Izvješće o provedenom savjetovanju - SAVJETOVANJE O NACRTU ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Savez samostalnih sindikata Hrvatske NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU Slažemo se da se upravnom mjerom naloži poslodavcu usklađivanje procjene rizika s postojećim rizicima na radu i u vezi s radom, te pozdravljamo sve promjene koje govore o dodatnom uključivanju radnika u izradu procjene rizika te svako davanje važnosti njihovim reprezentativnim predstavnicima kako to navodite u obrazloženju uz članak 98. stavak 1. podstavak 1. No, postavlja se pitanje tko su to reprezentativni predstavnici radnika? Mi pod tim pojmom podrazumijevamo povjerenika radnika za zaštitu na radu. No, sadašnje uređenje članka 70. Zakona o zaštiti na radu (izbor povjerenika) utjecalo je na veliki pad broja povjerenika radnika za zaštitu na radu jer je postupak izbora dugotrajan, kompliciran, donosi poslodavcima dodatne troškove, a i neki poslodavci ne dopuštaju provođenje izbora. Samom činjenicom velikog pada broja povjerenika radnika za zaštitu na radu onemogućeno je i njihovo sudjelovanje u postupku izrade procjene rizika ali i u postupku savjetovanja kako je to propisano člankom 33. Zakona. Stoga predlažemo izmjenu / dopunu članka 70. Zakona o zaštiti na radu na način da u slučaju da se ne provedu izbori za povjerenika radnika za zaštitu na radu prema pravilima za izbor radničkih vijeća, da se omogući sindikatu / sindikatima koji djeluju kod poslodavca da prema posebnom propisu kojim se uređuje pitanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje, imenuju povjerenika radnika za zaštitu na radu. Savez samostalnih sindikata Hrvatske predlaže i slijedeće izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu Članak 6. - Predlažemo da se sastav Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu proširi predstavnikom Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, a kako bi u vijeću bilo zastupljeno područje zdravlja radnika. Članak 35. stavak 1. - Predlažemo da se stavak 1. dopuni novom alinejom 5. koja glasi „prati i analizira stanje zaštite na radu“ kako bi se ojačala funkcija odbora za zaštitu na radu. Članak 36. stavak 6. - Zakonom o zaštiti na radu propisano je kako ministar nadležna za zdravlje, uz suglasnost ministra, pravilnikom propisuje poslove s posebnim uvjetima rada i uvjete koje moraju ispunjavati radnici koji obavljaju te poslove. Dakle, Zakon je jako usko odredio što će Pravilnik propisivati, a provedbeni akt ne može uređivati pitanja izvan zakonske osnove. Stoga Pravilnik o posebnim uvjetima rada ne može propisivati sadržaj uputnice jer u Zakonu ne postoji pravna osnova da isti Pravilnik uređuje način utvrđivanja zdravstvene sposobnosti (pitanje uputnice i uvjerenja). Potrebno je povezati čl. 36. i čl. 64. Zakona o zaštiti na radu (zdravstveni pregledi radnika i osoba koje poslodavac namjerava zaposliti) na način da se dodatnim stavkom propiše kako će se način utvrđivanja zdravstvene sposobnosti propisati pravilnikom iz čl. 36. st. 6. Zakona o zaštiti na radu. Članak 61. – ovim člankom je propisana obveza vođenja evidencije, čuvanja isprava i davanja obavijesti i podataka u skladu sa Zakonom i drugim propisima zaštite na radu te obveza čuvanja evidencije o ozljedama na radu, profesionalnim bolestima i nezgodama na radu. Još je uvijek na snazi Pravilnik o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu iz 1984. Godine za kojeg je Akcijskim planom za administrativno rasterećenje predviđeno ukidanje ili donošenje novog Pravilnika, a člankom 103. Stavak 6. Propisano je da će do stupanja na snagu propisa iz stavka 3.,4. i 5. istog članka u dijelu u kojem nisu u suprotnosti sa Zakonom, primjenjivati Pravilnik iz 1984. U važećem Zakonu o zaštiti na radu nema pravne osnove za donošenje pravilnika koji bi uređivanja pitanje evidencija, pa ako se isti planira donositi treba dopuniti članak 61., a ako se isti ne namjerava donositi, u prijelaznim i završnim odredbama treba ga staviti izvan snage. Članak 70. - Dopuna članka kako je to opisano uz članak 92. Primljeno na znanje Prijedlozi su primljeni na znanje.
2 Nenad Nikolić NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU Nenad Nikolić Opće primjedbe 1. Potrebna je bliskija suradnja različitih ministarstava i državnih institucija zainjteresiranih za razne aspekte područja zaštite na radu. Prvo, potrebno je dogovoriti s ministarstvom u području zdravstva podjelu stručnog posla i nadzora. Na primjer u ovome trenutku ministarstvo zaduženo za zdravstvo održava izdavanje ovlaštenja u području mjerenja buke na temelju položenog stručnog ispita pred kompetentnom komisijom (za stručnjake koji obavljaju taj posao) uz potvrdu akreditacije i njezino održavanje u području za koje se dodjeljuje ovlaštenje (za organizacije u kojima su ti stručnjaci zaposleni). Prema Pravilniku o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN 112/14 i 84/15) ovlaštenje npr za taj posao izdaje Zavod za unapređivanje zaštite na radu. Predlažem da sve poslove iz Članka 2 točka 1, podtočka 5 navedenog pravilnika koji su i tako vezani uz područje zdravstva obavlja ministarstvo zaduženo za zdravstvo dok poslove iz podtočki 1-4 koji su stručno vezani uz stručne poslove zaštite na radu obavljaju i dalje stručnjaci ministarstva zaduženog za rad i njegovih stručnih institucija. Priroda poslova iz podtočke 5 je takva da postoji potreba za stručnim mjerenjima i ispitivanjima u nekom uskom području metodama i opremom uobičajenim za to područje, pa te organizacije i stručnjake koji bi obavljali poslove iz podtočke 5. svakako bi trebala kontrolirati Hrvatska akreditacijska agencija (HAA), koja ih i inače za druge potrebe kontrolira prema normi HRN EN ISO/IEC 17025. Ključno je da se to obavi stručno u okviru sustava kvalitete s provjerenim ekspertima koji i tako kontroliraju to područje kako bi se stekla sigurnost u uspostavu osposobljenosti i sposobnosti organizacije da djelotvorno obavlja poslove mjerenja i ispitivanja fizikalnih, kemijskih i bioloških čimbenika. Nema nikakve potrebe da se ne koriste uhodane sheme i iskustvo koje imaju u HAA, time se stjeće veće povjerenje u cjelokupan državni sustav a smanjuje mogućnost grube pogreške kao i troškovi novaca i vremena kod laboratorija koji se takvim ispitivanjima bave. 2. U cijelome tekstu Zakona molim promjeniti ministarstvo zdravlja u zdravstva. 3. Ocjenjivanje i procjenjivanje su procesi koji traju, a ocjena i procjena jesu iskazi koji se daju kao rezultati takvih procesa. Ti iskazi mogu biti brojčani, opisni ili kategorički (npr zadovoljio/nije zadovoljio). Pa kada se u tekstu misli na proces treba pisati ocjenjivanje ili procjenjivanje, a kada se misli na konačni rezultat tog procesa tada je to ocjena ili procjena. Članak 1. U točki 3. umjesto „sprječavanja rizika“ molim staviti „smanjenja i sprječavanja štetnih rizika“. Štetni rizici se u većini slučajeva ne mogu spriječiti, ali se mogu zato smanjiti, a spriječiti samo u rijetkim pojedinačnim slučajevima. Članak 3 Točka 12 Potrebno je razdvojiti ovlaštene osobe za poslove zaštite na radu od ovlaštene osobe koja izvodi mjerenja i ispitivanja fizikalnih, kemijskih i bioloških čimbenika, prema Pravilniku o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN 112/14 i 84/15) Članak 2 jer se u Točki 1 Podtočka 5 radi o općim stručnim poslovima mjerenja i ispitivanja koje rade usko specijalizirane firme posebnim metodama i mjernim uređajima, a ne o sveobuhvatnim poslovima zaštite na radu za koje je potrebno šire multidisciplinarno obrazovanje zaštite na radu a ne uska i specijalistička znanja iz mjerenja ili ispitivanja u pojedinim područjima. Stručnjaci i osobe (organizacije) zaštite na radu imaju širu sliku i drugačije zadatke od onih organizacija i stručnjaka koji vrše mjerenja i ispitivanja i daju ispitne izvještaje za neki od brojnih elemenata zaštite na radu i bave se samo tim uskim područjem mjerenja i ispitivanja. Točka 24 Definicija rizika nije točna. Rizik nije umnožak. Rizik je odstupanje od očekivanog rezultata. To odstupanje može biti pozitivno ili negativno (molim pogledati normu ISO 31000). Definicija koja je dana pod točkom 24 odnosi se na izračun moguće veličine štetnog odstupanja u koji je uključena vjerojatnost da se taj štetni događaj uopće desi i veličina same štetne posljedice koja bi se mogla desiti izražena obično u ukupnom iznosu štetnog događaja kada bi se on desio. Treba u daljnjem tekstu vidjeti da li ima smisla kada bi se izraz rizik zamijenio za njegovu ovdje predloženu definiciju „umnožak vjerojatnosti nastanka…“. Točka 28 Treba razlikovati stručnjaka zaštite na rada od stručnjaka za mjerenje i ispitivanje prema Pravilniku o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN 112/14 i 84/15) Članak 2 Točki 1 Podtočka 5 jer to su potpuno različite vrste stručnjaka. Trebalo bi dati definicije obiju vrsti stručnjaka. Članak 6 Točka 2 Neprihvatljivo je da se u zakonu zahtjevaju visoke kvalifikacije za stručnjake u širokom području zaštite na radu uz višegodišnje radno iskustvo na tim poslovima a za članove Nacionalnog vijeća niti slova da li trebaju i u kojoj mjeri biti kvalificirani za najstručnije i najodgovornije poslove u području zaštite na radu u Republici Hrtvatskoj. Predlažem tekst: Nacionalno vijeće za zaštitu na radu ima sedam članova koji moraju imati završeni diplomski sveučilišni studij u području tehničkih, biotehničkih, prirodnih i društvenih znanosti. Članak 11 Pogledati definiciju rizika iz članka 3 točka 24. Rizik dakle nije umnožak. Članak 13 Točka 1 Rizici postoje, a trebaju se ukloniti ili smanjiti štetne posljedice. Predlažem slijedeći prvi red (njegov početak) u točki 1: (1) Ako se štetne posljedice mogućih rizika za sigurnost i zdravlje radnika ne mogu ukloniti … Članak 31 Molim razmisliti o proširenju naslova. Npr.: Obveza obavješćivanja, izvještavanja i savjetovanja Mogla bi dodati i novu točku 2: Npr.: Poslodavac će izvješćivati o stanju u području rada i zaštite na radu u okviru nefinancijskog izvješćivanja prema odredbama Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu (Narodne novine, br. 134/15). Europska Unija je donijela zakonski akt: DIREKTIVA 2014/95/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa. U okviru te direktive nalazi se i obveza izvješćivanja o području zaštite na radu za organizacije s više od 500 uposlenika. Točka 7 preambule 2014/95/EU glasi: Ako se od poduzeća traži da izrade nefinancijsko izvješće, ono bi u pogledu okolišnih pitanja trebalo sadržavati pojedinosti o aktualnim i predvidljivim učincima poslovanja poduzeća na okoliš te prema potrebi na zdravlje i sigurnost, uporabu obnovljivih i/ili neobnovljivih izvora energije, emisiju stakleničkih plinova, uporabu vode i onečišćenje zraka. U pogledu socijalnih i kadrovskih pitanja informacije u izvješću mogu se odnositi na mjere poduzete radi jamčenja jednakosti spolova, provedbe temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada, uvjeta rada, socijalnog dijaloga, poštovanja prava radnika na informacije i savjetovanje, poštovanja prava sindikata, zdravlja i sigurnosti na poslu te dijaloga s lokalnim zajednicama i/ili na mjere poduzete radi osiguravanja zaštite i razvoja tih zajednica. U pogledu ljudskih prava te borbe protiv korupcije i podmićivanja, nefinancijske informacije mogle bi obuhvaćati podatke o sprečavanju kršenja ljudskih prava i/ili važećim instrumentima za borbu protiv korupcije i podmićivanja. Primljeno na znanje Prijedlozi primljeni na znanje.
3 Damir Marasović NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU Moje primjedbe i prijedlozi odnose se na dio Zakona koji obrađuje projektiranje i građenje (čl. 73. do 78.), a za koji Nacrtom nisu predviđene izmjene. Rješenja iz Zakona trebali bi biti usklađena s onima iz Zakona o gradnji. Štoviše, u oba Zakona trebalo bi naglasiti tu vezu. Neusklađenost je očita: Npr. prema čl. 77. Zakona o zaštiti na radu, obveze koordinatora zaštite na radu iz čl. 73. st. 4. ovoga Zakona, počinju u tijeku izrade izvedbenog (?) projekta, pri čemu on treba „koordinirati primjenu općih načela zaštite na radu i pravila zaštite na radu tijekom projektiranja“. Projektiranje u izvedbenoj fazi, ako je predviđena, treba biti praćeno od strane koordinatora zaštite na radu, ali ne samo u njoj. Njegovo učešće najvažnije je u fazi izrade glavnog projekta, gdje se sagledava ispunjavanje svih temeljnih zahtjeva za građevinu, nakon čega slijedi izdavanje građevinske dozvole. Potrebno je i u idejnoj fazi. ako je ista predviđena. S druge strane, prema čl. 60. Zakona o gradnji izradi glavnog projekta prethodi (?) izrada, između ostalih, i elaborata zaštite na radu. Točnije i bolje bi bilo da je predviđena izrada elaborata u tijeku izrade glavnog projekta a što se u praksi i događa. Naime elaborat je uputa kako postupati kod projektiranja a da se zadovolje svi uvjeti zaštite na radu. Ali, autoru elaborata trebaju biti poznata, barem načelno, i sva projektna rješenja pa je usporedno i usklađeno rješavanje nužno. Doduše, to je problem definicija u Zakonu o gradnji, ali riječ je o zaštiti na radu koja se rješava i ovim Zakonom. Prema čl. 52. Zakona o gradnji glavni projektant koji ispunjava uvjete propisane posebnim propisom može prilikom izrade projekta biti koordinator zaštite na radu. Zašto ne svaki a ne samo glavni projektant? I to je pitanje za pisce Zakona o gradnji, koji je upravo temeljito izmjenjen. Ali, i ovdje je riječ o zaštiti na radu koja se rješava i ovim Zakonom. Sve ovo izgleda neusklađeno, tim više što se u Zakonu o gradnji i iz njega izvedenim propisima gotovo nigdje ne spominje koordinator zašttite na radu. Usklađenost mora biti potpuna, što zahtijeva učešće stručnjaka zaštite na radu kod izrade propisa iz područja gradnje i obratno. Slično vrijedi i za zaštitu od požara. Što se tiče obveza koordinatora zaštite na radu u tijeku građenja, čini mi se da je u čl. 77, st. 2) gdje kao obveza tijekom građenja stoji „izraditi ili dati izraditi potrebna usklađenja plana izvođenja radova i dokumentacije sa svim promjenama na gradilištu“ riječ o organizaciji građenja a ne kontroli primjene propisa zaštite na radu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje ali komentar se uglavnom odnosi na Zakon o gradnji koji je u nadležnosti drugoga ministarstva.
4 IVAN DUŠAN NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU U zakonu u zaštiti na radu trebalo bi dodati odredba da se pravilnikom definira koji su to poslovi za koje je potrebno osposobljavanje za rad na siguran način. Definiranje poslova za koje je potrebno osposobljavanje za rad na siguran način je sada prepušteno onome tko izrađuje procjenu opasnosti.Međutim nigdje ni u jednom pravilniku se ne navodi koji su to poslovi, odnosno koje uvjete mora ispunjavati neki posao da bi se moralo za obavljanje tog posla osposobiti radnika za rad na sigurna način. Pojam "rad na siguran način" je prema tome jako nejasan i apstraktan, previše je prepušteno osobnoj procjeni poslodavca i onoga tko izrađuje procjenu opasnosti. U zakonu bi trebala stajati odredba "ministar će odrediti poslove za koje je potrebno osposobljavanje za rad na siguran način". Drugo, samo osposobljavanje za rad na siguran način mora biti pojednostavljneno na način da je dovoljno da poslodavac da prije posla izda pisanu uputu radniku sa uputama za rad na siguran način, to je dovoljno, ne treba filozofirati oko toga. Nije prihvaćen Osposobljavanje je potrebno svugdje gdje postoje određeni rizici temeljem procjene rizika. Proces osposobljavanja je dovoljno pojednostavljen.
5 ZORAN VIŠIĆ NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU Nema nikakvog razloga da se definiraju različiti uvjeti stručnog usavršavanja stručnjaka ZNR za one koji rade kod poslodavca, odnosno za one koji rade u ovlaštenim tvrtkama budući da se radi o istim poslovima i odgovornostima. Ako usvojite ovaj članak molim vas da ne ostavite u vakuumu stručnjake ZNR koji obavljaju poslove za više poslodavaca koji posluju na istoj lokaciji. Prijedlog na koji definirate težu ozljedu je neprihvatljiv. Do sada je to također bio veliki problem i dobro je da ste to uvidjeli. Teža ozljeda treba biti definirana odmah nakon prvog pregleda kod doktora hitne medicine. Najbolji način za to je da se definiraju uvjeti s obzirom na prirodu ozljede, na osnovu kojih doktor kategorizira ozljedu (najbolje pismeno na nalazu). Teško je za očekivati da će to biti realizirano budući da je za to potrebno uključiti i ministarstvo zdravstva, ali tome treba težiti jer su doktori najkompetentniji za davanje kategorizacije ozljede. Ako na taj način nije moguće riješiti problem treba propisati uvjete kojima jednoznačno i objektivno stručnjak ZNR može procijeniti o kakvoj se ozljedi radi, ali je bitno da to bude odmah, a ne nakon dva ili tri dana. Propisuju se kazne za nesudjelovanje radnika i njihovih predstavnika u izradi procjene rizika. Potrebno je definirati na koji način poslodavac dokazuje da su radnici sudjelovali u izradi procjene rizika. Djelomično prihvaćen Prihvaćeno u pogledu ozljede na radu.
6 Mario Klaus NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU Povezati medicinu rada s obiteljskom medicinom pod hitno. Revidirati pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada, koji je stariji od 30 godina. Prepustiti specijalistima medicine rada da određuju rok za ponovni pregled radnika, jer ovako-držeći se strogo točaka pregleda, imate slučajeve gdje radnik od 20-ak godina i radnik pred mirovinu, koji rade na istom radnom mjestu, idu jednako često na preglede. Potrebna je suradnja stručnjaka ZNR, specijalista medicine rada i inspektorata na reviziji pravilnika o PPUR-a, jer medicina priča o pretežitom radnom vremenu, a inspektorat kaže da ako jednu minutu radiš nešto (tipa rad na visini)-moraš na liječnički. Onda, da bismo se papirnato pokrili, šaljemo sve živo na liječničke, i to svakih godinu dana, te tako opterećujemo poslodavca i HZZO. A pregledi su često minimum minimuma i ne pružaju korist (u pogledu zaštite) koja bi pratila trošak vremena i novca uloženih u preglede. Mislim da će se tako uštedjeti više nego smanjivanjem broja odbora ZNR. To je smiješan i beskoristan prijedlog. Slažem se s kolegom Novakom, zaštitom na radu se trebaju baviti specijalisti ZNR, a ne svatko tko je položio državno-stručni ispit. Ne podcjenjujem ili omalovažavm nikoga, ali jedan strojar ili elektrotehničar može, ako nema posla u struci, položiti državno-stručni ispit i raditi kao stručnjak ZNR. Ili poslodavac svojeg strojara pošalje na ispit i natrpa mu poslove ZNR, koje on nema vremena i volje, niti znanja KVALITETNO obavljati. Ovo su moje prve reakcije, možda su malo van teme, ali zanimaju me mišljenja ostalih. čovjek uči dok je živ. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
7 Kanaan d.o.o. NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU Ovim izmjenama treba poticati poslodavce da se više ulaže u vlastite stručnjake na radu, nego da se koriste vanjske usluge. Smatramo da je kvalitetnije rješenje da se što više poslova obavlja unutar trgovačkog društva, u tom smislu treba ojačati položaj i ulogu stručnjaka zaštite na radu i osigurati njihovu stalnu edukaciju. Kod određivanja uvjeta za obavljanje poslova zaštite na radu kod pojedinog poslodavca, mjerodavan treba biti broj i struktura povreda na radu u posljednje 2 godine, a ne broj zaposlenika. U pogledu definicije teške povrede, opet imamo prijedlog koji nije funkcionalan. Kako u trenutku povrede znati koliko će dugo povrijeđeni radnik biti na bolničkom liječenju, a obaveza prijave nadležnom inspektoru je odmah po ozljedi. Nadalje, nakon tri dana promatranje u bolnici, liječnik zaključi da nema posljedica za ozlijeđenog, a mi tu ozljedu moramo tretirati kao tešku. Definicija teške ozljede mora biti takva da nas ne ostavlja u vremenskom vakuumu (prijave i budućeg boravka u bolnici). Alternativa je da se odredi postupak utvrđivanja težine ozljede i to tako da prvu procjenu donosi stručnjak zaštite na radu, a da konačnu ocjenu daje liječnik pri prijemu u bolnicu, koji mora odmah nakon prvog pregleda napisati svoju ocjenu o težini ozljede. Djelomično prihvaćen Prihvaćeno u pogledu ozljede na radu.
8 ŽELJKO KRMELIĆ NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU Ne mogu se oteti dojmu da nadležno ministarstvo provodi sustavnu destrukciju struke u zadnjih pet godina. S ovim predloženim promjenama ima namjeru zadati završni udar destrukcije na glavne nositelje struke, a to su Stručnjaci zaštite na radu. Kroz prijedloge iskazane u ovom savjetovanju za Stručnjake zaštite na radu se tvrdi da ne trebaju nikakvo odobrenje za rad na poslovima zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, da im ne treba nikakvo sustavno stručno usavršavanje, da ih ne treba licencirati i u konačnici davati odobrenje za zadržavanje statusa Stručnjaka zaštite na radu. Ako im ništa ne treba, onda valjda nisu ni potrebni, jer ih zamijeniti može svatko. ISTINA ILI LAŽ? Nije prihvaćen Nikakvo argumentirano obrazloženje za takvo stajalište, izvan opsega Nacrta iskaza. Netočni su navodi, prijedlogom Nacrta iskaza nije ukinuto sustavno stručno usavršavanje i nema potrebe izdavanja licence osobi koja je samo interno odgovorna svome poslodavcu. To je protivno Akcijskom planu za rasterećenje gospodarstva.
9 Josip Novak NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU Zakonom ZNR bi trebalo zaštititi struku ZNR i definirati tko može raditi taj posao kako je u većini strka, a ne da poslove ZNR može raditi bilo tko završi tečaj od jednog semestra a dipl.inž. su bez posla na zavodu. Hvala Nije prihvaćen Zakon definira sustav te njegove dionike i nikoga posebno ne privilegira. Kada se govori o struci, nije jasno na koju se struku misli.
10 Toni Piplica NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU Pozdravljam promjene. Informacijski sustav bi trebao biti prioritet. Također, pod hitno vratiti propisanu obvezu Službe ZNR u svim firmama iznad 250 zaposlenika. Primljeno na znanje Primljeno na znanje u pogledu informacijskog sustava.
11 Nezavisni hrvatski sindikati NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU, 1. PROBLEM S obzirom kako je jedan od razloga za izmjene Zakona administrativno rasterećenje gospodarstva, predviđeno Akcijskim planom Vlade RH, upozoravamo kako se mjere administrativnog rasterećenja odnose na smanjivanje administriranja poslodavaca. Administrativni trošak se određuje kao trošak koji ima poslodavac/tvrtka pri poštivanju zakonskih obveza o obavješćivanju treće osobe ili tijela javne vlasti o postupcima ili proizvodima. Dakle, cilj smanjivanja administrativnog troška je uklanjanje obveze dokumentiranja te obavješćivanja bez smanjivanja prava, odnosno postojeće zaštite. Međutim, Akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva u području zaštite na radu, a time i određeni prijedlozi za izmjene i dopune Zakona, nažalost, ne idu u tom smjeru. Akcijski plan ide za smanjivanjem prava, odnosno zaštite radnika, što bi posljedično dovelo do smanjivanja administriranja poslodavaca. Takav pristup je nedopustiv te ga kao takvog ne podupire niti Europska komisija, koja u svojim dokumentima potiče na uklanjanje nepotrebnog administrativnog troška, ali na način da prava i zaštita radnika ne budu smanjeni, odnosno zdravlje i sigurnost radnika ne budu ugroženi, već da zaštita ostane ista, a gdje je moguće i povećana, što u slučaju Republike Hrvatske nije zadovoljeno. Nadalje, u preambuli Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu navodi se kako je poboljšanje sigurnosti, higijene i zdravlja radnika na radu cilj koji ne bi smio biti podređen isključivo ekonomskim razlozima. Člankom 21. Ustava RH propisano je kako svako ljudsko biće ima pravo na život. Člankom 70. Ustava propisano je da svatko ima pravo na zdrav život. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi. Provođenje zaštite na radu je zaštita osnovnih ljudskih prava. Prava na život i prava na zdravlje. Čovjek, radnik, njegov život i zdravlje moraju biti u središtu pri zakonodavnom uređivanju zaštite na radu kao i pri provođenju mjera zaštite na radu, a ne poslodavčevo rasterećenje. Poslodavcima bi se više pomoglo uspostavom jasnog, stabilnog sustava i zakonodavnog okvira, a ne ovakvim mjerama koje su štetne za sve, pa i samu državu. Nije prihvaćen Nacrtom iskaza na Nacrt prijedloga zakona prijedloga nije ni na koji način smanjena razina sigurnosti i zaštite zdravlja na mjestu rada.
12 ŽELJKO KRMELIĆ NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU, 1. PROBLEM Kao stručnjak zašite na radu, koji je stručni ispit položio prije 16 godina, a u području zaštite zdravlja i sigurnosti radnika radi 25 godina, mogu samo zaključiti da je u tom periodu svaki novi Zakon o zaštiti na radu ili njegova izmjena i dopuna dovodila i dovela do sustavnog nazadovanja sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanja ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti vezano uz rad. Statistički podaci bi mogli pokazati da je situacija sve bolja. To nije zbog toga što sve više vodimo brige o segmenti zaštite zdravlja i sigurnosti na radu radnika, već administrativno smanjujemo broj priznatih ozljeda i bolesti. Administrativno smanjenje očituje se u traženju najmanjeg detalja koji će moći opravdati nepriznavanje ozljede na radu ili profesionalne bolesti ili bolesti vezanih uz rad od strane HZZO-a. Predlagatelj i dalje ne razlikuje da u poslovnom nastanu postoje fizičke osobe (obrt) i pravne osobe (j.d.o.o., d.o.o., d.d., k.d.). Fizička osoba, obrtnik, isto tako može zaposliti jednog ili više radnika i po važećem Zakonu o ZNR dobiva status poslodavac. Definitivno je neprihvatljivo da samozaposlena osobe, koja svoj poslovni nastan organizira kroz obrt, kao fizička osoba ili kroz trgovačko društvo, kao pravna osoba, kao jedini zaposleni, nije obuhvaćen odredbama Zakona o ZNR. Tu treba voditi računa o djelatnosti kojom se takva samozaposlena osoba bavi, razini rizika od nastanka po zdravlje i život rizičnih situacija, ali se nikako ne smije samozaposlenoj osobi nametnuti sve obaveze koje ima poslodavac. Samozaposlena osoba mora imati saznanja o funkcioniranju sustava zaštite na radu, te dostatno znanje o rizicima koji mu prijete na mjestu rada i pravilima kako se od njih zaštititi. Minimum znanja morao bi dobiti kroz osposobljavanje za rad na siguran način i osposobljavanjem za poslodavca/ovlaštenika poslodavca. Ukoliko je samozaposlena osoba nabavila građevinski kombinirani stroj i bavi se iskopom, stvar se dodatno mijenja. Tu nam dolaze i obaveze iz Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Rješenje kako staviti samozaposlenu osobu pod kišobran ZNR nije jednostavna i zahtjeva studiozan pristup, jer većina budućih poduzetnika u poslovni nastan kreče kao samozaposlena osoba. Što se tiče predviđenih mjera iz Akcijskog plana Vlade R. Hrvatske o rasterećenju gospodarstava, od siječnja 2017. godine, mogu konstatirati i dokazati da financijske uštede u dijelu koji se odnosi na ZNR nisu točne i da ukupno gledano uštede, u financijskom smislu, su zanemarive i odvlače od obaveza gdje uštede za poslodavca mogu biti stvarne i značajne. Od tri spomenuta administrativna rješenja (smanjenje sjednica Odbora zaštite na radu, broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći i načina prijavljivanja ozljede na radu) samo ovo zadnje, način prijavljivanja ozljede na radu, će biti rasterećenje za poslodavca ili njegove stručnjake i službe, kada konačno HZZO osigura mogućnost prijave ozljede na radu elektroničkim putem, a ne da kada dođe rok za izvršenje takve obaveze, temeljem mjerodavnog Zakona i Pravilnika, izda novu izmjenu i dopunu Pravilnika i cijelu informatizaciju odgodi za dvije godine. Smanjenje sjednica Odbora zaštite na radu s četiri na dvije. Zašto ih u potpunosti ne ukinuti? Za neke su sjednice Odbora tlaka, neki napišu samo zapisnike kao da su ih održali i slično. Poslodavcima koji shvaćaju bitnost zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, njihove benefite po poslovni proces, nitko ne treba propisivati neke obaveze participacije radnika u osmišljavanju poslovnog procesa na načelima zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Oni kontinuirano provode preventivne aktivnosti, a na dnevnoj, tjednoj ili mjesečnoj bazi analiziraju stanja i provode po potrebi korektivne akcije. Treba li onda administrativno propisati broj održanih sjednica Odbor ili treba djelovati na društvenu svijest o bitnosti zaštite zdravlja i sigurnosti svakog pojedinca kao građanina ove države, kroz obrazovni sustav. Broj radnika osposobljenih za pružanje prve pomoći. U, nazovimo to, razvijenim zemljama svijeta ili poslovnim sustavima, odavno se shvatilo da samo kontinuirana edukacija donosi bitne pomake u znanjima, navikama i razmišljanju radnika. Mišljenja sam da način na koji će poslodavca organizirati pružanje prve pomoći, treba prepustiti njemu, bez administrativnog propisivanja potrebnog broja osposobljenih radnika. Razlog. Razina znanja osposobljenih radnika je niska. Ne provode se kontinuirane obnove znanja. Čemu onda to služi? Da dokažemo inspektoru da imamo potreban (propisan ) broj radnika na ukupan broj zaposlenih. U Zakonu propisati da je poslodavac dužan osigurati pružanje prve pomoći ozlijeđenom radniku na mjestu rada. Ne osiguravanje adekvatno pružene prve pomoći na mjestu rada, sankcionirati će HZZO kao trošak poslodavcu, kao što to i sada radi. Nije isto imati trošak sanitetskog materijala ili više mjesečne rehabilitacije radnika. ... mogućnost dodatnih inspekcijskih upravnih mjera, u smislu donošenja rješenja kojima bi se naložilo otklanjanje i drugih nedostataka na sredstvima rada ili u obavljanju radnih procesa... Ovdje se direktno inspektora rada dovodi u, nazovimo to tako, nezavidan položaj. Nedostatak na radnoj opremi bi još nekako mogao i uočiti, ako se radi o zaštitnim elementima, ali i to je upitno. Isti bi trebao zatražiti tehničku dokumentaciju od radne opreme, istu detaljno proučiti, shvatiti međusobno djelovanje elemenata radne opreme i funkcioniranje zaštitnih elemenata. Kad bi on to uspio napraviti? U kojem vremenu? I ovako ih je premalo. Uočiti nedostatak u radnom postupku. Pa tu je inspektor rada u još goroj situaciji. Tu mora biti tehnolog, da shvati radni proces u nekom dijelu ili u nekom slijedu procesa. Inspektoru koji je strojar biti će bliska tehnologija iz strojarske struke, ali što kada dođe u prehrambenu, drvnu ili kemijsku djelatnost. I onda bi trebao inspektor rada donijeti mjeru zabrane rada. To ako se i propiše nikada se neće dogoditi, jer se inspektor izlaže tužbi i naknadi štete za gubitak dobiti zbog prekida proizvodnje. I ovako prenapregnute inspektore rada dodatno napregnuti, bolje reći razapeti. Suludi, ne provedivi i ne učinkoviti prijedlog. Nije prihvaćen Stajalište nije ničim obrazloženo, većina komentara izvan opsega Zakona o zaštiti na radu (pitanje priznatih ozljeda nije u domeni Zakona o zaštiti na radu već sustava zdravstvenog osiguranja) O ostalim pitanjima će se raspravljati u okviru radne skupine
13 Savez samostalnih sindikata Hrvatske NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU, 2. CILJEVI Pogrešno je navedeno da se treba dopuniti u članku 1. stavak 2. sa značenjem pojma „druge bolesti u vezi s radom“. Naime dopunu je potrebno izvršiti u članku 3. stavak 1. (pojašnjenje pojmova), te predlažemo da se dopuna glasi: „ U smislu ovog Zakona, podzakonskih propisa koji se donose na temelju ovog Zakona i posebnih propisa u vezi sa zaštitom na radu, bolest u vezi s radom je bolest koja ima više uzročnika, od kojih je jedan štetnost s radnog mjesta, koja sama ne može uzrokovati tu bolest, ali uz djelovanje ostalih uzročnika može dovesti do pojave bolesti, ili ubrzati, odnosno pogoršati postojeću bolest radnika.“ Članak 4. – matramo da nije potrebno izvršiti dopunu članka kojom se od primjene Zakona izuzimaju fizičke osobe kada je ta fizička osoba ujedno i jedini radnik kod tog poslodavca u okolnostima kada za tog poslodavca ne obavljaju određene aktivnosti osobe na radu. Naime, i ta fizička osoba iako je jedini radnik je radnik i obvezan je primjenjivati mjere zaštite na radu radi zaštite vlastitog zdravlja i života. Mjere zaštite na radu se ne provode zbog poslodavca nego zbog radnika, za njegovu dobrobit i zaštitu. Članak 18. – uz predloženu izmjenu odredbe stavka 5. kojom se određuje obveza poslodavca da uključi radnike i njihove predstavnike u postupak procjene rizika, smatramo potrebnim propisati i način kojim će biti moguće nesumnjivo provjeriti da je poslodavac tu obvezu i izvršio. Članak 34. stavak 7. – predlažemo dopuniti na način da se zapisnik o održavanju sjednice odbora zaštite na radu dostavlja poslodavcu i radničkom vijeću odnosno sindikalnom povjereniku sa pravima i obvezama radničkog vijeća jer je odbor zaštite na radu tijelo koje osniva poslodavac, a u skladu s posebnim propisom poslodavac je obvezan obavješćivati radničko vijeće obavješćivati o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada i savjetovati se o mjerama u vezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti na radu. Ovakvo postupanje bi bilo poželjno i opravdano i u duhu suradnje (zapisnik nije sam sebi svrha), a u okolnostima elektronske komunikacije ne predstavlja administrativno opterećenje. Članak 56. stavak 2. - Protivimo se povećanju minimalnog broja radnika sa 20 na 50 na koji dolazi 1 osposobljena osoba za pružanje prve pomoći jer ovdje radi o zdravlju i životima radnika. Prva pomoć je važna kao najhitnija i najbitnija pomoć jer se pruža na licu mjesta iznenada unesrećenoj ili oboljeloj osobi. Zbog toga, smanjivanje broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći nije administrativno rasterećenje te može dovesti do situacija gdje doslovno ljudski životi mogu biti izgubljeni zbog izostanka pravovremenog reagiranja. Bez obzira na dostupnost medicinskih službi, prijevoznih sredstava i sl. činjenica je da pravovremeno reagiranje spašava živote. Stoga, osposobljavanje radnika za pružanje prve pomoći nije administriranje te je nedopustivo i nejasno kako se takva mjera može nazivati administrativnim rasterećenjem. U svakom trenutku, na svakom mjestu rada, bez obzira na broj radnika, trebao bi biti barem jedan radnik osposobljen za pružanje prve pomoći, i ovako postavljena granica u Zakonu je previsoka (1 osoba na 20 radnika). Napominjemo da se osposobljavanje radnika za pružanje prve pomoći provodi samo jednom i nema obveze poslodavcu da isti postupak ponavlja u određenom roku. Članak 65. stavku 2. - propisana je obveza poslodavca da obavijesti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor odmah po nastanku ozljede. Zbog različitog postupanja u praksi (odmah po nastanku ozljede / odmah po saznanju), predlažemo preciznije odrediti rok npr. u roku od 24 sata od nastanka ozljede. Članak 65. stavak 3. – predlažemo dopuniti definiciju teške ozljede na radu. Naime, smatramo da nije teška ozljeda samo ona ozljeda zbog koje je osoba zadržana na liječenju u zdravstvenoj ustanovi duže od dva dana jer postoje teške ozljede (lomovi ruku, nogu i sl.) koje se dolaskom u zdravstvenu ustanovu zbrinu i ozlijeđeni radnik se ne zadržava na liječenju, nego se pušta na kućno liječenje i nije sposoban za rad. Ponekad takva liječenja su bolna, ograničavajuća i dugotrajna. Pri ovome treba imati na umu i uvođenje dnevnih bolnica u zdravstvenom sustavu. Članak 95. stavak 1. podstavak 1. – predlažemo dopuniti na način da se iza riječi „smrtne ozljede“ dodaju riječi „teške ozljede“, te da se iza riječi „takve ozljede“ doda zarez i riječi „te u slučaju utvrđenog slučaja profesionalne bolesti i nalaza inspektora kojim je utvrđen nedostatak u provođenju zaštite na radu“ Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćen jer će formulacija “bolesti u vezi s radom” biti prihvaćena na način kako je to predložio Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, kao priznato pravilo struke medicine rada. Ostalo primljeno na znanje.
14 Ured pučke pravobraniteljice NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU, 2. CILJEVI Vezano uz obveze poslodavca oko broja radnika osposobljenih za pružanje prve pomoći radnicima, predlaže se izmijeniti st.2. čl. 56. ZZNR-a, na način da broj osposobljenih, ne bude, kao do sada, jedan osposobljeni radnik na svakom radilištu i u radnim prostorijama gdje istodobno radi dva do 20 radnika, već da to bude jedan radnik osposobljen za pružanje prve pomoći na svakom radilištu i u radnim prostorijama gdje istodobno radi dva do 50 radnika. Mišljenja smo da bi predloženo zakonsko rješenje utjecalo na smanjenje stupnja sigurnosti i zaštite zdravlja na mjestu rada, posebice stoga jer je zbog nedostupnosti hitne medicinske službe (dalje u tekstu: HMS) na otocima, ruralnim područjima, kao i prometno udaljenim i izoliranim područjima, u slučaju ozljede na radu (osobito teže ozljede) koja zbog svoje naravi iziskuje dolazak HMS-a, vrlo teško osigurati pravodobni dolazak HMS-a. U takvim slučajevima od neprocjenjivog je značenja za preživljavanje i spašavanje života ozlijeđenog radnika, djelovanje radnika osposobljenih za pružanje prve pomoći. Također, potrebno je osigurati i da u situaciji kada radnik koji je osposobljen za pružanje prve pomoći nije prisutan na radu zbog bolesti, godišnjeg odmora i drugih razloga, u svakom trenutku ima odgovarajuću zamjenu kada se dogodi ozljeda na radu koja iziskuje pružanje prve pomoći radnicima na njihovim mjestima rada. Stoga predlažemo zadržati postojeće zakonsko rješenje, bez smanjenja broja radnika osposobljenih za pružanje prve pomoći. Vezano uz već postojeću obvezu poslodavca da o smrtnoj i teškoj ozljedi na radu, sukladno čl. 65. st. 1. i 2. ZZNR-a, odmah po nastanku obavijesti tijelo nadležno za inspekcijski nadzor, Nacrtom iskaza predlaže se utvrditi pojam „teške ozljede“ u vidu dopune čl. 65. stavkom 3.. Ovo se obrazlaže time da odredbe postojećeg ZZNR-a, iako u čl. 98. st.1.podstavak 4. predviđaju prekršajnu odgovornost poslodavca i odgovorne osobe poslodavca ako odmah po nastanku ozljede ne obavijeste tijelo nadležno za inspekcijski nadzor o smrtnoj ili teškoj ozljedi, u sadašnjem članku 65. ZZNR-a ali niti u drugim člancima ZZNR-a, ne definiraju pojam „teške ozljede“, što je važno u cilju transparentnosti ukupne provedbe te daljnjeg procesuiranja prema prekršajnim sudovima u slučaju nepridržavanja navedenih odredbi. U dopuni čl. 65. stavkom 3. predlaže se normativno rješenje da se teškom ozljedom smatra svaka ozljeda zbog koje je osoba zadržana na liječenju u zdravstvenoj ustanovi duže od dva dana, što smatramo nedovoljno jasnom odredbom u smislu obveze poslodavaca da takvu ozljedu odmah prijavi tijelu nadležnom za inspekcijski nadzor. Također, mišljenja samo da predložena definicija „teške ozljede“ nije jasna i precizna za procesuiranje kako od tijela nadležnih za inspekcijski nadzor tako i prekršajnih sudova. Budući da Nacrt iskaza ne sadrži obrazloženje zašto se predlaže ovakvo zakonsko rješenje koje sasvim sigurno ostavlja prostora za dvojbe u primjeni i za različita tumačenja, to predlažemo MRMS-u da u suradnji s Ministarstvom zdravstva definira pojam „teške ozljede“ koje su nerijetko uzrok dugotrajne privremene nesposobnosti za rad. Iako se Nacrtom iskaza ne predlažu izmjene čl. 51. ZZNR-a kojim se propisuju obveze poslodavca vezano uz prevenciju stresa uzrokovanog na radu ili u vezi s radom, niti se predlažu sankcije za poslodavce koji ne provode prevenciju stresa uzrokovanog na radu ili u vezi s radom, mišljenja smo da je to potrebno učiniti. Naime, sadašnja uloga tijela nadležnog za inspekcijski nadzor svodi se samo na savjetodavnu ulogu koja proizlazi iz Zakona o Inspektoratu rada. Podatci MRMS-a u 2016.g. pokazuju da su inspektori rada za zaštitu na radu poslodavcima dali samo četiri savjeta o prevenciji stresa na radu, što je tek 0,55% ukupnog broja savjeta koje su nadležni inspektori dali tijekom provedbi nadzora u prošloj godini. Uzimajući u obzir da su tijekom 2014. i 2015.g. u RH organizirane aktivnosti vezane za kampanju „Zdrava radna mjesta“ Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) u okviru koje je utvrđeno da je stres povezan s radom i psihosocijalnim rizicima najčešće prijavljivani zdravstveni problem povezan s radom te da stres na radu može prouzročiti do pet puta više nezgoda kao i to da psihosocijalni rizici i stres na radu uzrokuju na nacionalnoj razini milijunske troškove kako za poslodavce, tako i za zdravstveni i mirovinski sustav, to sve nedvojbeno pokazuje da je potrebno propisati sankcije za one poslodavce koji ne provode prevenciju stresa uzrokovanog na radu ili u vezi s radom. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Odbijeno vezano uz prijedlog da se sankcionira neprovođenje obveza u odnosu na rizike od stresa, jer prekršajne mjere nisu strukturirane prema vrsti rizika. Na posredan način postoji sankcija preko procjene rizika (ukoliko ne odgovara stvarnom stanju)
15 Nezavisni hrvatski sindikati NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU, 2. CILJEVI Članak 1. stavak 2. Postavlja se pitanje što ako pojam bolest u vezi s radom nije određen u drugom zakonu ili propisu, na koji način će se onda odrediti. Također, pojmovi koji se koriste u Zakonu i provedbenim propisima određeni su u članku 3. tako da bi se pojam „bolest u vezi s radom“ trebao definirati u okviru tog članka. Članak 34. stavak 7. Svrha Zakona o zaštiti na radu je sustavno unaprjeđivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi s radom. U preambuli Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu navodi se da između poslodavaca i radnika i/ili njihovih predstavnika mora biti razvijena razmjena informacija, dijalog i ravnopravno sudjelovanje u pitanjima sigurnosti i zdravlja na radu posredstvom odgovarajućih postupaka i instrumenata, u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom. U većini država članica, odbor zaštite na radu je način suodlučivanja radnika u području zaštite na radu te se pazi da članovi odbora budu u jednakom broju predstavnici radnika i predstavnici poslodavca, uz sudjelovanje liječnika i ostalih stručnjaka zaštite na radu. U RH je donošenjem novog Zakona o zaštiti na radu, 2014. godine, sudjelovanje radnika, odnosno povjerenika radnika za zaštitu na radu odbora zaštite na radu, smanjeno te je sada moguće da u odboru sudjeluje samo jedan povjerenik, odnosno koordinator povjerenika. Dakle, određene uštede su učinjene već tada, na račun radnika. Mišljenja smo kako se učestalost obveze održavanja sjednica odbora zašite na radu ne bi trebala smanjivati sa 4 na 2 sastanka godišnje. Sadašnji broj sastanaka nije prevelik te je isti najzastupljeniji u ostalim državama članicama koje imaju regulirane odbore zaštite na radu. Kvalitetnim radom odbora postižu se bolja prevencija i bolja kontrola nad mjerama zaštite na radu, što može dovesti do smanjivanja ostalih troškova koje uzrokuje loše provođenje mjera zaštite na radu, kako za poslodavca tako i za društvo u cjelini. Sastanci odbora ne mogu se promatrati kao administrativno opterećenje, jer oni to nisu, već se trebaju promatrati kao sredstvo dijaloga i unaprjeđenje zaštite na radu. Rad odbora treba poticati i unaprjeđivati, a ne gušiti. Mišljenja smo kako bi smanjivanje broja sastanaka odbora zaštite na radu značilo i smanjivanje zaštite na radu, a što nije cilj administrativnog rasterećenja. Također, kako bi se smanjili troškovi poslodavca, predlažemo da se troškovi dolaska doktora medicine rada na sastanke odbora podmiruju iz sredstava doprinosa za zaštitu zdravlja na radu. Članak 56. stavak 2. Napominjemo kako je prva pomoć važna kao najhitnija i najbitnija pomoć jer se pruža na licu mjesta iznenada unesrećenoj ili oboljeloj osobi. Zbog toga, smanjivanje broja osposobljenih radnika za pružanje prve pomoći nije administrativno rasterećenje te može dovesti do situacija gdje doslovno ljudski životi mogu biti izgubljeni zbog izostanka pravovremenog reagiranja. Bez obzira na dostupnost medicinskih službi, prijevoznih sredstava i sl. činjenica je da pravovremeno reagiranje spašava živote. Stoga, osposobljavanje radnika za pružanje prve pomoći nije administriranje, kojeg bi se trebalo riješiti te je nedopustivo i nejasno kako se takva mjera može nazivati administrativnim rasterećenjem. U svakom trenutku na svakom radilištu i u radnim prostorijama gdje istodobno radi 2 do 50 radnika najmanje 1 radnik te još po jedan do svakih sljedećih 50 radnika mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći. Predlaže se kako broj osposobljenih i imenovanih radnika za pružanje prve pomoći mora odgovarati opsegu i veličini rizika na mjestima rada, broju lokacija poslodavca, smjenskom radu te drugim organizacijskim okolnostima poslodavca. Poslodavac koji zapošljava primjerice 30 radnika, koji rade u jednoj smjeni od osam sati dnevno na jednoj lokaciji, osposobiti će jednu osobu za pružanje prve pomoći. Što u slučaju kada ta jedna osoba koristi godišnji odmor ili bolovanje ili plaćeni ili neplaćeni dopust ili iz bilo kojeg opravdanog razlog nije na radilištu ili u radnim prostorijama? Je li u tom slučaju ispoštovana zakonska odredba? Je li u svakom trenutku na određenoj lokaciji radnik koji je osposobljen za prve pomoć? Iz svega navedenog jasno je kako je postavljanje donje granice na 1 radnika zapravo nelogično i neživotno jer taj jedan radnik ne može i ne smije biti na poslu svaki dan. Slijedom svega navedenoga, mišljenja smo kako svaki radnik mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći te je potrebno pronaći javna sredstva iz kojih bi se isto moglo financirati. Isto tako napominjemo kako je dio sadržaja stavka 4., koji se odnosi na dostavu pisane odluke radnicima osposobljenim za pružanje prve pomoći, sadržan u stavku 2. Također, kako u prekršajnim mjerama uopće nisu predviđene kazne za poslodavca koji nije imenovao osobu za pružanje prve pomoći, odnosno određeno je samo kako će inspektor usmenim rješenjem poslodavcu narediti organiziranje pružanja prve pomoći radnicima na radu na propisani način, mišljenja smo kako je potrebno isto i prekršajno urediti. Zaštita života i zdravlja radnika je prevažna da bi se poslodavčeve obveze svele na deklaratorne odredbe, bez prekršajnih sankcija. Zaštita na radu ne smije biti mrtvo slovo na papiru. Članak 65. Mora li se za svaku tešku ozljedu biti zadržan na liječenju u zdravstvenoj ustanovi? Smatra li se prijelom teškom ozljedom? Je li nužno bolničko liječenje za svaki prijelom? Mišljenja smo kako je sa strukom potrebno utvrditi na koji način odrediti tešku ozljedu na radu jer predloženo rješenje ne obuhvaća sve ozljede koje bi se mogle smatrati teškim. Ili predlagatelj namjerno želi smanjiti nekim ozljedama kvalifikaciju „teška“. U stavku 5. propisuje se kako je poslodavac obvezan, u svrhu utvrđivanja bitnih činjenica o razlozima nastanka ozljede, čuvati mjesto događaja u stanju kakvo je bilo u trenutku ozljeđivanja, odnosno obustaviti rad na mjestu događaja, osigurati da se ne donose niti odnose predmeti, dokumentacija ni druge stvari s mjesta događaja, osim koliko je nužno za isključenje izvora ozljede i za zbrinjavanje ozlijeđene osobe. Mišljenja smo kako je potrebno propisati i prekršajnu sankciju, bez koje je propisivanje bilo kakve obveze besmisleno. Članak 92. Slažemo se da se upravnom mjerom naloži poslodavcu usklađivanje procjene rizika s postojećim rizicima na radu i u vezi s radom. Međutim, mišljenja smo kako upravna mjera nije rješenje u slučaju u kojem poslodavac nema izrađenu procjenu rizika. Naime, kako se u samim Tezama navodi, procjena rizika je polazište za provedbu sveukupnog sustava zaštite na radu te polazište za upravljanje rizicima kako bi se postigla svrha zakona. U samom Zakonu navode se obveze poslodavca koje proizlaze iz procjene rizika: • Poslodavac je obvezan utvrditi i obavljati poslove zaštite na radu u skladu s procjenom rizika, stanjem zaštite na radu i brojem radnika. • Poslodavac je obvezan, na temelju procjene rizika, osposobiti radnika za rad na siguran način. • Radi provedbe posebne zaštite na radu, poslodavac je obvezan u procjeni rizika naznačiti poslove koji su potencijalno rizični za posebno osjetljive skupine radnika. • Obveze poslodavca u vezi s tehnologijom rada i radnim postupcima poslodavac ostvaruje u skladu s procjenom rizika, koju je obvezan usklađivati sa znanstvenim i stručnim spoznajama, odnosno napretkom. • Poslodavac je obvezan procijeniti rizike i osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika izloženih fizikalnim, kemijskim i biološkim štetnim djelovanjima na radu. • Poslodavac koji koristi, proizvodi, prerađuje, odnosno skladišti opasne kemikalije, mora, u skladno s procjenom rizika, primjenjivati pravila zaštite na radu. • Zaštitu na radu radnika koji su izloženi ili bi mogli biti izloženi biološkim štetnostima poslodavac provodi na temelju procjene rizika kojom je utvrđena priroda, stupanj i trajanje izloženosti radnika. • Poslodavac je obvezan osigurati radniku zdravstvenu zaštitu primjerenu rizicima za sigurnost i zdravlje kojima je izložen na radu. • Poslodavac je obvezan osigurati radnicima usluge medicine rada kako bi se osigurao zdravstveni nadzor primjeren opasnostima, štetnostima i naporima tijekom rada u svrhu očuvanja zdravlja radnika. Dakle, cijeli sustav zaštite na radu počiva na procjeni rizika te je s tog gledišta neshvatljivo da će se poslodavcu, u slučaju da nema procjenu rizika, narediti usmenim rješenjem izrada procjene rizika. Tako i sam zakonodavac bagatelizira važnost procjene rizika, a time i same zaštite na radu pa kako će onda poslodavac shvatiti svu ozbiljnost zaštite na radu!? Poslodavac koji nema izrađenu procjenu rizika, kao temelj provođenja zaštite na radu, ne smije poslovati jer svjesno ugrožava život i zdravlje radnika. Ako zakonodavac omogućava poslodavcu rad bez provedenih mjera zaštite na radu, postaje suodgovoran za sve ozljede i bolesti koje se mogu dogoditi radniku koji radi kod takvog poslodavca jer nije na kvalitetan način osigurao provedbu zakona. Dakle, radnik bi mogao tražiti naknadu štete i od RH u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti jer mu država ne jamči pravo na život i zdravlje dopuštajući poslodavcu rad bez provedenih mjera zaštite na radu. Slijedom svega navedenoga, predlažemo da se poslodavcu, kod kojeg se inspekcijskim nadzorom utvrdi kako uopće nema izrađenu procjenu rizika u bilo kakvom obliku, zabrani obavljanje djelatnosti na vrijeme do otklanjanja nezakonitosti. Prijedlog Nezavisnih hrvatskih sindikata za izmjene i dopune Zakona o zaštiti na radu Članak 6. Predlažemo da se sastav Nacionalnog vijeća za zaštitu na radu proširi predstavnikom Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, a kako bi u vijeću bilo zastupljeno područje zdravlja radnika, jer zaštita na radu obuhvaća i područje zdravlja radnika. Članak 36.st.6. Člankom 36. stavkom 6. Zakona o zaštiti na radu propisano je kako ministar nadležan za zdravlje, uz suglasnost ministra nadležnog za rad, pravilnikom propisuje poslove s posebnim uvjetima rada i uvjete koje moraju ispunjavati radnici koji obavljaju te poslove. Dakle, Zakon je usko odredio što će Pravilnik propisivati, a provedbeni akt ne može uređivati pitanja izvan zakonske osnove. Stoga Pravilnik o posebnim uvjetima rada ne može propisivati sadržaj uputnice jer u Zakonu ne postoji pravna osnova da isti Pravilnik uređuje način utvrđivanja zdravstvene sposobnosti (pitanje uputnice i uvjerenja). Potrebno je povezati čl. 36. i čl. 64. Zakona o zaštiti na radu (zdravstveni pregledi radnika i osoba koje poslodavac namjerava zaposliti) na način da se dodatnim stavkom propiše kako će se način utvrđivanja zdravstvene sposobnosti propisati pravilnikom iz čl. 36. st. 6. Zakona o zaštiti na radu. U suprotnom, Pravilnik će biti neustavan jer neće odgovarati po svom sadržaju u granicama određenim Zakonom o zaštiti na radu. Podsjećamo na Odluku Ustavnog suda U-II-1185/2002 (NN 149/02) u kojoj se navodi: „Kada je predmet ustavnosudske ocjene drugi propis, koji se u pravilu donosi radi provedbe zakona, on mora biti u skladu sa zakonom na temelju kojega je donesen, a potom i s Ustavom. U postupku ocjene zakonitosti i ustavnosti takvog propisa ispituje se, stoga, je li on donesen od strane ovlaštenog tijela, zatim je li donositelj imao zakonsko ovlaštenje za njegovo donošenje (pravna osnova donošenja) te odgovara li propis po svom sadržaju u granicama koje je odredio zakon.“ Članak 61. Člankom je propisana obveza vođenja evidencije, čuvanja isprava i davanja obavijesti i podataka u skladu sa Zakonom i drugim propisima zaštite na radu te obveza čuvanja evidencije o ozljedama na radu, profesionalnim bolestima i nezgodama na radu. Još uvijek je na snazi Pravilnik o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu iz 1984. godine, za kojeg je Akcijskim planom za administrativno rasterećenje predviđeno ukidanje ili donošenje novog Pravilnika. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o zaštiti na radu, člankom 103. stavkom 6. određeno je kako će se do stupanja na snagu propisa iz stavaka 3.,4. i 5. istog članka, u dijelu u kojem nisu u suprotnosti sa Zakonom, primjenjivati Pravilnik o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu (NN 52/84). Napominjemo kako u Zakonu nema pravne osnove za donošenje pravilnika koji bi uređivao pitanje evidencija te ako se isti pravilnik namjerava donositi, trebalo bi nadopuniti članak 61. s obvezom donošenja takvog pravilnika. Ako namjere za donošenje takvog pravilnika nema, onda bi trebalo izmijeniti prijelazne i završne odredbe Zakona na način da se propiše da Pravilnik o evidencijama, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora nije na snazi, odnosno odrediti kada će se isti staviti izvan snage. Članak 70. Predlažemo izmjenu odredbe članka 70. na način da se dopusti imenovanje povjerenika radnika za zaštitu na radu od strane sindikata koji djeluju kod poslodavca, ako povjerenik nije izabran. Mogućnost imenovanja povjerenika za zaštitu na radu ukinuta je 2014. godine s obrazloženjem kako imenovanje nije demokratski jer takvog povjerenika bira sindikat koji ima prava i obveze samo prema svojim članovima, ali ne i svim radnicima koji rade kod poslodavca pa slijedom toga ne može biti povjerenik svih radnika. Navedena teza je neutemeljena jer povjerenik radnika za zaštitu na radu je po svom zakonskom određenju povjerenik svih radnika, bio on izabran ili imenovan te podsjećamo kako nije bilo nikakvih problema kada su povjerenici bili imenovani, sukladno odredbi ranijeg Zakona. Osim toga, sindikalnom je povjereniku omogućeno preuzimanje svih prava i obveza radničkog vijeća ako radničko vijeće nije izabrano, osim prava na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca, a radničko vijeće predstavlja i zastupa sve radnike, ne samo članove sindikata, dakle jednako kao i povjerenik radnika za zaštitu na radu. S primjenom te odredbe, također nema problema u praksi. Na kraju podsjećamo i na činjenicu kako sindikat s poslodavcem pregovara za kolektivni ugovor, iako predstavlja svoje članove, a poslodavac taj kolektivni ugovor primjenjuje na sve kod njega zaposlene radnike. Dakle, doista nema razloga za daljnje onemogućavanje imenovanja povjerenika radnika za zaštitu na radu, ako isti nije izabran te ne vidimo razloga da se rješenje iz Zakona o radu ne prenese i u Zakon o zaštiti na radu, odnosno ako povjerenik radnika za zaštitu na radu nije izabran, sindikat može imenovati svog povjerenika za zaštitu na radu, a ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o povjereniku, odnosno povjerenicima radnika za zaštitu na radu i o tome dostaviti obavijest poslodavcu i radnicima. Mišljenja smo kako je na navedeni način poslodavcima moguće uštedjeti na troškovima provođenja izbora, jer se povjerenici radnika za zaštitu na radu biraju i kod onih poslodavaca koji nemaju radničko vijeće, a kod poslodavaca kod kojih se bira i radničko vijeće i povjerenik radnika, opet je trošak provođenja izbora manji jer se bira samo radničko vijeće. Članak 98. Predlažemo uvođenje prekršajne mjere, odnosno novčane kazne za poslodavce koji onemogućavaju izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu. Naime, u Zakonu o radu, člankom 228. stavkom 1. točkom 20. određeno je kako će se poslodavac kazniti novčanom kaznom od 31.000,00 do 61.000,00 kn ako onemogući radnike u izboru radničkog vijeća. Nema razloga da se isto ne uvede i za izbor povjerenika radnika za zaštitu na radu. Općenito, s obzirom da se radi o vrlo osjetljivoj materiji te zaštiti života i zdravlja radnika, mišljenja smo kako su prekršajne mjere preniske te bi trebalo sankcionirati svako ponašanje poslodavca koji ne poštuje bilo koju obvezu iz Zakona o zaštiti na radu. Samozaposlene osobe U Komunikaciji Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom vijeću i Odboru regija – Sigurniji i zdraviji rad za sve – modernizacija EU politike o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu , Europska komisija je preporučila državama članicama proširivanje zakonodavstva zaštite na radu na samozaposlene osobe, ukazujući na važnost da i takve osobe budu pokrivene zaštitom na radu te uzimajući u obzir Preporuku Vijeća o poboljšanju zaštite zdravlja i sigurnosti na radu samozaposlenih osoba. S obzirom na ubrzanu promjenu sustava rada i nove oblike rada te povećanja nesigurnosti radnika i samozaposlenih osoba, pitanje primjene zaštite na radu na sve postaje još važnije u sprječavanju ozljeda na radu i bolesti. Isto tako, u smislu ekonomičnosti i izbjegavanja prečeste izmjene zakonodavstva, predlažemo razmotriti proširenje primjene Zakona o zaštiti na radu na samozaposlene osobe. Djelomično prihvaćen Prihvaćen u dijelu bolesti u vezi s radom. Ostalo primljeno na znanje.
16 Marina Borić NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU, 2. CILJEVI U članku 3. stavku 12. svakako definirati tko je ovlaštena pravna osoba, a tko ovlaštena fizička osoba. U sadašnjem obliku zbunjuje ljude pa misle da mogu obavljati poslove ZNR kao fizička osoba bez otvaranja nekog oblika društva ili obrta. Članak 22. ostaviti takvog kakav jeste. Zbog čega ukidati vrednovanje i odobrenje za rad stručnjaka ZNR??? To je van svake pameti!!! Dovoljno je što ste omogućili da svatko tko želi može biti stručnjak ZNR ako položi stručni ispit i to bez i jednog dana radnog iskustva! Članak 65. stavak 2. mijenjati na način da se tijelo za inspekcijski nadzor obavijesti odmah po dobivanju liječničke dijagnoze u pisanom obliku od nadležnog liječnika koji je zaprimio ozlijeđenog radnika. Članak 65. stavak 3. MIJENJAJTE!!! To ne može biti definicija teške ozljede! Npr. slomim nogu, u roku nekoliko sati me liječnički zbrinu i puste kući...znači po vama ja nemam tešku ozljedu jer nisam zadržana u liječničkoj ustanovi duže od dva dana??? MA DAJTE!!! Ako u članku 83. stavku 4. podstavku 9. brišete te riječi onda ih svakako morate staviti u novi 12.stavak jer je davanje odobrenja stručnjacima za zaštitu na radu vrlo bitno i ne dirajte nam to! Nije prihvaćen Odbijen Pravilnikom o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN, br. 112/14 i 84/15) definirani su uvjeti za ovlaštene osobe (pravne i fizičke) pa ta pitanje nije potrebno Zakonom dalje razrađivati. Odobrenja stručnjacima zaštite na radu su riješena za ovlaštene fizičke osobe (kao stručnjake zaštite na radu) u sklopu Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN, br. 112/14 I 84/15), pa se u tom smislu termin odobrenje briše.
17 ŽELJKO KRMELIĆ NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU, 2. CILJEVI KOMENTAR UZ PRIJEDLOG ČL. 1 ST. 2: Pojam "druge bolesti u vez s radom" detaljno pojasniti u čl. 3. - Pojašnjenje pojmova, bez dopune u čl. 1. st. 2. KOMENTAR UZ PRIJEDLOG ČL. 22 ST. 3: Potpuno je netočna formulacija da Stručnjak zaštite na radu koji obavlja poslove zaštite na radu za svog poslodavca ne posjeduje određeno odobrenje za rad. Tko može obavljati poslove „Stručnjaka zaštite na radu“? U Pravilniku o obavljanju poslova zaštite na radu u članku 3. se kaže: (1) Stručnjak zaštite na radu I. stupnja je osoba koja ima najmanje srednju školsku ili srednju stručnu spremu i koja: 1) je položila opći dio stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu, ili 2) ima srednju školsku ili srednju stručnu spremu i priznat joj je status stručnjaka zaštite na radu, ili 3) posjeduje rješenje o položenom specijalističkom ispitu iz područja zaštite na radu kod obrazovne ustanove. (2) Stručnjak zaštite na radu II. stupnja je osoba s općim i posebnim dijelom stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu. U članku 4. se kaže: Poslodavac fizička osoba koji zapošljava do uključivo 49 radnika može obavljati poslove zaštite na radu za svoje potrebe ako: 1) ispunjava uvjete za stručnjaka zaštite na radu I. stupnja iz članka 3. ovoga Pravilnika, ili 2) je stekao potrebna znanja iz zaštite na radu tijekom redovnog školovanja, ili 3) je položio državni stručni ispit za poslove građenja ili projektiranja kojima je obuhvaćena i materija zaštite na radu, ili 4) je položio majstorski ispit kojim je obuhvaćena i materija zaštite na radu. Svi prethodno navedeni uvjeti iz čl. 3. i 4. Pravilnika o poslovima zaštite na radu su uvjeti koje je potrebno zadovoljiti da se dobije točno određeno odobrenje za rad, kao „stručnjak zaštite na radu“. Ovlašteni nositelj svih stručnih aktivnosti iz zaštite na radu, kod poslodavca i kod ovlaštene osobe za poslove zaštite na radu, nije odgovorna osoba, već Stručnjak zaštite na radu. Ovlaštena osoba za poslove zaštite na radu ne može dobiti odobrenje za rad, ako nema zadovoljene kadrovske uvjete iz čl. 3. i 4. Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN.br. 112/14 i 84/15.). Jedan od kadrovskih uvjeta je da ima zaposlenog jednog ili više Stručnjaka zaštite na radu. U prvom izdanju Pravilnika postojala je odredba da Stručnjak zaštite na radu ima tri godine radnog iskustva u zaštiti na radu. U drugom izdanju istog Pravilnika, odnosno izmjeni i dopuni, obaveza radnog iskustva Stručnjaka zaštite na radu smanjenja je na dvoje godine. Razlog - do tada ovlaštene osobe nisu imale dovoljan broj Stručnjak zaštite na radu s tri godine radnog iskustva i nisu mogle zadovoljiti tražene uvjete, te su trebale izgubiti odobrenje za obavljanje poslova zaštite na radu. Iz napisanoga je vidljivo da je Stručnjak zaštite na radu nositelj (osnova) stručnog djelovanja u realizaciji poslova zaštite na radu opisanih u čl. 21 Zakona o ZNR, a ujedno i nositelj svih stručnih aktivnosti u procesu provođenja zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Podjela na Stručnjaka zaštite na radu kod poslodavca i Stručnjaka zaštite na radu kod ovlaštene osobe za zaštitu na radu, po pitanju obaveze stručnog usavršavanja, je protivno svim načelima EU. Ovakvim objašnjenjem upitna je i Ustavna odredba o ravnopravnosti i ne dovođenja pojedine skupine građana (radnika) u neravnopravan položaj. Za dobivanje statusa Stručnjaka zaštite na radu za sve radnike postoje jednaka pravila, a za obavezu stalnog stručnog usavršavanja predlažu se odnosno objašnjavaju diskriminirajuća rješenja za Stručnjake zaštite na radu koji rade za poslodavca koji nije ovlaštena osoba. Svi građani R.Hrvatske koji imaju status Stručnjaka zaštite na rad moraju imati zagarantirana jednaka prava stručnog usavršavanja. To se mora postići na način da se izradi i objavi Pravilnik o stalnom stručnom usavršavanju stručnjaka zaštite na radu. Nositelj stalnog stručnog usavršavanja Stručnjaka zaštite na radu, treba biti Zavod za unapređivanje zaštite na radu, a ne nadležno ministarstvo. U Zakonu o ZNR čl. 83. st. 4. podst. 7. kaže se: "7) pruža stručnu pomoć udruženjima poslodavaca, sindikatima, osobama ovlaštenim za poslove zaštite na radu te tijelima uprave na temelju podataka iz svog djelokruga". A gdje su tu Stručnjaci zaštite na radu kao osnovni nositelji sustava i procesa zaštite na radu ili zaštite zdravlja i sigurnosti na radu? Predmetni podstavak potrebno je dopuniti na način: "7) pruža stručnu pomoć udruženjima poslodavaca, sindikatima, osobama ovlaštenim za poslove zaštite na radu, STRUČNJACIMA ZAŠTITE NA RADU te tijelima uprave na temelju podataka iz svog djelokruga". Temeljem iznesenoga smatram da postojeću formulaciju čl.22. st.3 treba ostati kakva je sada i da se iz istog ne briše: ... i način njegovog vrednovanja, izdavane, oduzimanje i prestanak odobrenja te ustroj i vođenje registra izdanih odobrenja stručnjacima zaštite na radu", jer stjecanjem statusa Stručnjaka zaštite na radu, prema jasno definiranim uvjetima Zakona i podzakonskim aktima, dobiva se ODOBRENJE za rad kao Stručnjak zaštite na radu. KOMENTAR UZ PRIJEDLOG ČL. 65.: Prekršajne odredbe iz čl. 98., a vezane uz nepoštivanje odredbe iz čl. 65. su najzastupljenije u prekršajima koje ispisuju inspektori rada. Primjer: Radnik se žali da ga zadnjih par dana boli glava. Na poslu se onesvijesti. Hitna pomoć ga odvozi u bolnicu. Prva dijagnoza mogućnost možđanog udara. Hospitaliziraju ga i provode pretrage četiri dana. Peti dan ga puštaju doma uz dijagnozu problema s povišenim krvnim tlakom. Drugi dan nakon hospitalizacije, poslodavac obavijesti inspektora rada o teškoj ozljedi na radu (predloženi st. 3.). Dolazi inspektor rada i izriče prekršajnu prijavu (30.000,00 kn poslodavcu i 6.000,00 kn odgovornoj osobi), jer nisu poštovani odredbu predloženog st. 5.. Zastoj proizvodnje u industriji od tri dana da se poštuje odredba predloženog st. 5. Tri dana djelomičnog ili potpunog zastoja proizvodnje, recimo u strojogradnji, građevini, brodogradnji... Zbog povišenog tlaka. Tko će to platiti? Tko će nadoknaditi troškove zastoja? Da li je predlagatelj razmišljao o financijskim učincima zastoja proizvodnje? Budimo realni, a ne stvarajmo zakonske okvire koji će unazađivati proizvodni proces. Zaštita na radu mora voditi računa o svojoj ekonomičnosti u proizvodnom procesu. KOMENTAR UZ PRIJEDLOG ČL. 83. ST. 4. PODST. 9.: Da ne ponavljam izrečene stavove uz čl. 22. st. 3.. Prijedlog - sve poslove vezane uz dobivanje stručnog naziva Stručnjak zaštite na radu iz ministarstva prebaciti u Zavod za unapređivanje zaštite na radu. Od dobivanja statusa Stručnjaka zaštite na radu, stalnog stručnog osposobljavanje, licenciranja, oduzimanja odobrenja i vođenja evidencije o Stručnjacima zaštite na radu. U tom pravcu ide i nabava Data Collector-a. Smatram da predložena brisanja, dijela stavaka, nisu potrebna. Nije prihvaćen Odbijen, Pobrkani su propisani uvjeti za poslodavce s tzv. odobrenjima stručnjaka zaštite na radu koja su riješena za ovlaštene fizičke osobe (kao stručnjake zaštite na radu) u sklopu Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN, br. 112/14 I 84/15).
18 IVAN DUŠAN NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU, 2. CILJEVI Predlažem da se izmjenama Zakona ukinute obveza da bude prisutan radnik osposobljen za pružanje prva pomoći. Prvo prva pomoć se ionaklo polaže prilikom polaganja vozačkog ispita i većina ljudi u RH ima znanja o prvoj pomoći. Drugo u praksi većina ljudi sva znanja o prvoj pomoći zaboravi u kratkom vremenu nakon tečaja osposobljavanja za prvu pomoć i ukoliko se desi nezgoda 99% ljudi koji su prošli tečaj prve pomoći teško da bi se u tom trenutku snašla i pravilno pružila prvu pomoć unesrećenome. Ukoliko zakonodavac već inzistira na zaposleniku koje treba biti zadužen za prvupomoć - nije u redu da svi poslodavci trebaju imati osobu osposobljenu za pružanje prve pomoći. Primjerice može se procjenom opasnosti odrediti dali je potrebno imati osposobljenog djelatnika za pružanje prve pomoći ili ne. Po meni Zakonom bi trebalo propisati da samo poslodavci koji zapošljavaju više od 5 osoba i imaju poslove sa posebnim uvjetima rada trebaju imati osposobljenog radnika za pružanje prve pomoći. Inače ova odredba o pružanju prve pomoći samo nepotrebno opterećuje poslodavce. Nije prihvaćen Odbijen. Mora postojati osoba koja je osposobljena za pružanje prve pomoći.
19 Zdenko Jukić NACRT ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI NA RADU, 2. CILJEVI U članku 4. razmotrite nadopunu da ukoliko samo u društvu rade osobe koje su ujedno i vlasnici/zastupnici, da se isključuju iz obveze Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćeno.