trebala štititi životinje i uvažiti suvremene znanstvene spoznaje i političke poteze europskih zemalja koje imaju brojnije vjerske zajednice koje obavljaju klanja bez omamljivanja, a ipak su ukinule ili pokušavaju ukinuti tu krajnje nehumanu i brutalnu praksu kojoj nema mjesta u civiliziranome svijetu... Zabrana borbi i insceniranih sukoba životinja Zakonom o zaštiti životinja zabranjene su borbe životinja, poticanje na agresivnost, kao i huškanje životinje na drugu životinju ili na čovjeka. Ova odredba ne smije imati nikakav izuzetak, već barbarski i primitivni načini zabave trebaju evoluirati u moderne priredbe koje ne uključuju iskorištavanje životinja, odnosno koje ne uključuju borbe životinja ili druge oblike sukoba životinja koji se neutemeljeno pokušavaju nazvati tradicionalnima... Zabrana držanja dupina u zatočeništvu Predlažemo da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani držanje dupina u zatočeništvu, osim u slučaju privremenog držanja bolesnih i ozlijeđenih životinja radi njihova liječenja i oporavka te povratka u prirodu. Hrvatska ima zaštitu slobodnih dupina i važno je da uz to ima i jasnu zabranu zatočenja tih morskih sisavaca. Zabrana zatočenja morskih sisavaca iz reda Cetacea, među kojima su i dupini, iznimno je važna, uzimajući u obzir njihov znanstveno dokazan visok stupanj inteligencije i složen način života u zajednicama te specifičan način međusobne komunikacije. Čak i vrlo strogom regulacijom nemoguće je propisati dovoljno dobre uvjete za te životinje, zbog čega je potrebna konkretna zabrana zatočenja… Zoofilija Općenita odredba Zakona o zaštiti životinja koja zabranjuje ''prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah'' u kontekstu zoofilije podložna je dvosmislenom tumačenju i zloupotrebi. Zoofili će, iskorištavajući prirodne nagone životinje, tvrditi da životinja nije bila prisiljena na seksualni čin, već je sama to željela, i da pritom nije doživjela bol, patnju, ozljede i strah. Stoga spolno općenje sa životinjama treba jasno i nedvosmisleno zabraniti i sankcionirati Zakonom, kao što je to praksa u europskim zemljama... Zabrana drobljenja živih pilića Njemačka je u listopadu 2015. godine postala prva država koja je zabranila praksu "mljevenja pilića". Industrija za proizvodnju jaja svake godine uguši ili samelje milijune tek rođenih muških pilića jer oni ne mogu nesti jaja, a ne smatraju ih pogodnima za klanje u proizvodnji mesa. Stoga predlažemo da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani maceracija, s obzirom na to da je ubijanje zdravih muških pilića zbog selekcije nedopustivo, sramotno i etički neprihvatljivo, a nova tehnologija razlikovanja spola pilića već je poznata... Članovi povjerenstava Predlažemo da se u Etičko povjerenstvo uvrsti predstavnik Katedre za etiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta, kako bi u Povjerenstvu bio zastupljen etičar, i da se u Povjerenstvo za zaštitu životinja doda predstavnik Ureda za dobrobit životinja pri Hrvatskom veterinarskom institutu… Davanje zemljišta za izgradnju skloništa Kako se često događa da lokalna samouprava nema zemljište na kojem bi izgradila sklonište i to je realan problem koji otežava provedbu Zakona, tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine podržali smo prijedlog predstavnika zagrebačkog Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo da RH daje zemljište bez naknade za izgradnju skloništa jedinici područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada... Zabrana korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja Stručno mišljenje dr. sc. Irena Petak, dipl. ing. biol., o korištenju uređaja i naprava kojima se u obliku kazne utječe na kažnjavanje životinja može se pročitati ovdje: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/data/file_9797.pdf Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
188 Tihana Pevec PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Smatram da se obavezno treba zakonom zabraniti držanje pasa na lancu ili u zatvorenom prostoru iz kojeg se ne izvode van. I to bez 'osim ako', jer ako se npr. stavi da se pas smije držati na lancu ako dvorište nije ograđeno s time s nije ništa riješilo. Mislim da se treba zabraniti držanje životinja u cirkusima i u ugostiteljskim objektima radi zabave posjetioca. Trebalo bi postrožiti kazne za osobe koje bacaju petarde na životinje i pojačati nadzor u vrijeme dozvole korištenja pirotehnike. Isto tako, bilo kakvo zlostavljanje životinja na javnim površinama mora se moći dojaviti policiji koja može odmah izaći na teren i napisati kaznenu prijavu. U skloništima za životinje treba zabraniti usmrćivanje nakon 60 dana, a pogotovo ako ima mjesta u azilu. Sve napore treba usmjeriti u udomljavanje nezbrinutih životinja i u kontrolu razmnožavanja. Također, trebalo bi u svim gradovima sprovesti da se obavezno organiziraju skloništa jer ih mnogi još nemaju iako je to već u zakonu. Mislim da je jedna od najvažnijih stavki, za dobrobit kućnih ljubimaca, definiranje ovlasti komunalnih redara koji bi morali moći nadzirati uvjete držanja ljubimaca, imati čipočitače i imati protokol pisanja kaznenih prijava i prijava vet.inspekciji. Veoma je važno da se svi postojeći zakoni PROVODE, odnosno da se stvore protokoli po kojima će se provoditi, jer ne znam da je itko ikada dobio kaznu od 15000 kn za napuštanje ljubimca, a postojale su i fotografije i brojevi tablica kao dokazi. Mislim da treba uspostaviti 'Animal Police' koji bi imao ovlasti riješavati slučajeve zanemarivanja, zlostavljanja životinja. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
189 Tena Šnajder OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Za potpunu sam zabranu uzgoja činčila radi krzna u Hrvatskoj i protiv sam bilo kakvog produljenja prijelaznog razdoblja. Smatram da je takvo produljenje izuzetno nepravedno prema uzgajivačima, a riječ je o većini, koji su poštivali Zakon i već se preusmjerili na druge zanate. Ostalo je svega dvadesetak uzgajivača radi kojih se produljuje prijelazno razdoblje (ostali su ilegalci). Tih 20 obitelji svoju djecu hrane od novaca koji je doslovno zarađen na tuđoj boli i patnji, umjesto da nađu časno zanimanje. Bogu hvala, krzno je stvar prošlosti, sve više dizajnera ne koristi više pravo krzno i u tom smjeru razvija se cijela Europa. Ne želimo u Hrvatskoj te zastarjele prakse. Tko kupuje krzno? Tko još uopće želi na sebi nositi dijelove oderanih životinja? Tko želi na sebi imati 200 mrtvih činčila? Perverzni, dekadentni bogataši. Krzno više nikome ne treba. I taj trend u čitavom svijetu nitko neće moći zaustaviti, a najmanje HGK. Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
190 TENA KOVAČ PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA U potpunosti se slažem s prijedlozima Udruge Prijatelji životinja, a koji su slijedeći: - Zabrana uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno - Zabrana ubijanja životinja u skloništima - Zabrana ubijanja ako ima mjesta u skloništu - Devet pasa i uvjeti kao za skloništa - Zabrana trajnoga držanja pasa na lancu - Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva - Zabrana žigosanja kopitara - Prodaja u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani - Kontrola razmnožavanja kućnih životinja - Registracija svih uzgoja kućnih ljubimaca - Trajno oduzimanje životinje - Zabrana držanja i korištenja svih životinja u cirkusima - Neprofitni karakter skloništa za životinje - Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa - Pozitivna lista egzotičnih životinja - Zabrana utrka pasa - Zabrana kupiranja lovačkih pasa - Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca - Udomljavanje životinja nakon pokusa - Oglašavanje napuštenih životinja u skloništima - Obveza pružanja pomoći ozlijeđenim životinjama - Zaštita glavonožaca - Zabrana obrednoga klanja - Zabrana borbi i insceniranih sukoba životinja - Zabrana držanja dupina u zatočeništvu - Zoofilija Općenita odredba Zakona o zaštiti životinja koja zabranjuje ''prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah'' u kontekstu zoofilije podložna je dvosmislenom tumačenju i zloupotrebi. Zoofili će, iskorištavajući prirodne nagone životinje, tvrditi da životinja nije bila prisiljena na seksualni čin, već je sama to željela, i da pritom nije doživjela bol, patnju, ozljede i strah. Stoga spolno općenje sa životinjama treba jasno i nedvosmisleno zabraniti i sankcionirati Zakonom, kao što je to praksa u europskim zemljama... - Zabrana drobljenja živih pilića - Davanje zemljišta za izgradnju skloništa Kako se često događa da lokalna samouprava nema zemljište na kojem bi izgradila sklonište i to je realan problem koji otežava provedbu Zakona, tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine podržali smo prijedlog predstavnika zagrebačkog Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo da RH daje zemljište bez naknade za izgradnju skloništa jedinici područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada... - Zabrana korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja Stručno mišljenje dr. sc. Irena Petak, dipl. ing. biol., o korištenju uređaja i naprava kojima se u obliku kazne utječe na kažnjavanje životinja može se pročitati ovdje. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
191 Tea Palavršić ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. obavezno treba najhitnije promjeniti članak 67 te zabraniti da se u bilo kojem vremenskom periodu životinje u skloništu usmrćuju.to je nedopustivo. treba ih dati na usvajanje i pronaći privremenu te trajnu skrb koliko god to dugo trajalo, i da su u tom periodu životinji osigurani svi uvjeti življenja propisanim ostalim člancima ovoga zakona. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
192 Tea Palavršić ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 63. Predlažem da se za članak 63 smanji vremenski period od 3 dana na 1 dan Nije prihvaćen Vlasnici mogu nestanak kućnog ljubimca prijaviti i ranije, a u roku od tri dana njegov nestanak moraju prijaviti skloništu za životinje.
193 Tea Palavršić ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA, Članak 61. predlažem da se iz članka 61. izbaci dio koji se dopušta držanje i nastupanje domaćih životinja u cirkusima i cirkuskim predstavama u svrhu prikazivanja vrsti svojstvenog ponašanja koje je istovjetno ponašanju životinja u prirodnom okolišu. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Damiri Marušić uz ovaj članak
194 Tea Palavršić ZAŠTITA ŽIVOTINJA U ZOOLOŠKIM VRTOVIMA, Članak 59. Članak 59 ovog zakona se treba u potpunosti izmjeniti u smislu da se zabrani držanje svih životinja u zatočeništvu odnosno u zološkim vrtovima. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz ovaj članak
195 Tea Palavršić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 54. Predlažem promjenu članka 54 na način da se neovisno o broju rasplodnih ženki svaki uzgajivač mora registrirati jer na ovaj način se pridonosi izrabljivanju životinja koje se prodaju za kućne ljubimce u neprikladnim uvjetima i bez ikakvog nadzora Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Karamarko uz ovaj članak.
196 Tea Palavršić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Podupirem odredbu da se zabranjuje držati pse stalno vezane ili u malim skučenim prostorima iz članka 51. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
197 Tea Palavršić ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 29. članak 29 bi se u potpunosti trebao preformulirati u smislu da se zabrane svi pokusi na svim životinjama zbog etičkih i moralnih razloga. Nije prihvaćen Vidi odgovor Mihaeli Jandrić uz članak 22. Nacrta prijedloga zakona. Članak 29. postao je članak 30. Zakona
198 Tea Palavršić ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 23. Članak 23. treba u potpunosti izmjeniti na način da se životinje ne koriste u pokusne i istraživačke svrhe pogotovo u kozmetičke svrhe. Djelomično prihvaćen Vidi odgovor Mihaeli Jandrić na članak 22. Člankom 23. stavkom 2. točkom 5. Zakona pokus nije dopušten za istraživanja ili razvoj sastojaka, kombinacija sastojaka i gotovih kozmetičkih proizvoda.Članak 23. postao je članak 24. Zakona
199 Tea Palavršić ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 22. Članak 22 bi se u potpunosti trebao preformulirati na način da se zabrane bilo kakvi pokusi na životinjama. treba koristiti alternativne metode u istraživačke svrhe, a životinje u potpunosti ukloniti iz istih. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Mihaeli Jandrić uz ovaj članak.
200 Tea Palavršić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 11. Predlažem da se životinje uzgojene u svrhu pokusa i testiranja, a pokažu se kao višak ne usmrćuju već da se ybrinu putem udomljavanja. također predlažem ukidanje svakoga vida testiraanja na svim vrstama životinja s ciljem bilo kakve zdravstvene ili znansstvene ili neke treće svrhe. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Josipu Komljenoviću uz ovaj članak. Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
201 Tea Palavršić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 9. Članak 9 točka 2. predlažem brisanje dijela te kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije. Nije prihvaćen Vezano za zabranjenu djelomičnu ili potpunu amputaciju pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva osim kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije pogledati odgovor Kristini Podobnik uz članak 5. Zakona
202 Tea Palavršić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Članak 5. predlažem da se brišu riječi OSIM TRADICIONALNIH BORBA BIKOVA jer se i njih treba zaštititi od spomenutog. Članak 8. organizirati utrke svih životinja Članak 30. predlažem da se dopuni na način da se doda kako je zabranjeno bacati petarde i slične naprave na udaljenosti manjoj od 100 metara od životinja. Članak 32. predlažem da se izbrišu riječi OSIM U TEŠKO PRISTUPAČNIM PODRUČJIMA, ovaj članak se treba univerzalno odnositi na sve kopitare u svim uvjetima Članak 34. predlažem brisanje riječi OSIM ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje jer su spomenute podloga za manipuliranja Članak 35. predlažem da se uklone riječi osim za uzgoj i držanje u svrhu proizvodnje te držanja u zoološkom vrtu Članak 36. predlažem da se uklone riječi osim u zoološkim vrtovima te u skladu s člankom 62. stavkom 5. ovoga Zakona Članak 37 predlažem da se ukloni dodatak OSIM LOVAČKIH PASA Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak vezano uz tradicionalna natjecanja bikova . Pogledati odgovor Marinku Aliću uz članak 4. vezano uz organiziranja utrka pasa . Sadašnja odredba kojom se zabranjuje bacanje petardi na životinje podrazumijeva namjerno bacanje petardi na životinje, dok bi se zabranom bacanja petardi na udaljenosti ne manjoj od 100 m od životinje u potpunosti zabranilo korištenje petardi, što nije moguće provesti ovim Zakonom. Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak vezano za korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (iznošenje-samarica i izvlačenje drva) Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak vezano uz zabranu držanja životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora. Držanje životinja u svrhu proizvodnje propisano je Pravilnikom o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (NN, br. 10/44) kojim je preuzeta Direktiva Vijeća 98/58/EZ o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje. Navedenim pravilnikom se predviđa minimalne standarde zaštite životinja držanih radi uzgoja te se Pravilnik primjenjuje na bilo koje životinje (uključujući ribe, gmazove ili vodozemce) uzgajane ili držane radi proizvodnje hrane, vune, kože ili krzna ili radi drugih uzgojnih razloga. Držanje životinja u zoološkim vrtovima propisano je Pravilnikom o uvjetima za osnivanje i rad zooloških vrtova (Narodne novine, br. 66/05) kojim je u nacionalno zakonodavstvo preuzeta Direktiva Vijeća 1999/22 o držanju divljih životinja u zoološkim vrtovima. Svrha ovoga Pravilnika je zaštititi divlji životinjski svijet i očuvati biološku raznolikost kroz mjere za izdavanje odobrenja zoološkim vrtovima o udovoljavanju uvjetima i za obavljanje kontrole zooloških vrtova te se tako jača uloga zooloških vrtova u očuvanju biološke raznolikosti i edukaciji javnosti o potrebama očuvanja prirodnih staništa životinja te potrebama životinja kroz prikazivanje uvjeta držanja kojima se oponašaju uvjeti u prirodnim staništima. Donošenje odredbe da se zabrani držanje i korištenje divljih životinja u svrhu prikazivanja javnosti u zoološkim vrtovima trenutačno nije predmet normativne aktivnosti kroz ovaj Zakon te će se razmatrati kod budućih normativnih aktivnosti. Pogledati odgovor Kristini Podobnik vezano za zabranu djelomične ili potpune amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva osim kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije uz ovaj članak.
203 Tea Palavršić OPĆE ODREDBE, Članak 3. Zakon bi se trebao odnositi na sve životinje bez iznimke. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak Zakona.
204 Tea Mohorić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OPĆE ODREDBE Želim da se u zakonu zabrani mogućnost eutanazije u skloništima po isteku 60 dana. Želim da se uvede novčana ili zatvorska kazna za ubijanje ili bilo koji oblik nasilja nad životinjama. Prihvaćen Prihvaćeno
205 Tea Mačečević PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Želim da se nakon što istekne prijelazni rok od čak deset godina,također i ukine dodatna godina dana za preostale uzgajivače činčila koji bi vrijedio do 1. siječnja 2018. godine. Također podržavam odredbu o zabrani držanja divljih životinja u cirkusu a smatram da bi pored te pozitivne odredbe trebalo zabraniti i držanje i izlaganje domaćih životinja u cirkusu radi "zabave". Posebno podržavam predloženi odredbu o zabrani držanja pasa na lancu te zatvorenih u boks bez mogućnosti slobodnog kretanja. Zabrana takve odredbe pridonijela bi njihovom boljitku života kako fizičkom tako i psihičkom te bi se bolje odražavalo na njihovo ponašanje a samim time i ponašanje u društvu uopće. Iako u potpunosti želim zabraniti uzgoj životinja gdje je primarni cilj prodaja i zarada na temelju toga,ali zbog okolnosti u kojima živimo odnosno niskoj razini svjesti ljudi zasada svjesna sam nije u potpunosti moguće zabraniti isto,želim da svatko tko se bavi uzgojem i želi prodavati živa bića (bez obzira na broj "rasplodnih ženki") treba biti registriran kako zbog zaštite životinja tako i zbog ravnopravnoj položaja na tržištu. Izrazito se protivim ubijanju životinja u skloništima koje su zdrave i za koje postoje slobodna mjesta te uvijeti za život. Takoder smatram ispravnim da lokalnim jedinicama koje nemaju zemljište kako bi osigurale zbrinjavanje napuštenih životinja da im isto omogući Republika Hrvatska. Podržavam odredbu kojom se zabranjuje držanje dupina u zatočeništvu, osim u svrhu liječenja,zbrinjavanja i oporavka. Podržavam prijedlog kojim se mora odgojem i drugim mjerama držanja kućnih ljubimaca osigurati da životinja nije opasna za okolinu. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
206 Tea Kranjec OPĆE ODREDBE, Članak 4. Pojam posjednik ili vlasnik je potrebno mijenjati i osigurati životinjama status živog bića. Nije prihvaćen Ovaj Zakon je pisan na način da se životinjama tijekom korištenja od strane čovjeka osiguraju primjereni uvjeti života kao i postupanje sa životinjama u skladu s njihovim potrebama te da se osigura zdravlje životinja. Ovaj Zakon daje okvir za donošenje pod zakonskih akata kojima su u potpunosti preuzete direktive Europske unije te se omogućava implementaciju istih. Kroz odredbe u Zakonu životinjama se priznaje da osjećaju bol i patnju, a što može osjećati samo živo biće te se u skladu s tim i osigurava dobrobit životinja. S obzirom na zaštitu životinja tijekom njihovog korištenja od strane čovjeka ovim je Zakonom određena i definicija posjednika te obveze posjednika u odnosu na zaštitu životinja.
207 Tea Čizmek Mesarić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim zabranu za sljedeće: 1. držanje pasa stalno vezanih ili njihovo držanje u boksovima bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora 2. držanje životinja u cirkusima, a držanje i nastupi domaćih životinja dopušteni su samo ''u svrhu prikazivanja vrsti svojstvenog ponašanja koje je istovjetno ponašanju životinja u prirodnom okolišu'' 3. spolni odnos čovjeka i životinje, kao i s tim izjednačeni postupci ili bilo kakvi drugi postupci sa životinjama radi zadovoljavanja spolnih potreba čovjeka. Uvođenje javno dostupnog registra zoofila. 4. bacanje petardi ili drugih pirotehničkih sredstava na životinje 5. korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (samaraši) 6. držanje u zatočeništvu dupina i ostalih morskih sisavaca iz porodice Cetacea, osim u svrhu liječenja, oporavka i zbrinjavanja 7. čupanje perja živoj peradi, protivno odredbama Zakona 8. držanje divljih životinja i stranih životinjskih vrsta u ugostiteljskim objektima te u svrhu prikazivanja javnost, osim u zoološkim vrtovima 9. držanje životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora, osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje 10. davanje kućnih ljubimaca iz skloništa maloljetnim osobama na skrb ili udomljavanje 11. usmrćivanje pasa i mačaka u svrhu proizvodnje hrane i drugih proizvoda 12. izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima 13. parenje domaćih pasa i mačaka s divljim životinjama 14. prodavanje životinja koje su još ovisne o majci ili koje se ne mogu samostalno hraniti te bolesne ili ozlijeđene životinje 15. korištenje za rasplod životinja koje nisu spolno zrele i koje nisu završile svoj rast, životinja nakon odbijanja mladunčadi koje se još nisu oporavile te korištenje bolešću iscrpljene, ozlijeđene ili prestrašene životinje 16. trčanje životinja privezanih uz motorno prijevozno sredstvo koje je u pokretu 17. prijevoz životinja u improviziranim „prikolicama“, kao npr. lovačkih pasa nakon lova 18. zlostavljanje životinja pucanjem u životinju ili izlaganjem životinja vatri, vrućim predmetima, nagrizajućim ili otrovnim tvarima i sl. 19. zajedničko držanje nezdružljivih životinja, a to su životinje koje, pri zajedničkom držanju, mogu jedna drugoj prouzročiti neželjenu trudnoću, ozljede ili smrt. 20. uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno Zakon o zaštiti životinja nema svrhu pogodovanja tvrtkama i pojedincima koji profitiraju na uzgoju i usmrćivanju životinja, nego propisuje zaštitu životinja sukladno dosad postignutim propisima o zaštiti životinja u drugim državama i etičkoj osviještenosti svojih građana. Također, prijelazno razdoblje od 10 godina bilo je i više nego dovoljno da se uzgajivači činčila, kojima je uzgoj činčila uglavnom dodatni izvor zarade, preusmjere na druge vrste proizvodnje, a ne da godinu i pol dana prije stupanja zabrane na snagu traže izmjenu Zakona zbog vlastitog propusta da poštuju Zakon. 21. ubijanje životinja u skloništima 22. Dosadašnji članak glasi:„Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, a koju nije moguće dalje držati ili udomiti, može se nakon 60 dana usmrtiti.2 (članak 57., stavak 4.) Predlaže se novi tekst „Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.“ Obrazloženje: Zakonska odredba koja daje mogućnost usmrćivanja životinja u skloništu nakon određenoga broja dana nije u interesu zaštite životinja niti je usklađena s uhodanom praksom skloništa u Hrvatskoj koja ne usmrćuju životinje i pozitivnim rezultatima zbrinjavanja napuštenih životinja koji iz toga proizlaze. Također, to nije u skladu s voljom građana koji ne žele da njihov novac odlazi na ubijanje životinja, već na zbrinjavanje, udomljavanje i edukaciju, što dugoročno dovodi do dobrih rezultata u interesu životinja i ljudi. Ima primjera poput azila „Udruge pobjede“ iz Osijeka, gdje se životinje ne ubijaju, nego ostaju u azilu do udomljenja (kojih je jako puno), što znači da je takva praksa moguća, ukoliko postoji volja. Psima koji su napušteni tijekom ljetnih mjeseci (kada ljudi napuštaju najveći broj pasa, a najmanje ih udomljuju) jednako treba dati šansu da pronađu dom, kao i da se obave sve potrebne i Zakonom određene mjere poput cijepljenja, kastracije, socijalizacije, oglašavanja i, na kraju, udomljavanja. Najvažnije za uspješno zbrinjavanje i udomljavanje pasa je da skloništa budu neprofitna, čime će zaposlenici biti motivirani provoditi Zakon (oglašavanje životinja, propisana cijepljenja, kastracija, veterinarska njega, edukacija, uključivanje građana, podizanje svijesti o odgovornom postupanju prema životinjama...), a ne čekati rok od 15/30/60/-n dana kako bi ih mogli usmrtiti. Time se postiže i smisao Zakona o zaštiti životinja, a to je štititi životinje, a ne propisima olakšati i opravdati njihovo ubijanje. Praksa pokazuje da su u Hrvatskoj najuspješnija po broju udomljenih životinja skloništa koja ne usmrćuju životinje. Neprofitna skloništa, koja su u sklopu ustanove ili koja vode udruge ulažu velike napore u zbrinjavanje životinja i pokazuju odlične rezultate u provedbi Zakona, dok profitna skloništa koja provode usmrćivanja nisu niti potaknuta da se trude oko udomljavanja i edukacije kao niti oko pravilne skrbi za životinje. Ako Zakon o zaštiti životinja sankcionira pojedinačno zlostavljanje i ubijanje pasa, tada ne smije dopustiti svojim odredbama ubijanje pasa u skloništima, već putem skloništa koja ne usmrćuju životinje pokazati kako treba postupati sa životinjama. Nadalje, određivanje kratkog roka ne omogućuje udomljavanje životinje, a osobito ozlijeđenih i bolesnih, kojima treba više vremena za liječenje i oporavak, kao i starijih pasa. Uz liječenje životinja, u redovitom poslovanju skloništa neophodni su kastracija, socijalizacija odnosno resocijalizacija i oglašavanje životinja, a za što je također potrebno određeno vrijeme. 23. ubijanje ako ima mjesta u skloništu U većini skloništa u Hrvatskoj provodi se odredba članka 57. koja omogućava usmrćivanje neudomljenih životinja nakon 60 dana. Zalažemo se za ukidanje te u javnosti izuzetno nepopularne odredbe, kojoj se protivi velika većina građana Hrvatske. Kako bi skloništa koja usmrćuju pse nakon 60 dana bila potaknutija da ulože sve svoje resurse u oglašavanje životinja i traženje udomitelja, predlažemo da se Zakonom odredi da se životinju ne može usmrtiti ako ima mjesta u skloništu. 24. hvatanje i usmrćivanje glodavaca ljepilom 25. utrke pasa 26. kupiranje lovačkih pasa 27. natjecanja konja u povlačenju trupaca 28. obredno klanje Muslimanski religijski zakoni, između ostalog, zahtijevaju da se životinje kolju rezanjem vrata kako bi bile pri punoj svijesti, čime se olakšava istjecanje krvi i da se iz zaklane životinje mora iscijediti sva krv kako bi meso bilo halal – dopušteno za konzumiranje. Obredno klanje prema židovskim pravilima o prehrani uvjetuje isto. Stoga su nastali apsurdni zakonski propisi u zakonodavstvu EU, kao i Hrvatske, koji propisuju za klanje životinja u klaonicama obavezno omamljivanje, s obzirom na znanstveno dokazanu patnju i bol koju doživljavaju životinje pri usmrćivanju. No, za iste te životinje obaveza omamljivanja je izuzeta ako se životinje usmrćuju za potrebe vjerskih zajednica i njihovih obreda, iako životinje pritom trpe veliku bol, šok i strah, a njihova agonija produžuje se svjesnim umiranjem do iskrvarenja. Prema vjerovanjima većine muslimanskih mesara, sva krv može se iscijediti jedino ako je životinji prerezan grkljan, a da prije toga nije bila omamljena. Međutim, Hanuk Anil sa Sveučilišta u Bristolu u Velikoj Britaniji i njegovi kolege dokazali su još 2006. godine da je količina krvi ispuštena iz životinje jednaka bez obzira je li životinja prije klanja bila omamljena ili ne. ''Omamljivanje ne umanjuje istjecanje krvi, dakle taj prigovor se više ne može koristiti kao opravdanje'', izjavio je Anil kao koordinirator projekta Europske unije za preispitivanje zakonodavstva i pitanja dobrobiti životinja vezanih uz obredna klanja shechita i halal. Dakle, halal klanje ne zahtijeva da životinja bude pri svijesti i stoga su obredna klanja protuzakonita! 29. borbe i inscenirani sukobi životinja Zakonom o zaštiti životinja zabranjene su borbe životinja, poticanje na agresivnost, kao i huškanje životinje na drugu životinju ili na čovjeka. Ova odredba ne smije imati nikakav izuzetak, već barbarski i primitivni načini zabave trebaju evoluirati u moderne priredbe koje ne uključuju iskorištavanje životinja, odnosno koje ne uključuju borbe životinja ili druge oblike sukoba životinja koji se neutemeljeno pokušavaju nazvati tradicionalnima. 30. Drobljenje živih pilića 31. korištenje naprava za kažnjavanje ponašanja životinja Ostali prijedlozi: 1. Za više od devet pasa uvjeti kao za skloništa Prijedlog Ministarstva poljoprivrede: Čl. 49. b Posjednik više od devet pasa koji više ne sišu mora udovoljiti uvjetima iz članka 56. stavka 8. ovoga Zakona, osim ako je riječ o radnim životinjama i uzgojima pasa. Pohvaljuje se inicijativa da posjednici većega broja životinja trebaju osigurati psima adekvatne uvjete držanja. Ipak, predlaže se da se u ovoj odredbi poveća na 20 broj pasa za koje posjednici moraju udovoljiti uvjetima kao za skloništa. Naime, u praksi se može dogoditi da neka osoba ima veliko imanje i bolje uvjete za držanje 15 pasa nego netko drugi za tri psa. Kada se radi o dobrobiti životinje, u ovom slučaju trebala bi biti presudna mogućnost osiguravanja adekvatnih uvjeta držanja. Ovo je osobito važno zato što se ovako predloženom odredbom otežava rad privremenim udomiteljima koji su važna karika u spašavanju pasa s ulica i iz kill skloništa. Nelogično je na ovaj način pooštravati uvjete pojedincima i udrugama koje spašavaju životinje dok, s druge strane, mnoge lokalne zajednice nisu uopće niti krenule provoditi zakonske odredbe koje se odnose na osnivanje skloništa i zbrinjavanje životinja, pa su jedino pojedinci i udruge oni koji odrađuju njihov posao, i to dobrovoljno i volonterski. Stoga će ovako predložena odredba značajno otežati zbrinjavanje životinja koje provode privremeni udomitelji i udruge bez skloništa jer je teško zadovoljiti sve te uvjete koji se inače propisuju skloništima koja zbrinjavaju veći broj životinja. Želi se ukazati i na nelogičnost da se iz ovako predložene odredbe izuzimaju uzgajivači pasa koji profitiraju na uzgoju, a pritom se od njih ne traži udovoljavanje uvjetima kao za skloništa. Time im se izravno pogoduje jer će mnogi od njih i dalje moći držati ženke i štence u uvjetima koje nitko ne kontrolira. S druge strane, nastradat će pojedinci koji u svojem domu žele pružiti privremeni smještaj psima koje u skloništima čeka usmrćivanje, čime će se dugoročno utjecati na porast usmrćivanja životinja u skloništima. 2. Kontrola razmnožavanja kućnih životinja Zakon o zaštiti životinja propisuje (čl. 48., stavci 5. i 6).: (5) Posjednici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom. (6) Posjednici moraju zbrinjavati mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca u skladu s odredbama ovoga Zakona, a u slučaju nekontroliranog razmnožavanja, kada ne žele sami zbrinuti mladunčad, snose troškove njihovog zbrinjavanja. Predlaže se tekst: (5) Posjednici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom kastracijom. (6) Posjednici moraju zbrinjavati mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca u skladu s odredbama ovoga Zakona, a ako ne mogu sami zbrinuti mladunčad, snose troškove njihove kastracije i zbrinjavanja. Obrazloženje: Najveći broj životinja u skloništima pripada neželjenoj mladunčadi kućnih životinja. Ako životinja nije namijenjena uzgoju, riskira se njezino nekontrolirano razmnožavanje, a praksa potvrđuje da gotovo nitko dosad nije snosio troškove zbrinjavanja neželjene mladunčadi svojeg kućnog ljubimca niti je sankcioniran zbog napuštanja životinja, čime se u Hrvatskoj svakodnevno krše odredbe Zakona o zaštiti životinja. Napuštenih i ostavljenih životinja ionako je previše i predstavljaju velik financijski teret za lokalne zajednice i građane, pa neodgovorne skrbnike treba sankcionirati ako ne zbrinjavaju mladunčad životinja o kojima skrbe. Jasnije postavljene zakonske odredbe pospješit će i provedbu Zakona. Predlaže se da se Zakonom propiše kastracija kućnih ljubimaca kao jedini trajan i siguran način kontrole njihova razmnožavanja. 3. Uzgoji kućnih ljubimaca Zakonom o zaštiti životinja ''uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s tri i više rasplodnih ženki ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima koje donosi nadležno tijelo'' (čl. 49, st. 1). Postojeći tekst trebalo bi izmijeniti: ''Uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja o udovoljavanju uvjetima/registraciji koje donosi nadležno tijelo.'' Obrazloženje: Udruga Prijatelji životinja potpuno se protivi uzgoju i prodaji životinja te njihovom iskorištavanju i manipuliranju njihovim reproduktivnim sustavom. No, s obzirom na trenutačno stanje svijesti građana i postojanje uzgajivača, neophodno je registrirati svakoga tko se bavi uzgojem i želi prodavati životinje, bez obzira na broj ''rasplodnih ženki'', jer su sada oni koji imaju manje od tri ''rasplodne ženke'' bez kontrole i to predstavlja sivu zonu uzgoja. Nema pravnog temelja da to budu samo oni koji imaju tri ili više ''rasplodnih ženki'' jer netko može imati npr. dvije ''rasplodne ženke'' psa, svaka ženka može godišnje imati dva legla s prosječno pet štenaca, što je dvadeset pasa godišnje na kojima neregistrirani uzgajivač ubire profit koji se nigdje ne bilježi i, što je još važnije, ne podliježe uvjetima koje propisuje Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji. Stoga je jasno da uzgoji s manje od tri ''rasplodne ženke'' mogu utjecati na tržište, kao i na dobrobit životinja, te bi nadzor i registracija takvih uzgoja pridonijeli konkretnoj kontroli i zaštiti životinja, ali i utjecali na smanjenje napuštenih životinja. Zakonski propisi određuju jednake tržišne uvjete za sve, neovisno o broju ''rasplodnih ženki'' ili bilo koje druge vrste trgovine koja se ne odnosi na živa bića. Apsurdno je da se npr. oni koji proizvode rakiju za vlastite potrebe moraju registrirati, a ako to ne učine, plaćaju novčanu kaznu u iznosu od dvije do deset tisuća kuna, dok se ne traži registracija za prodaju živih bića i zarađivanju na njihovom rasplođivanju, a time niti točno određeni uvjeti pod kojima je takav uzgoj dopušten. Neupitno je da neregistrirani uzgajivači krše odredbe Zakona o porezu na dohodak i Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Zakon definira poreznog obveznika kao fizičku osobu koja ostvaruje dohodak. Uzgajivači općenito, a osobito oni s manje od tri ženke, često su neregistrirani, a ubiru profit nekoliko puta godišnje te na taj način oštećuju državu za pozamašnu svotu novca. Time krše i Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti koji sankcionira slučajeve kada pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar, odnosno kada obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima te kada nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti. Prekršajne su sankcije za navedeno novčani iznos od 10.000,00 do 30.000,00 kuna, ali je sankcioniranje ovakvih uzgajivača svedeno na vrlo rijetke slučajeve. Tzv. ''čistokrvni psi bez papira'' svakodnevno se javno oglašavaju, čime ugrožavaju dobrobit životinja i krše zakone. Koliko su takvi slučajevi česti možemo vidjeti na primjeru internetskog oglasnika Njuškala. U kategoriji ''Kućni ljubimci'' na dan pregleda (siječanj 2016.) u kategoriji životinja za parenje nudila su se 874 oglasa, a u kategoriji ''Psi - prodaja pasa'' čak njih 1422. Pritom naglašavamo činjenicu da uz navedene oglase, koji su većinom oni od neregistriranih uzgajivača, postoji i zasebna kategorija za registrirane uzgajivačnice – ''Psi s rodovnicom''. Riječ je, dakle, o velikom području koje nije adekvatno pokriveno Zakonom. Zakon mora biti jednak za sve te treba zabraniti bilo kakvo oglašavanje za prodaju ako životinje nisu iz registriranog uzgoja i svi trebaju biti registrirani na jednak način. 4. Trajno oduzimanje životinje Članci Zakona o zaštiti životinja koji se odnose na mogućnost oduzimanja životinje glase: Ovlasti inspektora Članak 64. Nadležni inspektor u provođenju nadzora: ... 3. vlasniku odnosno posjedniku može privremeno oduzeti životinju koja se nalazi u stanju na temelju kojega se može zaključiti da životinja trpi bol, patnju ili veliki strah, da je ozlijeđena ili da bi nastavak njezinog života u istim uvjetima bio povezan s neotklonivom boli, ... 6. o privremenom oduzimanju životinje iz točke 3. ovoga članka te predmeta i dokumentacije iz točke 4. ovoga članka mora izdati potvrdu, a oduzetu životinju smješta u sklonište za životinje. Članak 65. (1) Privremeno oduzeta životinja iz članka 64. točke 3. ovoga Zakona može biti vraćena posjedniku ukoliko su ispunjeni uvjeti za njezino daljnje držanje određeni odredbama ovoga Zakona, a u protivnom može biti zbrinuta u skloništu za životinje. (2) Ukoliko životinju nije moguće zbrinuti na jedan od načina navedenih u stavku 1. ovoga članka, životinja može biti usmrćena na trošak vlasnika. Članak 66. (NN 37/13, 125/13) (1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako: 1. ubija životinje, nanosi im bol, patnju i ozljede ili ih namjerno izlaže strahu (članak 4. stavak 1.), ... (4) Za prekršaj iz stavka 1. točke 1. ovoga članka počinjen na kućnom ljubimcu drugi put, fizičkoj osobi uz novčanu kaznu može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja kućnog ljubimca i zabrana nabavljanja druge životinje. Mišljenje i prijedlog novog teksta: treba se omogućiti trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put. Ovlasti inspektora u članku 64. Zakona: Njegove predložene dopune ove odredbe omogućile bi inspektorima privremeno oduzimanje ne samo životinje ''koja se nalazi u stanju na temelju kojega se može zaključiti da životinja trpi bol, patnju ili veliki strah, da je ozlijeđena ili da bi nastavak njezinog života u istim uvjetima bio povezan s neotklonivom boli'' nego i životinje koja je ''zanemarena u odnosu na zdravlje, smještaj, ishranu i njegu, a da ne trpi bol, patnju ili veliki strah''. Tako formulirana odredba omogućava i privremeno oduzimanje životinje koja je zanemarena u odnosu na zdravlje, smještaj, prehranu i njegu. To je značajan pomak u odnosu na još aktualni Zakon jer uzima u obzir problem koji je često prisutan u praksi, a koji onemogućava inspektoru, ali i komunalnom redarstvu, provođenje mjera koje bi dovele do bitne zaštite dobrobiti životinje. Trenutačno, kao što je naveo veterinarski inspektor: ''Da bi se trajno oduzela posjedniku životinja mora se provesti poseban postupak pred Sudom, a pri pokretanju postupka mora se od suda zahtijevati zaštitna mjera trajnog oduzimanja u skladu s člankom 50. stavkom 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13), te se takva mjera određuje na najdulji period od 1. godine, što znači da ako i sud donese odluku o oduzimanju životinje može posjedniku donijeti zabranu držanja životinja u trajanju do 1 godine. Oduzeta životinja je predmet u postupku, te podliježe javnoj dražbi što dodatno otežava postupak.'' Dakle, trenutačni postupak oduzimanja životinja preko suda ograničava rad inspektorima i komunalnom redarstvu te zbog svoje složenosti, dugotrajnosti i obaveze vraćanja životinje posjedniku nakon maksimalno godine dana onemogućava učinkovitu pomoć životinji. Stoga se predlaže da se istim člankom propiše i mogućnost trajnog umjesto privremenog oduzimanja životinje. Postoje slučajevi dugogodišnjeg zlostavljanja životinja (npr. pas sa zagnojenim vratom od lanca urezanog u meso, izgladnjivana životinja i sl.) kada je nužno da se omogući trajno oduzimanje životinje i mogućnost udomljavanja životinje k posjedniku koji joj može osigurati primjerene uvjete držanja. Kaznenim odredbama u članku 66. propisano je novčana kazna za pravnu osobu ako ''1. ubija životinje, nanosi im bol, patnju i ozljede ili ih namjerno izlaže strahu (članak 4. stavak 1.)'', uz napomenu: ''Za prekršaj iz stavka 1. točke 1. ovoga članka počinjen na kućnom ljubimcu drugi put, fizičkoj osobi uz novčanu kaznu može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja kućnog ljubimca i zabrana nabavljanja druge životinje.''. Praksa pokazuje da postoje slučajevi kada mogućnost samo privremenog oduzimanja životinje ozbiljno narušava dobrobit životinje i čak predstavlja daljnju opasnost za njezino zdravlje i život. To je osobito izraženo u mogućnosti da netko može dvaput ubiti životinje i dvaput učiniti prekršaj na način da nanosi životinjama bol, patnju i ozljede ili ih namjerno izlaže strahu, i tek tada može mu se ''izreći i zaštitna mjera oduzimanja kućnog ljubimca i zabrana nabavljanja druge životinje''. Takve odredbe, nažalost, idu u korist zlostavljača životinja. To potvrđuje primjer Ostoje Babića koji je na naročito okrutan način, šipkom, vilama i sjekirom, zatukao mladu kujicu koju je vezao za lanac, zato što se veselila prolaznicima umjesto da na njih laje. Nesretna kujica, unakažena od udaraca, umirala je sporo i u mukama dok joj policajac koji je stigao na poziv susjeda nije skratio muke hicem iz pištolja. Zahvaljujući odredbama Kaznenog zakona, 2006. godine Babić je osuđen na zatvorsku kaznu od pet mjeseci, koju je i odradio. Tada još nije bio izglasan Zakon o zaštiti životinja i apeliralo se da se njime trajno zabrani držanje životinja zlostavljačima i ubojicama životinja. Čekanje da se prekršaj dogodi drugi put nije niti edukativno niti poticajno za zaštitu životinja. Apsurdno je čekati da neki Ostoja Babić nabavi novog psa i zatuče ga kako bi mu se, sukladno aktualnim odredbama Zakona, nakon počinjenog prekršaja na kućnom ljubimcu drugi put mogla izreći ''zaštitna mjera oduzimanja kućnog ljubimca i zabrana nabavljanja druge životinje''. Stoga predlaže se da se: - članak 64. izmijeni na način da se briše izraz ''privremeno'' - članak 65. izmijeni na način da glasi: Članak 65. (1) Oduzeta životinja iz članka 64. točke 3. ovoga Zakona mora biti zbrinuta u skloništu za životinje, udomljena ili prodana. - članak 66. izmijeni na način da glasi: Članak 66. (1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako: 1. ubija životinje, nanosi im bol, patnju i ozljede ili ih namjerno izlaže strahu (članak 4. stavak 1.),... (4) Za prekršaj iz stavka 1. točke 1. ovoga članka počinjen na kućnom ljubimcu, fizičkoj osobi uz novčanu kaznu izriče se i zaštitna mjera trajnog oduzimanja kućnog ljubimca i zabrana nabavljanja druge životinje. Ovako predloženim izmjenama Zakona može se u velikoj mjeri olakšati rad inspekciji i komunalnom redarstvu te poboljšati mogućnost zaštite zlostavljanih životinja, odnosno kućnih ljubimaca. 5. Neprofitni karakter skloništa za životinje Čl. 56., st. 1. Zakona glasi: Sklonište za životinje može osnovati fizička ili pravna osoba. Predlože se tekst: (1) Sklonište za životinje može osnovati fizička ili pravna osoba. (1a) Sklonište mora biti neprofitnog karaktera. Obrazloženje: Skloništa vođena od strane profitne organizacije za cilj imaju uzeti što je više moguće sredstava od gradova s kojima imaju ugovor i što manje sredstava uložiti u dobrobit životinja i provedbu zakonskih odredbi, kako bi njihovo poslovanje bilo profitabilno. To rezultira većim troškovima za građane, manjom skrbi za životinje i manjim udomljavanjem životinja, te nepravilnom provedbom Zakona o zaštiti životinja. Dobar primjer je grad Osijek u kojemu je gradska uprava sklopila ugovor s profitnom organizacijom kojoj je temeljem ugovora višestruko porasla dobit, grad je izgubio ogromnu količinu uloženog novca svojih građana, a učinilo se iznimno malo glede zbrinjavanja životinja i provedbe Zakona o zaštiti životinja. S druge strane, u istome gradu djeluje neprofitna organizacija koja je dobila višestruko manja sredstva od grada i odradila nekoliko puta veći posao glede zbrinjavanja, oglašavanja, udomljavanja životinja, edukacije građana i sprječavanja napuštanja, odnosno za puno manje novaca je kvalitetnije i pravilnije provodila Zakon o zaštiti životinja, pomažući cijeloj zajednici. Primjer Zagreba pokazuje kako se je, za jednaki iznos uloženih novčanih sredstava od strane poreznih obveznika, prekidom ugovora s profitnom organizacijom i prelaskom skloništa pod gradsku ustanovu, dobila znatno veća efikasnost, veći broj zaposlenih, veći broj zbrinutih i udomljenih životinja, počela se provoditi edukacija i tako dalje. Primjer Grada Karlovca koji i dalje krši zakon i podupire netransparentan rad tvrtke CRPK d.o.o. kojoj je koncesijom povjerio poslove držanja i zbrinjavanja pasa s područja Karlovačke županije, pokazuje sve negativne aspekte ulaganja novca poreznih obveznika u profitne organizacije koje zbrinjavaju životinje. Za ilustraciju, iz dostavljenih podataka tvrtke CRPK d.o.o. u 'skloništu' u Utinji, 2012. godine od ukupno uhvaćenih 536 pasa, usmrćeno je čak 289 pasa, dok ih je 79 umrlo. Udomljeno je samo 159 pasa, i to prvenstveno zahvaljujući velikom angažmanu i trudu volontera, a ne 'skloništa'. Navedeno 'sklonište' višestruko je prijavljivano inspekcijama i već je 10 godina pod povećalom javnosti zbog grubih kršenja zakona i rada neusklađenog s propisima iz područja veterinarstva. Također, pod istragom inspekcija i medija je i Sklonište za životinje Pokupsko Cerje s kojim je Grad Velika Gorica imao potpisan ugovor o zbrinjavanju pasa. Iako sklonište dobiva mjesečno za svakoga psa iznos od 2000 kuna, psi se ne kastriraju jer vlasnik tvrdi da nema dovoljno novaca za to, zbog čega se razmnožavaju u skloništu; ne postoji informacijski centar niti je uložen ikakav trud oko oglašavanja pasa, vlasnik skloništa objašnjava da u skloništu nema izvješenih podataka o psima jer vlaga brzo uništi papir; radno vrijeme skloništa nije prilagođeno građanima; psi izlaze iz skloništa bolesni i preplašeni, a kujice skotne; broj udomljenih pasa je jako mali, a vlasnik skloništa odbija omogućiti volonterima udomljavanje pasa prije isteka roka od 60 dana govoreći: ''Radije ću ubiti psa, bolje mrtav u škrinji nego da je privremeno udomljen u loše uvjete.'' S druge strane, primjeri Čakovca i Varaždina pokazuju koliko učinkovitije i uz znatno manja sredstva neprofitne organizacije provode zakonske propise i uspješno udomljavaju životinje. Provođenje Zakona o zaštiti životinja znatno bi se olakšalo kada bi se napravio uvjet da skloništa moraju biti neprofitnog karaktera - udruge, ustanove, javne službe, dakle organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljenog posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca. U prilog tome govore i jednaka iskustva u drugim državama. Sve profitne organizacije koje se trenutačno bave tim poslom mogle bi i dalje nastaviti s radom ako to žele, samo što bi trebale osnovati neprofitnu organizaciju i nastaviti preko nje s radom. Zarađena sredstva morale bi ulagati u rad skloništa, čime bi se onemogućilo lako stvaranje profita od novca građana i na štetu životinja. 6. Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa Lokalne zajednice koje su ispoštovale Zakon, koji je na snazi od 2007. godine, s pravom su nezadovoljne što druge jedinice lokalne samouprave ne postupaju sukladno Zakonu i što nisu osnovale skloništa, a dosad su imale i više nego dovoljan rok. Predlaže se tekst: Članak 66. (1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako: 19. postupa protivno odredbi članka 56. stavka 4. ovoga Zakona, ili 19. ne osnuje sklonište za životinje (članak 56. stavka 4.), Obrazloženje: Zakon o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, dok ''obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave'' (članak 56., stavci 4. i 5.). Unatoč tome, mnoge lokalne zajednice od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007. godine nisu izgradile skloništa, čime krše Zakon, pa je nužno pronaći način prisile, odnosno propisati kaznene odredbe, kako bi jedinice lokalne samouprave ozbiljno shvatile Zakon i počele ga provoditi. Do sada se pokazalo da lokalne zajednice ne shvaćaju dovoljno ozbiljno provedbu Zakona, odnosno mnoge nisu niti krenule u ispunjavanje uvjeta koji su im propisani Zakonom o zaštiti životinja. Određivanje jasnih kaznenih odredbi znatno bi popravilo situaciju i lokalne zajednice krenule bi izvršavati ono što su već trebale ispuniti. Pokazalo se da se često ne radi o nedostatku novca, već jednostavno o zanemarivanju nečega zbog čega niti ne mogu biti kažnjene. Zakon tu mora biti jasniji i određeniji. Također, lokalne zajednice ne uviđaju da su one dužne provoditi zakonske odredbe - da se prema napuštenim životinjama trebaju odnositi kao i skrbnici prema svojim životinjama, da su one njihova odgovornost, da trebaju provoditi i programe kastracije itd. Često se opravdavaju ugovorom koji imaju s nekim od skloništa, bivših veterinarsko-higijenskih servisa, iako time ne ispunjavaju sve uvjete i obaveze koje im nalaže Zakon. Pred zakonom svi trebaju biti jednaki, kako svi građani, tako i gradonačelnici. Primjerice, Grad Split predlagao je izgradnju novog zoološkog vrta, za što su potrebna milijunska novčana sredstva, dok istodobno tako veliki grad do danas nije izgradio sklonište. U redu je da manja općina ima ugovor s nekim registriranim skloništem, ali Split je grad koji s prigradskim naseljima broji gotovo 300.000 stanovnika. Nadalje, Splitsko-dalmatinska županija je najveća županija u Republici Hrvatskoj i jedna od najgušće naseljenih, sa 16 gradova i 39 općina. Uzmimo u obzir i da se tijekom ljeta njezino stanovništvo zbog turizma barem dvaput poveća. Kako je moguće da cijeloj toj županiji nije potrebno ni jedno jedino sklonište za napuštene životinje?! Tko je nadležan i kako točno prisiliti Splitsko-dalmatinsku županiju da izvrši svoje zakonske obaveze? Ili makar jedan njezin grad? Zbog ovakvih slučajeva kojih je zaista mnogo diljem Republike Hrvatske, tražimo da se za ovu odredbu odredi kaznena odredba. 7. Udomljavanje životinja nakon pokusa Čl. 9. Zakona o zaštiti životinja glasi: (3) Usmrćivanje životinja može se provesti ako: 16. je životinja uzgojena za korištenje u pokusima, ali se neće koristiti u predviđenom pokusu ili nekom drugom pokusu pa se zato smatra suvišnom pokusnom životinjom ili ako je takav postupak potreban zbog dobrobiti pokusne životinje Prijedlog teksta: (3) Usmrćivanje životinja može se provesti ako: 16. je životinja uzgojena za korištenje u pokusima, ali se neće koristiti u predviđenom pokusu ili nekom drugom pokusu, a nije ju moguće udomiti, pa se zato smatra suvišnom pokusnom životinjom ili ako je takav postupak potreban zbog dobrobiti pokusne životinje Obrazloženje: životinju uzgojenu za korištenje u pokusima treba ponuditi na udomljavanje prije nego što se usmrti. Udomljavanje je dopušteno i Direktivom 2010/63/EU te je regulirano u nekim zakonodavstvima. Više informacija može se naći na web-stranici organizacije RSPCA: http://science.rspca.org.uk/sciencegroup/researchanimals/ethicalreview/functionstasks/housingandcare/rehoming i na http://www.beaglefreedomproject.org/right_to_release. To posebno vrijedi za pse i mačke koje se koriste u pokusima, ali i za sve ostale životinje. Dosad je ova inicijativa postala dijelom zakonodavstva u američkim saveznim državama Minnesoti (i uspješno se implementira), Kaliforniji, Connecticutu i Nevadi, a u tijeku je i uvrštavanje tog prijedloga u zakonodavstva saveznih država Illinois i New York. Navedeni propisi zahtijevaju od laboratorija da svaku životinju mogu koristiti najviše dvije godine, a nakon toga da ju ponude skloništu ili organizaciji za spašavanje prije nego ih usmrte, tako dugo dok su dovoljno zdrave da mogu ići u novi dom. U veljači 2016. godine počela su i u Indiji udomljavanja pasa iz laboratorija. U prvom valu oslobođena su 64 psa iz laboratorija Adivus u indijskome gradu Bangaloreu. Do njihova puštanja na slobodu došlo je zahvaljujući novim smjernicama koje nalažu laboratorijima da daju na udomljavaju pse korištene u pokusima. Smjernice o ponovnom korištenju i rehabilitaciji pasa objavilo je Indijsko povjerenstvo za kontrolu i nadziranje testiranja na životinjama (CPCSEA) u listopadu prošle godine. Propisuje se da se psi mogu koristiti u pokusima maksimalno tri godine, a nakon toga moraju se rehabilitirati. Za vrijeme trajanja trogodišnjeg razdoblja testiranja strože će se nadzirati korištenje pasa: psi se mogu nanovo koristiti jedino ako za vrijeme prethodnog testiranja nisu patili od štetnih učinaka te njihova dobrobit nije bila ugrožena. Ponavljanje testiranja na pojedinom psu bit će moguće jedino uz prethodnu dozvolu CPCSEA-a. Psi na kojima se neće ponavljati testiranja također će se rehabilitirati i udomljavati. Organizacije za zaštitu životinja surađuju s laboratorijima kako bi se psi udomili. Stoga predlaže e da se udomljavanje životinja nakon pokusa također regulira ili ovom odredbom ili nekom drugom u dijelu Zakona koji se odnosi na provođenje pokusa na životinjama. 8. Obveza pružanja pomoći Članak 6. Zakona o zaštiti životinja glasi: Svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ukoliko to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći. Predlaže se tekst: Svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ukoliko to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći. Ako nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, pružanje potrebne pomoći mora organizirati i financirati jedinica lokalne samouprave. Obrazloženje: Najčešći način na koji životinje stradaju jest na cesti, a osoba koja je upravljala vozilom najčešće produži dalje. Ako se nađe netko tko želi pomoći životinji, a nema novaca za liječenje (što je uglavnom slučaj), nijedna veterinarska stanica neće preuzeti životinju na liječenje. Smatra se da bi, u cilju zaštite i sigurnosti građana, financiranje skupljanja i liječenja ozlijeđenih životinja trebale osigurati jedinice lokalnih samouprava, u suradnji s nekom od veterinarskih ambulanta/stanica. Opasno je da građani sami diraju ozlijeđene životinje koje mogu reagirati i agresivno zbog straha i šoka. Također, needucirana osoba može na taj način pogoršati ozljedu. Ako ozlijeđena životinja leži na cesti, postoji opasnost i od daljnjih prometnih havarija jer će većina ljudi pokušati zaobići životinju. Neophodno je to jasnije regulirati jer je paradoks da imamo službu koja će skupiti mrtvu životinju, onu koja će skupiti živu, ali ozlijeđene su izvan sustava, sve dok se spontano ne oporave ili ne umru. Vezano uz navedeno, čl. 56., st. 5. glasi: Obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave. Trebalo bi ga izmijeniti u: Obavljanje poslova zbrinjavanja napuštenih, izgubljenih i ozlijeđenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
208 Tatjana Zajec ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Protivim se eutanaziji životinja u skloništima nakon isteka 60 dana, jer skloništa koja rade na udomljavanju svojim primjerom pokazuju da je taj rok aposlutno nepotreban i nehuman, a pridnosi neradu skloništa koja sklapaju ugovore s JLS i čekaju da istekne rok od 60 dana. Za to vrijeme svi ostali rade njihov posao i oglašavaju životinje za udomljavanje (građani, udruge za zaštitu životinja i sl.) što je zakonska obveza samih skloništa. Ne postoji niti kontrola niti postoje info centri koje zakon propisuje, a ne postoje niti kaznene odredbe za nepoštivanje zakona u takvim slučajevima. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja. Člankom 70. Zakona određeno je da su osnivači skloništa dužni podatke o napuštenim i izgubljenim životinjama evidentirati putem jedinstvenog informacijskog centra za napuštene i izgubljene životinje u Upisniku kućnih ljubimaca koji vodi nadležno tijelo, a podaci su dostupni javnosti.
209 Tatjana Zajec ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA, Članak 61. Smatram da ne smije dopustiti držanje i nastupanje domaćih životinja u cirkusima, jer one ne mogu pokazati vrsti svojstveno ponašanje koje je istovjetno onom u prirodi, ako se stalno voze, utovaruju i istovaruju. Takve radnje domaćim životinjama predstavljaju jednak stres kao i bilo kojim drugim vrstama životinja i ne postoji mogućnost omogućavanja 5 sloboda na takav način. Osim toga ne postoji kontrola rada odgovornih osoba s tim životinjama kao što ne postoji niti obveza određene razine osposobljavanja za rad s njima. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Damiri Marušić uz ovaj članak.
210 Tatjana Zajec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 54. Svaki uzgoj kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji treba imati rješenje o registraciji uzgoja, jer se životinje napuštaju bez obzira na broj uzgojnih ženki i zasigurno je to jedan od razloga velikog broja napuštenih legala štenadi uz njihovo krijumčarenje i ulazak preko granica Republike Hrvatske, a iz okolnih zemalja regije. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Karamarko uz ovaj članak.
211 Tatjana Zajec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 52. Kako je na ovakav način napisan članak u dosadašnjoj praksi bio u potpunosti neprovediv i nije bilo moguće kontrolirati posjednike koji su i doveli do situacije u kojoj postoji mladunčad koja se ne može zbrinuti, ta su prekobojna legla pala na teret skloništima za životinje bez ikakve mogućnosti da posjednici snose troškove zbrinjavanja, jer se posjednik ne zna tako su i skloništa sama snosila troškove zbrinjavanja. Upisi nekastriranih ženki trebali bi biti omogućeni u bazu podataka Lysacan jednako kao i obveza upisa npr. opasnog psa i onda se kontrola može provoditi kao u nekim zemljama EU. Tad je posve moguće uvesti i obvezu kastracija nekastriranih životinja u određenom roku uz iznimke propisane zakonom (npr. uzgojne jedinke i sl.). Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
212 Tatjana Zajec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Pohvaljujem veliki iskorak u ovom prijedlogu zakona, a koji zabranjuje trajno držanje pasa vezanima no vrlo jasno treba razlučiti što točno znači odredba stalno vezan i odrediti minimalne uvjete za držanje te onemogućiti tumačenje ove odredbe zakona prema vlastitom nahođenju svake lokalne samouprave zasebno. Djelomično prihvaćen Pogledati odgovor Zoranu Stanku uz ovaj članak.
213 Tatjana Zajec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 50. Pohvaljujem ovaj članak kao početak brige o prodanim i udomljenim životinjama te načinu da se stane na kraj krijumčarenju te sivom tržištu. Kako u Republici Hrvatskoj već godinama rade skloništa za životinje koja bez problema udomljuju životinje s ugovorima o udomljavanju te niti jedna osoba ne odbije dati na uvid osobne dokumente tako i ne postoji razlog da se isto ne provodi i u trgovinama koje životinje prodaju. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
214 Tatjana Zajec DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 37. Kako je ovo Zakon o zaštiti životinja i trebao bi štititi prava životinja, a ne privatne interese određenih interesnih skupina, tako i u Odbor za zaštitu farmskih životinja ne bi smjeli biti imenovani predstavnici udruga farmera i uzgajivača jednako kako i u Odbor za zaštitu kućnih ljubimaca i drugih životinja ne bi smjeli biti imenovani predstavnici udruga ili saveza uzgajivača ili trgovina kućnim ljubimcima. To su skupine koje žive od životinja i zasigurno nisu kvalificirani da daju mišljenja o pravima životinja ili njihovoj zaštiti. Neprihvatljivo je da nema predstavnika etičara koji su školovani i zasigurno kvalificirani da daju mišljenja o nečijim pravima i zaštiti! Smatram ovo najvažnijim dijelom zakona, jer će utjecati na sva dalje izmjene koje bi trebale ići u smjeru zaštite i razmišljanja o pravima životinja, a ovo je jedini zakon u Republici Hrvatskoj koji bi trebao štititi životinje. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Martini Demirović uz ovaj članak.
215 Tatjana Zajec OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 11. Rok iz članka 67. stavka 3. ovoga Zakona potpuno je nepotreban za svako sklonište koje se drži odredbi ovoga zakona i aktivno sudjeluje u promociji svoga rada, akcijama udomljavanja životinja, ima info centar, sudjeluje u aktivnostima koje organizira Volonterski centar (koji ima podružnice u svim dijelovima Republike Hrvatske), surađuje s ostalim skloništima na područuju Republike Hrvatske kao i cijele Europske Unije i radi sve potrebne radnje da udomi životinju. Eutanazije tad nemaju nikakvu svrhu, jer se svaki pas može udomiti unutar Europske Unije! Protivim se eutanaziji zdravih pasa koje skloništa nisu aktivnim mjerama udomljavala i čije aktivnosti unutar boravka svake pojedine životinje od tih 60 dana, nadležne institucije nisu kontrolirale! Prihvaćen Prihvaćeno.
216 Tatjana Zajec OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Pozdravljam članak kojim se i dalje zabranjuje uzgoj životinja za krzno no rok od 10 godina bio je sasvim dovoljan za sve zainteresirane skupine i treba i dalje ostati odredba koja zabranjuje uzgoj SVIH životinja za krzno bez produljenja prijelaznog razdoblja! Ovo je zakon koji bi trebao štititi životinje, a ne pojedine interesne skupine! Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
217 Tatjana Glujić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Predlažem da se Zakon o zaštiti životinja i podzakonski akti temelje na načelu da su sve životinje živa bića, a ne stvari te da ih se u skladu s tim načelom mora i tretirati. Stoga podržavam i tražim: 1. Zabranu uzgoja životinja za krzno, npr. činčila i dr. 2. Zabranu ubijanja životinja i pasa i mačaka u skloništima nakon 60 dana 3. Zabranu držanja i korištenja životinja u cirkusima 4. Zabranu korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca 5. Zabranu utrka, borbi i insceniranih sukoba životinja, te kažnjavanje organizatora 6. Zabranu žigosanja kopitara sa užarenim željezom 7. Zabranu obrednog klanja 8. Zabranu drobljenja živih pilića 9. Zabranu držanja dupina u zatočeništvu 10. Registraciju uzgoja svih kućnih ljubimaca 11. Zabranu trajnog držanja pasa na lancu 12. Zabranu kupiranja svih pasa 13. Uvođenje Policije za hitno spašavanje životinja (tzv. animal rescue team) 14. Zabranu korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja 15. Zabranu korištenja naprava ošica (žičane omče) za hvatanje životinja 16. Strogo sankcioniranje počinitelja bilo kakvog oblika nasilja nad životinjama. 17. Obavezan pristup psima u SVIM skloništima, odnosno uvesti vrijeme posjeta onim skloništima koja provode politiku usmrćivanja nakon 60 dana. U jednom takvom u mom gradu pristup nezaposlenima je zabranjen, te se tim neprofesionalnim pristupom uvelike umanjuje šansa udomljenja pasa iz takvog "skloništa".. NE podržavam prijedlog da osobe koje imaju više od 9 (odraslih pasa) pasa moraju zadovoljiti sve uvjete koje ima jedno sklonište. Podržavam prijedlog Udruge „Mijau“ iz Rijeke da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: 1. Sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje. 2. Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda. 3. Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
218 TAMARA KLAIĆ-STETTER ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 70. Smatram komentar udruge SPAS iz Varaždina primjerenim jer ocrtava opasnost koja proizlazi iz članka 70 stavaka 4 i 5 i stavka 71. Ove odredbe same po sebi nisu loše ali bojim se da će opet biti previše sastanaka, rasprava i diskusija kao da se još ništa do sada nije naučilo. Bojim se da će na to otići previše novaca ili da će se financirati pogrešni pogrami. Nemam ništa protiv edukacija građana (ovdje mislim i na ruralno stanovništvo gdje su problemi osobito istaknuti), ali mislim da je bolje sredstva upotrijebiti na kastracije. Kastracije pasa vlasnika su neophodne i ovdje treba utrošiti raspoloživa financijska srestva. Edukacijski programi često su „gutali“ novčana sredstva a nisu donijeli baš previše rezultata. Što se tiče "podizanja svijesti", smatram da se svijest o društveno prihvatljivom ponašanju stvara dugotrajnim ponavljanjem ponašanja koje zakon nalaže kao obvezno odnosno dugotrajnim ponavljanim izbjegavanjem onakvog ponašanja koje je zakonom sankcionirano. Napušteni psi nisu pali s neba, niti mi imamo probleme pasa kao u Rumunjskoj gdje se oni razmnožavaju u dugotrajnom životu na ulici. U Hrvatskoj napušteni psi ne ostaju dugo na ulici, razmnožavanje uslijeđuje kod vlasnika pasa pa je ovdje potrebno djelovati u odgovarajućem pravcu. Stoga i program OIE koliko god je pohvalan, jednostavno više nije relevantan pogotovo ne za Republiku Hrvatsku. Ispitivanje uzroka rasta populacije pasa je potpuno suvišno, jer su udruge za zaštitu životinja a u međuvremenu i većina javnosti s time dobro upoznati. Ukoliko to samo želi, zakonodavac može jednom odredbom novog zakona zauvijek riješiti problem napuštenih pasa. Konačno sjećam se uvođenja visokih poreza na automobile bez katalizatora. Koliko dugo je trebalo da ti automobili nestanu sa ulica? Mislim da je to bilo vrlo brzo, i to bez apeliranja na svijest vlasnika automobila. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Pet centru d.o.o. uz ovaj članak.
219 TAMARA KLAIĆ-STETTER PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Podržavam prijedloge Prijatelja životinja, smatram da je Nacrt uveo djelomična poboljšanja u odnosu na sadašnji zakon, ali još uvijek nedovoljna, pa se čini kao da se interesi određenih skupina još uvijek stavljaju iznad interesa većine građana. Naročito je to vidljivo uvođenjem prijelaznog razdoblja za uzgajivače činčila. Njihov ekonomski interes odnosno kako to sami tvrde, njihova egzistencija ovisi o uzgoju činičila. Mnogi ljudi na žalost ne mogu osigurati egzistenciju niti svojim poštenim radom, a ovdje se eto traži od većine građana RH da toleriraju ekonomski interes manjine koja taj interes ostvaruje na način koji nema uporišta niti u interesu zajednice niti u etičkom i humanom poimanju svijeta oko nas. Konačno i sami uzgajivači naglašavaju da su njihovi kupci stranci, te da je u nekim zemljama uzgoj činičila legalan i dopušten. Kako je mnogo mladih sposobnih ljudi koji rade pošten i stručan posao moralo napustiti zemlju u potrazi za poslom, to ne vidim razloga da i oni uzgajivači činčila koji neće moći ostvariti svoj ekonomski interes u RH jednostavno odu trbuhom za kruhom tamo gdje smatraju da im za uzgoj činčila nitko neće prigovarati. Mislim da ukoliko većina ljudi ovdje smatra uzgoj činčila neprimjerenim i barbarskim, onda to treba poštovati. Mnoga zvanja i zanimanja su izumrla razvojem tehnologije, umjetnog materijala, masovne prozvodnje itd. Ljudi koji su ih obavljali su se morali preorijetirati na nešto drugo, pa će to učiniti i uzgajivači činčila. Ukoliko smatraju da je EU naklonjena uzgoju onda nek izaberu neku zemlju u kojoj će uzgajati činčile. Ja osobna želim da moja zemlja bude civiliziranija i bolja, humanija i vrijednija od većine ostalih u Evropskoj uniji. Smatram da se trebamo povesti za onima koji su bolji od nas, a ne za onim koji još uvijek tapkaju u mraku. Primljeno na znanje Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
220 TAMARA KLAIĆ-STETTER ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 52. Odličan komentar udruge SPAS iz Varaždina koji vjerno odražava svakodnevicu u Republici Hrvatskoj. Odredba članka 52. ne obećava nikave promjene sadašnjeg stanja, jer i zakon koji je još na snazi "savjetuje" posjednicima da spriječavaju nekontrolirano razmnožavanje kućnih ljubimaca ali u praksi to jednostavno ne funkcionira. Tko može na štenacima ostavljenim uz cestu iliu šumi zaključiti tko im je majka odnosno koji je to neodgovorni vlasnik postupio protivno zakonu i kako mu dokazati da je to učinio? Bojim se da će i uz novu odredbu zakona zajednica kao i dosada plaćati troškove smještaja ili će udruge i pojedinci na vlastiti trošak uz gomilu pasa za koje se već brinu , biti prisiljeni pobrinuti se i za podmladak kućnog ljubimca čiji vlasnik smatra da je njegovo temeljno pravo ne kastrirati psa ili mčku koju posjeduje. Osobito smatram da bi to vrijedilo za ženke čija bi obveza kastracije morala biti propisana zakonom ako nisu namijenjene kontroliranom i registriranom uzgoju. Inače smatram da bi uvođenje poreza na nekastriane pse bilo još bolja solucija, jer se radi o preventivnoj mjeri koja je generalnog karaktera. Što znači da je jeftinija i efikasnija dok su kazne sukcesivnog i singularnog karaktera. U praksi to znači da treba pokrenuti represivni aparat da bi se kaznilo pojedinca a to može biti dugotrajno i skupo. Uvođenjem poreza na nekastrirane kuje kao modificirane opcije općenitog poreza na pse koji je za našu zemlji neprihvatljiva solucija, doći će u roku od jedne do dvije godine do znatnog smanjenja u porastu populacije kućnih životinja. Konačno, jednostavnom se računicom može doći do brojke u porastu populacije pasa kad se primjerice imaju dva legla godišnje npr. po pet pasa te su (hipotetski) svi mladunci ženke, koje su za 6 mjeseci spolno zrele, dolazimo do brojke od 925 pasa- samo od jedne kuje za dvije godine!!!(mozda sam fulala za oko pet pasa plus minus) Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak. Ovim Zakonom se ne određuje porez na pse jer isto nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede.
221 TAMARA KLAIĆ-STETTER PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA U cijelosti podržavam prijedloge Prijatelja životinja. Osvrnula bi se na poglavlje o napuštenim životinjama, koje ne dovodi do poboljšanja sadašnjeg stanja. Nacrtom se uvodi: 1. - obveza posjednika više od 9 pasa (ne računaju se štenci koji sišu) da ispune uvjete kao za skloništa, čemu se protivim 2 -obveza kastracije pasa u skloništima (bez obzira što će psi neposredno biti usmrćeni u „skloništima“ koja provode usmrćivanje nakon 60 dana od dana hvatanja ako ne budu udomljeni ), čemu se također protivim 1.) Obveza ispunjavanja uvjeta za sklonište za sve koji posjeduju više od 9 pasa predstavlja diskriminaciju, jer dok vlasnici „skloništa“ vraćaju ulaganja temeljem ugovora o koncesiji sa jedinicom lokalne samouprave, dotle privremeni udomitelji moraju sami snositi sve ili većinu troškova. Pomanjkanje materijalnih uvjeti za skloništa kod privremenih udomljenja kompenzira se humanim uvjetima; brigom, pažnjom i ljubavlju. U profitnom „skloništu“ gdje se psi usmrćuju nakon 60 dana , psi su s v j e s n i usmrćivanja te su pod pod stalnim stresom. Prihvatljivo bi bilo uvesti vrstu„stručnog ispita“ kao npr. u Njemačkog (§ 11 Zakona o zaštiti životinja, ) odnosno znanje posjednika o problemima povezanim sa držanjem većeg broja pasa. Puno pasa kojima je istekao rok u „skloništu“ neće moći biti spašeni privremenim udomljenjem, jer pojedinci i udruge koji spašavaju pse od usmrćivanja u skloništu ili sa ceste neće moći ispuniti uvjete kao za sklonište. Nadalje, ljubitelji pasa koji imaju inače sve uvjete da zbrinu više od 9 odraslih pasa, morati će ispunjavati uvjete za skloništa ako ih žele trajno udomiti; da li će morati zaposliti ljude, osigurati karantenu i slično??. 2.) Uvođenje obveze kastracije pasa u „skloništima“ gdje se psi usmrćuju nakon 60 dana je van svake pameti i predstavlja još jedan dobrodošao izvor prihoda za njihove vlasnike. Tako će oni još jednom jednom trljati ruke, jer će sad osim troška hvatanja životinja (kad imaju i vet-hig servis), cijepljenja, čipiranja, troška usmrćivanja pasa i odvoza lešina, moći na teret jedinice lokalne samouprave odnosno poreznih obveznika naplatiti i kastraciju psa prije nego što ga usmrte. Bravo!! N i s u nažalost prihvaćeni slijedeći prijedlozi Prijatelja životinja 3. - neprofitnost skloništa za napuštene životinje, 4.- zabrana usmrćivanja skloništima 5, obveza kastracije pasa i mačaka kod vlasnika/posjednika 3) Očito da naš sustav „potiče poduzetništvo“, jer na očigled ide na ruku vlasnicima onih „skloništa“ koja su osnovana kao ekonomski orijentirane jedinice koje obavljaju gospodarsku djelatnost usmjerenu na dobit i usmrćuju pse nakon 60 dana. Primjereniji izraz za takve jedinice je „uklonilište“ a ne „sklonište“, jer u skloništu je životinja sigurna, a u objektima gdje se provodi usmrćivanje ona to nije. Osobno mi je jedan vlasnik takvog „skloništa“ rekao kako nije za kastracije, jer će onda biti manje lutalica, pa time i manje zarade. Većina vlasnika profitnih „skloništa“ gledaju na problem napuštenih životnja sa aspekta vlastite dobiti a ne zaštite životinja. Osim nehumane strane postojećeg stanja, postoji i financijski problem, jer jedinice lokalne samouprave neće više moći izdvajati sredstva za plaćanje takvih „skloništa“. Financiranje skloništa bi trebalo biti usmjereno na pokrivanje materijalnih troškova (plaće zaposlenika, trošak zbrinjavanja i liječenja pasa i slično, npr. Dumovec), a onaj dio koji se slijeva u dobit vlasnika skloništa trebao bi se preusmjeriti na pokrivanje, barem u dijelu, kastracija pasa i mačaka kod vlasnika odnosno posjednika. Tamo gdje udruge za zaštitu životinja imaju svoja skloništa, troše se mnogo manja sredstva, jer su to ljudi koji vole životinje, volontiraju, udomljavaju pse. 4) Usmrćivanje pasa je nehumano i protivi se željama većine građana Republike Hrvatske.Često upotrebljavan izraz „eutanazija“ nije prikladan, jer se u takvim „skloništima“ ne radi o usmrćivanju da bi se ublažila patnja i bol koju osjeća pas, nego se usmrćuju zdravi i mladi psi da bi se napravilo mjesta za nove koje je opet netko bacio na cestu. To je bure bez dna i perpetuum mobile, gdje se ne vidi ni kraj ni početak. Neodgovornost ljudi se nagrađuje, stradavaju nedužni psi, a kažnjavaju se ljudi koji žele spasiti životinju. Oni koji trebaju izglasati novi zakon trebaju razumjeti jednu stvar a to je, da se „skloništa“-uklonilišta financiraju iz n a š e g a ne njihovog novca, pa onda gospodo, uzmite u obzir naše zahtjeve i ukinite tu barbarsku i među građanima ove zemlje nepopularnu praksu usmrćivanja pasa u skloništima. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
222 TAMARA KLAIĆ-STETTER PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, DIO DEVETI U cijelosti podržavam prijedloge Prijatelja životinja. Osvrnula bi se na poglavlje o napuštenim životinjama, koje ne dovodi do poboljšanja sadašnjeg stanja. Nacrtom se uvodi: 1. - obveza posjednika više od 9 pasa (ne računaju se štenci koji sišu) da ispune uvjete kao za skloništa, čemu se protivim 2 -obveza kastracije pasa u skloništima (bez obzira što će psi neposredno biti usmrćeni u „skloništima“ koja provode usmrćivanje nakon 60 dana od dana hvatanja ako ne budu udomljeni ), čemu se također protivim 1.) Obveza ispunjavanja uvjeta za sklonište za sve koji posjeduju više od 9 pasa predstavlja diskriminaciju, jer dok vlasnici „skloništa“ vraćaju ulaganja temeljem ugovora o koncesiji sa jedinicom lokalne samouprave, dotle privremeni udomitelji moraju sami snositi sve ili većinu troškova. Pomanjkanje materijalnih uvjeti za skloništa kod privremenih udomljenja kompenzira se humanim uvjetima; brigom, pažnjom i ljubavlju. U profitnom „skloništu“ gdje se psi usmrćuju nakon 60 dana , psi su s v j e s n i usmrćivanja te su pod pod stalnim stresom. Prihvatljivo bi bilo uvesti vrstu„stručnog ispita“ kao npr. u Njemačkog (§ 11 Zakona o zaštiti životinja, ) odnosno znanje posjednika o problemima povezanim sa držanjem većeg broja pasa. Puno pasa kojima je istekao rok u „skloništu“ neće moći biti spašeni privremenim udomljenjem, jer pojedinci i udruge koji spašavaju pse od usmrćivanja u skloništu ili sa ceste neće moći ispuniti uvjete kao za sklonište. Nadalje, ljubitelji pasa koji imaju inače sve uvjete da zbrinu više od 9 odraslih pasa, morati će ispunjavati uvjete za skloništa ako ih žele trajno udomiti; da li će morati zaposliti ljude, osigurati karantenu i slično??. 2.) Uvođenje obveze kastracije pasa u „skloništima“ gdje se psi usmrćuju nakon 60 dana je van svake pameti i predstavlja još jedan dobrodošao izvor prihoda za njihove vlasnike. Tako će oni još jednom jednom trljati ruke, jer će sad osim troška hvatanja životinja (kad imaju i vet-hig servis), cijepljenja, čipiranja, troška usmrćivanja pasa i odvoza lešina, moći na teret jedinice lokalne samouprave odnosno poreznih obveznika naplatiti i kastraciju psa prije nego što ga usmrte. Bravo!! N i s u nažalost prihvaćeni slijedeći prijedlozi Prijatelja životinja 3. - neprofitnost skloništa za napuštene životinje, 4.- zabrana usmrćivanja skloništima 5, obveza kastracije pasa i mačaka kod vlasnika/posjednika 3) Očito da naš sustav „potiče poduzetništvo“, jer na očigled ide na ruku vlasnicima onih „skloništa“ koja su osnovana kao ekonomski orijentirane jedinice koje obavljaju gospodarsku djelatnost usmjerenu na dobit i usmrćuju pse nakon 60 dana. Primjereniji izraz za takve jedinice je „uklonilište“ a ne „sklonište“, jer u skloništu je životinja sigurna, a u objektima gdje se provodi usmrćivanje ona to nije. Osobno mi je jedan vlasnik takvog „skloništa“ rekao kako nije za kastracije, jer će onda biti manje lutalica, pa time i manje zarade. Većina vlasnika profitnih „skloništa“ gledaju na problem napuštenih životnja sa aspekta vlastite dobiti a ne zaštite životinja. Osim nehumane strane postojećeg stanja, postoji i financijski problem, jer jedinice lokalne samouprave neće više moći izdvajati sredstva za plaćanje takvih „skloništa“. Financiranje skloništa bi trebalo biti usmjereno na pokrivanje materijalnih troškova (plaće zaposlenika, trošak zbrinjavanja i liječenja pasa i slično, npr. Dumovec), a onaj dio koji se slijeva u dobit vlasnika skloništa trebao bi se preusmjeriti na pokrivanje, barem u dijelu, kastracija pasa i mačaka kod vlasnika odnosno posjednika. Tamo gdje udruge za zaštitu životinja imaju svoja skloništa, troše se mnogo manja sredstva, jer su to ljudi koji vole životinje, volontiraju, udomljavaju pse. 4) Usmrćivanje pasa je nehumano i protivi se željama većine građana Republike Hrvatske.Često upotrebljavan izraz „eutanazija“ nije prikladan, jer se u takvim „skloništima“ ne radi o usmrćivanju da bi se ublažila patnja i bol koju osjeća pas, nego se usmrćuju zdravi i mladi psi da bi se napravilo mjesta za nove koje je opet netko bacio na cestu. To je bure bez dna i perpetuum mobile, gdje se ne vidi ni kraj ni početak. Neodgovornost ljudi se nagrađuje, stradavaju nedužni psi, a kažnjavaju se ljudi koji žele spasiti životinju. Oni koji trebaju izglasati novi zakon trebaju razumjeti jednu stvar a to je, da se „skloništa“-uklonilišta financiraju iz n a š e g a ne njihovog novca, pa onda gospodo, uzmite u obzir naše zahtjeve i ukinite tu barbarsku i među građanima ove zemlje nepopularnu praksu usmrćivanja pasa u skloništima. 5.) obvezna kastracija pasa i mačaka kod vlasnika Jedino humano rješenje za smanjenje populacije napuštenih pasa i mačaka je kastracija pasa kod vlasnika i posjednika.Tako će se u konačnici smanjiti priljev napuštenih životinja te uštedjela golema sredstva. Odredbe članka 52. više zvuče kao edukacijski letak a manje kao slovo zakona čak i usprkos odredbe o prekršajnoj odgovornosti iz članka 87 stavak 1. točka 45. Nadzor nad obvezom vlasnika da zbrinu potomstvo svojih pasa i mačaka nije moguće efikasno provesti. Kao i do sada „zbrinjavanje“ mladunčadi će se vršiti ostavljanjem potomstva po parkovima, u šumi ili uz cestu, a kako napušteni štenci nisu čipirani, to se kao i do sada neće moći utvrditi od kuda potječu. Isto tako velik broj štenaca koji budu brzio udomljeni dok su mali, često završi na ulici kad narastu u „prave“ , a novi udomitelji odluče da im pas nije potreban. Upravo zbog toga su većina pasa koji završe u skloništu vrlo mladi psi koji nisu čipirani. Neophodno je uvesti obvezu vlasnika da kastriraju svoje pse ili još bolje „motivirati“ porezom na nekastrirane pse, naročito kuje, a siromašnim vlasnicima omogućiti besplatne ili povoljne kastracije njihovih kućnih životinja. Vlasnici pasa iz registranog uzgoja mogu se te obveze osloboditi. . Nije prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
223 TAMARA KLAIĆ-STETTER PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Pokusi na životinjama Uvođenje mogućnosti vršenja pokusa nja napuštenim životinjama!!!!! Pokusima na životinjama posvećeno je nekoliko opsežnih članaka u Nacrtu Zakona pa bi se na prvi pogled moglo zaključiti da je namjera zakonom odrediti stroge kriterije za provođenje pokusa (koji su po mom mišljenju, zbog postojanja alternativnih metoda, nepotrebno mučenje životinja, osobito kad sami sebi služe svrhom a to je čest pogotovo kad su u pitanju privlačne subvencije za „istraživače“. Čitanjem teksta Nacrta se zaključuje da su uvjeti, trajanje, objekti i izmjena prethodno dopuštenog projekta, u velikoj mjeri podložni diskrecionoj ocjeni nadležnog tijela. Osim toga važni dijelovi materije prepušteni su podzakonskim propisima i to pravilniku kojeg ima donijeti ministar. Osobito je „opasna“ terminologija „iznimno“, „u određenim slučajevima“, „može dopustiti“, „osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli odstupanje“, „osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli pokuse na napuštenim životinjama“ i slično. Na taj se način u konačnici poništavaju učinci onih zakonskih odredbi koje uvode ograničenja u odnosu na uvjete, način rada, vremensko trajanje i objekt pokusa i slično.. Primjera radi djelomično citiram tekst odredbe članka 19. Nacrta koji glasi: „2) Korisnik podnosi nadležnom tijelu u skladu s člankom 16. ovoga Zakona zahtjev za odobrenjem svake izmjene projekta, koja nije sukladna rješenju o odobrenju projekta iz članka 17. ovoga Zakona i koja može negativno djelovati na dobrobit životinja, o čemu nadležno tijelo donosi rješenje. (3) Uvjete za izmjenu projekta iz stavka 2. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. „ "Nadležno tijelo“ člankom 4. stavak 1 točka 14. definirano je kao Ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede, uprava za veterinarstvo. To znači da upravno tijelo bez kontrole i nadzora Etičkog povjerensta odlučuje o zahtjevu za odobrenje one izmjene projekta koja nije sukladna prethodno odobrenom projektu i „koja može negativno djelovati na dobrobit životinja“. Slične odredbe se nalaze i u ostalim odredbama koje se odnosne na pokuse na životinjama i to na način da dopuštaju odstupanja projekata ograničenja u zakonu, a ovlasti odlučivanja prenose na upravno tijelo koje odlučuje temeljem podzakonskog propisa -pravilnika ili temeljem vlastitog nahođenja, tzv. diskrecione ocjene. Odredbom članka 17. stavak 4 Nacrta ograničava se vrijeme trajanja projekta, ali se istovremeno odredbom stavka 5 istog članka dopušta da iznimno, nadležno tijelo može rješenjem produljiti rok iz stavka 4. ovoga članka najdulje do pet godina, po podnesenom zahtjevu korisnika. Kako nadležno tijelo prilikom produljivanja roka propisanog odredbom članka 17. stavak 5 Nacrta nije vezano nikakvim zakonskim ograničenjem, to je jasno da rješenje o produljenju roka trajanja projekta donosi po slobodnoj ocjeni koja nije podložna bilo kakvoj kontroli. Posebno je "zanimljiv" članak 23. Nacrta koji sadrži ogroman broj „iznimki“, odnosno slučajeva kad se prema (slobodnoj) ocjeni nadležnog tijela uopće ne primjenjuju zakonska ograničenja u odnosu na uvjete za provođenje pokusa, odnosno kad se temeljem diskrecione ocjene upravnog tijela dopuštaju pokusi na onim vrstama i čak na napuštenim životinjama i to na temelju diskrecione ocjene upravnog tijela. Citiram članak 23. stavak 2. Nacrta u dijelu u kojem se propisuju uvjeti za provođenje pokusa i stavka 3. kojim se propisuje na kojim je životinjama zabranjeno provođenje pokusa. Pokusi se provode- 2- -. „u prostorima korisnika, osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli odstupanje na temelju znanstvenih dokaza i spoznaja - na životinjama u općoj ili lokalnoj anesteziji, osim ako je isto neprihvatljivo s obzirom na svrhu pokusa te uz korištenje analgezije ili druge primjerene metode kojom će se patnja i tjeskoba životinja svesti na najmanju moguću mjeru -na laboratorijskim životinjama koje su uzgojene za korištenje u pokusima, osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli odstupanje na temelju znanstvenih dokaza i spoznaja“ !!!! Temeljem kojih to znanstvenih spoznaja i dokaza će to nadležno tijelo dozvoljavati odstupanje od zakononom propisanih zabrana određenih pokusa, kad već svi ti znanstveni dokazi i spoznaje postoje u trenutku odobravanja projekta pa čak i u trenutku donošenja zakona kojim su zabrane takvih pokusa propisane??? Naime, ukoliko se već samim zakonom temeljem dosada iznesenih znastvenih spoznaja i dokaza zabranjuju pokusi na svim onim životinjama koje nisu uzgojene za korištenje u pokusima, onda bi se naknadno dopuštena iznimka, po logici stvari, mogla temeljiti samo na onim znanstvenim dokazima i spoznajama koje bi nastupile naknadno, dakle nakon donošenja Zakona, pa i nakon odobravanja projekta. - „u skladu s načelom 3R „( ovdje je barem trebalo reći da se radi o principu replace, reduce, refine i konkretizirati na koji će se način provoditi) ...................................... Članak 23. (3) „ Zabranjeno je provođenje pokusa na ugroženim životinjskim vrstama, na primatima koji ne uključuju čovjeka, na životinjama koje su uzete iz prirode i na napuštenim životinjama, osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli provođenje pokusa na temelju znanstvenih dokaza i spoznaja, u skladu s uvjetima propisanim ovim Zakonom. „ ( I ovdje vrijedi sve što je navedeno pod stavkom 2 ovog članka). Ovaj sramotni čin uvođenja mogućnosti korištenja napuštenih životinja za pokuse možda u dijelu objašnjava nespremnost da se zabrani ubijanja u skloništima za napuštene životinje, da se skloništima oduzmu profitabilni kao i da se konačno uvede obveza kastracije mačaka i pasa kod vlasnika kako bi im se smanjio broj. Odredbom članka 25. stavak 1. Nacrta dopušta se korištenje isključivo laboratorijskih životinja u znanstvene i obrazovne svrhe, ali se odredbom stavka 2 dopušta nadležnom tijelu „iznimno“ od stavka 1 odobriti korištenje i drugih vrsta životinja. Analogne odredbe nalaze se i u članku 29. Nacrta na način da se odrebom stavka 1. propisuje da se u obrazovne svrhe ne smiju se provoditi pokusi na životinjama koji uzrokuju bol, patnju i ozljedu ili smrt životinje, ali odredbe stavaka 2. 3. i 4. daju ovlast nadležnom tijelu da „iznimno“ takve pokuse dopusti. Temeljem gore izloženog, jasno je da je ova posebno osjetljiva materija tek u svojim pravnim okvirima stavljena u nadležnost zakonodavca, a da će mogućnosti brojnih odstupanja od prethodno odobrenih projekata i zakonskih ograničenja u praksi, bilo temeljem podzakonskog propisa bilo temeljem slobodne ocjene nadležnog tijela, dovesti u opasnost interese i dobrobit pokusnih životinja.Ovlasti nadležnog tijela da po diskrecionoj odstupa od zakonskih ograničenja donesenih u svrhu zaštite zivotinja kad smatra da je to potrebno izuzetno su široke, a kako u zakonu nema jasno izrađenih kriteriija po kojima bi se mogla ocijeniti pravilnost takvog odstupanja kad su u pitanju „iznimke“, i kad "smatra da je to potrebno" to je potpuno jasno da se takve odluke nadležnog tijela neće moći podvrći kontroli. Stoga smatram da se u cijeli postupak trebaju obvezno uključiti predstavnici udruga za zaštitu životinja te da imaju svog člana ne samo u Etičkom povjerenstvu već da imaju mogućnost kontrole cijelog odvijanja projekta, od njegovog početka pa do samog kraja. Također smatram da bi se u članku 23. Nacrta trebale izmijeniti odredbe članka 23. to tako što će se u stavku 1. točka 3., brisati tekst koji slijedi nakon riječi „ lokalnoj anesteziji“ , a u točki 4. ispustiti tekst koji slijedi nakon riječi „u pokusima“, a u stavku 3. tekst koji slijedi nakon riječi „napuštenim životinjama, u članku 25. brisati stavak 2 a u članku 29. stavak 2. 3. i 4. Isto tako smatram da bi se trebale brisati odredbe članka 19. stavak 2. o mogućnosti naknadnog odobrenja izmjena projekta koji su na štetu životinja, kao i odredba članka 17. stavak 5. o mogućnosti produljenja roka trajanja projekta na daljnjih pet godina. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
224 TAMARA KLAIĆ-STETTER PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OPĆE ODREDBE Pokusi na životinjama Uvođenje mogućnosti vršenja pokusa nja napuštenim životinjama!!!!! Pokusima na životinjama posvećeno je nekoliko opsežnih članaka u Nacrtu Zakona o zaštiti zivotinja, u daljnjem tekstu „Nacrt“, pa bi se na prvi pogled moglo zaključiti da je namjera zakonom odrediti stroge kriterije za provođenje pokusa (koji su po mom mišljenju, zbog postojanja alternativnih metoda, nepotrebno mučenje životinja, osobito kad sami sebi služe svrhom a to je čest pogotovo kad su u pitanju privlačne subvencije za „istraživače“. Čitanjem teksta Nacrta se zaključuje da su uvjeti, trajanje, objekti i izmjena prethodno dopuštenog projekta, u pretežitoj mjeri podložni diskrecionoj ocjeni nadležnog tijela. Osim toga, vežni dijelovi materije prepušteni su podzakonskim propisima i to pravilniku kojeg ima donijeti ministar. Osobito je „opasna“ terminologija „iznimno“, „u određenim slučajevima“, „može dopustiti“, „osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli odstupanje“, „osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli pokuse na napuštenim životinjama“ i slično. Na taj se način u konačnici poništavaju učinci onih zakonskih odredbi koje uvode ograničenja u odnosu na uvjete, način rada, v remensko trajanje i objekt pokusa i slično.. Primjera radi djelomično citiram tekst odredbe članka 19. Nacrta koji glasi: „2) Korisnik podnosi nadležnom tijelu u skladu s člankom 16. ovoga Zakona zahtjev za odobrenjem svake izmjene projekta, koja nije sukladna rješenju o odobrenju projekta iz članka 17. ovoga Zakona i koja može negativno djelovati na dobrobit životinja, o čemu nadležno tijelo donosi rješenje. (3) Uvjete za izmjenu projekta iz stavka 2. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar. „ Kako je „nadležno tijelo“ člankom 4. stavak 1 točka 14. definirano kao Ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede, uprava za veterinarstvo, to je jasno da upravno tijelo bez kontrole i nadzora Etičkog povjerensta odlučuje o zahtjevu za odobrenje one izmjene projekta koja nije sukladna prethodno odobrenom projektu i „koja može negativno djelovati na dobrobit životinja“. Slične odredbe se nalaze i u ostalim odredbama koje se odnosne na pokuse na životinjama i to na način da dopuštaju odstupanja projekata ograničenja u zakonu, a ovlasti odlučivanja prenose na upravno tijelo koje odlučuje temeljem podzakonskog propisa -pravilnika ili temeljem vlastitog nahođenja, tzv. diskrecione ocjene. Odredbom članka 17. stavak 4 Nacrta ograničava se vrijeme trajanja projekta, ali se istovremeno odredbom stavka 5 istog članka dopušta da iznimno, nadležno tijelo može rješenjem produljiti rok iz stavka 4. ovoga članka najdulje do pet godina, po podnesenom zahtjevu korisnika. Kako nadležno tijelo prilikom produljivanja roka propisanog odredbom članka 17. stavak 5 Nacrta nije vezano nikakvim zakonskim ograničenjem, to je jasno da rješenje o produljenju roka trajanja projekta donosi po slobodnoj ocjeni koja nije podložna bilo kakvoj kontroli. Posebno je "zanimljiv" članak 23. Nacrta koji sadrži ogroman broj „iznimki“, odnosno slučajeva kad se prema (slobodnoj) ocjeni nadležnog tijela uopće ne primjenjuju zakonska ograničenja u odnosu na uvjete za provođenje pokusa, odnosno kad se temeljem diskrecione ocjene upravnog tijela dopuštaju pokusi na onim vrstama i čak na napuštenim životinjama i to na temelju diskrecione ocjene upravnog tijela. Citiram članak 23. stavak 2. Nacrta u dijelu u kojem se propisuju uvjeti za provođenje pokusa i stavka 3. kojim se propisuje na kojim je životinjama zabranjeno provođenje pokusa. Tako se pokusi provode- 2. „u prostorima korisnika, osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli odstupanje na temelju znanstvenih dokaza i spoznaja - na životinjama u općoj ili lokalnoj anesteziji, osim ako je isto neprihvatljivo s obzirom na svrhu pokusa te uz korištenje analgezije ili druge primjerene metode kojom će se patnja i tjeskoba životinja svesti na najmanju moguću mjeru -na laboratorijskim životinjama koje su uzgojene za korištenje u pokusima, osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli odstupanje na temelju znanstvenih dokaza i spoznaja“ !!!! Temeljem kojih to znanstvenih spoznaja i dokaza će to nadležno tijelo dozvoljavati odstupanje od zakononom propisanih zabrana određenih pokusa, kad već svi ti znanstveni dokazi i spoznaje postoje u trenutku odobravanja projekta pa čak i u trenutku donošenja zakona kojim su zabrane takvih pokusa propisane??? Naime, ukoliko se već samim zakonom temeljem dosada iznesenih znastvenih spoznaja i dokaza zabranjuju pokusi na svim onim životinjama koje nisu uzgojene za korištenje u pokusima, onda bi se naknadno dopuštena iznimka, po logici stvari, mogla temeljiti samo na onim znanstvenim dokazima i spoznajama koje bi nastupile naknadno, dakle nakon donošenja Zakona, pa i nakon odobravanja projekta. - „u skladu s načelom 3R „( ovdje je barem trebalo reći da se radi o principu replace, reduce, refine i konkretizirati na koji će se način provoditi) ...................................... Članak 23. (3) „ Zabranjeno je provođenje pokusa na ugroženim životinjskim vrstama, na primatima koji ne uključuju čovjeka, na životinjama koje su uzete iz prirode i na napuštenim životinjama, osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli provođenje pokusa na temelju znanstvenih dokaza i spoznaja, u skladu s uvjetima propisanim ovim Zakonom. „ ( I ovdje vrijedi sve što je navedeno pod stavkom 2 ovog članka). Ovaj sramotni čin uvođenja mogućnosti korištenja napuštenih životinja za pokuse možda u dijelu objašnjava nespremnost da se zabrani ubijanja u skloništima za napuštene životinje, da se skloništima oduzmu profitabilni kao i da se konačno uvede obveza kastracije mačaka i pasa kod vlasnika kako bi im se smanjio broj. Odredbom članka 25. stavak 1. Nacrta dopušta se korištenje isključivo laboratorijskih životinja u znanstvene i obrazovne svrhe, ali se odredbom stavka 2 dopušta nadležnom tijelu „iznimno“ od stavka 1 odobriti korištenje i drugih vrsta životinja. Analogne odredbe nalaze se i u članku 29. Nacrta na način da se odrebom stavka 1. propisuje da se u obrazovne svrhe ne smiju se provoditi pokusi na životinjama koji uzrokuju bol, patnju i ozljedu ili smrt životinje, ali se već u odredbe stavaka 2. 3. i 4. daju ovlast nadležnom tijelu da „iznimno“ takve pokuse dopusti. Temeljem gore izloženog, jasno je da je ova posebno osjetljiva materija tek u svojim pravnim okvirima stavljena u nadležnost zakonodavca, a da će mogućnosti brojnih odstupanja od prethodno odobrenih projekata i zakonskih ograničenja u praksi, bilo temeljem podzakonskog propisa bilo temeljem slobodne ocjene nadležnog tijela, dovesti u opasnost interese i dobrobit pokusnih životinja.Ovlasti nadležnog tijela da po diskrecionoj odstupa od zakonskih ograničenja donesenih u svrhu zaštite zivotinja kad smatra da je to potrebno izuzetno su široke, a kako u zakonu nema jasno izrađenih kriteriija po kojima bi se mogla ocijeniti pravilnost takvog odstupanja kad su u pitanju „iznimke“, i kad "msmatra da je to potrebno" to je potpuno jasno da se takve odluke nadležnog tijela neće moći podvrći kontroli. . Stoga smatram da se u cijeli postupak trebaju obvezno uključiti predstavnici udruga za zaštitu životinja te da imaju svog člana ne samo u Etičkom povjerenstvu već da imaju mogućnost kontrole cijelog odvijanja projekta, od njegovog početka pa do samog kraja. Također smatram da bi se u članku 23. Nacrta trebale izmijeniti odredbe članka 23. to tako što će se u stavku 1. točka 3., brisati tekst koji slijedi nakon riječi „ lokalnoj anesteziji“ , a u točki 4. ispustiti tekst koji slijedi nakon riječi „u pokusima“, a u stavku 3. tekst koji slijedi nakon riječi „napuštenim životinjama, u članku 25. brisati stavak 2 a u članku 29. stavak 2. 3. i 4. Isto tako smatram da bi se trebale brisati odredbe članka 19. stavak 2. o mogućnosti naknadnog odobrenja izmjena projekta koji su na štetu životinja, kao i odredba članka 17. stavak 5. o mogućnosti produljenja roka trajanja projekta na daljnjih pet godina. Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja se daje okvir za preuzimanje Direktive 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste za znanstvene svrhe u nacionalno zakonodavstvo kroz Pravilnik o zaštiti životinja koje se koriste za znanstvene svrhe (Narodne novine, broj 55/13) te je time osigurana potpuna usklađenost nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije u dijelu zaštite životinja koje se koriste u znanstvene svrhe.
225 Tajana Židov ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Želim da se zakonom ukine eutanazija životinja u skloništima po isteku od 60 dana. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
226 Šime Validžić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. U brojnim komentarima se spominje da su mnoge vrste egzotičnih životinjska opstale zahvaljujući hobistima. Ako su ti hobisti uključeni u nekakav program razmnožavanja životinja u svrhu očuvanje vrste i mogu to dokazati onda se takva mogućnost može propisati. Svaki uzgoj životinja koji nema u planu da se životinje vrate u svoje izvorno prirodno stanište nije očuvanje vrste. Naravno, samo bi ovlaštene i stručne osobe trebale imati pravo vraćati životinje u prirodu. Ako ne postoji namjera vraćanja neke životinje ili njezinih potomaka u svoje prirodno stanište, onda je taj genetički materijal izgubljen sa stajališta očuvanja vrste. Uz to, zaštita vrste ne podrazumijeva samo očuvanje genetičkog materijala nego i prirodnog načina života, prirodnih zajednica i ekosustava te vrste. Nije prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
227 Šime Validžić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Izmjene koje se odnose na stavku 2.: točka 23. Treba zabraniti uvoz kože i proizvoda od kože, u komercijalne i nekomercijalne svrhe, svih životinja koje se ubija u prirodi, kao što su slonovi, krokodili, zmije, nojevi, klokani i slično. (Ubijanje tih životinja dovodi vrste na rub istrebljenja i nemoguće je razlikovati zakonito od nezakonito ubijene životinje. Lovci ciljaju na najveće primjerke i time uzrokuju negativnu genetičku selekciju vrste a i uništava se obiteljska ili druga društvena zajednica te životinje); točka 24. Iz zabrane držanja dupina i ostalih morskih sisavaca u zatočeništvu ne treba izuzeti službene životinje. (Pretpostavljam da se tu misli na dupine koje koriste obrambene snage Sjedinjenih Američkih Država. Dupini su inteligentna i društvena bića i neprihvatljivo ih je držati u zatočeništvu i iskorištavati ih za nešto neetično kao što je ratovanje. Hrvatska ne treba prilagođavati svoje zakone onima Sjedinjenih Američkih Država, kao što to ne čini kad su u pitanju genetički modificirani organizmi (GMO-i)); točka 34. Treba zabraniti svako držanje životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanje prostora (jer im se ne mogu osigurati primjereni uvjeti držanja i onemogućiti uznemiravanje); točka 35. Ne treba izuzeti uzgoj i držanje divljih životinja u svrhu proizvodnje. Nije prihvaćen Uredbom (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o trgovini proizvodima od tuljana (SL L 286, 31. 10. 2009.) i Uredbom Komisije (EU) br. 737/2010 od 10. kolovoza 2010. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 1007/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća o trgovini proizvodima od tuljana uređeno je trgovanje proizvodima od tuljana. Zakonom o provedbi uredbi Europske unije o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 125/13, 14/14 i 92/14) utvrđuje se nadležno tijelo, postupanje nadležnog tijela, inspekcijski nadzor i prekršajne odredbe za provedbu navedenih uredbi Europske unije. Za trgovinu proizvodima drugih vrsta životinja koje se ubijaju u prirodi kao što su slonovi, krokodili i druge životinje primjenjuju se propisi iz područja zaštite prirode. Službene životinje su životinje koje imaju licenciju za rad i služe za obavljanje poslova pojedinih državnih tijela, a svakako za dobrobit zajednice. Pri tome je životinjama potrebno osgurati zdravlje i dobrobit u skladu s odredbama propisa iz područja veterinarstva. Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak vezano uz držanje životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanje prostora.
228 Šime Validžić DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 38. Niti jedna država ne bi trebala poticati nikakvu gospodarsku granu koje uključuje ubijanje životinja i uništavanje prirode, kao što je stočarstvo, lovstvo, ribarstvo i šumarstvo. Svjetska organizacija za poljoprivredu (FAO) jer prepoznala stočarstvo kao štetno za prirodu. Za one koje tvrde da ne mogu (ili ne žele) živjeti od hrane biljnog porijekla, doći će vrijeme kad će se meso dobivati od uzgojenih stanica a ne od životinja. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz ovaj članak.
229 Šime Validžić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE Niti jedna država ne bi trebala poticati nikakvu gospodarsku granu koje uključuje ubijanje životinja i uništavanje prirode, kao što je stočarstvo, lovstvo, ribarstvo i šumarstvo. Svjetska organizacija za poljoprivredu (FAO) jer prepoznala stočarstvo kao štetno za prirodu. Za one koje tvrde da ne mogu (ili ne žele) živjeti od hrane biljnog porijekla, doći će vrijeme kad će se meso dobivati od uzgojenih stanica a ne od životinja. Primljeno na znanje Uzgoj životinja koje se koriste u svrhu proizvodnje uređen je propisima Europske unije koje je Republika Hrvatska u potpunosti preuzela u nacionalno zakonodavstvo. S obzirom na navedeno zabrana poticanja gospodarskih grana koje uključuju korištenje životinja nije predmet normativne aktivnosti ovoga Zakona te nije razmatrana kroz isti.
230 Šime Validžić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Smatram da uzgoj životinja radi krzna treba trajno i bez ikakvih iznimki ostati zabranjen u Hrvatskoj. Ne treba odgađati stupanja zabrane na snagu za godinu dana jer je to pokušaj "dobivanja vremena" da bi uzgajivači mogli nastaviti tražiti ukidanje zabrane. Prijedlog da se iz zabrane uzgoja životinja za krzno izuzmu činčile kao da se otvoreno izruguje javnosti s obzirom na to da se jedino činčile uzgajaju u Hrvatskoj. Činčile jednako osjećaju patnju i bol kao i kune, lisice, psi ili bilo koje druge životinje oderane radi krzna. To nije pošteno prema uzgajivačima koji su poštovali Zakon i prestali s radom. Prijelazno razdoblje od 10 godina i više je nego dovoljno da se svatko tko je uključen u uzgoj činčila preusmjeri na druge vrste proizvodnje. U vrijeme kada je Hrvatska zabranila uzgoj životinja radi krzna, zabrana je postojala samo u Velikoj Britaniji i Austriji. Tada je Hrvatska bila treća i među najnaprednijim državama u svijetu i na ponos brojnih građana. U međuvremenu, Slovenija, Makedonija, Sjeverna Irska, Švicarska, belgijska regija Valonija, brazilska država São Paulo, Srbija, te Bosna i Hercegovina potpuno su zabranile uzgoj životinja za krzno, dok djelomične zabrane postoje u Nizozemskoj, Danskoj, Švedskoj, Njemačkoj i Novom Zelandu. Ministarstvo poljoprivrede trebalo bi slijediti trend porasta broja zemalja koje zabranjuju uzgoj, a ne pogodovati jednoj gospodarskoj grani koja je prepoznata kao zastarjela, ekološki štetna, okrutna i potpuno nepotrebna. Tvrdnje uzgajivača da uzgojem štite činčile od izumiranja besmislene su i nelogične jer ih uzgajaju isključivo sa svrhom da ih ubiju i iskoriste njihovo krzno. Činčile možemo štititi jedino zaštitom njihovih staništa, a uzgajivači činčila to ne rade. Proizvođači krzna često predstavljaju krzno kao prirodni proizvod ali proizvodnja krzna ekološki je štetno i nije energetski učinkovita. Proces obrade krzna ugrožava okoliš zbog kemikalija koje se koriste da se spriječi truljenje. Rizici za okoliš uključuju toksičnost za organizme koji žive u vodi, kao i zagađenje zraka. Za proizvodnju bunde od umjetnoga krzna potrebno je samo 1,3 litre nafte, dok su za dobivanje energije za proizvodnju bunde od životinjskoga krzna potrebne 83 litre nafte. Uzgoj životinja za krzno potpuno je nepotreban. Uz toliki izbor ostalih dostupnih materijala koji imaju jednako dobra svojstva, izgled i kakvoću, nema stvarne potrebe za korištenjem životinjskoga krzna u današnje vrijeme. Uzgajivači činčila se protive da im se nameće neki Zakon koji se temelji na etičnom načelu, ali svi mi moramo živjeti prema zakonima koji se temelje na (često lažnim) moralima, kao što su kazne protiv oskudnog odijevanja i korištenje prostih riječi. Niti jedna država ne bi trebala poticati nikakvu gospodarsku granu koje uključuje ubijanje životinja i uništavanje prirode, kao što je stočarstvo, lovstvo, ribarstvo i šumarstvo. Svjetska organizacija za poljoprivredu (FAO) jer prepoznala stočarstvo kao štetno za prirodu. Za one koje tvrde da ne mogu (ili ne žele) živjeti od hrane biljnog porijekla, doći će vrijeme kad će se meso dobivati od uzgojenih stanica a ne od životinja. Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
231 Šime Validžić ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 23. Izmjena za stavku 3.: (3) Zabranjeno je provođenje pokusa na ugroženim životinjskim vrstama, na primatima koji ne uključuju čovjeka, na životinjama koje su uzete iz prirode i na napuštenim životinjama, osim ako je to potrebno u svrhu zaštite jedinke ili vrste ali samo ako ne postoji drugi način da se pokus provede. (Napomena: to bi se trebalo odnositi i na ljude - i ja bi sebe ponudio za pokuse kad bi imao neku neizlječivu bolest, ozljedu ili stanje, ili za uvođenje boljih lijekova i/ili kirurških zahvata). Nije prihvaćen Pokusi na ugroženim životinjskim vrstama, na primatima koji ne uključuju čovjeka, na životinjama koje su uzete iz prirode i na napuštenim životinjama trebaju se omogućiti na navedenim životinjama npr. za slučaj izbijanja zaraznih bolesti koje ugrožavaju zdravlje i život ljudi, a istraživanja navedene bolesti se mogu provesti samo na divljoj životinji koja je prijenosnik bolesti. Nadalje, treba zadržati tekst „osim ako nadležno tijelo iznimno dozvoli provođenje pokusa na temelju znanstvenih dokaza i spoznaja, u skladu s uvjetima propisanim ovim Zakonom“ jer isti daje širu osnovu za zaštitu životinja. Članak 23. postao je članak 24. Zakona
232 Šime Validžić ZAŠTITA ŽIVOTINJA U TRGOVINAMA ZA PRODAJU KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 73. Treba zabraniti prodaju svih životinja u trgovinama za prodaju "kućnih ljubimaca". Svaka trgovina egzotičnim životinjama treba biti zabranjena (čak i ako su iz uzgoja jer se na jedan certifikat o uzgoju može prodati i još koja životinja iste vrste ali koja je ulovljena iz prirode. Egzotičnim životinjama je mjesto u svom prirodnom staništu i sa pripadnicima svoje vrste osim ako je životinja samotnjak po prirodi). Nije prihvaćen Pogledati odgovor Bojani Smoljanović uz ovaj članak.
233 Šime Validžić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Treba zabraniti bilo kakvu trgovinu divljim i egzotičnim životinjama kao "kućne ljubimce" (jer je njima mjesto u svom prirodnom staništu i s pripadnicima svoje vrste). Treba biti dopušteno nastaviti držati svaku takvu životinju ako je moguće dokazati da je nabavljena prije stupanja na snagu ovog Zakona i to do njezine prirodne smrti. Ako postojeći skrbnik nije u stanju nastaviti držati takvu životinju, treba s njom postupiti prema članku 49., stavcima 1., 2. i 4. ovog Zakona. Uzimanje životinja iz prirode treba biti strogo zabranjeno osim ako je to jedini način da se spasi vrsta od izumiranja. Nije prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan. Zabrana uzimanja životinja iz prirode uređena je posebnim propisima te se ne uređuje ovim Zakonom.
234 Svjetlana Prodanović PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim sljedeće izmjene Zakona o zaštiti životinja: 1. Zabranu uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno bez dodatnog perioda od godinu dana, 2. Zabranu ubijanja životinja i pasa i mačaka u skloništima nakon 60 dana 3. Zabranu držanja i korištenja životinja u cirkusima 4. Zabranu korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca 5. Zabranu utrka, borbi i insceniranih sukoba životinja, te kažnjavanje organizatora 6. Zabranu žigosanja kopitara s užarenim željezom 7. Zabranu obrednog klanja 8. Zabranu maceracije (ubijanje zdravih muških pilića zbog selekcije je nedopustivo, sramotno i etički neprihvatljivo, a nova tehnologija razlikovanja spola pilića već je poznata) 9. Zabranu držanja dupina u zatočeništvu 10. Registraciju uzgoja svih kućnih ljubimaca 11. Zabranu držanja pasa na lancu 12. Zabranu kupiranja svih pasa 13. Uvođenje Policije za životinje 14. Zabranu korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja 15. Zabranu korištenja naprava ošica (žičane omče) za hvatanje životinja 16. Zabranu borbi bikova 17. Obavezan pristup psima u svim skloništima, odnosno uvesti vrijeme posjeta onim skloništima koja provode politiku usmrćivanja nakon 60 dana Ne podržavam prijedlog da osobe koje imaju više od 9 (odraslih pasa) pasa moraju zadovoljiti sve uvjete koje ima jedno sklonište. 18. Rigoroznije kazne i učinkovitije kažnjavanje za svako zlostavljanje životinja 19. Zabranu usmrćivanja i hvatanja glodavaca ljepilom 20. Zabranu pokusa na životinjama 21. Zlostavljačima životinja trajno zabraniti držanje životinja i to odmah te ih uvesti u registar zlostavljača životinja 22. Zabranu trčanja životinja privezanih uz motorno prijevozno sredstvo koje je u pokretu 23. Zabranu spolnog odnosa čovjeka i životinje, kao i s tim izjednačeni postupci ili bilo kakvi drugi postupci sa životinjama radi zadovoljavanja spolnih potreba čovjeka. Uvođenje javno dostupnog registra zoofila. 24. Zabranu bacanja petardi ili drugih pirotehničkih sredstava na životinje 25. Zabranu držanja divljih životinja i stranih životinjskih vrsta u ugostiteljskim objektima u svrhu prikazivanja javnosti 26. Zabranu držanja domaćih životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora 27. Zabranu usmrćivanje pasa i mačaka u svrhu proizvodnje hrane i drugih proizvoda 28. Zabranu ubijanja pasa i mačaka u lovištima. Lovcima naložiti edukaciju o postupanju sa životinjama. 29. Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa te propisivanje visokih kazni jedinicama lokalne samouprave koje još nisu osnovale sklonište 30. Osnovana skloništa moraju biti neprofitnog karaktera 31. U Etičko povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede uvrstiti osobu koja bi svojim stručnim referencama bila u mogućnosti zastupati životinje s etičkog aspekta. 31. Zabraniti lovni "turizam". 32.Zabraniti lov lukom i strijelom i svim drugim oružjem i oruđem koje životinji uzrokuje dugu patnju. 33.Krivolovcima propisati strože kazne. 34. Propisati obveze gradova i općina za uvođenje hranilišta za mačke i obvezu besplatnog steriliziranja uličnih mačaka. 35. Pooštriti nadzor nad uzgajivačnicama, mnoge od njih su ilegalne ili rade u nehumanim uvjetima. 36. Pooštriti nadziranje lovačkih pasa, mnogi od njih bivaju nehumano usmrćeni od vlasnika nakon što više ne "zadovoljavaju" u lovu, a žive u očajnim uvjetima. Uvesti najstrože novčane i bezuvjetne zatvorske kazne za ubojstva kućnih ljubimaca od strane lovaca i krivolovaca. 37. Provesti reviziju članova povjerenstava za zaštitu životinja i njihovog rada kao i reviziju rada veterinarskih inspektora. Uvesti kontrolu prijava vezanih uz nasilje nad životinjama, odnosno mogućnost elektronskog praćenja takvih prijava u sustavu od trenutka prijave do rješavanja prijave, propisati sankcije za veterinarske inspektore koji dokazano po prijavama ne postupaju, niti imaju učinka u poslu kojeg obavljaju i za koji su plaćeni. 38. Uvesti obvezu rada u sloništima za životinje u sklopu izvršavanja sankcija rada za opće dobro na slobodi, posebno osuđenima za kaznena djela ili prekršaje vezane uz životinje. 39. Podržavam prijedlog Udruge „Mijau“ iz Rijeke da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: 1. Sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje. 2. Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda. 3. Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. 40. Kazniti visokom kaznom veterinarske organizacije koje još uvijek ne provode obvezno mikročipiranje te ne unose obvezne podatke o vlasnicima pasa u Lysacan Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
235 Svjetlana Čolak ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Dodati stavak koji se odnosi na ostavljanje životinja, najčešće pasa u automobilima na visokim temperaturama. U tom smislu treba odrediti postupanja (zvati redara, policiju, ..?) za osobu koja naiđe na takvu situaciju i odrediti ovlasti pozvanih. Djelomično prihvaćen Člankom 5. stavkom 2. točkom 13. Zakona zabranjeno je izlagati životinje nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima, protivno prihvaćenim zoohigijenskim standardima za pojedinu vrstu ili nedostatku kisika, čime se kod životinja uzrokuje bol, patnja, ozljede, strah ili smrt te se isto ne treba propisivati ovim člankom Zakona. S obzirom da uvjete i način držanja kućnih ljubimaca općim aktima propisuju jedinice lokalne samouprave, prilikom utvrđivanja postupanja protivno ovoj odredbi poziva se komunalnog redara koji će dalje provesti postupak. Državna uprava za zaštitu i spašavanje je na svojim mrežnim stranicama, među ostalim informacijama, objavila informaciju da se broj 112 može nazvati ako se uoče i druge pojave koje predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi ili životinja ili ugrožavaju imovinu, okoliš i kulturna dobra.
236 Svjetlana Čolak PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA 1. Skloništa u RH moraju biti NO KILL !!! 2. Registar zlostavljača životinja s posebnim naglaskom na osobe koje održavaju borbe pasa !!! 3. Trajna zabrana posjedovanja životinja osobi upisanoj u taj registar kao i bilo kome tko na bilo koji način muči životinju !!! 4. Umreženost svih nadležnih ministarstava, PU, skloništa, veterinarskih stanica, inspektorata ... u svrhu što efikasnijeg djelovanja !!! 5. Zabraniti "samaraše" !!! Odmah! Sad! 6. U članak 51. uvrstiti zabranu ostavljanja pasa u automobilima na visokim temperaturama!!! Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
237 Svjetlana Čolak NADZOR, Članak 80. Stavak 3. ovog članka brisati u potpunosti! Prihvaćen Članak 80 je postao članak 83., a stavak 3 je brisan
238 Svjetlana Čolak NADZOR, Članak 78. Članak 78. stavak 3 - Ne možete u isti stavak članka staviti bol, panju, strah, ozljeđivanje životinje s držanjem u neprimjerenim uvjetima! Posjedniku koji drži životinju u neprimjerenim uvjetima možete upozoriti i/ili mu privremeno oduzeti životinju i narediti mjere za uklanjanje nepravilnosti u nekom vremenskom roku. Ako se ogluši na propisane mu mjere, trajno oduzeti životinju i postupiti prema Članku 78. stavak 5. (kazniti ga) i prema članku 80. stavak 2 (smještaj životinje po oduzimanju). U tom smislu stavak 3. Članka 80 treba brisati u potpunosti (usmrtiti životinju)! Posjedniku koji životinji nanosi bol i panju treba trajno oduzeti životinju, zavesti ga u registar zlostavljača i trajno mu zabraniti da posjeduje bilo kakvu životinju! Te dvije stvari treba jasno razdvojiti! Primljeno na znanje S obzirom da držanje životinja u neprimjerenim uvjetima može uzrokovati bol, patnju ili veliki strah kao i zbog neprimjerenog postupanja sa životinjom navedenom odredbom se omogućuje postupanje veterinarske inspekcije u skladu s odredbama Zakona.
239 Svjetlana Čolak NADZOR, Članak 78. Što je veterinarskim inspektorima koji ignoriraju podnošenje prijave o kršenju odredbi iz ovoga Zakona i ne izlaze na teren? Primljeno na znanje Inspekcijski nadzori veterinarske inspekcije obavljaju se u skladu sa planom službenih kontrola, sa odgovarajućom učestalošću koja se temelji na procijenjenom riziku. Uz planirane nadzore, veterinarska inspekcija provodi i izvanredne nadzore u svim slučajevima kada zaprimi informacije ili ima saznanja koja upućuju na moguće nesukladnosti. Za obavljanje nadzora je također potrebno dostaviti najmanje točne podatke o mjestu nadzora kako bi se isti mogao obaviti
240 Svjetlana Čolak OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. 37. izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima, osim lovačkih pasa - U svom evolucijskom razvoju pas je prošao niz tjelesnih promjena ovisno o prirodnim uvjetima u kojima je obitavao. Život uz čovjeka definirao je više njegove socijalne karakteristike nego tjelesne odnosno nikada mu nije prirodno otpao rep ili se izdeformirale uši! Nikada nije potpuno ostao bez dlake (šišanje pasa) ili promijenio broju dlake (bojanje dlake kod pasa). Zašto čovjek (lovac) misli da će poboljšati lovne preformanse psu ako mu kupira uši i odreže rep?! Zašto čovjek misli da će pas ljepše izgledati kupiranih ušiju? Ili treba izgledati opasnije?! Najstrože zabraniti, bez izuzetaka, ne samo za izložbene i/ili lovačke pse nego te zahvate zabraniti općenito za sve pse! Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik vezano za zabranu djelomične ili potpune amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva osim kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije uz ovaj članak
241 Svjetlana Čolak OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. 32. "samaraši" - da li je itko od pisaca ovog Zakona vidio te konje "u živo"?! To je prizor koji se može uzeti kao definicija za pojam "zlostavljanje životinje". Strogo to zabraniti! Bez vremenskog roka za prilagođavanje jer ga neće iskoristiti za promjenu djelatnosti kao što ni uzgajivači činčila nisu ništa napravili u svih omogućenih 10 godina! Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak.
242 Svjetlana Čolak OPĆE ODREDBE, Članak 4. 16. nedružljive životinje - ovdje bi trebalo razdvojiti nedružljive divlje životinje čiji prirodni instinkt i nagon za lovom i prehranjivanjem nije moguće držati pod kontrolom od "nedruželjubivih" domaćih životinja. Pas i mačka nisu prirodni prijatelji kao ni pas i kokoš kao ni mačka i kanarinac ili papiga ali vrlo često, pogotovo na selu svi zajedno žive u istom dvorištu i nitko nikoga ne lovi i jede. Isto je u stanovima gdje ljudi zajedno drže npr. pticu i mačku ili psa i mačku. Nije prihvaćen Definicija nezdružljivih životinja obuhvaća sve životinje koje se iz bilo kojeg razloga ne mogu držati zajedno, uključujući i nedruželjubive životinje, jer bi se takvim držanjem mogla uzrokovati neželjena bređost, ozljede ili smrt životinja. Nezdružljivost životinja se, osim po opće priznatim saznanjima o nezdružljivosti životinja, procjenjuje i od slučaja do slučaja te se na temelju ponašanja životinja odlučuje mogu li se čak životinje koje su inače združljive držati u istoj zajednici tj. na način da ne uzrokuju jedna drugoj neželjenu bređost, ozljede ili smrt, a navedena procjena je odgovornost vlasnika odnosno posjednika životinje.
243 Suzana Uzun PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Podržavam prijedloge Prijatelja životinja. Podržavam zabranu uzgoja životinja radi krzna i mislim da bi tu odluku trebalo provesti odmah bez dodatnog perioda prilagodbe. Također danas u doba naprednih tehnologija koristiti životinje u cirkusima je okrutno i bespotrebno. Podržavam udomljavanje životinja i akcije u tom smislu, a nikako eutanaziju nakon određenog vremenskog perioda. Odnos prema životinjama kao i prema svim živim bićima unapređuje odnos i čovjeka spram drugih ljudi. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
244 Suzana Topić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Žao mi je da 2016. godine Hrvatska nazaduje u pogledu odnosa ljudi prema životinjama. Umjesto da širimo prostor slobode, prostor prava životinja, zbog interesa pojedinaca i skupina i njihove sprege s političarima, danas se moramo boriti za stupanje na snagu odredbi vezanih uz zabranu uzgoja životinja radi krzna. Hrvatska na taj način pokazuje nazadovanje u još jednom segmentu. Djelomično prihvaćen Ovaj Zakon je pisan na način da se životinjama tijekom korištenja osiguraju primjereni uvjeti života kao i postupanje sa životinjama u skladu s njihovim potrebama te da se osigura zdravlje i dobrobit životinja. Ovaj Zakon daje okvir za donošenje pod zakonskih akata kojima su u potpunosti preuzete direktive Europske unije kao i za donošenje pojedinih propisa od nacionalnog značaja. Kroz odredbe u Zakonu se životinjama priznaje da osjećaju bol i patnju, a što može osjećati samo živo biće te se u skladu s tim i osigurava dobrobit životinja. Donošenje odredbe da životinja kao živa jedinka ima svoja prava trenutačno nije razmatrana, jer se ne odnosi na predmetnu tematiku tj. ne odnosi se na zaštitu životinja tijekom korištenja. Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je da zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupa na snagu 01. siječnja 2017. godine te je zabrana stupila na snagu u skladu s navedenim datumom.
245 Suzana Tonković OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Novi Zakon je sigurno bolji od ovog koji je trenutno na snazi ali istovremeno ima nedostatke zbog kojih će i dalje ostati glavni uzroci nepostojanja sustava zaštite životinja u Hrvatskoj. 1. Propisane su kazne za neskupljanje napuštenih životinja ali opet ne i za neosnivanje skloništa. Zakon bez propisanih kaznenih odredbi je mrtvo slovo na papiru. 2. Skloništa i dalje nisu neprofitna, pa Hrvatska niti u budućnosti neće moći potpisati EU Konvenciju za zaštitu kućnih ljubimaca. Zaštita životinja se ostavlja u rukama privatnih poduzetnika, otvara se prostor za korupciju u javnim nabavama, omogućava se zlostavljanje životinja u takvim skloništima, jer je motiv otvaranja skloništa novac, a ne humanitarni rad. Motiv za humanitarni rad ne može biti vlastita zarada. Također, za stotine tisuća kuna poreznih obveznika koje se daju privatnim poduzetnicima, mogu se izgraditi skloništa koja će ostati u vlasništvu gradova, a mogu se u njima zaposliti građani. Tako da se dopuštanjem da skloništa budu profitna podržava sustav koji ionako ne funkcionira. 3. I dalje je dozvoljeno usmrćivanje životinja u skloništima, čime se nastavlja ignoriranje dobre prakse i uspješnog rada zagrebačkog skloništa, skloništa udruge Pobjede iz Osijeka koja s višestruko manjim sredstvima i bez usmrćivanja životinja uspješno udomljava životinje kao i primjeri mnogih drugih udruga. O razbacivanju novca poreznih obveznika ne treba niti govoriti – troši se na cijepljenje i čipiranje pasa, a sada će se i na kastraciju životinja koje će ionako biti usmrćene. Ovakav apsurd je nedopustivo ozakoniti. 4. Držanje više od devet pasa je moguće samo ako vlasnik svojih kućnih ljubimaca registrira sklonište. Ovakvo ograničavanje vlasništva je suprotno članku 48. Ustava RH, a otvara se prostor za zloupotrebu članka 50. Ustava. Napominjemo da je i jedan od američkih veleposlanika u RH udomio 9 pasa u Hrvatskoj, a po završetku mandata odveo ih je sa sobom u Ameriku. Bilo ih je 10 ali se jedna kujica na Badnjak utopila u bazenu. Hoćemo li i od diplomata tražiti da osnivaju skloništa u svojim vilama? 5. Uzgajivači s manje od tri rasplodne kuje moraju prijaviti legla ali ne moraju plaćati porez. Nejasno je po kojim se kriterijima izračunala zarada ovakvih uzgajivača. Poznato je da npr. kuja cane corso može okotiti i do 10 mladih, a cijene ovih pasa u oglasnicima dosežu iznose i od 8.000 kn. čime dvije kuje vlasniku mogu donijeti zaradu od 160.000 kn. Kakvi god bili kriteriji zbog kojih su oni oslobođeni plaćanja poreza, oni nisu pošteni. 6. I dalje se ne može trajno oduzeti zlostavljanu životinju. Je li u ovom članku Zakona primijenjen članak 48. Ustava, za razliku od ograničavanja vlasništva u članku o 9 pasa? Trajno oduzimanje zlostavljane životinje bi trebalo biti načelo Zakona o zaštiti životinja. I ne samo to, nego bi se trebala propisati trajna zabrana držanja životinja evidentiranim zlostavljačima. Poznato je da su zlostavljači ljudi koji su i sami bili zlostavljani, a već kao djeca zlostavljaju životinje dok kao odrasli ljudi zlostavljaju i ljude. Zlostavljača se kao ni pedofila ne može izliječiti ali ga se zakonima može onemogućiti u zlostavljanju ili mu barem ograničiti mogućnosti. Pa zar nije onda logično da mu se oduzme zlostavljana životinja i da ga se zabranom držanja nastoji onemogućiti u daljnjem zlostavljanju? 7. Zabrana izvlačenja trupaca iz šuma uz pomoć konja je zabranjena uz zadršku zbog koje se može zloupotrijebiti. Treba ili propisati konkretne okolnosti u kojima je izvlačenje dopušteno (nagib terena, gustoća šume i sl. - stručnjaci Hrvatskih šuma sigurno imaju znanja za dovršiti ovaj propis) ili u potpunosti zabraniti ovu praksu. Izvlačenje drva iz šuma uz pomoć konja nije strateška gospodarska djelatnost niti je presudna za održavanje šuma. 8. Nije zabranjeno natjecanje u povlačenju trupaca (tzv. šlajs). Nelogično je da se zabranjuje izvlačenje drva uz pomoć konja, a da se dozvoljava mučenje konja za zabavu i klađenje. Učesnici ovog natjecanja su za medije izjavili da je šlajs tradicija koja je nastala prije nekoliko godina okladom u gostionici. https://youtu.be/FDqDCv3zOkY 9. Zabrana uzgoja životinja za krzna ostaje na snazi ali je dozvola za uzgoj nakon 10 godina produžena još na jednu godinu kako bi tisuće činčila nekolicine uzgajivača mogle dovoljno narasti da bi ih se moglo ubiti i oderati za krzna tj. kako uzgajivačima ne bi propala zarada. Ova odredba je nakaradna u zakonu koji se zove Zakon o zaštiti životinja. Ukinite laboratorijsko testiranje na životinjama,ionako ti proizvodi nisu za njih već za ljude.. Djelomično prihvaćen Donošenje prekršajnih odredbi za jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede. Zakonom o zaštiti životinja određuje se da sklonište mora udovoljavati uvjetima za smještaj životinja te način postupanja sa životinjama, zatim način kontrole skloništa od strane veterinarske inspekcije i kazne u slučaju postupanja protivno odredbama ovoga Zakona. Jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave mogu osnovati vlastita skloništa za životinje ili mogu poslove zbrinjavanja napuštenih životinja povjeriti skloništima koja su odobrena u navedenu svrhu. Ako sklonište više ne udovoljava uvjetima jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave mogu poslove zbrinjavanja napuštenih životinja povjeriti drugom skloništu za životinje tj. izabrati najpovoljnije rješenje za zbrinjavanje napuštenih životinja. Obveza jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave je i kontrola trošenja sredstava za zbrinjavanje napuštenih životinja u skloništima u skladu sa potrebama poreznih obveznika na svojem području. Skloništa za životinje su samo dio sustava za zbrinjavanje napuštenih životinja. Potrebno je provoditi druge mjere da se smanji broj napuštenih životinja kroz poticanje odgovornog vlasništva (označavanje pasa, kontrola razmnožavanja, nenapuštanje životinja, provođenje obveznih cijepljenja) i edukaciju javnosti, a time će se smanjiti i pritisak na skloništa za životinje te ista više neće biti sinonim za skrb o napuštenim životinjama. Mogućnost trajnog oduzimanja životinja propisana je među ostalim člankom 80. stavkom 2. Zakona koji određuje da privremeno oduzeta životinja može biti vraćena posjedniku ako su ispunjeni uvjeti za njezino daljnje držanje određeni odredbama ovoga Zakona, a u protivnom može biti zbrinuta u skloništu, ili smještena u primjereni smještaj ili po trajnom oduzimanju udomljena ili prodana. Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak vezano za korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (iznošenje-samarica i izvlačenje drva). S obzirom da se u natjecanju povlačenja trupaca koriste konji koji se koriste za rad i koji su uzgojeni u tu svrhu te koji su svojom tjelesnom građom prilagođeni za pomoć čovjeku pri obavljanju određenih teških poslova, ista se mjerila moraju primijeniti i kod natjecanja u povlačenju trupaca te konji ne smiju biti prisiljavani tehničkim sredstvima na napore koji prelaze njihove tjelesne mogućnosti. Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine. U skladu s točkom 10. Uvoda Direktive 2010/63/EU Komisija donosi obrazloženje: Iako je poželjno zamijeniti korištenje živih životinja u postupcima drugima metodama koje ne uključuju žive životinje, korištenje živih životinja i dalje je potrebno radi zaštite zdravlja ljudi, životinja i okoliša. Međutim, ova Direktiva predstavlja važan korak prema postizanju konačnog cilja potpune zamjene postupaka na živim životinjama u znanstvene i obrazovne svrhe čim to postane znanstveno moguće učiniti. U tom smislu ova Direktiva nastoji omogućiti i poticati razvoj alternativnih pristupa. Također nastoji osigurati visoku razinu zaštite životinja koje se još uvijek moraju koristiti u postupcima. Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
246 Suzana Bahlen PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA • Ne podržavam prijedlog iznesen u Zakonu da se preostalim uzgajivačima odobri još jedna dodatna godina za prestanak rada do 1. siječnja 2018. godine. • Smatram da se životinje ne bi smjele držati, transportirati i izlagati u cirkusima radi ljudske "zabave". • Podržavam predloženu odredbu o držanju pasa stalno vezanih ili njihovo držanje u boksovima bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora. Stalno držanje pasa na lancu predstavlja fizičko i psihičko mučenje životinje koja zbog takvog načina držanja može postati i agresivna, a smatram da isto vrijedi i za držanje u boksovima bez slobode kretanja. • Kod ranijih izmjena Zakona o zaštiti životinja zabranjene su utrke pasa na svim podlogama zbog iznimne okrutnosti povezane s ovakvim natjecanjima. Tražim da se vrati stara odredba. Isključivo kao zadnju prihvatljivu, alternativnu opciju predlažem da se u novi Zakon uvrsti nova definicija pojma ''utrke pasa'' koja bi glasila "komercijalne ili amaterske utrke pasa koje se odvijaju u svrhu ostvarivanja dobiti ili pobjeđivanja pasa u brzini u sportskim natjecanjima". Na taj način spriječile bi se utrke koje za cilj imaju zaradu, bilo direktno ili putem klađenja čime bi se otvorio put zlostavljanju životinja radi zarade. • Smatram problematičnim iznimku korištenja kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (konji samaraši) za teško pristupačne područja gdje to nije moguće bez korištenja kopitara. Nužno je donijeti zakonsku zabranu bez ikakvih iznimki o vrsti terena. • Podržavam odredbu koja navodi da skloništa trebaju osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih kućnih ljubimaca te osigurati označavanje i registraciju mačaka. • Protivim se uzgoju i prodaji životinja bilo koje vrste i podržavam samo udomljavanje napuštenih životinja. • Podržavam odredbu koja navodi da, ako nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, pružanje potrebne pomoći životinjama mora organizirati i financirati jedinica lokalne samouprave na čijem je području životinja ozlijeđena. • Slažem se i s odredbom koja navodi da jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave moraju organizirati koordinacijske radne skupine koje će poticati udomljavanje pasa iz skloništa, mikročipiranje, kastraciju i edukativno djelovanje kako bi se postiglo učinkovitije rješavanje problematike napuštenih i izgubljenih životinja te skrbi za životinje. Smatram potrebnim da se Zakonom urede i sljedeća područja: • Protivim se ubijanju zdravih, napuštenih životinja koje čekaju dom u skloništima i smatram da se to treba zakonski zabraniti. Svako sklonište, kao što je i propisano ranijim Zakonom, uz zbrinjavanje napuštenih životinja i pružanje veterinarske skrbi, mora aktivno raditi i na njihovom oglašavanju i udomljavanju. • Smatram da se članak 80. treba izmijeniti na način da se omogući trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put. • Ne bi smjela uopće postojati odredba o "roku trajanja" životinja odnosno mogućnosti usmrćivanja napuštenih životinja nakon 60 dana. Dozvola da se mogu ubiti životinje u skloništu čak i ako ima mjesta za nove dodatno me šokira. Smatram to potpuno nehumanim i Zakon o zaštiti životinja to ne bi smio dozvoljavati. • Zakonom bi trebalo biti propisano da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera. Na taj način skloništa bi vodile udruge, ustanove, javne službe, dakle, organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljena posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca, kao što je trenutačno slučaj sa skloništima koje vode profitne organizacije. • Zakon o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, dok ''obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave''. Unatoč tome, mnoge lokalne zajednice od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007. godine nisu izgradile skloništa, čime krše Zakon, pa je nužno propisati kaznene odredbe kako bi jedinice lokalne samouprave ozbiljno shvatile Zakon i počele ga provoditi. • Postojeće odredbe Zakona o zaštiti životinja koje se odnose na osiguravanje kontrole razmnožavanja životinja koje imaju skrbnike treba izmijeniti kako bi se osiguralo da skrbnici kastriraju kućne životinje. Napuštenih i ostavljenih životinja ionako je previše i predstavljaju veliki financijski teret za lokalne zajednice i građane. Stoga predlažem da se Zakonom propiše obvezna kastracija kućnih ljubimaca kao jedini trajan i siguran način kontrole njihova razmnožavanja. Iznimku predlažem samo u slučajevima kada se potomcima može osigurati siguran dom, bez rizika da ostanu napuštene kao što je to često slučaj s neželjenim životinjama, odnosno kod neodgovornih skrbnika. • podržavam prijedlog da se u Zakon uvrsti zabrana korištenja davilica za pse jer je dokazano da mogu uzrokovati sljepoću i epilepsiju, a povezuje ih se i s problemima u radu tiroidne žlijezde. Nadalje, podržavam i prijedlog zabrane korištenja sredstava i naprava koje mogu uzrokovati bol i patnju kod konja pri kretanju i držanju tijela te žvala jer navedeno uzrokuje nelagodu. • Smatram da se treba zabraniti označavanje kopitara žigosanjem. Zakonom propisano umetanje transpondera, u kombinaciji s dijagramskim opisom vanjštine konja, uhodana je metoda kojoj nema ozbiljnih zamjerki. S druge strane, žigosanje je zastarjela i bolna metoda, već zabranjena u nekim državama, koju je nužno zabraniti Zakonom i tako omogućiti adekvatnu zaštitu konja, a da se pritom ne narušava ni na koji način zakonom propisano označavanje kopitara. • Iako se Zakonom o zaštiti životinja regulira zaštita i dobrobit životinja prigodom njihova držanja, on nigdje izrijekom ne zabranjuje prodaju i usmrćivanje živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani u trgovinama, a što je sve učestaliji problem u sve više trgovina. Vjerujem da Zakon o zaštiti životinja ne bi dopustio da se u trgovinama otvaraju npr. ''male farme'' živih pilića i da ih se tamo kolje, pa tako ne bi trebalo biti ni s ribama na odjelima svježe ribe u trgovinama te sličnim morskim i ostalim životinjama. • Zamke na principu ljepila su jedna od najokrutnijih metoda hvatanja i ubijanja životinja. Ljepljive zamke deru dijelove kože, krzna i perja sa životinjskih tijela dok one pokušavaju pobjeći, a mnoge životinje čak izgrizu vlastite udove ili ih polome ne bi li se oslobodile. Samo lijepilo ih iritira i oštećuje oči. Životinje pate i danima dok ne umru od gladi ili dehidracije. Nosovi, usta ili kljunovi životinja mogu zapeti u ljepilu te se one guše i polagano umiru, što može trajati satima. Životinje su nedovoljno zaštićene tek općenitom odredbom Zakona o zaštiti životinja, zbog čega je nužno konkretno zabraniti ovu okrutnu praksu te ovim putem apeliram da se ova zabrana uvrsti u novi Zakon i zaštiti životinja. • Ne podržavam pokuse na životinjama kao takve, a dodatno smatram da se životinje uzgojene za korištenje u pokusima treba bar ponuditi na udomljavanje prije nego što ih se usmrti. • Protivim se bilo kakvom proširivanju vrsta osoba (neovisno o njihovoj struci) s ciljem da im se omogući obavljanje pokusa na životinjama. Radi se o praksi koja se u svijetu sve više napušta u korist novijih i naprednijih opcija te nema nikakvog etičkog ili drugog opravdanog razloga da se proširuje dopuštenje obavljanja pokusa na životinjama. • Protivim se bilo kakvom ubijanju ili iskorištavanju životinja. Što se tiče postojećih zakonskih propisa i prakse, predlažem da se bar ukine iznimka koja propisuje mogućnost da se prilikom obrednog klanja životinja one ne moraju prethodno omamiti. Znanstveno je dokazana patnja i bol koju doživljavaju životinje pri usmrćivanju, a zakonski propisi u zakonodavstvu EU, kao i Hrvatske, propisuju za klanje životinja u klaonicama obavezno omamljivanje. Unatoč tome, u Zakonu ista odredba ne vrijedi za tzv. obredno klanje koje provode predstavnici nekih vjerskih zajednica, pri čemu se agonija životinja produžuje svjesnim umiranjem do iskrvarenja. Hrvatska bi svojim zakonodavstvom trebala štititi životinje i uvažiti suvremene znanstvene spoznaje i političke poteze europskih zemalja koje imaju brojnije vjerske zajednice koje obavljaju klanja bez omamljivanja, a ipak su ukinule ili pokušavaju ukinuti tu krajnje nehumanu i brutalnu praksu kojoj nema mjesta u civiliziranome svijetu. • Njemačka je u listopadu 2015. godine postala prva država koja je zabranila praksu "mljevenja pilića". Industrija za proizvodnju jaja svake godine uguši ili samelje milijune tek rođenih muških pilića jer oni ne mogu nesti jaja, a ne smatraju ih pogodnima za klanje u proizvodnji mesa. Stoga predlažem da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani maceracija, s obzirom na to da je ubijanje zdravih muških pilića zbog selekcije nedopustivo, sramotno i etički neprihvatljivo, a nova tehnologija razlikovanja spola pilića već je poznata. • Predlažem da se u Etičko povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede uvrsti osoba koja bi svojim stručnim referencama bila u mogućnosti zastupati životinje s etičkog aspekta. • Zabraniti natjecanja konja u povlačenju trupaca, teških i po tonu, koje konji vuku najčešće po dubokome blatu. Konji su, isključivo zbog ljudske zabave, izloženi potpuno nepotrebnom teškom fizičkom naporu, povicima i urlanju gomile ljudi, buci automobila, vrućinama i nezaštićenosti od jakog sunca prije i tijekom natjecanja, iživljavanju djece vlasnika konja, koji ih, dok su vezani, vuku za rep ili udaraju bičem. Sastavni dio tih događanja je i ilegalno klađenje te sve ranije navedeno čini nešto što nam kao državi donosi samo sramotu da se tako nešto dešava u 21. stoljeću. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim člancima Zakona
247 Sunčica Perković PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Podržavam prijedloge udruge Prijatelji životinja za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja: Zabrana uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno U dopisu Hrvatskom saboru u veljači 2015. godine ministar Jakovina napisao je da će izmjenama Zakona o zaštiti životinja u Hrvatskoj dopustiti uzgoj činčila radi krzna. Iz ministrova dopisa, za koji nije želio da sazna javnost, jasno se vidi da Povjerenstvo za izmjene Zakona, Vlada i Sabor trebaju samo reda radi potvrditi već donesenu odluku, što ovaj pokušaj unazađivanja Zakona čini sramotnim. U Hrvatskoj je uzgoj činčila radi krzna i jedini takav poznat uzgoj pa je namjera ministra Jakovine da se iz postojeće odredbe o zabrani uzgoja životinja radi krzna izuzme uzgoj činčila dodatno izrugivanje zakonodavnom sustavu Republike Hrvatske, proceduri donošenja zakona i volji građana… Zabrana ubijanja životinja u skloništima Zakon o zaštiti životinja propisuje zbrinjavanje napuštenih životinja, veterinarsku skrb, oglašavanje i njihovo udomljavanje te edukaciju, što je jedini ispravan i efikasan način rješavanja problema. Mogućnost ubijanja životinja nakon 60 dana neprimjerena je i treba ju izbaciti iz Zakona. Osim neetičnosti, dopuštanje ubijanja potiče one koji žele profitirati na zbrinjavanju životinja trošeći novac poreznih obveznika na površnu provedbu Zakona o zaštiti životinja... Zabrana ubijanja ako ima mjesta u skloništu U većini skloništa u Hrvatskoj provodi se odredba članka 57. koja omogućava usmrćivanje neudomljenih životinja nakon 60 dana. Zalažemo se za ukidanje te u javnosti izuzetno nepopularne odredbe, kojoj se protivi velika većina građana Hrvatske. Kako bi skloništa koja usmrćuju pse nakon 60 dana bila potaknutija da ulože sve svoje resurse u oglašavanje životinja i traženje udomitelja, predlažemo da se Zakonom odredi da se životinju ne može usmrtiti ako ima mjesta u skloništu... Devet pasa i uvjeti kao za skloništa Ministarstvo poljoprivrede je tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine predložilo uvrštavanje odredbe po kojoj posjednik više od devet pasa koji više ne sišu mora udovoljiti uvjetima kao za skloništa, osim ako je riječ o radnim životinjama i uzgojima pasa. Pohvaljujemo inicijativu da posjednici većega broja životinja trebaju osigurati psima adekvatne uvjete držanja. No ovako predložena odredba značajno će otežati zbrinjavanje životinja privremenim udomiteljima koji su važna karika u spašavanju pasa s ulica i iz kill skloništa, čime će se dugoročno utjecati na porast usmrćivanja životinja u skloništima. Nelogično je i da se iz predložene odredbe izuzimaju uzgajivači pasa koji profitiraju na uzgoju, a pritom se od njih ne traži udovoljavanje uvjetima kao za skloništa... Zabrana trajnoga držanja pasa na lancu Zakon o zaštiti životinja propisuje zaštitu životinja od zlostavljanja i zato bi trebao imati konkretnu zabranu stalnoga držanja pasa na lancu, što predstavlja fizičko i psihičko mučenje životinje koja zbog takvog načina držanja može postati i agresivna. Osim toga, nijedna druga životinjska vrsta ne bi smjela biti na trajnom vezu, već bi trebala imati barem pravo na dnevni ispust, odnosno kretanje... Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva Stravični prizori konja s otvorenim ranama koji svakodnevno vuku drva iz šume i konja koji padaju pod teretom drva pokazuju nužnost zaštite konja od prisiljavanja na težak tjelesni rad, koji je iznad njihovih fizičkih mogućnosti, a što rezultira padovima, ozljedama, lomljenjem nogu i vratova. Kako se sve to događa u šumama, daleko od pogleda, inspekciji je nemoguće kontrolirati postupanje prema konjima, zbog čega je nužno donijeti zakonsku zabranu… Zabrana žigosanja kopitara Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine predložili smo da se Zakonom zabrani označavanje kopitara žigosanjem. Zakonom propisano umetanje transpondera, u kombinaciji s dijagramskim opisom vanjštine konja, uhodana je metoda kojoj nema ozbiljnih zamjerki. S druge strane, žigosanje je zastarjela i bolna metoda, već zabranjena u nekim državama, koju je nužno zabraniti Zakonom i tako omogućiti adekvatnu zaštitu konja, a da se pritom ne narušava ni na koji način zakonom propisano označavanje kopitara... Zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom Zamke na principu ljepila nedvojbeno su jedna od najokrutnijih metoda hvatanja i ubijanja životinja. Ljepljive zamke deru dijelove kože, krzna i perja sa životinjskih tijela dok one pokušavaju pobjeći, a mnoge životinje čak izgrizu vlastite udove ili ih polome ne bi li se oslobodile. Samo lijepilo ih iritira i oštećuje oči. Životinje pate i danima dok ne umru od gladi ili dehidracije. Nosovi, usta ili kljunovi životinja mogu zapeti u ljepilu te se one guše i polagano umiru, što može trajati satima. Životinje su nedostatno zaštićene tek općenitom odredbom Zakona o zaštiti životinja, zbog čega je nužno konkretno zabraniti ovu okrutnu praksu… Prodaja u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani Iako se Zakonom o zaštiti životinja regulira zaštita i dobrobit životinja prigodom njihova držanja, on nigdje izrijekom ne zabranjuje prodaju i usmrćivanje živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani u trgovinama, a što je sve učestaliji problem u sve više trgovina. Vjerujemo da Zakon o zaštiti životinja ne bi dopustio da se u trgovinama otvaraju npr. ''male farme'' živih pilića i da ih se tamo kolje, pa tako ne bi trebalo biti ni s ribama na odjelima svježe ribe u trgovinama... Kontrola razmnožavanja kućnih životinja Postojeće odredbe Zakona o zaštiti životinja koje se odnose na osiguravanje kontrole razmnožavanja životinja koje imaju skrbnike treba izmijeniti kako bi se osiguralo da skrbnici kastriraju kućne životinje. Napuštenih i ostavljenih životinja ionako je previše i predstavljaju veliki financijski teret za lokalne zajednice i građane. Stoga predlažemo da se Zakonom propiše kastracija kućnih ljubimaca kao jedini trajan i siguran način kontrole njihova razmnožavanja... Registracija svih uzgoja kućnih ljubimaca Potpuno se protivimo uzgoju i prodaji životinja te njihovu iskorištavanju i manipuliranju njihovim reproduktivnim sustavom. No, s obzirom na trenutačno stanje svijesti građana i postojanje uzgajivača, neophodno je registrirati svakoga tko se bavi uzgojem i želi prodavati živa bića, bez obzira na broj ''rasplodnih ženki'', jer su, prema odredbama Zakona o zaštiti životinja, sada oni koji imaju manje od tri ''rasplodne ženke'' bez kontrole i to predstavlja sivu zonu uzgoja... Trajno oduzimanje životinje Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine dali smo prijedlog za izmjene članaka 64. i 65. na način da se omogući trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put... Zabrana držanja i korištenja svih životinja u cirkusima Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je ''držanje divljih životinja u cirkusima te njihovo korištenje u cirkuskim i drugim predstavama sa životinjama''. Svako držanje životinja u cirkusu, bez obzira bile one domaće, kućne ili divlje životinje, predstavlja zlostavljanje tih životinja kroz tjeranje na neprirodno ponašanje, podvrgavanje treningu u svrhu redovitih predstava i stalno seljenje i transport. Stoga bi zakonom trebalo zabraniti držanje svih životinja u cirkusu, kao i korištenje divljih životinja u predstavama sa životinjama... Neprofitni karakter skloništa za životinje Zakonom bi trebalo biti propisano da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera. Na taj način skloništa bi vodile udruge, ustanove, javne službe, dakle, organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljena posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca, kao što je trenutačno slučaj sa skloništima koje vode profitne organizacije... Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa Zakon o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, dok ''obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave''. Unatoč tome, mnoge lokalne zajednice od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007. godine nisu izgradile skloništa, čime krše Zakon, pa je nužno propisati kaznene odredbe kako bi jedinice lokalne samouprave ozbiljno shvatile Zakon i počele ga provoditi... Pozitivna lista egzotičnih životinja Protivimo se uzgoju i prodaji životinja bilo koje vrste i podržavamo udomljavanje napuštenih životinja. Kako je trenutačno nemoguće zabraniti trgovinu egzotičnim životinjama, Pozitivna lista (popis dopuštenih vrsta) je najdjelotvornija i uspješna mjera za smanjenje patnje egzotičnih životinja koje drže neprikladno kao kućne ljubimce u Europi, što je osobito važno zbog otvorenog tržišta trgovine egzotičnim životinjama u zemalja EU-a… Zabrana utrka pasa Kod ranijih izmjena Zakona o zaštiti životinja zabranjene su utrke pasa na svim podlogama zbog iznimne okrutnosti povezane s ovakvim natjecanjima. Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine Klub Hrtova Hrvatske uputio je dopis Hrvatskom kinološkom savezu tražeći da oni zatraže ''od nadležnog Ministarstva promjenu članka u kojem neće sportsko kinološke aktivnosti pod pokroviteljstvom HKS-a iFCI-a a biti tumačene kao utrke pasa koji potiču klađenje i loše postupanje prema psima''. Nakon rasprave u Povjerenstvu, udruga Prijatelji životinja predložila je definiciju pojma ''utrke pasa'': komercijalne ili amaterske utrke pasa koje se odvijaju u svrhu ostvarivanja dobiti ili pobjeđivanja pasa u brzini u sportskim natjecanjima... Zabrana kupiranja lovačkih pasa Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine Ministarstvo poljoprivrede predložilo je da se u čl. 4., st. 2. doda odredba po kojoj je zabranjeno ''izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima osim lovačkih pasa''. Podržavamo uvrštavanje u Zakon zabranu izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. No, nema nikakva medicinskog ili bilo kojeg drugog razloga da se ''lovački'' psi izuzimaju iz opće zabrane amputacije ili uklanjanja pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela, pa tako nema razloga ni za njihovo izuzimanje iz zabrane izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. Zakon o zaštiti životinja morao bi nedvosmisleno zabranjivati operativno skraćivanje repova i uši psima iz estetskih razloga... Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca Nužno je zabraniti natjecanja konja u povlačenju trupaca, teških i po tonu, koje konji vuku najčešće po dubokome blatu. Događa se da konje teško zlostavljaju bičevanjem često do krvi, ubadanjem štapovima s metalnim šiljcima i udarcima rukom. Konji su, isključivo zbog ljudske zabave, izloženi potpuno nepotrebnom teškom fizičkom naporu, povicima i urlanju gomile ljudi, buci automobila, vrućinama i nezaštićenosti od jakog sunca prije i tijekom natjecanja, iživljavanju djece vlasnika konja, koji ih, dok su vezani, vuku za rep ili udaraju bičem. Sastavni dio tih događanja je i ilegalno klađenje na iznose od nekoliko desetaka tisuća eura... Udomljavanje životinja nakon pokusa Smatramo da životinju uzgojenu za korištenje u pokusima treba ponuditi na udomljavanje prije nego što se usmrti. Udomljavanje je dopušteno i Direktivom 2010/63/EU te je regulirano u zakonodavstvima američkih saveznih država Minnesota (i uspješno se implementira), Kalifornija, Connecticut i Nevada, a u tijeku je i uvrštavanje tog prijedloga u zakonodavstva saveznih država Illinois i New York. U veljači 2016. godine počela su i u Indiji udomljavanja pasa iz laboratorija... Struke koje provode pokuse na životinjama Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine jedna članica Povjerenstva (koja i sama u svojemu radu provodi pokuse na životinjama) vršila je izniman pritisak na ostale članove Povjerenstva da se u Zakonu proširi popis struka kojima bi se dopustili pokusi na životinjama, kao i kirurški zahvati na životinjama. Kao udruga izričito se protivimo ovakvim zahtjevima. Znanstvenici se trebaju konstantno educirati i nadograđivati svoja stručna znanja te primjenjivati u obrazovanju studenata i u svojemu znanstvenom radu aktualne znanstvene spoznaje i postignuća, bez korištenja životinja... Oglašavanje napuštenih životinja u skloništima Psi iz veterinarskih stanica i skloništa uopće nisu ili su jako slabo oglašeni za udomljavanje, što otežava udomljavanje pasa. Nijedna životinja nije neudomljiva pa čak ni starije i ozlijeđene/invalidne životinje, ako se kvalitetno oglase. Iako je Zakonom o zaštiti životinja propisano da sklonište za životinje mora ''tražiti vlasnike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti'', potrebno je precizirati kako je neophodno da se životinje nastoje udomiti putem sredstava javnog priopćavanja... Obveza pružanja pomoći ozlijeđenim životinjama Zakonom o zaštiti životinja propisano je da ''Svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ukoliko to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći.'' Životinje najčešće stradaju na cesti, a osoba koja je upravljala vozilom najčešće produži dalje. Ako se nađe netko tko želi pomoći životinji, a nema novaca za liječenje (što je uglavnom slučaj), nijedna veterinarska stanica neće preuzeti životinju na liječenje. Stoga je neophodno da se Zakonom propiše da, ako nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, pružanje potrebne pomoći mora organizirati i financirati jedinica lokalne samouprave... Zaštita glavonožaca Zakon o zaštiti životinja primjenjuje se na samo one glavonošce koji se koriste u svrhu znanstvenih istraživanja. Istraživanja su dokazala da su beskralježnjaci, osobito glavonošci kao što su hobotnice, lignje i sl., sposobni osjetiti bol pa je jasno da se Zakonom treba osigurati njihova zaštita općenito, a ne samo u pokusima... Zabrana obrednoga klanja Apsurdni zakonski propisi u zakonodavstvu EU, kao i Hrvatske, propisuju za klanje životinja u klaonicama obavezno omamljivanje, s obzirom na znanstveno dokazanu patnju i bol koju doživljavaju životinje pri usmrćivanju. No, ista odredba ne vrijedi za tzv. obredno klanje koje provode predstavnici nekih vjerskih zajednica, pri čemu se agonija životinja produžuje svjesnim umiranjem do iskrvarenja. Hrvatska bi svojim zakonodavstvom trebala štititi životinje i uvažiti suvremene znanstvene spoznaje i političke poteze europskih zemalja koje imaju brojnije vjerske zajednice koje obavljaju klanja bez omamljivanja, a ipak su ukinule ili pokušavaju ukinuti tu krajnje nehumanu i brutalnu praksu kojoj nema mjesta u civiliziranome svijetu... Zabrana borbi i insceniranih sukoba životinja Zakonom o zaštiti životinja zabranjene su borbe životinja, poticanje na agresivnost, kao i huškanje životinje na drugu životinju ili na čovjeka. Ova odredba ne smije imati nikakav izuzetak, već barbarski i primitivni načini zabave trebaju evoluirati u moderne priredbe koje ne uključuju iskorištavanje životinja, odnosno koje ne uključuju borbe životinja ili druge oblike sukoba životinja koji se neutemeljeno pokušavaju nazvati tradicionalnima... Zabrana držanja dupina u zatočeništvu Predlažemo da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani držanje dupina u zatočeništvu, osim u slučaju privremenog držanja bolesnih i ozlijeđenih životinja radi njihova liječenja i oporavka te povratka u prirodu. Hrvatska ima zaštitu slobodnih dupina i važno je da uz to ima i jasnu zabranu zatočenja tih morskih sisavaca. Zabrana zatočenja morskih sisavaca iz reda Cetacea, među kojima su i dupini, iznimno je važna, uzimajući u obzir njihov znanstveno dokazan visok stupanj inteligencije i složen način života u zajednicama te specifičan način međusobne komunikacije. Čak i vrlo strogom regulacijom nemoguće je propisati dovoljno dobre uvjete za te životinje, zbog čega je potrebna konkretna zabrana zatočenja… Zoofilija Općenita odredba Zakona o zaštiti životinja koja zabranjuje ''prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah'' u kontekstu zoofilije podložna je dvosmislenom tumačenju i zloupotrebi. Zoofili će, iskorištavajući prirodne nagone životinje, tvrditi da životinja nije bila prisiljena na seksualni čin, već je sama to željela, i da pritom nije doživjela bol, patnju, ozljede i strah. Stoga spolno općenje sa životinjama treba jasno i nedvosmisleno zabraniti i sankcionirati Zakonom, kao što je to praksa u europskim zemljama... Zabrana drobljenja živih pilića Njemačka je u listopadu 2015. godine postala prva država koja je zabranila praksu "mljevenja pilića". Industrija za proizvodnju jaja svake godine uguši ili samelje milijune tek rođenih muških pilića jer oni ne mogu nesti jaja, a ne smatraju ih pogodnima za klanje u proizvodnji mesa. Stoga predlažemo da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani maceracija, s obzirom na to da je ubijanje zdravih muških pilića zbog selekcije nedopustivo, sramotno i etički neprihvatljivo, a nova tehnologija razlikovanja spola pilića već je poznata... Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
248 Sunčica Ana Veldić OPĆE ODREDBE, Članak 3. U posljednjih dvadesetak godina u veterinarskoj medicini fokus se preusmjerio s liječenja životinja za hranu prema liječenju kućnih ljubimaca. Upotreba krzna u tekstilnoj industriji, još se samo odvija mutnim kanalima, na način da će se ponegdje neki proizvođač tekstila usuditi staviti ovratnik nekog kaputa ili veste načinjen od pravog krzna s rizikom da bude otkriven, jer u deklaracijama odjeće mora biti istaknuto da se odjevni predmet dijelom sastoji i od životinjskog krzna. Svjetski trend zabrane uzgoja životinja za krzno danas neumoljivo osuđuje one koji ga pokušavaju progurati. Svaka javna osoba koja se pojavi u krznenom kaputu, bez iznimke bude izvrgnuta ruglu. No, kakvog to ima temelja? Životinje koje se uzgajaju za krzno uglavnom su divlje životinje, kojima njihova biologija nalaže vrlo veliki areal kretanja. Tako npr.polarna lisica dnevno treba protrčati 40 ­ ak kilometara kako bi bila u punoj psihofizičkoj spremi. U uvjetima skučenog uzgoja to joj je onemogućeno i dolazi do vrlo potresnih psihičkih poremećaja živčanog sustava, te životinja počinje pokazivati znakove stereotipnog ponašanja ­ opsesivno i manijakalno kretanje u krug, samoozljeđivanje, cvokotanje, zapomaganje, abnormalna vokalizacija. U Hrvatskoj međutim, nikad nije ni postojao uzgoj drugih životinja za krzno osim činčila, koje su za naše područje također egzotične životinje. One žive na visokim nadmorskim visinama preko 3000 metara (područje Anda), nokturalne su, kreću se po podzemnim tunelima. Za čišćenje krzna koriste valjanje u pijesku. U prirodi su one zdrave životinje i malo je bolesti od kojih obolijevaju. Činčile kućni ljubimci, također rijetko obolijevaju od zaraznih i nametničkih bolesti. No, činčile držane za krzno podložne su čitavom nizu zaraznih i nametničkih bolesti, od kojih uzročnici ponekad mogu i ostati u krznu, nakon mučnog proizvodnog procesa i na taj način naškoditi ljudima jer su mnoge od tih bolesti i zoonoze i predstavljaju rizik ljudskom zdravlju (giardijaza, listerioza). Zbog preopterećenosti i manjka funkcionalnih kadrova u veterinarskoj inspekciji, jasno je da razina dobrobiti u uzgoju činčila za krzno čak i da se pruže idealni uvjeti (kilometarski tuneli za istrčavanje, veterinarska zdravstvena skrb i bezbolno usmrćivanje) teško bi bila zadovoljena u idealnom vremenskom roku, a budući smo već prije deset godina kao država krenuli putem zabrane uzgoja tih životinja za krzno, bilo bi nesuvislo, nemoralno i protiv globalnih trendova da kao država dopustimo prestanak zabrane uzgoja činčila za krzno. Nije prihvaćen Odgovore na primjedbe koji se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
249 Stela Rakas PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Pozdravljam mijenjanje Zakona o zaštiti životinja sa svrhom poboljšanja postupanja prema životinjama, pa tako u cijelosti podržavam prijedloge Prijatelja Životinja! Upravo je nevjerojatno kakav sadistički odnos prema životinjama ima ova država trenutno, pa se nadam kako ćete uvažiti zahtjeve građana i napraviti evolucijski korak u svrhu poboljšanja odnosa čovjeka prema životinjama! Predlažem: - trajno ukidanje uzgoja životinja za krzno ( bez izuzimanja činčila i bez produljenja roka prilagodbe, rok od 10 godina je i sam po sebi bio sramotno dug) - zabranu usmrćivanja životinja u skloništima - zabranu držanja pasa na lancu - zabranu korištenja konja za izvlačenje drva - zabranu žigosanja kopitara - zabranu hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom - zabranu prodaje živih životinja namijenjenim ljudskoj prehrani u trgovinama - uvođenje obveznih kastracija za pse (kako u skloništima tako i vlasničkih pasa) u svrhu smanjenja populacije - da se omogući trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put - zabranu korištenja i držanja svih životinja u cirkusima - da se JLS obveže na otvaranje neprofitnih skloništa za životinje, kao i da se definiraju visoke kazne za one koje se ne budu pridržavale te obveze. - zabranu utrka pasa - zabranu borbi životinja - zabranu držanja dupina u zatočeništvu - zabranu zoofilije - zabranu drobljenja živih pilića - zabranu korištenja i prodaje naprava za kažnjavanje životinja - da se u Etičko povjerenstvo uvrsti predstavnik Katedre za etiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta, kako bi u Povjerenstvu bio zastupljen etičar, i da se u Povjerenstvo za zaštitu životinja doda predstavnik Ureda za dobrobit životinja pri Hrvatskom veterinarskom institutu - zabranu obrednoga klanja - da životinju uzgojenu za korištenje u pokusima treba ponuditi na udomljavanje prije nego što se usmrti. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
250 Stela Baričević ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Tražim da se ukine članak 3. stavka 67. u kojem je određeno da životinje koje su u skloništu duže od 60 dana bez mogućnosti udomljavanja moraju biti eutanazirane. Tražim da se: da se uvede Policija za životinje da se zabrani testitranje na životinjama da se zabrani držanje životinja na lancu da se kažnjava napuštanje i zlostavljanje kućnih ljubimaca kao što je već propisano zakonom, ali zakon se ne provodi da se zabrani uzgoj životinja za krzno da se zabrani iskorištavanje životinja u svrhu zabave (cirkus) tražim isto tako: zabranu korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca zabranu utrka, borbi i insceniranih sukoba životinja, te kažnjavanje organizatora zabranu žigosanja kopitara sa užarenim željezom zabranu obrednog klanja zabranu drobljenja živih pilića. Tražim puno strože kazne za počinitelje djela, i strogo provođenje Zakona, tj, česte i nepotkupljive inspekcije, kako bi te jadne životinje imale nekakvu šansu. Djelomično prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja. Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
251 Sonja Tomic PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Protivim se ubijanju zdravih, napuštenih životinja koje čekaju dom u skloništima i smatram da se to treba zakonski zabraniti. Smatram da svako sklonište, kao što je i propisano ranijim Zakonom, uz zbrinjavanje napuštenih životinja i pružanje veterinarske skrbi, mora aktivno raditi i na njihovom oglašavanju i udomljavanju. Na taj način zdrave životinje ne bi bile ubijane zbog neodgovornih pojedinaca. Osim što nije etična, mogućnost ubijanja životinja nakon 60 dana poticajna je upravo za one koji žele profitirati na zbrinjavanju životinja trošeći novac poreznih obveznika, a ne brinući o stvarnoj zaštiti životinja. Podržavam i predloženu odredbu o držanju pasa stalno vezanih ili njihovo držanje u boksovima bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora. Stalno držanje pasa na lancu predstavlja fizičko i psihičko mučenje životinje koja zbog takvog načina držanja može postati i agresivna, a smatram da isto vrijedi i za držanje u boksovima bez slobode kretanja. Također smatram da bi se kazne za napuštanje i zlostavljanje životinja morale postrožiti i općenito više provoditi. Prihvaćen Prihvaćeno
252 sonja šegvić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, DIO TREĆI U potpunosti podržavam Prijedlog Prijatelja životinja: Prijatelji životinja traže sljedeće izmjene Zakona o zaštiti životinja: Zabrana uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno U dopisu Hrvatskom saboru u veljači 2015. godine ministar Jakovina napisao je da će izmjenama Zakona o zaštiti životinja u Hrvatskoj dopustiti uzgoj činčila radi krzna. Iz ministrova dopisa, za koji nije želio da sazna javnost, jasno se vidi da Povjerenstvo za izmjene Zakona, Vlada i Sabor trebaju samo reda radi potvrditi već donesenu odluku, što ovaj pokušaj unazađivanja Zakona čini sramotnim. U Hrvatskoj je uzgoj činčila radi krzna i jedini takav poznat uzgoj pa je namjera ministra Jakovine da se iz postojeće odredbe o zabrani uzgoja životinja radi krzna izuzme uzgoj činčila dodatno izrugivanje zakonodavnom sustavu Republike Hrvatske, proceduri donošenja zakona i volji građana… Zabrana ubijanja životinja u skloništima Zakon o zaštiti životinja propisuje zbrinjavanje napuštenih životinja, veterinarsku skrb, oglašavanje i njihovo udomljavanje te edukaciju, što je jedini ispravan i efikasan način rješavanja problema. Mogućnost ubijanja životinja nakon 60 dana neprimjerena je i treba ju izbaciti iz Zakona. Osim neetičnosti, dopuštanje ubijanja potiče one koji žele profitirati na zbrinjavanju životinja trošeći novac poreznih obveznika na površnu provedbu Zakona o zaštiti životinja... Zabrana ubijanja ako ima mjesta u skloništu U većini skloništa u Hrvatskoj provodi se odredba članka 57. koja omogućava usmrćivanje neudomljenih životinja nakon 60 dana. Zalažemo se za ukidanje te u javnosti izuzetno nepopularne odredbe, kojoj se protivi velika većina građana Hrvatske. Kako bi skloništa koja usmrćuju pse nakon 60 dana bila potaknutija da ulože sve svoje resurse u oglašavanje životinja i traženje udomitelja, predlažemo da se Zakonom odredi da se životinju ne može usmrtiti ako ima mjesta u skloništu... Devet pasa i uvjeti kao za skloništa Ministarstvo poljoprivrede je tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine predložilo uvrštavanje odredbe po kojoj posjednik više od devet pasa koji više ne sišu mora udovoljiti uvjetima kao za skloništa, osim ako je riječ o radnim životinjama i uzgojima pasa. Pohvaljujemo inicijativu da posjednici većega broja životinja trebaju osigurati psima adekvatne uvjete držanja. No ovako predložena odredba značajno će otežati zbrinjavanje životinja privremenim udomiteljima koji su važna karika u spašavanju pasa s ulica i iz kill skloništa, čime će se dugoročno utjecati na porast usmrćivanja životinja u skloništima. Nelogično je i da se iz predložene odredbe izuzimaju uzgajivači pasa koji profitiraju na uzgoju, a pritom se od njih ne traži udovoljavanje uvjetima kao za skloništa... Zabrana trajnoga držanja pasa na lancu Zakon o zaštiti životinja propisuje zaštitu životinja od zlostavljanja i zato bi trebao imati konkretnu zabranu stalnoga držanja pasa na lancu, što predstavlja fizičko i psihičko mučenje životinje koja zbog takvog načina držanja može postati i agresivna. Osim toga, nijedna druga životinjska vrsta ne bi smjela biti na trajnom vezu, već bi trebala imati barem pravo na dnevni ispust, odnosno kretanje... Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva Stravični prizori konja s otvorenim ranama koji svakodnevno vuku drva iz šume i konja koji padaju pod teretom drva pokazuju nužnost zaštite konja od prisiljavanja na težak tjelesni rad, koji je iznad njihovih fizičkih mogućnosti, a što rezultira padovima, ozljedama, lomljenjem nogu i vratova. Kako se sve to događa u šumama, daleko od pogleda, inspekciji je nemoguće kontrolirati postupanje prema konjima, zbog čega je nužno donijeti zakonsku zabranu… Zabrana žigosanja kopitara Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine predložili smo da se Zakonom zabrani označavanje kopitara žigosanjem. Zakonom propisano umetanje transpondera, u kombinaciji s dijagramskim opisom vanjštine konja, uhodana je metoda kojoj nema ozbiljnih zamjerki. S druge strane, žigosanje je zastarjela i bolna metoda, već zabranjena u nekim državama, koju je nužno zabraniti Zakonom i tako omogućiti adekvatnu zaštitu konja, a da se pritom ne narušava ni na koji način zakonom propisano označavanje kopitara... Zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom Zamke na principu ljepila nedvojbeno su jedna od najokrutnijih metoda hvatanja i ubijanja životinja. Ljepljive zamke deru dijelove kože, krzna i perja sa životinjskih tijela dok one pokušavaju pobjeći, a mnoge životinje čak izgrizu vlastite udove ili ih polome ne bi li se oslobodile. Samo lijepilo ih iritira i oštećuje oči. Životinje pate i danima dok ne umru od gladi ili dehidracije. Nosovi, usta ili kljunovi životinja mogu zapeti u ljepilu te se one guše i polagano umiru, što može trajati satima. Životinje su nedostatno zaštićene tek općenitom odredbom Zakona o zaštiti životinja, zbog čega je nužno konkretno zabraniti ovu okrutnu praksu… Prodaja u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani Iako se Zakonom o zaštiti životinja regulira zaštita i dobrobit životinja prigodom njihova držanja, on nigdje izrijekom ne zabranjuje prodaju i usmrćivanje živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani u trgovinama, a što je sve učestaliji problem u sve više trgovina. Vjerujemo da Zakon o zaštiti životinja ne bi dopustio da se u trgovinama otvaraju npr. ''male farme'' živih pilića i da ih se tamo kolje, pa tako ne bi trebalo biti ni s ribama na odjelima svježe ribe u trgovinama... Kontrola razmnožavanja kućnih životinja Postojeće odredbe Zakona o zaštiti životinja koje se odnose na osiguravanje kontrole razmnožavanja životinja koje imaju skrbnike treba izmijeniti kako bi se osiguralo da skrbnici kastriraju kućne životinje. Napuštenih i ostavljenih životinja ionako je previše i predstavljaju veliki financijski teret za lokalne zajednice i građane. Stoga predlažemo da se Zakonom propiše kastracija kućnih ljubimaca kao jedini trajan i siguran način kontrole njihova razmnožavanja... Registracija svih uzgoja kućnih ljubimaca Potpuno se protivimo uzgoju i prodaji životinja te njihovu iskorištavanju i manipuliranju njihovim reproduktivnim sustavom. No, s obzirom na trenutačno stanje svijesti građana i postojanje uzgajivača, neophodno je registrirati svakoga tko se bavi uzgojem i želi prodavati živa bića, bez obzira na broj ''rasplodnih ženki'', jer su, prema odredbama Zakona o zaštiti životinja, sada oni koji imaju manje od tri ''rasplodne ženke'' bez kontrole i to predstavlja sivu zonu uzgoja... Trajno oduzimanje životinje Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine dali smo prijedlog za izmjene članaka 64. i 65. na način da se omogući trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put... Zabrana držanja i korištenja svih životinja u cirkusima Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je ''držanje divljih životinja u cirkusima te njihovo korištenje u cirkuskim i drugim predstavama sa životinjama''. Svako držanje životinja u cirkusu, bez obzira bile one domaće, kućne ili divlje životinje, predstavlja zlostavljanje tih životinja kroz tjeranje na neprirodno ponašanje, podvrgavanje treningu u svrhu redovitih predstava i stalno seljenje i transport. Stoga bi zakonom trebalo zabraniti držanje svih životinja u cirkusu, kao i korištenje divljih životinja u predstavama sa životinjama... Neprofitni karakter skloništa za životinje Zakonom bi trebalo biti propisano da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera. Na taj način skloništa bi vodile udruge, ustanove, javne službe, dakle, organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljena posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca, kao što je trenutačno slučaj sa skloništima koje vode profitne organizacije... Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa Zakon o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, dok ''obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave''. Unatoč tome, mnoge lokalne zajednice od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007. godine nisu izgradile skloništa, čime krše Zakon, pa je nužno propisati kaznene odredbe kako bi jedinice lokalne samouprave ozbiljno shvatile Zakon i počele ga provoditi... Pozitivna lista egzotičnih životinja Protivimo se uzgoju i prodaji životinja bilo koje vrste i podržavamo udomljavanje napuštenih životinja. Kako je trenutačno nemoguće zabraniti trgovinu egzotičnim životinjama, Pozitivna lista (popis dopuštenih vrsta) je najdjelotvornija i uspješna mjera za smanjenje patnje egzotičnih životinja koje drže neprikladno kao kućne ljubimce u Europi, što je osobito važno zbog otvorenog tržišta trgovine egzotičnim životinjama u zemalja EU-a… Zabrana utrka pasa Kod ranijih izmjena Zakona o zaštiti životinja zabranjene su utrke pasa na svim podlogama zbog iznimne okrutnosti povezane s ovakvim natjecanjima. Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine Klub Hrtova Hrvatske uputio je dopis Hrvatskom kinološkom savezu tražeći da oni zatraže ''od nadležnog Ministarstva promjenu članka u kojem neće sportsko kinološke aktivnosti pod pokroviteljstvom HKS-a iFCI-a a biti tumačene kao utrke pasa koji potiču klađenje i loše postupanje prema psima''. Nakon rasprave u Povjerenstvu, udruga Prijatelji životinja predložila je definiciju pojma ''utrke pasa'': komercijalne ili amaterske utrke pasa koje se odvijaju u svrhu ostvarivanja dobiti ili pobjeđivanja pasa u brzini u sportskim natjecanjima... Zabrana kupiranja lovačkih pasa Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine Ministarstvo poljoprivrede predložilo je da se u čl. 4., st. 2. doda odredba po kojoj je zabranjeno ''izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima osim lovačkih pasa''. Podržavamo uvrštavanje u Zakon zabranu izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. No, nema nikakva medicinskog ili bilo kojeg drugog razloga da se ''lovački'' psi izuzimaju iz opće zabrane amputacije ili uklanjanja pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela, pa tako nema razloga ni za njihovo izuzimanje iz zabrane izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. Zakon o zaštiti životinja morao bi nedvosmisleno zabranjivati operativno skraćivanje repova i uši psima iz estetskih razloga... Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca Nužno je zabraniti natjecanja konja u povlačenju trupaca, teških i po tonu, koje konji vuku najčešće po dubokome blatu. Događa se da konje teško zlostavljaju bičevanjem često do krvi, ubadanjem štapovima s metalnim šiljcima i udarcima rukom. Konji su, isključivo zbog ljudske zabave, izloženi potpuno nepotrebnom teškom fizičkom naporu, povicima i urlanju gomile ljudi, buci automobila, vrućinama i nezaštićenosti od jakog sunca prije i tijekom natjecanja, iživljavanju djece vlasnika konja, koji ih, dok su vezani, vuku za rep ili udaraju bičem. Sastavni dio tih događanja je i ilegalno klađenje na iznose od nekoliko desetaka tisuća eura... Udomljavanje životinja nakon pokusa Smatramo da životinju uzgojenu za korištenje u pokusima treba ponuditi na udomljavanje prije nego što se usmrti. Udomljavanje je dopušteno i Direktivom 2010/63/EU te je regulirano u zakonodavstvima američkih saveznih država Minnesota (i uspješno se implementira), Kalifornija, Connecticut i Nevada, a u tijeku je i uvrštavanje tog prijedloga u zakonodavstva saveznih država Illinois i New York. U veljači 2016. godine počela su i u Indiji udomljavanja pasa iz laboratorija... Struke koje provode pokuse na životinjama Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine jedna članica Povjerenstva (koja i sama u svojemu radu provodi pokuse na životinjama) vršila je izniman pritisak na ostale članove Povjerenstva da se u Zakonu proširi popis struka kojima bi se dopustili pokusi na životinjama, kao i kirurški zahvati na životinjama. Kao udruga izričito se protivimo ovakvim zahtjevima. Znanstvenici se trebaju konstantno educirati i nadograđivati svoja stručna znanja te primjenjivati u obrazovanju studenata i u svojemu znanstvenom radu aktualne znanstvene spoznaje i postignuća, bez korištenja životinja... Oglašavanje napuštenih životinja u skloništima Psi iz veterinarskih stanica i skloništa uopće nisu ili su jako slabo oglašeni za udomljavanje, što otežava udomljavanje pasa. Nijedna životinja nije neudomljiva pa čak ni starije i ozlijeđene/invalidne životinje, ako se kvalitetno oglase. Iako je Zakonom o zaštiti životinja propisano da sklonište za životinje mora ''tražiti vlasnike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti'', potrebno je precizirati kako je neophodno da se životinje nastoje udomiti putem sredstava javnog priopćavanja... Obveza pružanja pomoći ozlijeđenim životinjama Zakonom o zaštiti životinja propisano je da ''Svatko tko ozlijedi životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ukoliko to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći.'' Životinje najčešće stradaju na cesti, a osoba koja je upravljala vozilom najčešće produži dalje. Ako se nađe netko tko želi pomoći životinji, a nema novaca za liječenje (što je uglavnom slučaj), nijedna veterinarska stanica neće preuzeti životinju na liječenje. Stoga je neophodno da se Zakonom propiše da, ako nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, pružanje potrebne pomoći mora organizirati i financirati jedinica lokalne samouprave... Zaštita glavonožaca Zakon o zaštiti životinja primjenjuje se na samo one glavonošce koji se koriste u svrhu znanstvenih istraživanja. Istraživanja su dokazala da su beskralježnjaci, osobito glavonošci kao što su hobotnice, lignje i sl., sposobni osjetiti bol pa je jasno da se Zakonom treba osigurati njihova zaštita općenito, a ne samo u pokusima... Zabrana obrednoga klanja Apsurdni zakonski propisi u zakonodavstvu EU, kao i Hrvatske, propisuju za klanje životinja u klaonicama obavezno omamljivanje, s obzirom na znanstveno dokazanu patnju i bol koju doživljavaju životinje pri usmrćivanju. No, ista odredba ne vrijedi za tzv. obredno klanje koje provode predstavnici nekih vjerskih zajednica, pri čemu se agonija životinja produžuje svjesnim umiranjem do iskrvarenja. Hrvatska bi svojim zakonodavstvom trebala štititi životinje i uvažiti suvremene znanstvene spoznaje i političke poteze europskih zemalja koje imaju brojnije vjerske zajednice koje obavljaju klanja bez omamljivanja, a ipak su ukinule ili pokušavaju ukinuti tu krajnje nehumanu i brutalnu praksu kojoj nema mjesta u civiliziranome svijetu... Zabrana borbi i insceniranih sukoba životinja Zakonom o zaštiti životinja zabranjene su borbe životinja, poticanje na agresivnost, kao i huškanje životinje na drugu životinju ili na čovjeka. Ova odredba ne smije imati nikakav izuzetak, već barbarski i primitivni načini zabave trebaju evoluirati u moderne priredbe koje ne uključuju iskorištavanje životinja, odnosno koje ne uključuju borbe životinja ili druge oblike sukoba životinja koji se neutemeljeno pokušavaju nazvati tradicionalnima... Zabrana držanja dupina u zatočeništvu Predlažemo da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani držanje dupina u zatočeništvu, osim u slučaju privremenog držanja bolesnih i ozlijeđenih životinja radi njihova liječenja i oporavka te povratka u prirodu. Hrvatska ima zaštitu slobodnih dupina i važno je da uz to ima i jasnu zabranu zatočenja tih morskih sisavaca. Zabrana zatočenja morskih sisavaca iz reda Cetacea, među kojima su i dupini, iznimno je važna, uzimajući u obzir njihov znanstveno dokazan visok stupanj inteligencije i složen način života u zajednicama te specifičan način međusobne komunikacije. Čak i vrlo strogom regulacijom nemoguće je propisati dovoljno dobre uvjete za te životinje, zbog čega je potrebna konkretna zabrana zatočenja… Zoofilija Općenita odredba Zakona o zaštiti životinja koja zabranjuje ''prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah'' u kontekstu zoofilije podložna je dvosmislenom tumačenju i zloupotrebi. Zoofili će, iskorištavajući prirodne nagone životinje, tvrditi da životinja nije bila prisiljena na seksualni čin, već je sama to željela, i da pritom nije doživjela bol, patnju, ozljede i strah. Stoga spolno općenje sa životinjama treba jasno i nedvosmisleno zabraniti i sankcionirati Zakonom, kao što je to praksa u europskim zemljama... Zabrana drobljenja živih pilića Njemačka je u listopadu 2015. godine postala prva država koja je zabranila praksu "mljevenja pilića". Industrija za proizvodnju jaja svake godine uguši ili samelje milijune tek rođenih muških pilića jer oni ne mogu nesti jaja, a ne smatraju ih pogodnima za klanje u proizvodnji mesa. Stoga predlažemo da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani maceracija, s obzirom na to da je ubijanje zdravih muških pilića zbog selekcije nedopustivo, sramotno i etički neprihvatljivo, a nova tehnologija razlikovanja spola pilića već je poznata... Članovi povjerenstava Predlažemo da se u Etičko povjerenstvo uvrsti predstavnik Katedre za etiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta, kako bi u Povjerenstvu bio zastupljen etičar, i da se u Povjerenstvo za zaštitu životinja doda predstavnik Ureda za dobrobit životinja pri Hrvatskom veterinarskom institutu… Davanje zemljišta za izgradnju skloništa Kako se često događa da lokalna samouprava nema zemljište na kojem bi izgradila sklonište i to je realan problem koji otežava provedbu Zakona, tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine podržali smo prijedlog predstavnika zagrebačkog Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo da RH daje zemljište bez naknade za izgradnju skloništa jedinici područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada... Zabrana korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja Stručno mišljenje dr. sc. Irena Petak, dipl. ing. biol., o korištenju uređaja i naprava kojima se u obliku kazne utječe na kažnjavanje životinja može se pročitati ovdje. Nije prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
253 Sonja Kranjčec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Ovaj članak ima toliko rupa, toliko je nedorečen, da nema uopce dvojbi da sam PROTIV NJEGA. A i ne sjećam se da sam vidjela neuhranjene 'strane životinjske vrste' , na lancima, maltretirane i slično. Koja je točno razlika između psa, koji zbog svojih anatomskih anomalija pati, bori se da dođe do zraka i slično ( pritom mislim da brahiocefalične pasmine, kao što su mopsevi i ti svi 'moderni' psi) i kojega bi svi bez problema imali kao kućnog ljubimca i jednog pitona? Zar takve modifikacije, uzgoji i slično sa takvim psima nisu mučenje? Uzgajivači koje znam su 'stranim vrstama' bolji vlasnici nego 80% ljudi životinjama čije se držanje smatra normalnim. Prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
254 Sonja Kireta PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Zelim da se zabrani uzgoj svih zivotinja radi krzna 2017.g, smatram da treba zabraniti drzanje pasa na lancu. Dopustanje ubijanja napustenih zivotinja u sklonistima nakon 60 dana je skandalozno te ga treba maknuti iz Zakona o zastiti zivotinja,zahtijevam zabranu uzgoja cincila i svih drugih zivotinja za krzno, zabranu drzanja i koristenja svih zivotinja u cirkusima kao i zabranu drzanja zivotinja u ugostiteljskim objektima,zabranu utrka pasa i kupiranja lovackih pasa, te te zabranu koristenja konja za izvlacenje drva iz suma i sl. jer je sve navedeno totalno nehumano i neeticki te totalno nepotrebno. Takoder podrzavamo Odredbu o obaveznoj sterilizaciji i oznacavanju u sklonistima,registraciju svih uzgoja kucnih ljubimaca,ogranicavanje uzgoja i prodaje egzoticnih zivotinja i zabranu drzanja dupina u zatocenistvu. Podrzavamo odredbe za odgovorno skrbnistvo za kucne zivotinje te odredbe o ovlasti komunalnih redara i inspekcijski nadzor prodaje zivotinja. Takoder, podrzavamo zabranu zoofilije, zabranu davanje kucnih ljubimaca iz sklonista maloljetnim osobama na skrb ili udomljavanje,zabranu usmrcivanja pasa i macaka u svrhu proizvodnje hrane i drugih proizvoda, te podrzavamo zabranu trcanja zivotinja privezanih uz motorno prijevozno sredstvo u pokretu,te takoder podrzavam zabranu zajednickog drzanja nezdruzljivih zivotinja,a to su zivotinje koje pri zajednickom drzanju mogu jedna drugoj prouzrociti nezeljenu trudnocu,ozljede ili smrt. Molim vas,da postupate eticki,humano i ljudski jer svako zivo bice ima pravo na zivot i suzivot na ovoj planeti. Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
255 Snježana Črnjević PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA 1. Podržavam zabranu uzgoja životinja zbog krzna i protivim se dodatnom produljenju za uzgajivače činčila. Zašto im dati još jednu godinu u kojoj će oderati sve što još mogu i tako još dodatno zaraditi? Ako su svi imali deset godina za prolagodbu, zašto tih 20-ak odmetnutih sada dobiva nagradnih godinu dana? 2. Tražim zabranu ubijanja pasa u skloništima, jer to prije svega nije eutanazija. Eutanazija je iz samilosti, kada nema drugog rješenja, kada se životinja tako rješava patnje i boli. A to svakako nije ubijanje nakon 60 dana boravka u skloništu. Ubiti zdravu životinju ispod je svih civilizacijskih standarda koje smo dosegli. Ubijanje zdravih životinja u skloništima motivirano je samo zaradom i ne može se ničim opravdati. 3. Skloništa moraju biti neprofitna i bez ubijanja. Samo tako motiv za brigu o životinjama neće biti novac i zarada već humanitarni rad. I samo tako novac lokalnih zajednica koji se troši na cijepljenje i čipiranje neće biti potrošen uzaludno, jer životinja se udomljava a ne ubija. Podržavam obaveznu kastraciju u skloništima, ali i obaveznu kastraciju za sve one koji se ne bave uzgojem pasa. 4. I dalje nema kazni za lokalne zajednice koje ne grade skloništa. Čemu onda odredba da su upravo one obvezne to napraviti kad ih se zbog nepoštivanja odredbe ne može kazniti? 5. Odredba da onaj tko ima devet i više pasa mora zadovoljavati uvjete kao za skloništa vodi samo još većem broju napuštenih životinja na ulicama. Pogotovo jer se ni danas ne kažnjava one koji životinje napuštaju. Uz to, odrediti nekome koliko će imati pasa je i protuustavno. 6. Istovremeno, uzgajivačima se ne postavljaju nikakvi uvjeti, a oni s tri ili manje rasplodnih kuja i dalje ne moraju imati niti registriranu uzgajivačnicu. Što znači da na svoju zaradu ne plaćaju čak ni porez. 7. Protivim se držanju pasa na lancu. 8. Smatram da je pogrešno da jedinice lokalne samouprave propisuju uvjete držanja kućnih ljubimaca. To se može napraviti jedinstvenim pravilnikom koji će vrijediti u cijeloj zemlji. 9. Podržavam zabranu izvlačenja trupaca iz šume uz pomoć konja, ali bez odredbe da se to može tamo gdje ne postoji drukčije rješenje. Ovakva odredba pogodna je za zloupotrebe. 10. Tražim uvođenje trajnog oduzimanja pasa zlostavljačima i trajnu zabranu držanja pasa istima. Jednako tako, protivim se mogućnosti da se oduzeti pas ubije. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
256 Snježana Belfinger ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Zalažem se za brisanje stavka 3. članka 67. koji dopušta usmrćivanje životinja u skloništima po isteku 60 dana Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
257 Snjezana Vukas PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Zelim da se zabrani uzgoj svih životinja radi krzna 2017. godine. Maknite iz Zakona o zaštiti životinja mogućnost ubijanja napuštenih životinja u sklonistima nakon 60 dana, ovo je okrutna i nehumana praksa. Smatram da treba zabraniti držanje pasa na lancu, iskoristavanje zivotinja u cirkusima, zoloskim vrtovima, vodenim parkovima i slicno, zatim utrke pasa i slicne okrutne i primitivne prakse. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
258 Smiljena Baćac Turković PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Potrebno je da se osnuje POLICIJA ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA i da se kontrolira da li vlasnici pravilno brinu o svojim životinjama i da ih čipiraju...ako ih ne čipiraju i ako ih napuste i/ili zlostavljaju, obavezno ih treba kazniti i oduzeti im životinju...Podržavam prijedlog Zakona za zabranu držanja pasa stalno vezanih ili njihova držanja u boksovima bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora. Hvala! Također podržavam: 1.Ukidanje roka od 60 dana boravka u skloništima, sva skloništa bi trebala biti NO KILL, sve ostalo su najobičniji šinteraji, tj mjesta, ukoliko se životinja ne udomi usmrćuje. Uvesti uz uvijete držanja kućnih ljubimaca i pogotovo za lovce i "skloništa", te kvazi uzgajivače propisati adekvatnu ishranu, jer se pse hrani šrotom tj mljevenom kuruzom. 2. Rigoroznije kazne i učinkovitije kažnjavanje za svako zlostavljanje životinja, 3. Zakonski onemogućiti držanje psa na lancu, ako je privremeno, propisati duljinu lanca i duljinu vremena 4. Uvesti obavezu cjepljenja i čipiranja mačaka, također no kill skloništa za mačke, kažnjavanje za napuštanje je nemoguće dok se ne zakonski propiše čipiranje 5. Zabraniti držanje životinja zbog krzna i kože, osim onih koje su već iskorištene za prehranu 6.Veći nadzor klaonica i češće kontrole, zabraniti tzv pištolje za omamljivanje gdje igla ulazi probijanjem lubanje u mozak ili ubijanje strujom- 7. ZOO vrtove dozvoliti, samo ako se uvijeti za životinje stvore približno kao i onima u kojima žive na slobodi (temp, okoliš, vlaga zraka biljke, itd (npr. Polarni medvjed na suncu po ljeti) 8. Zabraniti Gatere. Mučenje je lijepa riječ, doslovno iživljavanje nad jadnom svinjom u žici i često polaka i užasna smrt, Hrpa ih ima ilegalnih. Apsolutno zabraniti Gatere! 9. Zabrana bilo kakvih iskorištavanja životinja koje mogu ozljediti životinju ili uzrokovati stres (utrke, borbe, turističke atrakcije npr magarce dozvoliti, ali regulirati jahanje, ili bilo što gdje životinja mora podnostiti teret, jer se često dogodi da sjedne osoba koja prelazi 100kg, npr zbog fotografije.) ili financijsku dobit (konjske zaprege, izvlačenje trupaca iz šuma, vuča bilo kakvog večeg tereta od 50kg, kao i zaprege) regulirati koju maksimalnu težinu može nositi životinja (jahanje ili šetnja po prirodi sa teretom), uključujući i terapijsko jahanje, propisati vrijeme odmora ukoliko životinja nosi terete 10. Zabraniti korištenje davilica sa siljcima, ogrlica koje imaju bilo kakve šiljaste dijelove koje mogu ozlijediti ili narušiti zdravlje životinje, za ogrlice propisati minimalnu širinu, jer često lovci običnom špagom vežu pse, događalo se psima da udave jer zapnu u granje. 11. Zabraniti žigosanje kopitara. Postoje mikročipovi, ogrlice...... 12. Pooštriti nadzor nad uzgajivačnicama, Jako veliki problem su tzv štancaone, koji prodaju pse po par stotina kuna (i manje). Tu je jako veliki problem, jer zbog mizerne zarade radi višerostruku štetu psima, jer nema nikakve kontrole bolest, genetske prenosivosti vrlina i mana, uništavaju legalne uzgajiovačnice (ljude koji su posvetili puno vremena i ljubavi psima i uložili sredstva u posao), nanose izravnu štetu državi jer većina takvih pasa završi na ulici (dakle dvostruka), volontiram dugo godina i najveći problem je tzv stanceri pasa, tj nelegalne uzgajivačnice, psi se prodaju preko raznih oglasnika za 200-400kn ili manje. Primjer; Kada vlasnik psa, koji je želio rasnog psa, nakon što pas naraste uvidi da to nije ono što je želio, pas na ulici i nakon toga 60 dana ima da se posreći, ili smrt. Uništavanje pasmine, razmnožavaju se psi koji ne prolaze nikakve kontrole, drže u uvijetima koji su sve, samo ne humani, hrane sa šrotom tj mljevenom kuruzom. Tu je jedino riješenje drakonske novčane kazne koje su se u Hrvatskoj pokazale kao najbolje riješenje i najučinkovitije, a dio novaca preusmjeriti za no kill skloništa, inače nema svrhe cijeli zakon jer ako se životinja na kraju ubija, to se nemože nazvati zakon o dobrobiti životinja, jer zvuči u najmanju ruku "čudno" Za napuštanje ne samo propisati kaznu i životinju na kraju usmrtiti, već novčana kazna i uzdržavanje životinje u NO KILL skloništu do udomljenja, i plaćanje svih računa, uključujući cjepljenja obavezn i lječenja. Kazne za ne čipiranje min 50 000kn, PAS je PAS, često su neki psi diskriminirani zbog veličine, te im je zabranjen ulaz u javni prijevoz, zakonom na razini RH propisati uvijete prijevoza u javnom prijevozu. Takodjer pse pod opasne svrstati one pse koji su imali napad na čovjeka na javnoj površini (ne da pas u dvorištu npr ugrize lopova pa ga se tretira kao opasnog. PAS je PAS, sve ostalo je diskriminacija. 13. Strožije kazniti zoofiliju, zatvorska kazna plus kemijska kastracija za recediviste. 14. Postrožiti uvijete u kojima psi sudjeluju u lovu, drakonske kazne. 15. Lovcima propisati sudjelovanje na edukacijama, po uzoru na lječničku komoru, propisati i postrožiti oružije s kojim se smije usmrtiti životinju u lovu, krivolovce tretirati strože 16. Novčane kazne povećati bar za duplo. Ne podržavam prijedlog da osobe koje imaju više od 9 pasa moraju zadovoljiti uvjete skloništa, jer u velikoj većini imaju i bolje uvijete, dovoljno da imaju uvijete za držanje kao i "obični kućni ljubimci" inače se potiče ubijanje tj usmrćivanje indirektno, veliki korak nazad. Za počinitelje recediviste uvesti zatvorske kazne, ali i mogućnost da se zamjeni radom (tako da ne ide na trošak države, već da im je u interesu volontirati, ali u ustanovama ili udrugama za zaštitu ili pomoć životinjama, osim osuđenima za zoofiliju. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
259 Slobodan Šnajder OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Upravo sam primio Nagradu Meša Selimović za svoj roman ''Doba mjedi'' kao najbolje prozno djelo objavljeno na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije u 2015. Razmišljam kako su, osim Crne Gore, ove države upravo one koje se ponose zabranom uzgoja životinja radi krzna.U najvećoj je mjeri nejasno zašto bi uzgajivačima činčila trebalo biti dopušteno neko prelazno razdoblje prije konačne zabrane. Valjda da pronađu nove krznaše? Naprotiv, zabrana treba nastupiti odmah i biti trajna. Uzgojiti, usmrtiti stotinu činčila za jednu bundu civilizacijski je pad čak i u odnosu na kameno doba. Spiljski je čovjek, naime, birao životinje čijim se krznima pokrivao prema svojoj mjeri. A ovo je suludo i nema te lukrativnosti koja bi mogla opravdati masovno ubijanje samo zato kako bi netko dobio priliku da demonstrira svoju kupovnu moć. Zamislimo da činčile uzgajaju nas za neke svoje svrhe? Ako je razlog odgode, pa i drugih pritisaka interesnih skupina taj da se privuku strani investitori, jadniji je povod teško zamisliti. Poslovni geniji mogli bi naći i bolje ideje: nacisti su u Buchenwaldu radili sjenila za lampe od ljudske kože. Pa ljudi je mnogo više od činčila te se pitamo: Ne bi li bilo profitabilnije da ljudi uzgajaju ljude umjesto malih sisavaca u neke slične svrhe? Konačno, i mi smo samo sisavci. Slobodan Šnajder Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
260 Slaven Reljić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA LIFE DINALP BEAR Hrvatski projektni tim Prof. dr.sc Đuro Huber Slaven Reljić, dr.vet.med Morana Zajec, prof. Zagreb, 08. rujna 2016. U ime projekta LIFE DINALP BEAR, Upravljanje i zaštita populacije smeđih medvjeda u sjevernim Dinaridima i Alpama, predlažemo sljedeće dopune i izmjene nacrta novog Zakona o zaštiti životinja. Članak 4. (Pojmovi) 10. kućni ljubimci: Definicija je preširoka. Trebalo bi navesti koje životinje mogu biti „kućni ljubimci“, takozvana „pozitivna lista“. Mogu se nabrojati skupine (divljih) životinja ili definirati da to ne mogu biti „opasne životinje“ – koje treba nabrojati. 20. opasne životinje: Nigdje nema popisa vrsta koje se smatraju opasnim životinjama Članak 5. (Zabranjeni postupci) 24. Zabranjeno je držati dupine i ostale Cetacea. Jako dobro i važno. Treba dodati stavak s popisom drugih (strogo zaštićenih) vrsta koje je zabranjeno privatno držati, osim institucijama koje su registrirane za to (kao Zoološki vrtovi, Utočište za medvjede u Kuterevu). To znači zabranu držanja takvih životinja pravnim ili fizičkim osobama bez iznimke (npr. u ugostiteljskim objektima). U prvom redu medvjedi (svi Ursidae), ali i divlji Felidae (u prvom redu ris, ali i druge velike mačke), Canidae (u prvom redu vuk). Također se može proširiti na sve „opasne životinje“ – za koje nedostaje popis. Protivimo se iznimci koja navodi "osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje“, time se otvara mogućnost da i neregistrirane pravne ili fizičke osobe ipak posjeduju strogo zaštićene vrste, te se protivimo bilo kakvoj drugoj mogućoj iznimci. članak 49. 3. Zaštita divljih životinja pronađenih izvan prirodnog staništa: Najbližem lovoovlašteniku se može nudite samo životinje koje su na popisu divljači, a ne sve divlje životinje. 4. Također treba odvojiti tretman „divljači“ Djelomično prihvaćen Zbog brojnih primjedbi uzgajivača kućnih ljubimaca kao i predstavnika trgovina kućnim ljubimcima zadržana je definicija kućnog ljubimca iz Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13). Na strogo zaštićene životinjske vrste i strane divlje vrste odnose se odredbe propisa iz područja zaštite prirode, a na lovoovlaštenike odredbe propisa o lovstvu te se ovim Zakonom ne trebaju ponavljati odredbe navedenih propisa. Ovim Zakonom zabranjeno je držati u zatočeništvu medvjede (svi Ursidae), osim u zoološkim vrtovima i skloništima.
261 Sklonište Dumovec ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Čl.67. st.2 i 3 Smatramo da treba ukinuti stavak 3 i izbrisati riječ prodati iz stavka 2. Smisao svakog skloništa je humano postupanje bez obzira na koga se odnosi ta riječ, a uvijek se odnosi na živa bića. Skloništa koja su svoj rad posvetila pomoći životinjama udomljavaju ih, protive se trgovanju njima kao i sudjelovanju u usmrćivanju. Svoje napore bi cijela zajednica trebala posvetiti prevenciji napuštanja životinja, kontroli njihova ilegalnog prelaska preko granica Republike Hrvatske, a iz okolnih zemalja regije, te kontroli razmnožavanja. Samo multifunkcionalni pristup pridonijet će rješavanju problema napuštenih životinja dok eutanazije ne rješavaju ništa i brojni su znanstveni dokazi o beskorisnosti kontrole i menadžmenta populacije na takav nehuman način. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
262 Sklonište Dumovec ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 66. Čl.66 st.1 točka 6 Označavanje neoznačenih životinja dovoljno je napraviti nakon izlaska iz izolacije nakon 10 dana ili i ranije, ako je pronađen vlasnik i životinja izlazi iz skloništa. Niti jedna životinja u tom slučaju ne napušta sklonište neoznačena no smatramo da označavanje životinja koje su tek došle u izolaciju i mogu biti pronađene u lošem zdravstvenom stanju, kondiciji ili ranjene, nije potrebno niti uputno s obzirom na ranije navedeno. Čl.66 st.1 točka 8 Smatramo jako dobrom ovu točku članka i pohvaljujemo njeno uvrštavanje u prijedlog zakona. Prihvaćen Članak 66. Zakona je izmijenjen tako da se određuje da sklonište mora osigurati označavanje pronađenih neoznačenih pasa u roku od 10 dana od dolaska u sklonište.
263 Sklonište Dumovec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 54. Svi ugoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji trebaju biti registrani kod nadležnog tijela, a da bi se spriječilo njihovo napuštanje i ilegalna prodaja. U skloništa dolaze legla i čistovkrvnih kućnih ljubimaca kao i križanih s jednom od čistokrvnih životinja, a posjednike je nemoguće pronaći i svi troškovi njihova zbrinjavanja idu na skloništa i JLS. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Karamarko uz ovaj članak.
264 Sklonište Dumovec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 52. Stavak 1, 2 i 3 Točno definirati na koji način posjednici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom, jer je u ovom trenutku nemoguće provesti ovako definiran članak i skloništa za životinje su prepuna legala pasa i mačaka, a ne postoji način da se sazna tko im je bio posjednik kao i da posjednici snose troškove zbrinjavanja već to rade sama skloništa te JLS. Potrebno je omogućiti upis svake nekastrirane ženke u bazu podataka Lysacan i pratiti ih kao što je omogućeno s upisom opasnih životinja. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
265 Sklonište Dumovec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Stavak 4 Pohvaljujemo zabranu držanja pasa stalno vezanih i smatramo da treba definirati što znači termin stalno vezani kao i definirati stavak 4 te spriječiti tumačenje ovog stavka svake JLS zasebno. Djelomično prihvaćen Pogledati odgovor Zoranu Stanku uz ovaj članak.
266 Sklonište Dumovec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 50. Pozitivna je odredba kojom se uvodi red u tržište kućnim ljubimcima te zabrana njihove prodaje ili udomljavanja maloljetnim osobama. Jednako je tako važna odredba kojom se traži javna isprava od osobe koja kućnog ljubimca kupuje ili udomljuje i pokazuje odgovornost prema nabavi kućnog ljubimca. Te će odredbe zasigurno prevenirati dijelom i napuštanje životinja i olakšati rad skloništima i JLS. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
267 Sklonište Dumovec DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 37. Podržavamo osnivanje povjerenstava no smatramo da bi u odbore trebali biti imenovani priznati stručnjaci iz područja zaštite i prava životinja kao i stručnjaci iz područja bioetike, jer oni mogu raspravljati o zaštiti i pravima životinja. Uzgajivači kao i udruge farmera, uzgajivača, savezi uzgajivača ili trgovine kućnim ljubimcima nisu kompetentni davati mišljenja iz tog područja, jer su u sukobu interesa i žive od iskorištavanja životinja koje ovaj zakon treba zaštiti. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Martini Demirović uz ovaj članak.
268 Sklonište Dumovec OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Čl.5 st.2 točka 22 Podržavamo zabranu uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna i u novom zakonu i smatramo da je zakonski rok za prilagodbu bio sasvim dovoljan. Kako postoj opsežna dokumentacija koja dokazuje što znanost kaže o uzgoju životinja radi krzna i o nemogućnosti da se u uzgoju životinja za krzno osigura njihova dobrobit ( a koja je dostupna i dana na uvid Ministarstvu poljoprivrede i povjerenstvu za izradu Zakona o zaštiti životinja), a industrija krzna je propustila prilagoditi potrebne standarde, životinje u takvim uzgojima i dalje pate pa je i potreba da se ti uzgoji zabrane vrlo jasna i argumentirana. U čl.5 st.2 točka 24 Treba dodati – zabranjeno je držati medvjede (svi Ursidae), divlje mačke (Felidae) te Canidae Čl.5 st.2 točka 30 Treba dodati - bacanje petardi na životinje i u njihovoj neposrednoj blizini Čl.5 st.2 točka 32 Podržavamo zabranu korištenja kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma, ali se protivimo nastavku članka kojim se ta praksa dozvoljava u teško pristupačnim područjima. Današnja mehanizacija dopušta pristup svim područjima, a neka od njih bi i trebala ostati teško pristupačna upravo zbog zaštite i bioraznolikosti. Čl.5 st.2 točka 36 Kako i u ovom trenutku postoje manji broj divljih životinja (medvjeda) koji se drže privatno i ne izlažu se u javnosti tako bi ovom odredbom trebalo u potpunosti zabraniti držanje divljih životinja bez obzira na njihovo izlaganje u javnosti ili ne, sve dok se radi o privatnim i pravnim osobama koje nemaju registraciju za držanje. Djelomično prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine. U članak 5. stavak 2. Zakona dodana je točka 40. kojom se određuje da je zabranjeno držati u zatočeništvu medvjede (svi Ursidae), osim u zoološkim vrtovima i skloništima za životinje, dok isto nije zabranjeno za divlje mačke (Felidae) te Canidae jer navedeni pojmovi obuhvaćaju veliki broj životinja koje je moguće držati kao kućne ljubimce. Sadašnja odredba kojom se zabranjuje bacanje petardi na životinje podrazumijeva da je isto i u blizini životinje. Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak vezano za korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma, (iznošenje-samarica i izvlačenje drva).
269 Siniša Šinjori PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Ukratko - podržavam sve zahtjeve i prijedloge Udruge Prijatelja životinja. Nepotrebno iskorištavanje životinja, a samo zbog vlastitog profita ili užitka nije primjereno za civiliziranu državu kakvom se smatra Hrvatska. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
270 Silvija Križanec PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA -Podržavam zabranu zoofilije. -Protivim se usmrćivanju napuštenih životinja nakon 60 dana u skloništima. -Trebalo bi zabraniti i borbe bikova, pijetlova, natjecanje konja u povlačenju trupaca. -Skloništa za životinje bi trebale voditi neprofitne udruge koje nemaju interesa u stvaranju profita. -Treba propisati kazne za jedinice lokalne samouprave ako ne izgrade skloništa u zakonskom roku. - Ne podržavam prijedlog da osobe koje imaju više od 9 pasa moraju zadovoljiti uvjete kao i skloništa. - Predlažem da država svima sufinancira kastracije/sterilizacije kućnih ljubimaca; ako ne barem nezaposlenima, umirovljenicima, skloništima i osobama koja imaju vrlo mala primanja. -Podržavam zabranu korištenja davilica za pse i svih ostalih sredstava koji im uzrokuju bol i patnju. -Treba zabranit žigosanje kopitara jer životinjama nanosi bol. -Treba zabraniti prodaju i usmrćivanje živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani u trgovinama, restoranima i sl. - Treba zabraniti zamke za glodavce na bazi ljepila. -Treba zabraniti pokuse na životinjama, a životinje na kojima su vršeni pokusi treba udomiti a ne ubiti. -U zakon uvrstiti zaštitu beskralježnjaka -Zabraniti treba obredno klanje životinja. -protivim se svakom usmrćivanju životinja a ako je ono nužno sve ali baš sve životinje prije usmrćivanja treba omamiti i propisati kazne za one koji se toga ne pridržavaju. -Predlažem da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani maceracija(ubijanje zdravih muških pilića zbog selekcije je nedopustivo, sramotno i etički neprihvatljivo, a nova tehnologija razlikovanja spola pilića već je poznata) -Predlažem da se u Etičko povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede uvrsti osoba koja bi svojim stručnim referencama bila u mogućnosti zastupati životinje s etičkog aspekta. -Treba zabraniti ubijanje pasa, mačaka u lovištima. -Lovci bi trebali ići na edukacije o zaštiti, ponašanju životinja. -Zabraniti lovni "turizam". -Zabraniti lov lukom i strijelom i svim drugim oružjem i oruđem koje životinji uzrokuje dugu patnju. -Krivolovcima propisati strože kazne. -Zabraniti prijevoz živih životinja. -Propisati da se smanje patnje životinja u uzgoju, transportu, klaonicama. -Zabraniti testiranje na svim životinjama. -Trebalo bi uvesti Policiju za životinje (policiju koja poznaje zakon o zaštiti životinja i njihovo ponašanje) -Podržavam prijedlog Udruge „Mijau“ iz Rijeke da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: 1. Sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje. 2. Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda. 3. Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. -Svi ZOO vrtovi trebaju imati uvjete bar približno kao i ona u kojima žive na slobodi. -Zabraniti Gatere. - Zabraniti označavanje životnja koje im uzrokuje patnju i / ili nelagodu (krave, koze i sl. Čipirati) Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
271 Silvija Križanec ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 70. Slažem se s odredbom da jedinice lokalne ili regionalne samouprave trebaju organizirati radne skupine koje će poticati udomljavanje pasa iz skloništa, mikročipiranje, kastraciju i edukaciju. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
272 Silvija Križanec OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma treba zabraniti i u teško pristupačnim područjima. Prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak.
273 Silvija Križanec OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Podržavam zabranu izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima ali to treba vrijediti i za lovačke pse Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik vezano uz ovaj članak
274 Silvija Križanec ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Podržavam predloženu odredbu o držanju pasa stalno vezanih ili njihovo držanje u boksovima bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora Primljeno na znanje Primljeno na znanje
275 Silvija Križanec OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Smatram da je i dobra zabrana držanja životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora, međutim protivim se iznimci koja navodi "osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje". Na taj način otvara se put iskorištavanju i zanemarivanju životinja radi "zabave" i promocije ugostiteljskih objekata. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak.
276 Silvija Križanec ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA, Članak 61. životinje se ne bi smjele držati izlagati u cirkusima radi "zabave" Nije prihvaćen Pogledati odgovor Damiri Marušić uz ovaj članak.
277 Silvija Križanec PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 91. Ne podržavam prijedlog da se uzgajivačima krzna odobri još jedna dodatna godina za prestanak rada. Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupa na snagu, a isto je stupilo na snagu 01. siječnja 2017. godine.
278 Savez udruga za zaštitu životinja Grada Zagreba "SUZA" OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 6. 1. Smatramo da u potpunosti treba zabraniti korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma, bez navođenja iznimke koja se odnosi na teško pristupačna mjesta, jer je nejasno tko će u praksi određivati i kontrolirati koja su to teško pristupačna mjesta, pa će u praksi doći do zlouporabe iste. 2. Zabrana napuštanja životinja od strane posjednika je odredba koja je već odavno na snazi, ali se ne primjenjuje u praksi i prema našim spoznajama niti jedan posjednik nije kažnjen zbog napuštanja životinje o kojoj skrbi, jer nije bilo moguće dokazati da ju je isti svjesno napustio. Stoga predlažemo da se u kaznenim odredbama odredi kazna za sve posjednike čije se životinje zateknu na javnoj površini bez nadzora, jer nije sporno da iste ozbiljno ugrožavaju sigurnost ljudi i njihove imovine, posebice djece. 3.Oštro se protivimo usmrćivanju životinja u skloništima jer se zahvaljujući toj odredbi ubijaju mlade i zdrave životinje što je prema odredbama Kaznenog zakona, kazneno djelo. Nadalje obveza cijepljenja, čipiranja i kastracije životinja u skloništima, uz dozvolu eutanazije nakon 60 dana, postaje apsurdna, a osim toga predstavlja nepotrebni trošak koji snose poreski obveznici. Ujedno napominjemo da se na taj način omogućuje osnivačima skloništa da naplaćuju provođenje navedenih mjera i ostvaruju profit, jer iste možda neće biti provedene, a isto se neće moći provjeriti, jer će se životinje nakon usmrćivanja odvoziti u spalionice. 4. Smatramo da je potrebno odrediti kazne za jedinice lokalne uprave i samouprave koje nemaju skloništa niti su predvidjeli financijska sredstva za njihovu izgradnju, jer je u protivnom nejasno čemu uopće služi navedena odredba, kada ih se zbog nepoštivanja iste ne može kazniti. 5. Smatramo da je potrebno u potpunosti zabraniti držanje pasa na lancu, jer se time ograničava njihovo kretanje, što kod pasa izaziva naročitu patnju, a izazivanje patnje kod životinja je kazneno djelo i protivno je Kaznenom zakonu. Smatramo da odredba koja se odnosi na zabranu držanja pasa koji su stalno vezani ni na koji način neće promijeniti postojeće stanje, jer u praksi ne postoji mogućnost kontrole niti je na bilo koji način moguće dokazati da je pas stalno vezan (osim ako nije predviđeno 24 satno dežurstvo ispred nečijeg dvorišta). 6. Odredbu koja se odnosi na uzgoj kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji, potrebno je primjeniti na sve posjednike koji se bave prodajom bez obzira koliko imaju rasplodnih ženki, jer je profit moguće ostvarivati i na jednoj rasplodnoj ženki jednako kao i na tri i više. 7. Odredbu koja se odnosi na držanje više od devet pasa potrebno je nadopuniti na način da se posjednicima koji imaju 9 i više pasa omoguči njihovo držanje i ako zadovolje uvjete iz čl. 56. tj. uvjete koje moraju zadovoljiti objekti za privremeni smještaj. U protivnom udrugama za zaštitu životinja, koje nemaju financijska sredstva za izgradnju skloništa, u potpunosti će biti onemogućen rad, što će zasigurno rezultirati sa još većim brojem napuštenih životinja na ulicama. 8. Uzgoj životinja za krzno potrebno je zabraniti bez određivanja roka od godine dana, koji je predviđen za uzgajivače činčila. Nije prihvaćen Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
279 Sava Jokić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Podržavam Udrugu Mijau kao građanin, te smatram da problem slobodnoživućih mačaka postaje veliki problem, te smatram da nadležno Ministarstvo treba postupiti po njihovim prijedlozima, jer to je jedina Udruga u PGŽ-i, a jedina Udruga u Hrvatskoj koja poznaje problematiku slobodnoživućih mačaka, jer su se prvi uključili u riješavanje problema, a sterilizacije provode od davne 2004 godine. Smatraju se pionirima rada s mačkama. Podržavam njihove teze i prijedloge: Nacrt Prijedloga Zakona o zaštiti životinja citiram: Dajemo prijedloge za poboljšanje Zakona o zaštiti životinja, te prvenstveno tražimo da se sve odredbe Zakona i podzakonskih akata napokon temelje na načelu da su sve životinje živa bića, a ne stvari te da ih se u skladu s tim načelom mora i tretirati. Također predlažemo da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: 1. Sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje. 2. Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda. 3. Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. Što se tiče svih drugih životinja tražimo da se u Zakon uvrsti sljedeće: 1. Zabrana uzgoja životinja za krzno, npr. činčila i dr. 2. Zabrana ubijanja životinja i pasa i mačaka u skloništima nakon 60 dana. 3. Zabrana držanja i korištenja životinja u cirkusima. 4. Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca. 5. Zabrana utrka, borbi i insceniranih sukoba životinja, te kažnjavanje organizatora. 6. Zabrana žigosanja kopitara sa užarenim željezom. 7. Zabrana obrednog klanja. 8. Zabrana drobljenja živih pilića. 9. Zabrana držanja dupina u zatočeništvu. 10. Registracija uzgoja svih kućnih ljubimaca. 11. Zabrana trajnog držanja pasa na lancu. 12. Zabrana kupiranja svih pasa. 13. Uvođenje Policije za hitno spašavanje životinja (tzv. animal rescue team). 14. Zabrana korištena naprava za kažnjavanje ponašanja životinja. 15. Zabrana korištenja naprava ošica (žičane omče) za hvatanje životinja. Obrazloženje: Udruga za dobrobit i zaštitu mačaka „Mijau“ Rijeka traži da se u novi Zakon o zaštiti životinja uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“, te točno propiše Zakonom na koji način lokalna samouprava, skloništa i građani moraju voditi brigu o njima. Smatramo da postojeći Zakon hitno treba izmjenu radi humanosti, etičnosti i financija jer se previše novaca troši dok rezultata nema. Kategorija „slobodnoživuća mačka“ nastala je od odbačene mačke, kućnog ljubimca na ulicu. One koje prežive u uličnim uvjetima uz građane koji ih prehranjuju dalje se počinju razmnožavati, te tako nastaje cijela kolonija slobodnoživućih mačaka. Kategorija slobodnoživuća mačka podrazumijeva da su to mace koje žive slobodno u svojim staništima. Takve mačke građani hrane, a nemaju sredstava za sterilizaciju. Dakle, jedinice lokalne samouprave moraju izdvajati sredstva za sterilizacije svih slobodnoživućih mačaka bez posjednika. Do sada, jedinice lokalne samouprave nisu rješavale probleme adekvatno, sterilizacijama svih mačaka, nego ih se uklanjalo sporadično, po dojavama onih građana kojima su smetale. Dakle, hvatalo ih se, zatvaralo u kaveze i usmrćivalo. Pri tome se koncesijskim veterinarskim ambulantama koje su ih uklanjale i usmrćivale, sa strane jedinica lokalne samouprave, isplaćivalo ogromne svote novca, a bez rezultata. Iste ambulante bi na staništu uvijek ostavile koju ženku da se razmnoži, kako bi isti imali ponovno prihode. Dakle, radi se o usmrćivanju životinja uz velike troškove poreznih obveznika. Mnogi su dosadašnji Zakon iskorištavali jer se u njemu nigdje ne navode slobodnoživuće mačke, nego su ih zatvarali u šinteraje i kaveze i usmrćivali. Kategorija „slobodnoživuća mačka“ navodi se jedino u članku 28. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi koji kaže da se mačke mogu sterilizirati i vratiti u stanište, no tu točku Pravilnika higijeničarski servisi nikad nisu poštivali jer u Zakonu ne stoji da to moraju raditi. Najlakše je mačku uhvatiti i usmrtiti. Lokalne samouprave moraju iskoristiti besplatan volonterski rad građana i nas volontera udruga, koji poznaju mačke, lako ih mogu uhvatiti i odnijeti na sterilizaciju u veterinarske ambulante uz minimalne cijene i besplatan rad volontera. Kategorija „slobodnoživuća mačka“ do sada uopće nije bio uvršten u Zakon, a koliko vidimo niti je, ovim Nacrtom prijedloga Zakona o zaštiti životinja predložen i reguliran pa stoga, dobro poznavajući probleme i stanje na terenu, predlažemo da se u svrhu njihove bolje zaštite, konkretne brige jedinica lokalne samouprave i konkretnog rješavanja problema u Zakon unesu odredbe da se iste moraju sterilizirati i vratiti u svoje stanište i to po poznatom i prihvaćenom Projektu u svijetu „Uhvati, steriliziraj, vrati“, a kojeg već Udruga „Mijau“ provodi u Rijeci i okolici od 2004. godine. Lokalna uprava i samouprava mora financirati sve sterilizacije slobodnoživućih mačaka po prijavi građana na nadležna komunalna redarstva. Ovakvom odredbom u Zakonu gradovi, općine i država imali bi riješen problem slobodnoživućih mačaka uz minimalne troškove. U prilogu dostavljamo izračun. Primjer neučinkovitosti azila po postojećem Zakonu Primjer držanja mačaka u jednome velikom azilu/skloništu kapaciteta od 500 mačaka. Naglašavamo da održavanje i čišćenje azila, te prijevoz mačaka nije uračunat, inače su troškovi još i veći. 499.240,00 kn plaća se sadašnjim skloništima za usmrćivanje 500 mačaka nakon držanja mačaka 60 dana, dok se za isti iznos može po cijenama udruga sterilizirati 1997 mačaka. Dakle, za 12 mjeseci sadašnjim načinom rada skloništa usmrtilo bi se 2500 mačaka i potrošilo bi se 2.496.200,00 kn proračunskih sredstava od poreznih obveznika, dok se Projektom „Uhvati, steriliziraj, vrati“ za isti iznos može sterilizirati 9985 mačaka. Istraživanjem je dokazano da od 1 nesterilizirane mačke i njezinog potomstva unutar 7 godina može nastati 420.000 mačića. Izvor : PETA, People for ethicaltreatmentofanimals 501 Front St., Northfolk, Va 23510*757-622-Peta Helping Animals.com Kalkulacijom, za 7 godina broj mačaka trebao bi se smanjiti za 4.193.700.000. Iz navedenih kalkulacija koje su zaista činjenice, ne vidimo razloga da se Projekt „Uhvati, steriliziraj, vrati„ ne počne primjenjivati u svim gradovima i općinama Republike Hrvatske, te stoga taj princip postupanja sa slobodnoživućim mačkama treba uvrstiti u Zakon da bi se time napokon prestali bacati novci na nehumanu metodu rješavanja prekomjernog razmnožavanja mačaka ubijanjem. Potrošimo naš novac humano, a ako ga ima viška, onda pomognite potrebitima. Eutanazija je ubojstvo iz samilosti kada je životinja neizlječivo bolesna i pati. Ubijanje zdravih životinja=UBOJSTVO=ZLOČIN !!!!!!!! Djelomično prihvaćen Ovaj se Zakon odnosi na sve životinje kralježnjake pa tako i na mačke, uključujući slobodno živuće mačke. Podrobnije odredbe vezano za slobodno živuće mačke bit će još detaljnije uređene podzakonskim aktom koji se odnosi na uvjete kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje. Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
280 Saša Vasiljević ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Podržavam Čl 4. Članak 5 koji se odnosi na odredbe članka 3 bi trbalo urediti na teritoriju cijele RH u smislu da se jasno odredi držanje i izvođenje u javnost opasnih pasmina. Često su u potpunosti bez nadzora (uzice i brnjice) i česti su napadi na ljude i druge životinje. Zakonodavstva drugih zemalja su tu jasnija, uz destimulirajuće poreze koji odvraćaju potencijalne vlasnike od posjedovanja opasnih pasmina i rigorozne kazne za ne pridržavanje zakona . Pojedine pasmine su većem dijelu Europe u potpunosti zabranjene. Osobe sa ruba društva često imaju takve pse zbog svog posla i ometanja policijskog postupanja pri čemu životinje pate .Ti porezi idu i do 1000 EUR. Mislim da bi trebalo slične stvari uvesti i kod nas uz prihvaćanje onih ljubimaca koji su već u vlasništvu , pri tome mislim na određeni prelazni period . Takve odredbe bi odvratile nabavke opasnih pasmina koji se neodgovorno drže . A i punile proračun . https://petolog.com/articles/banned-dogs/ http://www.ansbach.army.mil/documents/RestrictedDogBreeds.pdf http://blog.dogsbite.org/2013/06/how-germany-regulates-dangerous-dog.html Isto tako bi trebalo sankcionirat običaj da veterinar proglasi mješanca neke od navedenih pasmina ne-opasnim. Dosta puta se pas proglasi mješancem pa ne treba nositi brnjicu . Nije prihvaćen Ovim Zakonom se ne određuje porez na pse jer isto nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede. Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
281 Sara Mešin OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Pomalo je i smijesno da se u 21. stoljecu mora raspravljati o tome je li u redu ili ne ubijati zivotinje radi umisljene potrebe za krznom. Ima toliko nacina zarade u kojima niti jedno zivo bice nece patiti, biti muceno i ubijeno...Zapitajmo se malo, kakvi smo mi to ljudi?! Apsolutno se protivim dopustanju uzgoja cincila za uzgoj krzna u Hrvatskoj i podrzavam potpunu zabranu uzgoja svih zivotinja za krzno, bez produljenja prijelaznog razdoblja. Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
282 Sara Karol PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Svaki život je bitan. I svaka životinja ima svoje mjesto na svijetu koje joj pripada. A to nisu klaonice, to nisu uzgajivačnice, to nisu hladne ulice, to nisu laboratoriji... U doba kad bi ljudska svijest morala biti na višem nivou, ljudski rod podbacuje. Najviše ne poštujući živa bića oko sebe. Svim svojim bićem sam: Protiv svih načina ubijanja u klaonicama u kojima životinja trpi strah, patnju i bol, iako smo svi svjedočili uvjetima i agoniji koju prolaze prilikom uzgoja, tijekom transporta i prije same smrti!! Jer i oni osjećaju! Protiv drobljenja živih pilića!!! Protiv obrednog klanja!! Protiv bilo kakvog klanja u ičijem dvorištu, gdje još to rade koljačima na brutalne načine!! Protiv uzgoja činčila ili drugih životinja za krzno ili kožu!!! Protiv usmrćivanja pasa u skloništima nakon 60 dana!! Protiv svakog oblika testiranja na životinjama!! Nit je humano nit je opravdano! Neka pokusni kunići budu ljudi dobrovoljci ili teški zločinci... E to testiranje bi bilo opravdano! Protiv svakog uzgoja životinja koji se koristi u svrhu proizvodnje! Zalažem se za zabranu lova divljači! Opće je poznato da lovci ne samo da mučki ubijaju divljač nego i sva druga živa bića koja se nađu u šumi. Mislim na mačke i pse. Protiv svakog držanja pasa na lancu i u zatvorenom, onemogućavajući mu pritom slobodu kretanja!! Zalažem se za strogu kontrolu čipiranja, sterilizacije i kastracije! Želite li manje uličih napuštenih pasa, omogućite besplatnu sterilizaciju i kastraciju!! Protiv, ma protiv sam svih zooloških vrtova! Protiv svih cirkusa!! Maltletiranje i zlostavljanje životinja u njima je užasno! Zabrana za držanje i korištenje životinja u cirkusu! Zalažem se za zabranu svih borbi životinja! Zalažem se za zabrnu prodaje živih životinja u trgovinama namijenjna prehrani! Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca! Alo ljudi 21. stoljeće!!!! Zalažem se za zaštitu glavonošaca, za zabranu žigosanja kopirara, za zabranu hvatanja i ubijanja glodavaca ljepilom! Zabrana svake struke koja radi pokuse na životinjama! Zalažem se za zabranu ubijanja životinja u skloništima! Za zabranu kupiranja lovačkih pasa! Za zabranu utrka pasa! Zalažem se za ograničenu prodaju; uzgoj i držanje egzotičnih životinja! Zalažem se za to da jedinice lokalne uprave i samouprave budu obavezne pomoći svim životinjama u potrebi! Zalažem se da komunalni redari vrše jači nadzor nad pojedincima koji na neprikladan način drže životinju, da prijavljuju zlostavljanje, da imaju mogućnost očitati čip i da imaju obvezu pomoći životinjama kad je to potrebno. Zalažem se za to da inspekcijski posao bude do kraja odrađen, i da se ophodnja nastavlja i nakon prijave. Zalažem se za zabranu državanja dipina u zatočeništvu. Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
283 Sara H. PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Smatram da bi se u zakonu trebala zabraniti eutanazija životinja u azilima po isteku 60 dana. Prihvaćen Prihvaćeno
284 Sanja Pejčić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Podržavam: 1. Zabranu uzgoja životinja radi krzna 2. Zabranu eutanazije pasa u skloništima 3. Kazne za lokalne zajednice koje ne grade skloništa 4. Uvođenje trajnog oduzimanja i zabrane držanja životinje zlostavljačima 5. Zabranu držanja i korištenja životinja u cirkusima 6. Strogo kažnjavanje u slučajevima borbe životinja 7. Strogo kažnjavanje zoofilije 8. Zabranu držanja pasa na lancu 9. Uvođenje Policije za životinje 10. Zabranu ubijanja pasa i mačaka u lovištima. Lovcima naložiti edukaciju o postupanju sa životinjama. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
285 sanja lalić valečić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. U svakom slučaju treba se zabraniti uzgoj činčila radi krzna. Zbog malog broja onih koji se žele samo imovinsku korist ne treba dovoditi u pitanje smisao cijelog zakona i volju velike većine građana ove zemlje. Samo zbog novca za uski krug ljudi nije potrebno dozvoliti praksu koja je sve manje prihvatljiva svuda u svijetu. Korak unazad nam ne treba. Pohlepa i profit ne mogu biti iznad moralnih vrijednosti nekog društva jer se time narušava društvo samo. Ako društvo nema humanosti onda nema ni humanoida (odnosno ljudi). Potrebno je unaprijediti zakonima društvene odnose a ne vraćati zbog inertnosti i okrutnosti nekolicine koji se ne žele modernizirati i pronaći svoje mjesto na tržištu u drugim zanimanjima kao što su to uzgajivači činila, unatrag i na lošije. Niti kovače više ne trebamo pa ne uvodimo ponovno kočije i konje u javni prijevoz. U potpunosti se slažem s prijedlogom udruge Prijatelji životinja iz razloga koji proizlaze iz njihovog višegodišnjeg rada i iskustva. U Južnoj Koreji jedu pse, pa možda da uzgajivači činčila počnu izvoziti za Koreju. Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
286 Sanja Hrgović PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OPĆE ODREDBE 1. Želim da se u zakon uvedu VISOKE KAZNE za svaki oblik zanemarivanja, iskorištavanja i zlostavljanja životinja. 2. Želim da se u zakon uvedu VISOKE KAZNE za napuštanje životinja. 3. Želim da se u zakon uvede ZABRANA EUTANIZIRANJA I UBIJANJA životinja nakon 60 dana. 4.Želim da se u Hrvatskoj ZABRANI UZGOJ ŽIVOTINJA RADI KRZNA! Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
287 Sanja Borovnica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim uvođenje ili izmjenu sljedećih odredbi Zakona o zaštiti životinja: 1. Zabranu uzgoja svih životinja za krzno, od stupanja zakona na snagu, bez prijelaznog perioda. 2. Potpunu zabranu ubijanja životinja i pasa i mačaka u skloništima nakon 60 dana. 3. Zabranu držanja i korištenja životinja u cirkusima. 4. Zabranu korištenja konja za izvlačenje drva iz šuma i zabranu natjecanja konja u povlačenju trupaca. 5. Zabranu utrka magaraca i drugih životinja, borbi pasa i drugih insceniranih sukoba životinja, te strogo kažnjavanje organizatora. 6. Zabranu žigosanja kopitara užarenim željezom. 7. Zabranu obrednog klanja. 8. Zabranu drobljenja živih pilića. 9. Zabranu držanja dupina u zatočeništvu osim u svrhu liječenja. 10. Registraciju uzgoja svih kućnih ljubimaca. 11. Zabranu trajnog držanja pasa na lancu, "u bačvi" ili samo u boxu te kažnjavanje vlasnika koji se toga ne pridržavaju. Životinje imaju pravo na slobodno kretanje, brigu i šetnju i tko god se njima ne namjerava baviti, ne treba ih ni držati. 12. Zabranu kupiranja svih pasa. 13. Uvođenje Policije za hitno spašavanje životinja i nadzor nad provođenjem Zakona o zaštiti životinja. 14. Zabranu korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja. 15. Zabranu korištenja naprava ošica (žičane omče) za hvatanje životinja. 16. Strogo sankcioniranje počinitelja bilo kakvog oblika nasilja nad životinjama i učinkovitije pronalaženje počinitelja. Sva relevantna istraživanja pokazuju da su počinitelji nasilja nad životinjama psihopati čiji se krug djelovanja najčešće širi na ljude, posebno ako nasilje nad životinjama nije otkriveno niti sankcionirano. 17. Obvezan pristup i nadzor nad psima u svim skloništima. 18. Veći nadzor klaonica i češće kontrole, zabraniti tzv pištolje za omamljivanje gdje igla ulazi probijanjem lubanje u mozak ili ubijanje strujom. Uvesti stroge kazne za službenike koji počinitelje ovakvih djela ne sankcioniraju zbog raznih usluga u novcu ili robi koje od njih primaju. 19. Propisati obveze gradova i općina za uvođenje hranilišta za mačke i obvezu besplatnog steriliziranja uličnih mačaka. 20. Pooštriti nadzor nad uzgajivačnicama, mnoge od njih su ilegalne ili rade u nehumanim uvjetima. 21. Pooštriti nadziranje lovačkih pasa, mnogi od njih bivaju nehumano usmrćeni od vlasnika nakon što više ne "zadovoljavaju" u lovu, a žive u očajnim uvjetima. Uvesti najstrože novčane i bezuvjetne zatvorske kazne za ubojstva kućnih ljubimaca od strane lovaca i krivolovaca. 22. Propisati stroge kazne za krivolovce i uvesti alkotestiranje lovaca prije odlaska u lov. Često svjedočimo ranjavanju ili međusobnom ubijanju samih lovaca, a najčešće je tome uzrok alkohol. 23. Strože kazniti zoofiliju. 24. Uvesti nadzor nad kretanjem pasa i mačaka koji se udomljavaju u inozemstvu. Postoje tzv. "ljubitelji životinja" koji se u stvari bave trgovinom životinja te je potrebno znati s kojim udrugama rade posrednici i kuda životinje odlaze. 25. Ne dozvoliti kažnjavanje vlasnika čiji psi čuvari u vlastitom dvorištu napadnu zlonamjernike, ukoliko je dvorište ograđeno i zatvoreno te postoji natpis upozorenja na psa. 26. Propisati obveznu edukaciju djece u vrtićima i školama kako bi se na taj način proširila svijest o potrebi njegovanja dobrobiti životinja. Predložiti djeci školske dobi volontiranje u skloništima za životinje u svrhu edukacije. 27. Uvesti edukaciju lovaca i inzistirati da u svojim redovima "prokažu" krivolovce, budući da većinom znaju o kome se radi. Uvesti obvezno volontiranje lovaca u skloništima za životinje. 28. Smanjiti područja lovišta i ne dozvoliti masovni lov stranaca za minimalan novac koji isplaćuju našim lovačkim društvima, kontrolirati priljev i trošenje toga novca, odnosno propisati da se troši u svrhu zaštite životinja, a ne "večera i pijanki" za lovce, odnosno po privatnim džepovima. 29. Strože kažnjavati vlasnike koji napuštaju svoje životinje, bezuvjetno. 30. Propisati sankcije za gradove i općine koji ne ispune zakonsku obvezu osnivanja skloništa ili održavanja skloništa u humanim i prikladnim uvjetima. 31. Uvesti nadzor nad trošenjem novca koji dobivaju skloništa za životinje. Nekima je ubijanje životinja najveći prihod te nemaju interesa životinje udomljavati. Zbog toga je nužno, kako je već rečeno, propisati zabranu ubijanja životinja u skloništima, čime bi se taj problem riješio. 32. Zabraniti postavljanje zamki za lov. 33. Propisati da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera odnosno da ih vode udruge, ustanove, javne službe. 34. Propisati kaznene odredbe za JLS koje nisu počele provoditi odredbe zakona iz 2007. godine, odnosno strožu kontrolu i odgovornost Ministarstva poljoprivrede i njezinih inspekcijskih tijela. 35. Propisati udomljavanje životinja nakon pokusa kao što je to uređeno u drugim zemljama te je dopušteno i EU Direktivom 2010/63. 36. Provesti reviziju članova povjerenstava za zaštitu životinja i njihovog rada kao i reviziju rada veterinarskih inspektora. Uvesti kontrolu prijava vezanih uz nasilje nad životinjama, odnosno mogućnost elektronskog praćenja takvih prijava u sustavu od trenutka prijave do rješavanja prijave, propisati sankcije za veterinarske inspektore koji dokazano po prijavama ne postupaju, niti imaju učinka u poslu kojeg obavljaju i za koji su plaćeni. 37. Uvesti obvezu rada u sloništima za životinje u sklopu izvršavanja sankcija rada za opće dobro na slobodi, posebno osuđenima za kaznena djela ili prekršaje vezane uz životinje. 38. Uvesti poreznu olakšicu za sve uplate vezane za pomoć životinjama. 39. Ne podržavam prijedlog da osobe koje imaju više od 9 (odraslih pasa) pasa moraju zadovoljiti sve uvjete koje ima jedno sklonište. 40. Podržavam prijedlog Udruge „Mijau“ iz Rijeke da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: 1. Sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište, a jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje. 2. Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda. 3. Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama, a počinitelje mučenja, ubijanja kažnjava se Kaznenim zakonom. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
288 Sanja Bašić ZAŠTITA ŽIVOTINJA U TRGOVINAMA ZA PRODAJU KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 72. Čl 72, st. 3 Što točno mislite pod osposobljavanjem,trebalo bi navesti točnu definiciju.Vidim po puno točaka da su neki stavci nedorečeni i mogu se shvatiti na više načina. Predlažem postupnu zabranu prodaje životinja u trgovinama gdje se djelatnici često mijenjaju te na taj način nemaju predanost i iskustvo u bavljenju tim poslom. Prodaju bi trebalo dozvoliti samo licenciranim dugogodišnjim uzgajivačima koji će prodavati samo osobama koji imaju uvjeta za adekvatno držanje životinje i koji su položili tečaj i predali dokaz o osposobljavanju o željenoj životinjskoj vrsti. Trebalo bi životinje držati u velikim prostranim nastambama,a ne malim terarijima i kavezima. Cilj je destimulacija kupnje životinja (preprodaje) kroz period od narednih 10 godina.ističem da su iznimka ugrožene vrste i sl. I tada postupno smanjivanje uvoza životinja namijenjenih prodaji do potpune zabrane. Smatram da životinjama nije mjesto u kavezu već u prirodi za koju su stvoreni i da ljudi ih ne bi smjeli pripitomljavati,umjetno uzgajati i time poticati kupnju tj preprodaju životinja.Tko smo mi da trgujemo drugim živim bićem?Da ne spominjem ptice koje su stvorene da lete,a ne da sjede u krletci ili lete po stanu. Djelomično prihvaćen Članak 72. stavak 3. Zakona postao je članak 74. i 75. Zakona. Člankom 75. stavkom 4. Zakona određuje se da način i program osposobljavanja pravilnikom propisuje ministar. Način držanja životinja u trgovinama kućnih ljubimaca i prostorima veleprodaja pravilnikom propisuje ministar.
289 Sanja Bašić ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Potpuno se protivim eutanaziji nakon isteka roka od 60 dana. Zašto se životinju mora kazniti zbog neodgovornog vlasnika? Vlasnik je taj koji se treba kazniti što je napustio životinju,a nije se ni potrudio pronaći joj novog udomitelja. Nove udomitelje tim životinjama traže volonteri koji su na izmaku snaga i novaca dok se debelo financiraju voditelji tih skloništa koji zaista rade minimalan posao,a to je oglašavanje na web stranici i obavezno čipiranje i cijepljenje životinje. Vi time zapravo dodatno kažnjavate napuštene životinje koje su već kažnjene samim time što su napuštene. Predlažem da se ovakve stanice pretvore u ustanove sa djelatnicima koji će se školovati za rad sa ovakvim životinjama, savjesno raditi na njihovom oglašavanju i kontroli udomljenja. Predlažem obavezan tečaj tj osposobljavanje za sve osobe koje žele udomiti bilo kakvu životinjsku vrstu u RH, a ne da svaka neznalica ima životinju. Predlažem i otvaranje jedinstvenog registra i čak crnog registra u kojem će biti navedene osobe koje nisu udovoljile uvjetima za držanje i udomljavanje ili kupnju životinje.Na taj način se sanira uzrok (nesavjesni vlasnik životinje) i smanjuju se i idealno spriječavaju posljedice (napuštanje životinje). Djelomično prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja. Vođenje registra o osobama koje nisu udovoljile uvjetima za držanje životinja nije predmet normativne aktivnosti kroz ovaj Zakon te se kroz isti niti ne može razmatrati.
290 Sanja Bašić ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA, Članak 61. Zalažem se za zabranu nastupanja domaćih životinja u cirkusima. Trebalo bi prestati iskorištavati životinje u komercijalne svrhe. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Damiri Marušić uz ovaj članak.
291 Sanja Bašić ZAŠTITA ŽIVOTINJA U ZOOLOŠKIM VRTOVIMA, Članak 60. Predlažem postupno zatvaranje legalnih zatvora tj. ZOO i ako je ugrožena vrsta otvaranje rezervata. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz članak 59. Zakona.
292 Sanja Bašić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Kako je interesantno da najviše komentara na čl 57 daju upravo trgovci životinjama kao što je Pet centar. A u tim istim centrima sa natrpanim životinjama u kavezima,uđe dijete sa majkom i zaželi npr hrčka. Prodavač im objasni kako rukovati sa životinjom(kao da je stvar,a ne životinja) i oni kupe hrčka i odu. Za dva dana se vrate po novog hrčka i taj isti prodavač ga upita što je bilo sa prethodnim,a mama odgovori da je dijete prejako stislo hrčka koji se ugušio zbog toga.I prodavač nema izbora nego im prodati novoga.Ovo je priča vašeg prodavača.Zar za to se zalažemo? Da svatko,ali ama baš svaka neznalica može doći u trgovinu i kupiti životinju i raditi sa njom što god zaželi bez ikakvih sankcija.Predlažem zabranu prodaje životinja u ovakvim centrima i propisani zakon gdje će se malim ili egzotičnim vrstama isključivo baviti licencirane osobe koje se time bave dugi niz godina i koje će voditi posebne evidencije kome su prodali životinju.Osoba koja je kupac bi trebala završiti ili položiti tečaj o osposobljavanju za životinju koju izabere, dati dokaz da ima opremu i adekvatan smještaj gdje će je držati. Na taj način će se destimulirati prodaja živih životinja u trgovinama i s godinama opadati. Načelno nisam za nikakav uvoz i prodaju životinja jer smatram da smo dovoljno štete napravili pripitomljavanjem životinja kojima je mjesto isključivo u prirodi. izuzetak su ugrožene vrste i sl. Svjesna sam da se ne može preko noći potpuno zabraniti ovako nešto,ali se može jako dobro i pametno regulirati ako postoji volja. Nije prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
293 Sanja Bašić DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 41. Čl.41,st.2 Trebalo bi odrediti točne kriterije dobre prakse i saznanja za svaku vrstu inače se ovaj stavak može tumačiti po slobodnoj volji. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz članak 38. Zakona.
294 Sanja Bašić DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE, Članak 38. Smatram da bi trebalo destimulirati velika gospodarstva i stimulirati mala npr OPG gospodarstva jer je životinjama svakako prirodnije živjeti u prirodi sa zaklonom nego u gospodarskim objektima gdje se rijetko,a negdje i nikada ne puštaju van u svoja prirodna staništa. Isto tako treba točno definirati za svaku vrstu životinje koje je to njima svojstveno prirodno ponašanje i prirodno stanište. Treba zatim odrediti čim više prirodna staništa i nastambe koje će zadovoljavati te uvjete. Mislim da bi se trebale uvesti restrikcije u prodaji mesa. Previše mesa kojemu ističe rok u prodavaonicama i sl se jednostavno-baca. Meso nije salata koju odrežemo i koja naraste ponovno, za meso je potrebno ubiti živo biće. Isto tako predlažem da se stimulira vegeterijanska proizvodnja hrane. Predlažem i tzv "humano usmrćivanje". Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz ovaj članak. Uredbom Vijeća (EZ) br. 1099/2009 o zaštiti životinja u vrijeme usmrćivanja utvrđuju se pravila za usmrćivanje životinja koje se uzgajaju ili drže radi proizvodnje hrane, vune, kože, krzna ili ostalih proizvoda, kao i za usmrćivanje životinja radi depopulacije i sličnih postupaka. Uredbom su propisane metode usmrćivanja životinja na način da se životinje poštede svake nepotrebne boli, nelagode ili patnje tijekom usmrćivanja ili povezanih postupaka.
295 Sanja Bašić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE Beskompromisno podržavam zabranu testiranja na životinjama u bilo koje svrhe. Onaj tko ne poštuje tuđi život, ni ne zaslužuje svoj. Nije prihvaćen Vezano za zabranu pokusa na životinjama pogledati odgovor Mateji Grgić uz Dio treći Zakona.
296 Sanja Bašić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 11. Čl.11,st.1,tč 15 Jasnije definirajte tu dobrobit životinje. Što se podrazumijeva pod dobrobiti? Nedorečene definicije donose puno rupa u zakonu kroz koje se krivci mogu provući. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Udruzi Pobjede uz ovaj članak.
297 Sanja Bašić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 11. Čl 11, st.1, točka 5 Trebalo bi definirati zašto je došlo do prirodne neravnoteže. Ako su divlje životinje u pitanju, da li je to problem naseljavanja ljudi blizu staništa, krivolova, zagađenja staništa i sl. Ako su napuštene životinje u pitanju, onda je jedini razlog čovjek i njega treba kazniti što narušava prirodnu neravnotežu. Ovdje se dotičem problematike o napuštenim životinjama i njihovom usmrćivanju nakon roka od 60 dana. U već samoj rečenici se spominje riječ napušteno. Napuštena životinja. Ako je čovjek, neodgovoran vlasnik, napustio životinju koja je nedužna, nevina,zašto ta životinja uz napuštanje mora za kaznu biti i uspavana. Napuštena životinja je posljedica uzroka problema koji se zove čovjek. Kad saniramo uzrok, neće više biti posljedice. Mislim da bi se trebalo baviti saniranjem uzroka u praksi i to na način da bude djelotvoran jer očito dosadašnji sistem ne funkcionira. Da funkcionira, ne bi postajalo ubijanje životinja po skloništima i neprofitne udruge osnivane kako bi to spriječavale jer veterinarski inspektori nisu u mogućnosti. Činjenica je svaka osoba sa neznanjem o pojedinoj životinjskoj vrsti npr. psu, može prisvojiti psa i nakon nekog vremena ga ostaviti. Čipiranje je zakonski određeno,ali tko zaista prati da li je svaka osoba koja je prisvojila životinju, čipirala istu? To je teško,osim ako osobu netko ne prijavi. Ono što ja predlažem jest: -uvođenje tečaja za vrstu životinje koji je svaki potencijalni udomitelj te životinje odabrao, i koji je dužan odslušati i položiti(i platiti radi financiranja zaposlenika zaduženih za predavanje) tečaj te dobiti DOZVOLU kako bi mogao prisvojiti odabranu životinjsku vrstu. -Uvesti državni registar (uz veterinarsku bazu čipiranih životinja) u koji će se bilježiti vlasnik, životinja i godišnje praćenje životinje (da li je preudomljavana, da li je vlasnik prijavljivan zbog zanemarivanja životinje, da li ima životinja ima legla i registracija legla i sve ostalo što bi moglo pomoći u praćenju životnog vijeka životinje i to sve u cilju spriječavanja napuštenih životinja i smanjenja broja) -Financiranje ljudi i projekata koji se odnose na smanjivanje slobodnoživućih mačaka(mačke koje zavise o čovjeku koji ih hrani, tj ne mogu preživjeti vlastitim ulovom, a koje se ne mogu udomiti i koje povećavaju populaciju u naseljenim područjima) -Potpunu zabranu prodaje životinja u tzv pet shopovima tj trgovinama za ljubimce. Umjesto toga odobriti prodaju samo licenciranim uzgajivačima koji mogu udomljavati samo onima koji su dobili tj. imaju dozvolu. Na taj način se destimulira kupnja uvoznih životinja, nekontrolirani uzgoj i držanje životinja u kavezima. Smatram da životinje pripadaju prirodi,a ne kavezima i da se polako ovakva praksa mora ograničavati do potpune zabrane. Naša dužnost nije više pripitomljavanje životinja zbog vlastite zabave već puštanje životinja u svojim staništima koje pridonosi prirodnoj ravnoteži. Smatram da smo napravili i previše štete životinjskom svijetu i da je vrijeme da to popravimo i iskupimo se. -uvođenje policije za životinje ili posebne udruge koja će bit posebno obučena za rad sa opasnim, divljim i napuštenim životinjama i isto tako neodgovornim vlasnicima, te će surađivati sa vet. inspektorima i policijom. -uvođenje NO KILL skloništa kojem će cilj biti daljnje udomljavanje, rad sa životinjom i oglašavanje životinje. Znači, trebaju nam konkretne institucije koje će početi provoditi Zakon o zaštiti životinja (ovo se odnosilo na napuštene ili životinje za prodaju, posebno ću nadodati dalje u zakonu o domaćim životinjama) Nije prihvaćen Vezano za postupke koji se provode u svrhu zaštite okoliša ili očuvanja prirodne ravnoteže pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak. Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
298 Sanja Bašić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 7. Smatram da među ljudima vlada opće neznanje o tome tko je nadležan za pomoć ozljeđenoj životinji tj. ne znaju kome se obratiti. Trebalo bi postaviti univerzalan broj(isti za sve županije) telefona koji građani mogu nazvati u trenutku nesreće kako bi se brzo pružila pomoć ozljeđenoj životinji. Prihvaćen Pojave koje predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi ili životinja ili ugrožavaju imovinu, okoliš i kulturna dobra prijavljuju se pozivom na broj 112 – Državna uprava za zaštitu i spašavanje.
299 Sanja Bašić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Potpuno podržavam zabranu uzgoja životinja za prodaju krzna. Moja replika na druge komentare o zapošljavanju naših mladih i rastu zaposlenosti u ovoj industriji jest ta da ukidanje slobode živom biću i držanje u kavezu do trenutka usmrćivanja i to samo iz razloga kako bi osoba koja nema suosjećanja,a vrlo diskutabilno i racionalnog razmišljanja ,kupila to i stavila na sebe,je jednostavno neracionalna i nemoralna. Rast zaposlenosti ćemo dobiti kad upotrijebimo intelekt, a ne krvavimo ruke zarađujući na prodaji tuđeg života tj. leša. Isto tako, zalažem se za sve veće ograničenje uvoza krzna u Hrvatsku, sve do potpune zabrane. Primljeno na znanje Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
300 Sanja Bašić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Čl.5, st. 35. i 36. Ono što je napisano Pod zabranom držanja životinja u zatočeništvu-ne razumijem zašto bi i dalje zološki vrtovi bili izuzeti od tog pravila. Nipošto ne podržavam držanje divljih životinja u bilo kakvoj vrsti zatočeništva uključujuću zološke vrtove. To nije edukacija, to je zarobljeništvo. Zašto učimo djecu da gledaju divlje životinje u neprirodnim uvjetima, neprirodnom staništu i još k tome im na taj način pokazujemo kako je u redu držati živo biće u zatočeništvu? Postupno ukidanje zološkog vrta. Za životinje koje je nemoguće vratiti u prirodna staništa trebalo bi napraviti prirodne rezervate sa neograničenim kretanjem,a ne kaveze. I postupno zabraniti svaki novi uvoz divljih životinja te zatvarati zološki vrt u Zagrebu. Bila sam tamo jednom u životu kao dijete, nisam ništa vidjela osim životinja koje prazno gledaju u jednu točku i hodaju s jedne strane kaveza na drugi.To nije čak ni prirodno ponašanje životinje.Zar to je edukacija? Za mene je to jedino bila edukacija o degradaciji ljudske vrste koja ovako nešto financira i dozvoljava. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
301 Sandra Radosavljević PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA Predlažem sljedeće odredbe: Da se ne kažnjava vlasnika psa za napad u na nepoznatu osobu, unutar njegovog ograđenog dvorišta,npr. na provalnike ili osobe koje na neki drugi način utječu na sigurnost vlasnika i ukućana vlasnika psa. Da se zabrani lovcima pucanje na odvezanog psa, ako se nije udaljio više od 500 metara od svog vlasnika. Isto tako da vlasnik može biti siguran da može sa svojim psom otići na svoju parcelu, a da ne mora razmišljati dali će od nekud lovac zapucati. U biti treba zabraniti bilo kakav oblik usmrćivanja pasa, bez da se najprije ne provede istraga kojom se utvrđuje kako je došlo do incidenta, te se psu odredi obavezno školovanje i polaganje ispita socijalizacije. U većini slučajeva kriv je vlasnik, tj. loš odgoj psa. Predlažem uvođenje potpune zabrane za ubijanjem pasa i mačaka u skloniština nakon 60 dana, Nije prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
302 Sandra Radosavljević ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 52. Potrebno je da se uvede obaveza kastracije/sterilizacije. Pri čipiranju veterinar bi trebao uvest psa u bazu i ako se vlasnik ne misli baviti uzgojem, tj. nema registriranu uzgajivačnicu ili ne bude u narednih 12 mjeseci imao prijavljeno leglo Kinološkom savezu da mu se propiše novčana kazna (puno viša od cijene sterilizacije), za ne steriliziranje/kastriranje psa. Azili i skloništa su prepuni i potrebno je nekontroliranom razmnožavanju stati na kraj, niti jedna izlika nije dovoljno opravdavajuća da se to ne obavi, osim ako baš veterinar ne izda potvdu u kojoj piše da bi se tim operativnim zahvatom moglo ugroziti život i zdravstveno stanje psa. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
303 SANDRA PERKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OPĆE ODREDBE ŽELIM DA SE ZABRANI EUTANAZIJA PASA LUTALICA I OPĆENITO UBIJANJE ŽIVOTINJA ISTEKOM ROKA OD 60 DANA. ŽELIM DA SE UVEDE KAZNA ZATVORA ZA UBIJANJE ŽIVOTINJA I VISOKE NOVČANE KAZNE ZA BILO KOJI OBLIK NASILJA NAD ŽIVOTINJAMA. Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona. Za postupanja protivna odredbama ovoga Zakona određene su unutar istog prekršajne odredbe, a u slučaju teškog kršenja odredbi postupa se u skladu s odredbama Kaznenog zakona.
304 Sandra Lukšić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, OPĆE ODREDBE Želim da se u potpunosti zabrani autanazija svih životinjskih vrsta, ukoliko to nije medicinski indicirano. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
305 Sandra Krizic Roban PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Podržavam zahtjeve i prijedloge Prijatelja životinja. Smatram da je dobrobit životinja u općem ljudskom interesu; da primjereno ponašanje potiče na podizanje opće razine empatije. Neprimjereno je podržavanje skloništa društvenim novcima u kojima se nakon određenog broja dana te iste životinje ubijaju. Neprimjereno je uzgajanje životinja zbog korištenja krzna i kože u modnoj industriji. Potrebno je zapitati se na koji se način uzgajaju životinje i zašto se farme grade na udaljenim mjestima, a životinje drže zatvorene, bez mogućnosti da ikad udahnu zrak ili vide običnu sunčevu svjetlost. Smatram da treba zabraniti cirkuse i iskorištavanje životinja za borbe ili utrke koje će na kraju završiti napuštanjem ili usmrćivanjem životinja. Treba zabraniti držanje pasa na lancima, kao i općenito neprimjereno držanje životinja u uvjetima patnje, zanemarivanja ili slično. Brojni prijedlozi koje su Prijatelji životinja naveli u svojim komentarima u skladu su s normama civiliziranih demokratksih društava. Treba svakodnevno raditi na poboljšanju njihovih uvjeta života, spriječiti iskorištavanje u korist farmaceutske i kozmetičke industrije. Suživot ljudi i životinja mora biti pravedan, i tome kao društvo trebamo težiti. Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
306 Sandra Jelovac PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA U TRGOVINAMA ZA PRODAJU KUĆNIH LJUBIMACA Potpuna zabrana prodavanja životinja u dućanima. Nisu stvari. Nije prihvaćen Zakonom je određeno da uzgajivači sa tri i više rasplodnih ženki iste vrste životinja trebaju biti registrirani, dok vlasnici jedne ili dvije ženke moraju biti evidentirani prije prodaje životinja. Životinje se u trgovinama kućnih ljubimaca mogu prodavati samo ako potječu iz registriranih uzgoja ili od evidentiranih vlasnika te se na takav način prati promet životinjama, a time se i osigurava dobrobit životinja. Trgovine kućnim ljubimcima moraju osigurati odgovarajući način držanja životinja kao i postupanje s njima te se u tu svrhu registriraju pri nadležnom tijelu i pod nadzorom su veterinarske inspekcije.
307 Sandra Jelovac PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA Zabrana eutanazije nakon 60 dana, osnivanje isključivo no kill skloništa, uz obaveznu kastraciju i čipiranje životinja. Životinje koje nisu kod prijavljenih uzgajivača bi trebale biti sterilizirane/kastrirane. Trebale bi se uvesti kazne za napuštanje ljubimaca i nečipiranje te bi se to trebalo bolje kontrolirati. Zakon bi trebao omogućiti oduzimanje životinje vlasniku koji se ne brine za nju (bilo da je riječ o držanju u neadekvatnim uvjetima ili zlostavljanju), Prihvaćen Životinje u skloništima se drže do njihovog udomljenja. Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
308 Sandra Jelovac PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA Zabrana nastupa cirkusima koji koriste životinje u svojim nastupima. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Martini Demerović uz Dio osmi Zakona.
309 Sandra Jelovac PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE Zalažem se za prestanak uzgoja činčila ili bilo koje druge životinje radi krzna, bez odgode provedbe toga zakona. 10 godina je ionako predug vremenski period prilagobe. Prihvaćen Prihvaćeno
310 Sandra Jelovac PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE Zabrana korištenja životinja za pokuse! Pogotovo zabrana usmrćivanja životinja kada više ne doprinose pokusu. Nije prihvaćen Vezano za zabranu pokusa na životinjama pogledati odgovor Mateji Grgić uz Dio treći Zakona. Komisija Europske unije je u točki 26. uvoda Direktive 2010/63/EU o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe obrazložila da je na kraju pokusa potrebno donijeti najprimjereniju odluku u pogledu budućnosti životinje s obzirom na dobrobit životinja i mogući rizik za okoliš. Životinje čija bi dobrobit bila dovedena u pitanje potrebno je usmrtiti. Člankom 16. Pravilnika o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe propisuje se da na kraju pokusa odluku o održanju životinje na životu donosi veterinar ili druga osposobljena osoba. Životinju je potrebno usmrtiti kad je vjerojatno da će ostati u stanju u kojem osjeća umjerenu ili jaku bol, patnju, tjeskobu ili ima trajno oštećenje. U slučaju da se životinja ostavlja na životu, treba joj osigurati njegu i smještaj koji odgovaraju njezinom zdravstvenom stanju.
311 Sandra Gajnok PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Izričito zabraniti mogućnost ubijanja napuštenih i izgubljenih životinja u skloništima po isteku 60 dana od dana dovođenja, a u kojem razdoblju životinje nije bilo moguće držati, udomiti, darovati ili prodati. Jedina skloništa koja bi uopće smjela postojati su ona s prefiksom „no-kill“. Takva bi skloništa trebala biti neprofitne organizacije s transparentnim kolanjem novca. Najstrože kažnjavati one koji muče ili zlostavljaju, napuste ili se na bilo koji način odnose s nemarom ili grubom nepažnjom prema životinji kao živom stvorenju. Povećati zakonsku minimalnu i maksimalnu novčanu kaznu za počinitelje nedjela prema životinjama. Uvesti obvezu kastracije kućnih ljubimaca i time spriječiti kućna legla koja se bacaju i napuštaju. Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
312 SANDA BEGOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, DIO PRVI Drago mi je da je Ministarstvo poljoprivrede i podržalo postojeću zabranu uzgoja životinja radi krzna, ali ne podržavam prijedlog iznesen u Zakonu da se preostalim uzgajivačima odobri još jedna dodatna godina za prestanak rada do 1. siječnja 2018. godine, jer je prijelazni rok od 10 godina bio sasvim dovoljan da se pripreme. Podržavam zabranu držanja divljih životinja i stranih životinjskih vrsta u ugostiteljskim objektima te u svrhu prikazivanja javnosti, osim u zoološkim vrtovima. Smatram da je i dobra zabrana držanja životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora, međutim protivim se iznimci koja navodi "osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje". Na taj način otvara se put iskorištavanju i zanemarivanju životinja radi "zabave" i promocije ugostiteljskih objekata. Podržavam predloženu odredbu o držanju pasa stalno vezanih ili njihovo držanje u boksovima bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora. Kod ranijih izmjena Zakona o zaštiti životinja zabranjene su utrke pasa na svim podlogama zbog iznimne okrutnosti povezane s ovakvim natjecanjima. Tražim da se vrati stara odredba. Podržavam predloženu zabranu izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima, no ne slažem se s uvrštenom iznimkom za lovačke pse. Nema nikakva medicinskog ili bilo kojeg drugog razloga da se ''lovački'' psi izuzimaju iz opće zabrane amputacije ili uklanjanja pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela, pa tako nema razloga ni za njihovo izuzimanje iz zabrane izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. Zakon o zaštiti životinja morao bi nedvosmisleno zabranjivati operativno skraćivanje repova i uši psima iz estetskih razloga. Dobar korak je zabrana korištenja kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (samaraši), ali odredba koja bi ih zaista štitila trebala bi biti bez izuzetka ''osim u teško pristupačnim područjima gdje to nije moguće bez korištenja kopitara'', a koji se u praksi uvijek može zloupotrijebiti. Stravični prizori konja s otvorenim ranama koji svakodnevno vuku drva iz šume i konja koji padaju pod teretom drva pokazuju nužnost zaštite konja od prisiljavanja na težak tjelesni rad, koji je iznad njihovih fizičkih mogućnosti, a što rezultira padovima, ozljedama, lomljenjem nogu i vratova. Kako se sve to događa u šumama, daleko od pogleda, inspekciji je nemoguće kontrolirati postupanje prema konjima, zbog čega je nužno donijeti zakonsku zabranu bez ikakvih iznimki o vrsti terena. Neophodno je bar registrirati svakoga tko se bavi uzgojem i želi prodavati živa bića, bez obzira na broj ''rasplodnih ženki'', jer su, prema odredbama Zakona o zaštiti životinja, sada oni koji imaju manje od tri ''rasplodne ženke'' bez kontrole i to predstavlja sivu zonu uzgoja. Iako je u prijedlogu novog Zakona, uz registraciju uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s tri i više ''rasplodnih ženki'' sada propisana obveza evidentiranja kod nadležnog veterinarskog ureda uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s manje od tri ''rasplodne ženke'', nema prepreke da se propiše obavezna registracija svih uzgoja, neovisno o broju ''rasplodnih ženki''. Logično je da svi trebaju biti jednako registrirani i zbog zaštite životinja i zbog ravnopravnog položaja na tržištu. Također, najveća siva zona je tzv. “štancerski” uzgoj bez ikakvih papira i rodovnica koje za razliku od njih imaju uzgajivačnice priznate od kinoloških saveza, a o čijoj pošasti svjedoče razni oglasnici tipa “Njuškalo” itd., gdje za male novce nude “čistokrvne” pse. Psi se često drže u apsolutno nehumanim uvjetima i služe isključivo zaradi, bez plaćanja ikakvog poreza državi. Čista zarada za pojedince. U novom Prijedlogu Zakona o zaštiti životinja pokušava se ograničiti broj pasa u vlasništvu na devet na način da ljudi koji imaju deset pasa moraju udovoljiti uvjetima kao i skloništa za životinje. To znači da moraju imati karantenu, propisane vrste materijala za podove i zidove u svojim kućama, odvojeno mjesto za držanje hrane i pranje posuda, moraju imati zaposlenu osobu s kvalifikacijama za rad sa psima, zaposlenog veterinara ili ugovor s veterinarskom organizacijom i sve ostalo što propisuje Pravilnik o skloništima. Kako se uopće došlo upravo do broja devet je nepoznanica. S druge strane, uzgajivači pasa su izuzeti iz ove odredbe. Prema kojem još to hrvatskom zakonu ili Ustavu privatni poduzetnici imaju manje obaveza, više mogućnosti i veća prava od građana koji to nisu? Ova odredba direktno diskriminira i otežava ionako teški rad i život privremenih udomitelja napuštenih pasa koji ih pokušavaju spasiti od života/smrti na ulici ili usmrćivanja u kill skloništima. Nelogično je i da se iz predložene odredbe izuzimaju uzgajivači pasa koji profitiraju na uzgoju, a pritom se od njih ne traži udovoljavanje uvjetima kao za skloništa. Očigledno je da odredba o devet pasa ima za cilj usmrćivanje što većeg broja pasa. To će se obavljati u ''skloništima'' koja imaju potpisane ugovore o koncesiji s lokalnim i regionalnim samoupravama i u kojima se psi ubijaju nakon 60 dana provedenih u skloništima. Tako se veliki novci građana slijevaju u džepove privatnih poduzetnika, a gradovi i općine i dalje nemaju svoja skloništa. U pravilu podržavam odredbu koja navodi da skloništa trebaju osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih kućnih ljubimaca, ali istovremena odredba o sterilizaciji i ubijanju pasa nakon 60 dana, otvara veliku mogućnost za malverzacije novcem koja kill skloništa primaju od ugovora o koncesiji od lokalnih samouprava i gradova. Nemali broj medija i izjava volontera već godinama svjedoči o tome. Naime, praksa će biti pokupiti psa – naplatiti sterilizaciju/kastraciju – eutanazirati nakon 60 dana (naplatiti) – osloboditi mjesto za drugog psa i ciklus se nastavlja. Također kod ovakve prakse skloništa nemaju nikakav interes za udomljavanjem, oglašavanjem pasa jer imaju siguran prinos prihoda. Na štetu pasa naravno. Osim toga, Zakonom o zaštiti životinja propisano je da sklonište za životinje mora ''tražiti vlasnike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti'', no potrebno je precizirati kako je neophodno da se životinje nastoje udomiti putem sredstava javnog priopćavanja. Osobno smatram da ne bi smjela uopće postojati odredba o "roku trajanja" životinja odnosno mogućnosti usmrćivanja napuštenih životinja nakon 60 dana. Dozvola da se mogu ubiti životinje u skloništu čak i ako ima mjesta za nove dodatno me šokira. Smatram to potpuno nehumanim i Zakon o zaštiti zivotinja to ne bi smio dozvoljavati. Zakon o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, dok ''obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave''. Unatoč tome, mnoge lokalne zajednice od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007. godine nisu izgradile skloništa, čime krše Zakon, pa je nužno propisati kaznene odredbe kako bi jedinice lokalne samouprave ozbiljno shvatile Zakon i počele ga provoditi. Često se događa da lokalna samouprava nema zemljište na kojem bi izgradila sklonište i to je realan problem koji otežava provedbu Zakona. Stoga predlažem da se u Zakon uvrsti odredba kojom bi Republika Hrvatska dala zemljište bez naknade za izgradnju skloništa jedinici područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada. Zakonom bi trebalo biti propisano da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera. Na taj način skloništa bi vodile udruge, ustanove, javne službe, dakle, organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljena posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca, kao što je trenutačno slučaj sa skloništima koje vode profitne organizacije. Također u svrhu smanjenja populacije napuštenih štenaca I pasa koji se svakodnevno pojavljuju na ulicama, smatram da je neophodno da lokalne samoprave I gradovi barem djelomičnop subvencioniraju cijenu sterilizacija/kastracija vlasničkih pasa, barem kod nekih kategorija (umirovljenici, nezaposleni, studenti). Naime, prosječna cijena za ženku psa od 10tak kg je oko 1000kn, što se morate složiti da je previše u odnosu na prosječnu plaću/stipendiju/mirovinu u Hrvatskoj. Rezultat su odbačena neželjena legla na ulicama i po šumama. Osobno sam sudjelovala nemali broj puta u humanitarnim akcijama da se prikupi pomoć za kastarciju/sterilizaciju vlasnicima koji si to ne mogu priuštiti. Podržavam odredbu koja navodi da, ako nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, pružanje potrebne pomoći životinjama mora organizirati i financirati jedinica lokalne samouprave na čijem je području životinja ozlijeđena. Slažem se i s odredbom koja navodi da jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave moraju organizirati koordinacijske radne skupine koje će poticati udomljavanje pasa iz skloništa, mikročipiranje, kastraciju i edukativno djelovanje kako bi se postiglo učinkovitije rješavanje problematike napuštenih i izgubljenih životinja te skrbi za životinje Podržavam odredbu koja navodi da jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave donose Program kontrole populacije napuštenih pasa uzimajući u obzir prijedloge koordinacijske radne skupine te ga dostavljaju nadležnom tijelu na procjenu. Smatram da je dobra odredba koja definira ovlasti komunalnog redara koji, između ostalog, kroz nadzor može provjeriti uvjete držanja kućnih ljubimaca, očitati čip, podnijeti kaznenu prijavu ili optužni prijedlog te u težim slučajevima obavijestiti veterinarskog inspektora koji će odlučiti o privremenom oduzimanju životinje. Smatram neophodnim da se omogući i trajno umjesto privremenog oduzimanja životinje te da se za oduzimanje kućnog ljubimca i zabranu nabavljanja druge životinje ne čeka da netko zlostavlja ili ubije životinju drugi put. Smatram dobrim prijedlog da inspekcijski nadzor prodaje životinja provodi ministarstvo nadležno za financije prema propisima kojima je uređen djelokrug rada i ovlasti ministarstva nadležnog za financije u području prometa roba. Podržavam i pohvaljujem prijedlog odredbe Zakona koja zabranjuje koja držanje u zatočeništvu dupina i ostalih morskih sisavaca iz porodice Cetacea, osim u svrhu liječenja, oporavka i zbrinjavanja. Apsolutno podržavam zabranu zoofilije, zabranu davanja kućnih ljubimaca iz skloništa maloljetnim osobama na skrb ili udomljavanje, zabranu usmrćivanja pasa i mačaka u svrhu proizvodnje hrane i drugih proizvoda, zabranu trčanja životinja privezanih uz motorno prijevozno sredstvo koje je u pokretu, zabranu zajedničkog držanja nezdružljivih životinja, a to su životinje koje, pri zajedničkom držanju, mogu jedna drugoj prouzročiti neželjenu trudnoću, ozljede ili smrt. Također smatram važnim, a također nije uvršeno u Izmjene dopune Zakona 2016: Zabrana borbi i insceniranih sukoba životinja (borbe bikova i sl.) Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca Zabrana ubijanja životinja u skloništima Zabrana ubijanja ako ima mjesta u skloništu i obveza oglašavanja za udomljavanje Zabrana korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja Zabrana žigosanja kopitara (alternativa transpondera, u kombinaciji s dijagramskim opisom vanjštine konja) Prodaja u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani Zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom Praksa udomljavanja životinja nakon pokusa (dupušteno Direktivom 2010/63/EU) Zabrana pokusa na životinjama Zabrana obrednoga klanja Zabrana drobljenja živih pilića Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
313 Sabina Terzić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Želim da se u zakon uvedu sljedeće promjene: Zabrana mogućnosti ubijanja životinja po isteku 60 dana. Kazne za napuštanje i izbacivanje kućnih ljubimaca na ulicu. Oštrije kazne za svako fizičko nasilje nad životinjama ili izgladnjivanje i nemar. Zabrana uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno. Zabrana trajnoga držanja pasa na lancu. Zabrana držanja i korištenja životinja u cirkusima. Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
314 Ružica Vinčić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Samo zato što se nekom sviđa imati kornjaču jer s njom ima manje posla nego s psom, ne može biti argument za to da je opravdano držati kornjače kao kućne ljubimce. Radi se o zakonu koji treba štiti interese životinja kao osjećajnih bića, a njihov je interes da žive u prirodi i prirodno. Druga je situacija s psima i mačkama, koji su se odavno vezali uz čovjeka bez prisile. Primljeno na znanje Članak 57. Zakona je brisan.
315 Ružica Vinčić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Predlažem da se zabrani i postupak maceracije (drobljenja) muških pilića u industriji kokoši nesilica. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Mihalić uz ovaj članak.
316 Ružica Vinčić ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 17. Predlažem da se propiše obveza da projekt sadrži i plan udomljavanja pokusnih životinja, odnosno argumente zašto to u konkretnom ispitivanju ne bi bilo moguće provesti, s time da presudni kriterij ne bi smio biti trošak, nego dobrobit životinje. Ako je moguće u Indiji, ne vidim zašto ne bi bilo moguće u Hrvatskoj. Trebalo bi dodati i da će ministar uvjete i kriterije propisati pravilnikom. Nije prihvaćen Komisija Europske unije je u točki 26. uvoda Direktive 2010/63/EU o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe obrazložila da je na kraju pokusa potrebno donijeti najprimjereniju odluku u pogledu budućnosti životinje s obzirom na dobrobit životinja i mogući rizik za okoliš. Životinje čija bi dobrobit bila dovedena u pitanje potrebno je usmrtiti. U nekim slučajevima životinje trebaju biti vraćene u odgovarajuće stanište ili sustav uzgoja ili životinjama kao što su psi i mačke treba omogućiti ponovno udomljavanje u obiteljima jer postoji visoka razina zabrinutosti javnosti za sudbinu takvih životinja. Ako se dopusti ponovno udomljavanje, bitno je da uzgajivač, dobavljač ili korisnik ima program koji omogućava odgovarajuću socijalizaciju tim životinjama kako bi se osiguralo uspješno ponovno udomljavanje te izbjegao nepotreban stres životinja i zajamčila javna sigurnost. Člankom 18. Pravilnika o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (Narodne novine, br. 55/13) propisano je da se životinje koje se koriste ili namjeravaju koristiti u pokusima mogu udomiti, ili vratiti u odgovarajuće stanište ili sustav uzgoja primjeren vrsti, pod uvjetom da zdravstveno stanje životinje to dopušta, da ne postoji opasnost po javno zdravlje, zdravlje životinja ili okoliš i da su poduzete odgovarajuće mjere koje jamče dobrobit životinje. Člankom 30. navedenog Pravilnika propisano je da u slučaju ponovnog udomljavanja, uzgajivači, dobavljači i korisnici iz čijih će se prostora životinje ponovno udomljavati moraju imate spremne programe koji osiguravaju socijalizaciju životinja koje se udomljavaju. U slučaju divljih životinja, kad je primjereno, program rehabilitacije mora biti spreman prije nego što životinje budu vraćene u svoje stanište. Navedenim odredbama osigurana je potpuna usklađenost s Direktivom 2010/63/EU. Članak 17. postao je članak 18. Zakona.
317 Ružica Vinčić ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U CIRKUSKIM PREDSTAVAMA, ZA FILMSKA I TELEVIZIJSKA SNIMANJA, IZLOŽBE, SMOTRE, NATJECANJA, PREDSTAVE I U DRUGE SVRHE S CILJEM PREDSTAVLJANJA ŽIVOTINJA, Članak 61. Protivim se izlaganju domaćih životinja u cirkusu. Predlažem da se st. 2. obriše. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Damiri Marušić uz ovaj članak.
318 Ružica Vinčić ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 64. Podržavam prijedloge da se djelatnost zbrinjavanja napuštenih životinja može obavljati samo kao neprofitna djelatnost. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz ovaj članak.
319 Ružica Vinčić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 52. Podržavam prijedlog da se propiše obavezna kastracija kućnih ljubimaca. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
320 Ružica Vinčić PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 84. Zabrana prekršitelju da nabavi i drži novu životinju Pohvalno je da se zlostavljaču životinja može ne samo oduzeti životinja, nego i zabraniti da nabavi drugu životinju. No, kako bi sankcije bile usklađene, bilo bi važno da se jednaka mjera predvidi i u Kaznenom zakonu u čl. 205., koji se odnosi na najteža kažnjiva djela na štetu životinja - kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinje. Sada čl. 205. Kaznenog zakona predviđa da će se počinitelju oduzeti životinja, ali ne predviđa zabranu nabave i držanja druge životinje. Budući da će novim Zakonom o zaštiti životinja za teže prekršaje biti moguće odrediti zabranu nabave i držanja druge životinje, predlažem da Ministarstvo u suradnji s Ministarstvom pravosuđa inicira istovremenu dopunu čl. 205. Kaznenog zakona. Nije prihvaćen Članak 84. ovoga Zakona je sada postao članak 87., te njegov stavak 6 određuje da se za prekršaj iz stavka 1. točaka 26., 28. i 29. predmetnog članka počinjen na životinji drugi put, fizičkoj osobi uz novčanu kaznu može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja životinje i zabrana držanja i nabavljanja druge životinje.
321 Ružica Vinčić ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 71. Pohvaljujem uvođenje Koordinacijskih radnih skupina. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
322 Ružica Vinčić ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Predlažem da se izbriše stavak 3., tj. da se zabrani usmrćivanja životinja u skloništima. Podržavam prijedloge udruge Prijatelji životinja za sustavan, novi, humaniji pristup rješavanju problema napuštenih životinja. Prije svega bi sustavna i dosljedna primjena zakona, u skladu s njegovom temeljnom svrhom zaštite dobrobiti životinja, na neprofitnoj osnovi, mogla dati puno bolje rezultate. Stoga predlažem da se u zakon unesu odredbe kojima se propisuje: - da se djelatnost zbrinjavanja napuštenih životinja obavlja kao neprofitna djelatnost, - da se iz zakona izbriše odredba da se životinje u skloništima mogu usmrtiti nakon 60 dana, - da se propiše obavezna kastracija kućnih ljubimaca, osim u slučajevima kad se vlasnik registrira za obavljanje uzgoja - da se propišu kazne za jedinice lokalne ili područne samouprave koje nisu ispunile obvezu osnivanja skloništa, da kazna bude primjerena da ih i motivira na ispunjenje zakonske odredbe, - da se predvidi obveza države da donira zemljište jedinicama lokalne ili područne samouprave za izgradnju skloništa, kako bi time pridonijela sustavnom i što skorijem rješavanju stanja koje mnogi građani smatraju neprihvatljivim. Djelomično prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja. Odgovore na primjedbe koje se ne odnose na ovaj članak pogledati u odgovarajućim člancima Zakona.
323 Ružica Vinčić ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 65. JLS svakako bi trebale biti dužne osigurati sredstva i napraviti skloništa, a ne da to bude samo ako se građani nisu organizirali i sami nabavili novac, kako proizlazi iz st. 1. i 2. članka 65. Tako bi bile i puno više motivirane da sustavno i kvalitetno rješavaju problem. Treba odrediti rok u kojem JLS moraju napraviti skloništa i propisati kazne ako to ne učine. Prihvaćen Prihvaćeno
324 Ružica Vinčić ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Podržavam zabranu da se pse drži stalno na lancu ili u kavezu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
325 Ružica Vinčić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 11. čl. 11. Protivim se usmrćivanju životinja u skloništima. Predlažem da se u čl. 11. st. 1. toč. 7. obriše tekst „te ako je protekao rok iz članka 67. stavak 3.“, tako da toč. 7. glasi: (1) Usmrćivanje životinja može se provesti ako: 7. u slučaju iz članka 49. stavka 3. i članka 60. stavka 3. ovoga Zakona Prekršajnu ne treba mijenjati: Čl. 84. st. 1. 29. provede usmrćivanje životinja protivno članku 11. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona Prihvaćen Prihvaćeno.
326 Ružica Vinčić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 9. Podržavam prijedlog Prijatelja životinja da se zabrani žigosanje životinja. Predlažem da se u čl. 9., toč. 1. st. 1. briše tekst „protivno posebnim propisima iz područja veterinarstva“ tako da glasi: (1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva uključujući: 1. označavanje životinja Predlažem da se u čl. 9., st. 2. toč. 1. briše 4. alineja koja glasi „u svrhu označavanja životinja“. Nije prihvaćen Vezano za žigosanje kopitara pogledati odgovor Kruni Tarle uz članak 5. Zakona.
327 Ružica Vinčić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 7. Podržavam obvezu jedinica lokalne samouprave da osiguraju pružanje pomoći. To će ih, nadam se, potaknuti i da ozbiljnije shvate svoje obveze iz ovog zakona koje se tiču skloništa, kontrole razmnožavanja, nadzora nad poštivanjem zakona i sl. Prihvaćen Prihvaćeno
328 Ružica Vinčić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 9. Rezanje ušiju i repa psima Predlažem da se u čl. 9. st. 2. toč. 2. brišu riječi „te kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima“, tako da toč. 2. glasi: 2. djelomična ili potpuna amputacija ili uklanjanje pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol dopušteno je u zootehničke svrhe uključujući sterilizaciju ako se takvim postupkom sprječava bol, patnja i samoozljeđivanje životinja ili ozljeđivanje drugih životinja ili iz sigurnosnih razloga, uz primjenu analgezije. Ako ne postoje ozbiljni, znanstveno utemeljeni razlozi da se lovačkim psima kupiraju uši i repovi radi zaštite sigurnosti i zdravlja psa, ne može biti opravdanja za ovaj izuzetak. Ako takvi argumenti i dokazi postoje, smatram da bi ih Ministarstvo trebalo objaviti (kao i izvore podataka) na svojim internetskim stranicama. Argument u prilog tome da zakon dopusti kupiranje ušiju i repova lovačkih pasa te njihovo izlaganje ne može biti taj da je to još uvijek dopušteno u drugim državama. Nije prihvaćen Vezano za zabranjenu djelomičnu ili potpunu amputaciju pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva osim kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije pogledati odgovor Kristini Podobnik uz članak 5. Zakona
329 Ružica Vinčić OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. 1. Čupanje perja živoj peradi Podržavam zabranu čupanja perja živoj peradi, predlažem da se briše tekst "protivno odredbama ovog Zakona". Predlažem da toč. 28. glasi samo: "28. čupanje perja živoj peradi" 2. Izlaganje životinja u ugostiteljskim objektima Protivim se izlaganju životinja u ugostiteljskim i drugim poslovnim objektima. Te životinje izlažu se radi zarade (atraktivnosti lokacije), a nisu ljubimci, pa je za očekivati da većina neće dobiti odgovarajuću skrb. Predlažem da toč. 34. glasi: 34. držanje životinja u ugostiteljskim, trgovačkim i drugim poslovnim objektima u svrhu ukrašavanja prostora 3. Uzgoj za krzno Podržavam zabranu uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna. 4. Borbe bikova Predlažem da se u čl.5. st. 2. toč. 5. briše tekst „osim tradicionalnih natjecanja bikova“. Tradicija natjecanja (borbi) bikova u Hrvatskoj, koliko znam, ne postoji. Odredbe koje se tiču borbi životinja trebale bi glasiti: U čl. 5. st. 2.: „5. obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s borbama organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju“ U čl. 84. st. 1. „6. obučava životinje za borbe, organizira borbe životinja ili sudjeluje u njima, posjećuje ih i oglašava te u vezi s tim organizira klađenje i sudjeluje u klađenju protivno članku 5. stavku 2. točki 5. ovoga Zakona.“ 5. Utrke pasa Kao što je kod borbi životinja (toč. 5.), zabranjeno i kažnjivo, ne samo organiziranje, nego i oglašavanje, sudjelovanje i posjećivanje, predlažem da se sve takve aktivnosti zabrane i u vezi s utrkama pasa. Predlažem da toč. 8. glasi: „8. organizirati utrke pasa, sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s tim utrkama organizirati klađenje ili sudjelovati u klađenju“ U vezi s time potrebna bi bila i izmjena u odredbi o prekršajima, tj. u čl. 85. st. 1. toč. 2., tako da glasi: 2. organizira utrke pasa, sudjeluje u njima, posjećuje ih, oglašava ih ili u vezi s tim utrkama organizira klađenje ili sudjeluje u klađenju (članak 5. stavak 2. točka 8.) 6. Naprave za kažnjavanje životinja Predlažem dopunu zabrane u toč. 7. članka 5. st. 2.: „7. koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bodljikave ogrlice, davilice ili sredstva za dresuru koja uključuju upotrebu električne struje ili kemijskih tvari, čijim korištenjem se uzrokuje bol ili može narušiti zdravlje životinje“ Predlažem dopunu prekršajne odredbe u toč. 1. članka 85. st. 1. toč. 1.: „1. koristi tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bodljikave ogrlice, davilice ili sredstva za dresuru koja uključuju upotrebu električne struje ili kemijskih tvari, čijim korištenjem se uzrokuje bol ili može narušiti zdravlje životinje (članak 5. stavak 2. točka 7.)“ 7. Izvlačenje trupaca konjima Ne bi trebalo biti iznimke od zabrane korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma. Predlažem da se u toč. 32. članka 5. st. 2. brišu riječi „osim u teško pristupačnim područjima gdje to nije moguće bez korištenja kopitara“, tako da ona glasi: 32. korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (samaraši), Predlažem da se u čl. 85. st. 1. u toč. 8. brišu riječi „osim u teško pristupačnim područjima gdje to nije moguće bez korištenja kopitara“, tako da ona glasi: 8. koristi kopitare za izvlačenje trupaca iz šuma (samaraši) (članak 5. stavak 2. točka 32.) 8. Kupiranje lovačkih pasa Protivim se prijedlogu da se za lovačke pse dozvoli kupiranje. Predlažem da se brišu riječi „osim lovačkih pasa“ u čl. 5. st. 2. toč. 37. brišu riječi „osim lovačkih pasa“ tako da ona glasi: 37. izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima Predlažem da se čl. 87. st. 1. toč. 2. brišu riječi „osim lovačkih pasa“ tako da ona glasi: 2. izlaže pse s kupiranim ušima i repovima (članak 5. stavak 2. točka 37.) Djelomično prihvaćen Vezano za zabranu čupanja perja živoj peradi prihvaća se prijedlog te se brišu riječi „protivno odredbama ovoga zakona“. Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz držanje životinja u svrhu ukrašavanja prostora u ugostiteljskim i trgovačkim objektima. Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine. Ovim je Zakonom zabranjeno obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s borbama organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju. Borbe životinja nisu regulirane pravnom stečevinom EU (koju je Hrvatska u potpunosti preuzela u nacionalno zakonodavstvo) tako da svaka zemlja članica može donijeti nacionalne propise kojima isto uređuje. Međutim, bikijade ne treba smatrati pravim borbama životinja jer životinje često niti ne ostvare fizički kontakt, a nisu zabilježene ni teške posljedice po zdravlje i dobrobit životinja. Kako Europska unija pridaje velik značaj kulturnom nasljeđu država članica koje zadržavaju svoju nadležnost na području kulture, te s obzirom da je navedeni običaj sučeljavanja bikova zanimljiv i u turističkom i kulturnom smislu pojedinim područjima Republike Hrvatske, kao što je to slučaj i u nekim drugim zemljama Europe. Vezano za utrke pasa pogledati odgovor Marinku Aliću uz članak 4. Zakona. Kako je i određeno člankom 5., stavkom 2., točkom 7. Zakona zabranjeno je koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bodljikave ogrlice ili sredstva za školovanje koja uključuju upotrebu električne struje ili kemijskih tvari, čijim korištenjem se uzrokuje bol. Smatramo da daljnje nabrajanje sredstava koja mogu izazvati bol u životinja nije potrebno s obzirom da je navedenim tekstom vrlo široko uređena ova zabrana. Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak vezano za korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (iznošenje-samarica i izvlačenje drva) Ovim Zakonom je zabranjena djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva osim kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije. Navedena odredba je donijeta kao zaštitna mjera za lovačke pse koji tijekom lova prolazeći kroz nepristupačna područja tj. kroz gustu vegetaciju oštećuju repove čime se uzrokuje bol i patnja zbog ozljeda, a i nakon saniranja ozljede se iste ponavljaju kod ponovnog sudjelovanja u lovu pa je u pojedinim slučajevima ipak potrebno na kraju amputirati rep. Za druge pse nema razloga zbog kojih bi trebalo dopustiti rezanje repova te je iz toga razloga određeno da se zabranjuje izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima, osim lovačkih pasa.
330 Ružica Špiranec ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Protivim se eutanaziji životinja u skloništima nakon 60 dana i smatram da bi životinje u skloništima trebale ostati do udomljavanja. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
331 Ružica Palijan PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Smatram da u prijedlogu novog Zakona postoje neki pozitivni pomaci, no mišljenja sam da je osnovni problem i dosadašnjeg Zakona o zaštiti životinja taj što se, i u svojim pozitivnim odredbama, nije provodio te ne vjerujem da će dalje biti ikakvih pomaka po tom pitanju. U nastavku se neke od tema koje su i u ranijem Zakonu bile obvezujuće, ali, s obzirom na nedostatak provedbe, ostale su mrtvo slovo na papiru te bi ih trebalo kaznenim odredbama strožije definirati i, naravno, provoditi. 1) uvesti (i provoditi!) novčane kazne kako za vlasnike tako i za veterinarske stanice čiji psi nisu čipirani 2) uvesti (i provoditi!) visoke novčane kazne za napuštanje životinje od strane vlasnika (ukoliko se ne radi o posebnim okolnostima kao što su smrt ili ozbiljna bolest vlasnika, preseljenje u drugu državu i sl.) Smatram da kazne trebaju biti visoke (npr 10.000 kn) kako bi budući vlasnici dobro promislili prije kupovine ili udomljenja psa te bili svjesni da se radi o doživotnoj odgovornosti za drugo živo biće. Premda bi to i sada trebalo biti jasno, no upravo visoka kaznena mjera može biti upozorenje zbog kojeg će se potencijalni vlasnici odnositi odgovornije prema svojoj odluci. Novčana sredstva koja se dobiju naplaćivanjem kazni proslijediti neprofitnim skloništima za zbrinjavanje napuštenih životinja 3) uvesti (i provoditi!) kaznenu mjeru mogućnosti lišavanja slobode za osobe koje na bilo koji način grubo zanemaruju ili zlostavljaju pse i druge životinje. Mjere restitucije i probicije također mogu biti adekvatne za manje prijestupe ukoliko nadležni tako procjene. Ne znam je li realno očekivati da ljudi u ruralnim područjima neće imati psa na lancu koji spava u kućici, no svakako se može postaviti standard od 5 metara lanca, dovoljno hrane i vode, kućica koja je u hladu te adekvatna izolacija (stiropor, deke) tijekom zime 4) djecu i maloljetnike koje životinje zlostavljaju i/ili sodomiziraju obuhvatiti adekvatnim psihosocijalnim tretmanom budući da brojna istraživanja pokazuju da se radi o jasnom simptomu poremećaja u ponašanju pa i psihopatološkog razvoja ličnosti. Njihove obitelji valjalo bi obuhvatiti u najmanju ruku mjerama kao što su Nadzor nad izvršenjem roditeljskog prava kao i savjetodavnim i/ili psihoterapijskim radom naloženim od strane suda 5) proglasiti skloništa za životinje no kill skloništima bez izuzetka te ih dati na upravljanje neprofitnim organizacijama 6) participirati u kastraciji svih napuštenih životinja na način da se novac namijenjen za zbrinjavanje životinja (a koja nisu mala), u skladu s brojem životinja (prije toga izvršiti popis zbrinutih po skloništima) odredi iznos koji se dijeli veterinarskim stanicama tog područja te tražiti kako od skloništa tako i od ovlaštenih veterinara mjesečno (tromjesečno) izvješće o kastriranim životinjama (kako eventualno ne bi došlo do zlouporabe) 7) nakon određivanja jasnih odrednica i minimalnih uvjeta za funkcioniranje skloništa, oformiti tijelo od komunalnih ili drugih službi koje bi mjesečno izlazile na teren i pratile jesu li uvjeti u skloništima usklađeni sa zakonskim odrednicama. Ovu mjeru se kasnije može provoditi i nešto rjeđe, no brojni slučajevi zlouporabe sredstava (i životinja!) govore o tome da postoje skloništa čiji je rad ne samo netransparentan, već i nehuman te služi prvenstveno stjecanju financijske dobiti od strane pojedinaca. 8) Pojedince za koje bi se utvrdilo da su na bilo koji način narušili povjerenje Ministarstva, građana, a na kraju i samih pasa, trebalo bi kazniti novčano, kako poslovnom tako i osobnom odgovornošću te im zabraniti rad u ovoj djelatnosti, koja bi trebala biti humana, ako već ne i humanitarna. 9) uvesti nadzor nad lovačkim društvima i njihovom uzgoju i odnosu prema psima koji se koriste u lovu (registracija uzgoja koju navodim pod brojem 10) 10) registracija uzgoja svih uzgajivačnica koje posjeduju najviše 1 kuju s uzgojnom dozvolom; nadzor nad uzgojem (u kakvim uvjetima živi, koliko je puta u tijeku života skotna i sl.); obaveza cijepljenja protiv zaraznih bolesti, bjesnoće i čipiranje svih štenaca prije nego izađu iz uzgajivačnice na ime uzgajivačnice (u knjižici štenca obavezno navesti prvog vlasnika, odnosno uzgajivača) i prodaja štenaca samo uz ugovor i plaćanje poreza uz obaveznu odredbu da se u slučaju nemogućnosti držanja (iz bilo kojeg razloga) od strane kupca/novog vlasnika pas vraća na skrb uzgajivačnici iz koje je potekao (kako bi se spriječila prodaja samo u svrhu zarade, a ne i dobrobiti pasa koji izlaze iz pojedinih uzgajivačnica) 11) uvesti odredbu obavezne kastracije svih pasa koji nemaju uzgojnu dozvolu (financirati projekte udruga za zaštitu životinja koje pokušavaju pomoći u kastraciji vlasnika slabijeg imovinskog stanja ili direktno provoditi iste programe putem lokalne samouprave) 12) sankcionirati nerad veterinarske inspekcije! (jednostavna primjer: izložbe pasa i izlaganje pasa sa kupiranim ušima i repovima iz hrvatskih uzgajivačnica sa hrvatskim knjižicama rođenih kasnije od 2007. od kada ja znam da postoji odredba da je kupiranje zabranjeno. Zašto nikad nitko za to nije kažnjen?!) Ovo su samo neke odredbe koje smatram da bi se trebale uvesti i/ili poboljšati. Ostale koje nisam ja navela, naveli su građani koji su se javili i komentirali prije mene i mislim da bi stvarno bio red da, za promjenu, slušate glas građana koji stvarno i iskreno razmišljaju o zaštiti i dobrobiti životinja. Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
332 ROMANO BOLKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim sljedeće izmjene Zakona o zaštiti životinja: 1. zabranu uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno bez dodatnog perioda od godinu dana, 2. zabranu ubijanja životinja u skloništima, jer mislim da to nije eutanazija. Eutanazija pretpostavlja voljni pristanak onoga tko želi da mu se skrate muke. Ovo je naprotiv usmrćivanje životinja. Jer, jasno je, niti jedan pas nikada ne bi veselo mahnu repom pred letalnom špricom, da može mirno odlunjati i mahati njime i dalje. Postoji niz načina kako kontrolirati broj životinja na ulicama, lutalica, recimo pasa i mačaka. Usmrćenja nisu potrebna! Ona nisu dostignuti civilizacijski standard. Ona nisu rješenje. Ona su naprosto rutina sredine koja još uvijek taj standard nije dosegla, dijelom opravdano, jer gdje je ljudima teško nije ni psima ni mačkama lako, a dijelom zato što postoji interes da se zadrži ovaj status quo. Objasnit ću to najkraće moguće, a znam da će vas zanimati jer – lovica je u pitanju! I to nemala. U prijedlog za izmjenu zakona unijeli su obveznu sterilizaciju u skloništima. Što bi, na prvi pogled, značilo unapređenje zakona. Međutim, između legislative i egzekutive uvijek je diskrepancija i ovdje je u igri faktor čovjeka i novca: obvezna sterilizacija u skloništima će pomoći očuvanja prava životinja samo i jedino ako se istovremeno zabrani eutanazija. Zašto? Zato što sterilizacija košta između 400 i 1000 kuna i otvara nove mogućnosti pisanja faktura za neodrađen posao. Koliko je to velik biznis svjedoči i činjenica da je grad u susjedstvu Zagreba samo u tri godine platio samo jednom skloništu ukupno 6,5 milijuna kuna za zbrinjavanje životinja! Jasno je svakome pri zdravoj pameti da je tu riječ o velikoj zaradi koja nema pokriće ni u kakvom humanom postupanju sa životinjama. Kao što znamo da se psi u većini skloništa ne cijepe u roku od 15 dana od ulaska, već samo u slučaju udomljenja, što je najčešće od strane volontera i to na 60. dan boravka u skloništu. U protivnom se usmrćuju, a cijepljenje i eutanazija se naplaćuju. T61 šprica i ostale supstance koje se trebaju davati psu kojeg se eutanazira koštaju između 50 i 150 eura - ovisno o težini psa, dočim ih se često ubija alternativnim, brahijalnim metodama, a pišu se fakture kao da se psa usmrtilo propisanim navedenim sredstvima. Na spaljenom lešu u kafileriji se ne može ustanoviti je li pas bio steriliziran, tako da će šinteri, kako bi ostvarili što veći profit i zaradili još više na masovnom ubijanju pasa, umjesto da ih daju udomiteljima i volonterima. Jer, kod udomljenog bi se psa kad -tad ustanovilo da nije steriliziran. Uostalom, čemu uopće zadržati opciju eutanazije nakon 60 dana ako ih se sterilizira? Ta problem uličnih pasa će pro futuro nestati ako se neće množiti. Prihvaćen Prihvaćeno.
333 Robertina Rimay - Kahler PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 94. Poštovani, U potpunosti se slažem i podržavam prijedlog udruge Prijatelji životinja za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine koji između ostalog promoviraju; -Zabranu uzgoja činčila i svih drugih životinja za krzno. -Zabranu ubijanja životinja u skloništima nakon isteka roka od 60 dana. -Zabranu ubijanja ako ima mjesta u skloništu. -Zabranu trajnoga držanja pasa na lancu. -Zabranu korištenja konja za izvlačenje drva. -Zabranu žigosanja kopitara. -Zabranu hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom. -Prodaju u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani. - Trajno oduzimanje životinje u slučajevima zanemarivanja i zlostavljanja životinja. -Zabranu držanja i korištenja svih životinja u cirkusima. -Neprofitni karakter skloništa za životinje. -Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa. -Zabranu utrka pasa. -Zabranu kupiranja lovačkih pasa. -Zabranu natjecanja konja u povlačenju trupaca. -Udomljavanje životinja nakon pokusa. -Smanjenje broja struka kojima bi se dopustili pokusi na životinjama, kao i kirurški zahvati na životinjama. -Oglašavanje napuštenih životinja u skloništima. -Obvezu pružanja pomoći ozlijeđenim životinjama. -Zaštitu glavonožaca. -Zabranu obrednoga klanja. - Zabranu borbi i insceniranih sukoba životinja. -Zabranu držanja dupina u zatočeništvu. -Zabranu spolnog općenja sa životinjama tj. Zoofijije. -Zabranu drobljenja živih pilića. -Uvrštavanje predstavnika Katedre za etiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta kao člana Etičkog povjerenstva. -Davanje zemljišta za izgradnju skloništa. -Zabranu korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja. Kao i; Najstrože zabraniti postavljanje bilo kakvih zamki koje ozlijeđuju životinje. Zabraniti pucanje na životinje iz čeke. Ne dozvoliti lov samostrijelom, niti lukom. Zabraniti držanje divljih životinja u zarobljeništvu, osim ako su na liječenju ili samostalno ne bi preživjele. Potrebno je više osviještavati građane da ne kupuju životinje nego da ih udomljavaju iz skloništa. Drastično povećati zatvorske i novčane kazne za mučenje, zanemarivanje i napuštanje životinja. Nije prihvaćen Odgovore na komentare pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
334 Roberta Subjak PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA 1. Tražim zabranu uzgoja činčila i svih drugih životinja koje se uzgajaju radi krzna. Izričito sam PROTIV manipuliranja produživanjem prijelaznog roka koji je određen za prestanak uzgoja činčila te za njihovo zbrinjavanje u roku od godine dana… to je ogromna siva zona i ostavlja puno prostora improvizaciji. 2. Tražim zabranu ukidanja životinja u skloništima i još oštrije mjere i sankcije svim lokalnim zajednicama koje nisu ustrojile "no kill" skloništa. Plaćam porez i ne želim da se moj novac troši na ne nerad i nebrigu lokalnih zajednica koje nisu u stanju organizirati svoj posao. Ne želim da netko profitira ubijanjem životinja. Tražim da se jasno i transparentno na stranicama Ministarstva poljoprivrede objave podaci koliko lokalne zajednice plaćaju skloništima na godišnjoj osnovi. Odnosno, sva skloništa trebaju biti „no kill“. 3. Tražim zabranu trajnog držanja pasa na lancu što predstavlja psihičko i fizičko mučenje životinja i sankcioniranje osoba koje ne omogućuju dnevno kretanje životinji. Treba uvesti stroge kazne za zlostavljanje, zanemarivanje, napuštanje životinja i zabraniti i držanje životinje kao sredstvo zaštite građevinskih strojeva i materijala, tvornica, raznih posjeda i ostalih materijalnih dobara. 4.Tražim zabranu korištenja konja za izvlačenje drva čemu sam osobno svjedočila na Risnjaku gdje konje koriste za izvlačenje drva iz šuma. To je sramotno, iznad fizičkih mogućnosti jadnih životinja, pogotovo ako znamo da se u ostalim europskim zemljama koriste električne žičare. 5.Tražim zabranu žigosanja kopitara… to je okrutnost koja se ne smije opravdavati tradicijom. 6. Tražim zabranu hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom jer životinje pate i polaganu umiru u najokrutnijim bolovima. 7. Tražim zabranu prodaje u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani. 8. Tražim propisivanje sterilizacije/kastracije kućnih ljubimaca kao trajan i siguran način razmnožavanja 9. Tražim registraciju uzgoja kućnih ljubimaca bez obzira na "broj rasplodnih ženki" jer to predstavlja sivu zonu uzgoja. Ne može netko neregistriran se baviti prodajom mladunčadi i na tome ostvarivati svoj profit. 10. Tražim zabranu držanja i korištenja svih životinja u cirkusima jer to predstavlja zlostavljanje i tjeranje na neprirodno ponašanje. 11. Zakonom bi trebalo propisati da skloništa za životinje moraju biti neprofitnog karaktera odnosno da ih vode udruge, ustanove, javne službe. 12. Tražim propisivanje kaznenih odredbi za JLS koje nisu počele provoditi odredbe zakona iz 2007., odnosno strožu kontrolu i odgovornost Ministarstva poljoprivrede i njezinih inspekcijskih tijela. 13. Tražim da se u Zakonu jasnije definira članak zakona koji govori o utrci pasa radi poticanja klađenja radi ostvarivanja dobiti te lošeg postupanja s njima. 14. Tražim zabranu kupiranja uši i repova svih pasa, pa tako i lovačkih. 15. Tražim da Zakon propiše udomljavanje životinja nakon pokusa kao što je to uređeno u drugim zemljama te je dopušteno i EU Direktivom 2010/63 16. Tražim jasno propisanu zabranu obrednog klanja koje provode predstavnici vjerskih zajednica 17. Tražim zabranu drobljenja živih pilića i ostalih pernatih životinja jer je nedopustivo da je još uvijek dozvoljena maceracija (ubijanje zdravih muških pilića) 18. Tražim da se zakonom propiše zabrana držanja divljih životinja u privatnim "zološkim vrtovima" radi zabave (kao što to radi poduzetnik iz Like čuveni "Macola" u svom ugostiteljskom objektu) , odnosno treba uabraniti držanje divljih životinja kao kućnih ljubimaca kao i prodaja istih u bilo kojoj od trgovina. 19. Tražim reviziju članova povjerenstava za zaštitu životinja i njihovog rada kao i reviziju rada veterinarskih inspektora 20. Zabraniti lov u bilo kojem obliku. Uvesti najstrože novčane i bezuvjetne zatvorske kazne za ubojstva kućnih ljubimaca od strane lovaca i krivolovaca, bez rasprava. 21. Edukacija, edukacija i edukacija o potrebama životinja i kako prema njima postupati Primljeno na znanje Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona
335 Robert Marko PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA Tražim da se: Zabrani eutanazija životinja nakon 60 dana za što trenutno lokalna samouprava još i plati Obveže lokalnu samoupravo na izgradnju vlastitih a ne privatnih skloništa Poboljšaju uvjeti u skloništima Zabrani uzgoj životinja radi krzna i eksperimenata Zabrani držanje životinja na lancu Kažnjava nečipiranje životinja Strogo kažnjava zlostavljanje životinja Djelomično prihvaćen Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
336 Robert Blažević PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, DRŽANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU I KORISTE U SVRHU PROIZVODNJE Zalažem se za uzgoj činčila. Jer uzgoj činčila je težak i naporan rad, pa ako ljudi žele raditi, zašto im braniti. Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
337 renata žilić PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA tražim da : se zabrani uzgoj životinja za potrebe krzna ,da se zabrani uzgoj životinja u pokusne svrhe, tražim da se zabrani svaki oblik ubijanja pasa i mačaka u skloništima nakn 60 dana te da se zabrani svako uspavljivanje zdrave životinje,a ukoliko to netko napravi da se kazni minimalnom kaznom od 50000 kn uz kaznu zatvora u minimalnom trajanju od dvije godine te mu se zauvijek zabrani držanje životinja!!! da su jedinice lokalne samouprave dužne osigurati sredstva za napuštene pse i mačke( što uključuje njihovo lječenje, kastraciju,čipiranje,cjepljenje i hranu do njihovog udomljenja !!!Tražim da se svaki oblik mučenja i zlostavljanja te napuštanja životinja kazni novčanom kaznom i kaznom zatvora te da se zakon provodi, a ne kao do sada da nitko ne reagira!!!da se strogo zabrani držanje divljih životinja kao kućnih ljubimaca!!!tražim zabranu da se životinje iskorištavaju u cirkusima i bilo kojem obliku ljudske zabave, da se zabrani držanje životinja na lancu ili zatvorene u boksu bez puštanja!!! da se uvede obvezna kastracija pasa i mačaka svima onima koji nemaju kontrolirani uzgoj, Tražim da se sve odredbe Zakona i podzakonskih akata temelje na načelu da su sve životinje živa bića, a ne stvari te da ih se u skladu s tim načelom mora i tretirati. - Predlažem da se u Zakon uvrsti kategorija „slobodnoživuća mačka“ te u svezi s time prava i obveze kako slijedi: 1. Sve slobodnoživuće mačke moraju biti sterilizirane, obilježene, očišćene od endo i egzo parazita i moraju biti vraćene u svoje stanište. 2. Jedinice lokalne uprave i samouprave dužne su voditi brigu i izdvojiti sredstva za financiranje programa iz stavka 1. 3. Slobodnoživućim mačkama ne smije se uskratiti stanište, hrana i voda. Dokazana uskrata od strane ljudi ima se novčano kazniti. 4. Zabranjuje se ubijanje, mučenje i vršenje bilo kakvih pokusa na svim životinjama pa tako i na slobodnoživućim mačkama. 5. Počinitelje unatoč zabranama iz stavka 4. kažnjava se Kaznenim zakonom.Tražim da se zabrani korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma iako to bez njih nije moguće!!!Tražim zabranu spolonog odnosa sa životinjom, te ukoliko netko prekrši zakon da ga se kazni velikom novčanom kaznom i kaznom zatvora!!! korištenje za rasplod životinja koje nisu spolno zrele i koje nisu završile svoj rast, životinja nakon odbijanja mladunčadi koje se još nisu oporavile te korištenje bolešću iscrpljene, ozlijeđene ili prestrašene životinje , držanje u zatočeništvu dupina i ostalih morskih sisavaca iz porodice Cetacea , osim u svrhu liječenja, oporavka i zbrinjavanja, bacanje petardi na životinje ili drugih pirotehničkih sredstava ,tražim zabranu mljevenja živih pilića te džranje za uzgoj bilo kakvih životinja u nehumanim uvijetima. I na kraju tražim da se taj zakon i PROVODI ,a ne da ostane samo slovo na papiru!!! Djelomično prihvaćen Ovaj se Zakon odnosi na sve životinje kralježnjake pa tako i na mačke, uključujući slobodno živuće mačke. Podrobnije odredbe vezano za slobodno živuće mačke bit će još detaljnije uređene podzakonskim aktom koji se odnosi na uvjete kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje. Odgovore na primjedbe pogledati u odgovarajućim dijelovima Zakona.
338 Renata Gojević OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Mislim da treba izmjeniti članak Zakona gdje se navodi zabrana uzgoja činčila, i da se dozvoli uzgajivačima činčila da mogu i dalje raditi, i brinuti se za svoju egzistenciju i egzistenciju svoje obitelji. To su obitelji koje ne traže ništa, osim da im se omogući daljnji rad, i da od tog rada mogu imati nekakvu egzistenciju. Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
339 Ratko Jarza OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Smatram da je zabrana uzgoja svih životinja za krzno vrlo bitna zabrana kako po pitanju zaštite životinja tako i zbog opčeg interesa svih u Hrvatskoj s obzirom da se po tome vidi kako kao društvo napredujemo. Smatram da je deset godina bilo i previše i da daljenje produživanje prijelaznog razdoblja nema smila niti potrebe. U Sloveniji je zabrana uzgoja već stupila na snagu, neka cim prije stupi i u Hrvatskoj. Mislim da je vrijeme da se konačno osvjestimo po tom pitanju. Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
340 Ranko Stojković ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 29. Prijedlog izmjene i nadopune teksta (4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka nadležno tijelo može odobriti projekte u obrazovne svrhe ako se provode na sveučilišnim ili znanstvenoistraživačkim ustanovama i ako su neophodni za obrazovanje osoba na integriranim sveučilišnom studiju doktora veterinarske medicine, a s obzirom na područje u okviru projekta za koje se zahtijevaju odgovarajuća znanja za rad na životinjama ako se zadovoljavajući rezultati ne mogu postići drugim nastavnim pomagalima (kompjutorske simulacije, filmovi, slike, modeli, preparati i sl.) te ako se provode pod nadzorom osoba osposobljenih u skladu s odredbama članka 32. stavka 1. ovoga Zakona. Prihvaćen Članak 29. postao je članak 30. Zakona
341 Ranko Stojković ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 33. U stavku 2. brisati riječi ili fizičke Prihvaćen Članak 33. postao je članak 34. Zakona
342 Ranko Stojković ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 34. Brisati riječi pravna ili fizička osoba i zamijeniti ih riječima uzgajivač, dobavljač ili korisnik Nije prihvaćen Pravna ili fizička osoba odnosi se na osobe registrirane za djelatnost provođenja edukacije koje odredi nadležno tijelo te ako ispunjavaju uvjete glede stručnog osoblja, prostora i opreme te osiguraju program osposobljavanja osoblja. Članak 34. postao je članak 35. Zakona
343 Ranko Stojković ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 33. Brisati riječi pravnih ili fizičkih osoba i zamijeniti ih riječima uzgajivača, dobavljača ili korisnika Nije prihvaćen Riječi „pravnih ili fizičkih osoba“ nije moguće zamijeniti riječima „uzgajivača, dobavljača ili korisnika“ s obzirom da se odredba odnosi se na korisnike koji koriste životinje u projektima, koji usmrćuju životinje u svrhu korištenja njihovih organa, tkiva i trupova te one koji proizvode biološke pripravke. Članak 33. postao je članak 34. Zakona
344 Ranko Stojković ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 32. U stavku 1.- brisati riječ prediplomskim Prihvaćen Članak 32. postao je članak 33. Zakona.
345 Ranko Stojković ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 24. Korisnici (brisano ne) mogu u znanstvene ili obrazovne svrhe koristiti izolirane organe, tkiva i trupove laboratorijskih životinja koje su u tu svrhu usmrćene PO PRIBAVLJNJU rješenja nadležnog tijela kojim se u znanstvene ili obrazovne svrhe odobrava rad na izoliranim organima, tkivima i trupovima laboratorijskih životinja usmrćenih u tu svrhu. Nije prihvaćen Ovim se prijedlogom ne mijenja značenje stavka već samo izričaj pa nema poboljšanja zakonodavnog prijedloga. Članak 24. postao je članak 25. Zakona
346 Ranko Stojković ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 16. Izmjena teksta stavka (1) Pokus može provoditi samo pravna osoba - korisnik koji ima rješenje o odobrenju iz članka 13. stavka 4. ovoga Zakona i čiji je projekt odobrilo nadležno tijelo. (na ovaj način isključuje se mogućnost da nositelj pokusa bude obrtnik ili OPG) Prihvaćen Člankom 13. Zakona određeno je koje uvjete mora ispunjavati korisnik da bi mogao biti odobren za provođenje pokusa na životinjama. Članak 16. na koji su dani komentari postao je članak 17. Zakona. Člankom 23. stavkom 1. točkom 6. Zakona određeno je da za provođenje pokusa, za skrb o pokusnim životinjama i usmrćivanje pokusnih životinja na mjestu provođenja pokusa mora biti osigurano dovoljno odgovarajuće obrazovanog i osposobljenog osoblja. Člankom 32. Zakona određuje se da oblikovanje, planiranje i osmišljavanje projekata mogu provoditi osobe sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem, a s obzirom na područje u okviru projekta za koje se zahtijevaju odgovarajuća znanja za rad na životinjama i ako su osposobljeni za rad sa životinjama u skladu s člankom 33. ovoga Zakona. Ako pravna ili fizička osoba može udovoljiti svim propisanim uvjetima koji se određuju ovim Zakonom vezano za provođenje pokusa na životinjama može joj se odobriti provođenje pokusa.
347 Ranko Stojković OPĆE ODREDBE, Članak 3. Ubaciti stavak 2 koji glasi:Iznimno od stavka 1. ovoga članka ovaj se Zakon primjenjuje i na larvalne oblike koji se hrane samostalno i fetalne oblike sisavaca od zadnje trećine njihova uobičajenog razvoja te životinje koje su na ranijem stupnju razvoja, ukoliko je životinja ostavljena na životu nakon tog razvojnog stupnja, a vjerojatno je da će uslijed provedenih pokusa osjećati bol, patnju, stres ili trajno oštećenje nakon što je dostigla taj razvojni stupanj a koji se koriste u znanstvene svrhe. Nije prihvaćen Člankom 4. Zakona određeno je da su pokusne životinje one koje se upotrebljavaju ili su namijenjene upotrebi u pokusu ili u obrazovne svrhe te za proizvodnju bioloških pripravaka i koje se usmrćuju u svrhu korištenja njihovih organa, tkiva i trupova, zajedno s larvalnim oblicima koji se hrane samostalno i fetalnim oblicima sisavaca od zadnje trećine njihova uobičajenog razvoja te životinje koje su na ranijem stupnju razvoja, ako je životinja ostavljena na životu nakon tog razvojnog stupnja, a vjerojatno je da će uslijed provedenih pokusa osjećati bol, patnju, stres ili trajno oštećenje nakon što je dostigla taj razvojni stupanj. Pokusne životinje su i glavonošci iz razreda Cephalopoda koji se koriste ili su namijenjeni korištenju u pokusima. Člankom 1. Pravilnika o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (Narodne novine, br. 55/13) određeno je da se isti primjenjuje na žive kralježnjake osim čovjeka, uključujući larvalne oblike koji se hrane samostalno i fetalne oblike sisavaca od zadnje trećine njihova uobičajenog razvoja te žive glavonošce. Pravilnik se također određuje njegova primjena na životinje koje se koriste u pokusima i koje su na ranijem stupnju razvoja od gore navedenih, ako je životinja ostavljena na životu nakon tog razvojnog stupnja, a vjerojatno je da će uslijed provedenih postupaka osjećati bol, patnju, tjeskobu ili trajno oštećenje nakon što je dostigla taj razvojni stupanj. Navedenom odredbom je nacionalno zakonodavstvo u potpunosti usklađeno sa Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste za znanstvene svrhe.
348 Ranka Grgić Posavec PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, O B R A Z L O Ž E N J E Želim da se u zakonu zabrani mogućnost ubijanja odnosno eutanazije životinje u skloništu nakon 60 dana. Podržavam sve prijedloge Prijatelja životinja i želim da se isti uvrste u novi zakon. Primljeno na znanje Odgovor na primjedbu pogledati u odgovarajućem dijelu Zakona
349 ramona lez PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ŽIVOTINJA UZGTOOJ CHINCHILLA TREBA DOZVOLITI U HRVATSKOJ JER JE TO GRANA STOCARSTVA KOJA JE NA ZALOST VETERINARSKE STRUKE JEDINA KOJA IMA PERSPEKTIVU. PROIZVODNJA U HRVATSKOJ I 100POSTOTNI IZVOZ JAMSTVO SU USPJEHA. MOZDA JE TO ZADNJA SANSA SPASITI PROPADANJE NASIH SELA,TIM VISE STO SAM SVJEDOK VELIKOG INTERESA NASIH GRADJANA ZA UZGOJ CHINCHILLA U KOJEM VIDE PERSPEKTIVU ZA SVOJU EGZISTENCIJU. UZ OVAJ TEKST NE MOZEMO REGISTRIRATI GOSP ERNEST OTO KOVACEVIC,DR VETERINARSKE MEDICINE,OVLASTENI VETERINARSKI I DRZAVNI GRANICNI VETERINARSKI INSPEKTOR OIB 77507907826 KOJI STOJI ISTO IZA OVOG KOMENTARA Nije prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupa na snagu, a isto je stupilo na snagu 01. siječnja 2017. godine.
350 Radan Skorić PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 85. Smatram da bi članak 85., stavak (3) trebalo preinačiti da glasi: "(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 30.000,00 do 50.000,00 kn." Tj. da se izjednači s kaznom za pravnu osobu. Razlog je taj što fizičke osobe imaju veliku šansu da prođu neotkriveni ako prekrše ovaj zakon te zbog relativno niske kazne uglavnom odluče "riskirati" i prekršiti zakon. To je vrlo vidljivo svake godine u epidemiji napuštenih pasa u vrijeme odlaska na godišnje odmore čime ti vlasnici pasa ujedno pokazuju otvoreno nepoštivanje ovog zakona. Povećanje kazne bi moglo djelomično kompenzirati nisku stopu otkrivanja počinitelja među fizičkim osobama i promijeniti odluku nekih ljudi jer više neće htjeti "riskirati". Nije prihvaćen Određivanje jednake novčane kazne za pravne i fizička osobe pri počinjenju prekršaja nije razmjerno težini počinjenog prekršaja jer se time fizičke osobe puno strože kažnjavaju od pravnih osoba. Već propisane kazne od 15.000,00 do 30.000,00 kn za fizičke osobe su visoke i ne predstavljaju način rješavanja problema napuštanja pasa već je potrebno promijeniti ponašanje vlasnika pasa kao i zajednice u smjeru odgovornog posjedovanja psa.
351 Radan Skorić ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 67. Podržavam prijedlog udruge prijatelji životinja da se tekst članka 67, stavak 3 preinači u "Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja." Često se može čuti da se vrijednost društva mjeri prema tome kako se odnosi prema svojim najslabijim članovima. Dozvoljavanje usmrćivanja životinja koje su u situaciju u kojoj se nalaze dovedene isključivo kao posljedica ljudskog djelovanja ne daje dobru sliku o Republici Hrvatskoj. Smatram da Republika Hrvatska kao jedna moderna Europska država, članica Europske Unije, ima na raspolaganju dovoljna sredstva da se brine o napuštenim životinjama na jedan humani način i time naglasi vrijednost života u svim njegovim oblicima. Prihvaćen Članak 67. stavak 3. Zakona izmijenjen je na način da životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku, ostaje u skloništu do udomljenja.
352 Prijatelji životinja ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 50. Prodaja i udomljavanje životinja maloljetnicima Podržavamo izmjene u članku 50. Prijedloga Zakona vezano uz prodaju ili darovanje kućnih ljubimaca. Već ranije izmjenama Zakona zabranjena je ''prodaja kućnih ljubimaca maloljetnim osobama'', što je hvalevrijedna odredba. Ovim Prijedlogom Zakona donesene su nove pozitivne odredbe: ‘’(2) Zabranjeno je davanje kućnih ljubimaca iz skloništa maloljetnim osobama na skrb ili udomljavanje. (3) Prodavač u trgovini za kućne ljubimce, kao i prodavatelj psa, mačke ili pitome vretice te voditelj skloništa za životinje ili osoba koja daje kućne ljubimce na udomljavanje ili skrb moraju od osoba kojima se prodaje ili daje životinja u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka zatražiti javnu ispravu kojom se dokazuje dob i kojom se identificira osoba. (4) Ako osoba kojoj se prodaje ili daje životinja iz stavka 3. ovoga članka odbije pokazati ispravu iz stavka 3. ovoga članka kućni ljubimac se ne smije prodati ili dati. (5) Osobe iz stavka 3. ovoga članka o prodanim ili darovanim životinjama vode evidenciju.’’ Ove odredbe utjecat će na odgovorniji odnos prema kućnim ljubimcima i prevenirati njihovo napuštanje. Maloljetne osobe ne mogu preuzeti odgovornost za udomljenu ili kupljenu životinju, pa će se ovim odredbama spriječiti npr. bacanje kupljene ribice nakon kratkog vremena u wc-školjku ili izbacivanje psa na ulicu jer maloljetna osoba nema više interesa i vremena za njega. Ove odredbe su i edukativne jer potiču na razmišljanje da životinja nije igračka koja se odbacuje kada dosadi i da postoje barem minimalni propisani uvjeti pod kojima se ona može udomiti ili kupiti. Davanje javne isprave na temelju koje se identificira dob osobe u trgovinama za kućne ljubimce ne predstavlja nikakav problem jer se od osoba za koje se sumnja da su maloljetnici jednako traži i u trgovinama kada žele kupiti cigarete ili alkohol. Također, ove odredbe povoljno će utjecati na stvaranje reda na sivom tržištu gdje se nekontrolirano i bez ikakve evidencije i kontrole prodaju kućni ljubimci. Primljeno na znanje primljeno na znamje
353 Prijatelji životinja OPĆE ODREDBE, Članak 3. Zaštita glavonožaca Članak 3. Prijedloga Zakona glasi: ''(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na sve životinje kralježnjake. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ovaj se Zakon primjenjuje i na glavonošce iz razreda Cephalopoda koji se koriste u znanstvene svrhe.'' Predlažemo da članak 3. glasi: ''Ovaj se Zakon primjenjuje na sve životinje kralježnjake i glavonošce''. Obrazloženje: Smatramo da bi se Zakon trebao primjenjivati na sve glavonošce, a ne samo one koji se koriste u znanstvene svrhe. Istraživanja su dokazala da su beskralježnjaci, osobito glavonošci kao što su hobotnice, lignje i sl., sposobni osjetiti bol pa je jasno da se Zakonom treba osigurati njihova zaštita općenito, a ne samo u pokusima. Skupina kognitivnih i računalnih neuroznanstvenika, neuroanatoma, neurofarmakologa i neurofiziologa na Sveučilištu Cambridge sastavila je i potpisala u srpnju 2012. dokument nazvan ''Cambridge Declaration on Consciousness'' kojim je službeno potvrđena činjenica da životinje poput sisavaca i ptica i mnogih drugih stvorenja, uključujući hobotnice, imaju iste neurološke supstrate koji stvaraju svijest kao i ljudi. Deklaracija se u cijelosti može pročitati na engleskom jeziku na http://fcmconference.org/img/CambridgeDeclarationOnConsciousness.pdf. Vezano uz korištenje glavonožaca i ostalih životinja u svrhu znanstvenih istraživanja, želimo skrenuti pozornost na to da je u ožujku 2015. godine više od 150 akademika, intelektualaca i pisaca, uključujući Nobelovca J. M. Coetzeea, u novom izvješću radne skupine Centra za etiku životinja Sveučilišta Oxford, pod nazivom ''Normalizacija nezamislivog'', zaključilo da su pokusi na životinjama moralno i znanstveno pogrešni te je pozvalo na ''denormalizaciju'' pokusa na životinjama. Riječ je o najopsežnijoj kritici pokusa na životinjama ikada objavljenoj, s nizom relevantnih znanstvenih podataka i primjera. Cijelo izvješće može se pročitati na engleskom jeziku na http://www.oxfordanimalethics.com/wpcms/wp-content/uploads/Normalising-the-Unthinkable-Report.pdf. Stoga smatramo opravdanim i nužnim da se Zakonom štite glavonošci općenito, s obzirom na to da jednako osjećaju bol, neovisno u kojem području i u koje svrhe ih ljudi iskorištavaju, ozljeđuju i ubijaju. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak Zakona.
354 Prijatelji životinja ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 51. Porez na pse Podržavamo prijedlog uvođenja tzv. poreza na pse, iako nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede nego Ministarstva financija. Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine podržali smo prijedlog dr. vet. med. Jurice Ambrožića, predstavnika zagrebačkog Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo: ''Tako npr. u Austriji i Njemačkoj postoji takav porez, ali porez naplaćuje porezna uprava. Mišljenja sam da pitanje financiranja i naplate poreza nije nadležnost Ministarstva poljoprivrede (nego Ministarstva financija) te ga nije moguće uvesti temeljem Zakona o zaštiti životinja. Stoga predlažem poticanje izmjene i dopune Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave s ciljem postizanja financijske održivosti sustava koji je lokalnim vlastima stavljen u nadležnost, pri čemu im za to nije osiguran prihod tj. financijska sredstva. U praksi RH, sličan bi primjer bio poreza na motorna vozila koji je prihod regionalnih vlasti (županija), ali se naplaćuje putem porezne uprave. Naime nije moguća naplata bez baza/podataka MUP-a o vlasnicima motornih vozila i porezne uprave. Mišljenja sam da je potrebno 'kopirati' takav primjer, gdje bi služila postojeća baza Ministarstva poljoprivrede; pri razrezu poreza moglo bi se napraviti više razreda poput: životinje udomljene iz skloništa imale popust ili oslobođenje od plaćanja, psi vodiči slijepih ili pomagači osobama s invaliditetom bi bili također oslobođeni itd... Na taj način bi i država dala značajan poticaj udomljavanju životinja iz skloništa (što daje pozitivan učinak na rad skloništa), a samim time bi ova mjera imala i pozitivan učinak na dobrobit životinja. Na kraju ovim se trošak rada skloništa stavlja na teret vlasnika kućnih ljubimaca, a ne svih poreznih obveznika što mislim da je također pravično. No kako ta sredstva (namjenska) možda neće biti dovoljna, uvijek je vjerojatna i potreba dostavljanja sredstva iz drugih izvora, jer rad skloništa daje pozitivan doprinos kvaliteti života u urbanim i ruralnim sredinama u RH. Porez je obavezan za vlasnike kućnih ljubimaca i uzgajivače životinja (budućih kućnih ljubimaca), a sredstvima koja su na taj način prikupljena financira se rad skloništa kojima se na taj način osigurava financijska stabilnost i održivost. Istovremeno takav 'porez', nije nepoznat u zapadnim zemljama, jer se i na taj način osigurava dio potrebnih financijskih sredstava za održavanje sustava i djelatnost zbrinjavanja životinja.'' Smatramo da bi uvođenje takvog poreza dovelo do bolje kontrole mikročipiranja pasa, a time i cijepljenih pasa, a sve u svrhu smanjenja napuštanja pasa i veće odgovornosti i skrbi za pse. Zalažemo se da pritom vrijede olakšice, povlastice i oslobođenje od poreza za udomljene i kastrirane pse (npr. da oni koji udome psa iz skloništa ne moraju platiti porez prvih pet godina, oni koji kastriraju psa plaćaju pola poreza za pse), kao i da se oslobode od plaćanja poreza skloništa i skrbnici koji zbrinjavaju velik broj pasa. Iznos ''poreza'' trebao bi biti simboličan, a opet dovoljan da potakne na odgovornu skrb za psa. Prikupljena sredstva mogu koristiti jedinice lokalne samouprave za unapređenje zaštite životinja. Stoga pozivamo Ministarstvo poljoprivrede da kroz suradnju s Ministarstvom financija pomogne u realizaciji ovog korisnog prijedloga. Nije prihvaćen Ovim Zakonom se ne određuje porez na pse jer isto nije u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede.
355 Prijatelji životinja ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 23. Pokusi radi istraživanja učinka alkohola i droga Prijedlog Zakona propisuje da pokus nije dopušten ''za istraživanja učinka alkohola i droga, osim u slučaju kad ne postoje druge znanstvene metode kojima se zamjenjuje korištenje životinja'' (članak 23., stavak 2., točka 6.). Predlažemo da se ova odredba izmijeni na sljedeći način: ''Čl. 23. (2) Pokus nije dopušten: 6. za istraživanja učinka alkohola i droga''. Obrazloženje: Smatramo da treba bez izuzetaka zabraniti na životinjama testiranje učinaka alkohola i droga jer takvi pokusi nisu opravdani. Stoga predlažemo da ova odredba bude definirana bez navođenja iznimke. Nije prihvaćen Člankom 23. stavkom 2. točkom 6. Zakona određeno je da se za istraživanja učinka alkohola i droga mogu provoditi pokusi, osim u slučaju kad ne postoje druge znanstvene metode kojima se zamjenjuje korištenje životinja. Iako je poželjno zamijeniti korištenje živih životinja u postupcima drugima metodama koje ne uključuju žive životinje, korištenje živih životinja i dalje je potrebno radi zaštite zdravlja ljudi, životinja i okoliša, a osobito s obzirom da se samo na živom organizmu mogu vidjeti svi učinci navedenih tvari. Korištenje životinja u istraživanjima učinka alkohola i droga treba uzeti u obzir samo kad ne postoji alternativa koja ne uključuje životinje npr. in vitro metode . Članak 23. postao je članak 24. Zakona.
356 Prijatelji životinja ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 66. Oglašavanje napuštenih životinja u skloništima Podržavamo nadopune u odredbi koja se odnosi na djelatnost skloništa, a prema kojima sklonište mora ''tražiti posjednike napuštenih i izgubljenih životinja ili ih nastojati udomiti oglašavanjem putem sredstava javnog priopćavanja i na druge načine'' (članak 66., stavak 1., točka 9.). Naime, kao udruga često dobivamo žalbe od volontera da psi iz veterinarskih stanica i skloništa uopće nisu ili su jako slabo oglašeni za udomljavanje. Nijedna životinja nije neudomljiva, pa čak ni starije i ozlijeđene/invalidne životinje, ako se kvalitetno oglase. Najčešća varijanta oglašavanja, mutna fotografija na oglasnoj ploči lokalne veterinarske stanice, teško će moći udomiti štene, a kamoli odrasloga psa ili mačku. Naravno da će na taj način skloništa biti pretrpana - ljude treba oglašavanjem, akcijama i edukacijom potaknuti da dolaze u sklonište. Skloništa koja aktivno oglašavaju, jednako aktivno i udomljavaju, kako štence tako i starije pse, ozlijeđene i invalidne životinje jednako kao i zdrave. S obzirom na to da je Pravilnikom o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi propisano da su pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost u skloništima dužne tražiti posjednike životinja putem sredstava javnog priopćavanja, svakako je dobro da se u Zakonu o zaštiti životinja razjasne djelatnosti skloništa. Time se precizira da nije dovoljno da skloništa koja npr. vode veterinarske stanice oglašavaju životinje samo na svojoj oglasnoj ploči, već da moraju oglašavati životinje i putem sredstava javnog priopćavanja. Prihvaćen Prihvaćeno
357 Prijatelji životinja ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 32. Kirurški zahvati na životinjama tijekom pokusa Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine puno se raspravljalo o zahtjevu jedne članice Povjerenstva da se poveća broj struka koje provode pokuse i kirurške zahvate na životinjama tijekom pokusa, čemu se izričito protivimo. Smatramo jako lošim za zaštitu životinja koje se koriste u pokusima da izmjene članka 32. Prijedloga Zakona omogućavaju svima sa završenim fakultetom, bez obzira na struku, da oblikuju, planiraju i osmišljavaju projekte u kojima će se koristiti životinje (pa čak i osobama sa završenim preddiplomskim sveučilišnim studijem), kao i da provode kirurške zahvate na životinjama ''ako su osposobljeni za kirurške zahvate na životinjskom modelu koji se koristi u projektu''. Predlažemo da navedene odredbe glase: ''Članak 32. (3) Kirurške zahvate na životinjama tijekom pokusa mogu provoditi veterinari ako su osposobljeni u skladu sa stavkom 1. ovoga članka. (4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka: - kirurške zahvate na životinjama mogu provoditi i liječnici specijalisti kirurgije, i to na: mišu, štakoru, zamorcu, zlatnom hrčku, kineskom hrčku, mongolskom skakaču, kuniću, žabi i zebrici ako su osposobljeni za kirurške zahvate na životinjskom modelu koji se koristi u projektu.’’ Obrazloženje: Podsjećamo na to da u Prijedlogu Zakona ''kirurški zahvati za potrebe provođenja pokusa na životinjama (u daljnjem tekstu: kirurški zahvat) su operativni postupci i instrumentalne tehnike pri kojima se obavlja rez na koži, sluznicama ili vezivnom tkivu'' (članak 4., stavak 1., točka 8.). Radi se o zahvatima koji zahtijevaju adekvatno stručno znanje. Stoga smatramo da nije dovoljno samo osposobljavanje za rad sa životinjama i za kirurške zahvate na određenom životinjskom modelu, već je nužno znanje o kirurgiji stečeno na ranije završenom studiju. Odredba o izvođenja kirurških zahvata na životinjama isključivo od strane veterinara i liječnika bila je u radnoj verziji Nacrta prijedloga Zakona o zaštiti životinja 2006. i smatramo da je trebala ostati dio Zakona. Naime, nedopustivo je da kirurške zahvate na životinjama tijekom pokusa obavljaju pripadnici struka koji nemaju stručne naobrazbe o kirurgiji. Smatramo da kirurške zahvate na životinjama smije obavljati isključivo veterinarska struka i eventualno liječnici specijalisti kirurgije. U slučaju (kojem se protivimo), da se ovim Prijedlogom Zakona dopusti svim strukama obavljanje kirurških zahvata na životinjama, podržavamo prijedlog Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da se članak 32., stavak 5. izmijeni na način da se precizira obaveza prisutnosti imenovanog veterinara pri obavljanju kirurških zahvata koji ne provodi veterinar, a zbog mogućih komplikacija tijekom zahvata. Slažemo se i da nema logike da veterinara imenuje uzgajivač ili dobavljač jer oni nemaju stručnog znanja o obavljanju pokusa i kirurških zahvata na životinjama tijekom pokusa niti provode pokuse. Prihvaćen Članak 32. postao je članak 33. Zakona.
358 Prijatelji životinja ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 29. Korištenje životinja za pokuse u obrazovne svrhe Članak 29. Prijedloga Zakona navodi: ''U obrazovne svrhe ne smiju se provoditi pokusi na životinjama koji uzrokuju bol, patnju i ozljedu ili smrt životinje.'' No u nastavku navodi iznimke i propisuje korištenje životinja za pokuse u obrazovne svrhe na sveučilišnim ili znanstvenoistraživačkim ustanovama te na preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijima ili integriranim preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijima. Kao udruga smatramo da se pokusi na životinjama u obrazovne svrhe (kao i u sve ostale svrhe) trebaju zabraniti bez iznimke. Obrazloženje: Pokusi na životinjama predstavljaju lošu i zastarjelu ''znanost'', kakvoj nema mjesta u 21. stoljeću. Ako Hrvatska zaista želi napredovati u znanosti, tada se ne bi smjela oslanjati na korištenje životinja, nego na napredne zamjenske metode testiranja, koje daju sigurnije, pouzdanije i točnije rezultate. Znanstvenici kojima je cilj obilato proizvoditi znanstvene radove na štetu znanosti i životinja trebaju shvatiti da ovo stoljeće traži napuštanje barbarskih metoda iz 19. i 20. stoljeća. Znanstvenici se trebaju konstantno educirati i nadograđivati svoja stručna znanja te primjenjivati u obrazovanju studenata i u svojemu znanstvenom radu aktualne znanstvene spoznaje i postignuća, bez korištenja životinja. Naši prijedlozi i mišljenje temelje se na odredbama Direktive 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste za znanstvene svrhe (SL L 276, 20. 10. 2010.), koje se preuzimaju i provode kroz Zakon o zaštiti životinja, kao i na ostalim dokumentima EU-a koji naglašavaju korištenje životinja eventualno u specifičnim osposobljavanjima, dok za ostale obrazovne svrhe postoji cijela hijerarhija metoda koje treba razmotriti prije nego što se krenu koristiti žive životinje. Direktiva i ostali dokumenti idu u smjeru ograničenja korištenja životinja i njihove zamjene, u skladu s načelom 3R koje je ugrađeno i u Zakon o zaštiti životinja. To osobito vrijedi na preddiplomskim studijima za koje se može i mora osigurati i organizirati korištenje alternativa (koje se iz godine u godinu sve više razvijaju) jer obrazovanje na toj razini nije dovoljno specifično i usmjereno da bi opravdalo korištenje živih životinja. U nastavku navodimo dokumente koji podupiru navedeno: 1. Direktiva 2010/63 i vodiči: Direktiva 2010/63 ide u smjeru smanjenja i potpune zamjene korištenja živih životinja, kako u pokusima tako i u obrazovanju. Zakon treba osigurati osnove za pomake, a ne za očuvanje postojećeg stanja. Zadatak je sveučilišta da prate te trendove i prilagođavaju im se jer se neprestano kreiraju nove alternative. U Direktivi 2010/63, između ostaloga, navodi se: ''(10) … ova Direktiva predstavlja važan korak prema postizanju konačnog cilja potpune zamjene postupaka na živim životinjama u znanstvene i obrazovne svrhe čim to postane znanstveno moguće učiniti. U tom smislu ova Direktiva nastoji omogućiti i poticati razvoj alternativnih pristupa. Također nastoji osigurati visoku razinu zaštite životinja koje se još uvijek moraju koristiti u postupcima. Ovu bi Direktivu trebalo redovito preispitivati u svjetlu razvoja znanosti i mjera za zaštitu životinja. (12) Životinje same po sebi imaju vrijednost koju je potrebno poštovati. Postoji također i etička zabrinutost javnosti u pogledu korištenja životinja u postupcima. Stoga bi životinje uvijek trebalo tretirati kao osjećajna bića i njihovu uporabu u postupcima trebalo bi ograničiti na područja koja mogu koristiti zdravlju ljudi, životinja i okolišu. Korištenje životinja za znanstvene ili obrazovne svrhe trebalo bi stoga uzeti u obzir samo kad ne postoji alternativa koja ne uključuje životinje. Korištenje životinja u znanstvene svrhe u drugim područjima koja su u nadležnosti Unije trebalo bi zabraniti.'' Upućujemo i na Radni dokument o razvoju zajedničkog okvira za obrazovanje i osposobljavanje radi ispunjenja zahtjeva na temelju Direktive: http://ec.europa.eu/environment/chemicals/lab_animals/pdf/guidance/education_training/hr.pdf. U dijelu ''Opravdanje za korištenje živih životinja u obrazovanju'' navodi se da ''u brojnim državama članicama korištenje životinja za te potrebe već je mnogo godina sve rjeđe. Ako se obrazovanje bez korištenja živih životinja može postići u nekim ustanovama (npr. na brojnim medicinskim fakultetima), postavlja se pitanje zašto se to isto ne može postići i drugdje.'' Nadalje, u dijelu ''Opravdanje za korištenje živih životinja u osposobljavanju'' navodi se da osposobljavanje u kojem se koriste žive životinje treba ograničiti na one osobe koje u svojoj karijeri dosegle razvojni stadij za koji se korištenje životinja smatra nužnim, a to su ''one koje će: raditi sa životinjama, koristiti životinje u znanstvenim projektima i trebati koristiti životinje za razvoj kirurških vještina za kliničke potrebe''. Dakle, u navedenom tekstu lakše se opravdava korištenje životinja za specifično osposobljavanje (istraživači na projektima) nego za obrazovanje (studenti na studiju), a kada se životinje i koriste za osposobljavanje, potrebno je ograničiti njihovo korištenje. U kontekstu toga ne može se opravdati korištenje životinja na preddiplomskim studijima na kojima se studenti nisu još usmjerili, neće u budućnosti nužno obavljati pokuse na životinjama i na kojima studenti ne uče dovoljno specifičnu materiju. Kao što je navedeno u Direktivi 2010/63: ''(39) Također je bitno zbog moralnih i znanstvenih razloga osigurati da je svako korištenje životinje pažljivo procijenjeno u smislu znanstvene i obrazovne utemeljenosti, upotrebljivosti i relevantnosti očekivanih rezultata takve upotrebe. Trebalo bi odvagati moguću štetu nanesenu životinji naspram očekivanih koristi projekta.'' Nadalje, u dokumentu na http://ec.europa.eu/environment/chemicals/lab_animals/pdf/guidance/education_training/hr.pdf, kao i na http://ec.europa.eu/environment/chemicals/lab_animals/pdf/guidance/project_evaluation/hr.pdf, kod zahtjeva i procjene projekata u pogledu korištenja životinja u obrazovanju i osposobljavanju stoji sljedeće: ''Općenito se primjenjuje pristup redoslijeda: upotreba drugih, neživotinjskih mogućnosti, rad na leševima te na kraju žive životinje. 1. Bez korištenja životinja • Teorija; • Pokazivanje zahvata/tehnika (ili fizioloških reakcija) upotrebom npr. slika, videozapisa, interaktivnih audiovizualnih alata; • Promatranje nadležne osobe kako izvodi zahvat uživo kao dio postojeće studije; • Vježba tehničkih/praktičnih vještina na ''simulatorima''. 2. Korištenje leševa 3. Korištenje živih životinja a. Neizlječive (anestezirane) životinje - Upotreba životinje za više od jedne tehnike preporučuje se jer je šteta za životinju ista. b. Korištenje svjesnih životinja''. Dakle, čak i u okviru specijaliziranog osposobljavanja postoji hijerarhija upotrebe životinjskih i neživotinjskih metoda na način da se redovito nastoji pronaći alternativa korištenju živih životinja. Iz tih razloga, sveučilišta trebaju početi osmišljavati alternativne pristupe jer vodič sugerira da u okviru obrazovanja: ''Potrebno je potvrditi da je izvršena temeljita pretraga kako bi se pronašle primjerene alternativne metode. Potrebno je istražiti niz dostupnih alternativnih metoda poučavanja (posebno pokuse na ljudima dobrovoljcima, metode učenja s pomoću videozapisa ili računala te in vitro i ex vivo istraživanja).'' 2. Drugi dokumenti koji sugeriraju korištenje alternativa: Europska konvencija o zaštiti kralježnjaka koji se koriste u pokusne i druge znanstvene svrhe postoji još od 1986. godine i već od tada predlaže korištenje alternativa. U članku 25., koji se odnosi na obrazovanje i osposobljavanje, piše: ''Postupci koji se provode u svrhu obrazovanja, osposobljavanja ili daljnjeg osposobljavanja u okviru profesije ili za druge poslove… ograničavaju se na one koji su apsolutno potrebni u svrhu predmetnog obrazovanja ili osposobljavanja i dopuštaju se samo ako se njihov cilj ne može postići jednako djelotvornim audiovizualnim ili drugim prikladnim metodama.'' (stavci 1. i 3.). U izvještaju s radionice koju je organizirao ECVAM (Europski centar za validaciju alternativnih metoda), ''Alternatives to the Use of Animals in Higher Education The Report and Recommendations of ECVAM Workshop 33'' navodi se o korištenju životinja u obrazovne svrhe: ''The following groups of alternatives have been identified: 1. models, mannequins and mechanical simulators; 2. films and interactive videos; 3. computer simulations and virtual reality systems; 4. self-experimentation and human studies; 5. plant experiments; 6. observational and field studies; 7. waste materials from slaughterhouses and fisheries; 8. in vitro studies on cell lines; 9. dead animals from a humane and ethical source (for example, animals which have died naturally or which have been killed humanely after scientific procedures); and 10. clinical practise. [use of animals] only acceptable when: a) animals are observed in their natural setting or during brief periods of captivity; b) animals are obtained from an ethical source, for example, dissection of animals that have died naturally or those which have been humanely killed for other reasons; c) learning occurs in the clinical setting, where only animals in need of veterinary medical assistance are subjected to invasive procedures; or d) learning occurs by closely supervised apprenticeship in the research laboratory (specifically for students entering fields where they will need to use laboratory animals). Animal use for training purposes, particularly those experiments that involve suffering, should be delayed until a student decides to pursue a research career which involves animal experimentation. Depending on the learning objectives, animal-free models have several advantages over animal experiments. 1. a specific animal experiment might only be offered once, whereas an alternative model can often be used over and over again without constraints on time and place of study; 2. alternative models can offer unambiguous and complete data, and so can avoid the negative learning experience of an "unsuccessful experiment"; 3. an alternative can have built-in selfassessment to allow students to gauge whether staged learning objectives have been achieved; and 4. alternatives which make use of modern audio-visual techniques offer the possibility of demonstrating phenomena that are normally unobservable in the equivalent animal experiment, such as animations of organ and cell functions and "flythroughs" of organ systems. Although in some cases the development of an alternative model can be expensive, it can often be used repeatedly. Overall, the alternative model is cheaper than purchasing and caring for large groups of animals. The use of an alternative can also often save time for both the tutor and the students.'' 3. Studije o učinkovitosti alternativa: U radu ''Humane teaching methods prove efficacious within veterinary and other biomedical education'' Andrewa Knighta navodi se: ''Twenty one studies of non-veterinary students in related academic disciplines were also published from 1968 to 2004. 38.1% (8/21) demonstrated superior, 52.4% (11/21) demonstrated equivalent, and 9.5% (2/21) demonstrated inferior learning outcomes using humane alternatives. Twenty nine papers in which comparison with harmful animal use did not occur illustrated additional benefits of humane teaching methods within veterinary and other biomedical education." U radu ''Alternatives to Animal Experimentation in Biomedical Education'' Franza P. Grubera i Davida G. Dewhursta, istaknuto je: ''In countries where animal testing in education is reduced to close to zero, there is no evidence that the students who are being trained are less capable or qualified. There are sufficient alternatives available at relatively low-cost and with proven educational efficacy to allow the vast majority of students who study biomedical science courses to qualify without using animal experiments. However, in many universities across Europe, there is still a resistance to adoption of such methods amongst faculty. The global situation is probably worse with animals still being used in high school teaching in some countries such as the USA.'' Više informacija o zamjenskim metodama testiranja kao superiornim metodama učenja nalazi se na http://www.prijatelji-zivotinja.hr/data/file_10691.pdf. Posebno se zalažemo za dio načela 3R koji se odnosi na zamjenu i smatramo da ga i zakonske odredbe koje se odnose na provođenje pokusa trebaju poticati u što većoj mjeri. Direktiva 2010/63 dopušta upotrebu tkiva ili organa usmrćenih životinja u znanstvene svrhe kako bi se koristili za razvoj metoda in vitro. Dakle, na sveučilištima se za fiziologiju, anatomiju i farmakologiju mogu koristiti organi i tkiva životinja koje su usmrćene i nije se njima nikako manipuliralo prije usmrćivanja. S druge strane, Direktiva i ostali dokumenti pokuse na životinjama kao dio nastave za obrazovanje osoba na diplomskim ili integriranim sveučilišnim studijima nastoje potpuno reducirati. Djelomično prihvaćen Korištenje životinja u obrazovne svrhe u skladu s člankom 29. Zakona odobrava se od nadležnog tijela ako se zadovoljavajući rezultati ne mogu postići drugim nastavnim pomagalima (kompjutorske simulacije, filmovi, slike, modeli, preparati i sl.) uz uvjet da se za svaku skupinu smije upotrijebiti samo jedna životinja, a korisnik treba u zahtjevu za odobrenje projekta dokazati da je istražio baze dostupnih alternativnih metoda za korištenje u nastavi. Za potrebe preddiplomskih studija ne može se opravdati korištenje životinja jer se studenti na tim studijima nisu još usmjerili tako da ni ne mogu znati hoće li im u budućnosti biti potrebna znanja za rad na životinjama ili ne uče dovoljno specifičnu materiju. Članak 29. postao je članak 30. Zakona
359 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Zabrana trenutačnoga drobljenja čitave životinje Predlažemo da se u članak 5., stavak 2. uvrsti odredba: ''Članak 5. (2) Zabranjeno je: xx trenutačno drobljenje jednodnevnih pilića ili embrija u kokošjim jajima.'' Obrazloženje: Pravilnik o zaštiti životinja u vrijeme usmrćivanja (važeći tekst, NN br. 83/2011) propisuje da se pilići do 72 sata starosti i zameci u jajetu usmrćuju trenutačnim drobljenjem čitave životinje, odnosno tzv. maceracijom. Ova standardna procedura u industriji proizvodnje jaja iznimno je okrutna jer se žive životinje podvrgavaju drobljenju, pri čemu trpe užasnu bol. Zakon o zaštiti životinja kao krovni zakon koji treba štititi životinje od patnje i boli trebao bi zabraniti ovu neetičnu praksu, nespojivu s humanim standardima 21. stoljeća. Njemačka je u listopadu 2015. godine postala prva država koja je zabranila praksu "mljevenja pilića". Industrija za proizvodnju jaja svake godine uguši ili samelje milijune tek rođenih muških pilića jer oni ne mogu nesti jaja, a ne smatraju ih pogodnima za klanje u proizvodnji mesa. Polovina svih rođenih pilića su muški pilići koji završe "smljeveni". Ova je praksa uobičajena i kod proizvođača u slobodnom i u baterijskom uzgoju jaja diljem svijeta, dok samo u Njemačkoj ubiju oko 45 milijuna pilića. Njemačka Vlada udružila se sa znanstvenicima kako bi pronašli alternativu. Odsad nadalje, koristit će se nova tehnologija za utvrđivanje spola svakog oplođenog jajeta, prije nego što se samo pile unutra razvije, te će se jaja muških pilića maknuti iz valionica: http://metro.co.uk/2015/10/24/germany-becomes-the-first-country-to-ban-disturbing-chick-shredding-practice-from-egg-industry-5459759/. Smatramo da Hrvatska treba pratiti iskustva drugih država i poboljšavati razinu zaštite životinja u skladu s novim znanstvenim spoznajama i dostignućima. Primjena nove metode olakšala bi proizvodnju i u samoj industriji jaja, a zakonskom zabranom Hrvatska bi pokazala da slijedi napredne znanstvene metode i da se prema životinjama odnosi s uvažavanjem njihove dobrobiti. Stoga predlažemo da se Zakonom o zaštiti životinja zabrani maceracija, s obzirom na to da je ubijanje zdravih muških pilića zbog selekcije nedopustivo, sramotno i etički neprihvatljivo, a nova tehnologija razlikovanja spola pilića uskoro će biti u primjeni. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Mihalić uz ovaj članak.
360 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Zabrana korištenja naprava za kažnjavanje ponašanja životinja Podržavamo članak 5., stavak 2., točku 7. u Prijedlogu Zakona kojim je zabranjeno ''koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bodljikave ogrlice ili sredstva za dresuru koja uključuju upotrebu električne struje ili kemijskih tvari, čijim korištenjem se uzrokuje bol''. Ova odredba u skladu je i s odredbom u Prijedlogu Zakona po kojoj posjednik ne smije ''nanositi bol, patnju i ozljede životinjama pri dresuri'' (članak 6., stavak 1., točka 3.). Vezano uz to, podržavamo i novu odredbu u Prijedlogu Zakona: ''Posjednik mora odgovarajućim odgojem i/ili školovanjem ili drugim mjerama držanja kućnog ljubimca osigurati da životinja nije opasna za okolinu.'' (članak 53., stavak 1.). Ove odredbe dobro reguliraju problematiku vezanu uz nepravilnu i agresivnu dresuru pasa te usmjeravaju građane, umjesto na kažnjavanje, na odgoj i školovanje pasa kao jedine učinkovite mjere socijalizacije i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju pasa. Predlažemo da se odredba članka 5., stavka 2., točke 7. dopuni na sljedeći način: ''(2) Zabranjeno je: 7. koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bodljikave ogrlice, davilice ili sredstva za dresuru koja uključuju upotrebu električne struje ili kemijskih tvari, čijim korištenjem se uzrokuje bol ili se može narušiti zdravlje životinje''. Obrazloženje: Igor Gaćeša, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa, navodi da je pri radu sa psima još uvijek uobičajeno upotrebljavati zatezne ogrlice (davilice), koje se prilikom nagla trzaja povodcem stisnu oko vrata psa te tako uzrokuju bol, ali i bodljikave ogrlice, čije zatupljene bodlje dodiruju pseći vrat, a prilikom trzaja stežu i pritišću bodlje na vrat stvarajući time bol. Na tržištu su dostupne i takozvane šok-ogrlice. Ovisno o tipu ogrlice, neugodu i bol izaziva ili strujni udar, koji se dvjema elektrodama prenosi na pseći vrat, ili mlaz hladna zraka, koji se pod visokim pritiskom oslobađa iz spremnika smještena na ogrlici. Primjena kažnjavanja tehničkim uređajima, pomoćnim sredstvima ili napravama ima niz negativnih posljedica koje se odražavaju kao promjene u emocionalnom stanju psa, a time i kao neželjene promjene u ponašanju. Neugoda i bol u psu izazivaju osjećaj straha, što je ujedno i razlog zbog kojega životinja nakon kažnjavanja sve rjeđe ponavlja sporno ponašanje ili ga više uopće ne ponavlja. Strah dovodi do povećane razine stresa - stanja organizma koji životinju priprema na bijeg ili borbu. Gospodin Gaćeša upozorava da stoga nije neuobičajeno da je životinja u takvom stanju sklonija obrambenom (agresivnom) ponašanju, koje može biti usmjereno na onoga tko kažnjava ili na nekoga tko se nalazi u neposrednoj blizini - primjerice, na drugu osobu ili životinju. On ističe da je očekivanje da će se problemi u ponašanju pasa riješiti kažnjavanjem u potpunosti pogrešan pristup rješavanju problema. Razlog tome je i taj što je pri primjeni kažnjavanja teško biti siguran s čime će točno pas povezati doživljenu neugodu − to može biti prostor u kojem se nalazi, osoba ili životinja na koju je usredotočen u trenutku kažnjavanja ili bilo što drugo što se nalazi u njegovoj okolini. Time se ostavlja mogućnost za razvoj straha, a u konačnici i obrambenog ponašanja ili želje za izbjegavanjem onoga što je pas povezao s neugodom i boli. Dr. sc. Irena Petak, dipl. ing. biol., uputila je tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. svoje mišljenje o korištenju uređaja i naprava za kažnjavanje pasa, iz pozicije animalne psihologije (biheviorizma): ''1. Agresija kao poremećaj u ponašanju pasa nije jedinstvena, već se u najširem smislu može podijeliti na 13 različitih vrsta. U svrhu liječenja problema agresije, odnosno resocijalizacije opasnih pasa, potrebno je pristupiti svakom obliku agresije zavisno od uzroka. Neki od uzroka mogu biti fizička bol, disbalans u ravnoteži hormona, strahovi i fobije, nedostatna ili neodgovarajuća socijalizacija, trening temeljen na fizičkom kažnjavanju, genetika itd. Zbog toga za rad s opasnim psima nije dovoljno poznavanje principa treninga (učenja), već su potrebna određena bihevioristička i biomedicinska znanja. Kako bi se osigurala sigurnost u prisustvu takvog psa moguće ga je kontrolirati pomoću orme/hama (razne vrste), ''držača za glavu'' (engl. head halter) i košaraste brnjice. Nanošenje boli psu navedenim sredstvima ili napravama može ozbiljno pogoršati agresivnost psa. Naime, ovakve naprave kažnjavaju psa za iskazanu agresiju, čime uzrokuju potiskivanje a ne promjenu motivacije (želju) za agresiju. Kod potiskivanja životinja nauči da ne smije pokazati namjere, ali vreba priliku da ugrize – obično u trenutku kada se najmanje nadamo. Konačno, znanstvena istraživanja potvrđuju povezanost upotrebe averzivnih načina treninga s agresijom kod pasa. Zbog toga je opasno dozvoliti upotrebu ovakvih uređaja i naprava za rad sa psima. Dodatno, na temelju vlastitog iskustva i znanja, kao znanstvene i stručne literature predlažem: 2. Zabranu korištenje davilica za pse jer je dokazano da mogu uzrokovati sljepoću i epilepsiju, a povezuje ih se i s problemima u radu tiroidne žlijezde; 3. Zabranu korištenja sredstava i naprava koje mogu uzrokovati bol i patnju kod konja pri kretanju i držanju tijela te žvala jer navedeno uzrokuje nelagodu.'' Na temelju navedenih stručnih mišljenja, kakva prevladavaju u stručnim krugovima o ovoj problematici, predlažemo da se članak 5., stavak 2., točka 7. izmijeni i dopuni kako smo predložili. Nije prihvaćen Kako je i određeno člankom 5., stavkom 2., točkom 7. Zakona zabranjeno je koristiti tehničke uređaje, pomoćna sredstva ili naprave kojima se u obliku kazne utječe na ponašanje životinja, uključujući bodljikave ogrlice ili sredstva za školovanje koja uključuju upotrebu električne struje ili kemijskih tvari, čijim korištenjem se uzrokuje bol. Smatramo da daljnje nabrajanje sredstava koja mogu izazvati bol u životinja nije potrebno s obzirom da je navedenim tekstom vrlo široko uređena ova zabrana.
361 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 7. Obveza pružanja pomoći ozlijeđenoj životinji Podržavamo nužnu i hvalevrijednu nadopunu u članku 7. Prijedloga Zakona: ''Ako nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, pružanje potrebne pomoći životinjama mora organizirati i financirati jedinica lokalne samouprave na čijem je području životinja ozlijeđena.'' Paradoks je da imamo službu koja će skupiti mrtvu životinju i onu koja će skupiti živu, ali ozlijeđene su izvan sustava, sve dok se spontano ne oporave ili ne umru. Naime, najčešći način na koji životinje stradaju jest na cesti, a osoba koja je upravljala vozilom najčešće produži dalje. Ako se nađe netko tko želi pomoći životinji, a nema novaca za liječenje (što je uglavnom slučaj), nijedna veterinarska stanica neće preuzeti životinju na liječenje. Stoga bi, u cilju zaštite i sigurnosti građana, financiranje skupljanja i liječenja ozlijeđenih životinja trebale osigurati jedinice lokalnih samouprava, u suradnji s nekom od veterinarskih ambulanta/stanica. Opasno je da građani sami diraju ozlijeđene životinje koje mogu reagirati i agresivno zbog straha i šoka. Također, needucirana osoba može na taj način pogoršati ozljedu. Ako ozlijeđena životinja leži na cesti, postoji opasnost i od daljnjih prometnih havarija jer će većina ljudi pokušati zaobići životinju. Zato ova nadopuna članku 7. na logičan i konkretan način regulira problem financiranja pomoći ozlijeđenim životinjama i predstavlja unapređenje zaštite životinja u Zakonu o zaštiti životinja. Prihvaćen Prihvaćeno
362 Prijatelji životinja ZAŠTITA ŽIVOTINJA KOJE SE KORISTE U ZNANSTVENE SVRHE, Članak 35. Članovi povjerenstava Ne slažemo se da se u članak 35. Prijedloga Zakona, kao člana Etičkog povjerenstva za zaštitu životinja koje se koriste u znanstvene svrhe doda i predstavnika industrije; da se u članak 37. Prijedloga Zakona u Povjerenstvo za zaštitu životinja, Odbora za zaštitu farmskih životinja dodaju i predstavnici Hrvatske poljoprivredne komore, udruge farmera i uzgajivača te da se u Odbor za zaštitu kućnih ljubimaca i drugih životinja, osim pokusnih i farmskih životinja, uvrste predstavnici Hrvatske gospodarske komore, udruga i saveza uzgajivača i trgovina kućnim ljubimcima. Obrazloženje: Članovi Etičkog povjerenstva daju mišljenja i prijedloge o pitanjima etike i zaštite životinja vezano uz odredbe Zakona o zaštiti životinja koje se odnose na provođenje pokusa na životinjama. Kako je predstavnicima industrije cilj ostvarivanje profita, ne smatramo primjerenim da budu članovi Etičkog povjerenstva, s obzirom na to da se njihovi ciljevi u velikoj mjeri kose s ciljem rada Etičkog povjerenstva. Stoga predstavnici industrije mogu eventualno priložiti svoje mišljenje, ali ne biti uključeni u rad kao članovi Povjerenstva. U Povjerenstvu za zaštitu životinja, Odboru za zaštitu farmskih životinja, već su prisutni predstavnici tri komore i smatramo nepotrebnim da se dodaje i predstavnik Hrvatske poljoprivredne komore. Objašnjenje koje smo dobili na sastancima Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine, da se to traži ''jer je isto traženo 2013. godine kod prošle izmjene Zakona'' nije argument za predloženu izmjenu. Također, predlažemo da predstavnici udruga farmera i uzgajivača daju svoje mišljenje o određenim temama, ali ne i da budu članovi ovog povjerenstva, s obzirom na to da je njihov ekonomski interes u koliziji s interesom zaštite životinja te se u tom smislu ne mogu očekivati mišljenja usmjerena na poticanje dobrobiti i zaštite životinja koje su predmet njihova iskorištavanja. Jednako smatramo da je i uvrštavanje predstavnika Hrvatske gospodarske komore, udruga i saveza uzgajivača i trgovina kućnim ljubimcima u Odbor za zaštitu kućnih ljubimaca i drugih životinja, osim pokusnih i farmskih životinja, u suprotnosti s njihovim mogućim doprinosom zaštiti životinja jer navedene struke ostvaruju profit na uzgoju i prodaji životinja. Ako je već uvršten predstavnik Hrvatske gospodarske komore kao član ovoga povjerenstva, tada nema potrebe uvrštavati predstavnike drugih interesnih skupina čiji interes nije zaštita životinja ni unapređenje Zakona. Ako bi se u Prijedlog Zakona dodavali novi članovi povjerenstava, predlažemo da to bude predstavnik Katedre za etiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Etičkom povjerenstvu, kako bi u Povjerenstvu bio zastupljen etičar, te predstavnik Ureda za dobrobit životinja pri Hrvatskom veterinarskom institutu u Povjerenstvu za zaštitu životinja. S obzirom na prirodu rada ovih povjerenstava, smatramo da bi predloženi predstavnici mogli dati najkompetentnija stručna mišljenja i prijedloge. U Povjerenstvu za zaštitu životinja bi također, s obzirom na svoje znanje i kompetencije, bio prikladan i ranije spomenuti predstavnik Katedre za etiku Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta. Također, logično je i da se u Odbor za zaštitu kućnih ljubimaca i drugih životinja, osim pokusnih i farmskih životinja, uvrsti predstavnik skloništa za napuštene i nezbrinute životinje, s obzirom na to da se bavi zaštitom životinja i da je to veliko područje koje se tiče zaštite kućnih ljubimaca te smatramo da bi u Povjerenstvu nužno trebao biti predstavnik voditelja skloništa. Razumijemo i slažemo se da se u rad na izmjenama Zakona o zaštiti životinja uključe sve zainteresirane strane, pa tako i predstavnici struka koje su ovim Prijedlogom Zakona uvrštene za članove navedenih povjerenstava, no na način da ih se pita za mišljenje, a ne da svi budu uključeni u rad kao članovi povjerenstava koja odlučuju o zaštiti i dobrobiti životinja. Smatramo da bi članovi povjerenstava u člancima 35. i 37. Prijedloga Zakona o zaštiti životinja trebale biti kompetentne osobe za problematiku zaštite životinja u pojedinim područjima kojima se bave, a ne da se uvrštavaju predstavnici struka kojima povećanje zaštite životinja nije u interesu jer je suprotno ciljevima njihova profitnog poslovanja te bi onda i njihovi prijedlozi na sastancima povjerenstava išli prije u smjeru smanjenja nego povećanja zaštite životinja. Predlažemo i da se sastanci povjerenstava snimaju i javno objavljuju, kao što je to slučaj sa sjednicama Sabora. Vjerujemo da bi to pridonijelo kvalitetnijoj pripremi izlaganja članova povjerenstava u smjeru unapređenja zaštite životinja kroz zakonodavni okvir, što je i cilj rada povjerenstava u ovom Prijedlogu Zakona. Nije prihvaćen U Etičko povjerenstvo je potrebno imenovati i članove industrije jer se na takav način može značajno utjecati na poštivanje odredbi propisa o zaštiti životinja koje se koriste u pokusima, a isti svojim znanjem mogu doprinijeti radu Etičkog povjerenstva. Industrija u velikoj mjeri poštuje odredbe propisa o zaštiti životinja s obzirom da raspolaže potrebnim resursima te može uložiti u objekte i skrb o životinjama kao i u edukaciju i osposobljavanje osoblja. Predstavnici industrije posjeduju veliko znanje o specifičnostima projekata koji se provode za potrebe industrije te tako mogu značajno pridonijeti razumijevanju korištenja životinja u tom području. Za rad u Etičkom povjerenstvu članovi istoga biraju osobe koje mogu svojim znanjem i iskustvom unaprijediti rad Etičkog povjerenstva, a što dokazuju svojim znanstvenim doprinosom u području rada na pokusnim životinjama. Upravo predstavnici svih dionika uključenih u korištenje životinja u pokusima trebaju biti članovi Etičkog povjerenstva jer svojim raznovrsnim i specifičnim znanjima mogu pridonijeti poboljšanju provedbi odredbi Direktive 2010/63/EU. U rad Etičkog povjerenstva je također uključen i predstavnik nevladinih organizacija koji svojim radom daje doprinos u području praćenja alternativnih metoda što je svim sudionicima vrlo dragocjeno prilikom procjene projekata i donošenja mišljenja. Kako će se razvijati alternativne metode tako će se sve više smanjivati broj životinje korištenih u pokusima i za potrebe obrazovanja, a što je i konačni cilj ove Direktive. Zajedničkim radom i razmjenom mišljenja dionika iz različitih područja povećava se zajedničko znanje i donose se informirane odluke te se tako i doprinosi provedbi same Direktive, dok bi se odbacivanjem pojedinih dionika istima uskratilo dodatne informacije i smanjilo njihovo znanje i zainteresiranost za primjenu Direktive. Industrija je zainteresirana za razvoj pouzdanih alternativnih metoda istraživanja i za prestanak korištenja životinja u pokusima te u tu svrhu izdvaja značajna sredstva koja su pokretač razvoja u tom području. Kako sjednice povjerenstava nisu otvorene za javnost, a osobito ne Etičkog povjerenstva koje je obvezno čuvati tajnost podataka vezano za korisnike i poslovne podatke u skladu s Direktivom 2010/63/EU tako se ni snimke sjednica ne mogu objavljivati u javnosti. Rad povjerenstava se ne očituje samo kroz zakonodavstvo već i na druge načine kojima se može unaprijediti zaštita životinja kao npr. izrade preporuka, mišljenja i slično. Članak 35. postao je članak 36. Zakona.
363 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Držanje životinja ugostiteljskim objektima Podržavamo novu odredbu u Prijedlogu Zakona kojom je zabranjeno ''držanje životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora, osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje'' (članak 5., stavak 2., točka 34.). Također, podržavamo novu odredbu u Prijedlogu Zakona kojom je zabranjeno ''držanje i korištenje divljih životinja u svrhu prikazivanja javnost, osim u zoološkim vrtovima te u skladu s člankom 62. stavkom 5. ovoga Zakona'' (članak 5., stavak 2., točka 36.). Ipak, smatramo da bi članak 5., stavak 2., točku 34. trebalo izmijeniti na način da glasi: ''Zabranjeno je: 34. držanje životinja u ugostiteljskim i trgovačkim objektima u svrhu ukrašavanja prostora.'' Obrazloženje: Smatramo da ovu dobru odredbu treba dopuniti na način da se, osim u ugostiteljskim objektima, uvede i zabrana držanja životinja u svrhu ukrašavanja prostora i u trgovačkim objektima. Naime, kao udruga dobivamo dojave građana koji svjedoče apsurdnim situacijama držanja životinja za ukras u trgovačkim objektima poput npr. Peveca, gdje su kao ukrasi bili ''obješeni'' poput lustera papagaji i upitno je koliko su zaposlenici, kojima skrb za životinje i nije u opisu posla, brinuli za te ptice. Dobivali smo i dojave o kanarincu u krletki koji je ukras u izlogu frizerskog salona, ribicama u okruglim posudama kao ukrasima u izlozima trgovina obućom, kokoši s pilićima kao ukrasu u izlogu cvjećarnice, kunićima koji su služili kao ukras u drvnom centru itd. Stoga je važno, uvrštavanjem i trgovačkih objekata u ovu zabranu, nedvosmisleno propisati zabranu držanja životinja kao ukrasa i u tim objektima. Pritom je lako prepoznati je li npr. netko došao sa psom na posao pa životinja ne služi kao ukras jer nakon radnog vremena ide sa skrbnikom kući ili se radi o životinjama koje ostaju stalno u objektu kao ukras. U našem prijedlogu izostavili smo formulaciju ''osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje''. Ako odredba ostane formulirana s tim dodatkom, ostavlja se prostor za zloporabu i mogućnost subjektivnih tumačenja vlasnika objekata koji drže životinje u svrhu ukrašavanja prostora. Osim toga, svjedoci smo stalnih pritužbi građana na uvjete držanja životinja koje se prodaju u pet shopovima, a to su specijalizirane trgovine u kojima zaposlenici dobivaju barem minimalne upute o skrbi za životinje te su životinje koliko-toliko pod barem povremenim nadzorom veterinara. Ne može se očekivati da će zaposlenici u ugostiteljskim i trgovačkim objektima odgovorno i adekvatno brinuti o zdravlju i dobrobiti životinja, a sigurno je da se u takvim objektima ne mogu osigurati primjereni uvjeti držanja životinja. Ti objekti su mjesta prodaje usluga i roba te zaposlenici, čak ni uz najbolju volju, ne mogu nadzirati hoće li posjetitelji uznemiravati, zlostavljati i ugrožavati životinje. Životinjama je praktički nemoguće osigurati adekvatne i primjerene uvjete držanja u zatočeništvu ugostiteljskih i trgovačkih objekata, gdje služe za ukras, jer su to mjesta velike protočnosti ljudi, buke, glasne glazbe, duhanskoga dima u ugostiteljskim objektima, a mogućnost uznemiravanja i ugrožavanja životinja je iznimno velika. Čak i kada se životinje u tim objektima ne bi uznemiravalo i kada bi se mogli osigurati ''primjereni uvjeti držanja'', i dalje se krše odredbe Zakona koje zabranjuju ograničavanje kretanja životinjama. Podsjećamo i da Prijedlog Zakona u članku 60. propisuje uvjete za zoološki vrt koji mora osigurati ''nastambe koje prostorom i opremom udovoljavaju osnovnim potrebama svake životinjske vrste te, prema potrebi, uz zatvoreni prostor i otvoreni prostor za kretanje životinja''. Držanje životinja kao ukrasa u ugostiteljskim i trgovačkim objektima onemogućava im i te minimalne uvjete kretanja i zadovoljavanja osnovnih potreba. Zato predlažemo da se iz članka 5., stavka 2., točke 34. briše formulacija ''osim ako se životinjama ne osiguraju primjereni uvjeti držanja i onemogući uznemiravanje''. Vezano uz zabranu držanja i korištenja divljih životinja u svrhu prikazivanja javnosti, smatramo da je ova odredba vrlo važna zbog čestih prijava držanja medvjeda u sklopu ugostiteljskog objekta Macola, fotografiranja turista sa zmijama, izlaganja tigra u kavezu noćnog kluba i sličnih situacija gdje se životinje prikazuju kako bi privukle goste i publiku te povećale popularnost i profit pojedincima koji ostvaruju novčanu dobit iskorištavanjem životinja. Pritom je dobrobit divljih životinja vrlo ugrožena jer su često pod sedativima kako bi bile mirne, izložene su buci i stalnom maltretiranju ljudi, a postoji i opasnost da te životinje ugroze zdravlje i živote ljudi. Prihvaćen Vezano za držanje životinja u ugostiteljskim objektima u svrhu ukrašavanja prostora pogledati odgovor Kristini Podobnik vezano uz ovaj članak. Člankom 5. stavkom 2. točkom 4. zabranjuje se držanje medvjeda osim u zoološkim vrtovima i skloništima za životinje. Člankom 5. stavkom 2. točkom 35. Zakona zabranjeno je korištenje divljih životinja u komercijalne svrhe, osim za uzgoj i držanje u svrhu proizvodnje te držanja u zoološkom vrtu, tako da je fotografiranje turista sa zmijama i izlaganje tigra u kavezu noćnog kluba zabranjeno.
364 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 11. Udomljavanje životinja nakon pokusa Članak 11. Prijedloga Zakona, koji propisuje uvjete za usmrćivanje životinja, glasi: ''(1) Usmrćivanje životinja može se provesti ako: 16. je životinja uzgojena za korištenje u pokusima, ali se neće koristiti u predviđenom pokusu ili nekom drugom pokusu pa se zato smatra suvišnom pokusnom životinjom ili ako je takav postupak potreban zbog dobrobiti pokusne životinje''. Predlažemo da se ova odredba izmijeni na sljedeći način: ''(1) Usmrćivanje životinja može se provesti ako: 16. je životinja uzgojena za korištenje u pokusima, ali se neće koristiti u predviđenom pokusu ili nekom drugom pokusu, a nije ju moguće udomiti, pa se zato smatra suvišnom pokusnom životinjom ili ako je takav postupak potreban zbog dobrobiti pokusne životinje''. Obrazloženje: Smatramo da životinju uzgojenu za korištenje u pokusima treba ponuditi na udomljavanje prije nego što se usmrti. Udomljavanje je dopušteno i Direktivom 2010/63/EU te je regulirano u nekim zakonodavstvima. Više informacija može se naći na web-stranici organizacije RSPCA: http://science.rspca.org.uk/sciencegroup/researchanimals/ethicalreview/functionstasks/housingandcare/rehoming i na http://www.beaglefreedomproject.org/right_to_release. To posebno vrijedi za pse i mačke koje se koriste u pokusima, ali i za sve ostale životinje. Dosad je ova inicijativa postala dijelom zakonodavstva u američkim saveznim državama Minnesoti (i uspješno se implementira), Kaliforniji, Connecticutu i Nevadi, a u tijeku je i uvrštavanje tog prijedloga u zakonodavstva saveznih država Illinois i New York. Navedeni propisi zahtijevaju od laboratorija da svaku životinju mogu koristiti najviše dvije godine, a nakon toga da ju ponude skloništu ili organizaciji za spašavanje prije nego ih usmrte, tako dugo dok su dovoljno zdrave da mogu ići u novi dom. U veljači 2016. godine počela su i u Indiji udomljavanja pasa iz laboratorija. U prvom valu oslobođena su 64 psa iz laboratorija Adivus u indijskome gradu Bangaloreu. Do njihova puštanja na slobodu došlo je zahvaljujući novim smjernicama koje nalažu laboratorijima da daju na udomljavaju pse korištene u pokusima. Smjernice o ponovnom korištenju i rehabilitaciji pasa objavilo je Indijsko povjerenstvo za kontrolu i nadziranje testiranja na životinjama (CPCSEA) u listopadu prošle godine. Propisuje se da se psi mogu koristiti u pokusima maksimalno tri godine, a nakon toga moraju se rehabilitirati. Za vrijeme trajanja trogodišnjeg razdoblja testiranja strože će se nadzirati korištenje pasa: psi se mogu nanovo koristiti jedino ako za vrijeme prethodnog testiranja nisu patili od štetnih učinaka te njihova dobrobit nije bila ugrožena. Ponavljanje testiranja na pojedinom psu bit će moguće jedino uz prethodnu dozvolu CPCSEA-a. Psi na kojima se neće ponavljati testiranja također će se rehabilitirati i udomljavati. Organizacije za zaštitu životinja surađuju s laboratorijima kako bi se psi udomili. Stoga predlažemo da se udomljavanje životinja nakon pokusa također regulira ili ovom odredbom ili nekom drugom u dijelu Zakona koji se odnosi na provođenje pokusa na životinjama. Nije prihvaćen Vezano za udomljavanje životinja korištenih u pokusima pogledati odgovor Josipu Komljenoviću uz ovaj članak.
365 Prijatelji životinja NADZOR, Članak 78. Oduzimanje životinje i zabrana nabavljanja druge životinje Podržavamo nadopunu članka 78. Prijedloga Zakona prema kojem je nadležni veterinarski inspektor ovlašten ne samo ''posjedniku privremeno oduzeti životinju koja se nalazi u stanju na temelju kojega se može zaključiti da životinja trpi bol, patnju ili veliki strah, da je ozlijeđena ili da bi nastavak njezinog života u istim uvjetima bio povezan s neotklonjivom boli, patnjom ili velikim strahom'' nego i ''životinju koju posjednik drži u neprimjerenim uvjetima''. Ova nadopuna vrlo je važna zato što omogućava i privremeno oduzimanje životinje koja je zanemarena u odnosu na zdravlje, smještaj, prehranu i njegu. To je značajan pomak u odnosu na još aktualni Zakon jer uzima u obzir problem koji je često prisutan u praksi, a koji onemogućava inspektoru, ali i komunalnom redarstvu, provođenje mjera koje bi dovele do bitne zaštite dobrobiti životinje. Nadalje, podržavamo nadopunu članka 80., stavka 2. Prijedloga Zakona prema kojem se privremeno oduzeta životinja, ako se ne može vratiti posjedniku jer nije ispunio uvjete za njezino daljnje držanje, može zbrinuti ne samo u skloništu već može biti i ''smještena u primjereni smještaj ili po trajnom oduzimanju udomljena ili prodana''. Time se svodi na minimum mogućnost propisana stavkom 3., a ta je da životinja može biti usmrćena na trošak vlasnika ako ju nije moguće zbrinuti na spomenute načine. U članku 80., stavku 3. treba izmijeniti stavak koji se navodi u odredbi; vjerojatno je omaškom pogrešno napisano ''jedan od načina navedenih u stavku 1. ovoga članka'' jer se zapravo misli na načine koji su navedeni u stavku 2. Podržavamo i odlične nadopune članka 84. prema kojima se pravnoj i fizičkoj osobi, osim novčane kazne, može izreći i zaštitna mjera oduzimanja životinje i zabrana držanja i nabavljanja druge životinje, i to ako: - životinjama nanosi bol ili patnju ili ih ozljeđuje ili ih namjerno izlaže bolestima ili strahu - huška životinje na druge životinje ili čovjeka ili ih dresira na agresivnost - obučava životinje za borbe, organizira borbe životinja ili sudjeluje u njima, posjećuje ih i oglašava te u vezi s tim organizira klađenje i sudjeluje u klađenju - životinjama odsijeca dijelove tijela koji su osjetljivi na bol - omamljuje, kolje ili usmrćuje životinje u ritualne svrhe - drži u zatočeništvu dupine i ostale morske sisavce iz porodice Cetacea - ubada, stiska, nateže ili savija dijelova tijela životinja ili vješa životinje ili udara, potapa ili guši životinje ili baca ili namjerno gazi životinje prijevoznim sredstvima - izlaže životinje vatri, vrućim predmetima, nagrizajućim ili otrovnim tvarima te drugim fizikalnim ili kemijskim djelovanjima - puca u životinje bez obzira na vrstu oružja ili sprave za pucanje. Pozitivno je što članak 84. propisuje i da se fizičkoj osobi, uz novčanu kaznu, može izreći i zaštitna mjera oduzimanja životinje i zabrana držanja i nabavljanja druge životinje, ako drugi put počini sljedeće prekršaje: - ne osigura hranjenje i napajanje životinja kako to propisuje 43. Prijedloga Zakona - ne osigura kućnim ljubimcima uvjete držanja u skladu s njihovim potrebama te drži i postupa s kućnim ljubimcima na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece te životinja - drži pse stalno vezane ili ih drži u prostorima za odvojeno držanje pasa bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora. Podržavamo logičnu odredbu u članku 88., a to je da se fizičkoj osobi koja spolno opći sa životinjom ili na drugi način zadovoljava spolne potrebe pomoću životinje, uz novčanu kaznu, može izreći i zaštitna mjera oduzimanja kućnog ljubimca i zabrana držanja i nabavljanja druge životinje. Predlažemo da se u svim navedenim odredbama gdje se radi o oduzimanju životinje i zabrani držanja i nabavljanja druge životinje izraz ''može se izreći zaštitna mjera'' zamijeni s ''mora se izreći zaštitna mjera''. Naime, zaštitna mjera oduzimanja životinje i zabrane držanja i nabavljanja druge životinje izriče se ovim Prijedlogom Zakona za slučajeve kada su ugroženi zdravlje i život životinje te je nužno životinju oduzeti kako bi se spriječilo njezino daljnje zlostavljanje i ugrožavanje. Ako je zakonska odredba formulirana na način da se ''može'' izreći oduzimanje životinje i zabrana držanja i nabavljanja životinje, to daje mogućnost da se svaki slučaj kršenja navedenih odredbi ostavlja subjektivnoj procjeni veterinarskog inspektora. Djelomično prihvaćen Članak 78. je postao članak 81 ovoga zakona te su istim propisane ovlasti veterinarskih inspektora, koji su svi doktori veterinarske medicine te se smatra da imaju potrebno znanje.
366 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Zabrana borbi i insceniranih sukoba životinja Članak 5. Prijedloga Zakona o zaštiti životinja glasi: ''(2) Zabranjeno je: 3. pri uzgoju životinja povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama 4. huškati životinje na druge životinje ili čovjeka ili ih obučavati na agresivnost, osim pri školovanju službenih pasa i za potrebe sportske radne i lovne kinologije prema kinološkim standardima pod vodstvom osposobljenih osoba 5. obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s borbama organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju''. Predlažemo da članak 5., stavak 2., točka 5. glasi: ''(2) Zabranjeno je: 5. obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, uključujući borbe pasa, pijetlova, bikova, medvjeda i svih ostalih životinja, ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s borbama organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju''. Obrazloženje: Aktualnim Zakonom o zaštiti životinja, kao i ovim Prijedlogom Zakona, zabranjene su borbe životinja ''osim tradicionalnih natjecanja bikova'' zbog tobožnje tradicije takvih natjecanja na nekoliko mjesta u Hrvatskoj. Izuzetak od ostalih borbi životinja donesen je amandmanom neposredno prije usvajanja Zakona o zaštiti životinja 2006. godine, u želji da se Zakonom reguliraju tzv. bikijade u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori. Bikijade su dio šireg okupljanja ljudi u navedenim regijama, a organiziraju se kao borbe bikova, pri čemu se iskorištava prirodni nagon životinja kako bi ih se navelo da nasrću jedna na drugu i bodu se. Tijekom odvijanja borbi bikova krše se odredbe Zakona o zaštiti životinja koje se odnose na poticanje agresivnosti i huškanje te ostale načine zlostavljanja životinja (izazivanje straha, stresa, patnje, boli, ozljeda), kao i na organiziranje i sudjelovanje u klađenju. Uz stres i strah koje životinje proživljavaju neposredno prije i tijekom borbi, vlasnici zbog sudjelovanja u borbama prevoze često životinje na velike udaljenosti, što dovodi i do kršenja podzakonskih akata vezanih uz prijevoz životinja bez ikakve kontrole. Uz to, na bikijadama se redovito prodaju DVD-i s borbama pasa, iako su protuzakonite, organizatori bikijada često su upleteni u netransparentno poslovanje i financijske malverzacije, a krši se i niz sigurnosnih, sanitarnih i veterinarskih propisa. Postojećom odredbom kojom je zabranjeno ''obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova'' već sada dopušteno je kršenje Zakona jer borbe bikova ne mogu se nazvati ni natjecanjem ni tradicijom. Nije jasno o kakvim se natjecanjima bikova radi na tzv. bikijadama, gdje se životinje iskorištavaju da nasrću jedna na drugu. Time su borbe bikova već i sada zabranjene, s obzirom na neodređenost, odnosno nepostojanje definicije ''natjecanje'' u Zakonu. Borbe bikova intenzivnije su se počele organizirati kod nas tek sredinom 1990-tih, pa su već sada ilegalne jer nema tradicije u organiziranju borbi bikova. Održavaju se npr. i u Vrbovcu, što nema nikakve veze s pokušajima da se borbe bikova prikažu tradicionalnima, s obzirom na uzgoj bikova u Dalmatinskoj zagori. Sve to upućuje da se ta događanja organiziraju protuzakonito, zbog čega je nužno mijenjati i korigirati postojeću zakonsku odredbu. Tradicija je kulturno nasljeđe koje se prenosi s generacije na generaciju, a podrazumijeva kontinuitet s prošlošću. To nisu događanja koja se samo baziraju na događanju u prošlosti. Borbe bikova jednako tako ne mogu biti ni kulturno nasljeđe jer takvo nasljeđe podrazumijeva ostavštinu prošlih generacija koja se brižno čuva u sadašnjosti kako bi bila ostavljena u nasljeđe za dobrobit budućim generacijama. Etnolozi se slažu da su bikijade tradicija možda u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, ali ne i Dalmacije i Dalmatinske zagore jer nedostaju dokumenti koji bi to potvrđivali. Navode vrijednost očuvanja raznih oblika tradicijske baštine koja je prisutna oko samih bikijada. To su u prvom redu: priprema tradicijskih jela, izvođenje raznih tradicijskih glazbenih izričaja (plesa, gange, rere, ojkavice, diple i gusle) iz raznih krajeva, izvođenje raznih tradicijskih igara, prodaja rukotvorina tradicijskih obrta itd. Time i stručnjaci potvrđuju kako je važno očuvanje tradicijske baštine, a ne bikijada koje niti ne pripadaju tradiciji. Tradicijska baština i kulturne vrijednosti Dalmacije i Dalmatinske zagore mogle bi se uspješno turistički promovirati i održavati društvena okupljanja evoluiranjem sukobljavanja životinja u izložbe bikova, što bi odgovaralo izrazu ''natjecanja bikova'' iz Zakona o zaštiti životinja jer bi se vrednovao fizički izgled i držanje životinja, i dalje bi se održavala okupljanja i zabava, promovirao bi se uzgoj autohtone pasmine, pobjednici bi dobivali nagrade, a sve bi bilo bez opasnosti za životinje i ljude. Želja da se mitologizira povijest i da se uvede novokomponirana tradicija na seoskim svečanostima opravdana je ako uključuje ravnopravne sudionike nekog običaja, koji voljno sudjeluju u njemu. Životinje ne bi trebale biti ispušni ventil ni sredstvo zarade pod izlikom provođenja tradicije određene interesne skupine. Uloga je zakonodavca da štiti životinje, a ne subjektivno viđenje zabave i zarade pojedinaca na štetu životinja. Kada bi borbe bikova i bile tradicija, trebalo bi ih zabraniti jer se i tradicije moraju mijenjati, odnosno prilagođavati se etičkim dosezima suvremena vremena. Također, Zakon o zaštiti životinja treba vrijediti za cijelu Hrvatsku, bez izuzetaka, a ovakvom se odredbom zloupotrebljava pojam tradicije za ozakonjenje i promicanje nasilja prema životinjama. Stoga ova odredba Zakona ne smije imati nikakav izuzetak, već barbarski i primitivni načini zabave trebaju evoluirati u moderne priredbe koje ne uključuju iskorištavanje životinja, odnosno koje ne uključuju borbe životinja ili druge oblike sukoba životinja koji se neutemeljeno pokušavaju nazvati tradicionalnima. Nije prihvaćen Ovim je Zakonom zabranjeno obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s borbama organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju. Majda Rubić je u svojoj knjizi „Zaštita nacionalnog blaga u svjetlu europskog prava“ iz 2007. godine u dijelu „Primjeri iz Registra nematerijalne kulturne baštine i prijedlozi za prijavu“ navela kao poznati narodni običaj bodenje bikova koje se u Hrvatskoj stoljećima njeguje kao tradicionalna pučka vrednota, o čemu govori i Evgenij Paščenko u svojem djelu „Etnogeneza i mitologija Hrvata“. Tradicionalna natjecanja bikova se spominju od 1890. godine, a organizirano održavaju već 22 i pri tome se ne bilježe teže ozljede bikova niti njihovo međusobno usmrćivanje jer životinje često niti ne ostvare fizički kontakt, a nisu zabilježene ni teške posljedice po zdravlje i dobrobit životinja. Borbe životinja nisu regulirane pravnom stečevinom EU (koju je Hrvatska u potpunosti preuzela u nacionalno zakonodavstvo) tako da svaka zemlja članica može donijeti nacionalne propise kojima isto uređuje. Kako Europska unija pridaje velik značaj kulturnom nasljeđu država članica koje zadržavaju svoju nadležnost na području kulture, te s obzirom da je navedeni običaj sučeljavanja bikova zanimljiv i u turističkom i kulturnom smislu pojedinim područjima Republike Hrvatske, kao što je to slučaj i u nekim drugim zemljama Evrope, zabrana tradicionalne bikijade nije razmatrana jer je isto uređeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti životinja od 2013. godine (Narodne novine, br. 37/13), a od navedenog razdoblja do danas nisu iznijete nove činjenice o kojima bi trebalo dodatno raspravljati.
367 Prijatelji životinja OPĆE ODREDBE, Članak 4. Zabrana utrka pasa Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je ''organizirati utrke pasa'', što je hvalevrijedna odredba. Ovaj Prijedlog Zakona kao novost donosi uvrštavanje utrka pasa među pojmove u članku 4. i taj pojam glasi: ''utrke pasa su utrke pasa koje se organiziraju u svrhu ostvarivanja dobiti''. Prijedlog naše udruge je da se pojam ''utrke pasa'' definira na sljedeći način: ''Utrke pasa su komercijalne ili amaterske utrke pasa koje se organiziraju u svrhu ostvarivanja dobiti ili pobjeđivanja pasa u brzini u sportskim natjecanjima.'' Obrazloženje: Povod uvođenju pojma ''utrke pasa'' u Prijedlog Zakona je to što je tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine Klub Hrtova Hrvatske uputio dopis Hrvatskom kinološkom savezu tražeći da oni zatraže ''od nadležnog Ministarstva promjenu članka u kojem neće sportsko kinološke aktivnosti pod pokroviteljstvom HKS-a iFCI-a a biti tumačene kao utrke pasa koji potiču klađenje i loše postupanje prema psima''. S obzirom na to da je zabranjeno organizirati utrke pasa, Klub Hrtova Hrvatske tražio je da se izmijeni Zakon jer njihov klub organizira redovite treninge i službene manifestacije kinološke discipline Lure coursing, kako bi se ''mogla u Hrvatskoj i dalje razvijati i održavati''. No iz dopisa Kluba Hrtova Hrvatske vidljivo je da se zakonska zabrana utrka pasa ne odnosi na ovu vrstu kinoloških natjecanja. Naime, utrke pasa podrazumijevaju utrku više pasa, od kojih svaki ima redni broj, koji trebaju istrčati određenu udaljenost od točke A do točke B, neovisno o tome jesu li te utrke komercijalne (klađenje, novčane nagrade) ili ih netko organizira iz puke zabave. Lure coursing nisu utrke pasa nego je to određena vrsta treninga pasa, kao i slične vrste agilityja. To potvrđuje i sam Klub Hrtova Hrvatske, koji ne podržava utrke pasa zabranjene ovim zakonom, a u svojem dopisu navodi: ''ne radi se o utrkama pasa'' nego se u obzir uzimaju entuzijazam, inteligencija i agilnost psa, ''dok brzina nije presudna''. Dakle, kinološke discipline koje se odnose na treniranje pasa ionako nemaju veze s utrkama pasa niti bi ih netko mogao poistovjetiti s njima. Kod ranijih izmjena Zakona o zaštiti životinja zabranjene su utrke pasa na svim podlogama zbog iznimne okrutnosti povezane s ovakvim natjecanjima. Podsjećamo da su navedenu zabranu podržale vodeće parlamentarne stranke i saborski zastupnici. Razlozi za zabranu utrka pasa bili su: - okrutnost povezana s uzgojem i držanjem pasa za natjecanja u kavezima, a koja se organiziraju isključivo zbog klađenja i ostvarivanja dobiti - bolesti: rane i infekcije nastale od stalnog nošenja brnjice, izlaganje ekstremnim vremenskim uvjetima suprotnima karakteristikama pasmine (hrtovi imaju malo masnih naslaga i tanko krzno), toplotni i srčani udari, ozljede pasa (slomljene noge) - davanje psima stimulansa kako bi se poboljšao njihov nastup - ubijanje pasa uime selektivnog uzgoja, kao i ozlijeđenih, presporih i starih pasa koji više nisu profitabilni - kratak životni vijek zbog uvjeta kojima su psi izloženi - pripreme za utrke, transport i same utrke pri čemu su psi pretvoreni u strojeve za trčanje. Samo u SAD-u, gdje je problem utrka pasa najizraženiji i gdje su te utrke zabranjene u mnogim saveznim državama, godišnje se usmrti više od 20.000 pasa koji se više ne mogu koristiti u natjecanjima. Definicija utrka pasa kakvu predlažemo uzima u obzir činjenicu da nije problem samo u klađenju nego i u mogućnosti manipulacije i iskorištavanja životinja u sportskim natjecanjima gdje je prioritet pobjeđivanje u brzini, a što rezultira stavljanjem dobrobiti životinja u drugi plan. Pri iskorištavanju životinja i želji za postizanjem najboljih rezultata, zdravlje i dobrobit pasa podređeni su tom cilju. Smatramo da bi definicijom koju predlažemo bile jednako obuhvaćene utrke kojima je cilj dobit, kao i one kojima je cilj pobjeda pasa u brzini (bez obzira na to što nema novčane nagrade), u što može biti uključeno davanje stimulansa, nastanak ozljeda, usmrćivanje pasa koji ne pobjeđuju i ostala ugrožavanja zdravlja pasa. Upravo zato utrke pasa trebaju ostati zabranjene, neovisno o razlogu njihova održavanja. Takva zabrana ne isključuje istrčavanja pasa u rekreativne svrhe i njihovo međusobno samostalno utrkivanje pri istrčavanju te pojedinačno testiranje pasa, kao ni kinološke manifestacije koje se odvijaju kao različiti oblici agilityja, za razliku od organiziranih utrka pasa u svrhu klađenja i ostvarivanja profita. Naime, utrke pasa mogu se organizirati i bez izravnog ostvarivanja dobiti s obzirom na to da organizator može zaraditi preko popratnih sadržaja događanja ili na drugi način, a same utrke organizirati zbog zabave i privlačenja gostiju. Definicija koju smo predložili onemogućila bi takve utrke pasa i narušavanje dobrobiti životinja. Ovako predloženom definicijom ujedno bi iz pojma ''utrke pasa'' bila izuzeta samo kinološka natjecanja, a koja imaju za cilj trening pasa u kojemu brzina nije presudna nego se u obzir uzimaju i entuzijazam, inteligencija i agilnost psa. Pritom upozoravamo na opasnost da se i kod Lure coursinga i sličnih natjecanja može narušiti dobrobit životinja: ako se ne koristi umjetni nego živi mamac, ako se psima daju sredstva u svrhu dopinga, ako se dogode ozljede psa… Na temelju svega navedenoga, predlažemo da se definicija pojma ''utrke pasa'' dopuni na način da uzme u obzir i one utrke koje se organiziraju u svrhu pobjeđivanja pasa u brzini u sportskim natjecanjima u kojima nema novčane nagrade, a gdje je dobrobit životinja također ugrožena. Nije prihvaćen Definicijom iz ovoga Zakona da su utrke pasa utrke koje se organiziraju u svrhu ostvarivanja dobiti obuhvaćene su utrke tijekom kojih psi mogu biti izloženi postupcima kojima se ugrožava njihovo zdravlje i dobrobit te se njihovom zabranom osigurava dobrobit životinja. Utrke pasa koje se organiziraju za potrebe rada kinoloških klubova u svrhu izražavanja pasmini svojstvenog ponašanja bez zahtjeva za pobjeđivanjem u brzini osiguravaju dobrobit životinja na način da omogućuju psima pasmine hrt izražavanje pasmini svojstvenog ponašanja ali i promicanje prenošenja nasljednih osobina u čiju svrhu su uzgajani stoljećima.Za svaku organiziranu utrku pasa koja se organizira u Republici Hrvatskoj organizatori od nadležnog tijela trebaju ishoditi dopuštenje za njezino održavanje pri čemu se kontrolira zdravlje i dobrobit životinja te tijekom tako organiziranih natjecanja ne dolazi do ugrožavanja zdravlja i dobrobiti pasa. Za svako saznanje o utrkama koje nemaju dopuštenje nadležnog tijela potrebno je obavijestiti veterinarsku inspekciju.
368 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Zabrana izlaganja ''lovačkih'' pasa s kupiranim ušima i repovima U Prijedlog Zakona uvrštena je i nova odredba kojom je zabranjeno ''izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima, osim lovačkih pasa'' (članak 5., stavak 2., točka 37.). Predlažemo da se ova odredba izmijeni tako da glasi: ''Članak 5. (2) Zabranjeno je: 37. izlaganje pasa s kupiranim ušima i repovima''. Obrazloženje: Podržavamo uvrštavanje u Prijedlog Zakona o zaštiti životinja zabranu izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. No, nema nikakva medicinskog ili bilo kojeg drugog razloga da se ''lovački'' psi izuzimaju iz opće zabrane amputacije ili uklanjanja pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela, pa tako nema razloga ni za njihovo izuzimanje iz zabrane izlaganja pasa s kupiranim ušima i repovima. Zakon o zaštiti životinja morao bi nedvosmisleno zabranjivati operativno skraćivanje repova i uši psima iz estetskih razloga. Na sastancima Povjerenstva naša udruga dobila je objašnjenje da je predložen izuzetak lovačkih pasa zato što je njima nužno kupirati uši i repove zbog prirode njihova ''rada'' na terenu. Naveli su da su to ''radne'' životinje koje tijekom lova mogu u šumama ozlijediti uši ili rep, pa se zato obavezno kupiraju kako bi njihovi posjednici izbjegli veterinarske troškove zbog mogućih ozljeda. Na naše pitanje ima li Ministarstvo podatke koji je to broj pasa kojima su u lovu ozlijeđeni rep ili uši i opravdava li taj broj da se zakonskom odredbom dopusti kupiranje svih ''lovačkih'' pasa, Ministarstvo nije imalo odgovor. Pojedinačni slučajevi ozljeda pasa ne mogu i ne smiju biti razlog da se Zakonom o zaštiti životinja dopusti kupiranje ušiju i repova svim ''lovačkim'' psima te njihovo izlaganje. Stoga smatramo da je nužno izmijeniti ovu odredbu kako smo predložili i zabraniti izlaganje svih pasa s kupiranim ušima i repovima, bez izuzetka za lovačke pse. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak vezano uz zabranu djelomične ili potpune amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva osim kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije
369 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 9. Zabrana kupiranja ušiju i repova ''lovačkim'' psima Čl. 9. Prijedloga Zakona o zaštiti životinja (Izvođenje zahvata na životinjama) glasi: (1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva uključujući: ... 2. rezanje ušiju i repa pasa, uklanjanje i rezanje dijelova kandži mačaka osjetljivih na bol, rezanje glasnica i drugi zahvati kojima se utječe na cjelovitost tijela životinje protivno odredbama ovoga Zakona. ... (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka: 1. djelomična ili potpuna amputacija ili uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva životinjskog tijela dopušteno je ako je prethodno provedena anestezija, a u postoperativnom tijeku analgezija, i to: - ako za pojedine zahvate postoje veterinarsko-zdravstveni razlozi, uključujući postupke za utvrđivanje bolesti - radi provođenja pokusa na životinjama - u svrhu kontrole razmnožavanja životinja, smanjenja agresivnosti životinja, zbog načina uzgoja životinja i - u svrhu označavanja životinja. 2. djelomična ili potpuna amputacija ili uklanjanje pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol dopušteno je u zootehničke svrhe uključujući sterilizaciju ako se takvim postupkom sprječava bol, patnja i samoozljeđivanje životinja ili ozljeđivanje drugih životinja ili iz sigurnosnih razloga te kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije. Predlažemo da članak 9. glasi: Čl. 9. (1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva uključujući: ... 2. rezanje ušiju i repa pasa, uklanjanje i rezanje dijelova kandži mačaka osjetljivih na bol, rezanje glasnica i drugi zahvati kojima se utječe na cjelovitost tijela životinje. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka: 2. djelomična ili potpuna amputacija ili uklanjanje pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol dopušteno je u zootehničke svrhe uključujući sterilizaciju ako se takvim postupkom sprječava bol, patnja i samoozljeđivanje životinja ili ozljeđivanje drugih životinja ili iz sigurnosnih razloga, ako se zaštita ne može postići na drugi način, uz primjenu analgezije. Obrazloženje: Smatramo da treba brisati u stavku 1. točki 2.: ''protivno odredbama ovoga Zakona'' jer ništa od nabrojenoga, prema našem prijedlogu, nije protivno drugim odredbama Zakona. Smatramo da u stavak 2., točku 2. treba dodati: ''ako se zaštita ne može postići na drugi način'' kako bi se izbjegla zloupotreba ove odredbe. Navedeni izuzeci amputacije ili uklanjanja pojedinih osjetljivih dijelova životinjskog tijela ne bi se smjeli provoditi radi sprečavanja ''boli, patnje i samoozljeđivanja životinja ili ozljeđivanja drugih životinja ili iz sigurnosnih razloga'' ako postoje druge metode koje se mogu primijeniti prije ovih drastičnih metoda, koje bi trebale biti zadnji izbor. Također, primjena amputacije ili uklanjanja dijelova tijela kod ''lovačkih'' pasa zbog kinoloških standarda nije ničim opravdana, a okrutna je prema psima. Stoga ''lovački'' psi u ovom slučaju ne bi smjeli biti izuzetak, zbog čega predlažemo da se taj dio formulacije briše. Nije prihvaćen Vezano za zabranjenu djelomičnu ili potpunu amputaciju pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva osim kod lovačkih pasa u skladu s određenim kinološkim standardima, uz primjenu analgezije pogledati odgovor Kristini Podobnik uz članak 5. Zakona
370 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Zabrana prodaje u trgovinama živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani Predlažemo da se u članak 5., stavak 2. doda sljedeća odredba: ''Zabranjeno je: držati i prodavati u trgovinama žive životinje namijenjene ljudskoj prehrani''. Obrazloženje: Građani nam se već godinama obraćaju kao udruzi, zgražajući se zbog nehumanih uvjeta držanja živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani u trgovinama, kao i njihova usmrćivanja pred očima kupaca. To se osobito odnosi na držanje riba u trgovinama Maxi Super Konzum, u kojima se na odjelu svježe ribe nalazi akvarij u kojem je nagurano i po dvjestotinjak riba dopremljenih iz uzgajališta. Ribe u tom prostoru nemaju mjesta za kretanje, voda je prljava, a neke ribe imaju i ozljede, što se vidi po tome što voda u kojoj se nalaze zna biti krvava. Sve ovo događa se pred očima tisuća kupaca koji dnevno tamo prođu, šokirani očitim nemarom zaposlenika i vidljivim mučenjem riba. Svjesni smo da je trgovanje živim životinjama, isto kao i trgovina mesom usmrćenih životinja, prije svega, unosan biznis, te da su svi aspekti trgovanja podređeni gomilanju profita. No, to nije opravdanje za kršenje zakonskih propisa i za to da trgovine budu klaonice. Naime, Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede, odnosno namjerno ih izlagati strahu, kao i ograničavati kretanje životinjama na način koji im uzrokuje bol, patnju, ozljede ili strah. Iz dojava građana uočavamo da u ovom slučaju nema adekvatnog provođenja zakona ni nadziranja rada trgovina koje drže i prodaju žive životinje za ljudsku prehranu pa tako ni posljedičnog sankcioniranja prekršitelja. Iako se Zakonom o zaštiti životinja regulira zaštita i dobrobit životinja prigodom njihova držanja, on nigdje izrijekom ne zabranjuje prodaju i usmrćivanje živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani u trgovinama, a što je sve učestaliji problem u sve više trgovina. Vjerujemo da Zakon o zaštiti životinja ne bi dopustio da se u trgovinama otvaraju npr. ''male farme'' živih pilića i da ih se tamo kolje, pa tako ne bi trebalo biti ni s ribama. Naime, istraživanje provedeno na Sveučilištu Guelph u Kanadi dokazuje kako ribe reagiraju na strah slično kao druge životinje za koje se inače vjeruje da imaju sposobnost osjećanja. Prema jednom istraživaču: ''Više je dokaza da ribe posjeduju određeni stupanj svijesti nego što postoji dokaza protiv toga, pa je stoga vjerojatnije da ribe imaju sposobnost osjećanja nego da je nemaju.'' Istraživanje je usmjereno na određivanje imaju li ribe neuro-anatomsku građu koja im omogućava da imaju svijest i da iskuse bol i patnju (http://www.awionline.org/pubs/Quarterly/05_54_04/05_54_4p19.htm). Zakon o zaštiti životinja primjenjuje se na sve životinje kralježnjake, a ribe su kralježnjaci te imaju sposobnost osjećanja boli i patnje. Važno je istaknuti da sva riba na tržištu mora biti svježa, tako da nije opravdano prodavati žive ribe koristeći marketinške tvrdnje da su svježe. Nema logike da se u trgovinama drže žive slatkovodne ribe i usmrćuju pred očima kupaca, dok se morske drže na ledu. Pravilnik o posebnim uvjetima za objekte u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla koji se odobravaju pod posebnim uvjetima određuje da je ribarnica ''mjesto maloprodaje proizvoda ribarstva i živih školjkaša''. Pravilnik o higijeni hrane životinjskog podrijetla navodi: ''Svježi proizvodi ribarstva'' su neprerađeni proizvodi ribarstva, bilo cjeloviti ili obrađeni, uključujući vakuumski pakirane proizvode ili proizvode pakirane u kontroliranoj atmosferi, koji, da bi se sačuvali, nisu bili podvrgnuti nikakvom drugom postupku osim hlađenja. Ovi propisi ne definiraju prodaju živih riba u ribarnicama trgovina. Nije nam poznato da postoji propis koji bi regulirao držanje živih riba u trgovinama, tko usmrćuje ribe, jesu li osobe koje usmrćuju ribe prošle edukaciju, koriste li standardiziranu opremu za usmrćivanje riba i sl. Ako ne postoji propis koji bi uređivao ovo područje, tada je dopušteno sve ono što nije zabranjeno. Zbog nemogućnosti kontrole trgovina koje drže žive životinje za prodaju i usmrćuju ih pred kupcima smatramo nužnim da se u Zakon o zaštiti životinja uvrsti odredba kojom bi se izričito zabranili držanje i prodaja živih životinja namijenjenih ljudskoj prehrani u trgovinama. Djelomično prihvaćen Zakonodavstvom Europske unije dopušteno je trgovanje živim proizvodima ribarstva, a uvjeti se postavljaju u odnosu na sigurnost hrane, ne dovodeći u pitanje propise o dobrobiti životinja. Ako bi se nacionalnim propisom to zabranilo, bili bi stroži od EU propisa i ograničili bi subjekte u poslovanju s hranom, a i potrošače s obzirom da je u drugim zemljama članicama EU takva prodaja dopuštena. Svakako je potrebno osigurati uvjete za kisikom i prostorom pri držanju živih riba u spremnicima u svrhu prodaje za hranu.
371 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Zabrana spolnog odnosa čovjeka i životinje Podržavamo odredbu u Prijedlogu Zakona kojom je zabranjen ''spolni odnos čovjeka i životinje, kao i s tim izjednačeni postupci ili bilo kakvi drugi postupci sa životinjama radi zadovoljavanja spolnih potreba čovjeka'' (članak 5., stavak 2., točka 26.). Obrazloženje: Zoofilija ili sodomija predstavlja doživljavanje spolnog zadovoljstva prilikom spolnog odnosa sa životinjama. Ova nastranost u nekim europskim zemljama je zakonom jasno zabranjena i nužno je da i u Hrvatskoj ovaj aspekt zlostavljanja životinja bude zakonski reguliran. Prilikom donošenja Zakona o zaštiti životinja 2006. godine, udruga Prijatelji životinja predlagala je da se spolno općenje sa životinjama zabrani Zakonom, no prijedlog je odbijen argumentacijom da ovaj problem nije izražen u Hrvatskoj u mjeri da bi se trebala propisati zakonska zabrana. Navedeno je kako su životinje u širem kontekstu zaštićene općenitom odredbom Zakona koja zabranjuje ''prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah'' (čl. 4., st. 2., tč. 12. Zakona o zaštiti životinja). Međutim, navedena odredba u kontekstu zoofilije podložna je dvosmislenom tumačenju i zloupotrebi jer će zoofili, iskorištavajući prirodne nagone životinje, tvrditi da životinja nije bila prisiljena na seksualni čin, već je sama to željela, i da pritom nije doživjela bol, patnju, ozljede i strah. Stoga nam je drago da je u Prijedlog Zakona uvrštena ova odredba kako bi se ova praksa jasno i nedvosmisleno zabranila Zakonom i kako bi se mogla sankcionirati. Vladajuća koalicija u Njemačkoj, usprkos očekivanom protivljenju zoofila, zabranila je krajem 2012. godine spolne odnose sa životinjama. Za osobe koje tjeraju životinju na ''aktivnost koja je netipična za tu vrstu'' predviđena je kazna do 25.000 eura. Ministrica poljoprivrede Ilse Aigner složila se da se zakonom zabrani da ljudi ''koriste životinje za vlastite seksualne aktivnosti ili seksualne radnje trećih osoba'', čime se također zabranjuje ''podvoditi'' životinje drugima. Spolni odnos sa životinjama zabranjen je u mnogim europskim zemljama. U Velikoj Britaniji zakon je promijenjen 2003., kada je maksimalna kazna doživotnog zatvora smanjena na dvije godine. U Francuskoj se zoofilija kažnjava s dvije godine zatvora i novčanom kaznom od 30.000 eura, a u Švicarskoj kazna može biti i do tri godine zatvora. Zoofilija je ilegalna i u Norveškoj od 2008., Belgiji od 2007., Nizozemskoj od 2010., Irskoj, Kanadi (maksimalno 10 godina zatvorske kazne), Australiji, Indiji i Švedskoj od 2014. godine. Ostale države koje su zabranile spolne odnose sa životinjama su: Ekvador (maksimalno osam godina zatvorske kazne), Etiopija, Gana (maksimalno tri godine zatvorske kazne), Hong Kong (maksimalno 10 godina zatvorske kazne i 50.000 dolara novčane kazne), Iran, Namibija, Novi Zeland, Poljska od 1997. (maksimalno tri godine zatvorske kazne, donacija u humanitarne svrhe za dobrobit životinja, zabrana do 10 godina držanja vlastitog kućnog ljubimca), Portugal, Singapur (maksimalno dvije godine zatvorske kazne, novčana kazna), Južnoafrička Republika, Trinidad i Tobago, Zambija (maksimalno pet godina), Malezija (maksimalno 20 godina zatvorske kazne i novčana kazna). S obzirom na to da je seksualno općenje sa životinjama prisutno i u Hrvatskoj, a pojedinci zainteresirani za ovu praksu razmjenjuju kontakte putem internetskih i tiskanih oglasnika, pozdravljamo uvrštavanje ove odredbe u Prijedlog Zakona o zaštiti životinja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
372 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Zabrana držanja dupina u zatočeništvu Podržavamo odredbu u Prijedlogu Zakona kojom je zabranjeno ''držati u zatočeništvu dupine i ostale morske sisavce iz porodice Cetacea , osim u svrhu liječenja, oporavka i zbrinjavanja te kao službene životinje'' (članak 5., stavak 2., točka 24.). Smatramo da ne treba dopustiti držanje u zatočeništvu dupina kao ''službenih životinja''. Obrazloženje: Prema Pravilniku o uvjetima držanja, načinu označavanja i evidenciji zaštićenih životinja u zatočeništvu (NN 70/09) od 2009. u Hrvatskoj nije dopušteno držati žive primjerke zaštićenih životinja u zatočeništvu, uključujući sve vrste kitova i dupina (Cetacea). To se prvenstveno odnosilo na zabranu držanja kitova i dupina u komercijalne svrhe u dupinarijima i akvarijima u obliku ograđenih tankova s morskom vodom. Tadašnje Ministarstvo kulture (današnje Ministarstvo zaštite prirode i okoliša) iznimno je moglo dopustiti privremeno držanje bolesnih i ozlijeđenih primjeraka životinja radi liječenja i oporavka te povratka u prirodu. No, nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji od 7. srpnja 2013. na snazi je novi Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/2013), kojim se usklađuje hrvatsko zakonodavstvo s propisima EU-a, dok Pravilnik o uvjetima držanja, načinu označavanja i evidenciji zaštićenih životinja u zatočeništvu iz 2009. nije usklađen sa Zakonom iz 2013. Republika Hrvatska potpisnica je i Sporazuma o zaštiti kitova u Crnom moru, Sredozemnom moru i susjednom Atlantskom području (ACCOBAMS) čijom se Rezolucijom 3.13, između ostaloga, traži od država Stranaka da zabrane sve interakcijske programe s kitovima i dupinima koji uključuju približavanje, interakcije ili pokušaj interakcija s kitovima s iznimkom dopuštenih znanstvenih istraživanja te da zabrane trgovinu dupinima uhvaćenima u prirodi u svrhu držanja u zatočeništvu. Republika Hrvatska ratificirala je Sporazum 2000. godine (NN-MU 06/00). Kako je trenutno držanje u zatočeništvu živih primjeraka svih vrsta morskih sisavaca iz reda Cetacea pravno nejasno regulirano, odnosno Pravilnik o uvjetima držanja, načinu označavanja i evidenciji zaštićenih životinja u zatočeništvu nije usklađen sa Zakonom o zaštiti prirode, nužno je Zakonom o zaštiti životinja zabraniti držanje dupina u zatočeništvu, kako bi se ova odredba održala kroz nadležnost Ministarstva poljoprivrede. Hrvatska ima zaštitu slobodnih dupina i važno je da uz to ima i jasnu zabranu zatočenja tih morskih sisavaca. Morski sisavaci iz porodice Cetacea u dupinarijima izloženi su velikom stresu, apatiji i neprimjerenim uvjetima života u krajnje skučenom prostoru. Sve životinje obučavane, tj. trenirane za nastupanje u dupinarijima izvrgnute su i neprirodnom ponašanju, gdje za nagradu - ribu moraju izvoditi trikove. Društvene zajednice životinja u zatočeništvu potpuno su neprirodne jer se u takvim uvjetima nerijetko miješaju životinje različitih vrsta, odvaja ih se prema spolu ili se miješaju životinje koje se u prirodi nikada ne može vidjeti u takvim zajednicama. Novorođene životinje prerano se odvajaju od majki i stavljaju u prostore koji ne odgovaraju njihovim prirodnim zahtjevima. Držanjem u premalenim prostorima i tjeranjem na sudjelovanje u predstavama skraćuje im se životni vijek. Zabrana zatočenja morskih sisavaca iz reda Cetacea, među kojima su i dupini, iznimno je važna, uzimajući u obzir njihov znanstveno dokazan visok stupanj inteligencije i složen način života u zajednicama te specifičan način međusobne komunikacije. Čak i vrlo strogom regulacijom nemoguće je propisati dovoljno dobre uvjete za te životinje, zbog čega je potrebna konkretna zabrana zatočenja. Stoga podržavamo ovu odredbu i predlažemo da se iz nje izuzmu dupini kao ''službene životinje''. Nije prihvaćen S obzirom da su službene životinje one životinje koje imaju licenciju za rad i služe za obavljanje poslova pojedinih državnih tijela te da je poznato korištenje dupina u službene svrhe ovim je Zakonom dopušteno njihovo korištenje u navedene svrhe uz poštivanje svih odredbi zakonodavstva za osiguranje njihovog zdravlja i dobrobiti.
373 Prijatelji životinja ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 65. Kaznene odredbe zbog neosnivanja skloništa Tijekom izmjena i dopuna Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine ponovno smo ukazali na nužnost propisivanja kaznene odredbe za kršenje članka 65. Prijedloga Zakona, koji se odnosi na obavezu osnivanja skloništa za životinje. Lokalne zajednice koje su ispoštovale Zakon, koji je na snazi od 2007. godine, s pravom su nezadovoljne što druge jedinice lokalne samouprave ne postupaju sukladno Zakonu i što nisu osnovale skloništa, a dosad su imale i više nego dovoljan rok. Stoga predlažemo da članak 84. glasi: ''(1) Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kn kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako: xx postupa protivno odredbi članka 65. stavka 1. ovoga Zakona, ili xx ne osnuje sklonište za životinje (članak 65., stavak 1.).'' Obrazloženje: Prijedlog Zakona o zaštiti životinja propisuje da osnivanje i rad skloništa financiraju jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, dok ''obavljanje poslova sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave ili područne (regionalne) samouprave'' (članak 65., stavci 1. i 2.). Unatoč tome, mnoge lokalne zajednice od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007. godine nisu izgradile skloništa, čime krše Zakon, pa je nužno pronaći način prisile, odnosno propisati kaznene odredbe, kako bi jedinice lokalne samouprave ozbiljno shvatile Zakon i počele ga provoditi. Pitanje nepoštovanja obaveze osnivanja skloništa za životinje jedno od najčešćih pitanja koje dobivamo kao udruga koja vodi Mrežu za zaštitu životinja. To osobito vrijedi zato što su jedinice lokalne samouprave dosad imale i više nego dovoljan rok te su neke od njih ispoštovale Zakon, a druge nisu. Do sada se pokazalo da lokalne zajednice ne shvaćaju dovoljno ozbiljno provedbu Zakona, odnosno mnoge nisu niti krenule u ispunjavanje uvjeta koji su im propisani Zakonom o zaštiti životinja. Određivanje jasnih kaznenih odredbi znatno bi popravilo situaciju i lokalne zajednice krenule bi izvršavati ono što su već trebale ispuniti. Pokazalo se da se često ne radi o nedostatku novca, već jednostavno o zanemarivanju nečega zbog čega niti ne mogu biti kažnjene. Zakon tu mora biti jasniji i određeniji. Također, lokalne zajednice ne uviđaju da su one dužne provoditi zakonske odredbe - da se prema napuštenim životinjama trebaju odnositi kao i skrbnici prema svojim životinjama, da su one njihova odgovornost, da trebaju provoditi i programe kastracije itd. Često se opravdavaju ugovorom koji imaju s nekim od skloništa, bivših veterinarsko-higijenskih servisa, iako time ne ispunjavaju sve uvjete i obaveze koje im nalaže Zakon. Pred zakonom svi trebaju biti jednaki, kako svi građani, tako i gradonačelnici. Primjerice, Grad Split predlagao je izgradnju novog zoološkog vrta, za što su potrebna milijunska novčana sredstva, dok istodobno tako veliki grad do danas nije izgradio sklonište. U redu je da manja općina ima ugovor s nekim registriranim skloništem, ali Split je grad koji s prigradskim naseljima broji gotovo 300.000 stanovnika. Nadalje, Splitsko-dalmatinska županija je najveća županija u Republici Hrvatskoj i jedna od najgušće naseljenih, sa 16 gradova i 39 općina. Uzmimo u obzir i da se tijekom ljeta njezino stanovništvo zbog turizma barem dvaput poveća. Kako je moguće da cijeloj toj županiji nije potrebno ni jedno jedino sklonište za napuštene životinje?! Tko je nadležan i kako točno prisiliti Splitsko-dalmatinsku županiju da izvrši svoje zakonske obaveze? Ili makar jedan njezin grad? Zbog ovakvih slučajeva kojih je zaista mnogo diljem Republike Hrvatske, tražimo da se za ovu odredbu odredi kaznena odredba. Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine u Ministarstvu poljoprivrede dobili smo odgovor da Ministarstvo nije nadležno za rad jedinica lokalne samouprave i da im zato ne može propisivati kaznene odredbe. Na pitanje tko im onda može propisati kaznene odredbe i kako to da u Zakonu postoji odredba za koju nije propisana kaznena odredba, nismo dobili odgovor. Prihvaćen Člankom 92. Zakona određeno je da će se novčanom kaznom od 15.000,00 do 30.000,00 kn kazniti odgovorna osoba jedinice lokalne samouprave ili područne (regionalne) samouprave ako ne osigura sakupljanje napuštenih ili izgubljenih životinja (članak 64. stavak 1.) te ne osnuje sklonište (članak 64. stavci 2., 3. i 4.).
374 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Zabrana hvatanja i usmrćivanja glodavaca ljepilom i drugim zamkama Predlažemo da se u članak 5., stavak 2. doda sljedeća odredba: ''Zabranjeno je: hvatati i usmrćivati glodavce i druge životinje ljepilom i drugim zamkama koje uzrokuju životinjama dugotrajnu bol i patnju.'' Obrazloženje: Zamke na principu ljepila nedvojbeno su jedna od najokrutnijih metoda hvatanja i ubijanja životinja te su odgovorne za više patnje nego doslovno bilo koji drugi proizvod na tržištu za kontrolu divljih životinja. Sastoje se od komada kartona, lesonita ili plastike premazanih ljepilom koje hvata bilo koju životinju koja, privučena mamcem, prijeđe preko njihove površine – miševe, štakore, ptice, vjeverice, zmije, mačiće i ostale male životinje. Načini umiranja uzrokovani zamkama s ljepilom uvijek su bolni. Istraživanja pokazuju da se većina životinja koje su uhvaćene u ljepljive zamke pokušava osloboditi. Životinja se može boriti danima kako bi otrgnula svoje krzno, kožu i perje s ljepila, često grizući vlastite udove ili ih polome ne bi li se oslobodile. Samo lijepilo ih iritira i oštećuje oči. Nosovi, usta ili kljunovi životinja mogu zapeti u ljepilu te se one guše i polagano umiru, što može trajati satima. Životinje pate i danima dok ne umru od gladi ili dehidracije. Dr. vet. med. Connie Orcutt iz bostonskog Angell Animal Medical Centera navodi: ''Miš kojega sam vidjela u zamci s ljepilom bio je zalijepljen za površinu jednom stranom lica i trbuha ne mogavši se pomaknuti ili disati kako treba. Bio je slab, dehidriran i očito vrlo uplašen. U našu bolnicu donesene su i brojne ptice koje su bile uhvaćene na ovakve zamke. Te životinje obično su vrlo bolesne zbog slabosti, ozljeda i gutanja ljepila. U težim slučajevima moraju biti eutanazirane.'' Osim što su uzročnik mučenja životinja, zamke s ljepilom dugoročno ne rješavaju problem miševa u kući, zgradi i industrijskim postrojenjima. Kontrola populacije glodavaca treba se usredotočiti na rješavanje uzroka i izvora. Zakonodavstvo zabranjuje prodaju i korištenje zamki s ljepilom za hvatanje glodavaca u: Irskoj (od 2000. godine nezakonito je uvoziti, posjedovati, prodavati ili nuditi za prodaju neovlaštene zamke, uključujući zamke s ljepilom), Novom Zelandu, državi Victoriji, Tasmaniji i Teritoriju australskog glavnog grada. Korištenje zamki s ljepilom također krši dobrobit životinja i zakonodavstvo Njemačke, Norveške i Islanda. U Nizozemskoj je korištenje ljepljivih ploča za hvatanje miševa i štakora zabranjeno u skladu sa Zakonom o flori i fauni te Standardima za upravljanje i kontrolu štete koju čine životinje. 2012. godine indijski Odbor za dobrobit životinja objavio je da upotreba ljepila krši nacionalni zakon protiv okrutnosti prema životinjama. Zabranom ljepljivih i drugih zamki koje uzrokuju životinjama dugotrajnu bol i patnju potrošači se usmjeravaju na nesmrtonosne humane zamke koje nisu skupe i lako su dostupne. I u Hrvatskoj ih prodaje većina višenamjenskih trgovina za alat i slično. To su plastične ili metalne zamke koje nalikuju na kutiju s pokretnim vratašcima koja se zatvaraju kada životinja prođe kroz otvor zamke. Kada se životinja uhvati u zamku, lako ju se može živu i neozlijeđenu osloboditi izvan kuće ili hale. Među njima su i uređaji koji kombiniraju tehnologiju spreja s detektorom pokreta te pritom ispuštaju hladan bezopasan sprej te različiti rastjerivači ultrazvukom koji se mogu koristiti i u prehrambenoj industriji, restoranima, supermarketima, na farmama, u bolnicama i u svim prostorima gdje se radi s hranom. Neke od njih mogu se pronaći u ponudi trgovačkog društva TOMAJA d.o.o. (http://www.tomaja.hr/shop/zamka-za-kune/), tvrtke MGT-OLIĆ (https://hr-hr.facebook.com/kavez.zamke/info?tab=page_info) ili u ponudi web-trgovine za elektroniku, računala, multimediju, modelarstvo i tehniku (http://www.conrad.hr/Swissinno-kavez-za-mi%B9eve-Humana-zamka-Classic-odbijanje-%Beivotinja-i-%B9teto%E8ina-okrugli-kavez-1-584-001.htm?websale8=conrad-hr&pi=1020833). Mnogi inozemni proizvođači također nude humane zamke koje ne ubijaju životinje. Tvrtka Varna Enterprises na svojim stranicama navodi da ne prodaje zamke s ljepilima jer ih smatra nehumanima i koristi ultrazvučne uređaje kao mjeru odbijanja glodavaca: http://www.varnacrafts.com/rat-glue-traps.htm. Na stranici iy-pest-control.co.uk nudi se zamka Trip-Trap Mouse Trap koja ima jednostavna, ali učinkovita jednosmjerna vrata, a stražnji dio zamke može se maknuti kako bi se oslobodilo miša (http://www.d/mouse-trip-trap-p-124). Također, zamka Clock-work Multi Catch Mouse Trap ima poklopac te se može brzo i lako pratiti ulov u zamku (http://www.diy-pest-control.co.uk/clock-work-multi-catch-mo-p-125). Uncle Bob's Self Storage, peta najveća tvrtka za skladištenje u SAD-u, zabranila je korištenje zamki s ljepilom u svim svojim objektima, a tvrtke ING Barings i Charles Schwab Corporation poduzele su slične mjere. Takve zamke povukle su i velike tvrtke JPMorgan Chase & Co. i American Eagle Outfitters, kao i njujorška policija. Njujorška policija koristi uređaj Protecta Mouse. Goleme korporacije kao što su Dollar Tree i Rite Aid prestale su prodavati ljepljive i druge smrtonosne zamke. U SAD-u je protuzakonito koristiti zamke s ljepilima za divlje ptice. Popis brojnih tvrtki koje su iz svog prostora izbacile smrtonosne zamke s ljepilom, kao i onih koje su ih prestale proizvoditi i prodavati u svojim poslovnicama može se pronaći na http://banglueboards.com/our-allies.html. Nažalost, u Hrvatskoj se u velikim trgovačkim centrima mogu kupiti zamke s ljepilom, kao i one koje ubijaju glodavce udarcem, te su dostupne svima. To izravno utječe na veliku okrutnost prema životinjama, zbog čega je nužno ovim Prijedlogom Zakona o zaštiti životinja donijeti zabranu njihova korištenja. Nije prihvaćen Zabrana lova ptica ljepljivim sredstvima uređena je propisima iz područja lovstva. Nije moguće provesti drugu vrstu deratizacije koja koristi otrove u objektima u kojima se odvijaju procesi skladištenja, pripreme i drugih poslova vezanih uz prehrambene namirnice
375 Prijatelji životinja ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 57. Strane životinjske vrste kao kućni ljubimci Podržavamo jako važne nove članke u Prijedlogu Zakona, članke 57. i 58. kojima se uređuje koje se vrste životinja mogu uzgajati, prodavati i držati kao kućni ljubimci. Prema definiciji u članku 4. Prijedloga Zakona strane životinjske vrste su ''životinjske vrste koje prirodno ne obitavaju na području Republike Hrvatske''. U obrazloženju razloga uvođenja ovih članaka navodi se da ''strane životinjske vrste kao kućni ljubimci mogu predstavljati opasnost za zdravlje drugih životinja, ljudi i okoliš te mogu prenositi zarazne bolesti, što posljedično može dovesti do velikih ekonomskih šteta''. Činjenica je da postoji više od 200 milijuna kućnih ljubimaca u Europi, uključujući sisavce, ptice, gmazove, ribe i vodozemce. Međutim, mnoge vrste, naročito egzotične životinje imaju složene potrebe i traže specijaliziranu i često dugogodišnju predanu skrb, prehranu i smještaj, što je teško zadovoljiti te stoga nisu prikladne za život u zatočeništvu (npr. kornjače i papige mogu živjeti barem 40-50 godina). To može dovesti do ozbiljnih problema za dobrobit životinja, kao što su zanemarivanje životinja i teški napori ponovnog udomljavanja, patnja zbog neadekvatnih uvjeta držanja (pogrešna prehrana i upotreba umjetnog svjetla/grijanja, problemi s ponašanjem), nedostatak veterinara specijaliziranih za bolesti stranih životinjskih vrsta i zoonoze koje prenose, a zbog svega toga životinje pate i prerano umiru. Također, hvatanje divljih životinja za trgovinu kućnim ljubimcima, uništavanje njihova prirodnog staništa i uvođenje invazivnih vrsta značajni su čimbenici koji dovode do gubitka biološke raznolikosti u svijetu. Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES) regulira trgovinu ugroženim vrstama divljih životinja preko dozvola ili izravnih zabrana na temelju statusa zaštite. Unatoč tim trgovinskim ograničenjima, postoje brojni dokazi da uvoz egzotičnih životinja za trgovinu kućnim ljubimcima ugrožava opstanak nekih divljih populacija. Uzgoj životinja u zatočeništvu također nije idealno rješenje: pravo podrijetlo teško se može provjeriti i može biti rupa u zakonu za ilegalnu trgovinu. Neke vrste mogu imati utjecaj na lokalnu bioraznolikost kada ih skrbnici puste ili kada pobjegnu u divljinu. Neke životinje ne mogu opstati u stranoj klimi, a mogu umrijeti i od gladi ili cestovnog prometa. No, neke strane vrste mogu preživjeti i postati invazivne, širiti bolesti, narušavati staništa, izazivati križanje vrsta ili se nadmetati s autohtonim vrstama oko hrane ili gnijezda, prijeteći im time izumiranjem. Držanje egzotičnih životinja kao kućnih ljubimaca predstavlja opasnost i za javno zdravstvo i sigurnost. Oko 72 % zoonoza koje se pojavljuju potječe od divljih životinja. Neke od najozbiljnijih zoonoza su one povezane s nepripitomljenim, egzotičnim ili uvezenim životinjama. Poznato je da su legalna i ilegalna trgovina divljim pticama odigrale značajnu ulogu u globalnom širenju ptičje gripe, što je 2007. godine rezultiralo zabranom uvoza divljih ulovljenih ptica u EU. Određene strane životinjske vrste mogu predstavljati sigurnosni rizik za ljude zbog svoje predatorske, agresivne ili otrovne prirode. Vrste kao što su zmije otrovnice, pitoni, krokodili, velike mačke i primati mogu ozlijediti ljude otrovom, ugrizom ili grebanjem. Odrasle životinje mogu biti vrlo jake i predstavljati rizik, osobito za malu djecu. Trgovina egzotičnim kućnim ljubimcima može imati ozbiljne negativne posljedice zbog širenja bolesti na druge životinje. Treba uzeti u obzir i troškove za hvatanje i iskorjenjivanje invazivnih vrsta, liječenje ljudi zbog zoonoza, borbu protiv ilegalne trgovine i klanje tisuća ''domaćih'' životinja kako bi se spriječilo širenje bolesti. Europska komisija procjenjuje troškove kontrole i štete od invazivnih vrsta u EU-u na 12 milijarda eura godišnje (konzervativna procjena). Dodatni troškovi proizlaze iz protuzakonite trgovine i liječenja bolesti koje uzrokuju divlje životinje. Postoji nekoliko načina za reguliranje držanja i prodaje stranih životinjskih vrsta kao kućnih ljubimaca. Tzv. Pozitivna lista (popis dopuštenih vrsta), kakva postoji u nekim europskim zemljama, najučinkovitiji je, koncizan, transparentan, provediv i ekonomski ostvariv način. To je najdjelotvornija i uspješna mjera za smanjenje patnje stranih životinjskih vrsta koje drže neprikladno kao kućne ljubimce u Europi, što je osobito važno zbog otvorenog tržišta trgovine egzotičnim životinjama u zemalja EU-a. Pokrenuli su ju na znanstvenim temeljima nizozemski Centar za spašavanje egzotičnih životinja AAP i organizacija Eurogroup for Animals, u suradnji s partnerima diljem Europe, te informiraju tvorce politike i javnost o prednostima popisa dopuštenih vrsta u zakonodavstvu država članica EU-a, nudeći praktična rješenja i savjete o njegovoj izradi i provedbi. Unutar Europske unije nadležnost donošenja zakona o tematici egzotičnih kućnih ljubimaca pripada državama članicama. Kao što je dokumentirano u članku organizacije Eurogroup ''Analysis of national legislation related to the keeping and sale of exotic pets in Europe'' (2013), gdje takvi zakoni postoje, oni su vrlo raznoliki. Zakonske odredbe mogu zabraniti držanje nekih vrsta životinja (Negativna ili crna lista) ili dopustiti držanje samo nekih vrsta (Pozitivna ili bijela lista). Pozitivna lista je poželjnija u odnosu na negativnu zbog svoje jednostavnosti: sažet popis životinja koje se mogu držati daje jasnoću skrbnicima i ustanovama za provedbu te stvara vladama manje regulatorne birokracije. Time se smanjuju administrativni troškovi i stvara se manje sudskih neriješenih predmeta koji nastaju radi odlučivanja o pitanjima dobrobiti životinja, kada skrbnici kućnih ljubimaca podnose žalbe. Osim toga, koncept Pozitivne liste već je dobio potporu Europskog suda pravde. Negativne liste trebaju biti stalno ažurirane, što je spor i otežavajući proces, budući da se nove vrste proučavaju kako bi ih držali kao kućne ljubimce, stanje zaštite vrsta postaje kritično ili se događaju incidenti s vrstama, koje su prijetnja zdravlju ljudi i životinja te okolišu. Zbog tih razloga, negativne liste uvijek će zaostajati za novim trendovima držanja egzotičnih kućnih ljubimaca i promjenama u trgovini te stvoriti lažan osjećaj prihvatljivosti glede sigurnosti i dobrobiti držanja određenih vrsta. U Belgiji, Pozitivna lista za sisavce bila je u raspravi od 1989. godine, a uvedena je Kraljevskom uredbom iz 2001. godine. Uredba je osporavana na sudu kao zapreka trgovini između država članica EU-a. U lipnju 2008. godine Europski sud pravde presudio je da belgijska Pozitivna lista nije u sukobu s propisima o slobodnoj trgovini EU-a dokle god je temeljena na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima te je pokrenut postupak kojim stranke traže uključivanje vrsta na listu (presuda Andibel). Konačna Kraljevska uredba iz 2009. godine sadrži iste 42 vrste na listi i uključuje Aneks kriterija prema kojem vrste mogu biti procijenjene za uključivanje na listu. Belgijska ministrica zdravstva Laurette Onkelinx ocjenjuje uvođenje Pozitivne liste kao izuzetno pozitivno: ''Belgijsko iskustvo pokazalo je da uvođenje pozitivne liste dovodi do jasnoga smanjenja broja životinja, vrsta koje nisu na listi, koje završavaju u skloništima ili centrima za spašavanje. Postoji vrlo snažna potpora javnosti ovom propisu koji omogućava strogu društvenu kontrolu. To zauzvrat jamči učinkovitu provedbu, bez potrebe za dodatnim ulaganjima u sklopu javnih službi.'' Sirpa Pietikäinen, članica Europskog parlamenta iz Finske navodi da njje svaka životinja pogodna da živi kao kućni ljubimac: ''Kako bi se spriječila nepotrebna patnja divljih životinja, europske zemlje trebaju stvoriti pozitivne liste vrsta koje su dopuštene za držanje na temelju kriterija koji uvažavaju dobrobit životinja, ljudsko zdravlje i sigurnost, rizike invazivnih vrsta, očuvanje vrsta i dostupnost znanja o brizi i potrebama vrste.'' U Nizozemskoj je od veljače 2015. godine stupila na snagu Pozitivna liste za sisavce, a u pripremi su i Pozitivne liste za ribe, ptice i gmazove. Članak 57. propisuje da će popis stranih životinjskih vrsta koje se mogu držati kao ljubimci donijeti ministar pravilnikom. Također, pojedinci koji sada drže za kućne ljubimce strane životinjske vrste koje neće biti na popisu dopuštenih vrsta, mogu ih držati do prirodne smrti životinje. Za provedbu ovih novih odredaba i prikupljanje stručnih znanstvenih mišljenja propisano je i realno vremensko razdoblje jer članci 57. i 58. stupaju na snagu tek 2020. godine. Zbog ovih potvrđeno dobrih primjera u Europi, čija se iskustva mogu primijeniti i u Hrvatskoj, smatramo da odredbe članaka 57. i 58. kvalitetno uređuju pitanje o stranim životinjskim vrstama koje se mogu ''uzgajati, držati i prodavati kao kućni ljubimci na temelju znanstvenih spoznaja koje se donose u obliku znanstvenih mišljenja, a kojima se dokazuje da je određena životinjska vrsta primjerena za kućnog ljubimca te da je moguće osigurati uvjete držanja takve životinje''. Više informacija o problematici povezanoj s držanjem i trgovinom stranim životinjskim vrstama može se pročitati na sljedećim poveznicama: - Trgovina egzotičnim životinjama: http://bit.ly/2c2GmDs - Zatočene divlje i egzotične životinje: http://bit.ly/2c2FXBi - Pozitivna lista u Nizozemskoj: http://bit.ly/1xf32xq. Nije prihvaćen Članak 57. Zakona je brisan.
376 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Zabrana natjecanja konja u povlačenju trupaca Predlažemo da se u članak 5. uvrsti sljedeća odredba: Članak 5. (2) Zabranjeno je: xx organizirati natjecanja konja u povlačenju trupaca. Obrazloženje: Natjecanja konja u povlačenju trupaca (''šlajs'' ili ''štraparijade'') održavaju se u Liču u Gorskom kotaru, Baškim Oštarijama i drugim dijelovima Ličko-senjske županije, Karlovačkoj županiji, Bateru kod Novog Vinodolskog i u drugim dijelovima Hrvatske. Na tim manifestacijama dovoze se trupci teški i po tonu, a konji pojedinačno ili u paru vuku goleme trupce, najčešće po dubokome blatu. Na tim natjecanjima događa se da konje teško zlostavljaju bičevanjem često do krvi, ubadanjem štapovima s metalnim šiljcima i udarcima rukom. Konji su, isključivo zbog ljudske zabave, izloženi potpuno nepotrebnom teškom fizičkom naporu, povicima i urlanju gomile ljudi, buci automobila, vrućinama i nezaštićenosti od jakog sunca prije i tijekom natjecanja, iživljavanju djece vlasnika konja, koji ih, dok su vezani, vuku za rep ili udaraju bičem. Kako imaju jako osjetljiv sluh, izlaganje buci izaziva u konjima paniku i strah. Sastavni dio tih događanja je i ilegalno klađenje na iznose od nekoliko desetaka tisuća eura. Osim općenitih odredbi u Prijedlogu Zakona koje zabranjuju nanošenje životinjama boli, patnje i ozljeda te namjerno izlaganje strahu i bolestima; prisiljavanje životinja na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah te njihovo izlaganje nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima, zabranjeno je i koristiti životinje za natjecanja ili predstave ''ako ih se pri tome prisiljava na neprirodno ponašanje ili se kod životinja izaziva bol, patnja, ozljede, strah ili smrt''. S obzirom na to da su konji na natjecanjima izloženi maltretiranju i prisiljeni na neprirodno ponašanje koje u njima izaziva bol, patnju, ozljede i strah, natjecanja u povlačenju trupaca, kada su i prijavljena, odvijaju se protuzakonito. Ističemo da se ova praksa po opterećenju koje konji podnose ne može uspoređivati s natjecanjima u oranju i sl. manifestacijama. Konji se ne koriste kao radne životinje niti ta natjecanja imaju bilo kakvu edukativnu svrhu, nego se održavaju isključivo zbog zabave. Sami sudionici ovih natjecanja izjavili su u medijima da je šlajs ''tradicija'' nastala prije nekoliko godina okladom u gostionici: https://youtu.be/FDqDCv3zOkY. U interesu je Ministarstva poljoprivrede, udruga za zaštitu životinja, kao i svih građana Hrvatske da se ta zabrana provodi u praksi, što trenutačno nije slučaj. U praksi je nemoguće da veterinarska inspekcija zabrani održavanje svakog pojedinačnoga slučaja natjecanja konja u povlačenju trupaca, osobito zato što se ona najčešće odvijaju i bez traženja dopuštenja za održavanje. Stoga je važno da se ova okrutna praksa prema konjima izričito zabrani Zakonom o zaštiti životinja. Nije prihvaćen S obzirom da se u natjecanju povlačenja trupaca koriste konji koji se koriste za rad i koji su uzgojeni u tu svrhu te koji su svojom tjelesnom građom prilagođeni za pomoć čovjeku pri obavljanju određenih teških poslova, ista se mjerila moraju primijeniti i kod natjecanja u povlačenju trupaca te konji ne smiju biti prisiljavani tehničkim sredstvima na napore koji prelaze njihove tjelesne mogućnosti.
377 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Zabrana korištenja kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma Udruga Prijatelji životinja podržava uvrštavanje u članak 5. Prijedloga Zakona zabrane korištenja kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (samaraši). Odredba glasi: ''(2) Zabranjeno je: 32. korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (samaraši), osim u teško pristupačnim područjima gdje to nije moguće bez korištenja kopitara''. Smatramo da se izuzetak koji se navodi u zabrani može u praksi lako zloupotrijebiti zato što se rad s konjima odvija u zabačenim šumama, daleko od pogleda slučajnih prolaznika i veterinarske inspekcije, gdje je praktički nemoguće kontrolirati postupanje prema konjima. Konji koji prenose teške trupce iz šuma izloženi su velikim cjelodnevnim naporima jer je riječ o teškom fizičkom radu i preopterećenju za životinje, zbog kojih stradava njihovo zdravlje. U praksi se događa da se konji koriste i na lokacijama gdje se ne radi o teško pristupačnim terenima, čime se životinje zloupotrebljavaju za težak fizički rad koji bi mogla obaviti šumska mehanizacija, zbog čega je ova zabrana iznimno važna u Zakonu o zaštiti životinja. Stravični prizori konja s otvorenim ranama koji su svakodnevno vukli drva iz šume u Bregani i konja koji su padali pod teretom drva u šumama Velebita kod Gračaca pokazuju nužnost zaštite konja od prisiljavanja na težak tjelesni rad koji rezultira padovima, ozljedama, lomljenjem nogu i vratova. Pri izloženosti teškom tjelesnom radu konjima stradavaju i noge i leđa. Već od dugotrajne izloženosti samo težini jahača dolazi do prekida mikrocirkulacije krvi i limfe zbog stalnog pritiska u leđnom mišićnom tkivu. Deformacije tkiva u leđima konja počinju već nakon 12-15 minuta izloženosti težini jahača, a nakon 30 minuta prisutna je bol. Sve iznad 30 minuta dovodi do trauma tkiva, tj. do djelomične ili potpune distrofije mišića. Konj natovaren drvima iznese dnevno i do deset metara drva, spušta se više puta s 300 kilograma drva na leđima, što znači da su konji izloženi nezamislivoj boli te bešćutnom zanemarivanju njihova zdravlja i života. Ovakvim iskorištavanjem i mučenjem konja prekršene su općenite odredbe Zakona o zaštiti životinja koje zabranjuju nanošenje životinjama boli, patnja i ozljeda te namjernog izlaganja strahu; izlaganje životinja nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima te zanemarivanje životinja s obzirom na njihovo zdravlje, smještaj, ishranu i njegu. Nažalost, to u praksi ne znači nikakvo poboljšanje za konje jer se oni i dalje nemilice iskorištavaju i muče prisiljavanjem na rad koji je iznad njihovih fizičkih mogućnosti. Kako se sve to događa u šumama, daleko od pogleda, inspekciji je nemoguće kontrolirati postupanje prema konjima, zbog čega je nužno donijeti ovu zakonsku zabranu. Životinjska snaga u šumarstvu kao potpuno nepotrebna ukinuta je u prošlom stoljeću kada se razvila šumska mehanizacija koja može raditi na svakom terenu, pa čak i na vrlo strmom, i to puno učinkovitije nego bilo koja životinja. Stručnjaci smatraju da korištenje konja kao radnih životinja nema nikakve svrhe u 21. stoljeću, kada su teški fizički poslovi prebačeni s čovjeka i životinja na modernizirane strojeve. Stoga je nužno da se u Prijedlogu Zakona zabrani korištenje konja za izvlačenje drva, bilo da konji vuku drva ili ih prenose na leđima. Podsjećamo da konji koji vuku drva kroz šumu na svojim leđima dnevno prenesu u prosjeku oko pet metara drva, a prema navodima vlasnika konja u medijima, konji dnevno na svojim leđima prenesu čak i 10 metara drva. Pritom konji prijeđu dnevno kilometre i kilometre razdaljina pod teškim teretom. Za razliku od ostalih rasa konja, zbog teških napora ovi konji žive kraće, do 10 godina. Vrlo često događaju se i padovi, konji lome noge i vratove, a onda ih šalju u klaonicu. Riječ je o iscrpljujućem i pogibeljnom poslu za životinje, a radni učinak razmjerno je malen. Kao udruga svjedoci smo zlostavljanja konja prilikom izvlačenja drva iz šuma, a prizore izranjavanih i izmučenih konja predočuju i fotografije: http://bit.ly/2cln77t, http://bit.ly/18iODM9, http://bit.ly/2cIrSIU. Naknadno utvrđivanje jesu li konji preopterećeni ili ozlijeđeni otežano je i zbog ograničenih mogućnosti dolaska veterinarske inspekcije u područja gdje se obavlja takav rad. Osim toga, nemoguće je da veterinarska inspekcija kontrolira i redovito prati je li konj radio jedan sat ili osam sati, je li ispravno zbrinut, je li premlad ili prestar, dobiva li prikladnu veterinarsku skrb i kako se s njim postupa. To potvrđuju i medijski napisi u kojima se navodi da mnogi samaraši loše postupaju prema konjima i imaju radnike na crno, zbog čega odbijaju svjedočiti za javnost o svojem radu: http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/zabrana-konja-u-sumarstvu-posljednji-put-niz-sumsku-padinu-sa-300-kilograma-na-ledima/4664204/. Upućujemo i na sljedeće probleme koje je važno uzeti u obzir: - ne postoji nikakav akt koji bi propisivao bilo kakvu zaštitnu opremu za konje - izvlačenje trupaca ne podliježe gotovo nikakvom nadzoru veterinarske inspekcije i odvija se skriveno u šumama - konji su izloženi ozljedama ne samo od trupaca koje vuku ili nose već i od opreme koja se na njih stavlja (stara, oštećena, premala - uzrokuje hematome i rane) - za izvlačenje drva pomoću konja postoje alternative u mehanizaciji: šumski zglobni traktori i strojari gdje jedan stroj i dva čovjeka mijenjaju i do deset pari konja; strojevi s dizalicom koja hvata i tovari trupce; dizalice sa sajlama za strme terene itd. - konj izložen boli i strahu od boli, a koji nema mogućnosti pobjeći (prirodna reakcija na prethodno) može uzrokovati ozljede drugim životinjama i ljudima - praksa korištenja konja za izvlačenje drva iz šume izaziva zgražanje ne samo građana već i turista - civilizirana zemlja treba težiti civiliziranim načinima gospodarenja. Korištenje šumskih vozila nije ugrožavajuće za šume jer se, zahvaljujući djelovanju šumske flore i faune, tlo samo oporavlja od gaženja i sabijanja, pa takvo gaženje nije trajno niti ima loše posljedice za ekosustav. Također, ne bi trebalo biti potencijalne štete od puknuća uljnih vodova na vozilima ako je vozilo tehnički ispravno, a ako i dođe do akcidenta postoje kompleti/torbe s opremom za apsorpciju ulja i ostalih kemikalija. Dakle, kao što je propisana oprema za ADR/prijevoz zapaljivih kemikalija, jednako se može propisati i oprema za šumske strojeve (tzv. SPC apsorbensi, npr. http://www.cortecros.hr/Hrv/Proizvodi.aspx?root=42&id=98). Što se tiče argumenta da samarice utječu na zapošljavanje ruralnog stanovništva, vjerujemo da bi poticanje uzgajanja organskog voća i povrća u takvim čistim ruralnim područjima dugoročno bilo održivije i isplativije od tradicije koja izumire. Osim toga, kada se navodi argument kao što je neisplativost ulaganja u šumske ceste, vlake i stalne žičare, a time i u adekvatnu šumsku mehanizaciju, tim više ukazuje se na nužnost zakonske zaštite konja koji se koriste za izvlačenje trupaca iz šuma. Vjerujemo da bi se na mnogima od takvih područja mogao koristiti traktor s vitlom: https://youtu.be/_pQovvmzuYQ. Ukazujemo i na mogućnost obolijevanja konja i od zaraznih bolesti i zoonoza, čime je njihovo zdravlje dodatno ugroženo. Infekciozna anemija kopitara javlja se upravo u šumovitim područjima u kojima se nalaze insekti koji sišu krv, a teški napori smanjuju prirodnu otpornost životinje. Teški, akutni oblici leptospiroze praćeni vrućicom, gubitkom teka, slabošću u mišićima, hepatitisom i nefritisom, žuticom, hematurijom i respiratornim poremećajima pojavljuju se u konja koji se koriste za teške fizičke poslove. Osim što ova bolest može, između ostaloga, dovesti do upala očiju i sljepoće konja, prenosi se i na ljude, na koje može ostaviti ozbiljne zdravstvene posljedice. To je osobito važno zato što je, prema dostupnim podacima, Hrvatska najugroženija država Europe od oboljenja ljudi od leptospiroze. Naredba O mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2015. godini propisuje pretraživanje konja na infekcioznu anemiju kopitara, kao i kontrolu virusnog arteritisa konja, leptospiroze, groznice zapadnog Nila i rinopneumonitisa konja. Koliko nam je poznato, konji koji se koriste za rad u šumama ne prolaze ta testiranja na godišnjoj razini, čime je dodatno ugroženo i zdravlje konja i zdravlje ljudi koji rade s njima. Nepobitna je činjenica da su konji, osim navedenih bolesti, ozbiljno izloženi ozljedama i da se ozljede događaju, ne samo od trupaca već i od same opreme (remenje, samari - po vratu, ramenima i tijelu, a lanci im stružu po nogama). Prof. dr. sc. Mirjana Baban redovita je profesorica na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Na Zavodu za stočarstvo tog fakulteta koordinatorica je modula ''Konjogojstvo I'' i ''Specijalna zootehnika''; stručnog studija ''Ovčarstvo, kozarstvo i konjogojstvo'' i ''Konjogojstvo-praksa'' te doktorskog studija – smjer stočarstvo ''Konjogojstvo- odabrana poglavlja''. Autorica je mnogih radova o konjima, u kojima poseban naglasak stavlja na važnost osiguravanja njihove dobrobiti. Prof. dr. sc. Baban o prijedlogu ove zakonske zabrane iznosi mišljenje: ''Kao jednoj od prvih profesora, koja sam već dugi niz godina forsirala predavanja na temu dobrobiti konja, ne samo studentima, uzgajivačima, konjičkim sportašima već i prezentiranim radovima na međunarodnim simpozijima, te sudjelovala u osnivanju modula vezanog za dobrobit konja na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, izuzetno mi je drago što ste potaknuli inicijativu da se zabrani 'korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz teško pristupačnih područja šuma (samaraši)'.'' Ako bi u Zakonu o zaštiti životinja ostala ovako predložena odredba, smatramo da bi Hrvatske šume trebale definirati lokacije na kojima se rad, zbog nepristupačna terena, ne može odvijati drukčije nego s konjima, dok bi za sve druge lokacije trebala vrijediti zakonska odredba bez iznimke. Pritom bi lokacije na kojima mogu raditi isključivo konji trebale biti pod pojačanim nadzorom veterinarske inspekcije. No da problem nepristupačnih terena i nije izražen koliko se to naglašava potvrđuju i same Hrvatske šume navodeći da su uslugu samarica u posljednjih godinu dana koristili na otocima ili parkovima prirode i park-šumi grada Zagreba. Samaraši gotovo da više i ne rade za Hrvatske šume, nego za privatne naručitelje, što znači da se koriste i na terenima gdje se drva mogu iznijeti bez korištenja konja. Prema riječima samaraša, samarica će i sama nestati u bližoj budućnosti. Razlozi su ti što nije isplativa, što se ne radi o strateškoj gospodarskoj djelatnosti i što nije presudna za održavanje šuma. Skrb o dobrobiti konja raste u cijelome svijetu, što se ogleda i u propisima i preporukama vezanima uz njihovu zaštitu. Stoga smatramo važnim da se bez iznimke zabrani korištenje konja za izvlačenje trupaca iz šuma. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Kristini Podobnik uz ovaj članak vezano za korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (iznošenje-samarica i izvlačenje drva)
378 Prijatelji životinja ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 52. Kontrola razmnožavanja kućnih ljubimaca Članak 52. Prijedloga Zakona propisuje obavezu posjednika kućnih ljubimaca da kontroliraju razmnožavanje kućnih ljubimaca: ''Članak 52. (1) Posjednici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom. (2) Posjednici moraju zbrinuti mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca u skladu s odredbama ovoga Zakona. (3) Ako posjednici sami ne žele zbrinuti mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca, snose troškove njihovog zbrinjavanja, a u slučaju pasa i troškove njihove sterilizacije.'' Predlažemo izmjenu članka 52. na način da glasi: ''Članak 52. (1) Posjednici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom sterilizacijom i kastracijom. (2) Posjednici moraju zbrinuti mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca u skladu s odredbama ovoga Zakona. (3) Ako posjednici sami ne žele zbrinuti mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca, snose troškove njihovog zbrinjavanja, a u slučaju pasa i mačaka i troškove njihove sterilizacije i kastracije.'' Obrazloženje: Najveći broj životinja u skloništima pripada neželjenoj mladunčadi kućnih životinja. Ako životinja nije namijenjena uzgoju, riskira se njezino nekontrolirano razmnožavanje, a praksa potvrđuje da gotovo nitko dosad nije snosio troškove zbrinjavanja neželjene mladunčadi svojeg kućnog ljubimca niti je sankcioniran zbog napuštanja životinja, čime se u Hrvatskoj svakodnevno krše odredbe Zakona o zaštiti životinja. Napuštenih i ostavljenih životinja ionako je previše i predstavljaju velik financijski teret za lokalne zajednice i građane, pa neodgovorne skrbnike treba sankcionirati ako ne zbrinjavaju mladunčad životinja o kojima skrbe. Jasnije postavljene zakonske odredbe pospješit će i provedbu Zakona. Tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine, podržali smo prijedlog Skloništa za napuštene životinje Prijatelji Čakovec. Aleksandra Hampamer, voditeljica Skloništa, predstavila je na jednom od sastanaka Povjerenstva prijedlog da se Zakonom propiše obavezna kastracija za sve pse (''osim radnih psa i pasa s uzgojnom dozvolom'') kao jedini humani način kontrole populacije pasa, koji usto donosi i značajne dugoročne uštede za proračune jedinica lokalne samouprave i cijele države. Takav prijedlog smatramo dugoročno najučinkovitijim rješenjem u problematici zbrinjavanja životinja. Zato predlažemo da se posjednicima kućnih ljubimaca odredi sterilizacija/kastracija kao glavno rješenje za osiguravanje kontrole razmnožavanja. Tako jasno formuliranom odredbom posjednicima kućnih ljubimaca otežava se izbjegavanje odgovornosti za razmnožavanje životinje o kojoj skrbe, s obzirom na to da ta životinja može pobjeći, izgubiti se ili biti ostavljena; ako nije kastrirana, velika je mogućnost da će se nekontrolirano razmnožavati na ulici. Tijekom rada Povjerenstva Ministarstvo je, osim razdvajanja mužjaka i ženki, predlagalo i kontracepciju kao jednu od metoda kontrole razmnožavanja. Ova metoda kod životinja može se primjenjivati isključivo kroz samo nekoliko ciklusa zaredom i zato je nepraktična i nepouzdana. Može se provoditi isključivo na ženkama, a pritom je neučinkovita ako se oralni kontraceptiv ne aplicira u točno određeno vrijeme spolnog ciklusa i s preciznim doziranjem, što se ne može provesti bez redovitog nadzora veterinara. Osim toga, postoji velik rizik za zdravlje životinje, odnosno pojavu infekcija maternice i vaginalnih infekcija, tumora, šećerne bolesti, problema s nadbubrežnom žlijezdom, jetrenih bolesti itd. Fizičke metode kontracepcije pokazale su se neprimjenjivima kod pasa i mačaka. Zbog brojnih nuspojava kontracepcija nije preporučljiva kao način kontrole razmnožavanja i ne bi se trebala niti propisivati Zakonom. Stoga predlažemo da se Zakonom propiše sterilizacija/kastracija kućnih ljubimaca kao jedini trajan i siguran način kontrole njihova razmnožavanja. Primljeno na znanje Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
379 Prijatelji životinja ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 55. Devet pasa i uvjeti kao za skloništa Članak 55. Prijedloga Zakona glasi: ''Posjednik koji drži više od devet pasa koji više ne sišu mora udovoljiti uvjetima iz članka 64. ovoga Zakona, osim ako je riječ o radnim i službenim životinjama i uzgojima pasa iz članka 54. ovoga Zakona.'' Udruga Prijatelji životinja pohvaljuje inicijativu da posjednici većega broja životinja trebaju osigurati psima adekvatne uvjete držanja. No ovaj prijedlog smatramo neprihvatljivim jer u praksi može se dogoditi da neka osoba ima veliko imanje i bolje uvjete za držanje npr. 15 pasa nego netko drugi za tri psa. Kada se radi o dobrobiti životinje, u ovom slučaju trebala bi biti presudna mogućnost osiguravanja adekvatnih uvjeta držanja. Ovo je osobito važno zato što se ovako predloženom odredbom otežava rad privremenim udomiteljima koji su važna karika u spašavanju pasa s ulica i iz kill skloništa. Nelogično je na ovaj način pooštravati uvjete pojedincima i udrugama koje spašavaju životinje dok, s druge strane, mnoge lokalne zajednice nisu uopće niti krenule provoditi zakonske odredbe koje se odnose na osnivanje skloništa i zbrinjavanje životinja, pa su jedino pojedinci i udruge oni koji odrađuju njihov posao, i to dobrovoljno i volonterski, ulažući vlastita financijska sredstva, trud i vrijeme u zbrinjavanje životinja, a što je obaveza jedinica lokalne samouprave. Stoga će ovako predložena odredba značajno otežati zbrinjavanje životinja koje provode privremeni udomitelji i udruge bez skloništa jer je teško zadovoljiti sve te uvjete koji se inače propisuju skloništima koja zbrinjavaju veći broj životinja. Nelogično je kažnjavati pojedince koji se jedini u svojoj zajednici ponašaju odgovorno i vrijedno rade na zbrinjavanju životinja dok se, s druge strane, ne sankcioniraju jedinice lokalne samouprave koje svjesno ne poštuju i ne provode za njih obvezujuće zakonske odredbe. U tom smislu podržavamo prijedlog Baranjske razvojne agencije Grada Belog Manastira o propisivanju obveze koncesionarima, koje su odabrale jedinice lokalne samouprave, na besplatnu veterinarsku skrb o životinjama koje su pronašli i s ulice spasili pojedinci koji ih udomljavaju jer ti pojedinci zapravo smanjuju trošak boravka životinja u skloništima i time smanjuju troškove svojih jedinica lokalne samouprave. Na to se nadovezuje i prijedlog da se pojedincima koji brinu o pronađenim napuštenim psima omogući besplatna veterinarska usluga na trošak jedinica lokalne samouprave. Ti pojedinci ulažu svoje vrijeme i vlastita financijska sredstva na liječenje, cijepljenje, mikročipiranje, kastraciju, prehranu i ostalu svakodnevnu skrb o psu te mu aktivno traže udomitelje. Time besplatno obavljaju posao jedinica lokalne samouprave, zbog čega je nužno propisati mogućnost za njih besplatnih veterinarskih usluga na teret JLS-a. Pojedinačni slučajevi ''sakupljača'' pasa koji o tim psima ne skrbe, ne udomljavaju ih, ne cijepe niti mikročipiraju te time ugrožavaju i dobrobit životinja i zdravlje ljudi i dalje se mogu sankcionirati drugim odredbama zakona. Članak 51. Prijedloga Zakona, koji propisuje uvjete držanja kućnih ljubimaca, definira postupanje prema kućnim ljubimcima, a neadekvatno postupanje zabranjeno je i odredbama iz članka 5. Želimo ukazati i na nelogičnost da se iz ovako predložene odredbe izuzimaju uzgajivači pasa koji profitiraju na uzgoju, a pritom se od njih ne traži udovoljavanje uvjetima kao za skloništa. Time im se izravno pogoduje jer će mnogi od njih i dalje moći držati ženke i štence u uvjetima koje nitko ne kontrolira. S druge strane, nastradat će pojedinci koji u svojem domu žele pružiti privremeni smještaj psima koje u skloništima čeka usmrćivanje, čime će se dugoročno utjecati na porast usmrćivanja životinja u skloništima. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Antoniji Pek uz ovaj članak.
380 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 9. Zabrana žigosanja kopitara Članak 9. (Izvođenje zahvata na životinjama) Prijedloga Zakona glasi: ''(1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva uključujući: 1. označavanje životinja protivno posebnim propisima iz područja veterinarstva''. Predlažemo izmjenu članka 9. na način da glasi: ''(1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela osjetljivih na bol te uklanjanje ili uništavanje dijelova organa ili tkiva ili cijelih organa ili tkiva uključujući: 1. označavanje kopitara i goveda žigosanjem te ostala označavanja životinja protivno posebnim propisima iz područja veterinarstva''. Obrazloženje: U Hrvatskoj je od 2009. godine propisano označavanje kopitara mikročipom, no i dalje je dopušteno vruće paljenje žigom, iako je to nepouzdan, nepotreban, zastarjeli i nehuman način označavanja životinja i dokazivanja vlasništva. Također, iako se goveda označavaju ušnim markicama, dopušten je izuzetak za označavanje bikova namijenjenih za sudjelovanje na kulturnim i sportskim događajima, za koje se propisuje, uz označavanje ušnim markicama, istovremeno označavanje paljenim žigom. Za ovu iznimku nema nikakvih medicinskih i znanstvenih opravdanja, a izuzetno narušava dobrobit životinja. Žigosanje se odvija bez primjene analgezije/anestezije i uzrokuje životinjama jaku bol i patnju ne samo u trenutku žigosanja nego i danima nakon toga. Užareni žig pritišće se na površinu kože oko 5 sekunda i izlaže kožu enormnoj vrućini. Ovisno o spretnosti osoba koje provode žigosanje, postoji opasnost od nekontroliranog širenja vatre sa usijanog željeza na ostatak dlake. Žigosana životinja na dan kada je žigosana ima povišenu temperaturu za 4 °C te sljedećih šest dana povišenu temperaturu za 2 to 4 °C. Dakle, životinje trpe bol i povišenu temperaturu još barem tjedan dana nakon žigosanja. Dio tijela koji je žigosan ima lezije tipične za opekline trećega stupnja s nekrotiziranog mesa. Nakon žigosanja može doći do infekcija i teškog zacjeljivanja rana. Istraživanja pokazuju da čak i kada bi se žigosanje vršilo uz anesteziju, životinji bi se još barem tjedan dana nakon žigosanja trebala davati sredstva protiv bolova i sredstva za snižavanje temperature. Postojala bi i opasnost pri žigosanju da životinja ne reagira zato što je pod anestezijom pa bi osoba koja žigoše držala užareni žig dulje na koži i uzrokovala jače opekline. Zbog bolnosti i zdravstvenih posljedica na životinje, vruće žigosanje zabranjeno je za sve ostale vrste životinja u Ujedinjenom Kraljevstvu, a vruće žigosanje konja zabranjeno je u Danskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Austriji, Škotskoj i Sjevernoj Irskoj. I druge države EU-a razmatraju zakonsku zabranu ove nepotrebne i životinjama izuzetno bolne prakse. Vruće žigosanje ne smatraju prihvatljivom metodom označavanja i traže zabranu te prakse i mnoge strukovne i ostale organizacije i institucije kao što su: British Veterinary Association, British Equine Veterinary Association, RSPCA, The British Horse Society, The Blue Cross, Animal Aid… Takvi žigovi nisu adekvatan način označavanja vlasništva, osobito kod konja, koji mogu živjeti 30 i više godina i koji promijene mnoge vlasnike tijekom svojega života, pri čemu se promjenom vlasnika mogu mijenjati podaci na mikročipu, no ne može se mijenjati žig na koži životinje. Nedostatak je i što se žig teško može iščitati kada preko kože izraste gusta zimska dlaka, a namjerno nanošenje boli životinji u svrhe koje nisu povezane s veterinarskim zahvatom u smislu liječenja nisu prihvatljive. Nema smisla koristiti metode koje uzrokuju životinjama veliku bol, a koje su nepotrebne jer su dostupni drugi, moderniji načini označavanja: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/data/file_10686.pdf. Čl. 18. Pravilnika o identifikaciji i registraciji kopitara (NN 123/09) propisuje da se označavanje kopitara sastoji od ''obveznog označavanja koje obuhvaća implantaciju transpondera i dijagramskog opisa vanjštine'' i ''dodatnog označavanja koje obuhvaća fizičko označavanje vrućim žigom''. Metode kao što su vruće paljenje žigom, hladnim žigom i tetoviranje predstavljaju alternativne metode označavanja i smatramo ih suvišnima. Aplikacija mikročipa kao metoda označavanja provodi se u svijetu od početka 1980-ih godina. Pokazala se kao siguran, praktičan i dugotrajan način označavanja koji je najprihvatljiviji sa stajališta dobrobiti životinja, a ujedno omogućava jasnu identifikaciju i cjeloživotno praćenje životinje te sadrži sve informacije o životinji. Stoga bi za sve pasmine, odnosno za kopitare u Hrvatskoj, uključujući lipicance i sl. pasmine kod kojih se i dalje primjenjuje žigosanje, trebalo vrijediti isključivo označavanje dijagramskim opisom i aplikacijom mikročipova. Dodatno označavanje vrućim paljenim žigom neprihvatljivo je te u Hrvatskoj treba zaživjeti moderan i što manje invazivan pristup pri označavanju kopitara, a jednako vrijedi i za goveda koja se već ionako označavaju ušnim markicama. Iako, gledano sa stajališta dobrobiti životinja, utiskivanje vrućeg žiga predstavlja veću bol životinjama, smatramo da treba biti zabranjeno i hladno žigosanje tekućim dušikom, odnosno suhim ledom s 99-postotnim alkoholom, kada se hladni žig drži na koži životinje 10-30 sekunda. U dopisu Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, koji smo dobili na uvid (http://www.prijatelji-zivotinja.hr/data/file_10685.pdf), navodi se da postoje slučajevi pomicanja transpondera s mjesta aplikacije te prestanak rada transpondera. Zbog tih pojedinačnih slučajeva postoji i dijagramski opis vanjštine konja, a osim toga propisano je da se konjima svake godine vadi krv (zbog pretrage na infekcioznu anemiju kopitara) pa se tom prilikom može kontrolno očitavati i transponder. Napominjemo da je Zakonom propisano i obavezno označavanje pasa mikročipiranjem te da i tu postoje slučajevi pomicanja transpondera, no to nije razlog da se propiše npr. dodatno označavanje cijele vrste nekom bolnom metodom. Označavanju konja žigosanjem protivi se i niz veterinarskih organizacija u svijetu, pa vjerujemo da su s njima suglasni i stručnjaci veterinarske struke u Hrvatskoj kada se radi o psihofizičkim posljedicama žigosanja za konje i o prijedlogu da se ta vrsta označavanja zabrani Zakonom. Uvažavajući razmišljanja i primjedbe iznesene na sastancima Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2016. godine, i sami smo kontaktirali uzgajivače pasmine konja koji svoje konje žigošu, iako to nije obavezno po uzgojnoj knjizi (borički arapski konj). Oni praksu žigosanja zagovaraju iz estetskih razloga, "da se odmah vidi da je to ta pasmina". Slažu se s time da ako se žigosanje ne provede stručno i ako konj nema odgovarajuću njegu nakon žigosanja (tretman rane), može doći do ozbiljnih komplikacija i konj tada jako trpi. Ono što je važno je da su suglasni s time da im identifikacija konja bez žigosanja ne bi bila problem (jer se konji ionako moraju označiti transponderom), s time da su nam spomenuli i metodu analize DNK-a (iz grive konja) koja je 100 % točna, ali i skupa. Naveli su primjer čistokrvnih aparskih konja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji se identificiraju i transponderom i analizom DNK-a; žigosanje im nije obavezno, ali ga mnoga plemena provode s tekućim dušikom, odnosno provode hladno žigosanje. Slažu se da je i bez žigosanja identifikacija konja pouzdana i spremni su prestali s tom praksom kada bi žigosanje bilo zabranjeno za sve konje - dakle, kada ni druge pasmine ne bi smjele koristiti žig. Naglašavamo i da se mikročipiranje radi mnogo prije žigosanja. Žigosanje se provodi najranije nakon 1,5 godine starosti konja (inače se s rastom i razvojem tijela žig deformira), a mikročipiranje se može provesti prije navršene 1 godine. Žigosanje je relikt i njegovo ukidanje (zabrana) ne bi izazvalo probleme, već bi "poznavatelji konja" morali uložiti malo više napora u prepoznavanje pasminskih obilježja konja (ako im je to važno) jer se ne bi mogli oslanjati samo na poznavanje žiga kao oznake pasmine (lipicanac bi i dalje bio lipicanac, samo mu to ne bi ''pisalo'' na butu). Što se tiče primjedbe članova Povjerenstva da bi nedostatak žiga mogao uzrokovati probleme kod raspoznavanja konja u hipotetskim situacijama gdje bi dva ili više "vlasnika" svojatali iste/og konje/a, smatramo da bi transponder bio sasvim pouzdana mjera identifikacije u kombinaciji s dijagramskim opisom i fotografijama konja (fotodokumentacija). U krajnje rijetkoj hipotetskoj situaciji kakva se spominjala, da se na istoj livadi nađu konji dvoje susjeda, oni se mogu privremeno označiti vrpcom oko vrata u određenoj boji i sl. Takve iznimne situacije ne mogu biti izlika za održavanje žigosanja kao bilo kakve, makar i dodatne metode označavanja konja. Što se tiče odgovora Državne ergele Đakovo i Lipik, koji smo dobili na uvid (http://www.prijatelji-zivotinja.hr/data/file_10684.pdf), ukazujemo na sljedeće: Označavanje paljenim žigom kao dodatno označavanje nema zdravstvenog, etičkog, ekonomskog ni bilo kojeg drugog opravdanja. Označavanje kao ''svojevrsni brend'' predstavlja se u odgovoru državne ergele kao pitanje estetike, što je neprihvatljivo s aspekta dobrobiti životinje. Također, paljeni žig nije ''dokaz kvalitete jedinke koja je označena'' već je to ožiljak nastao namjernim ozljeđivanjem tkiva. Ovaj argument osobito je neprihvatljiv u svjetlu činjenice da ravnatelj državne ergele stavlja žigosanje ispred psihofizičkog zdravlja jedinke. Vezano uz mišljenje ergele da pojedine pasmine konja slobodno migriraju po pašnjacima i nisu socijalizirane da bi im se moglo sigurno prići, postoje metode identifikacije za slobodno krećuće divlje životinje. Pritom nikome ne pada na pamet da iz istih razloga provodi npr. identifikaciju medvjeda žigosanjem. Prema čl. 132. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "uzima se da je pripitomljena životinja ničija ako sama od sebe izostane četrdesetdva dana", a s obzirom na to da je žigosanje u smislu dodatnog označavanja odgovornost vlasnika (prema Pravilniku o identifikaciji i registraciji kopitara), jesu li slobodno migrirajući konji zapravo ničije vlasništvo? Tko će voditi brigu o rehabilitaciji rane nakon žigosanja? Ako su to divlji konji, onda neka se identifikacija provodi kao i kod ostalih divljih životinja - bez žigosanja. Koliko god uljepšavali i opravdavali čin žigosanja konja, i dalje se radi o namjernom izazivanju teških opekotina. Izjednačavanje stresa koji konj doživljava žigosanjem s onim koji doživljava pri umetanju transpondera neopravdano je jer nakon žigosanja ostaje rana koja tek treba zarasti. Stoga je iznimno zabrinjavajuće što ravnatelj državne ergele odgovara: ''Povećanje tjelesne temperature životinje nakon primjene žigosanja nije poznato.’'' To pokazuje da se čak ni u državnoj ergeli ne prati zdravstveno stanje životinje nakon žigosanja pa se može pretpostaviti da se to čini još manje kada se radi o privatnim vlasnicima konja. Iz odgovora je očito da se konjima u ergeli ne daju ni nikakva sredstva za ublažavanje boli jer ravnatelj Korabi, iako bi to morao znati, nije upoznat s time da životinja nakon opekline ima povišenu temperaturu i da ju rana boli. U istraživanju na koje nas je uputio jedan član Povjerenstva (http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1090023311002905) navodi se: ''Branding caused a necrotising skin burn lasting at least 7 days. Moreover branding, but not microchip implantation (P < 0.001), was accompanied by a generalized increase in skin temperature which was comparable to low degree post-burn hypermetabolism in humans.'' Smatramo važnim da se g. Nidal Korabi upozna s tim informacijama, koje mu dosad nisu bile poznate. Nadalje, upućujemo na istraživanje (https://www.researchgate.net/publication/26330438_Evaluation_of_pain_and_inflammation_associated_with_hot_iron_branding_and_microchip_transponder_injection_in_horses) u kojemu se zaključuje: ''Hot iron branding elicited a significantly stronger aversive reaction indicative of pain than did microchip transponder injection (odds ratio [OR], 12.83). Allodynia quantified by means of skin sensitivity to von Frey monofilaments was significantly greater after hot iron branding than after microchip transponder injection (OR, 2.59)… The hot iron branding areas had significantly increased skin temperature and swelling (OR, 14.6)… Microchip transponder injection induced less signs of pain and inflammation and did not seem to pose a higher long-term risk than hot iron branding. Consequently, results indicated that hot iron branding does inflict more pain and should be abandoned where possible. (Am J Vet Res 2009;70:840–847).'' Također, korisno je istraživanje o čitljivosti žigova (http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1090023312003097) objavljeno 2013. godine, u čijem se zaključku navodi: "Despite the fact that hot iron branding caused lesions compatible with third degree thermal injury, it did not allow unambiguous identification of a large proportion of older horses. While the breed-specific symbol was consistently identified by three independent investigators in 84% of the horses, the double-digit branding number was read correctly by all three investigators in less than 40%. In conclusion, hot iron branding in horses causes lesions compatible with third degree thermal injury but does not always allow identification of horses." Citat iz istog istraživanja (http://www.seeker.com/horse-branding-under-fire-1767372544.html) ali drugog izvora: "'Branding is clearly associated with local tissue damage and the markings are often insufficiently clear to be decoded, even by experienced observers or after the horse has died,' Jörg Aurich further said. 'There really isn't any reason to continue to mark horses in this outdated way.'" Pri slanju mišljenja o zabrani vrućeg žigosanja škotskoj vladi (http://www.bhs.org.uk/our-charity/corporate-information/bhs-policies/hot-branding), Britanski konjički savez zajedno sa Savezom veterinara i savezom veterinara za konje navodi: ''The British Veterinary Association has been unequivocal in its stance on hot branding with the British Equine Veterinary Association also speaking out to decry the practice. The BHS recognises the value of professional veterinary opinion on this issue and is pleased to align itself with the BVA and BEVA." "In summary, the British Horse Society is opposed to the practice of hot branding of equidae and supports the Scottish Government's proposal to cease the issuing of specific authorisations." Dr. vet. med. Hans-Joachim Götz, predsjednik njemačke organizacije veterinara Bundesverbandes Praktizierender Tierärzte, prilikom donošenja zakonske zabrane žigosanja kopitara u Njemačkoj komentirao je: ''Označavanje vrućim žigom više nije u skladu s modernim standardima dobrobiti konja.'' Napominjemo i da je konj koji se dodatno označava žigosanjem dvostruko podvrgnut stresu – i kod označavanja transponderom i kod žigosanja, što je potpuno nepotrebno. Žigosanje kopitara je nanošenje tjelesne ozljede iz estetskih razloga, što je relikt iz vremena kada drugi način označavanja nije bio u upotrebi. Pritom nema nikakvu bitnu identifikacijsku vrijednost, nego se svodi na estetiku i ljudsku taštinu, kako bi ''obilježili'' svoje vlasništvo svima vidljivim znakom. Dakle, zaključak je da su implantirani transponder i dijagramski opis vanjštine konja u svim situacijama (normalnim i izvanrednim) pouzdana metoda identifikacije. Napominjemo još jednom da je žigosanje bolna, zastarjela i potencijalno opasna praksa zbog rizika razvoja komplikacija za zdravlje konja, koja je uvedena u vrijeme kada mikročipiranje nije postojalo. Kao metoda identifikacije žigosanje nije imuno na zloupotrebe i malverzacije s identifikacijskom dokumentacijom, dakle, ne sprečava "krađu identiteta". Iz svega navedenog, zaključujemo da je umetanje transpondera u kombinaciji s dijagramskim opisom vanjštine konja metoda kojoj nema ozbiljnih zamjerki, a kao praksa je već uhodana među uzgajivačima i među vlasnicima mješanaca i konja bez rodovnice. S druge strane, žigosanje uzgajivačima ima vrijednost ne toliko kao identifikacijska metoda (konje ionako moraju mikročipirati), nego tek kao metoda označavanja pripadnosti konja određenoj pasmini, što nije argument za održanje ove bolne i nepotrebne prakse. Svi argumenti u prilog zabrani označavanja kopitara žigosanjem potvrđuju potrebu da se predloženom zabranom omogući adekvatna zaštita konja, a da se pritom ne narušava ni na koji način zakonom propisano označavanje kopitara. Žigosanje prouzrokuje bol životinji, a kako se već primjenjuje označavanje životinja implantacijom transpondera i dijagramskim opisom vanjštine, odnosno ušnim markicama, ovu bolnu metodu nužno je zabraniti Zakonom. Nije prihvaćen Vezano za žigosanje kopitara pogledati odgovor Kruni Tarle uz članak 5. Zakona.
381 Prijatelji životinja ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 65. Davanje zemljišta za izgradnju skloništa Kako se često događa da lokalna samouprava nema zemljište na kojemu bi izgradila sklonište i to je realan problem koji otežava provedbu Zakona, tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine udruga Prijatelji životinja podržala je prijedlog predstavnika zagrebačkog Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo. Ponavljamo još jednom ovaj prijedlog i tražimo očitovanje o mogućnosti da se propiše Zakonom o zaštiti životinja. Prijedlog je da se u članak 65. Prijedloga Zakona doda novi stavak koji bi glasio: ''U slučaju iz stavka 1. kada je jedinica područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada investitor izgradnje skloništa za životinje, RH daje odgovarajuće zemljište bez naknade jedinici područne (regionalne) samouprave ili velikoga grada, uz uvjete da je isto predviđeno prostorno-planskom dokumentacijom i da jedinica područne (regionalne) samouprave preuzme obvezu rada skloništa najmanje 10 godina od dana ishođenja uporabne dozvole.'' Obrazloženje predstavnika Grada: ''Izneseni prijedlog temelji se na sljedećim razlozima: 1. Prema načelu supsidijarnosti, središnja vlada ne može se miješati u ono što je u nadležnosti lokalnih i područnih vlasti. Jedinice lokalne i područne samouprave imaju pravo na vlastite prihode, a središnja država je dužna pomagati jedinice lokalne samouprave (županije i veliki gradovi su sastavni dio lokalne samouprave). Izmjenama propisa u prošlosti došlo je do stavljanja novih nadležnosti lokalnim samoupravama, ali im za to nisu osiguravana potrebna financijska sredstva. 2. Davanje/poklon zemljišta (a uobičajeno je to poljoprivredno zemljište koje je temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu vlasništvo RH) RH pomaže regionalnoj samoupravi koja na taj način dobiva i konkretnu pomoć od strane središnje države. U sklopu razvoja i rada skloništa pitanje zemljište je jako bitno, ali predstavlja tek dio troška lokalne samouprave (npr. trošak građevinske dokumentacije, izgradnje i svih nadzora, komunalnog opremanja parcele – prilazni put, električna energija, plin, voda; opremanja s opremom za obavljanje djelatnosti itd.), ali je bitno da budući investitor (lokalna samouprava) dobije i pomoć od središnje države, makar i u ovom naturalnom obliku. U prijedlogu je pomoć namijenjena isključivo lokalnim vlastima uz utvrđivanje određenih uvjeta za darovanje. Na taj način izbjegavaju se mogućnosti špekulacija vezanih uz zemljište/a (preprodaje, prekid rada skloništa i njegova ''prenamjena'' u drugu namjenu itd.) s obzirom na to da zemljište na kojemu se gradi buduće sklonište nije komunalno uređeno (najčešće) te je u naravi oranica, pašnjak ili neplodno zemljište (katastarski). Za planiranu izgradnju i stavljanje u funkciju potrebno je niz znatnih financijskih ulaganja u komunalnu infrastrukturu. Komunalnim uređenjem infrastrukture, okolne parcele postaju pogodne za korištenje i za druge namjene (gospodarstvo, mješovita namjena, stambena namjena). Iz tih razloga u prijedlogu se navodi i svojevrstan 'osigurač' za korištenje zemljišta u skladu s ugovorom kojim se reguliraju imovinsko-pravni odnosi. Rok i njegova dužina mogu varirati. Ako uzmemo kao kriterij garanciju zgrade, tada je rok 10 godina, toliko su rokovi garancije (građevinski) na bitne elemente zgrade (krov, zidovi, itd.), ali ne bi bilo pogrešno staviti rok od 20 godina, s obzirom na to da se računovodstveno zgrada amortizira stopom od 5 % godišnje, što znači da će zgrada novog skloništa stavljenog u funkciju danas biti amortizirana kroz 20 godina. 3. Postojeći sustav skloništa u RH uglavnom ima jedan značajan problem – privatni sektor, ako se odluči na investiranje sredstava u izgradnju skloništa, očekuje i povrat investicije (zato se i formiraju trgovačka društva). Istovremeno postojeća regulativa (Zakon o proračunu, Zakon o javnoj nabavi) propisuju javnom naručitelju (gradovi, županije) da se za usluge (ako je vrijednost usluge viša od 200.000 kn) raspisuje otvoreni postupak javne nabave male vrijednosti. Iz tih razloga teško je vjerovati da će privatni poduzetnici ulagati značajna sredstva u opremu, infrastrukturu i osoblje, ako su svjesni da sljedeću proračunsku godinu ne moraju nužno pružati uslugu, a samim time njihova investicija predstavlja negativno poslovanje uz značajan financijski gubitak. Zbog toga je predloženo rješenje, kojim se lokalnim samoupravama osigurava zemljište, u biti mjera kojom se olakšava izgradnja skloništa (financiranog sredstvima proračuna, javno-privatnim partnerstvom ili drugim izvorima financiranja), bez obzira na to hoće li ih lokalne samouprave voditi same, putem neprofitnih organizacija (ustanove) ili vlastitih trgovačkih društava (tada je moguće izuzeće u smislu Zakona o javnoj nabavi) ili će se osigurati pružatelj usluge putem javne nabave najboljem ponuditelju.'' Navedeni prijedlog podržavamo i smatramo važnim uvrstiti ga u Zakon. Izgradnja skloništa predstavlja velik trošak jedinicama lokalne samouprave s obzirom na troškove izgradnje infrastrukture i potrebne građevinske dokumentacije. Stoga bi im pomoć države davanjem zemljišta bez naknade za gradnju skloništa itekako mnogo značila. Osiguravanjem zemljišta država bi olakšala izgradnju skloništa za životinje i potaknula lokalne samouprave da grade skloništa na vlastitom zemljištu umjesto da sklapaju ugovore s veterinarskim stanicama. Takva mogućnost bila bi za njih dugoročno financijski povoljnija i učinkovitija za provedbu Zakona. Nije prihvaćen Ovim Zakonom se propisuje zaštita dobrobiti životinja tijekom korištenja, međutim ne utječe se na pitanja u nadležnosti drugih tijela. Jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave trebaju postupati u skladu s posebnim propisima kojima se regulira dodjela državnog zemljišta.
382 Prijatelji životinja ZAŠTITA KUĆNIH LJUBIMACA, Članak 54. Uzgoji kućnih ljubimaca U Prijedlogu Zakona o zaštiti životinja izmijenjena je odredba koja se odnosi na uzgoje kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji. U članku 54., stavku 1. navodi se: ''Uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s tri i više rasplodnih ženki iste vrste životinja ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja o registraciji uzgoja koje donosi nadležno tijelo.'' U stavku 5. članka 54. dodaje se: ''Uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s manje od tri rasplodne ženke iste vrste životinja moraju se evidentirati kod nadležnog veterinarskog ureda prije prodaje životinja, a o evidenciji se izdaje potvrda.'' Udruga Prijatelji životinja predlaže da članak 54. glasi: ''Uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji ne mogu započeti obavljati djelatnost bez rješenja o registraciji uzgoja koje donosi nadležno tijelo.'' Obrazloženje: Iako je, uz registraciju uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s tri i više ''rasplodnih ženki'' ovim Prijedlogom propisana obveza evidentiranja kod nadležnog veterinarskog ureda uzgoja kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji s manje od tri ''rasplodne ženke'', nema prepreke da se propiše obavezna registracija svih uzgoja, neovisno o broju ''rasplodnih ženki''. Logično je da svi trebaju biti jednako registrirani i zbog zaštite životinja i zbog ravnopravnog položaja na tržištu. Udruga Prijatelji životinja potpuno se protivi uzgoju i prodaji životinja te njihovom iskorištavanju i manipuliranju njihovim reproduktivnim sustavom. No, s obzirom na trenutačno stanje svijesti građana i postojanje uzgajivača, neophodno je registrirati svakoga tko se bavi uzgojem i želi prodavati životinje, bez obzira na broj ''rasplodnih ženki'', jer su sada oni koji imaju manje od tri ''rasplodne ženke'' bez kontrole i to predstavlja sivu zonu uzgoja. Nema pravnog temelja da to budu samo oni koji imaju tri ili više ''rasplodnih ženki'' jer netko može imati npr. dvije ''rasplodne ženke'' psa, svaka ženka može godišnje imati dva legla s prosječno pet štenaca, što je dvadeset pasa godišnje na kojima neregistrirani uzgajivač ubire profit koji se nigdje ne bilježi i, što je još važnije, ne podliježe uvjetima koje propisuje Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji. Stoga je jasno da uzgoji s manje od tri ''rasplodne ženke'' mogu utjecati na tržište, kao i na dobrobit životinja, te bi nadzor i registracija takvih uzgoja pridonijeli konkretnoj kontroli i zaštiti životinja, ali i utjecali na smanjenje napuštenih životinja. Odredba koja obavezuje uzgajivače koji imaju manje od tri ''rasplodne ženke'' da se evidentiraju kod veterinarskog ureda prije prodaje životinja znači jedino prijavu legla, ali ti uzgajivači i dalje ne moraju plaćati porez, što je potpuno nelogično. Naime, godišnja zarada uzgajivača određenih skupih pasmina na dvije ''rasplodne ženke'', koje imaju velik broj štenaca, može premašivati 100.000 kuna. Nerazumno je da su takvi uzgajivači, samo zato što nemaju tri nego npr. dvije ''rasplodne ženke'', oslobođeni plaćanja poreza. Zakonski propisi određuju jednake tržišne uvjete za sve, neovisno o broju ''rasplodnih ženki'' ili bilo koje druge vrste trgovine koja se ne odnosi na živa bića. Apsurdno je da se npr. oni koji proizvode rakiju za vlastite potrebe moraju registrirati, a ako to ne učine, plaćaju novčanu kaznu u iznosu od dvije do deset tisuća kuna, dok se ne traži registracija za prodaju živih bića i zarađivanju na njihovu rasplođivanju, a time niti točno određeni uvjeti pod kojima je takav uzgoj dopušten. Neupitno je da neregistrirani uzgajivači krše odredbe Zakona o porezu na dohodak i Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Zakon definira poreznog obveznika kao fizičku osobu koja ostvaruje dohodak. Uzgajivači općenito, a osobito oni s manje od tri ženke, često su neregistrirani, a ubiru profit nekoliko puta godišnje te na taj način oštećuju državu za pozamašnu svotu novca. Time krše i Zakon o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti koji sankcionira slučajeve kada pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar, odnosno kada obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima te kada nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti. Prekršajne su sankcije za navedeno novčani iznos od 10.000,00 do 30.000,00 kuna, ali je sankcioniranje ovakvih uzgajivača svedeno na vrlo rijetke slučajeve. Tzv. ''čistokrvni psi bez papira'' svakodnevno se javno oglašavaju, čime se ugrožava dobrobit životinja i krše zakoni. Koliko su takvi slučajevi česti možemo vidjeti na primjeru internetskog oglasnika Njuškala. U kategoriji ''Kućni ljubimci'' na dan pregleda (siječanj 2016.) u kategoriji životinja za parenje nudila su se 874 oglasa, a u kategoriji ''Psi - prodaja pasa'' čak njih 1422. Pritom naglašavamo činjenicu da uz navedene oglase, koji su većinom oni od neregistriranih uzgajivača, postoji i zasebna kategorija za registrirane uzgajivačnice – ''Psi s rodovnicom''. Riječ je, dakle, o velikom području koje nije adekvatno pokriveno Zakonom. Zakon mora biti jednak za sve te treba zabraniti bilo kakvo oglašavanje za prodaju ako životinje nisu iz registriranog uzgoja i svi trebaju biti registrirani na jednak način. Stoga tražimo da se Zakonom o zaštiti životinja propiše obaveza registracije svih uzgoja, neovisno o broju ''rasplodnih ženki''. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Ani Karamarko uz ovaj članak.
383 Prijatelji životinja ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA, Članak 64. Neprofitni karakter skloništa za životinje Članak 64., stavak 1. Prijedloga Zakona glasi: ''Sklonište za životinje može osnovati fizička ili pravna osoba.'' Udruga Prijatelji životinja predlaže izmjenu ove odredbe na način da glasi: ''(1) Sklonište za životinje može osnovati fizička ili pravna osoba. (1a) Sklonište mora biti neprofitnog karaktera.'' Obrazloženje: Skloništa vođena od strane profitne organizacije za cilj imaju uzeti što je više moguće sredstava od gradova s kojima imaju ugovor i što manje sredstava uložiti u dobrobit životinja i provedbu zakonskih odredbi, kako bi njihovo poslovanje bilo profitabilno. Takva skloništa posluju na principima poduzetništva i ostvarivanja dobiti na štetu životinja o kojima vode minimalnu skrb, računajući da će ih ionako usmrtiti nakon 60 dana. Sve to rezultira većim troškovima za građane, manjom skrbi za životinje i manjim udomljavanjem životinja, te nepravilnom provedbom Zakona o zaštiti životinja. Kao udruga već dugi niz godina dobivamo pritužbe građana i drugih udruga za zaštitu životinja da velika većina voditelja skloništa ozbiljno zanemaruje zdravlje i dobrobit životinja radi vlastitih financijskih interesa. To potkrepljuju i brojne prijave tih ''skloništa'' i njihovih voditelja veterinarskim inspekcijama i Ministarstvu poljoprivrede. S obzirom na to da je u Prijedlog Zakona uvrštena odredba da sklonište mora ''osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih kućnih ljubimaca, osim ako je životinja označena pa je moguće pronaći posjednika i vratiti životinju'' (članak 66., stavak 1., točka 8.), još se više nameće nužnost da skloništa budu vođena na neprofitnoj osnovi. Naime, sredstva koja skloništa dobiju za zbrinjavanje životinja od jedinica lokalne samouprave trebaju biti utrošena na propisanu skrb o životinjama i ostale nužne materijalne troškove za vođenje skloništa, dok bi se sva dobit skloništa trebala koristiti za pokrivanje troškova obavezne sterilizacije životinja u skloništima. Problematično je što se rad profitnih skloništa povjerava privatnim poduzetnicima koje na otvaranje i rad skloništa motivira zarada, a ne briga o zaštiti životinja. Zato se rad takvih skloništa često povezuje s lošom skrbi za životinje i njihovim zlostavljanjem, kao i netransparentnim financijskim poslovanjem. Dobar primjer je grad Osijek u kojemu je gradska uprava sklopila ugovor s profitnom organizacijom kojoj je temeljem ugovora višestruko porasla dobit, grad je izgubio ogromnu količinu uloženog novca svojih građana, a učinilo se iznimno malo glede zbrinjavanja životinja i provedbe Zakona o zaštiti životinja. S druge strane, u istome gradu djeluje neprofitna organizacija koja dobiva višestruko manja sredstva od grada i odrađuje nekoliko puta veći posao glede zbrinjavanja, oglašavanja, udomljavanja životinja, edukacije građana i sprječavanja napuštanja, odnosno za puno manje novaca kvalitetnije i pravilnije provodi Zakon o zaštiti životinja, pomažući cijeloj zajednici. Primjer Zagreba pokazuje kako se je, za jednaki iznos uloženih novčanih sredstava od strane poreznih obveznika, prekidom ugovora s profitnom organizacijom i prelaskom skloništa pod gradsku ustanovu, dobila znatno veća efikasnost, veći broj zaposlenih, veći broj zbrinutih i udomljenih životinja, počela se provoditi edukacija i tako dalje. Primjer Grada Karlovca koji i dalje krši zakon i podupire netransparentan rad tvrtke CRPK d.o.o. kojoj je koncesijom povjerio poslove držanja i zbrinjavanja pasa s područja Karlovačke županije, pokazuje sve negativne aspekte ulaganja novca poreznih obveznika u profitne organizacije koje zbrinjavaju životinje. Za ilustraciju, iz dostavljenih podataka tvrtke CRPK d.o.o. u ''skloništu'' u Utinji, 2012. godine od ukupno uhvaćenih 536 pasa, usmrćeno je čak 289 pasa, dok ih je 79 umrlo. Udomljeno je samo 159 pasa, i to prvenstveno zahvaljujući velikom angažmanu i trudu volontera, a ne ''skloništa''. Navedeno ''sklonište'' višestruko je prijavljivano inspekcijama i već je 10 godina pod povećalom javnosti zbog grubih kršenja zakona i rada neusklađenog s propisima iz područja veterinarstva. Također, pod istragom inspekcija i medija je i Sklonište za životinje Pokupsko Cerje s kojim je Grad Velika Gorica imao potpisan ugovor o zbrinjavanju pasa. Iako sklonište dobiva mjesečno za svakoga psa iznos od 2000 kuna, psi se ne kastriraju jer vlasnik tvrdi da nema dovoljno novaca za to, zbog čega se razmnožavaju u skloništu; ne postoji informacijski centar niti je uložen ikakav trud oko oglašavanja pasa, vlasnik skloništa objašnjava da u skloništu nema izvješenih podataka o psima jer vlaga brzo uništi papir; radno vrijeme skloništa nije prilagođeno građanima; psi izlaze iz skloništa bolesni i preplašeni, a kujice skotne; broj udomljenih pasa je jako mali, a vlasnik skloništa odbija omogućiti volonterima udomljavanje pasa prije isteka roka od 60 dana govoreći: ''Radije ću ubiti psa, bolje mrtav u škrinji nego da je privremeno udomljen u loše uvjete.'' Umjesto financiranja privatnih poduzetnika golemim novčanim iznosima koje plaćaju porezni obveznici, za jedinice lokalne samouprave bilo bi daleko isplativije izgraditi skloništa koja će ostati vlasništvo gradova i koja jedino i funkcioniraju u provedbi Zakona o zaštiti životinja. Postojeći sustav profitnih skloništa neisplativ je i financijski i sa stajališta zaštite životinja i provođenja zakona. S druge strane, primjeri Čakovca i Varaždina pokazuju koliko učinkovitije i uz znatno manja sredstva neprofitne organizacije provode zakonske propise i uspješno udomljavaju životinje. Kada skloništa vode udruge za zaštitu životinja dobivena sredstva troše se racionalno jer takva skloništa vode pojedinci kojima je stalo do dobrobiti životinja i koji aktivno rade na njihovu zbrinjavanju i udomljavanju. Provođenje Zakona o zaštiti životinja znatno bi se olakšalo kada bi se napravio uvjet da skloništa moraju biti neprofitnog karaktera - udruge, ustanove, javne službe, dakle, organizacije kojima je prvenstveno stalo do kvalitetno obavljenog posla, nad čijim radom se vrlo lako može vršiti kontrola i koje nemaju interesa u stvaranju profita, a time i zanemarivanju dobrobiti životinja i pravilne provedbe Zakona te nemilosrdnog trošenja gradskog novca. U prilog tome govore i jednaka iskustva u drugim državama. Sve profitne organizacije koje se trenutačno bave tim poslom mogle bi i dalje nastaviti s radom ako to žele, samo što bi trebale osnovati neprofitnu organizaciju i nastaviti preko nje s radom. Zarađena sredstva morale bi ulagati u rad skloništa, čime bi se onemogućilo lako stvaranje profita od novca građana i na štetu životinja. Nije prihvaćen Pogledati odgovor Nataši Velenik uz ovaj članak.
384 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Podrške organizacija i institucija zabrani uzgoja činčila i drugih životinja za krzno Povodom prijedloga Ministarstva poljoprivrede 2015. godine da se izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti životinja ukine zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna uvođenjem izuzeća za uzgoj činčila (koje se u Hrvatskoj jedine i uzgajaju za krzno), domaće i inozemne institucije i organizacije uputile su dopise Ministarstvu i/ili našoj udruzi. Stručna mišljenja i dopise vezano uz izuzimanje činčila iz zabrane uzgoja životinja za krzno poslali su: Intergroup on the Welfare and Conservation of Animals (Međuskupina za dobrobit i zaštitu životinja) – pismo g. Janusza Wojciechowskija, zastupnika u Europskom parlamentu i predsjednika, bivšem ministru Jakovini. Intergroup on the Welfare and Conservation of Animals je radna skupina koju čine europski parlamentarni zastupnici koji imaju izravan uvid u zakone i praksu uzgoja životinja zbog krzna u svim članicama EU-a. Grupa je jedna od prvih osnovanih i s najduljim radom u sklopu Europskog parlamenta, a broji stotinjak članova: http://bit.ly/2c42vgV Ministarstvo zaštite okoliša i prirode: http://bit.ly/2cjwXFS Ured za dobrobit životinja Hrvatskog veterinarskog instituta: http://bit.ly/2ccwLI9 Nizozemsko Ministarstvo ekonomije - prijevod dopisa: http://bit.ly/299ZRsp ANIMA MUNDI (Republika Makedonija) uime još šest organizacija za zaštitu životinja: http://bit.ly/2bXdyfF One Voice (Francuska): http://bit.ly/2c78z6G Zelena akcija: http://bit.ly/2c6FJDH Udruga BIOM: http://bit.ly/2ch4WQw Djurens Rätt (Švedska): http://bit.ly/2cjzRu4 Zaklada Brigitte Bardot (Francuska): http://bit.ly/2cFElxa FOUR PAWS International (Njemačka/Austrija): http://bit.ly/2cFDEUt OVMPH (Odjel veterinara male prakse Hrvatske) – CSAVS-a, Hrvatske veterinarske komore: http://bit.ly/2c6Gg8P ADDA (Španjolska): http://bit.ly/2cnWxYN FFSA (Južnoafrička Republika): http://bit.ly/2cACsxB PETA Germany: http://bit.ly/2bXD7dD EDEV (Nizozemska): http://bit.ly/2cjyN9M Bont voor Dieren (Nizozemska): http://bit.ly/2bXeyAn Henk van Gerven, član nizozemskog parlamenta i jedan od inicijatora zabrane uzgoja životinja za krzno u Nizozemskoj, o čemu opširnije piše u dopisu koji je uputio ministru poljoprivrede: http://bit.ly/2bSCPBA Fur Free Alliance (FFA) – međunarodna organizacija koja okuplja 41 organizaciju za zaštitu životinja i milijune podupiratelja diljem svijeta. FFA aktivno prati zakonske promjene vezane uz uzgoj životinja radi krzna. Organizirala je u Europskom parlamentu predstavljanje dva detaljna izvještaja o praksi uzgoja i trgovine krznom u Europi te izvještava o slučajevima s farma na kojima je utvrđeno kršenje dobrobiti životinja: http://bit.ly/2cFE5hK. Prihvaćen Zakonom o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 135/06 i 37/13) određeno je desetogodišnje razdoblje nakon kojega je zabrana uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna stupila na snagu 01. siječnja 2017. godine.
385 Prijatelji životinja OSNOVNE ODREDBE O ZAŠTITI ŽIVOTINJA, Članak 5. Podrške osoba iz kulturnog i akademskog života zabrani uzgoja činčila i ostalih životinja za krzno ''Podržavam zabranu uzgoja činčila i drugih životinja zbog krzna. Na Filozofskom fakultetu u Splitu studenti imaju mogućnost pohađanja više kolegija na kojima se tematizira etika, a etika kao temeljna disciplina filozofije nije važna samo za razvoj svakog filozofa, već i za naše društvo u cjelini, a zasigurno se etičan pristup ogledava i u odnosu čovjeka prema svim živim bićima. S pogleda etike i morala smatram da uzgoj životinja zbog odjevnih predmeta nije opravdan u doba kada nailazimo na jednako kvalitetne odjevne predmete nastale bez nečije patnje.'' prof. dr. sc. Aleksandar Jakir, dekan Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu ''Ponosan sam što je Hrvatska donijela zakon o zabrani uzgoja životinja zbog krzna i ne vidim nikakav razlog da se iz tog zakona izuzmu činčile. Dajem potpunu podršku ovoj kampanji udruge Prijatelji životinja.'' Darko Rundek, glazbenik, dipl. redatelj kazališta i radiofonije, glumac ''Sva bića osjećaju. Sve je zapravo živo – kamen, drvo, cvijet... Mala djeca to znaju i bez da su o tome čitala ili čula, jer osjećaju Istinu. Slikovnice i knjige za djecu pune su životinjskih likova koji komuniciraju, proživljavaju i manifestiraju emocije i osjećaje jednako kao i ljudi. Poistovjećuju se s likovima životinja te, kroz njihove doživljaje i pustolovine, identificiraju se i uče komunicirati sa sobom i svojom okolinom. Danas, u vrijeme interneta i raznovrsnih medija koji prenose informacije i slike, nitko ne može reći da ''nije znao/znala'' da životinje osjećaju, da iskazuju osjećaje ne samo za svoju vrstu već i za druge vrste u njihovom carstvu! Često smo zatečeni i dirnuti reakcijama životinja koje izražavaju suosjećanje i ljubav, brižnost, strah... Pitam se: ''nisu li zapravo životinje evoluirale u odnosu na ljudska bića?'' Doista, nitko se danas više ne može opravdavati na neznanje, već samo na ravnodušnost, što zapravo vodi do bešćutnosti. Empatija ili suosjećanje, predmet je koji je nužno uvesti u svaku odgojnu i obrazovnu instituciju koja radi s djecom i mladima! U tome pravcu kreće se svaka prosperitetna, visoka i Prava Civilizacija. Zalaganje za prava svih životinja znači i zalaganje za slobodu ljudi u cjelini... U potpunosti podržavam svaku gestu koja vodi oslobođenju od patnje životinja, na bilo kojoj osnovi, a u ovom slučaju od uzgoja i zatočeništva malenih činčila.'' Dražen Jerabek, prof. likovne kulture i ilustrator Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek ''Nekoć sam nosila bunde. Tada sam imala svijest samo o ugroženim vrstama te sam sa zgražanjem gledala na ubijanje tih životinja u svrhu izrade odjeće. Tijek mojeg osvještavanja do danas događao se pristupom informacijama o proizvodnji odjeće životinjskog izvora. Postala sam strogi pobornik prava životinja da žive u skladu s prirodnom okolinom svoje vrste. Danas smatram da ne smijemo iskorištavati bilo koja živa bića, tj. ubijati ih za bilo kakvu korist, bila to odjeća, hrana ili kozmetika, a pogotovo za uzgoj u svrhu sportskog lova. Smatram da na to nemamo pravo. Zakoni trebaju biti ispred osviještenosti društva u kojemu živimo. Tko smo mi da razmnažamo i odlučujemo o živom biću?'' prof. art. Dunja Vejzović, operna primadona i glazbena pedagoginja ''Uzgoju činčila i drugih ne-ljudskih životinja u svrhu proizvodnje krzna oštro se protivim na temelju svog uvjerenja da je svaki oblik iskorištavanja, mučenja i ubijanja ne-ljudskih životinja etički nedopustiv i da bi stoga trebao biti i zakonski zabranjen. No, budući da se nalazimo u fazi epohalne tranzicije prema novom, biofilnom svjetonazoru, te odgovarajućim etičkim i pravnim principima i normama, spreman sam raspravljati o poboljšanju postojeće pravne regulacije i diferencirano pristupati pojedinim segmentima iskorištavanja, mučenja i ubijanja ne-ljudskih životinja. U tom pragmatičnom pogledu, smatram da je uzgoj činčila i drugih ne-ljudskih životinja u svrhu proizvodnje krzna na vrhu liste onih stvari koje se, bez ikakvih posljedica za ljudski život, može odmah zabraniti. Naime, ovdje se neka živa bića iskorištava, muči i ubija (i to na osobito divljački način) ne zbog zadovoljenja nekih vitalnih ljudskih potreba kao što su prehrana ili liječenje, nego zbog čistoga luksuza i zabave, tako da je taj aspekt industrije smrti u rangu s besmislenom i okrutnom eksploatacijom životinja u cirkusima, zoološkim vrtovima i lovstvu. S obzirom na prethodno rečeno, bezrezervno podržavam sve akcije koje su usmjerene na umanjivanje količine patnje i umiranja ne-ljudskih životinja, pa tako i akciju fokusiranu na činčile. Zabrinjavajuće je da pravna regulacija statusa ne-ljudskih životinja i njihovih prava nazaduje, usprkos nadama da će ostvareni napreci biti sačuvani i da će se poduzimati daljnji civilizacijski, kulturni i društveni proboji na tom polju.'' prof. dr. sc. Hrvoje Jurić Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ''Svog sina učim da su sva živa bića jednako vrijedna i da svi imaju pravo na život. Zna sve o prirodnom odabiru i hranidbenom lancu i razumije da će nekada netko stradati za dobrobit drugoga. Nikad nije čuo za Maslowa i hijerarhiju potreba, ali intuitivno to interpretira kroz osnovne fiziološke potrebe; Bambijevu mamu ubili su lovci jer su bili gladni (zasad ne ulazeći duboko u promišljanja o tome jesu li mogli jesti i nešto drugo!)… I sviđa mi se to kod njega; ta naivnost i nevinost – i muči me to što ću mu morati jednom pojasniti da ponekad živa bića stradaju i zbog zadovoljenja nekih drugih potreba - poput prestiža i odobravanja drugih. Mislim da će to teško prihvatiti. A meni je teško zbog toga. Puno učim uz svog sina. Nisam se previše angažirala oko ekologije dok nisam počela razmišljati kakav ću svijet ostaviti za njega. Nisam ni znala koliko ima zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta dok se on nije počeo interesirati za njih. I vjerojatno ne bih previše pažnje pridavala ovoj akciji da ne razmišljam o tome kako bi on reagirao na to. A on, kad šećemo po vani spašava gliste i puževe i odnosi ih u travu da netko ne stane na njih. Naljutio se na baku jer je zgnječila mrava u kuhinji. Spava s cijelom hrpom plišanaca, na čelu sa žabom gatalinkom i pjegavim daždevnjakom; kad mu ispričam za ovu akciju, sigurna sam da ćemo obitelj plišanaca proširiti i za jednu činčilu. I super mi je to. Sviđa mi se da je u ovoj ranoj dobi osjetljiv na druge i želim da takav ostane i kad odraste... Moj sin je jedinstven i u mnogočemu poseban, ali mislim da u ovom nije iznimka; većina njegovih vršnjaka iz vrtića reagira slično kao i on – čitaju priče i gledaju predstave u kojima su životinje glavni likovi, a tete ih svakodnevno pokušavaju naučiti temeljnim ljudskim vrijednostima. I upijaju kao spužve. I polako postaju prekrasni mali ljudi na kakvima svi priželjkujemo da ostane svijet. Ali to se valjda negdje putem odrastanja izgubi, zatomi, zaboravi… jer i prije 30-40-50 godina, djeca su bila djeca – neiskvarena, dobrohotna, empatična - a danas ipak neki od njih pokušavaju mijenjati zakon o zaštiti životinja stavljajući pritom u fokus neke druge motive, manje ili više različite od onih prema kojima su se vodili u djetinjstvu. I ne mogu se oteti dojmu da bi nam svima bilo bolje da malo više slušamo dijete pored sebe. Ili dijete u sebi. I ponovno osvijestimo temeljne ljudske vrijednosti koje su nam usađivali još u vrtiću. U tom duhu – slušajući dijete pored sebe (i ono u sebi) – podržavam kampanju udruge Prijatelji životinja usmjerenu na zabranu uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna.'' dr. sc. Koraljka Modić Stanke Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu ''Kao osviještena ekofeministica i veganka, izražavam oštro neslaganje s ukidanjem zabrane uzgoja životinja za krzno i dajem punu podršku nastojanjima svih udruga koje inzistiraju na tome da zabrana ostane. Više je nego ironično da se u ovakvoj ekonomskoj situaciji, u kojoj ima toliko egzistencijalno ugroženih ljudi, država brine kako da održi proizvodnju autentičnog krzna ne bi li utažila potrebe očito imućne populacije.'' prof. dr. sc. Lada Čale Feldman Redovita profesorica Katedre za teatrologiju i dramatologiju Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ''Žao mi je da 2016. godine Hrvatska nazaduje u pogledu odnosa ljudi prema životinjama. Umjesto da širimo prostor slobode, prostor prava životinja, zbog interesa pojedinaca i skupina i njihove sprege s političarima, danas se moramo boriti za stupanje na snagu odredbi vezanih uz zabranu uzgoja životinja radi krzna. Hrvatska na taj način pokazuje zabrinjavajuće nazadovanje u odnosu na političke trendove u Europskoj Uniji. Podsjećam da se u čl. 13. pročišćene inačice Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije navodi da su životinje čuvstvena bića, zbog čega Unija i države članice ''punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja''. Životinje imaju intrizičnu vrijednost, a mi ljudi kao jedna od mnogobrojnih vrsta na planeti Zemlji dužni smo se odnositi s poštovanjem prema drugim vrstama. Korištenje krzna životinja u odjevne svrhe predstavlja veliko moralno potonuće i to zbog tako otužnog razloga kao što je taština. Posebice kada imamo na umu da danas postoje prekrasne ekološke alternative. Stoga potpuno podržavam kampanju za zabranu uzgoja činčila i nadam se da ćemo zajedničkim snagama mijenjati društvo na bolje.'