Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI Hrvatska liječnička komora smatra potpuno neprimjerenim zdravstvene usluge poput pregleda za sanitarnu iskaznicu gdje zdravstveni djelatnik pruža zdravstvenu uslugu korisniku, te pritom rabi laboratorijsku opremu i potrošni materijal, za koju uredno isporučuje račun i prikazuje kao zdravstveni rad, predstavljati neporeznim davanjem, jer istom ne zadovoljava pretpostavke neporeznih davanja u smislu u kojem to prepoznaju financijski propisi. Stoga predlažemo iste izostaviti iz Registra neporeznih davanja Ministarstva financija. Mišljenja smo da zakoni iz područja zdravstva primarno imaju za cilj kako očuvati i unaprijediti zdravlje ljudi tako i unaprijediti funkcioniranje zdravstvenog sustava u cjelini. Izmjena postojećeg zakona prihvatljiva je sa stanovišta osuvremenjivanja i unaprjeđenja pojedinih procesa na koje se zakon odnosi, no navođenje financijske simulacije s razlogom odterećenja gospodarstva, kao jednog od glavnih uzroka promjene zakona čiji je cilj zdravlje, nije nam prihvatljivo. Ukoliko se pristupi izmjenama zakona (prihvaćanjem opcije 4.) istovremeno je potrebno započeti s izradom podzakonskih akata (pravilnika) koji bi olakšali implementaciju i provedbu zakonodavnih rješenja na svim razinama sustava. Ovo navodimo iz iskustva rada s postojećim zakonom gdje niti nakon gotovo 10 godina od usvajanja istog pravilnici nisu doneseni. Prilikom donošenja odluka zakonodavac bi trebao imati na umu da usvajanjem novog rješenje prvenstveno ne ugrozi postojeću epidemiološku situaciju što je od krucijalne važnosti kako za zdravlje stanovništva RH tako i za Hrvatsku kao turističku destinaciju te da ne dovede u pitanje opstojnost sustava preventivne medicine. Primljeno na znanje Izuzimanje zdravstvenih pregleda i zdravstvenog odgoja iz Registra neporeznih davanja nije predmet ovoga Nacrta iskaza. Prima se na znanje prijedlog zainteresirane javnosti u vezi s pravovremenim početkom izrade podzakonskih akata koje će biti potrebno donijeti nakon usvajanja zakonskog prijedloga.
2 Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI Nacrt prijedloga je nepotpun i tražimo da se isti proširi i uskladi sa navedenim vrlo ozbiljnim prigovorima Tragom brojnih prijava građana i pacijenata čija se prava učestalo povrjeđuju i krše, kao i analizom provedbe Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN br. 79/07, 113/08 i 43/09, dalje u tekstu: ZZPZB) koju je izradio pravni tim Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata (dalje u tekstu i kao: Udruga) nema nikakve dvojbe da je potrebno uskladiti sve njegove odredbe sa važećim pravnim poretkom u Republici Hrvatskoj (dalje: RH) te unaprijediti i osuvremeniti određena normativna rješenja posebno u odnosu na zaštitu prava na slobodan i informirani pristanak svakog pacijenta, osobito prilikom primjene posebnih mjera zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, uz zadržavanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi i zaštite javno-zdravstvenog interesa. Odredbe ZZPZB-a na koje mi nastavno ukazujemo nisu usklađene s pravnim poretkom RH, a djelomično niti sa pravnim sustavom Europske unije, što ukratko obrazlažemo. Budući da ovaj problem ima i izravan dugoročno negativni učinak, odnosno snižava stupanj povjerenja sve veće grupe građana i pacijenata (koji se obraćaju Udruzi tražeći pomoć) u jedan dio zdravstvenih djelatnika i jedan dio ponuđenih/nametanih im usluga, potrebno je žurno popraviti narušene odnose, osobito ako se želi zadržati što veći postotak građana koji će zadržati ili povratiti narušeno povjerenje u svoje liječnike te će prihvaćati preporuke zdravstvenih djelatnika za određenim imunizacijskim tj. preventivnim proizvodima i uslugama. Vrijeme uskraćivanja pacijenata u autonomnom i slobodnom donošenju odluka o vlastitom zdravlju pripada nekim prošlim vremenima, a ono u pojedinim slučajevima dovodi i do ekstremnih situacija da se pacijenti zbog straha i nepovjerenja ne javljaju svojem liječniku čak i kada bi to bilo zaista nužno. Nije pitanje da li više ili manje zakonodavstva, već da novo zakonodavstvo (tu se misli i na izmjene i dopune postojećih zakona) bude povoljno za poslovanje i građane, a kao što će se vidjeti i na tome planu postoje veliki problemi unutar određenih rješenja ZZPZB-a, što se sve da urediti i to relativno jednostavno te bez posebnih i dodatnih troškova po Državni proračun, uz možebitne velike uštede i druge pozitivne učinke od kojih ćemo navesti samo neke. Ukidanje nepotrebnog administriranja zdravstvenih djelatnika (koje k tome još narušava odnos povjerljivosti između pacijenata i njih, a u očima pacijenata ili njihovih zakonskih zastupnika od zdravstvenih djelatnika pravi neku vrstu zdravstvene policije koja je ključna u provođenju daljnjih represivnih mjera od strane Sanitarne inspekcije prema vlastitim pacijentima ili njihovim zakonskim zastupnicima, osim ako nam je uzor Kina koja ima zloglasnu „policiju za kontrolu populacije“ u čijoj nadležnosti je izdavanje dozvola za trudnoću, a nakon dozvoljenog broja porođaja propisana je obvezna ugradnja IUD-spirale ili obvezna sterilizacija jednog od partnera, obvezni periodični ultrazvučni pregledi i obvezni testovi urina za sve plodne žene, pritvaranje trudnica ili članova njihovih obitelji, prisilno provođenje pobačaja čak i neposredno prije termina poroda, kao i drakonsko kažnjavanje cijelih obitelji, konfiskacija ili uništavanje imovine. Istovremeno s time „nezakonito rođenima“ je uskraćen pristup pravu na obrazovanje, zdravstvenoj skrbi i drugim javnim uslugama. Svaka makar i djelomična sličnost sa RH je slučajna, jer je RH puno blaža budući da su zabilježeni slučajevi da se pojedinoj potpuno zdravoj necijepljenoj ili nepotpuno cijepljenoj djeci diskriminatorno i nezakonito uskraćuje pristup vrtićkim uslugama) i usklađivanje/ukidanje/ublažavanje represivnih mjera kojima su ovaj čas i sami zdravstveni djelatnici izloženi u situacijama u kojima im je trenutačno nemoguće raditi stručno, etično i pri tome u skladu sa svim propisima čime su neopravdano izloženi pravnoj nesigurnosti kojoj nisu doprinijeli pri čemu takav sustav izravno destimulira poštivanje temeljnog prava na obaviještenost pacijenta (jer čemu gubiti vrijeme i ograničene resurse, kada je to ionako obvezno, a čak se ne može birati niti proizvođač cjepiva, jer to ministar svojim internim dopisom određuje – apsurd ide do te mjere da su zabilježeni i slučajevi da su roditelji koji su sami kupili neko cjepivo koje nije bilo u internom dopisu, a za koje su oni vjerovali da je kvalitetnije i sigurnije od onoga u dopisu, morali ulaziti u prepirku sa zdravstvenim djelatnicima i postavljati ultimatume ili to ili ne pristajemo na cijepljenje). Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata traži da nadležno tijelo postupi sukladno svim pravilima i proklamiranoj strategiji o procjeni učinaka propisa, kao i da pokaže da je doraslo zadatku, jer u tom postupku treba pronaći načine za otkloniti ili barem poboljšati navedeno stanje kako bi svaki pacijent u RH sukladno čl. 2. Zakona o zaštiti prava pacijenata (dalje u tekstu: ZZPP) mogao konzumirati zajamčeno “opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova.” Sa žaljenjem moramo konstatirati kako posljednjih par godina sve više dolaze do izražaja povrede prava pacijenata koje nemaju nikakvo opravdanje niti pravnu utemeljenost i otklanjanje kojih nije povezano sa nikakvim materijalnim ili drugim teretom. Jedino što je potrebno da iste povrede prestanu jest da se ZZPZB (npr. čl. 40., čl. 41. st.3. i čl. 77.) uskladi sa važećim pravni sustavom RH, te ne čekajući završetak toga postupka, da se od svih odgovornih tijela i osoba zatraži prestanak daljnjih kršenja prava pacijenata i postupanje u skladu sa niže navedenim međunarodnim konvencijama i domaćim zakonodavstvom koje jamče svakome pravo na slobodni i informirani pristanak. Umjesto traženja načina kako ograničiti ili ukinuti navedeno temeljno pravo pacijenta, potrebno je početi tražiti načine kako što uspješnije štititi i ostvarivati isto pravo. Udruga se sve više susreće sa pozivima u pomoć brojnih roditelja (među kojima ima i zdravstvenih djelatnika, ali i brojnih drugih visoko obrazovanih građana RH, čak i doktora znanosti) koji prijavljuju da im se unutar zdravstvenog sustava RH prilikom nametanja imunizacijskih mjera krše roditeljska i druga prava te se krše prava njihove djece (čiji su oni zakonski zastupnici), a koja prava se nastavno precizno navode. Iako je početkom 2015. nadležno Ministarstvo ne poštivajući propisanu proceduru predstavilo nekvalitetan Prijedlog zakona koji je deklarativno trebao poboljšati položaj pacijenata, iz svega toga ovdje prigodno možemo istaknuti jedan dio glede istaknutih ciljeva kako je to napisao predlagatelj: „Zakonski prijedlog, u svrhu jačanja uloge pacijenta, koji tako prestaje biti objektom liječenja i postaje svjesnim i odgovornim subjektom, definira pravo na suodlučivanje pacijenta kao pravo koje obuhvaća pravo na obaviještenost i pravo na samostalno donošenje odluke, a koje se temelji na partnerskom odnosu pacijenta i zdravstvenog radnika koji neposredno pruža zdravstvenu uslugu. Dakle, obavijesti koje je pružatelj zdravstvene usluge obvezan dati pacijentu imaju za cilj informiranje pacijenta, odnosno pacijentu se daje mogućnost da kao laik donese odluku o (ne)prihvaćanju predloženog dijagnostičkog ili terapijskog postupka (informirani pristanak).“ Slijedom brojnih prijava koje je Udruga zaprimila iz svih dijelova Republike Hrvatske razvidno je da institut „obvezne imunizacije“ na način kako je to trenutačno uređeno ZZPZB-om, kao i općenito bilo kakvo nametanje drugih obveznih zdravstvenih usluga dovodi do grubih kršenja ljudskih prava i prava pacijenata koja su zajamčena brojnim dalje navedenim propisima (međunarodnim konvencijama, zakonima i dr.) te su protivna temeljnim načelima na kojima medicina funkcionira od Hipokrata do danas i to kroz dva temeljna stupa: 1. najviši stupanj suradnje pacijenta i liječnika do koje može doći isključivo kroz temeljni odnos povjerenja pacijenta u odabranog liječnika (npr. bez toga temeljnog povjerenja pacijent neće pravovremeno, a možda niti uopće doći do svog liječnika i potražiti od njega pomoć, a također neće s njime surađivati u otklanjanju svojih zdravstvenih tegoba ili glede bilo koje druge zdravstvene preporuke ili upute), te 2. slobodni i informirani pristanak pacijenta koji je u Republici Hrvatskoj zajamčen međunarodnim konvencijama te domaćim propisima. Sada već davne 2008. godine prof. dr. sc. Ksenija Turković u svome radu Pravo na odbijanje medicinskog tretmana u RH, Medicina Fluminensis Vol.44 No.2, str. 158.-170., detaljno je opisala loše zakonodavno stanje po pitanju prava pacijenata i jasno je obrazložila što RH treba napraviti, a što do danas nije učinjeno. Udruga se potpuno slaže s time da se koncept informiranog pristanka temelji na dvije temeljne premise: A) da bolesnik ima pravo na određenu količinu informacija potrebnu kako bi mogao donijeti informiranu odluku o preporučenom medicinskom tretmanu, i B) da bolesnik ima pravo prihvatiti ili odbiti prijedlog odnosno preporuku liječnika (BEZ IKAKVE DVOJBE pravo na odbijanje predloženog medicinskog zahvata samo je druga strana prava na davanje pristanka i s njim čini cjelinu). Budući je prof.dr.sc. Ksenija Turković vrsna stručnjakinja u navedenom području, a ista je trenutačno sutkinja Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, prigodno je izdvojiti još neke dijelove iz njezinog rada: „Sukladno načelu autonomije, slijedom rečenog, bolesnici trebaju donositi odluke o svom zdravlju nesputani vrijednostima svojih liječnika, farmaceutske industrije i ostatka društva. To je izuzetno važno jer svaki od njih ima vrlo različite kriterije vrednovanja kad se radi o ocjenjivanju kvalitete i trajanja života. ... Dok liječnici svoju odluku donose gotovo isključivo vođeni razlozima promaknuća zdravlja i očuvanja života bolesnika, bolesnici svoju odluku donose uzimajući u obzir vrlo širok spektar razloga: izbjegavanje agonije terminalne bolesti, izbjegavanje bola, invalidnosti, ovisnosti o pomoći drugih ljudi ili ponižavajućeg stanja, religijske razloge ili jaka filozofska uvjerenja, želju da se izbjegne opterećenje obitelji ili prijatelja, financijsko stanje, održanje dostojanstva i samopoštovanja i dr. ... Doktrina informiranog pristanka utemeljena na načelu autonomije duboko je promijenila i pomaže promijeniti odnos između liječnika i bolesnika. Koncept informiranog pristanka javio se prvo kod provođenja istraživanja. U kliničkoj medicini sve donedavno informirani je pristanak bio rezerviran samo za najkontroverznije zahvate i zahvate koji su smatrani etički egzotičnima. Danas se pak donošenje odluka i sudjelovanje u donošenju odluka o vlastitom zdravlju priznaje kao bolesnikovo ljudsko pravo. ... Danas, kao što je navedeno, prevladava mišljenje da je bolesnik taj koji ima pravo odlučiti o svim zahvatima na svom tijelu i o svom zdravlju, jer su tjelesni integritet i zdravlje osobna stvar svakog pojedinca. Volja bolesnika postavlja se kao vrhovni zakon (lat. voluntas aegroti suprema lex). Stoga, iako je pravo na odbijanje medicinskoga zahvata implicirano u različitim odredbama EKLJP i našeg Ustava, ipak je glavna svrha informiranog pristanka koji u sebi uključuje i pravo na odbijanje tretmana potvrditi autonomiju bolesnika te promovirati njegovo pravo na samoodređenje.“ Prilikom navođenja brojnih važećih pravnih izvora s kojima su brojne odredbe ZZPZB-a u izravnoj koliziji, prije svega valja istaknuti Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini (NN MU 13/2003; dalje u tekstu: Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini; izdvajamo samo relevantne dijelove), a odredbe te Konvencije sukladno članku 134. Ustava RH imaju nadzakonsku snagu, pa su po pravnoj snazi iznad ZZPZB-a. U Preambuli iste Konvencije jasno je i nedvosmisleno rečeno: „Države članice Vijeća Europe, druge države i Europska zajednica, koje su potpisnice ove Konvencije, Imajući na umu Opću deklaraciju o ljudskim pravima, koju je proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda 10. prosinca 1948, Imajući na umu Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950., ... Također imajući na umu Konvenciju o pravima djeteta od 20. studenoga 1989., Smatrajući da je cilj Vijeća Europe postići veće jedinstvo među svojim članicama te da je jedan od načina kojim valja postići taj cilj očuvanje i daljnje ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, ... Uvjerene u potrebu da se ljudsko biće poštuje kao pojedinac i kao pripadnik ljudske vrste, te priznajući važnost osiguranja dostojanstva ljudskog bića, Odlučujući da poduzmu takve mjere kakve su potrebne za zaštitu ljudskog dostojanstva i temeljnih prava i sloboda pojedinca u pogledu primjene biologije i medicine, Dogovorile su se kako slijedi: Članak 1. SVRHA I PREDMET Stranke ove Konvencije štite dostojanstvo i identitet svih ljudskih bića i jamče svima, bez diskriminacije, poštovanje njihova integriteta i drugih prava i temeljnih sloboda u pogledu primjene biologije i medicine. Članak 2. PRIMAT LJUDSKOG BIĆA Interesi i dobrobit ljudskog bića imaju prednost nad samim interesom društva ili znanosti. ... Članak 4. PROFESIONALNI STANDARDI Svaki zahvat na području zdravstva, uključujući istraživanje, mora se provoditi u skladu s relevantnim profesionalnim obvezama i standardima. II. Poglavlje PRISTANAK Članak 5. OPĆE PRAVILO Zahvat koji se odnosi na zdravlje može se izvršiti samo nakon što je osoba na koju se zahvat odnosi o njemu informirana i dala slobodan pristanak na njega. Toj se osobi prethodno daju odgovarajuće informacije o svrsi i prirodi zahvata kao i njegovim posljedicama i rizicima. Dotična osoba može slobodno i u bilo koje vrijeme povući svoj pristanak.“ Na web stranici nadležnog Ministarstva zdravstva dostupna je i Opća deklaracija o bioetici i ljudskim pravima koju je 33. generalna konferencija UNESCO-a donijela 19. listopada 2005., a koja također jasno uređuje navedena pitanja (odabrani isječci): „Članak 3. - Ljudsko dostojanstvo i ljudska prava 1. Ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne slobode moraju se poštivati u cijelosti. 2. Interesi i dobrobit pojedinaca trebaju imati prioritet nad samim interesom znanosti ili društva. Članak 5. - Autonomija i osobna odgovornost Treba se poštivati autonomnost osoba u donošenju odluka uz preuzimanje odgovornosti za te odluke i uz uvažavanje autonomnosti drugih. ... Članak 6. - Pristanak 1. Bilo koja preventivna, dijagnostička i terapeutska medicinska intervencija može se provesti samo uz prethodni i slobodni pristanak dotične osobe koji podrazumijeva dobivanje dostatnih informacija. Kada je prikladno, dotična osoba treba izraziti svoj pristanak a može ga i povući u bilo koje vrijeme i iz bilo kojeg razloga bez nepovoljnih posljedica i šteta. ...“ Budući je RH punopravna članica EU, a svi građani RH su ujedno i građani EU, valja izdvojiti i relevantne odredbe iz Povelje o temeljnim pravima Europske unije (2010/C 083/02; dalje u tekstu: Povelja): „...Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti; Unija se temelji na načelima demokracije i vladavine prava. Ona pojedinca postavlja u središte svog djelovanja uspostavom statusa građana Unije i stvaranjem područja slobode, sigurnosti i pravde. GLAVA I. DOSTOJANSTVO Članak 1. Ljudsko dostojanstvo Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Ono mora biti poštovano i zaštićeno. Članak 3. Pravo na osobni integritet St. 1. Svatko ima pravo na poštivanje njegovog ili njezinog fizičkog i mentalnog integriteta. St. 2. U području medicine i biologije osobito se mora poštovati sljedeće: (a) slobodni i informirani pristanak dotične osobe, u skladu s procedurama propisanima zakonom; ... Članak 4. Zabrana mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.“ Glede same Povelje ističemo odabrane informacije koje je EU Parlament objavio na web stranici: “Poveljom o temeljnim pravima određuju se temeljna prava koja Europska unija i države članice moraju poštovati pri provedbi prava EU-a. Riječ je o pravno obvezujućem instrumentu koji je donesen kako bi se izričito priznala i učinila vidljivom uloga koju temeljna prava imaju u pravnom poretku Unije. ... Povelja je postala pravno obvezujućom 1. prosinca 2009. Člankom 6. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) predviđa se da „Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima […], koja ima istu pravnu snagu kao Ugovori.” Povelja stoga čini primarno pravo EU-a te predstavlja parametar prema kojemu se ispituje valjanost sekundarnog zakonodavstva EU-a i nacionalnih mjera. ... Najveća vrijednost Povelje, međutim, ne leži u njezinu inovativnom karakteru, nego u izričitom priznavanju središnje uloge koju temeljna prava imaju u pravnom poretku EU-a. Drugim riječima, Poveljom se izrijekom priznaje da je Unija zajednica prava i vrijednosti te da temeljna prava građana leže u samoj srži Europske unije. ... prvom glavom, pod nazivom „Dostojanstvo”, štite se prava na ljudsko dostojanstvo, život i osobni integritet te se ponovno potvrđuje zabrana mučenja i ropstva.” Od relevantnih domaćih propisa s kojima je ZZPZB također u koliziji prije svega valja istaknuti dio koji uređuje tzv. “profesionalne standarde” i to Zakon o liječništvu (NN 121/03, 117/08): „MEĐUSOBNI ODNOSI LIJEČNIKA I PACIJENATA Članak 19. Svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja moraju se planirati i provoditi tako da se očuva ljudsko dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata, a posebno pravo na informiranost i samostalno odlučivanje. Liječnik je dužan u odnosu prema pacijentima postupati primjenjujući i poštujući odredbe posebnih zakona koji reguliraju prava pacijenata te odredbe Kodeksa Hrvatske liječničke komore. KODEKS MEDICINSKE ETIKE I DEONTOLOGIJE Članak 45. ... Kodeks medicinske etike i deontologije, polazeći od humanističkih načela i temeljnih vrijednosti društva, utvrđuje načela i pravila kojih se liječnici moraju pridržavati pri obavljanju svog zvanja. DISCIPLINSKE POVREDE Članak 50. Liječnik je disciplinski odgovoran ako: – povrijedi odredbe ovoga Zakona, – povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije Komore, – obavlja nestručno liječničku profesiju, – svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije, – ne ispunjava Statutom ili drugim općim aktom određene članske obveze prema Komori. Kaznena i prekršajna odgovornost liječnika ili disciplinska odgovornost u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ne isključuje disciplinsku odgovornost liječnika pred Komorom.“ U vezi s time valja istaknuti i odabrane isječke Kodeksa medicinske etike i deontologije iz 2006. (objava i u NN 55/2008, 139/2015): „Članak 2. ... 4. Poštovat će pravo duševno sposobnog i svjesnog pacijenta da dobro obaviješten slobodno prihvati ili odbije pojedinog liječnika, odnosno preporučenu liječničku pomoć. Kad pacijent nije sposoban o tome odlučivati, o tome odlučuje njegov zastupnik. Ako zastupnik nije nazočan, liječnik će, ako se s odlukom ne može pričekati, primijeniti, prema svom znanju, najbolji način liječenja. 5. Pregled i pružanje liječničke pomoći djeci i maloljetnim osobama liječnik će učiniti uz suglasnost roditelja ili skrbnika, odnosno starijih najbližih punoljetnih članova obitelji, osim u hitnim slučajevima. Liječnik će primijeniti najprikladniji postupak, a otkloniti zahtjeve laika koji bi mogli ugroziti zdravlje ili život djeteta i maloljetne osobe i uskratiti mjere zdravstvene skrbi. Pri sumnji na zloporabu ili zlostavljanje djece i malodobnih osoba, liječnik je obvezan upozoriti odgovorna tijela, obazrivo čuvajući privatnost i interes djeteta, odnosno maloljetne osobe. ... 8. Liječnik će na prikladan način obavijestiti pacijenta i/ili zastupnika o dijagnostičkim postupcima i pretragama, njihovim rizicima i opasnostima te rezultatima, kao i svim mogućnostima liječenja i njihovim izgledima za uspjeh te mu primjereno pružiti potrebne obavijesti kako bi pacijent mogao donijeti ispravne odluke o dijagnostičkom postupku i predloženom liječenju. 9. Obveza je liječnika pokazati razumijevanje za zabrinutost pacijentovih bližnjih, ispravno obavješćivati o njegovu stanju one za koje je pacijent dao odobrenje ili su njegovi zastupnici te s njima surađivati na pacijentovu korist.“ Navedeno propisuje i Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14, 70/16; dalje u tekstu: ZZZ) u čl. 124.: „Zdravstveni radnici su osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke. Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, studijskom smjeru logopedije te drugom visokom učilištu zdravstvenog usmjerenja, kao i u srednjim školama zdravstvenog usmjerenja, odnosno učilištu ili u srednjim školama koje imaju odobrenje za provođenje obrazovnog programa zdravstvenog usmjerenja. Obveza je zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima zdravstvene struke, na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi. Poslodavac je obvezan sve zdravstvene radnike koji neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu osigurati od štete koja bi mogla nastati u provođenju zdravstvene zaštite.“ Gore navedena prava zajamčena su i Zakonom o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04, 37/08) koji je poprilično jasan (makar bi i njemu dobro došlo unaprjeđenje i kvalitetna procjena učinaka, a što u bližoj budućnosti očekujemo od nadležnog Ministarstva ): „Pravo na suodlučivanje Članak 6. Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka. Pravo na obaviještenost Članak 8. Pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o: ... – preporučenim pregledima i zahvatima te planiranim datumima za njihovo obavljanje, – mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata, – svome pravu na odlučivanje o preporučenim pregledima ili zahvatima, – mogućim zamjenama za preporučene postupke, ... Pacijent ima pravo dobiti obavijesti na način koji mu je razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti.   Pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka Članak 16. Pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički, odnosno terapijski postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja. Prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka pacijent izražava potpisivanjem suglasnosti. ... “ Kako bismo dodatno potkrijepili nesporna prava svakog pacijenta, ali i navode po kojima su zdravstveni djelatnici, kao i ustanove u pravno neodrživoj situaciji valja spomenuti čl. 22. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji propisuje: „Prilikom korištenja zdravstvene zaštite osoba ostvaruje i prava sukladno zakonu o zaštiti prava pacijenata.“ Kao i u vezi s time povezane prekršaje iz ZZZ-a: „Članak 200. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 50.000 kuna kaznit će se za prekršaj zdravstvena ustanova ako: 1. uskraćuje osobama prava iz članka 22. ovoga Zakona, ... (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna i odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi. (3) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000 do 10.000 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. točke 1., 2., 5., 11. i 12. ovoga članka privatni zdravstveni radnik. Članak 203. (NN 82/13) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 50.000 kuna kaznit će se za prekršaj trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost ako: 1. uskraćuje osobama prava iz članka 22. ovoga Zakona,“ Stav Udruge temeljen na iskustvu brojnih žalitelja jest da možda najveću odgovornost za kršenja svih ranije navedenih prava uz stručna tijela nadležnog Ministarstva, snosi Sanitarna inspekcija koja pedijatrima šalje različite dopise i protokole u kojima osim što im nameće brojne administrativne poslove (u medijima su pojedini zdravstveni radnici koji napuštaju RH izjavili da im je previše administriranja i da se žele više posvetiti pacijentima), zastrašuje ih i daje uputu da su dužni širiti “pozitivan stav” o cijepljenju, pri čemu pojedini zdravstveni radnici koji imaju i drugačija iskustva i saznanja bivaju ograničavani u izvršavanju svoje zakonske dužnosti da izvijeste pacijenta i o svim “rizicima i opasnostima te rezultatima ... te mu primjereno pružiti potrebne obavijesti kako bi pacijent mogao donijeti ispravne odluke”. Navedeno postupanje je neetično i pravno rizično u slučaju eventualnih odštetnih parnica koje bi mogle proizaći iz takvog postupka, budući je temeljno načelo da pacijent svojim slobodnim i informiranim pristankom pristaje i na eventualne rizike koji bi mogli nastupiti, a to se odnosi samo na one rizike o kojima je bio propisno informiran. U tim istim uputama Sanitarne inspekcije citiraju se i pojedine odredbe Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi (NN 103/13), pri čemu se uopće ne spominje bilo kakva obveza ili upozorenje zdravstvenom radniku na pojačani oprez sukladno čl.11. st.1. toč.3. istoga koji propisuje: (1) Kontraindikacije za imunizaciju protiv bilo koje od određenih zaraznih bolesti (opće kontraindikacije) jesu: ... 3. preosjetljivost na komponente cjepiva; ...) niti se spominje važnost sagledavanja upozorenja sadržanih i u proizvođačevim uputama o konkretnom lijeku/cjepivu u vezi s istim člankom. Najveći broj žalitelja je upravo istaknuo problem da ne samo da ih na to nitko ne upozorava, nego još i gore, u situacijama u kojima oni zahtijevaju provođenje konkretnih pretraga i davanje konkretnih informacija, doživljavaju brojne neugodnosti ili jednostavno ostaju bez ikakvih konkretnih odgovora. Umjesto ostvarivanja prava na informiranje in concreto, doživljavaju gruba kršenja prije spomenutih prava te posredno kršenja prava djece koju oni zastupaju i brojne druge neugodnosti. U toj rastućoj skupini nalaze se brojni roditelji koji iskažu bilo kakvu vrstu dodatnog opreza (npr. u vidu traženja da se prije aplikacije određenog lijeka provedu određena testirana i analize preosjetljivosti njihove djece i sl.), ili koji iskažu suzdržanost, jednako kao i oni roditelji koji zbog bilo kojeg razloga (vjerskog – npr. jer ne žele koristiti cjepiva u čijoj proizvodnji su korištena ljudska abortirana tkiva fetusa; osobnog, iskustvenog – npr. imaju u obitelji teške i trajne posljedice izostale nakon cijepljenja i dr.) iskažu da ne žele cijepiti svoju djecu određenim cjepivom, jer smatraju da im moguće prednosti pojedinog postupka, ne pretežu nad mogućim rizicima obavljanja istoga postupka. A kontradikcije i razina pravne nesigurnosti je i tim veća te još razvidnije nezakonito postupanje Sanitarne inspekcije, budući je Udruga u posjedu dopisa koje je nadležno Ministarstvo u travnju 2016. godine uputilo KB Sveti Duh, voditelju Odjela za neonatologiju, u kojem dopisu se između ostalog navodi da su „pretpostavke za pristupanje cijepljenju informirani pristanak i neprisutnost preosjetljivosti djeteta na bilo koju komponentu cjepiva“. Navedeno stanje je neodrživo u uređenom pravnom sustavu i zahtijeva žurne promjene i usklađenja cjelokupnog ZZPZB-a sa pravnim sustavom RH kojemu taj propis također pripada i s kojim se grubo kosi. Za slučaj da sve navedeno nije i više nego dovoljno ističemo i činjenicu da bi pravni poredak RH zapao u nepodnošljivu proturječnost ako bi u nekim propisima (od kojih su mnogi međunarodne konvencije i po pravnoj snazi iznad zakona) neko postupanje dopuštalo ili bi se jamčila neka prava, dok bi jednim jedinim zakonom i pojedinim njegovim podzakonskim provedbenim aktima zabranjivao i kršio ista ta zajamčena prava i postupanja!? Glede ranije citirane Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini, a radi kristalno jasne situacije istaknuti ćemo još par citata iz ranije spomenutog rada prof.dr.sc. Ksenije Turković: „... Iz čl. 5. st. 1. Bioetičke konvencije proizlazi da, da bi bio valjan, pristanak bolesnika mora biti slobodan i informiran. Iz čl. 16. st. 2. ZZPP­a proizlazi da pristanak/odbijanje mora biti u pisanoj formi. U svakodnevnim situacijama obično se govori o “dobivanju pristanka,” kao da je davanje pristanka jedino što se od bolesnika očekuje. Liječnici u praksi često ne pružaju bolesnicima potrebne informacije da bi bolesnici mogli donijeti informiranu odluku, a ako bolesnik odbije preporučeni tretman, liječnike to često frustrira i ljuti. ... bolesnikovo pravo na samoodređenje liječnici nerijetko doživljavaju kao nepotrebno opterećenje koje valja ignorirati. Stoga se ozbiljnost priznavanja bolesnikova prava na pristanak testira u slučajevima u kojima bolesnik autonomno odluči izabrati tretman koji je drugačiji od onog koji mu je kao najbolji za njega ili nju preporučio njegov ili njezin liječnik, odnosno kad bolesnik donese odluku koja iz perspektive liječnika izgleda nerazumnom – odbije tretman ili se odluči za tretman čiji su izgledi na uspjeh u promaknuću zdravlja ili očuvanju života manji. ... Odbijanje predloženog medicinskog zahvata ne bi smjelo frustrirati liječnika. Najčešće bolesnici odbijaju predložen zahvat zbog negativnih posljedica koje takav zahvat može za njih imati. Nakon što bolesnik odbije predloženi zahvat, liječnik bi prvo trebao preispitati je li taj zahvat uistinu indiciran za dotičnu osobu te razloge zbog kojih bolesnik, odnosno zakonski zastupnik, odbija predloženi tretman. No liječnici su obično preopterećeni poslom i nemaju dovoljno vremena za podrobniji razgovor s bolesnikom, osim toga nerijetko smatraju da bolesnik nije u stanju razumjeti detaljnije objašnjenje razloga za poduzimanje određenog tretmana. ... Ukoliko je dobro informirani bolesnik donio svoju odluku o odbijanju predloženog tretmana sukladno svom sustavu vrijednosti, liječnik može jednostavno tu odluku prihvatiti. Liječnik ima pravo pokušati uvjeriti bolesnika da je važno i dobro za njega da prihvati predloženi tretman, ali uvjeravanje ne smije prerasti u pritisak ili prisilu. Liječnik mora biti svjestan svog autoritativnog položaja i treba voditi brigu o tome da konačna odluka pripada bolesniku.“ U prvoj i do sada jedinoj donesenoj Strategiji procjene učinaka propisa (NN 146/2012) jasno je stipulirano da „Vlada Republike Hrvatske, kao nositelj izvršne vlasti sukladno Ustavu Republike Hrvatske ..., teži usmjeravanju svih raspoloživih resursa i znanja na oblikovanje društva u kojem bi se ostvarila sva prava i slobode zajamčene Ustavom te stvorilo okruženje koje bi omogućilo bolji život građana. Kako bi se osigurala što bolja podloga za donošenje odluka, poboljšala kvaliteta zakonodavstva i poboljšalo javno upravljanje, Vlada Republike Hrvatske uspostavila je sustav procjene učinaka propisa. Kontinuirani razvoj sustava procjene učinaka propisa ključan je za preustroj, prilagodbu procesa odlučivanja na svim razinama i za postizanje što većeg stupnja pravne sigurnosti. Suvremena javna uprava podupire razvoj društva i tržišnog gospodarstva stvaranjem kvalitetnog zakonodavstva koje je fleksibilno i odgovara potrebama društva i gospodarstva. Kvalitetno zakonodavstvo preduvjet je razvoja, a procjena učinaka propisa jedan je od alata za izradu boljih politika i kvalitetnog zakonodavstva.“ Nema nikakve dvojbe da je time jasno iskazano „strateško usmjerenje Vlade Republike Hrvatske prema povećanju kvalitete zakonodavstva u Republici Hrvatskoj“. U istom dokumentu jasno piše: „suvremeno »pametno« zakonodavstvo zasniva se na načelu da novo zakonodavstvo ne smije stvarati dodatne prepreke razvoju društva i gospodarstvu. ... Općenito, vlade i tijela javne vlasti stvaraju zakonodavstvo kako bi ostvarili određene ciljeve, poput osiguranja kompetitivnih tržišnih uvjeta koji pružaju jednake prilike za sve; kako bi osigurale sigurnost i zaštitu građana; kako bi osigurali razinu socijalne zaštite; kako bi očuvali prirodu i zaštitili okoliš; kako bi stimulirali inovacije i investicije i dr. ... Za Europsku komisiju, cilj »pametnog« zakonodavstva je izraditi i provoditi visoko kvalitetno zakonodavstvo koje se temelji na načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti, čija izrada i provedba prati kreiranje javne politike od početka stvaranja zakonodavstva do revizije zakonodavstva. ... Postojeće i novo zakonodavstvo proizvod je kojeg konzumiraju gospodarski subjekti, organizacije civilnog društva i građani u svakodnevnom poslovanju i životu. Zakonodavni okvir treba dati stabilnost i jednostavnost zakonodavstva uz niske troškove konzumacije pravnih pravila i nepotrebne svakodnevne prepreke za one na koje se ta pravila odnose.“ Budući da „procjena učinaka propisa služi tijelima državne uprave odnosno stručnim nositeljima u prevenciji nedorečenih, nekvalitetnih, administrativnim preprekama opterećenih zakonskih propisa.“ kao i da je „procjena učinaka propisa alat kojim izvršne vlasti povećavaju kvalitetu zakonodavstva kroz otvoreno, transparentno i aktivno traženje učinkovitijih načina rješavanja problema i ostvarivanja zacrtanih ciljeva javnih politika bez stvaranja dodatnih prepreka građanima, organizacijama civilnog društva i poslovnoj zajednici uz stvaranje više pozitivnih učinaka, tj. koristi u odnosu na očekivane negativne učinke, tj. troškove.“ ovim putem Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata upravo traži dosljedno pridržavanje svega propisanog i navedenog. Isto tako valja istaknuti i da Udruga očekuje da se nadležna tijela pridržavaju metodologije za procjenu učinaka propisa te da istu primjene već za vrijeme kreiranja politike čime će poboljšati dijalog s onima na koje se ZZPZB odnosi. Prihvaćajući ove argumentirane i neoborive pravne, etičke i logičke argumente nadležno tijelo će ostvariti sve one koristi koje je zakonodavac imao na umu donoseći Zakon o procjeni učinaka propisa – „jednostavniji i usmjereniji rezultati, veća predanost sudionika cilju, učinkovitija implementacija i provođenje te povećana sukladnost koja doprinosi boljem ostvarenju ciljeva.“ Od nadležnih tijela Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, ali i svi pacijenti, očekuju da nipošto ne zanemare sve ozbiljne i obrazložene prigovore kao i da provedu temeljitiji i cjelovitiji postupak unaprjeđenja konkretnog ZZPZB-a čime će između ostalog biti zadovoljeno i načelo ekonomičnosti te će biti ostvareni pozitivni učinci na tome planu čime bi se spriječilo novo trošenje resursa (rad svih stručnih i nadležnih tijela u izvršnoj vlasti te naposljetku rad Hrvatskog sabora) u budućem zakonodavnom postupku koji bi naknadno rješavao problem na koji mi pravovremeno ukazujemo i za kojeg očekujemo da se optimalno riješi što prije, odnosno u postupku koji je upravo u ovoj početnoj fazi – izrada Nacrta prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa. Tražimo da se proširi i doradi Nacrt prijedloga iskaza o procjeni učinaka ZZPZB-a, kako bi konkretna procjena učinaka propisa u zakonodavnom postupku prije svega donijela više pravne standarde i više mogućnosti za odlučivanje o izboru rješenja za sve uočene probleme (dakle i za one na koje mi ukazujemo), tako što će donositeljima odluka između ostalog: • pružiti logičku strukturu koja daje podlogu za odlučivanje; • dati više strukturiranih informacija i činjenica na temelju kojih je moguće vidjeti širi okvir problema, rješenja i učinaka pojedinih rješenja; • identificirati koristi, troškove i rizike mogućih zakonodavnih rješenja i drugih nenormativnih rješenja omogućujući tako njihovu izravnu usporedbu; • ponuditi široku platformu za donošenje legitimne, pravedne i proporcionalne odluke jer je zakonodavan postupak otvoren, transparentan s jasnom porukom javnosti o strukturi problema, očekivanim učincima te odgovornosti za donošenje odluka u zakonodavnom postupku. Nesporno je da je u interesu RH je sprječavanje svih vrsta bolesti tj. da ima zdrave građane, ali ona ne bi smjela nametati jedan jedini postupak prevencije ili liječenja bilo koje od bolesti (s točno određenim proizvodom, točno određenog proizvođača!?), jer bi to bilo apsurdno i pravno neodrživo te u suprotnosti sa liječničkom etikom i općenito sa moralom društva. Osim toga bilo bi to klasično pogodovanje „izabranim proizvođačima“ i sprječavanje slobodnog tržišnog natjecanja, što onemogućuje da na tržištu pobijedi ili prednjači bolji tj. onaj koji će ponuditi bolji i sigurniji proizvod ili uslugu (omjer cijene i kvalitete, te omjer rizika i koristi). Time se eliminiraju pozitivni učinci konkurencije koja se međusobno tjera na konstantni napredak, a na korist svih krajnjih potrošača, tj. konzumenata tih proizvoda i usluga – tj. pacijenata. Osim što je to prirodno natjecanje sa svim povezanim pozitivnim učincima u Republici Hrvatskoj trenutačno isključeno, trenutačnim zakonskim „uređenjem“ povećava se stupanj ugroze pacijenata koji koriste takve proizvode iz razloga što su proizvođači izuzeti od odgovornosti, koju je preuzela RH koja odgovara za štetne posljedice cijepljenja (kao opasne djelatnosti) po objektivnom kriteriju, tj. za pravne laike, najstrožem mogućem kriteriju odgovornosti, dok oni koji zarađuju na cjepivima nisu u riziku da odštetno odgovaraju, pa samim time nemaju nikakvih zapreka u ostvarivanju ušteda na kvalitativnom i istraživačkom polju (opće je poznato da živimo u vremenu u kojem se profit mora ostvariti po svaku cijenu, pa se tako i sa troškovne strane reže sve ono što nije nužno i što poskupljuje proizvodni proces kako bi se i kroz takva rezanja tj. „uštede“ povećao profit – proizlazi na štetu neodređenog broja pacijenata/potrošača). Krajnji zaključak jest da se u praksi može i mora koristiti stručnim preporukama, ali te se preporuke nipošto ne smiju proglasiti zakonskom obvezom, a niti je to pravno moguće u trenutačno važećem pravnom sustavu RH bez istovremenog grubog narušavanja njegove kohezije te podrivanja temeljnih načela vladavine prava i pravne sigurnosti. Takvim rješenjem istovremeno bi se omogućio i daljnji razvoj preventivne zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj i zaštita temeljnih ljudskih prava i prava pacijenata. Primljeno na znanje Prima se na znanje prijedlog zainteresirane javnosti iz razloga što Nacrt iskaza ne obuhvaća redefiniranje obveza vezanih uz imunizaciju. Prima se na znanje prijedlog zainteresirane javnosti o usklađivanju važećeg zakonodavnog okvira u području zaštite pučanstva od zaraznih bolesti sa zakonodavnim okvirom kojim su uređena prava pacijenata.
3 Zdenko Jukić ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI Pozdravljam ujednačavanje cijena za zdravstvene preglede i tečajeve zdravstvenog odgoja. Po pitanju tečajeva zdravstvenog odgoja, predlažem zakonodavcu da dopusti korištenje naprednih informatičkih tehnologija ( npr. web edukacija), jer se na taj način može spriječiti stvaranja dodatnih troškova edukacije ( predavači, oprema, prostor, itd...), a da ne spominjem izgubljene radne sate radnika jer su sve edukacije najčešće organizirane unutar radnog vremena radnika. Na ovaj način rednik se može educirati više puta, kad god on to želi ili može, te birati ponavljanje djelova koji mu nisu jasni. Zakonodavac bi trebao točno definirati uvjete i način pod kojima komisija ispituje radnike koji rade neposredno s hranom. Predlažem zakonodavcu da preispita potrebu ponovnih zdravstvenih pregleda radnika nakon zaposlenja. Zdravstveni pregledi radnika prilikom zapošljavanja imaju smisla jer se na taj način dokazuje da radnik može raditi na poslovima koji imaju doticaj s hranom. Svi daljnji pregledi nemaju smisla jer je taj segment rizika predviđen unutar HACCP sustava i njegov su integralni dio. Ukoliko zakonodavac obveže SPO da mora slati radnike na ponovni pregled radnika ( nakon 6 mjeseci ili godinu dana), obveza prijavljivanja tegoba radnika nema smisla jer on ima "dokaz" da je zdrav ( valjana Sanitarna knjižica). Primljeno na znanje Prima se na znanje prijedlog zainteresirane javnosti vezano uz uvođenje naprednih informatičkih tehnologija (npr. web edukacija) u provedbi zdravstvenog odgoja. Prima se na znanje prijedlog zainteresirane javnosti vezano uz zdravstvene preglede prije zapošljavanja te tijekom radnog odnosa.
4 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI Predlažemo izmjenu i dopunu članka 38. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, NN,79/07., u smislu, da i privatni zdravstveni subjekti, u statusu pravne osobe mogu obavljati edukaciju u predmetu stjecanja znanja o higijeni i to osoba koje rade u neposrednom dodiru s hranom, te zdravstvene preglede osoba koje su pod zdravstvenim nadzorom, sve u području primjene općih mjera zaštite pučanstva od zaraznih bolesti (ustanove za zdravstvenu skrb iz članka 81. Zakona o zz, poliklinike iz članka 84. Zakona o zz i trgovačka društva za zdravstvenu djelatnost iz članka 116. Zakona). Obrazloženje: Usvojenom izmjenom i dopunom, prema prijedlogu UPPZ, suzbiti će se monopol u obavljanju navedenih djelatnosti i to samo od strane navedenih zdravstvenih subjekata u vlasništvu Države i županija, što nije u suglasju s odredbom članka 48. i 49. Ustava RH (monopoli su zabranjeni/omogućiti pluralizam vlasničkih interesa). Ako zavodi za javno zdravstvo obavljaju kontrolnu funkciju kvalitete hrane, na čiju kvalitetu indikretno utječe i higijena rada osoba, koje su do sada samo i isključivo educirali ti zavodi, ispada, da zavodi kontroliraju sami sebe, što je u suprotnosti s pravnim načelom „nitko ne može biti sudac u vlastitoj stvari“ (nemo iudex in causa sua). Potrebno je naglasiti, da zdravstvene preglede osoba koje su pod zdravstvenim nadzorom već i sada, prema odredbama Zakona o zz i Zakona o obveznom zo obavljaju privatne ustanove za zdravstvenu skrb koje u svom sastavu imaju registriranu djelatnost medicine rada i športa (osnivač zdravstveni radnik VSS) i zdravstveni radnici privatne prakse. Ako bi se usvojio prijedlog UPPZ, ustanove za zdravstvenu skrb obavljale bi i djelatnost edukacije u predmetu stjecanja znanja o higijeni osoba koje u obavljanju rada dolaze u neposredan dodir s hranom. U obrazloženju svog prijedloga za izmjenu i dopunu Zakona i Ministarstvo zdravstva je indirektno sugeriralo izmjenu Zakona u smislu prijedloga UPPZ, kada je nabrojene zdravstvene radnike VSS izuzela od navedene obveze stjecanja znanja o higijeni, vezano za područje hrane. Naime, navedeni zdravstveni radnici VSS nositelji su registrirane djelatnosti primarne i/ili sekundarne razine zz u navedenim pravnim subjektima iz članka 81., 84. i 116. Zakona o zz. Ako se usvoji prijedlog UPPZ, tada će zakonodavac postupiti identično kada je i kako je razbio monopol Crvenog križa u edukaciji kandidata za stjecanje statusa vozača motornih vozila u/za pružanje prve pomoći unesrećenom u prometnoj nesreći. Pravilnikom o minimalnim uvjetima ili posebnim pravilnikom, ministar zdravstva regulirao bi uvjete prostora, opreme i kadra za obavljanje djelatnosti edukacije radnika/osoba koje rade u proizvodnji i prometu hrane, identično kako je postupio i za edukaciju kandidata za vozača motornog vozila. Primljeno na znanje Prima se na znanje prijedlog zainteresirane javnosti vezano uz propisivanje mogućnosti da pored zdravstvenih ustanova, zdravstveni odgoj obavljaju i druge pravne osobe.
5 Zdenko Jukić ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI , 2. CILJEVI Pozdravljam prepoznat cilj smanjenja troškova poslovanja poduzetnika. Ovaj dio će posebno pozitivno ocijeniti tvrtke koje posluju na području Istre, Primorja, Dalmacije i Južne Hrvatske. Ogroman financijski udar je kada morate zaposliti sezonske radnike na tri mjeseca, a plaćate obveze koje traju duže od same potrebe za radnicima. Kada zapošljavate 100-ak sezonaca, za svakoga se mora osigurati pokrivanje troška od oko 500 kuna, što je ogroman trošak (cca 50.000 kuna) na početku sezone. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
6 Zdenko Jukić ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI , 3. MOGUĆE OPCIJE Ovaj prijedlog je već jednom prošao svu proceduru i bio je na dnevnom redu zadnjeg dana 7. saziva Sabora, 20. sjednica, točka 25. (http://www.sabor.hr/lgs.axd?t=13&id=78728) od 25. rujna 2015. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
7 Zdenko Jukić ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI , 7. PRAĆENJE PROVEDBE I EVALUACIJA Kao privatnik se moram osvrnuti, bez želje za daljnjim polemiziranjem, na stav da privatnici na ovaj način ostvaruju ekstra dobit. Privatnici ostvaruju profit od svog poslovanja što je temelj svakog poduzetničkog poduhvata. Problem koji je zakonodavac prepoznao je taj da je dio tog profita odlazio jedino organizacijama koje je osnovane i financirane iz proračuna osnivača ( grad, županija, država), a slijedom pravilnika koje su preferirale samo te organizacije.Na taj način nije bilo korektora tržišta na određivanje cijena njihovih usluga koje su same određivale. Željeli su tržišno zarađivati a bez utjecaja tržišta na njihovu efikasnost. Pozdravljam zakonodavca u prepoznavanju ovoga a i ostalih nedosljednosti koje se još nalaze u inim pravilnicima ovog ministarstva. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
8 Nastavni zavod za javno zdravstvo SDŽ ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI , 7. PRAĆENJE PROVEDBE I EVALUACIJA Ne mogu ne komentirati da će ušteda od cca 50 milijuna kuna " oslobodit mogućnost reinvestiranja čime će se potaknuti rast i razvoj privatnog sektora"??!! Čime se garantira da će privatni sektor "reivestirati " ušteđeno i da neće samo ostvariti extra profit? Zar je moguće da je da se s tako relativno malom "uštedom" može potaknuti gospodarstvo i privatni sektor? Da li je predlagatelj Zakona predvidio da je netko u sustavu ostao bez tih 50 milijuna ( Zavodi za javno zdravstvo, čija se djelatnost najvećim dijelom financira upravo iz tih prihoda) i da će se to odraziti na njihovo poslovanje? Novčani iznosi za primarnu zdravstvenu zaštitu koje Zavodi za javno zdravstvo ugovaraju sa HZZO-om niži su za 20-tak% od ostalih ugovornih subjekata primarne zdravstvene zaštite upravo iz razloga jer su dio prihoda za redovno poslovanje osiguravali temeljem Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Pripravnost koju su Zavodi dužni osigurati također ne ugovaraju s HZZO-om već se plaća iz sredstava koje ostvare na tržištu. Specijalisti zdravstvene ekologije plaćaju se iz tih sredstava jer je to jedina specijalizacija u RH koja se ne ugovara sa HZZO-om. Ovim izmjenama za godinu dana nećemo imati samo jedan "Imunološki Zavod" već 21. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.