Izvješće o provedenom savjetovanju - NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI ZA RAZDOBLJE OD 2017. DO 2022. GODINE

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Autonomna ženska kuća Zagreb NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI Iako je u dijelu “Međunarodni dokumenti usmjereni zaštiti od nasilja u obitelji” navedena Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te su i pojedine aktivnosti usmjerene na ratifikaciju navedene Konvencije, sam naziv strategije, odnosno područje kojim se ona bavi nije u skladu s Konvencijom. Naime, iz naziva i aktivnosti strategije izostavljeno je imenovanje žena kao većinskih žrtava rodno uvjetovanog nasilja (Konvencija nosi naziv Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji). Prema izjavama premijera ratifikacija Konvencije je najavljena za 2017. godinu, a budući da se strategija odnosi na razdoblje do 2020. godine, ukoliko Konvencija bude ratificirana, ova strategija će biti u potpunom nesuglasju sa ratificiranom Konvencijom. Nasilje nad ženama kojim se bavi Konvencija nije nužno nasilje u obitelji i bitno je da strategijom budu obuhvaćeni i svi oblici partnerskog nasilja, uključujući nasilje od strane osobe s kojom je žrtva sada ili je bila u prošlosti u emotivnoj ili seksualnoj vezi, a to ne mora biti obiteljsko nasilje. Predlažemo da se u naziv Strategije i aktivnosti predviđene Strategijom uvede termin «nasilja nad ženama i nasilje u obitelji» u skladu sa Istanbulskom Konvencijom. Nije prihvaćen Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji uključuje široko područje zaštite žena žrtava nasilja te žrtava nasilja u obitelji.Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine, kao i prethodne nacionalne strategije, odnosi se na zaštitu žrtava nasilja u obitelji te se poziva na relevantne članke Konvencije u dijelu zaštite od nasilja u obitelji. Ujedno, Nacionalna strategija dio je cjelovitog pristupa zaštite svih žrtava nasilja u obitelji bez obzira na spol. Područje nasilja nad ženama posebno je područje Nacionalne politike za ravnopravnost spolova budući se ista bavi pitanjima prava žena u širem smislu i više područja primjerice zdravstva, političke participacije, nasilja nad ženama i drugo. Uvažavajući širinu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te činjenicu da je Republika Hrvatska potpisnica iste, nacionalni i strateški dokumenti iz djelokruga Konvencije trebaju biti usklađeni s istom, svaki u svom dijelu.
2 Autonomna ženska kuća Zagreb 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, II. ZAKONODAVNI OKVIR IZ PODRUČJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI U dijelu u kojem je opisan zakonodavni okvir zaštite od nasilja, u potpunosti je izostavljen Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, unatoč činjenici da su životno partnerstvo i neformalno životno partnerstvo zakonom definirani kao zajednice obiteljskog života. Iz toga proizlazi da ova Strategija ne obuhvaća čak ni nasilje u svim obiteljskim zajednicama, već su zajednice obiteljskog života lezbijki i gejeva koje zakon definira kao životna partnerstva, potpuno izostavljene, što je suprotno Zakonu o životnom partnerstvu koji je na snazi i predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju spolne orijentacije. Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama - Schalk i Kopf protiv Austrije (broj 30141/04, presuda iz 2010.g.) jasno definirao da se istospolne zajednice smatraju obitelji prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe. UN Odbor za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena je u zaključnim primjedbama za Hrvatsku od 61 . sjednice iz 2015. godine posebno naglasio diskriminaciju lezbijki, biseksualnih i transrodnih žena, te probleme u sankcioniranju nasilja i diskriminacije u kojima su žrtve lezbijke. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u članku 4. stavku 3. definira da «Implementacija odredbi Konvencije od strane potpisnica, osobito mjera koje se odnose na zaštitu žrtava mora biti osigurana bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje. nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, podrijetlo po rođenju, spolna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračni status, status migranta ili izbjeglice ili drugi status. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14) definira (u čl. 2.) životno partnerstvo kao zajednicu obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljenu pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama tog zakona. Neformalno životno partnerstvo (čl. 3.) je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva. Načela iz Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (čl. 6.) na kojima se zasniva životno partnerstvo uključuju ravnopravnost, međusobno poštovanju dostojanstva, međusobnom pomaganju i uvažavanju životnih partnera. Zabranjen je svaki oblik nasilja u zajednici obiteljskog života, a prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u njoj uređuje se posebnim zakonom. Zabranjen je svaki oblik diskriminacije, izravne i neizravne, temeljem sklopljenog životnog partnerstva, seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Predlažemo da se u točku unutar poglavlja Uvod «Zakonodavni okvir zaštite od nasilja u obitelji Republike Hrvatske» kao i u poglavlje «Zakonodavni okvir zaštite od nasilja u obitelji Republike Hrvatske» uvrsti Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola te njegove odredbe koje se tiču obiteljskog nasilja. Nacionalna strategija treba uključivati aktivnosti koje se tiču zaštite od nasilja za sve žrtve partnerskog nasilja i nasilja u obitelji bez obzira na spolnu orijentaciju i bračni status, u skladu sa pozitivnim zakonima RH i međunarodnim konvencijama. Djelomično prihvaćen Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine, kao i prethodne nacionalne strategije, odnosi se na zaštitu žrtava nasilja u obitelji te se poziva na relevantne članke Konvencije u dijelu zaštite od nasilja u obitelji. U svom uvodnom dijelu Nacionalna strategija navodi relevantne statističke podatke Ministarstva unutarnjih poslova koji ukazuju na činjenicu da su u najvećem broju slučajeva žene žrtve kako prekršaja i kaznenih djela nasilja u obitelji, tako i kaznenih djela ubojstva te je isto izrijekom konstatirano. Međutim, budući je obveza države prema Ustavu RH (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) i važećim zakonskim odredbama štititi sve žrtve nasilja i Nacionalna strategija dio je cjelovitog pristupa zaštite svih žrtava nasilja u obitelji bez obzira na spol. Vezano uz navode o partnerskom nasilju te da se Strategijom obuhvate i svi oblici partnerskog nasilja, uključujući nasilje od strane osobe s kojom je žrtva sada ili je bila u prošlosti u emotivnoj ili seksualnoj vezi, a to ne mora biti obiteljsko nasilje ističemo da se predmetna Nacionalna strategija odnosi na zaštitu od nasilja u obitelji. U tom smislu Nacionalna strategija odnosi se na sve oblike nasilja u obitelji te, sukladno važećim zakonskim odredbama, primjerice Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, br. 137/09, 14/10 i 60/10) i Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15), članovima obitelji smatra i bračne i izvanbračne drugove, bivše bračne i izvanbračne drugove, životne partnere ili neformalne životne partnere, dakle osobe koje žive u istospolnoj zajednici prema posebnom propisu. Slijedom navedenoga Nacionalna strategija niti u jednom svom dijelu ne isključuje zaštitu životnih partnera definiranim Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola. Na navedeno ukazuje i činjenica da u Nacionalnoj strategiji nisu navedene definicije obitelji niti članova obitelji budući da se Strategija odnosi na zaštitu svih osoba koje čine obitelj i njezine članove, odnosno zajednicu obiteljskog života prema posebnim propisima. Prihvaća se prijedlog da se u uvodnom dijelu Nacionalne strategije uz ostale navedene važeće zakone Republike Hrvatske navede i Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola
3 Autonomna ženska kuća Zagreb 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, III. ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA Prostore u kojima djeluju skloništa treba prilagoditi za boravak osoba s invaliditetom, ali pri tome treba voditi računa da sva skloništa nužno ne moraju biti prilagođena, nego da dovoljan broj skloništa treba zadovoljiti potrebe, jer će se u protivnom ponovno dešavati situacije da se u prostor tajnih skloništa ulazi bez prijeke potrebe, te se time narušava sigurnost smještenih žrtava i omogućava se kompromitacija tajne adrese. Nije prihvaćen Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji određuje mjere namijenjene zaštiti svih žrtava nasilja u obitelji te i kompletna infrastruktura treba biti prilagođena. Uvjeti, odnosno minimalni standardi pružanja socijalnih usluga propisuju se za sve pružatelje usluga prema korisničkim skupinama te ih svi trebaju zadovoljiti. Pitanje čuvanja tajnosti adrese skloništa obveza je u radu svih državnih službenika koji dolaze provesti očevid sukladno važećim propisima, a kršenje radnih obaveza za posljedicu ima povredu službene dužnosti i sankcije.
4 Autonomna ženska kuća Zagreb 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, III. ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA Financijska potpora organizacijama civilnog društva koja rade na prevenciji pojave i zbrinjavanju i potpori žrtvama nasilja treba biti redovna, dostatna i kontinuirana. Kada se potpora prekida ili je nedostatna, ona de facto ne ispunjava svrhu i onemogućava rad organizacije. Primljeno na znanje Navedeno će biti uzeto u obzir prilikom objave natječaja i dodjele financijskih sredstava.
5 Autonomna ženska kuća Zagreb 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, II. ZAKONODAVNI OKVIR IZ PODRUČJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI Protokol o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji se ne provodi. Od žrtava nasilja se ne uzima sveobuhvatna izjava, te se prijavljuju i žrtva i počinitelj nasilja. Primljeno na znanje Navedene primjedbe bit će uzete u obzir prilikom izrade izmjena Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.
6 Autonomna ženska kuća Zagreb 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, II. ZAKONODAVNI OKVIR IZ PODRUČJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI 1. S ciljem poboljšanja pravnog okvira zaštite od partnerskog nasilja i drugog nasilja u obitelji potrebno je promijeniti kaznenopravnu politiku i pristup zaštiti žrtava nasilja i to na način da se u Obiteljski zakon uvedu privremene mjere zaštite koje u hitnim postupcima mogu izdavati građanski sudovi. Time bi se prekinula loša praka da se zbog efikasnosti mjera zaštite u prekršajnom zakonodavstvu, predmeti partnerskog i drugog obiteljskog nasilja razmatraju pred prekršajnim a ne kaznenim sudovima. 2. Partnersko i drugi oblici obiteljskog nasilja trebaju biti procesuirani primjenom kaznenog a ne prekršajnog zakona zbog velike društvene opasnosti i posljedica koje prouzročuje. Ukoliko pak Republika Hrvatska ustraje u izradi novog zakona o zaštiti od nasilja u obitleji treba implementirati Istamulsku konvenciju i osigurati zaštitu osobama koje su u emotivnoj ili sexualnoj vezi jer je etiologija rodno uvjetovanog nasilja ista. Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja u obitelji definira svrhu zaštite žena i potrebu suzbijanja svih oblika diskriminacije. Člankom 3. b Konvencije dane su definicije te je propisano da se nasiljem smatraju sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju između partnera neovisno o tome da li počinitelj i žrtva imaju isto prebivalište, te dakle neovisno i o činjenici imaju li zajedničko dijete ili nemaju. 3. Trebalo bi promijeniti članak 87 st. 9. Kaznenenog zakona, te definirati da su bliske osobe članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug ili istospolni partner, osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu, osobe koje se nalaze ili su se nalazile u emotivnoj ili seksualnoj vezi. Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja u obitelji definira svrhu zaštite žena i potrebu suzbijanja svih oblika diskriminacije. Člankom 3. b Konvencije dane su definicije te je propisano da se nasiljem smatraju sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju između partnera neovisno o tome da li počinitelj i žrtva imaju isto prebivalište. Zbog toga predlažemo da se bliskom osobom smatraju i osobe koje se nalaze ili su se nalazile u emotivnoj ili u seksualnoj vezi. Namjera je proširenjem dosega KZ suzbiti i sankcionirati rodno uvjetovano nasilje kao specifičan oblik nasilja protiv žena . Radi se o nasilju koje nesrazmjerno pogađa žene i najčešći je oblik kršenja ljudskih prava i oblik diskriminacije žena. Primljeno na znanje Sukladno zadanoj mjeri Nacionalne strategije iz područja Zakonodavni okvir izradit će se komparativni prikaz zakonodavstva iz područja zaštite od nasilja u obitelji te preporuke za usklađenje zakonodavnog okvira Republike Hrvatske sa Konvencijom Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, a što će se razmotriti pri izradi novih zakonskih prijedloga.
7 Autonomna ženska kuća Zagreb 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, II. ZAKONODAVNI OKVIR IZ PODRUČJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI U komentarima na Nacionalnu strategiju , ali i u javnosti u posljednje vrijeme, problematizira se sa pojmom roda, te ga se povezuje sa rodnom ideologijom, pri čemu se nastoji stvoriti dojam da Istambulska konvencija uvodi novu sumnjivu terminologiju, te se predlaže zamjena termina roda terminom spola. Zbog toga bi bilo korisno definirati pojmove. Rodna ideologija definira kao termin - nastao u katoličkim krugovima nakon 2000. godine - za skup ideja, očekivanja i djelatnosti koji je u zadnjem desetljeću XX. stoljeća proizašao iz tzv. feminizma trećeg vala, te je u velikoj mjeri vezan uz institucionalne tzv. rodne studije - sveučilišne ustanove osnovane u svrhu izučavanja i promicanja feminizma i LGBTIQ aktivizma. S druge strane, pojam roda postoji u hrvatskom jeziku desetljećima bez ikakvih propitivanja i pogrešnih i malicioznih interpretiranja u javnosti. Rod se u jezikoslovlju odnosi na podjelu nekih riječi po biološkom ili sociološkom rodu. Analogijom, isti se izraz koristi kod drugih podjela, iako mnogi autori prefiriraju termin imenska klasa. Bitno je da se riječi drugačije gramatički ponašaju ovisno o tome u koji rod (klasu) pripadaju. Po tradicionalnom opisu, u hrvatskom jeziku postoji muški, ženski i srednji rod. Hrvatski se jezik tradicionalno opisuje kao jezik s tri roda, koji se iskazuju na imenicama, pridjevima i zamjenicama. Za imenice je rod fiksan, iako se može tvorbom riječi često stvoriti riječ odgovarajućeg roda, kada je potrebna (npr. učitelj - učiteljica). Ovo je tradicionalna i donekle pojednostavljena slika. Kriterij podjele po rodovima u hrvatskom jest gramatičko-leksički: ako imenica završava u nominativu na -a tada je ženskog roda (voda), s nekim izuzecima (gazda je muški rod, doba srednji); • ako imenica završava u nominativu na -o ili e, tada je srednjeg roda (selo, more), s nekim izuzecima (pepeo); • inače, može biti muškog (most) ili ženskog roda (mast). Pojam roda koji se aktualno problematizira nije dakle novost koju uvodi Istamulska konvencija niti Nacionalna strategija jer je od ranije prihvaćeno da je spol biološki, a rod sociološki determiniran. S obzirom da nije novost, te da je aktualna Strategija četvrta po redu i da se oslanja na Istambulsku konvenciju, tada bi njezin tekst trebao biti progresivan i u skladu sa prikupljenim znanjima i preuzetim obvezama. Prihvaćen Definicija spola odnosi se na obilježja prema kojima se biološki razlikuju žene i muškarci, dok je definicija roda određena sustavom društvenih uloga i očekivanja, odnosno načinom na koji neko društvo definira položaj žena i muškaraca. Sukladno Pojmovniku rodne terminologije prema standardima Europske unije (u izdanju Ureda za ravnopravnost spolova, 2008.): „Koncept roda se odnosi na društvene razlike između žena i muškaraca, razlike koje su naučene, koje se mijenjaju s vremenom i koje imaju širok raspon varijacija unutar jedne kulture i između kultura. Rod se definira i kao društveno-kulturalni koncept kojim se pridaje značenje razlici spolova, kao tvorbeni element društvenih odnosa koji se temelje na uočenim razlikama između spolova te kao primarni način označavanja odnosa moći (Wallach Scott: 2003). Kulturno uvjetovana rodna podjela na muško i žensko, naime, nije binarno simetrična ni vrijednosno neutralna, već je uspostavljena na hijerarhijskom načelu i kao takva povratno djeluje na društvene odnose spolova u određenoj zajednici. Spolom se smatraju biološke značajke koje obilježavaju ljudska bića kao žene i muškarce. U društvenim se znanostima spol definira kao društvena i zakonska klasifikacija bioloških značajki koje osobe dijele na samo dvije kategorije, na muški i ženski spol.“ https://ravnopravnost.gov.hr/arhiva/biblioteka-ureda/pojmovnik-rodne-terminologije-prema-standardima-europske-unije/1618 Također u publikaciji Vijeća Europe „Uvođenje rodno osjetljivog proračuna: provedba u praksi“, u pojmovniku se na str. 66 definira pojam roda: „Odnosi se na društvene razlike između muškaraca i žena. Rod označuje društvene, kulturalne, političke i ekonomske odnose između žena i muškaraca. Rodni se odnosi razlikuju od mjesta do mjesta i mijenjaju se tijekom vremena kao reakcija na promijenjene okolnosti. S druge strane, spol označuje biološku razliku između žena i muškaraca, koja je konstantna.“ Europski institut za rodnu jednakost (EIRJ), kao agencija Europske unije zadužena za promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i za podršku Europskoj komisiji pri razvoju politika rodne ravnopravnosti, pojam „rodna jednakost“ definira oslanjajući se na prihvaćenu definiciju Ujedinjenih Naroda: „Rodna jednakost odnosi se na jednakost prava, odgovornosti i prilika žena i muškaraca te djevojčica i dječaka. Jednakost ne zahtijeva da žene i muškarci postanu istovjetni već da prava žena i muškaraca, njihove obveze i prilike ne ovise o tome jesu li rođeni u ženskom ili muškom spolu. Rodna jednakost uključuje da će interesi, potrebe i prioriteti kako žena tako i muškaraca biti jednako razmatrani, priznajući na taj način raznolikost različitih skupina žena i muškaraca. Rodna jednakost nije ženska stvar već bi trebala interesirati i u potpunosti uključivat muškarce i žene. Jednakost žena i muškaraca je ujedno poimana i kao pitanje ljudskih prava i kao preduvjet i indikator održivog razvoja usredotočenog na ljude.“ Nadalje, Europska komisija u svojim aktima definira nasilje nad ženama kao „Nasilje usmjereno prema osobi zbog roda te osobe (uključujući rodni identitet/izričaj) odnosno nasilje koje nerazmjerno pogađa osobe određenog roda. Žene i djevojčice, svih dobi i porijekla najviše su pogođene rodno uvjetovanim nasiljem. Ono može biti fizičko, seksualno i psihološko te uključuje: nasilje u okviru bliskih odnosa; seksualno nasilje (uključujući silovanje, seksualni nasrtaj, uznemiravanje, uhođenje; ropstvo; ponižavajuće prakse poput prisilnih brakova, sakaćenje ženskih genitalija i tzv. zločini “časti”; kibernetičko nasilje i uznemiravanje putem informatičkih tehnologija. Europska komisija u publikaciji „Strateški plan za rodnu jednakost 2016 – 2019“ navodi da će: „Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja te zaštita i podrška žrtava biti prioritet. Iskorjenjivanje nasilja zahtjeva izuzetne napore svih dionika, uključujući države članice, da unaprijede dostupnost, kvalitetu i pouzdanost statističkih podataka, unaprijede svijesti, potaknu promjenu stavova, sprječavaju nasilje, te osiguraju bolju podršku žrtvama i njihov pristup pravdi kao da i u potpunosti prenesu i provedu relevantno EU zakonodavstvo.“ Prema članku 5. Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, br. 82/08) ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata, dok je člankom 4. propisano da se odredbe Zakona ne smiju se tumačiti niti primjenjivati na način koji bi ograničio ili umanjio sadržaj jamstava o ravnopravnosti spolova koja izviru iz općih pravila međunarodnog prava, pravne stečevine Europske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Ugovorima Ujedinjenih naroda o građanskim i političkim pravima odnosno ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ujedno, člankom 43. Zakona o ravnopravnosti spolova propisano je da se riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira jesu li u zakonima ili drugim propisima korišteni u muškom ili ženskom rodu, odnose na jednak način na muški i ženski rod.Slijedom navedenoga dato obrazloženje može se prihvatiti.
8 Autonomna ženska kuća Zagreb NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Statistički podaci MUPa o broju oštećenih osoba ženskog spola, te o počiniteljima nasilja, primjenom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ili Kaznenog zakona, nisu relevantni. Oni pokazuju određene trendove koji upućuju na zaključak da su nasilju nesrazmjerno izložene žene, ali kontinuirana, sada već dugogodišnja, loša praksa „dvostrukog prijavljivanja žrtve i počinitelja“ svakako je utjecala i promijenila statističke pokazatelje i to na način da se umanjuje stvarni broj žena žrtava nasilja i da se povećava stvarani broj žena počinitelja nasilja, osobito primjenom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji . Unatoč navedenom, u analizi stanja se ipak se izražava stav da „ Slijedom zabrinjavajućih podataka o visokom broju slučajeva nasilja nužno je osigurati cjelovit i sustavan pristup ovom području od strane svih nadležnih tijela. Polazeći od činjenice da nasilje u obitelji predstavlja oblik diskriminacije te uvažavajući činjenicu da su u najvećem broju slučajeva žene žrtve nasilja u obitelji , ali i da je potrebno osigurati zaštitu svih žrtava nasilja u obitelji bez obzira na spol, Nacionalna strategija zaštite svim nadležnim tijelima uvodi obveze preveniranja i procesuiranja svake vrste nasilja u obitelji..”. Iskazana zabrinutost tiče se visokog broja slučajeva nasilja protiv žena, a strategija, iako se oslanja na statistiku, potpuno izostavlja rodno uvjetovano nasilje protiv žena koje je bitan temelj za donošenje nacionalne strategije. Izbjegava se jasno iskazati da nasilje u obitelji obuhvaća različite pojavne oblike nasilja I to rodno uvjetovano nasilje, nasilje prema djeci, nasilje prema starijim osobama I druge oblike nasilja. Obuhvaćanjem svih oblika nasilja pojmom “obiteljskog nasilja” drustvo se izbjegava suočiti sa problematikom nasilja koje nesrazmjerno pogađa žene. Republika Hrvatska je potpisala Istamulsku konvenciju, te je najavila ratifikaciju. Svojm potpisom obvezala se suzdržati od akata kojima bi postupala suprotno cilju I svrsi Istambulske konvencije a ratifikacijom će Konvencija postati dio unutarnjeg pravnog poretka. Nema opravdanog razloga da međunarodni document koji će postati dio unutarnjeg pravnog poretka, na koji se Nacionalna strategija poziva, doista I ne bude efikasno utkan u strategiju. Svrha nacionalne strategije sadržana je već prvoj rečenici uvoda koja se kasnije detaljno razrađuje : „Međunarodni dokumenti vezani za područje ljudskih prava govore o potrebi osiguravanja potpune jednakosti muškaraca i žena te obvezuju države potpisnice na uvođenje nediskriminirajućeg zakonodavstva i osiguranje jednakih prava za žene i muškarce, budući da pravo na jednakost predstavlja ljudsko pravo i osnovu socijalne pravde. Stoga je obaveza svake države potpisnice ženama i muškarcima osigurati život bez diskriminacije. „ Unatoč tome, te iako je prepoznat nacionalni strateški razlog za postizanje cilja = osiguravanje potpune jednakosti muškaraca i žena, u cijeloj se strategiji isključivo koristi pojam obiteljskog nasilja, čime se ne ispunjava cjelokupna svrha i cilj Nacionalne strategije. Nije prihvaćen U svom uvodnom dijelu Nacionalna strategija navodi relevantne službene statističke podatke Ministarstva unutarnjih poslova koji ukazuju na činjenicu da su u najvećem broju slučajeva žene žrtve kako prekršaja i kaznenih djela nasilja u obitelji, tako i kaznenih djela ubojstva što je izrijekom navedeno. Obveza je države prema Ustavu RH (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) i važećim zakonskim odredbama štititi sve žrtve nasilja i Nacionalna strategija dio je cjelovitog pristupa zaštite svih žrtava nasilja u obitelji bez obzira na spol. Ne postoji praksa dvostrukog prijavljivanja žrtve i počinitelja te se pojedinačni slučajevi i slučajevi u kojima se u ponašanju oba sudionika nasilnog događaja ostvaruju obilježja prekršaja ne mogu smatrati sustavnim pravilom ili praksom. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji uključuje široko područje zaštite žena žrtava nasilja te žrtava nasilja u obitelji. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine, kao i prethodne nacionalne strategije, odnosi se na zaštitu žrtava nasilja u obitelji te se poziva na relevantne članke Konvencije u dijelu zaštite od nasilja u obitelji. Ujedno, Nacionalna strategija dio je cjelovitog pristupa zaštite svih žrtava nasilja u obitelji bez obzira na spol. Područje nasilja nad ženama posebno je područje Nacionalne politike za ravnopravnost spolova budući se ista bavi pitanjima prava žena u širem smislu i više područja primjerice zdravstva, politike participacije, nasilja nad ženama i drugo. Uvažavajući širinu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te činjenicu da je Republika Hrvatska potpisnica iste, nacionalni i strateški dokumenti iz djelokruga Konvencije trebaju biti usklađeni s istom, svaki u svom dijelu.
9 Autonomna ženska kuća Zagreb NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI Problematika nasilja u obitelji uvedena je pravni sustav i postala dio nacionalnog pravnog okvira zbog brojnosti i društvene štetnosti nasilja do kojeg često dolazi u obitelji. Statistički pokazatelji upućuju da nasilje u obitelji nesrazmjerno pogađa žene, te da su žene unutar ili izvan obiteljskog kruga izložene većem riziku rodno uvjetovanog nasilja. Rodno uvjetovano nasilje jest ono nasilje koje je usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nesrazmjerno pogađa žene. Zbog činjenice da je upravo rodno uvjetovano nasilje bilo glavni motivator i razlog donošenju prvog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te glavni razlog uvođenju kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji u Kazneni zakon, kao i glavni razlog donošenju prve Nacionalne strategije za borbu protiv nasilja u obitelji, smatramo da nova nacionalna strategija treba zauzeti jasan stav već samim svojim nazivom , na primjer: „Nacionalna strategija za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“. Nova nacionalna strategija donosi se sedamnaest godina nakon što je Republika Hrvatska počela ispunjavati pozitivne obveze i stvarati nacionalni pravni okvir za zaštitu žrtava partnerskog i drugog obiteljskog nasilja i trebala bi biti strateški pokazatelj koji prepoznaje pojavne oblike obiteljskog nasilja, te brojnost rodno uvjetovanog nasilja prema ženama. Odredbe Nacionalne strategije koja se donosi za razdoblje do 2022.g. trebaju razrađivati jasno nazvanu i definiranu strategiju , jer u protivnom pokazujemo da smo kao zemlja nespremni stvarno se suočiti sa nasiljem koje nesrazmjerno pogađa žene koje čine preko 51 % stanovništva RH. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji ne prepoznaje rodno uvjetovano nasilje niti termin „partnersko nasilje“ kao jedan od pojavnih oblika obiteljskog nasilja i time, unatoč pozivima na Konvenciju VE o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji ( u nastavku teksta: Istambulska konvencija) , odbija uvesti u službenu terminologiju tijela državne vlasti i nacionalnih zakona pojam rodno utemeljenog nasilja protiv žena. Posve neopravdano, bez razumne svrhe i opravdanog cilja naglasak se stavlja samo na obitelj, a ne na pojedinca koji čini tu obitelj i na specifičan oblik rodno uvjetovanog nasilja do kojeg često dolazi u obitelji. Time Nacionalna strategija odbija uvažiti statističke pokazatelje o broju žena žrtava partnerskog nasilja o kojem uvodno govori u analizi stanja, a problematika se uporno pokušava sagledati naizgled „neutralno i objektivno“, što de facto predstavlja diskriminaciju jer je pozitivna obveza RH da poduzima pozitivne akcije s ciljem poboljšanja položaja nekih skupina građana ili osoba diskriminiranih temeljem spola. U tom smislu postoji i odredba čl. 29. st.2.t.2. Zakona o suzbijanju diskriminacije koja također omogućuje pozitivnu akciju s opisanim opravdanim ciljem. Ako Nacionalna strategija propušta prepoznati problematiku rodno uvjetovanog nasilja prema ženama koje je direktno povezano sa činjenicom da nasilje u obitelji nesrazmjerno pogađa žene, tada bi se moglo zaključiti da RH iako jest potpisnica Istambulske konvencije, ne ugrađuje konvencijski duh u svoje strategije. Nije prihvaćen Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine, kao i prethodne nacionalne strategije, odnosi se na zaštitu žrtava nasilja u obitelji te se poziva na relevantne članke Konvencije Vijeća Europe za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u dijelu zaštite od nasilja u obitelji. Ujedno, Nacionalna strategija dio je cjelovitog pristupa zaštite svih žrtava nasilja u obitelji bez obzira na spol. U svom uvodnom dijelu Nacionalna strategija navodi relevantne statističke podatke Ministarstva unutarnjih poslova koji ukazuju na činjenicu da su u najvećem broju slučajeva žrtve nasilja u obitelji žene. Budući da je područje djelovanja ove Nacionalne strategije nasilje u obitelji mjere su postavljene na način da se štite sve žrtve nasilja u obitelji bez obzira na spol, a što je u skladu s obvezama države prema Ustavu RH (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) i važećim zakonskim odredbama. Naime prema Ustavu RH kao jedna od temeljnih vrednota ističe se ravnopravnost spolova (čl.3), sve su osobe jednake pred zakonom te se svima jamče jednaka prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama (čl. 14.), nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja (čl. 23). Na isti način i važeći zakonski propisi određuju zaštitu žrtve te kažnjavanje počinitelja bez obzira na spol u skladu s odredbama Ustava (čl. 14).
10 Bojan Klapčić NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI „Human rights committee UNa“, a odgovarajući na izvješće hrvatskih pravobranitelja iz veljače 2015. u dokumentu „Concluding observations on the third periodic report of Croatia, adopted by the Committee at its 113th session (16 March –2 April 2015)” ukazao da je Republika Hrvatska obvezna (točka (d)) “eliminirati praksu uhićenja i počinitelja i žrtve i osuđujuće presude i za počinitelja i za žrtvu nasilja u obitelji.“ Radi određivanja tko je primarni zlostavljač u obitelji predlaže se primjena „Smjernica za procjenu sadržaja roditeljske skrbi u sudskim postupcima prema Obiteljskom zakonu“ (“Guidelines for Child Custody Evaluations in Family Law Proceedings”, objavljene 2010. u American Psychologist Vol. 65, No. 9, 863– 867). Ukoliko je obitelj u tretmanu Centara za socijalnu skrb radi razvoda braka, a ujedno je jedan ili oboje roditelja počinitelji nasilja, predlaže se da se na samom početku rada s obitelji provede sveobuhvatna procjena roditeljskih kapaciteta kroz prizmu mentalnog zdravlja i privrženosti djece i roditelja, koja kao opsežni postupak traje oko 10-15 efektivnih radnih sati. Tim suvremenim postupcima se vrlo brzo prikuplja relevantna količina podataka o predmetu koja jamči kvalitetne odluke. Mentalno potpuno zdravi odrasli ljudi uređuju svoje odnose bez nasilja u obitelji, djecu imaju na vrhu svojih prioriteta i nastoje svojim životima odgovorno upravljati. Dovoljno je da samo jedan od njih zakaže u svojoj prilagodbi, pa je npr. prekomjerno anksiozan, paranoidan, uz poremećaj osobnosti, tada dolazi do značajnih poteškoća i zastoja u postupcima i razvoda brakova i nasilja u obitelji koji onda traju godinama a i desetljećima samo zato što se na vrijeme nije uočio mentalno-zdravstveni problem. Počinitelji obiteljskog nasilja, bili to žena ili muškarac u postupcima mogu lagati i bez pokrića optuživati onog drugog za stvari koje nije počinio. Suvremeni sustavi psihološke procjene omogućuju utvrđivanje „sklonosti patološkom laganju“ i ta sklonost čine ženu ili muškarca u daljnjim postupcima nepouzdanim, pa se više vjere poklanja vjerodostojnijoj strani. Zato je važno provesti sveobuhvatnu psihološku procjenu partnera na samom početku postupaka radi nasilja u obitelji, s naglaskom na mentalno zdravlje i privrženost, kako bi se utvrdilo tko je primarni zlostavljač i tko je vjerodostojniji u iskazima. Bojan Klapčić, psiholog Nije prihvaćen Vezano uz navode o potrebi eliminiranja prakse uhićenja i počinitelja i žrtve ističemo da Prekršajni zakon (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15) člankom 130. određuje mjere opreza i njihovu primjenu. Mjere opreza su, među ostalima, zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja i zabrana približavanja određenoj osobi te zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom. Ukoliko se postupak vodi zbog prekršaja nasilja u obitelji okrivljeniku se može ograničiti pravo na vlastiti stan, kontaktiranje s ukućanima, bračnim, izvanbračnim ili bivšim bračnim drugom, djecom, roditeljima, posvojenikom, posvojiteljem, osobom s kojom ima zajedničku djecu, istospolnim partnerom s kojim živi u životnoj zajednici ili bivšim istospolnim partnerom s kojim je živio u životnoj zajednici. Sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine, br. 76/09 i 92/14) zadaća policije je sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima te zaštita žrtava kaznenih djela i drugih osoba. Policija tijekom provođenja izvida u slučaju nasilja u obitelji uvijek utvrđuje činjenično stanje i sukladno utvrđenom podnosi optužni prijedlog/kaznenu prijavu protiv počinitelja kažnjive radnje. Institut uhićenja policija primjenjuje kada su za to ispunjeni zakonski uvjeti, vodeći računa o zaštiti žrtava. Ukoliko nisu ispunjeni zakonski preduvjeti za uhićenje počinitelja sukladno članku 130. Prekršajnog zakona policija može naredbom izreći počinitelju jednu od mjera opreza: zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja (udaljenje iz doma) ili zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom u trajanju od 8 dana. U navedenom roku treba ispitati okolnosti slučaja i utvrditi sve bitne činjenice te podnijeti optužni prijedlog protiv počinitelja (smo jednog ili oba partnera ukoliko se utvrde obilježja prekršaja). Navodi vezani uz postupanje centara za socijalnu skrb dio su stručnog rada centara i ne treba činiti dio Nacionalne strategije, već se može razmotriti prilikom izrade zakonskih propisa iz područja obiteljsko-pravne zaštite. Obzirom da navedeni prijedlozi izlaze iz okvira Nacionalne strategije isti ne mogu biti prihvaćeni.
11 Glas roditelja za djecu - GROZD NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI Udruga Glas roditelja za djecu – GROZD Primjedbe na Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. godine 1. U cijelom dokumentu treba promijeniti mjesta na kojima se spominje pojam „roda“, jer se taj pojam temelji na pseudoznanstvenoj teoriji roda tj. na rodnoj ideologiji. Pored toga, niti Ustav RH ne poznaje pojam „roda“, te onda niti nižerangirani zakoni ne bi smjeli baratati terminima poput „rodno uvjetovane diskriminacije“, „rodne ravnopravnosti“, „rodno utemeljenog obiteljskog nasilja“, „rodnog identiteta“, „rodno osjetljivog proračuna“ itd. Svaka osoba ima svoj spol, muški ili ženski, pa čak i ako ga je pred državom, u službenim dokumentima, uspjela službeno i „promijeniti“. Službeni identitet osobe može biti ili „muški spol“ ili „ženski spol“, dok je pojam „roda“ nametnut od određenih civilnih grupacija i pokušava se protivno znanosti i bez pravne osnove ubacivati u razne dokumente i strategije, ne bi li se postupno taj umjetni pojam uvukao i u zakone. Sva mjesta u kojima se u ovom dokumentu spominje „rod“ treba zamijeniti pojmom „spol“, dakle: „spolno uvjetovana diskriminacija“, „spolna ravnopravnost“, „spolno utemeljeno obiteljsko nasilje“, „spolni identitet“, „spolno osjetljivi proračun“ itd. 2. Među ciljeve u poglavlju „Prevencija nasilja u obitelji“ treba dodati sljedeći cilj: promicati odgoj djece i mladih za općeljudske vrijednosti kao što su iskrena ljubav, poštivanje drugoga, marljivost i požrtvovnost, koje će im pomoći da postanu sposobni u budućnosti ostvariti sretan i kvalitetan brak i obitelj u kojoj neće biti nasilja. Objašnjenje: Ako je obitelj utemeljena na kvalitetnom braku tj. na odnosu međusobnog povjerenja i poštivanja muža i žene koji u istom duhu odgajaju i svoju djecu, tada u toj obitelji neće biti nasilja. Do problema nasilja u obitelji dolazi zbog neriješenih i nekvalitetnih odnosa među supružnicima, koji su takvi najčešće od samog početka, iako su neko vrijeme možda prikriveni. Ako mladi ljudi nemaju u sebi izgrađene navedene vrijednosti, ako uđu u brak nepripremljeni, bez da su se dovoljno upoznali i svjesno i slobodno donijeli zrelu odluku za brak, bez da su svjesno odlučili da će se međusobno voljeti i poštivati bez obzira na životne poteškoće, bez svjesne spremnosti na moguće odricanje i žrtvu zbog drugoga, tada se bračni problemi gomilaju i puno je veća vjerojatnost da će doći do svađa, pa tako i do obiteljskog nasilja. Preventivni programi koji se fokusiraju isključivo na samo nasilje ne mogu biti dovoljni, jer problem nasilja nastoje suzbijati površinski, u smislu kako svoje nezadovoljstvo manifestirati na neki drugi, prihvatljiv način. Treba ući u srž problema i vidjeti zašto su ljudi u braku nezadovoljni, zašto se prestaju voljeti i koji su zapravo stvarni uzroci nezadovoljstva i obiteljskog nasilja. Trebaju se poticati preventivni programi koji će mlade odgajati za navedene vrijednosti, kako bi oni u brak i obitelj ulazili i ostajali zadovoljni, tj. kako ne bi niti imali potrebe za nasiljem. Čak i ako život donese probleme (siromaštvo, nezaposlenost i sl.), ako je njihov brak stabilan i temeljen na međusobnom povjerenju, oni će te probleme zajedno rješavati, bez da između sebe imaju potrebu za svađom i nasiljem. 3. U dokument treba uvrstiti obavezu države da skrbi o obitelji i da na nju ne gleda kao na socijalni problem već kao na temeljnu jedinicu društva i nužni preduvjet za njegov napredak i opstanak, tj. na ulaganje u obitelj kao na ulaganje u budućnost društva. Kad se današnje obitelji ne bi u tolikoj mjeri suočavale s egzistencijalnim problemima nezaposlenosti, siromaštva, neadekvatnog stanovanja i sl., bilo bi i puno manje nasilja u obitelji. Navedeni problemi nerijetko sa sobom nose veliki problem alkoholizma i drugih ovisnosti, osobito kod muškaraca, koji u velikoj mjeri utječu na porast nasilja u obitelji. Nije prihvaćen Definicija spola odnosi se na obilježja prema kojima se biološki razlikuju žene i muškarci, dok je definicija roda određena sustavom društvenih uloga i očekivanja, odnosno načinom na koji neko društvo definira položaj žena i muškaraca. Sukladno Pojmovniku rodne terminologije prema standardima Europske unije (u izdanju Ureda za ravnopravnost spolova, 2008.): „Koncept roda se odnosi na društvene razlike između žena i muškaraca, razlike koje su naučene, koje se mijenjaju s vremenom i koje imaju širok raspon varijacija unutar jedne kulture i između kultura. Rod se definira i kao društveno-kulturalni koncept kojim se pridaje značenje razlici spolova, kao tvorbeni element društvenih odnosa koji se temelje na uočenim razlikama između spolova te kao primarni način označavanja odnosa moći (Wallach Scott: 2003). Kulturno uvjetovana rodna podjela na muško i žensko, naime, nije binarno simetrična ni vrijednosno neutralna, već je uspostavljena na hijerarhijskom načelu i kao takva povratno djeluje na društvene odnose spolova u određenoj zajednici. … Spolom se smatraju biološke značajke koje obilježavaju ljudska bića kao žene i muškarce. U društvenim se znanostima spol definira kao društvena i zakonska klasifikacija bioloških značajki koje osobe dijele na samo dvije kategorije, na muški i ženski spol.“ https://ravnopravnost.gov.hr/arhiva/biblioteka-ureda/pojmovnik-rodne-terminologije-prema-standardima-europske-unije/1618 Također u publikaciji Vijeća Europe „Uvođenje rodno osjetljivog proračuna: provedba u praksi“, u pojmovniku se na str. 66 definira pojam roda: „Odnosi se na društvene razlike između muškaraca i žena. Rod označuje društvene, kulturalne, političke i ekonomske odnose između žena i muškaraca. Rodni se odnosi razlikuju od mjesta do mjesta i mijenjaju se tijekom vremena kao reakcija na promijenjene okolnosti. S druge strane, spol označuje biološku razliku između žena i muškaraca, koja je konstantna.“ Europski institut za rodnu jednakost (EIRJ), kao agencija Europske unije zadužena za promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i za podršku Europskoj komisiji pri razvoju politika rodne ravnopravnosti, pojam „rodna jednakost“ definira oslanjajući se na prihvaćenu definiciju Ujedinjenih Naroda: „Rodna jednakost odnosi se na jednakost prava, odgovornosti i prilika žena i muškaraca te djevojčica i dječaka. Jednakost ne zahtijeva da žene i muškarci postanu istovjetni već da prava žena i muškaraca, njihove obveze i prilike ne ovise o tome jesu li rođeni u ženskom ili muškom spolu. Rodna jednakost uključuje da će interesi, potrebe i prioriteti kako žena tako i muškaraca biti jednako razmatrani, priznajući na taj način raznolikost različitih skupina žena i muškaraca. Rodna jednakost nije ženska stvar već bi trebala interesirati i u potpunosti uključivat muškarce i žene. Jednakost žena i muškaraca je ujedno poimana i kao pitanje ljudskih prava i kao preduvjet i indikator održivog razvoja usredotočenog na ljude.“ Nadalje, Europska komisija u svojim aktima definira nasilje nad ženama kao „Nasilje usmjereno prema osobi zbog roda te osobe (uključujući rodni identitet/izričaj) odnosno nasilje koje nerazmjerno pogađa osobe određenog roda. Žene i djevojčice, svih dobi i porijekla najviše su pogođene rodno uvjetovanim nasiljem. Ono može biti fizičko, seksualno i psihološko te uključuje: nasilje u okviru bliskih odnosa; seksualno nasilje (uključujući silovanje, seksualni nasrtaj, uznemiravanje, uhođenje; ropstvo; ponižavajuće prakse poput prisilnih brakova, sakaćenje ženskih genitalija i tzv. zločini “časti”; kibernetičko nasilje i uznemiravanje putem informatičkih tehnologija. Europska komisija u publikaciji „Strateški plan za rodnu jednakost 2016 – 2019“ navodi da će: „Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja te zaštita i podrška žrtava biti prioritet. Iskorjenjivanje nasilja zahtjeva izuzetne napore svih dionika, uključujući države članice, da unaprijede dostupnost, kvalitetu i pouzdanost statističkih podataka, unaprijede svijesti, potaknu promjenu stavova, sprječavaju nasilje, te osiguraju bolju podršku žrtvama i njihov pristup pravdi kao da i u potpunosti prenesu i provedu relevantno EU zakonodavstvo.“ Prema članku 5. Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, br. 82/08) ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata, dok je člankom 4. propisano da se odredbe Zakona ne smiju tumačiti niti primjenjivati na način koji bi ograničio ili umanjio sadržaj jamstava o ravnopravnosti spolova koja izviru iz općih pravila međunarodnog prava, pravne stečevine Europske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Ugovorima Ujedinjenih naroda o građanskim i političkim pravima odnosno ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ujedno, člankom 43. Zakona o ravnopravnosti spolova propisano je da se riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira jesu li u zakonima ili drugim propisima korišteni u muškom ili ženskom rodu, odnose na jednak način na muški i ženski rod. Nadalje, navodi vezani uz uvođenje novog cilja u područje Prevencija nasilja u obitelji čine dio obrazovnih programa te izlaze iz okvira Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji. Ujedno, obveza države na skrb o obitelji propisana je Ustavom RH (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) na koji se Nacionalna strategija poziva u uvodnom dijelu. Slijedom navedenoga dati prijedlozi ne mogu se prihvatiti.
12 GRAD ZAGREB 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, V.   UNAPRJEĐENJE MEĐURESORNE SURADNJE "Suradne institucije Mjere br. 1: Nacionalni tim za prevenciju i postupanje u slučajevima nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, nadležno Državno odvjetništvo, Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, koordinatori/ce u uredima državne uprave u županijama, županijski timovi za prevenciju i postupanje u slučajevima nasilja u obitelji i nasilja nad ženama , županijska povjerenstva za ravnopravnost spolova, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, javne ustanove i organizacije civilnog društva" Razmotriti mogućnost imenovanja predstavnika/ice jedinica područne ( regionalne) samouprave u županijski tim, a koji bi povezao/la mjere i službe na županijskoj/gradskoj razini. U ovom smislu razmotriti i mogućnost da se objedini funkcija koordinatora/ice na županijskoj razini i člana/ice županijskog tima. "3. osigurati kontinuiranu međusobnu razmjenu relevantnih podataka o postupanjima u slučajevima nasilja u obitelji" Zadati potpisivanje protokola ili drugi formalizirani oblik suradnje u svim postupanjima među službama koje sudjeluju i čiji predstavnici su i u nacionalnom/županijskom timu – u formi obavezne suradnje i razmjene podataka, a sve u cilju jasnijeg postupanja u slučajevima nasilja u obitelji i bolje koordinacije. Izraditi dokument koji utvrđuje NADLEŽNOST I POSTUPANJE nacionalnog i županijskih timova. Primljeno na znanje Nacionalni tim i županijski timovi za prevenciju i postupanje u slučajevima nasilja u obitelji i nasilja nad ženama osnovani su temeljem Sporazuma o suradnji potpisanog od strane ministara nadležnih za poslove obitelji, socijalne skrbi, zdravstva, pravosuđa, unutarnjih poslova i obrazovanja. Članice Nacionalnog tima su predstavnice nadležnih državnih tijela i organizacija civilnog društva koje programski djeluju u cilju suzbijanja nasilja u obitelji i nad ženama. Županijske timove čime predstavnici/ce centara za socijalnu skrb, odgojno-obrazovnih i zdravstvenih ustanova, policijskih uprava, pravosudnih tijela, organizacija civilnog društva i ureda državne uprave u županijama. Predsjednica povjerenstva za zaštitu od nasilja u obitelji Grada Zagreba članica je Nacionalnog tima za prevenciju i postupanje u slučajevima nasilja u obitelji i nad ženama. Rad timova odvija se prema odredbama poslovnika o radu svakog pojedinog tima u okviru kojih su propisane i oblici i načini suradnje među službama. Prilikom formiranja novih timova razmotrit će se mogućnost uključivanja predstavnika/ca drugih županija u županijske timove.
13 GRAD ZAGREB 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, III. ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA " Aktivnosti: 1. utvrditi ispunjavanje uvjeta propisanih pravilnikom 2.vršiti procjenu kvalitete programa rada skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja u obitelji 3.vršiti evaluaciju provedbe programa rada skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja u obitelji" Utvrditi nadležnost jedinica lokalne samouprave i jedinica područne ( regionalne) samouprave jer one ne izdaje licencu za pružanje socijalnih usluga skloništima i može nadzirati samo namjensko trošenje sredstava dodijeljenih iz proračuna jedinice lokalne samouprave (koja se dodjeljuju putem Natječaja). Nije prihvaćen Člankom 185. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16 i 16/17) utvrđeno je da rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga (licenciju) na temelju nalaza povjerenstva donosi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, a ne jedinice područne (regionalne) samouprave.
14 GRAD ZAGREB 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, III. ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA " Financijski poduprijeti provođenje projekata i programa organizacija civilnog društva koje rade na prevenciji pojave i suzbijanju različitih oblika nasilja u obitelji " Povezati ovu mjeru uz mjeru prevencije iz Poglavlja 1. Prevencija nasilja u obitelji, kako bi se na jednom mjestu uredilo područje prevencije i mjere koje provode službe u sustavu kao i organizacije civilnog društva. Prihvaćen Mjera će biti uključena u područje Prevencija nasilja u obitelji.
15 GRAD ZAGREB 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, I. PREVENCIJA NASILJA U OBITELJI "Ciljevi - razvijati preventivne programe prevencije nasilja u obitelji i osigurati njihovo dosljedno provođenje - provoditi sustavno praćenje raširenosti nasilja u obitelji, detektiranjem rizičnih skupina radi pravovremenog djelovanja i sprječavanja pojave novih oblika nasilja u obitelji" Predlažemo definirati je li ovi ciljevi i mjere prevencije obuhvaćaju samo mjere prevencije i edukacije u odgojno-obrazovnim ustanovama ili i mjere koje provode i druge ustanove u sustavu (socijalne skrbi, zdravstva) te je li se prevencija ovdje odnosi i na vršnjačko nasilje tj. nasilje među djecom i mladima ili samo na obiteljsko nasilje. Nije prihvaćen Sukladno predloženim mjerama i pripadajućim aktivnostima u području Prevencija nasilja u obitelji te određenim nositeljima i sunositeljima mjera vidljivo je da se mjere odnose osim na odgojno-obrazovne ustanove i na zdravstvene ustanove i centre za socijalnu skrb. Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji propisuje mjere usmjerene specifičnom području nasilja u obitelji, međutim preventivni programi usmjereni su suzbijanju nasilja u njegovim pojavnim oblicima slijedom čega po svojoj prirodi jednim dijelom mogu obuhvatiti nasilje među djecom i mladima.
16 GRAD ZAGREB NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Strategijom za razdoblje 2011. – 2016. osobama s invaliditetom i osobama starije životne dobi bile su namijenjene posebne mjere čime se snažnije i posebno naglasila važnost zaštite od nasilja za ove skupine. Također, sve druge mjere strategije dotiču se i ovih skupina, a za njih je i specifičan PROBLEM VIŠESTRUKE DISKRIMINACIJE (osobito žena s invaliditetom) kao i NEDOSTATKA SUSTAVNIH ISTRAŽIVANJA (osobito nasilja nad starijim osobama). Nadamo se da ovakvim prijedlogom neće izgubiti na važnosti u okviru niza mjera u drugim dokumentima. Nije prihvaćen Mjere propisane Nacionalnom strategijom izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom i Strategijom socijalne skrbi za starije osobe bit će usmjerene zaštiti od nasilja ovih korisničkih skupina čime će se stvoriti pretpostavke za osiguranje potrebne zaštite.
17 Koordinacija udruga za djecu 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, II. ZAKONODAVNI OKVIR IZ PODRUČJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI Smatramo ključnim da se kroz ovu strategiju, a onda dalje i kroz zakonske akte koji određuju pravni okvir zaštite od nasilja stvore nužni uvjeti za organizaciju i rad obiteljskih sudova. Sva iskustva pokazuju da prekršajni sudovi nedovoljno prepoznaju ovu tematiku te da su nedovoljno senzibilizirani. Ovakav sud će doprinijeti i zaštiti žrtava, unaprijeđenju međuresorne suradnje te lakše pratiti psihosocijalni tretman počinitelja. Nije prihvaćen Navedeni prijedlog izlazi izvan okvira Nacionalne strategije. Naime, nacionalnim dokumentom ne propisuju se nužni uvjeti za organizaciju i rad obiteljskih sudova već je prijedlog potrebno razmotriti prilikom izrade zakonskih akata.
18 Lezbijska grupa Kontra 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, II. ZAKONODAVNI OKVIR IZ PODRUČJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI Iz zakonodavnoog okvira u potpunosti je izostavljen Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, unatoč činjenici da su životno partnerstvo i neformalno životno partnerstvo zakonom definirani kao zajednice obiteljskog života. Iz toga proizlazi da ova Strategija ne obuhvaća nasilje u svim obiteljskim zajednicama, već su zajednice obiteljskog života lezbijki i gejeva koje zakon definira kao životna partnerstva, potpuno izostavljene, što je suprotno Zakonu o životnom partnerstvu koji je na snazi i predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju spolne orijentacije. Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama - Schalk i Kopf protiv Austrije (broj 30141/04, presuda iz 2010.g.) jasno definirao da se istospolne zajednice smatraju obitelji prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe. UN Odbor za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena je u zaključnim primjedbama za Hrvatsku od 61 . sjednice iz 2015. godine posebno naglasio diskriminaciju lezbijki, biseksualnih i transrodnih žena, te probleme u sankcioniranju nasilja i diskriminacije u kojima su žrtve lezbijke. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u članku 4. stavku 3. definira da «Implementacija odredbi Konvencije od strane potpisnica, osobito mjera koje se odnose na zaštitu žrtava mora biti osigurana bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje. nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, podrijetlo po rođenju, spolna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračni status, status migranta ili izbjeglice ili drugi status. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14) definira (u čl. 2.) životno partnerstvo kao zajednicu obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljenu pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama tog zakona. Neformalno životno partnerstvo (čl. 3.) je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva. Načela iz Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (čl. 6.) na kojima se zasniva životno partnerstvo uključuju ravnopravnost, međusobno poštovanju dostojanstva, međusobnom pomaganju i uvažavanju životnih partnera. Zabranjen je svaki oblik nasilja u zajednici obiteljskog života, a prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u njoj uređuje se posebnim zakonom. Zabranjen je svaki oblik diskriminacije, izravne i neizravne, temeljem sklopljenog životnog partnerstva, seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Predlažemo da se u točku unutar poglavlja Uvod «Zakonodavni okvir zaštite od nasilja u obitelji Republike Hrvatske» kao i u poglavlje «Zakonodavni okvir zaštite od nasilja u obitelji Republike Hrvatske» uvrsti Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola te njegove odredbe koje se tiču obiteljskog nasilja. Nacionalna strategija treba uključivati aktivnosti koje se tiču zaštite od nasilja za sve žrtve partnerskog nasilja i nasilja u obitelji bez obzira na spolnu orijentaciju i bračni status, u skladu sa pozitivnim zakonima RH i međunarodnim konvencijama. Djelomično prihvaćen Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine, kao i prethodne nacionalne strategije, odnosi se na zaštitu žrtava nasilja u obitelji te se poziva na relevantne članke Konvencije u dijelu zaštite od nasilja u obitelji. U svom uvodnom dijelu Nacionalna strategija navodi relevantne statističke podatke Ministarstva unutarnjih poslova koji ukazuju na činjenicu da su u najvećem broju slučajeva žene žrtve kako prekršaja i kaznenih djela nasilja u obitelji, tako i kaznenih djela ubojstva te je isto izrijekom konstatirano. Međutim, budući je obveza države prema Ustavu RH (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) i važećim zakonskim odredbama štititi sve žrtve nasilja i Nacionalna strategija dio je cjelovitog pristupa zaštite svih žrtava nasilja u obitelji bez obzira na spol. Vezano uz navode o partnerskom nasilju te da se Strategijom obuhvate i svi oblici partnerskog nasilja, uključujući nasilje od strane osobe s kojom je žrtva sada ili je bila u prošlosti u emotivnoj ili seksualnoj vezi, a to ne mora biti obiteljsko nasilje ističemo da se predmetna Nacionalna strategija odnosi na zaštitu od nasilja u obitelji. U tom smislu Nacionalna strategija odnosi se na sve oblike nasilja u obitelji te, sukladno važećim zakonskim odredbama, primjerice Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, br. 137/09, 14/10 i 60/10) i Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15), članovima obitelji smatra i bračne i izvanbračne drugove, bivše bračne i izvanbračne drugove, životne partnere ili neformalne životne partnere, dakle osobe koje žive u istospolnoj zajednici prema posebnom propisu. Slijedom navedenoga Nacionalna strategija niti u jednom svom dijelu ne isključuje zaštitu životnih partnera definiranim Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola. Na navedeno ukazuje i činjenica da u Nacionalnoj strategiji nisu navedene definicije obitelji niti članova obitelji budući da se Strategija odnosi na zaštitu svih osoba koje čine obitelj i njezine članove, odnosno zajednicu obiteljskog života prema posebnim propisima. Prihvaća se prijedlog da se u uvodnom dijelu Nacionalne strategije uz ostale navedene važeće zakone Republike Hrvatske navede i Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola.
19 Lezbijska grupa Kontra NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI Iako je u dijelu “Međunarodni dokumenti usmjereni zaštiti od nasilja u obitelji” navedena Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te su i pojedine aktivnosti usmjerene na ratifikaciju navedene Konvencije, sam naziv strategije, odnosno područje kojim se ona bavi nije u skladu s Konvencijom. Naime, iz naziva i aktivnosti strategije izostavljeno je imenovanje žena kao većinskih žrtava rodno uvjetovanog nasilja (Konvencija nosi naziv Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji). Prema izjavama premijera i ministrice za demografiju, mlade, obitelj i socijalnu politiku ratifikacija Konvencije je najavljena za 2017. godinu, a budući da se strategija odnosi na razdoblje do 2020. godine, ukoliko Konvencija bude ratificirana, ova strategija će biti u potpunom nesuglasju sa ratificiranom Konvencijom. Nasilje nad ženama kojim se bavi Konvencija nije nužno nasilje u obitelji i bitno je da strategijom budu obuhvaćeni i svi oblici partnerskog nasilja, uključujući nasilje od strane osobe s kojom je žrtva sada ili je bila u prošlosti u emotivnoj ili seksualnoj vezi, a to ne mora biti obiteljsko nasilje. Predlažemo da se u naziv Strategije i aktivnosti predviđene Strategijom uvede termin «nasilje nad ženama i nasilje u obitelji» u skladu sa Istanbulskom Konvencijom. Nadalje, u dijelu u kojem je opisan zakonodavni okvir zaštite od nasilja, u potpunosti je izostavljen Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, unatoč činjenici da su životno partnerstvo i neformalno životno partnerstvo zakonom definirani kao zajednice obiteljskog života. Iz toga proizlazi da ova Strategija ne obuhvaća čak ni nasilje u svim obiteljskim zajednicama, već su zajednice obiteljskog života lezbijki i gejeva koje zakon definira kao životna partnerstva, potpuno izostavljene, što je suprotno Zakonu o životnom partnerstvu koji je na snazi i predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju spolne orijentacije. Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama - Schalk i Kopf protiv Austrije (broj 30141/04, presuda iz 2010.g.) jasno definirao da se istospolne zajednice smatraju obitelji prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe. UN Odbor za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena je u zaključnim primjedbama za Hrvatsku od 61 . sjednice iz 2015. godine posebno naglasio diskriminaciju lezbijki, biseksualnih i transrodnih žena, te probleme u sankcioniranju nasilja i diskriminacije u kojima su žrtve lezbijke. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u članku 4. stavku 3. definira da «Implementacija odredbi Konvencije od strane potpisnica, osobito mjera koje se odnose na zaštitu žrtava mora biti osigurana bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje. nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, podrijetlo po rođenju, spolna orijentacija, rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračni status, status migranta ili izbjeglice ili drugi status. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14) definira (u čl. 2.) životno partnerstvo kao zajednicu obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljenu pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama tog zakona. Neformalno životno partnerstvo (čl. 3.) je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva. Načela iz Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (čl. 6.) na kojima se zasniva životno partnerstvo uključuju ravnopravnost, međusobno poštovanju dostojanstva, međusobnom pomaganju i uvažavanju životnih partnera. Zabranjen je svaki oblik nasilja u zajednici obiteljskog života, a prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u njoj uređuje se posebnim zakonom. Zabranjen je svaki oblik diskriminacije, izravne i neizravne, temeljem sklopljenog životnog partnerstva, seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Predlažemo da se u točku unutar poglavlja Uvod «Zakonodavni okvir zaštite od nasilja u obitelji Republike Hrvatske» kao i u poglavlje «Zakonodavni okvir zaštite od nasilja u obitelji Republike Hrvatske» uvrsti Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola te njegove odredbe koje se tiču obiteljskog nasilja. Nacionalna strategija treba uključivati aktivnosti koje se tiču zaštite od nasilja za sve žrtve partnerskog nasilja i nasilja u obitelji bez obzira na spolnu orijentaciju i bračni status, u skladu sa pozitivnim zakonima RH i međunarodnim konvencijama. Djelomično prihvaćen Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine, kao i prethodne nacionalne strategije, odnosi se na zaštitu žrtava nasilja u obitelji te se poziva na relevantne članke Konvencije u dijelu zaštite od nasilja u obitelji. U svom uvodnom dijelu Nacionalna strategija navodi relevantne statističke podatke Ministarstva unutarnjih poslova koji ukazuju na činjenicu da su u najvećem broju slučajeva žene žrtve kako prekršaja i kaznenih djela nasilja u obitelji, tako i kaznenih djela ubojstva te je isto izrijekom konstatirano. Međutim, budući je obveza države prema Ustavu RH (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) i važećim zakonskim odredbama štititi sve žrtve nasilja i Nacionalna strategija dio je cjelovitog pristupa zaštite svih žrtava nasilja u obitelji bez obzira na spol. Vezano uz navode o partnerskom nasilju te da se Strategijom obuhvate i svi oblici partnerskog nasilja, uključujući nasilje od strane osobe s kojom je žrtva sada ili je bila u prošlosti u emotivnoj ili seksualnoj vezi, a to ne mora biti obiteljsko nasilje ističemo da se predmetna Nacionalna strategija odnosi na zaštitu od nasilja u obitelji. U tom smislu Nacionalna strategija odnosi se na sve oblike nasilja u obitelji te, sukladno važećim zakonskim odredbama, primjerice Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, br. 137/09, 14/10 i 60/10) i Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15), članovima obitelji smatra i bračne i izvanbračne drugove, bivše bračne i izvanbračne drugove, životne partnere ili neformalne životne partnere, dakle osobe koje žive u istospolnoj zajednici prema posebnom propisu. Slijedom navedenoga Nacionalna strategija niti u jednom svom dijelu ne isključuje zaštitu životnih partnera definiranim Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola. Na navedeno ukazuje i činjenica da u Nacionalnoj strategiji nisu navedene definicije obitelji niti članova obitelji budući da se Strategija odnosi na zaštitu svih osoba koje čine obitelj i njezine članove, odnosno zajednicu obiteljskog života prema posebnim propisima. Prihvaća se prijedlog da se u uvodnom dijelu Nacionalne strategije uz ostale navedene važeće zakone Republike Hrvatske navede i Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola.
20 Marija Friedrich NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI Poštovani, U ovom dokumentu pogrešno se uzima u obzir terminologija rodne ideologije koja je znanstveno pobijena na više razina. Tako se već u uvodu spominje „rodno uvjetovana diskriminacija“. Treba ispraviti u „spolno-uvjetovana diskriminacija“. Osim što rodna ideologija nema uporišta u znanstvenim dokazima ni naš Ustav na kojega se pozivate ne spominje nikakvu navodnu rodnu ravnopravnost, nego spolnu. (Usp. Čl. 3). Osim toga, ovakvo korištenje i miješanje pojmova spol/rod unosi zbrku te provodiocima ove strategije neće biti uvijek jasno što se pod navedenim pojmom smatra. Prema tome, u ovom dokumentu, za dobrobit svih nas, potrebno je koristiti jasne i nedvosmislene pojmove. Ovdje se govori o spolnoj ravnopravnosti pa je tako treba i nazivati. Srdačan pozdrav, Marija Friedrich Nije prihvaćen Definicija spola odnosi se na obilježja prema kojima se biološki razlikuju žene i muškarci, dok je definicija roda određena sustavom društvenih uloga i očekivanja, odnosno načinom na koji neko društvo definira položaj žena i muškaraca. Sukladno Pojmovniku rodne terminologije prema standardima Europske unije (u izdanju Ureda za ravnopravnost spolova, 2008.): „Koncept roda se odnosi na društvene razlike između žena i muškaraca, razlike koje su naučene, koje se mijenjaju s vremenom i koje imaju širok raspon varijacija unutar jedne kulture i između kultura. Rod se definira i kao društveno-kulturalni koncept kojim se pridaje značenje razlici spolova, kao tvorbeni element društvenih odnosa koji se temelje na uočenim razlikama između spolova te kao primarni način označavanja odnosa moći (Wallach Scott: 2003). Kulturno uvjetovana rodna podjela na muško i žensko, naime, nije binarno simetrična ni vrijednosno neutralna, već je uspostavljena na hijerarhijskom načelu i kao takva povratno djeluje na društvene odnose spolova u određenoj zajednici. Spolom se smatraju biološke značajke koje obilježavaju ljudska bića kao žene i muškarce. U društvenim se znanostima spol definira kao društvena i zakonska klasifikacija bioloških značajki koje osobe dijele na samo dvije kategorije, na muški i ženski spol.“ https://ravnopravnost.gov.hr/arhiva/biblioteka-ureda/pojmovnik-rodne-terminologije-prema-standardima-europske-unije/1618 Također u publikaciji Vijeća Europe „Uvođenje rodno osjetljivog proračuna: provedba u praksi“, u pojmovniku se na str. 66 definira pojam roda: „Odnosi se na društvene razlike između muškaraca i žena. Rod označuje društvene, kulturalne, političke i ekonomske odnose između žena i muškaraca. Rodni se odnosi razlikuju od mjesta do mjesta i mijenjaju se tijekom vremena kao reakcija na promijenjene okolnosti. S druge strane, spol označuje biološku razliku između žena i muškaraca, koja je konstantna.“ Europski institut za rodnu jednakost (EIRJ), kao agencija Europske unije zadužena za promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i za podršku Europskoj komisiji pri razvoju politika rodne ravnopravnosti, pojam „rodna jednakost“ definira oslanjajući se na prihvaćenu definiciju Ujedinjenih Naroda: „Rodna jednakost odnosi se na jednakost prava, odgovornosti i prilika žena i muškaraca te djevojčica i dječaka. Jednakost ne zahtijeva da žene i muškarci postanu istovjetni već da prava žena i muškaraca, njihove obveze i prilike ne ovise o tome jesu li rođeni u ženskom ili muškom spolu. Rodna jednakost uključuje da će interesi, potrebe i prioriteti kako žena tako i muškaraca biti jednako razmatrani, priznajući na taj način raznolikost različitih skupina žena i muškaraca. Rodna jednakost nije ženska stvar već bi trebala interesirati i u potpunosti uključivat muškarce i žene. Jednakost žena i muškaraca je ujedno poimana i kao pitanje ljudskih prava i kao preduvjet i indikator održivog razvoja usredotočenog na ljude.“ Nadalje, Europska komisija u svojim aktima definira nasilje nad ženama kao „Nasilje usmjereno prema osobi zbog roda te osobe (uključujući rodni identitet/izričaj) odnosno nasilje koje nerazmjerno pogađa osobe određenog roda. Žene i djevojčice, svih dobi i porijekla najviše su pogođene rodno uvjetovanim nasiljem. Ono može biti fizičko, seksualno i psihološko te uključuje: nasilje u okviru bliskih odnosa; seksualno nasilje (uključujući silovanje, seksualni nasrtaj, uznemiravanje, uhođenje; ropstvo; ponižavajuće prakse poput prisilnih brakova, sakaćenje ženskih genitalija i tzv. zločini “časti”; kibernetičko nasilje i uznemiravanje putem informatičkih tehnologija. Europska komisija u publikaciji „Strateški plan za rodnu jednakost 2016 – 2019“ navodi da će: „Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja te zaštita i podrška žrtava biti prioritet. Iskorjenjivanje nasilja zahtjeva izuzetne napore svih dionika, uključujući države članice, da unaprijede dostupnost, kvalitetu i pouzdanost statističkih podataka, unaprijede svijesti, potaknu promjenu stavova, sprječavaju nasilje, te osiguraju bolju podršku žrtvama i njihov pristup pravdi kao da i u potpunosti prenesu i provedu relevantno EU zakonodavstvo.“ Prema članku 5. Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, br. 82/08) ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata, dok je člankom 4. propisano da se odredbe Zakona ne smiju tumačiti niti primjenjivati na način koji bi ograničio ili umanjio sadržaj jamstava o ravnopravnosti spolova koja izviru iz općih pravila međunarodnog prava, pravne stečevine Europske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Ugovorima Ujedinjenih naroda o građanskim i političkim pravima odnosno ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ujedno, člankom 43. Zakona o ravnopravnosti spolova propisano je da se riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira jesu li u zakonima ili drugim propisima korišteni u muškom ili ženskom rodu, odnose na jednak način na muški i ženski rod. Slijedom navedenoga dato obrazloženje ne može se prihvatiti.
21 Nikolina Zec NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI Predlažem da se naziv Strategije uskladi sa Konvencijom Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (tkz. Istambulska Konvencija) te da glasi „Nacionalna strategija zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022.godine“. Također predlažem da se aktivnosti Strategije usklade kako sa Istambulskom Konvencijom tako i sa UN Konvencijom iz 1949 o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih. U uvodnom dijelu Strategije predlažem navedenu dopunu : „Od međunarodnih dokumenata kojima se propisuje potreba zaštite žena od nasilja svakako treba istaknuti UN Konvenciju iz 1949 o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih te Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.“ Obrazloženje: Prihvaćanjem UN Konvenciju iz 1949 o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih, koja je rezultat međunarodnog pokreta za ukidanje prostitucije, pornografije te svih oblika seksualnog nasilja i diskriminacije temeljem spola, a koja je sastavni dio hrvatskog pravnog poretka od 10.12.1992. godine, Republika Hrvatska se svrstala na popis zemalja koje prostituciju i trgovanje ljudima smatraju nespojivim s ljudskim dostojanstvom i vrijednošću ljudske osobe, a žene u prostituciji ne smatra kriminalkama koje treba kazniti već žrtvama koje treba zaštiti. Navedeni međunarodni instrument za zaštitu ljudskih prava je sastavni dio pravnog poretka RH po pravnoj snazi iznad zakona sukladno čl.141. Ustava Republike Hrvatske NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Pristupanjem Europskoj uniji, Republika Hrvatska se obvezala na prihvaćanje pravne stečevine EU i usklađivanje vlastitog zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU. Povelja o temeljnim pravima EU koja je pravno obvezujuća od 1. prosinca 2009., određuju se temeljna prava koja Europska unija i države članice moraju poštovati pri provedbi prava EU-a. Poveljom je zaštićeno prava na ljudsko dostojanstvo, život i osobni integritet te zabrana od mučenja i ropstva. Potvrđeno je načelo jednakosti i nediskriminacije temeljem spola i seksualne orjentacije (čl.21.). Direktiva 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava kojom je zamijenjena Okvirna odluka Vijeća 2002/629/PUP i predviđeno usklađivanje sankcija za trgovinu ljudima u svim državama članicama, kao i mjere potpore žrtvama, a države članice pozvane su da „razmatraju poduzimanje mjera kako bi se kao kazneno djelo kažnjavalo korištenje usluga čiji je predmet iskorištavanje […], uz znanje da je osoba žrtva [trgovanja ljudima]” radi smanjivanja potražnje. Rezolucija Europskog parlamenta o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova (2013/2103(INI)) od 24.02.2014. potvrđuje da su prostitucija i seksualno iskorištavanje u suprotnosti s načelima ljudskih prava među kojima je ravnopravnost spolova, te su time u suprotnosti s načelima Povelje o temeljnim pravima Europske unije. Rezolucija naglašava da su prostitucija i trgovanje ljudima višestruko povezani i potvrđuje da se prostitucijom i na svjetskoj i na europskoj razini produbljuje problem trgovanja ranjivim ženama i djevojkama, od kojih je velika većina u dobi između 13 i 25 godina. Prema podacima Europske komisije, većina (62 %) trgovanja ljudima odvija se u svrhe seksualnog iskorištavanja, a žene i djevojke čine 96 % potvrđenih i pretpostavljenih žrtava pri čemu je posljednjih godina u porastu postotak žrtava iz država koje nisu članice EU-a. Rezolucija zagovara zakonodavstvo koje kriminalizira one koji kupuju seksualne usluge te poziva zemlje članice da osiguraju veću podršku i alternative onima koji žele napustiti prostituciju. Rezolucija je potvrdila tkzv. „nordijski pristup“ prostituciji koja kupovanje seksualnih usluga smatra kaznenim djelom u svrhu „borbe protiv trgovanja ženama i maloljetnim djevojkama zbog seksualnog iskorištavanja i u svrhu unaprjeđenja ravnopravnosti spolova.“ Nije prihvaćen Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji uključuje široko područje zaštite žena žrtava nasilja te žrtava nasilja u obitelji.Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine, kao i prethodne nacionalne strategije, odnosi se na zaštitu žrtava nasilja u obitelji te se poziva na relevantne članke Konvencije u dijelu zaštite od nasilja u obitelji. Područje trgovanja ljudima ne predstavlja dio zaštite od nasilja u obitelji u smislu Nacionalne strategije već je dio Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima. Uvažavajući širinu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te činjenicu da je Republika Hrvatska potpisnica iste, nacionalni i strateški dokumenti iz djelokruga Konvencije trebaju biti usklađeni s istom, svaki u svom dijelu. Slijedom svega navedenog ne prihvaća se dati prijedlog.
22 Udruga Dijete-razvod NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI, 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Analiza postojećeg stanja temelji se na prijavljenom nasilju. Valja istražiti koliko je neprijavljenog nasilja nad djecom, starima, invalidima i muškarcima. Te skupine niti se ohrabruje da prijavljuju nasilje, niti ih se uzima za ozbiljno kad ga prijave. Posebice nedostaju znanja koja bi pomogla razlikovati slučajeve kad dijete 'prijavljuje' stvarno nasilje od slučajeva kad je dijete inducirano lažno optuživati za nasilje. Nije prihvaćen Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji u dijelu po nazivom Analiza postojećeg stanja daje pregled relevantne statistike Ministarstva unutarnjih poslova o broju žrtava nasilja, koje uključuju i osobe s invaliditetom žrtve nasilja u obitelji. Relevantne službene statistike državnih tijela ne sadrže podatke o neprijavljenom nasilju.
23 Udruga U ime obitelji NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI, 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI Navođenjem usvajanja Zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije kao jedne od aktivnosti Strategije prejudicira se ishod javne rasprave i odluka Sabora te se ratifikacija Istanbulske konvencije nameće kao konačno rješenje. Također, potrebno je kao aktivnost navesti provedbu široke javne rasprave stručne i zainteresirane javnosti o Istanbulskoj konvenciji te o tome je li ju potrebno ratificirati - uključivanjem svih dionika i održavanjem okruglih stolova i tribina u svim velikim gradovima, a ne samo javno savjetovanje na internetskom portalu. Tražimo da se iz proračuna, kako lokalnog tako i državnog, osiguraju sredstva za skloništa ženama koje su prisiljavane na pobačaj od strane svojih partnera ili okoline te da im se u tim skloništima pruži sva potrebna skrb, kao i njihovoj djeci. Nije prihvaćen Republika Hrvatska je Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji potpisala dana 22. siječnja 2013. godine, čime je iskazala interes i pridružila se naporima međunarodne zajednice, poglavito državama članicama Vijeća Europe, kako bi se na ovom području učinili daljnji napori i još odlučnije formulirala odlučnost država u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Ujedno, iskazana je i trajna namjera u cilju poduzimanja mjera usmjerenih promicanju ravnopravnosti i suzbijanja svih oblika diskriminacije i nasilja nad ženama uključujući i nasilje u obitelji. Politika nulte tolerancije nasilja prema ženama čini jedno od pet prioritetnih područja EU politike rodne ravnopravnosti. U „Strateškom planu za rodnu jednakost 2016 – 2019“ Europska komisija navodi da će: „Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja te zaštita i podrška žrtava biti prioritet. Iskorjenjivanje nasilja zahtjeva izuzetne napore svih dionika, uključujući države članice, da unaprijede dostupnost, kvalitetu i pouzdanost statističkih podataka, unaprijede svijesti, potaknu promjenu stavova, sprječavaju nasilje, te osiguraju bolju podršku žrtvama i njihov pristup pravdi kao da i u potpunosti prenesu i provedu relevantno EU zakonodavstvo.“ Kao prvi među ključnim koracima pri ostvarivanju tog cilja Europska komisija ističe „Pristupanje Europske unije Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) u opsegu EU nadležnosti i uzimajući u obzir pravni učinak pristupanja; potonju provedbu njenih odredbi i nastavak poticanja država članica u napretku ratifikacije“. U okviru provedbe postupka ratifikacije Konvencije, sukladno odredbama Zakona o procjeni učinaka propisa bit će provedeno javno savjetovanje te javna rasprava o Nacrtu prijedloga Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Javno savjetovanje putem Središnjeg državnog portala za e-savjetovanje omogućava pristup i izražavanje mišljenja i stavova te davanje prijedloga svim zainteresiranim građanima i ostalim dionicima. Vezano uz smještaj žena koje su prisiljavane na pobačaj od strane svojih partnera ili okoline u skloništa ističemo saznanje da su skloništa koja vode organizacije civilnog društva ili pak skloništa koja imaju status domova, odnosno financiraju se putem tzv. „glavarina“ dovoljno osjetljiva na potrebe zlostavljanih žena te im u slučaju potrebe osim smještaja osiguravaju i svu potrebnu pomoć, primjerice pravnu, psihološku, materijalnu i drugo.
24 Udruga U ime obitelji NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI S obzirom da Republika Hrvatska nije ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja u obitelji (dalje: Istanbulska konvencija) istu uopće nema potrebe navoditi u Nacionalnoj strategiji zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. godine (dalje: Strategija) jer nije dio hrvatskog pravnog poretka, a i ne obvezuje RH na provedbu. Stoga zahtijevamo da se navodi o Istanbulskoj konvenciji brišu te da se pozitivne odredbe Istanbulske konvencije implementiraju u Strategiju, ali samostalno - bez njezinog navođenja. Sukladno prethodno navedenom, tražimo brisanje svih članaka Istanbulske konvencije u Strategiji i modifikacija naziva svih mjera i aktivnosti u kojima se navodi Istanbulska konvencija. S obzirom na važnost usklađenosti termina s temeljnim aktom Republike Hrvatske - Ustavom, tražimo brisanje termina "rod" i "rodno" uvjetovanog nasilja iz Strategije te zamjenu termina "rod" terminom spol. Naime, Ustav RH nigdje ne navodi termin “rod”, a u članku 3. Ustav RH izričito navodi “ravnopravnost spolova”. U svrhu osiguranja ujednačene primjene prava i pravne sigurnosti potrebno je voditi računa o usklađenosti termina s Ustavom RH. Korištenjem isključivo ustavnog termina spol ukida se kontradikcija termina u ovoj Strategiji koja se u pojedinim dijelovima poziva na “rod”, a pojedinim na spol za iste ili slične slučajave. U protivnom, takva formulacija pravnog dokumenta - Strategije, bila bi zbunjujuća te bi dovela u pitanje kvalitetu provedbe bitnih mjera i ostvarenje postavljenih ciljeva. Nije prihvaćen Republika Hrvatska je Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji potpisala dana 22. siječnja 2013. godine, čime je iskazala interes i pridružila se naporima međunarodne zajednice, poglavito državama članicama Vijeća Europe, kako bi se na ovom području učinili daljnji napori i još odlučnije formulirala odlučnost država u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Ujedno, iskazana je i trajna namjera u cilju poduzimanja mjera usmjerenih promicanju ravnopravnosti i suzbijanja svih oblika diskriminacije i nasilja nad ženama uključujući i nasilje u obitelji. Politika nulte tolerancije nasilja prema ženama jedna je od pet prioritetnih područja EU politike rodne ravnopravnosti. U „Strateškom planu za rodnu jednakost 2016 – 2019“ Europska komisija navodi da će: „Borba protiv rodno uvjetovanog nasilja te zaštita i podrška žrtava biti prioritet. Iskorjenjivanje nasilja zahtjeva izuzetne napore svih dionika, uključujući države članice, da unaprijede dostupnost, kvalitetu i pouzdanost statističkih podataka, unaprijede svijesti, potaknu promjenu stavova, sprječavaju nasilje, te osiguraju bolju podršku žrtvama i njihov pristup pravdi kao da i u potpunosti prenesu i provedu relevantno EU zakonodavstvo.“ Kao prvi među ključnim koracima pri ostvarivanju tog cilja Europska komisija ističe „Pristupanje Europske unije Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) u opsegu EU nadležnosti i uzimajući u obzir pravni učinak pristupanja; potonju provedbu njenih odredbi i nastavak poticanja država članica u napretku ratifikacije“. Definicija spola odnosi se na obilježja prema kojima se biološki razlikuju žene i muškarci, dok je definicija roda određena sustavom društvenih uloga i očekivanja, odnosno načinom na koji neko društvo definira položaj žena i muškaraca. Sukladno Pojmovniku rodne terminologije prema standardima Europske unije (u izdanju Ureda za ravnopravnost spolova, 2008.): „Koncept roda se odnosi na društvene razlike između žena i muškaraca, razlike koje su naučene, koje se mijenjaju s vremenom i koje imaju širok raspon varijacija unutar jedne kulture i između kultura. Rod se definira i kao društveno-kulturalni koncept kojim se pridaje značenje razlici spolova, kao tvorbeni element društvenih odnosa koji se temelje na uočenim razlikama između spolova te kao primarni način označavanja odnosa moći (Wallach Scott: 2003). Kulturno uvjetovana rodna podjela na muško i žensko, naime, nije binarno simetrična ni vrijednosno neutralna, već je uspostavljena na hijerarhijskom načelu i kao takva povratno djeluje na društvene odnose spolova u određenoj zajednici. … Spolom se smatraju biološke značajke koje obilježavaju ljudska bića kao žene i muškarce. U društvenim se znanostima spol definira kao društvena i zakonska klasifikacija bioloških značajki koje osobe dijele na samo dvije kategorije, na muški i ženski spol.“ https://ravnopravnost.gov.hr/arhiva/biblioteka-ureda/pojmovnik-rodne-terminologije-prema-standardima-europske-unije/1618 Također u publikaciji Vijeća Europe „Uvođenje rodno osjetljivog proračuna: provedba u praksi“, u pojmovniku se na str. 66 definira pojam roda: „Odnosi se na društvene razlike između muškaraca i žena. Rod označuje društvene, kulturalne, političke i ekonomske odnose između žena i muškaraca. Rodni se odnosi razlikuju od mjesta do mjesta i mijenjaju se tijekom vremena kao reakcija na promijenjene okolnosti. S druge strane, spol označuje biološku razliku između žena i muškaraca, koja je konstantna.“ Europski institut za rodnu jednakost (EIRJ), kao agencija Europske unije zadužena za promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i za podršku Europskoj komisiji pri razvoju politika rodne ravnopravnosti, pojam „rodna jednakost“ definira oslanjajući se na prihvaćenu definiciju Ujedinjenih Naroda: „Rodna jednakost odnosi se na jednakost prava, odgovornosti i prilika žena i muškaraca te djevojčica i dječaka. Jednakost ne zahtijeva da žene i muškarci postanu istovjetni već da prava žena i muškaraca, njihove obveze i prilike ne ovise o tome jesu li rođeni u ženskom ili muškom spolu. Rodna jednakost uključuje da će interesi, potrebe i prioriteti kako žena tako i muškaraca biti jednako razmatrani, priznajući na taj način raznolikost različitih skupina žena i muškaraca. Rodna jednakost nije ženska stvar već bi trebala interesirati i u potpunosti uključivat muškarce i žene. Jednakost žena i muškaraca je ujedno poimana i kao pitanje ljudskih prava i kao preduvjet i indikator održivog razvoja usredotočenog na ljude.“ Nadalje, Europska komisija u svojim aktima definira nasilje nad ženama kao „Nasilje usmjereno prema osobi zbog roda te osobe (uključujući rodni identitet/izričaj) odnosno nasilje koje nerazmjerno pogađa osobe određenog roda. Žene i djevojčice, svih dobi i porijekla najviše su pogođene rodno uvjetovanim nasiljem. Ono može biti fizičko, seksualno i psihološko te uključuje: nasilje u okviru bliskih odnosa; seksualno nasilje (uključujući silovanje, seksualni nasrtaj, uznemiravanje, uhođenje; ropstvo; ponižavajuće prakse poput prisilnih brakova, sakaćenje ženskih genitalija i tzv. zločini “časti”; kibernetičko nasilje i uznemiravanje putem informatičkih tehnologija. Ujedno, prema članku 5. Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, br. 82/08) ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata, dok je člankom 4. propisano da se odredbe Zakona ne smiju tumačiti niti primjenjivati na način koji bi ograničio ili umanjio sadržaj jamstava o ravnopravnosti spolova koja izviru iz općih pravila međunarodnog prava, pravne stečevine Europske zajednice, Konvencije Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Ugovorima Ujedinjenih naroda o građanskim i političkim pravima odnosno ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ujedno, člankom 43. Zakona o ravnopravnosti spolova propisano je da se riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira jesu li u zakonima ili drugim propisima korišteni u muškom ili ženskom rodu, odnose na jednak način na muški i ženski rod. Slijedom navedenoga ne prihvaća se prijedlog brisanja navoda o predmetnoj Konvenciji u Nacrtu prijedloga Nacionalne strategije niti brisanje članaka Konvencije koji su utemeljenje predloženim mjerama.
25 Ured pučke pravobraniteljice NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI Smatramo potrebnim istaći važnost onih aspekata zaštite žrtava nasilja u obitelji koji trenutno nisu obuhvaćeni predloženom strategijom. To je prije svega informiranje o mogućnostima korištenja besplatne pravne pomoći te osiguravanje žurnog pružanja besplatne pravne pomoći (primarne i sekundarne) osobama koje su doživjele obiteljsko nasilje. Također to je i edukacija drugih dionika sustava, uz one koji su obuhvaćeni predloženim mjerama ove Strategije, a o čijim postupcima ovise efikasno sankcioniranje počinitelja i zaštita žrtava, pri čemu su itekako važni suci i drugi pravosudni dužnosnici kao i zdravstveni djelatnici. Naposljetku, napominjemo kako bi izradu Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji trebalo iskoristiti kao priliku za operacionalizaciju svih preporuka primjenjivih na ovo područje koje je u 2013. Republici Hrvatskoj dala UN-ova posebna izvjestiteljica za nasilje nad ženama kao i relevantnih preporuka UN Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena, danih u 2015. godini. Nije prihvaćen Informiranje žrtava o svim mogućnostima koje im stoje na raspolaganju unutar različitih sustava određeno je mjerom u području Senzibilizacija javnosti za problematiku nasilja u obitelji. Budući da je pravo na besplatnu pravnu pomoć dio prava koje je žrtvama već osigurano isto nije potrebno ovdje navoditi. Ujedno, i savjetovališta za žrtve nasilja žrtvama pružaju informacije o pravima koja mogu ostvariti, a veliki broj savjetovališta i skloništa pruža besplatnu pravnu pomoć žrtvama angažiranjem odvjetnika/ca ili putem pravnika/ca udruge. Policija svim žrtvama kaznenih djela i žrtvama prekršaja nasilja u obitelji obavezno uručuje standardizirani obrazac s popisom prava za sve kategorije žrtava te kontakt podatke tijela državne uprave i organizacija civilnog društva koje žrtvama pružaju podršku i zaštitu. Nadalje, izobrazba predstavnika državnih tijela predviđena je mjerom u području Izobrazba stručnjaka koji rade u području zaštite od nasilja u obitelji koje su nositelji državna tijela čiji će djelatnici pohađati programe izobrazbe. Kao jedan od nositelja navedena je Pravosudna akademija u čijoj je nadležnosti izobrazba sudaca i pravosudnih dužnosnika. U odnosu na preporuke UN Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena iz 2015. godine ističemo da je većina preporuka vezanih uz nasilje u obitelji uvrštena u Nacionalnu strategiju, a ostale preporuke kao i preporuke vezane uz područje nasilja nad ženama bit će razmotrene prilikom izrade analize usklađenosti zakonodavstva RH sa Konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u okviru postupka njezine ratifikacije te i kasnije u okviru provedbe odredaba Konvencije.
26 Ured pučke pravobraniteljice 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, III. ZBRINJAVANJE I POTPORA ŽRTVAMA NASILJA 7. Poticati poslodavce na zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji U okviru ove mjere predviđaju se aktivnosti informiranja poslodavaca o „mogućnostima i prednostima zapošljavanja žrtava nasilja u obitelji putem predavanja, tribina, okruglih stolova, tiskanih materijala, sredstava javnog informiranja i slično“. Iako podržavamo postojanje mjere aktivne politike zapošljavanja koja olakšava ulazak u tržište rada i za ovu skupinu osoba, smatramo kako se pri posredovanju između poslodavca i potencijalnog zaposlenika, poslodavcu ne bi trebalo otkrivati kako je riječ o osobi koja je žrtva nasilja u obitelji. Ova mjera trebala bi se provoditi na način da se zaštiti identitet osobe kao žrtve obiteljskog nasilja. Nije prihvaćen Poticanje poslodavaca na zapošljavanje žrtava nasilja u obitelji kako je formulirano u navedenoj mjeri ne podrazumijeva iznošenje podataka o identitetu osobe kao žrtve nasilja u obitelji već podrazumijeva senzibilizaciju poslodavaca na zapošljavanje ove kategorije osoba, što je vidljivo i iz predloženih aktivnosti.
27 Ured pučke pravobraniteljice 3. PODRUČJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOĐENJA AKTIVNOSTI, I. PREVENCIJA NASILJA U OBITELJI 2. Provoditi sustavno /longitudinalno/ praćenje rizičnih skupina sa ciljem pravovremenog pružanja svrhovite pomoći formiranjem interdisciplinarnih stručnih timova na razini županija Smatramo kako sustavno/longitudinalno praćenje kako se trenutno predviđa može dovesti do daljnje stereotipizacije te potencijalno i diskriminacije određenih skupina. Naime, u dokumentu se nigdje ne navodi što znači sintagma 'rizična skupina' pa postoji opravdana bojazan da će ovom mjerom biti obuhvaćene one skupine građana u vezi čijeg načina života i navika postoje raširene negativne predrasude, posebice one vezane uz navodnu sklonost nasilju i alkoholizmu. Umjesto praćenja 'rizičnih skupina' stoga predlažemo praćenje svih onih individualnih slučajeva u kojima se temeljem objektivnih pokazatelja može zaključivati o tome da su pojedinci žrtve ili da su počinitelji nasilja u obitelji Prihvaćen Predložena mjera predviđa da se pravovremeno detektiraju slučajevi nasilja u obitelji po vertikali odgojno obrazovnog sustava s osnovnim ciljem preventivnog djelovanja i pravovremenog pružanja podrške i pomoći žrtvama nasilja u obitelji. Kontinuirano praćenje provodili bi stručni suradnici ustanova u skladu s etičkim kodeksom profesije, što isključuje etiketiranje, međutim prihvaća se navedeni prijedlog te će isti biti uvršten u tekst Nacionalne strategije.
28 Ured pučke pravobraniteljice NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OD NASILJA U OBITELJI, 1. UVOD Međunarodni dokumenti usmjereni zaštiti od nasilja u obitelji Postojeći tekst glasi: „U svijetlu navođenja Konvencija koje je Republika Hrvatska ratificirala, svakako treba istaknuti i Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, donesenu od strane Odbora ministara Vijeća Europe dana 7. travnja 2011. godine, a koja je za potpisivanje otvorena dana 11. svibnja 2011. godine u povodu 121. sjednice Odbora ministara održane u Istanbulu.“ Iako se na kraju ovog paragrafa navodi kako je postupak ratifikacije tek pokrenut, a i samom se Nacionalnom strategijom planira provođenje ovog postupka, formulacija s početka paragrafa sugerira kako je ova Konvencija među onima koje je Republika Hrvatska već ratificirala. Stoga predlažemo preformulirati ovu rečenicu na način da bude jasno vidljivo kako ova Konvencija još nije ratificirana. Zakonodavni okvir zaštite od nasilja u obitelji Uz navođenje broja Narodnih novina u kojima je objavljen Zakon o suzbijanju diskriminacije, predlažemo dodati i broj u kojem su objavljenje Izmjene i dopune istog Zakona, odnosno NN br. 112/12, posebice zbog toga što se njima izmijenila i definicija spolnog uznemiravanja. Prihvaćen U tekstu uvodnog dijela Nacionalne strategije bit će preformuliran dio vezan uz ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kako bi bilo jasno da je u tijeku postupak ratifikacije. Ujedno, bit će dodan i broj Narodnih novina Zakona o suzbijanju diskriminacije koji je omaškom ispušten.