Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o zdravstvenoj zaštiti

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Hrvatsko logopedsko društvo OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Hrvatsko logopedsko društvo Znanstveno-učilišni kampus, Borongajska cesta 83 f, Zagreb Zagreb, 15.rujna 2017. Predmet: Primjedbe na objavljene materijale za e-savjetovanje o procjeni učinaka propisa za Zakon o zdravstvenoj zaštiti, mišljenje i prijedlozi – daju se Poštovani, Hrvatsko logopedsko društvo daje pozitivno mišljenje na nacrt prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o zdravstvenoj zaštiti (u daljem tekstu: Zakon) sa naglaskom da postoji potreba izrade prijedloga nacrta novog cjelovitog Zakona, a ne da se donose samo parcijalne izmjene i dopune odredbi postojećeg Zakona. Sukladno otvorenoj raspravi vezanoj uz prijedlog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, dajemo sljedeće prijedloge uz obrazloženje istih. 1. PRIMJEDBE VEZANE UZ ČLANAK 26. Osnaživanje uloge primarne zdravstvene zaštite od vitalne je važnosti za jedno od temeljnih načela – dostupnost zdravstvene zaštite. Uvažavajući načelo supsidijarnosti, držimo da se na razini primarne zdravstvene zaštite treba odvijati većina postupaka iz djelatnosti logopedije. S obzirom na pojačanu incidenciju i prevalenciju komunikacijske, jezično-govorne i glasovne patologije držimo da bi strukturom domova zdravlja bilo iznimno korisno predvidjeti i Službu za komunikacijske, jezično-govorne i glasovne poremećaje (javno zdravstvo) čime bi se značajno pridonijelo dostupnosti logopedskih dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Ovakvim načinom organizacije rada, uz preventivne, dijagnostičke i terapijske logopedske postupke za djecu i mlade, također bi se doprinijelo pravovremenom pružanju logopedskih usluga odraslim osobama nakon CVI, operacija tumora glave i vrata, trauma glave i drugih neuroloških i neurodegenerativnih bolesti koje za posljedicu imaju komunikacijske, jezično-govorne i glasovne poremećaje i/ili poremećaje gutanja. Struktura Službe za komunikacijske, jezično-govorne i glasovne poremećaje omogućavala bi međusektorsku suradnju ( npr. s ustanovama odgoja i obrazovanja te ustanovama socijalne skrbi) na razini lokalne zajednice kao i suradnju sa specijaliziranim zdravstvenim ustanovama u vidu funkcionalnog povezivanja kojom se ostvaruje društvena skrb za zdravlje iz članka 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. PRIJEDLOG - Članak 26. U članku 26. dodati: Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnost: iza – zdravstvene zaštite mentalnog zdravlja, prevencije i izvanbolničkog liječenja ovisnosti , dodati - logopedije. 2. PRIMJEDBE VEZANE UZ ČLANAK 78. U cilju osnaživanja uloge doma zdravlja i stvaranja zakonskih preduvjeta za provođenje zdravstvene zaštite osoba s komunikacijskim, jezično-govornim i glasovnim poremećajima na razini primarne zdravstvene zaštite, predlažemo da se u čl. 78 doda i djelatnost logopedije. Povećanjem prevalencije komunikacijskih, jezično-govornih i glasovnih poremećaja među mlađom populacijom s jedne strane i odraslih osoba sa stečenim jezično-govornim poremećajima s druge strane, značajno je posljednjih godina povećana potreba za zdravstvenim uslugama u djelatnosti logopedije. Pozdravljajući viziju domova zdravlja koju donosi ovaj zakon, te ulogu koju bi na ovoj razini zdravstvene zaštite trebale imati Službe za komunikacijske, jezično-govorne i glasovne poremećaje predlažemo sljedeće dopune članka 78. PRIJEDLOG - Članak 78. Dom zdravlja u svom sastavu ima obiteljsku (opću) medicinu, stomatološku zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu zaštitu žena, zdravstvenu zaštitu predškolske djece, logopedsku djelatnost, medicinu rada, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku, sanitetski prijevoz, ljekarničku djelatnost, patronažnu zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu njegu i palijativnu skrb bolesnika. 3. PRIMJEDBE VEZANE UZ ČLANAK 84. Magistri logopedije pružaju usluge terapije i dijagnostike u području otorinolaringologije, neurologije, fizijatrije, maksilofacijalne kirurgije, interne, psihijatrije, pedijatrijje i gerontologije, a od travnja 2015. god. i kroz samostalnu šifru logopedske djelatnost (2230000) za djelatnost polikliničko-konzilijarne zdravstvene zaštite. U bolnicama se ugovara djelatnost logopedije već dvije godine, a u poliklinikama to za sada nije bilo moguće zbog strukture članka 84. PRIJEDLOG- Članak 84. … iza stavka 3 (…ovisno o djelatnostima poliklinike) dodati Ako poliklinika ima logopedsku djelatnost mora zapošljavati u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje jednog magistra logopedije. 4. PRIMJEDBE VEZANE UZ ČLANAK 145. Magistar logopedije je samostalan stručnjak koji u okviru logopedske djelatnosti samostalno provodi postupke dijagnostike i terapije. Sukladno tome unutar sustava zdravstva od travnja 2015. god. logopedska djelatnost ima samostalnu šifru (2230000). Stoga, molimo da se članak nadopuni na način da se i logopedima omogući osnivanje samostalne logopedske prakse. Također, prema standardima Europskog udruženja logopeda (Statut Europskog udruženja logopeda - CPLOL, sukladno EU direktivi 2013/55 koja naglašava potrebu prilagođavanja jezičnih kompetencija specifično za svaku profesiju) minimalna razina poznavanja jezika za nesmetano obavljanje logopedske djelatnosti je razina C2. PRIJEDLOG - Članak 145. -da ima odgovarajuće obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, položen stručni ispit,a za specijalističke ordinacije i odgovarajući specijalistički ispit te iznimno za djelatnost logopedije završen diplomski studij logopedije (magistar logopedije), te odobrenje za samostalni rad. Državljani država članica Europske unije moraju poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s pacijentom, a iznimno za djelatnost logopedije C2 (samostalni korisnik). Stranci mogu obavljati privatnu praksu prema propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj, pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, izuzev uvjeta iz točke 2. istoga stavka, te ako ispunjavaju uvjet znanja hrvatskog jezika iznimno za djelatnost logopedije C2 (samostalni korisnik)“. Također želimo naglasiti da je potrebno napraviti i izmjene u postojećem članku 146. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kako bi se definirao način obavljanja logopedske djelatnosti u privatnom sektoru u sustavu zdravstva. Stvaranje zakonskih osnova za provođenje privatne logopedske djelatnosti u zdravstvu omogućava nesmetano razvijanje privatnog sektora što do sada nije bilo jasno definirano. Na taj način dodatno će se osigurati potrebni kapaciteti za provođenje logopedske djelatnosti u skladu sa standardima Europske unije. NADOPUNA ČL. 146 trenutno važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti Stavak 1. -magistar logopedije obavlja privatnu praksu u samostalnim privatnim logopedskim ordinacijama ili u okviru privatnih ustanova ili trgovačkih društava. - Strategija u zdravstvu usmjerena na razvoj zdravstvenog turizma također implicira potrebu za logopedima koji svojim kompetencijama u području medicinskog wellnesa, te naročito kada je potrebno pružati logopedske usluge odraslim osobama nakon CVI, nakon operacije tumora glave i vrata, operacija i trauma glave i drugih neuroloških i neurodegenerativnih bolesti koje za posljedicu imaju govorno-jezične i glasovne poremećaje i/ili poremećaje gutanja. Pružanje logopedskih usluga može značajno doprinijeti kvaliteti usluga zdravstvenog turizma i razvoju tog područja zdravstva u Republici Hrvatskoj. Vjerujemo da će se predložene promjene razmotriti i uvažiti i da će time biti omogućen nastavak razvoja logopedije u okrilju zdravstvenog sustava i nastavak pozitivnih promjena koje posljednjih godina usklađuju hrvatsku sa svjetskom i europskom praksom, a sve na dobrobit pacijenata i podizanja kvalitete života djece i odraslih osoba s komunikacijskim, govorno-jezičnim i glasovnim poremećajima te poremećajima gutanja. Želimo Vam mnogo mudrosti i uspjeha u daljnjem radu. S poštovanjem, Hrvatsko logopedsko društvo Djelomično prihvaćen Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na uvođenje djelatnosti logopedije na primarnu razinu zdravstvene zaštite.
2 Istarska županija OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Polazeći od značaja sustava zdravstvene zaštite kako na nacionalnoj tako na županijskoj razini te činjenice da je postupak pripreme i izrade nacrta prijedloga zakona propisan Zakonom o procjeni učinaka propisa (NN 47/17) (u daljem tekstu „Zakon“) te Uredbom o provedbi postupka procjene učinaka propisa (NN 52/17) (u daljem tekstu „Uredba“) mišljenja smo da je, prilikom izrade nacrta prijedloga zakona, neophodno u cijelosti primjenjivati propisanu proceduru i to vrlo detaljno, pažljivo i stručno. Međutim, praćenjem dosadašnjeg tijeka rada na postupku izrade nacrta prijedloga zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno razmatranjem Obrasca iskaza o procjeni učinaka propisa (u daljem tekstu „Obrazac“) uvidjeli smo niz nedostataka, formalnih i sadržajnih. Naime, u Obrascu, koji je sastavni dio zakonske procedure, predviđeno je navesti rezultate analiza postojećeg stanja s relevantnim podacima iz mjerodavnih izvora, što je navedeno i u samom predlošku Obrasca ali i obrazloženo u samom Zakonu i Uredbi gdje se, štoviše, navodi i potreba detaljnog utvrđivanja i obrazlaganja pojedinih segmenata te kriteriji, mjerila i izvori podataka. Takvih analiza ili obrazloženja u obrascu, nažalost, nema ili su oni, po našem mišljenju, nedovoljni za donošenje odluka, a neki od korištenih pojmova (npr. „decentralizacija zdravstva“) samo su spomenuti (i to čak kao ciljevi!) bez ikakvih dodatnih pojašnjenja što zainteresiranoj javnosti otežava mogućnost razumijevanja i očitovanja, te je praktično i isključuje iz procesa. Nadalje, dok se u Obrascu, pod poglavljem koje se odnosi na primarnu zdravstvenu zaštitu govori o potrebi preciznijeg reguliranja postupka davanja i prestanka koncesije, u svojim medijskim istupima kao i tijekom sastanka s predstavnicima Radne skupine za zdravstvo i socijalnu skrb Hrvatske zajednice županije Ministar zdravstva tj. čelnik tijela koje je nositelj pripreme i izrade nacrta prijedloga zakona navodi da se predlaže model koncesija zamijeniti modelom „ordinacija“ pri čemu model (još jednom) ostaje nejasan i nedovoljno obrazložen. Time predstavnike županija kao i sveukupnu javnost dovodi u još veću dubiozu jer zapravo ne znamo na što bi se trebali očitovati i o čemu dati mišljenje. Zbog svega navedenog, predlažemo da Ministarstvo zdravstva kao stručni nositelj postupka pripreme i izrade nacrta prijedloga zakona o zdravstvenoj zaštiti izmijeni i/ili dopuni Obrazac iskaza o procjeni učinaka propisa na način koji je propisan zakonskom procedurom. U izmijenjenoj ili dopunjenoj verziji Obrasca kao i u nacrtu prijedloga zakona i svih slijedećih propisa, smatramo da bi svakako trebali biti detaljno razrađeni i slijedeći segmenti: 1. decentralizacija zdravstva 2. primarna zdravstvena zaštita 3. hitna medicina 4. kategorizacija zdravstvenih ustanova 5. vrednovanje rada zaposlenika zdravstvenih ustanova a primarno zdravstvenih djelatnika i plaćanje prema učinku 6. sustavno praćenje i evaluacija zdravstvene zaštite Obrazloženja: Ad. 1. decentralizacija zdravstva Potrebno je obuhvatiti funkcionalnu i fiskalnu decentralizaciju. Predlažemo da se, u dijelu funkcionalne decentralizacije, županijama prenesu ovlasti minimalno za: - donošenje mreža javne zdravstvene službe, hitne medicine i medicine rada; - provedbu postupka davanja koncesija (uključujući izradu dokumentacije, potpisivanje ugovora i svih slijedećih izmjena, određivanja naknade i sl.) ili bilo kojeg drugog načina popunjavanja mreže; - davanje suglasnosti na odluke upravnih vijeća (o zapošljavanju, određivanju viška poslovnog prostora, rasporedu sredstava za decentralizirane funkcije, nabavi velike vrijednosti i dr.). Sukladno funkcijama koje je županija dužna osigurati (temeljem zakona, nacionalnih programa i strategija i sl.) u djelatnosti zdravstvene zaštite, te činjenici da za iste ne ostvaruje namjenske prihode, a slijedom trenda izmjena propisa kojima se smanjuju prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, predlažemo da se dio prihoda od doprinosa koje građani izdvajaju za zdravstveno osiguranje uplaćuje u proračun jedinica područne (regionalne) samouprave. Ad. 2. primarna zdravstvena zaštita Iako u modelu koncesija kao i u načinu njegove provedbe postoje problemi, smatramo da on, do daljnjega, može funkcionirati. Barem dok se ne obrazlože i dokažu prednosti nekog drugog načina organizacije. Trenutno nemamo dovoljno podataka o najavljenom modelu „ordinacija“ i o njegovim eventualnim prednostima te ga ne možemo niti ocijeniti a još manje prihvatiti. Podsjećamo da je po svojoj osnovnoj i zakonskoj definiciji zdravstvena zaštita - „sustav“. Prema jednoj od rijetkih analiza organizacije primarne zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj koja je objavljena u radu „Utjecaj organizacije zdravstva na kvalitetu rada obiteljskog doktora“ autora Prim.mr.sc. B. Mazzi, spec. opće medicine i dugogodišnjeg predsjednika Hrvatskog društva obiteljskih doktora „... o sustavu zdravstva govorimo jedino u slučaju međusobno povezanih, međuzavisnih djelatnosti zdravstva, koje djeluju u zajedništvu, svrhovito i planski s ciljem unapređenja zdravlja stanovništva.“ I dalje „Zdravstvo neke zemlje može biti organizirano i samo po pojedinim međusobno neovisnim i nepovezanim zdravstvenim djelatnostima, međutim to ne možemo nazvati zdravstvenim sustavom. Takvo je zdravstvo obično neracionalno, profitno i bez potrebnih socijalnih elemenata te ne može osigurati zdravstvenu zaštitu stanovništvu već samo imućnijim pojedincima.“ Već nas je model koncesija uvjerio da se koncesionari ponašaju kao dio sustava samo i isključivo po principu dobrovoljnosti i da nemamo učinkovitih mehanizama za njihovo povezivanje s ostalim dijelovima sustava. Posljedično tome, oni dijelovi sustava koji su ostali povezani trpe nova i sve veća opterećenja, naročito bolnički sustav s objedinjenim bolničkim prijemom, hitna medicinska pomoć i ambulante posebnog dežurstva jer sve navedene službe evidentiraju povećan pritisak pacijenata koji dolaze samostalno a u nemalom broju slučajeva i upućeni od strane liječnika opće/obiteljske medicine. Otežana je i organizacija ambulanti posebnog dežurstva kao i služba mrtvozorstva u kojima koncesionari nisu spremni sudjelovati. S druge strane, zakonska odredba da minimalno 30% ambulanti u svakoj djelatnosti moraju biti u sastavu doma zdravlja. tj. u dijelu sustava koji je reguliran obvezujućim i funkcionalnim pravilima, rezultirala je nizom prednosti od kojih navodimo samo nekoliko: - na sudjelovanje liječnika zaposlenih u domu zdravlja uvijek možemo računati, bez obzira da li se radi o posebnim dežurstvima, elementarnim nepogodama ili drugim kriznim situacijama, pa čak i neplaniranim iznenadnim zamjenama odsutnog koncesionara; - povećanje prihoda doma zdravlja koje se dogodilo zbog preuzimanja ambulanti nakon prestanka koncesije, omogućilo je investicije u prostor i opremu kojim se ravnopravno koriste svi, i zaposlenici i koncesionari u prostorima doma zdravlja, a te investicije ne bi bile moguće bez povećanih prihoda. Ističemo također i da su financijska sredstva iz naknada za koncesiju opet „vraćena“ u sustav zdravstva i to na način da se njime unaprijede i provode upravo one djelatnosti i programi za kojima u lokalnoj zajednici postoji najveća potreba i koje svi liječnici uključujući i koncesionare mogu koristiti na jednak način (sanitetski prijevoz, palijativna skrb, mamografski pregledi i sl.). U aktualnom trenutku naglašene potrebe za zadržavanjem liječnika u nacionalnom (javnom) zdravstvenom sustavu, poboljšanje uvjeta rada liječnika bilo uređenjem poslovnih prostora bilo zanavljanjem opreme kao i dodatnim programima stručne i organizacijske podrške, predstavlja neke od značajnijih stimulativnih mehanizama koji ne bi bili mogući bez spomenutih izvora financiranja tj. povećanja ugovorenih djelatnosti u domu zdravlja i koncesijskih naknada. Ad. 3. hitna medicina Zbog nedosljedno i nikad do kraja provedene tzv. „reforme hitne medicinske pomoći“, u tom dijelu zdravstvenog sustava potrebne su značajnije intervencije. Predlažemo: - izmjenu standarda i proširenje mreže hitne medicine sukladno potrebama specifičnim za županiju (sezonske oscilacije korisnika zbog turističke sezone, udaljenost od bolnica i sl.); - definiranje kompetencija Tima 2 (na dosljedan način u svim aktima); - da Zavodi za hitnu medicinu mogu imati glavnu sestru – pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo; - da se omogući mobilnost zdravstvenih kadrova između bolničke i izvanbolničke hitne medicinske pomoći kao i među zavodima za hitnu medicinu u Republici Hrvatskoj (zbog nedostatka liječnika posebno tijekom turističke sezone); - da se omoguće i drugi oblici funkcionalnog povezivanja bolničke i izvanbolničke hitne medicinske pomoći a radi racionalnijeg korištenja svih resursa (uključujući prostor i opremu) i efikasnije organizacije rada. Ad. 4. kategorizacija zdravstvenih ustanova Važno je naglasiti da se ona ne smije provesti samo prema teritorijalnom i/ili regionalnom principu nego i prema vrsti i kvaliteti usluga, učinku i drugim relevantnim kriterijima. Ad. 5. vrednovanje rada zaposlenika zdravstvenih ustanova a primarno zdravstvenih djelatnika i plaćanje prema učinku Izostanak mogućnosti za vrednovanje rada i plaćanje prema učinku značajan je izvor nezadovoljstva zdravstvenih djelatnika zaposlenih u javnim zdravstvenim ustanovama a i upravama istih ustanova ograničava prostor za djelovanje, za razvoj, pa čak i autoritet. Općepoznate (gotovo apsurdne) razlike u prihodima koncesionara u odnosu na zdravstvene djelatnike zaposlene u ustanovama kojima je osnivač županija dodatno pogoršavaju situaciju. Oba spomenuta čimbenika snažno demotiviraju one koji se već zaposleni u županijskim ustanovama ali i one koji bi to tek mogli postati što bi vrlo brzo moglo dovesti u pitanje i sam opstanak nekih djelatnosti u tim ustanovama, odnosno ugroziti pravo građana na zdravstvenu zaštitu. Zbog toga, osim što ovaj problem zahtjeva odgovarajući zakonski okvir, on mora biti i prioritetno rješavan na svim razinama, od nacionalnih do županijskih i do samih ustanova. Ad. 6. sustavno praćenje i evaluacija zdravstvene zaštite Kao što je već spomenuto na samom početku ovog teksta, probleme nije moguće rješavati a razvojne opcije nije moguće vrednovati bez odgovarajućih podataka, analiza, i evaluacija koje se provode sustavno i stručno. Način donošenja odluka u hrvatskom zdravstvu potrebno je promijeniti i sa, trenutno, gotovo intuitivnog prijeći na ono temeljeno na dokazima. U svrhu prikupljanja, praćenja i evaluacije različitih segmenata zdravstvenog sustava rezultati čega će onda postati korisno sredstvo u procesu donošenja odluka (na svim razinama) potrebno je te aktivnosti i način njihove provedbe predvidjeti u zakonskom okviru. Kao suodgovorni nositelj prava i obveza u području zdravstvene zaštite, županije već niz godina trpe posljedice i „krpaju rupe“ nekvalitetnih normativnih rješenja u sustavu zdravstva, od toga da na svom području moraju provoditi zakonska rješenja koja su manje kvalitetna od prethodnih (npr. privatne ambulante u odnosu na ambulante u domu zdravlja, reforma izvanbolničke hitne medicinske pomoći i OHBPa) i koja zahtijevaju ulaganje značajnih vlastitih sredstva u osiguranje zdravstvene zaštite sukladno stvarnim potrebama građana i teritorija (npr. hitna medicinska pomoć). U želji da još jednom ne budemo suočeni sa sličnim rizicima, molimo Vas da, sukladno našim primjedbama i prijedlozima, još jednom sagledate kvalitetu sadržaja upisanog u Obrazac iskaza o procjeni učinaka propisa. Ostajemo na raspolaganju za svako potrebno dodatno pojašnjenje i dalju suradnju. Djelomično prihvaćen Prihvaća se u dijelu propisivanja obveza sadašnjim koncesionarima odnosno privatnim zdravstvenim radnicima u Mreži javne zdravstvene službe. Propisivanje obveza koncesionara, odnosno ugovornih privatnih zdravstvenih radnika da sudjeluju u radu svih segmenata zaštite zdravlja stanovništva iz djelatnosti primarne zdravstvene zaštite poput posebnih dežurstva, pripravnosti, mrtvozorništva i drugih javno zdravstvenih aktivnosti, kao što je navedeno u samom Iskazu, jedan je od ciljeva koji se žele ostvariti donošenjem novog Zakona. Prihvaća se na način da Zavodi za hitnu medicinu mogu imati glavnu sestru – pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo. Uvođenjem načela funkcionalnog spajanja stvaraju se pretpostavke za bolju organizaciju i racionalizaciju troškova i kadrova te bolju učinkovitost djelatnosti i hitne medicine.
3 HLZ OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA HRVATSKI LIJEČNIČKI ZBOR ŠUBIĆEVA 9 ZAGREB Predmet: Savjetovanje o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o zdravstvenoj zaštiti – kliničke smjernice - jačanje preventivne zdravstvene zaštite Kliničke smjernice ili algoritmi postupanja temeljni su dokumenti koji definiraju specifične praktične preporuke i standardne postupke u odabranim temama kliničkog rada i postupanja svakog liječnika u pojedinim kliničkim područjima. Svrha im je standardizacija i optimizacija kriterija i postupaka dijagnostike, liječenja i praćenja pacijenata te smanjenje troškova zdravstvenog sustava. Svrha smjernica je i smanjiti neopravdani pritisak na zdravstvenu zaštitu na sekundarnoj i tercijarnoj razini te dio zdravstvenih poteškoća pacijenata riješiti na primarnoj razini zdravstvene zaštite te time smanjiti liste čekanja u bolnicama. U Republici Hrvatskoj ne postoje obvezujuće kliničke (dijagnostičko – terapijske) smjernice koje bi se koristile u zdravstvenom sektoru radi čega nedostaje podloga u odlučivanju koji postupak primijeniti u identičnim situacijama iz čega proizlaze brojni problemi kako za pacijente i liječnike, tako i za zdravstveni sustav u cjelini te neujednačena razina zdravstvene zaštite na razini Republike Hrvatske. K tome, pravna sigurnost liječnika i ravnatelja bolnica s jedne strane, te pacijenata s druge strane nije na zadovoljavajućoj razini s obzirom da ne postoje propisani i pravno obvezujući protokoli postupanja u istim ili sličnim situacijama. Liste čekanja se generiraju zbog neindiciranih pretraga koje bi se u slučaju donošenja pravno obvezujućih dijagnostičko-terapijskih smjernica znatno smanjile. Također, trenutno postoji pritisak na liječnike u smislu postavljanja dijagnoze i terapije budući da ih različite zdravstvene ustanove različito vrednuju, odnosno, da pacijenti sa svoje strane postavljaju zahtjeve na temelju njima poznatih različitih pravila postupanja. Zbog svega gore navedenog zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj nedostatno je učinkovit i financijski neodrživ. Zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske je potreban jedinstveni model implementacije kliničkih smjernica gdje se informacijski sustav nameće kao adekvatno rješenje, a koji bi bio kreiran kroz algoritme po kojima bi svaki liječnik trebao postupati. U proteklih desetak godina Hrvatski liječnički zbor (HLZ) i njegova stručna društva izdala su 71 smjernicu, od kojih je većina objavljena u Liječničkom vjesniku (stručni časopis HLZ-a koji izlazi od 1877. godine) i otisnuta u Zborniku smjernica HLZ-a 2004.-2014. Smjernice koje su izrađivala stručna društva HLZ-a su visokostručne i opširne, međutim u Hrvatskoj trenutno ne postoji model implementacije i obveze primjene takvih smjernica kao ni sustav praćenja njihove provedbe. Stručna društva HLZ-a su pokazala spremnost za izradu smjernica obzirom da HLZ ima potrebna stručna znanja i mogućnost formirati timove stručnjaka za njihovu izradu. Postojeće smjernice treba analizirati te temeljem analize stanja i postojećih smjernica izraditi nove – sažete i jasne s grafičkim prikazima postupanja, po uzoru na nabolje primjere svjetske zdravstvene prakse. Hrvatski liječnički zbor je spreman biti partner Ministarstvu zdravstva na ovakvom projektu. Kako bi navedeno bilo moguće, potrebno je uvesti obvezu korištenja kliničkih smjernica u zdravstvenom sustavu RH te ih postaviti kao jedan od prioriteta kako bi se zakonska podloga definirala u bližoj budućnosti. prof.dr.sc. Željko Krznarić, dr.med. Predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
4 HLZ OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Hrvatsko društvo za humanu genetiku Hrvatskog liječničkog zbora, Šubićeva 9,10000 Zagreb,Hrvatska, www.humana-genetika.hr Predsjednik: Prof. dr. sc. Dragan Primorac, Podpredsjednica: prof.dr.sc.Ingeborg Barišić, Rizničar: prof. Josip Crnjac, Tajnica: dr.sc. Ljubica Boban,dr.med. Hrvatsko društvo za humanu genetiku Hrvatskog liječničkog zbora, Šubićeva 9, 10 000, Zagreb Predmet: e-savjetovanja o Iskazu o procjeni učinaka propisa za Zakon o zdravstvenoj zaštiti- mišljenje Predsjedništva i članova Upravnog odbora Hrvatskog društva za humanu genetiku U sustavu zdravstva RH nedvojbeno postoji sve veća potreba za stručnjacima iz područja laboratorijske i kliničke genetike. Hrvatsko društvo za humanu genetiku (HDHG) Hrvatskog liječničkog zbora iznimno cijeni rad i doprinos biologa u svakodnevnom kliničkom radu te podržava priznavanje i prepoznavanje biologa koji rade u sustavu zdravstva kao zdravstvenih radnika. Slijedom navedenoga, Hrvatsko društvo za humanu genetiku podržava i regulaciju njihove struke i mogućnost daljnjeg stručnog usavršavanja kroz pokretanje specijalizacije iz područja kliničke laboratorijske genetike i poslijediplomskog specijalističkog studija u sklopu iste. Pored biologa, HDHG se zalaže za uključivanje i drugih struka koje rade u genetskim laboratorijima ( magistri kemije, biotehnologije, biokemije) u sustav specijalizacije iz kliničke laboratorijske genetike. Također, HDHG se zalaže i podupire inicijativu za uvođenjem specijalizacije iz kliničke genetike za liječnike po uzoru na zemlje EU-a čime bi se edukacija liječnika iz kliničke genetike uskladila s europskom praksom i omogućilo kvalitetno pružanje zdravstvene skrbi. Predsjednik: Prof.dr.sc. Dragan Primorac Uz suglasnost Predsjednika HDHG Izv.prof.dr.sc. Feodora Stipoljev član Upravnog odbora Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
5 Vesna Kušec OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Hrvatsko društvo za laboratorijsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora podržava priznavanje i prepoznavanje doprinosa i rada biologa i molekularnih biologa u zdravstvu kao zdravstvenih radnika. Također podržavamo aktivnosti pokretanja njihovog specijalističkog poslijediplomskog studija i specijalizacije za rad u zdravstvu. Prof.dr.sc. Vesna Kušec, dr.med. specijalist laboratorijske medicine Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
6 Vesna Dejanović OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA prijenos komentara (zbog tehničkih poteškoća) za DOC. DR. SC. LJILJANU TRTICA MAJNARIĆ, DR. MED. VODITELJICU PREDMETA OBITELJSKA MEDICINA MEDICINSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U OSIJEKU tekst docentice prenosim u cijelosti: " Ja već dugo naglašavam da bi klinički psiholozi trebali biti neophodni dio tima liječnika obiteljske medicine te liječnika kliničara. Njihovo dobivanje statusa kao zdravstvenih djelatnika bi značajno unaprijedilo rad s pacijentima te klinička istraživanja, posebno u smislu istraživanja povezanosti negativnih obrazaca zdravstvenih ponašanja i opterećenja kroničnim bolestima u društvu. Doc.dr. sc. Ljiljana Trtica Majnarić Voditeljica predmeta Obiteljska medicina MF Sveučilišta u Osijeku " Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
7 HRVATSKA UDRUGA MEDICINSKIH SESTARA I MEDICINSKIH TEHNIČARA OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA 1.3.Učinkovito upravljanje ljudskim potencijalima u zdravstvu Podržavamo prijedlog da se mora što prije pokrenuti jasno određeni ciljevi u kojem smjeru ide razina i način obrazovanja i stjecanja kompetencija kroz praktičnu nastavu sa posebnim osvrtom na sestrinstvo Republike Hrvatske. Kako su medicinske sestre pripadnici jedne od pet reguliranih profesija koje svoje znanje i vještine primjenjuju delovanjem u javnom interesu, važno ih je uvrstiti u sve vrste stimulacija radi velikog doprinosa i vrhunskih rezultata u zdravstvu Republike Hrvatske po ugledu na druge zemlje EU (koje čine sve napore da zadrže i privuku veliki broj medicinskih sestara kako bi im korisnici imali vrhunsku njegu). Ministarstvo zdravstva mora u suradnji sa cijelo ukupnom javnošću doći do koncenzusa što u ovom trenuku želimo, možemo platiti, a da se zaustavi odljev medicinskih sestara. Suočeni smo da se sve više otvara instant učilišta za medicinske sestre koja su iz dana u dan sve skuplja bez adekvatne kliničke prakse što u budućnosti može dovesti do loših rezultata. Kako u sustavu imamo tri razine sestrinstva dvije koje su orjentirane na struku i jednu na znanost mora se što prije odrediti standardi pazeći na prijelzno razdoblje i stečena prava. Kako bi se izbjegla zbrka prijedlažemo da se medicinske sestre opće njege i medicinske sestre sa završenim stručnim studijom budu dio bolničkog sustava a medicinske sestre sa završenim sveučilišnim dio obrazovnog sustava za medicinske sestre, istraživačkih timova i instituta. HUMSMT Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
8 Vladimir Ivančev OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Hrvatsko društvo za sportsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora Predmet: Mišljenje Društva na nacrt prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o zdravstvenoj zaštiti Poštovani, Hrvatsko društvo za sportsku medicinu, Hrvatskog liječničkog zbora daje pozitivno mišljenje na nacrt prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o zdravstvenoj zaštiti (u daljem tekstu: Zakon) sa naglaskom da postoji potreba izrade prijedloga nacrta novog cjelovitog Zakona, a ne da se ide samo u kreiranje i donošenje parcijalnih izmjena i dopuna odredbi postojećeg Zakona. Koncept i sadržaj novog Zakona treba propisati kvalitetni zakonodavni okvir koji će osigurati bolju dostupnost, kvalitetu te učinkovitost na svim razinama zdravstvene zaštite uz osnaživanje uloge primarne i preventivne zdravstvene zaštite (javnog zdravstva), a u skladu sa suvremenim standardima medicinske struke te s nacionalnim smjernicama strategije zdravstvene zaštite. Kako medicinska struka prolazi kroz razdoblje izrazito brzog znanstvenog, stručnog, organizacijskog te tehnološkog razvoja zakon treba biti pisan organski kako bi omogućio da se kroz podzakonske akte osigura odgovarajuća dinamika razvoja koja će biti definirana stvarnim potrebama građana RH kroz praćenje rizičnih čimbenika u populaciji, morbiditeta, mortaliteta te preventivnih aktivnosti za zbrinjavanje vodećih javnozdravstvenih problema u RH. Medicina sporta je preventivna zdravstvena djelatnost i kao takva je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba i koju po stručno-medicinskoj doktrini i uz uporabu medicinske tehnologije obavljaju zdravstveni radnici pri pružanju zdravstvene zaštite, pod uvjetima i na način propisan Zakonom. Medicina sporta kao specijalizacija postoji u okviru specijalizacije Medicine rada i sporta već četrnaest godina te je trenutno u Republici Hrvatskoj radno aktivno oko 120 specijalista. Medicina sporta u okviru primarne, preventivne zdravstvene zaštite zauzima posebnu ulogu u provođenju preventivnih zdravstvenih pregleda sportaša te obuhvaća mjere zaštite i unaprjeđenja fizičkog i mentalnoga zdravlja sportaša natjecatelja i rekreativaca s ciljem utvrđivanja zdravstvenog stanja i mogućih relativnih i apsolutnih zdravstvenih kontraindikacija. Novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti u cilju razvoja i što kvalitetnijeg pružanja neprekidne zdravstvene zaštite sportaša nužno je uvesti izmjene: Članak 26. (NN 82/13), stavak 1. Primjedba: Zdravstvena zaštita na primarnoj razini ne obuhvaća medicinu sporta kao zdravstvenu djelatnost. Predlažemo: Uz zdravstvene djelatnosti koje su obuhvaćene zdravstvenom zaštitom na primarnoj razini neophodno je uvrstiti i medicinu sporta, odnosno medicinu rada i sporta, kako glasi postojeća specijalizacija. Članak 26. (NN 82/13), stavak 2. Primjedba: Medicina sporta nije navedena kao zdravstvena djelatnost kroz koju se pruža zdravstvena zaštita na primarnoj razini. Predlažemo: Uvrstiti medicinu sporta, odnosno medicinu rada i sporta kao zdravstvenu djelatnost kroz koju se pruža zdravstvena zaštita na primarnoj razini. Nadamo se kako smo na ovaj način uspjeli dati doprinos u daljem procesu izrade cjelovitog Zakona, a sve u cilju bolje zdravstvene skrbi i unaprjeđenja postojećeg sustava zdravstvene zaštite i zdravlja svih građana Republike Hrvatske. Srdačan pozdrav, Hrvatsko društvo za sportsku medicinu, Hrvatskog liječničkog zbora doc. dr. sc. Vladimir Ivančev, specijalist medicine rada i sporta Predsjednik Društva Djelomično prihvaćen Prihvaća se na način da će se u odredbe zakona ugraditi puni naziv grane specijalizacije koja glasi medicina rada i sporta.
9 Ivica Tečer OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Prijedlog: Izmijeniti odredbu Zakona kojom se regulira članska struktura upravnih vijeća (čl. 57. sadašnjeg Zakona), kojom se osnivaču kroz brojčanu većinu u upravnom vijeću (tri od pet članova) praktično daju apsolutna upravljačka prava, a preostala dva člana su zbog podzastupljenosti „fikus članovi“. Ovo poglavito učiniti kod ustanova kod kojih osnivačka prava pripadaju područnoj ili lokalnoj samoupravi iz razloga što, bez obzira na odredbu čl. 59. Zakona o ustanovama, kojom osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze, iz dosadašnje prakse nije poznato da je osnivač (županija) solidarno pokrio neku obvezu „svoje ustanove“, a pogotovo da je sudjelovao u nekoj sveobuhvatnoj sanaciji - pokriću gubitaka svojih ustanova. Ovo se događa prvenstveno zbog nedostatnog fiskalnog kapaciteta jedinica područne samouprave čiji je tzv. izvorni proračun nerijetko manji od ukupnih gubitaka odnosno nepodmirenih obveza njegovih ustanova. Ovo je vidljivo iz svih dosadašnjih sanacija zdravstva provedenih na teret državnog proračuna. Kako su osnivači svjesni činjenice da usprkos odredbi čl. 59. Zakona o ustanovama nikada nisu i nikada neće pokrivati obveze „svoje“ ustanove, već će se te obveze odnosno gubitak socijalizirati kroz državni proračun onda se slijedom prethodno navedenog i gubi smisao većinskog upravljačkog prava tzv. osnivača jer bi svako upravljačko pravo trebalo proizlaziti iz neke materijalne obveze. Štoviše, političke strukture koje se smjenjuju najmanje svake četiri godine, formiraju upravna vijeća zdravstvenih ustanova po kriterijima stranačke strukture predstavničkog tijela osnivača. Upravna vijeća presudno utječu na poslovanje i efikasnost zdravstvenih ustanova, a bez ikakve odgovornosti kako članova upravnih vijeća (nije definirana u Zakonu o ustanovama ), tako i osnivača, jer u praksi financijsku sanaciju uvijek provodi državni proračun. Neodgovornim imenovanjima, rukovođenim kratkoročnim dnevnopolitičkim potrebama (političkom trgovinom), formiraju se nestručna i poslovno nemoralna upravna vijeća koja generiraju negativnu ograničenost i sputanost u radu ravnatelja te stalni iracionalni političko-podanički, vazalski odnos ravnatelja spram upravnih vijeća i tzv. osnivača. U praksi, zdravstvene ustanove najmanje 90% svojih prihoda stječu obavljanjem djelatnosti, i to poglavito od ugovornog osiguravatelja. HZZO je prema sadašnjem zakonu jedini ugovaratelj obveznog zdravstvenog osiguranja koji prihode stječe od uplate doprinosa osiguranika koji nemaju izbora (osiguranje je obavezno). Sukladno ovakvom sustavu financiranja zdravstva logično je da isti ti osiguranici (prvenstveno obveznici uplate doprinosa) imaju i svog predstavnika u upravnim vijećima ustanova. Ovaj predstavnik bio bi kontrolni i korektivni član upravnog vijeća i imao bi izvorni ekonomski interes za promoviranje poslovne politike koja optimalno vodi racionalnom i rentabilnom poslovanju ustanove. Na ovaj način građani Hrvatske utjecali bi na efikasnost zdravstvenog sustava kao Homo economicusi, a ne kao Homo politicusi, odnosno kao financijeri istog tog sustava, a ne kao glasači koji putem izbora svake četiri godine delegiraju svoje pravo nekompetentnim političkim strukturama da bi upravljale sa 23 milijarde kuna njihova novca ubranog kroz zdravstveni doprinos. Posebnim zakonom ili Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju trebalo bi urediti osnivanje udruge/udruga osiguranika i način izbora njihova predstavnika u upravna vijeća zdravstvenih ustanova. Da ovakvo sudjelovanje korisnika usluga u upravljanju ustanovom ne bi bilo raritet pokazuju i ustanove u odgoju i obrazovanju gdje je u školskim odborima presudan glas za sve odluke glas predstavnika vijeća roditelja (preostale članove čini jednaki broj predstavnika zaposlenika i osnivača). Eventualni argument sadašnjih osnivača da sredstvima za decentralizirane funkcije financiraju investicijska ulaganja i investicijsko i tekuće održavanje ne daje im pravo prevladavajućeg utjecaja u upravljanju. Naime većina osnivača (županija), poglavito s niskim dohotkom, najveći dio sredstava za decentralizirane funkcije stječe iz tzv. fonda poravnanja u koji sredstva uplaćuju porezni obveznici iz cijele države . Na ovaj način nerijetko porezni obveznici suprotne političke provenijencije iz drugih razvijenijih županija solidarno uplaćuju dio poreza na dohodak u fond poravnanja s kojim onda raspolažu političke strukture različitog političkog predznaka na osnovu prava koje proizlazi iz izbornih rezultata njihove izborne jedinice. Sukladno svemu navedenom predlažem da stavak 3. Čl. 57. sadašnjeg Zakona glasi: Upravno vijeće zdravstvene ustanove čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave i grad ima pet članova i čine ga predstavnici: – osnivača (2 člana), – radnika ustanove (2 člana) – udruge osiguranika zdravstvenog osiguranja (1 član) Stavak 5. Čl. 57. treba dopuniti rečenicom: „Člana upravnog vijeća iz podstavka 3. stavka 3. imenuje podružnica udruge osiguranika iz jedinice područne (lokalne) samouprave u kojoj se nalazi ustanova u čije se upravno vijeće imenuje, a prema odredbama zakona koji regulira rad ove udruge.“ Uzevši u obzir gore navedeno članak koji regulira rad upravnog vijeća glasio bi: „Upravno vijeće upravlja zdravstvenom ustanovom. Upravno vijeće zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska ima pet članova i čine ga predstavnici: – osnivača (predsjednik i 2 člana), – radnika ustanove (2 člana). Upravno vijeće zdravstvene ustanove čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave i grad ima pet članova i čine ga predstavnici: – osnivača (2 člana), – radnika ustanove (2 člana) -udruge osiguranika zdravstvenog osiguranja (1 član) Članove upravnog vijeća iz stavka 2. podstavka 1. ovoga članka imenuje osnivač na prijedlog ministra, a članove upravnog vijeća iz stavka 3. podstavka 1. ovoga članka imenuje osnivač na prijedlog pročelnika ureda upravnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno grada, nadležnog za zdravstvo. Jednog člana upravnog vijeća iz podstavka 2. stavka 2. i 3. ovoga članka imenuje radničko vijeće zdravstvene ustanove, a jednog člana stručno vijeće zdravstvene ustanove iz redova radnika ustanove s visokom stručnom spremom. Člana upravnog vijeća iz podstavka 3. stavka 3. imenuje podružnica udruge osiguranika iz jedinice područne (lokalne)samouprave u kojoj se nalazi ustanova u čije se upravno vijeće imenuje, a prema odredbama zakona koji regulira rad ove udruge. Članovi upravnog vijeća moraju imati visoku stručnu spremu. Uvjet iz stavka 8. ovoga članka ne odnosi se na člana upravnog vijeća kojeg imenuje radničko vijeće zdravstvene ustanove. Mandat članova upravnog vijeća traje četiri godine. Visinu naknade za rad članova upravnog vijeća utvrđuje ministar, a isplaćuje se iz sredstava zdravstvene ustanove.“ Na odgovarajući način predlagatelj Zakona trebao bi razmisliti i o uvođenju korektivno-kontrolnog člana u upravna vijeća KBC-a, ali ovdje je situacija složenija jer ovdje osnivač (država) stvarno i sanira gubitke, a i sustav njihova financiranja nešto je drugačiji nego kod ustanova kojima su osnivači jedinice lokalne i područne samouprave. Prihvaćanjem predloženih izmjena stvorili bi se nužni preduvjeti za ekonomski racionalnim upravljanjem zdravstvenim ustanovama, kao nužnom polugom za racionalno upravljanje cijelim zdravstvenim sustavom za razliku od sada prisutnog političko-voluntarističkog sustava upravljanja. Ivica Tečer, dipl.oec. - ravnatelj Doma zdravlja Slavonski Brod, u prethodna dva mandata te bivši član predsjedništva UPUZ-a Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
10 Ustanova za zdravstvenu njegu u kući Dijana Ban OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Podržavamo izradu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te iznesene prijedloge i stavove udruge ZNJUK. S poštovanjem Dijana Ban Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
11 Vesna Dejanović OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Smatramo i da svi psiholozi koji su u sustavu zdravstva zdravstveni djelatnici, a ne kao do sada da se pravi razlika primarne i sekundarne zdravstvene zaštite u kojoj rade. Mila Vasilj Mihaljević, dr. med., specijalizantica obiteljske medicine Vesna Dejanović, dr. med., spec. obiteljske medicine Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
12 Privatna zdravstvena njega bolesnika Radmila Juras OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Podržavam izradu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti i stavove udruge ZNJUK. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
13 GRAD ZAGREB OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Grad Zagreb-Gradski ured za zdravstvo Očitovanje na Obrazac iskaza o procjeni učinaka propisa za zakon o zdravstvenoj zaštiti e-rasprava 24.7.2017 – 1.9.2017. 1. Problemi navedeni u Obrascu iskaza o procjeni učinaka propisa za zakon o zdravstvenoj zaštiti su napisani opširno bez uspordbe istih u odnosu na evidentirane službene podatke i opravdanosti istih. Pojedine navedene tvrdnje su netočne (npr. Da u sadašnjem zakonskom rješenju nisu jasna prava i obaveze koje nastaju pri prestanku rada na temelju koncesije. Prava i obaveze koje nastaju u tom slučaju su potpuno jasni, međutim ono što se nameće kao trenutni problem su novi pojedinačni zahtjevi za drugačijim pravima i drugačijim obvezama (konkretno nasljeđivanje koncesije i prodavanje prava na ordinaciju koja je sada dio javnozdravstvene ustanove.) 2. Podaci o broju zaposlenih u PZZ (sa i bez koncesija) tijekom godina nisu sistematizirani na način da se jasno prikaže broj liječnika u odnosu na ostale zdravstvene radnike u koncesiji. Podatci su prikazani za period od travnja 2016 do travnja 2017., te je također nejasno zašto se analiziraju mjesečni podaci za jednu prethodnu godinu ?? 3. Nema prikaza javnozdravstvenih ishoda u hrvatskoj koje je objavio Eurostat i koji pokazuju da smo po prevenciji na dnu EU i zemalja u regiji (zdravstveni ishodi kao što su maligne bolesti, infarkt i inzult (a po kojima smo na dnu EU ljestvice) rezultat su kontinuiranog rada na promicanju zdravlja, prevenciji i ranom otkrivanju bolesti u odnosu na socijalne odrednice koje utječu na zdravlje, uključujući i rizične čimbenike. Stoga bilo bi važno prikazati stanje zanavljanja opreme te postojeću opremljenost ordinacija i odjela, kadrovske resurse, dostupnost zdravstvene zaštite i zdravstvenih usluga u Hrvatskoj. Potrebno je dati prikaz (učinak) stanja privatizacije PZZ najmanje unatrag 10 godina , analizirati podatke o listama čekanja u odnosu na prethodno razdoblje. 4. Sukladno direktivi EU i Nacionalnoj strategiji zdravstva 2012-2020, te ovom dokumentu navodi se i potreba za dodatnim „jačanjem Domova zdravlja“, međutim bez jasne definicije „što trenutno predstavlja dom zdravlja ili bi trebao predstavljati“, te bi bilo važno dodatno obrazložiti navode „uvođenja specijalistike u domove zdravlja“, obzirom da se ista na razini pzz i sada provodi (ali postoji u značajno manjem opsegu u odnosu na Domove zdravlja od prije 20 godina jer je i ta djelatnost bila predmet privatizacije i „koncesioniranja“ odn. Zakupa). 5. Navodi se potreba za funkcionalnim spajanjem zavoda za HM i „pružateljima primarne zdravstvene zaštite“ (potrebno specificirati na koji način), obzirom da je hitna medicina na razini PZZ. Također dosadašnji dosadašnji pružatelji PZZ u statusu koncesionara nisu bili voljni niti sudjelovati u tzv. Posebnim dežurstvima, radi čega je HZZO morao donijeti novi propis o ugovaranju i tu stavku eksplicite uvesti u ugovaranje, što je uvedeno od 1.7.2017.g. Zaključne napomene: Postojeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti zadire u različite segmente djelovanja i rada (pa i obaveze lokalne zajednice, grada ili županije, različitih društava itd), a koji se također uređuju posebnim zakonskim propisima. U rubrici „prilozi“ navedena je materija koja se namjerava obraditi i obuhvatiti novim Zakonom, ali se ne navodi na koji način će se ista uskladiti sa već postojećim zakonima, uredbama i propisima Važniji Zakoni i propisi kojima je reguliran ustroj i način rada primarne zdravstvene zaštite 1. Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08, 155/09, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11 - Uredba, 12/12,35/12 - odluka Ustavnog suda RH, 70/12, 144/12 - Uredba, 82/13, 159/13, 22/14 - odluka Ustavnog suda RH, 154/14, 70/16 - Uredba), (Na osnovi koncesije može se obavljati zdravstvena djelatnost obiteljske (opće) medicine, dentalne zdravstvene zaštite, zdravstvene zaštite predškolske djece, zdravstvene zaštite žena, laboratorijske dijagnostike, medicine rada i zdravstvene njege u kući) 2. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13), 3. Zakon o liječništvu ("Narodne novine" broj 121/03, 117/08) 4. Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti ("Narodne novine" broj 121/03, 117/08) 5. Zakon o dentalnoj medicini ("Narodne novine" broj 121/03, 117/08, 120/09 - čl.29. promjena naziva zakona) 6. Zakon o ljekarništvu ("Narodne novine" broj 121/03, 142/06, 35/08, 117/08) 7. Zakon o sestrinstvu ("Narodne novine" broj 121/03, 117/08, 57/11), 8. Zakon o koncesijama ("Narodne novine" broj 143/12, 69/17), 9. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora,(„Narodne novine broj 125/11, 64/15) 10. Zakon o ustanovama, („Narodne novine broj 76/93, 35/08), 11. Zakon o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 152/11, 111/12, 68/2013), 12. Zakon o lokalnoj i područnoj upravi i regionalnoj samoupravi („Narodne novine 19/13, 147/14, 137/15, Važniji Pravilnici 1. Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 49/14, 51/14 - ispravak, 11/15, 17/15, 123/16 - ispravak), 2. Pravilnik o načinu ostvarivanja prava na slobodan izbor doktora primarne zdravstvene zaštite ("Narodne novine" broj147/14, 17/15, 41/15 - ispravak) 3. Pravilnik o postupku i načinu davanja mišljenja o opravdanosti osnivanja zdravstvenih ustanova, odnosno privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe ("Narodne novine" broj 94/05, 136/06, 80/07, 117/07, 64/08, 118/09, 50/10 i 126/11) 4. Pravilnik o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe ("Narodne novine" broj 04/14), 5. Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti (»Narodne novine«, broj 61/11, 128/12 i 124/15. 8/16) Ostali važniji propisi 1. Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012. - 2020. ("Narodne novine" broj 116/12) 2. Plan zdravstvene zaštite Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 86/12) 3. Plan i program mjera zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 126/06 i 156/08) 4. Mreža javne zdravstvene službe ("Narodne novine" broj 101/12 i 31/13,113/15) 5. Odluka o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja("Narodne novine" broj 156/13, 11/14, 12/14 -ispravak, 34/14, 54/14, 66/14, 74/14, 106/14, 133/14, 157/14, 25/15, 36/15,69/15, 79/15, 82/15 - ispravak, 91/15, 91/15 – ispravak) 6. Odluka o posebnim standardima i mjerilima njihove primjene u provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 156/13, 24/14, 54/14) 7. Opći uvjeti ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 160/13, 17/15), 8. Odluka o najvišem iznosu naknade za koncesiju za obavljanje javne zdravstvene službe („Narodne novine“ broj 55/15) Primljeno na znanje Propisivanje obveza koncesionara, odnosno ugovornih privatnih zdravstvenih radnika da sudjeluju u radu svih segmenata zaštite zdravlja stanovništva iz djelatnosti primarne zdravstvene zaštite poput posebnih dežurstva, pripravnosti, mrtvozorništva i drugih javno zdravstvenih aktivnosti, kao što je navedeno u samom Iskazu, jedan je od ciljeva koji se žele ostvariti donošenjem novog Zakona.
14 Irena Drmić Hofman OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Donošenje novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti izuzetno je važno, a postojeći Zakon potrebno je doraditi s dodatnim člancima. Kao magistar inženjer kemije i sveučilišni profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu, smatram da je veoma važno riješiti status kemičara kao zdravstvenih radnika koji rade u sustavu zdravstva Republike Hrvatske, a koji pružaju usluge zdravstvene zaštite, kroz dijagnostičke i terapijske postupke. Prema našim saznanjima, u sustavu zdravstva zaposleno je više od 140 magistara/inženjera kemije i tehnologa (prehrambenih i kemijskih tehnologa te biotehnologa), koji nisu prepoznati u sustavu zdravstva. Inženjeri i tehnolozi zaposleni u kliničkim bolničkim centrima, kliničkim bolnicama rade na najsloženijim poslovima radiokemije (radioimunoeseji, obilježavanje farmaka radioaktivnim izotopima u dijagnostičke i terapijske svrhe), toksikologije (određivanje koncentracije lijekova, određivanje prisutnosti sredstava ovisnosti u živih i mrtvih osoba) i molekularne dijagnostike nasljednih i stečenih bolesti (određivanje genskih varijanti, sekvenciranje DNA najnovijim metodama) te zaštite pučanstva i prevencije bolesti, kroz rad u zavodima za javno zdravstvo. Znamo da u nekim ustanovama potpuno identične poslove, osim kemičara, obavljaju i djelatnici zdravstvene struke, ali kemičari zbog svog neriješenog statusa dobivaju manju plaću od njihovih kolega. Također, želim skrenuti pozornost na Direktivu EU 2005/36 (dopunjena u 12. mjesecu 2011.g), kojom se utvrđuje okvir za stjecanje profesionalnih kvalifikacija u području kliničke kemije i laboratorijske medicine. Navedenom Direktivom obuhvaćeni su, uz medicinske biokemičare i biolozi, kemičari i fizičari, pa bi Direktivu bilo neophodno uzeti u obzir pri donošenju novog Zakona, kao što su, uostalom, već brojne europske zemlje i napravile, uključujući i one u našem susjedstvu (Slovenija, Italija). prof.dr.sc. Irena Drmić Hofman, KBC Split Primljeno na znanje Razmotrit će se stručna opravdanost davanja statusa i drugim zdravstvenim suradnicima koji su osposobljeni samostalno provoditi dijagnostičke postupke unutar zdravstvenog sustava.
15 Dom zdravlja Zagreb-Centar OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Očitovanje na Obrazac iskaza o procjeni učinaka propisa za zakon o zdravstvenoj zaštiti e-rasprava 24.7.2017 – 1.9.2017. 1. Obrazac iskaza o procjeni učinaka propisa za zakon o zdravstvenoj zaštiti je strukturiran tako da su nabrojani problemi, ciljevi, moguće opcije, usporedba opcija, savjetovanje, preporučena opcija, praćenje provedbe i evaluacija te prilozi u kojima je taksativno nabrojana materija koja će se regulirati ovim Zakonom. Na žalost, sve rubrike su ispunjene vrlo šturo, a pojedini dijelovi nisu uopće ozbiljnije razmatrani, tako da se ne može uopće reći da postoji objavljen dokument koji bi se mogao zvati „Prijedlog Zakona o zdravstvenoj zaštiti“ i o kojem bi se moglo suvislo raspravljati. 2. Problemi navedeni u tom obrascu su vrlo uopćeno i parcijalno viđenje stvarnosti, bez konkretnih analitičkih podataka, a pojedine izjave - tvrdnje su potpuno netočne ili vrlo iskrivljene (npr. Tvrdnja da u sadašnjem zakonskom rješenju nisu jasna prava i obaveze koje nastaju pri prestanku rada ordinacije na temelju koncesije. Prava i obaveze koje nastaju u tom slučaju su potpuno jasni, a drugi je problem što netko sada želi drugačija prava ili drugačije obaveze, što je naravno legitimno tražiti.) Veći propust navedenog dijela „Obrasca“ je što nije niti priložena analiza stanja zdravlja stanovništva i zdravstvenih potreba stanovništva te svrsishodna podjela rada uvažavajući raspoloživa sredstva te kadrovske i druge mogućnosti a koja sukladno Čl. 6 postojećeg Zakona treba prethoditi izradi Plana zdravstvene zaštite RH, dakle i promjeni bilo kakvih zakonskih okvira 3. Prikazani podaci o broju zaposlenih u PZZ (sa i bez koncesija) tijekom godina su vrlo ograničeni, ne vidi se broj liječnika u odnosu na ostale zdravstvene radnike u koncesiji, a sveukupno su prikazani samo za period od travnja 2016 do travnja 2017. Potpuno je nejasno zašto se analiziraju mjesečni podaci za jednu godinu unazad? Također je vidljivo da je ukupan broj zdravstvenih radnika u PZZ, ukupan broj liječnika u PZZ i ukupan broj liječnika u svim zdravstvenim ustanovama u porastu, pa nije jasna statistika o odlasku stotina liječnika iz sustava zadnjih mjeseci i godina. 4. Nigdje se ne prikazuju podaci o zdravstvenim ishodima u Hrvatskoj koje je objavio Eurostat, a koji su porazni i koji pokazuju da smo po prevenciji na dnu EU i zemalja u regiji, također i po zdravstvenim ishodima. Opće poznata činjenica jest da su zdravstveni ishodi kao što su maligne bolesti, infarkt i inzult (a po kojima smo na dnu EU ljestvice) rezultat rada odnosno brige o zdravlju najmanje 10 godina prije nego se isti smrtni ishodi dogode. 5. Nije jasno zašto nije prikazano cjelovito stanje privatizacije PZZ te podaci unazad 20 godina s osvrtom na ključne godine 1996. i 2008, kada su mijenjani zakonski okviri. Neprimjereno je prikazivati Domove zdravlja kao stvarne kreatore zdravstvene skrbi ili odgovorne za pogoršano stanje u preventivnoj medicini te skrivati činjenicu da u pojedinim tzv. Domovima zdravlja diljem Hrvatske nije radio niti jedan liječnik obiteljske i dentalne medicine ili pedijatar i ginekolog jer su svi bili u koncesiji. Oni su samo koristili krovove zgrade koja se zvala Dom zdravlja. Stvarna analiza problema u zdravstvu treba obuhvatiti status i upravljanje ljudskim resursima prije 10 i 20 godina, podatke o zdravstvenim ishodima ili stanju opremljenosti ordinacija i odjela tada i danas, kao i današnje liste čekanja u odnosu na one prije 10 ili 20 godina. Analiza stanja je osnovni preduvjet donošenja Plana zdravstvene zaštite, a sukladno tome i zakonskih okvira što je prema zakonu dužna činiti Republika Hrvatska. 6. Sukladno direktivi EU i aktualnoj Nacionalnoj strategiji zdravstva 2012-2020 navodi se da je potrebno „jačanje Domova zdravlja“ koje se i u ovom dokumentu navodi. Na žalost ne navodi se jasna definicija što to Dom zdravlja predstavlja (koje djelatnosti) ili što bi u budućnosti trebao predstavljati. Nadalje, uporno se manipulira s pojmom „uvođenja specijalistike“, a što i sada postoji u okviru DZ, pa je logično da se ne treba uvoditi, nego ev. osnaživati obzirom da SKZZ postoji ali u značajno manjem opsegu u odnosu na Domove zdravlja od prije 20 godina jer je i ta djelatnost bila predmet privatizacije i „koncesioniranja“ odnosno zakupa. 7. Postojeći ZZZ zadire u različite segmente djelovanja i rada (pa i obaveze lokalne zajednice, grada ili županije, različitih društava itd.), a koji se također uređuju zakonima. Materija koja se navodi da će se obrađivati novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti zadire u različite segmente djelovanja i rada (pa i obaveze lokalne zajednice, grada ili županije, različitih društava itd.), a koji se također uređuju različitim zakonima. Obaveze jedinica lokalne i regionalne samouprave su tim zakonom jasno definirane, a to je organizacija i osiguravanje uvjeta za ostvarivanje zdravstvene zaštite, u okviru kojih djeluju i javnozdravstvene ustanove kao što je Dom zdravlja. Izmjeni zakona mora prethoditi analiza stanja i u lokalnim zajednicama, sinteza zajedničkih problema i ukazivanje na različitosti prema područjima na kojima će se isti-jedinstveni Zakon provoditi, a što nije nigdje priloženo za ovu raspravu. Postoje ukupno 24 Zakona, Pravilnika i propisa kojima je je reguliran ustroj i način rada primarne zdravstvene zaštite i koji moraju biti usklađeni s novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Doc.dr.sc. Antonija Balenović, dr.med. Ravnateljica, Dom zdravlja Zagreb Centar Zagreb, 1.9.2017. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
16 Udruga medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Udruga medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske podržava stav HDMSARIST-a. Smatramo kako je prvenstveno potrebno zakonski regulirati temeljno obrazovanje medicinskih sestara i tehničara te da je neophodno definirati ulogu medicinskih sestara i tehničara na svim razinama obrazovanja: od medicinskih sestara opće njege do medicinskih sestara doktora znanosti u sustavu zdravstva. Od osobite važnosti je priznavanje visokog obrazovanja medicinskih sestara i tehničara u sustavu zdravstvene zaštite, što u ovom trenutku uvelike nije realizirano. Potrebno je i definiranje obaveze obavljanja pripravničkog staža te specijalističkog usavršavanja nakon završenog studija sestrinstva. Smatramo da Hrvatska komora medicinskih sestara djeluje s ciljem dobrobiti svih svojih članova, te da će gore navedeni prijedlozi Ministarstvu zdravstva biti prihvaćeni kako bi se omogućio daljnji razvoj i napredak hrvatskog sestrinstva. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
17 Županijska bolnica Čakovec OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Kako je jedan od ciljeva Programa Vlade Republike Hrvatske osiguranje zdravstvenog sustava koji će biti moderan i financijski održiv te koji će građanima pružati zdravstvenu sigurnost i kvalitetnu i dostupnu uslugu kroz reorganizaciju sustava zdravstvene zaštiti smatramo da je uputno preispitati učinkovitost trenutnog sustava hitne medicine. Naime u dosad postavljenom sustavu postoje Zavodi za hitnu medicinu i objedinjeni hitni bolnički prijami – OHBP-i unutar Bolnica između kojih ne postoji zakonsko jasno definirana podjela posla i nadležnosti zbog čega dolazi do problema u razgraničenju nadležnosti, zbunjenosti pacijenata o tome tko ih i u kojem trenutku dužan zbrinuti, kao i niz drugih organizacijskih problema. Kao primjer navodimo Međimursku županiju u kojoj su Zavod za hitnu medicinu i bolnički OHBP udaljeni svega par koraka. U pravilu pacijent dolazi u Zavod za hitnu medicinu nakon čega se isti u velikoj većini slučajeva automatski prosljeđuju u bolnički OHBP koji radi trijažu i kompletnu dijagnostiku. I tako vrlo često Zavodi zjape prazni a pacijenti se šalju u bolničke OHBP-e ili se u njih direktno dovoze kolima hitne pomoći u kojime ih zbrinjavaju ionako preopterećeni bolnički specijalisti s obzirom da Zavod za hitnu medicinu ne želi raditi dijagnostiku, koju je dužan prema zakonu provoditi. Napominjemo da postoje svi prostorni i tehnički uvjeti da djelatnici Zavoda za hitnu medicinu provode navedene postupke. Smatramo da bi radi racionalizacije troškova (smanjenje broja bolničkih specijalista u OHBP-u), poboljšanja kvalitete zdravstvene zaštite, lakšeg organiziranja i funkcioniranja sustava zdravstvene zaštite u županijama kao što je Međimurska bilo neophodno potrebo spajanje Zavoda za hitnu medicinu i OHBP-a. Time bi se jasno definiralo mjesto primarnog kontakta pacijenta koji treba hitnu obradu s liječnikom specijalistom koji će napraviti brzu i kompletnu obradu pacijenta bez potrebe da se isti pacijent na svega par koraka dva puta javlja u dvije različite ustanove radi hitnog stanja. Objedinjenjem ustanova, kadra i opreme postigla bi se racionalizacija troškova, povećala funkcionalnost kao i kvaliteta pružene usluge te zadovoljstvo pacijenata. Primljeno na znanje Uvođenjem načela funkcionalnog spajanja stvaraju se pretpostavke za bolju organizaciju i racionalizaciju troškova i kadrova te bolju učinkovitost djelatnosti i hitne medicine.
18 Hrvatska psihološka komora OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Naziv (kategorija) „zdravstveni djelatnici“ je heterogena kako u stupnju samostalnosti u postupcima dijagnostike i tretmana, tako i u obvezi (potrebi) kontinuiranog poslijediplomskog stručnog usavršavanja. Klinički psiholozi ulaze u kategoriju onih profesionalaca u zdravstvenom sustavu za koje je nužno kontinuirano stručno usavršavanje i koji potpuno samostalno pružaju usluge zdravstvene zaštite, dijagnostike i liječenja na svim razinama zdravstvene zaštite, donose svoje mišljenje i procjenu koje u cjelokupnoj medicinskoj obradi često imaju presudnu važnost. Rezultat psihodijagnostičke procjene dokumentira se u obliku izdanog pisanog nalaza i mišljenja kojeg potpisuje psiholog. Klinički psiholozi provode psihološke tretmane pacijenata za što su dodatno educiran (tretmani i psihoterapija), provode individualnu i grupnu terapiju pacijenata, sudjeluju u resocijalizaciji i rehabilitaciji pacijenata nakon liječenja. Hrvatska psihološka komora kontinuirano ukazuje na nedostatak radnih mjesta psihologa na razini primarne zdravstvene zaštite koja su ukinuta reorganizacijom zdravstvenog sustava 1994. godine, te su danas uključeni jedino u području medicine rada. Psihologija se kontinuirano razvija i kao znanost i kao primijenjena disciplina (klinička psihologija), prateći zahtjeve svih područja i razvoj djelatnosti u medicini, čime se značajno proširio i povećao broj traženih usluga i usluga koje pružamo. Psiholozi svakodnevno rade s pacijentima na razini sekundarne zdravstvene zaštite na bolničkim odjelima i polikliničko- konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti i pružaju usluge svim kategorijama pacijenata koji traže usluge u zdravstvu za što su potrebne specifične vještine i kompetencije. Psiholozi rade sa djecom i osobama svih dobnih skupina, sudjeluju u dijagnostici i liječenju psihijatrijskih, neuroloških, onkoloških, ginekoloških, dermatoloških, kardioloških, ortopedskih, pulmoloških, endokrinih i palijativnih pacijenata, akutnih i kroničnih bolesnika, a neosporna je njihova uloga u prevenciji i prihvaćanju zdravstveno poželjnih oblika ponašanja što doprinosi racionalizaciji i smanjenju troškova liječenja. Psiholozi rade na dijagnostici, liječenju i procjeni djece s različitim razvojnim problemima i poremećajima ponašanja, nasilnicima i žrtvama nasilja u obitelji, braniteljima oboljelima od PTSP-a, teškim duševnim bolesnicima, osobe s teškim poremećajima ponašanja koji obuhvaćaju složene postupke dijagnostike i liječenja. Strategija u zdravstvu usmjerena na razvoj zdravstvenog turizma također implicira potrebu za psiholozima koji svojim kompetencijama u području medicinskog wellnesa, ta naročito u području promjena zdravstvenog ponašanja, mogu značajno doprinijeti kvaliteti usluga zdravstvenog turizma i razvoju tog područja zdravstva u RH. Od 90-tih godina broj psihologa u zdravstvenom sustavu kontinuirano se smanjuje što je posljedica nedostatka standarda i strategije zapošljavanja psihologa u zdravstvenom sustavu RH i primjene zabrane zapošljavanja nezdravstvenih radnika u koje su psiholozi svrstani unatoč tome što pružaju usluge zdravstvene zaštite. Hrvatska psihološka komora kontinuirano upozorava na štetne posljedice nepostojanja standarda radnih mjesta i strategije zapošljavanja psihologa u zdravstvenom sustavu od kojih izdvajamo stvaranje generacijskog vakuuma (više od 70 % trenutačno zaposlenih psihologa z zdravstvu starije je od 50 godina), na nejednaku dostupnost usluga psihologa zdravstvenim osiguranicima (u pojedinim županijama zaposlen je jedan psiholog na 50-60 000 stanovnika), na profesionalnu usamljenost, polivalencija traženih usluga, preopterećenost psihologa u zdravstvu što onemogućava razvoj kliničke psihologije kao djelatnosti unutar zdravstvenog sustava RH. Trenutačno u zdravstvenom sustavu na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite radi tek oko 200 psihologa, što je ispod razine 70-tih godina prošlog stoljeća. Visoka razina potrebnih kompetencija za rad u zdravstvenom sustavu koje je svojim propisima propisala i Hrvatska psihološka komora, nedostatak podrške u stjecanju poslijediplomskih kompetencija psihologa nužnih za rad u zdravstvenom sustavu, loš status i nezadovoljavajuća materijalna prava dodatno demotiviraju mlade psihologe za rad u zdravstvenom sustavu i doprinose odlasku mladih, educiranih psihologa u inozemstvo. Tijekom e-savjetovanja o Izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti 2015. godine Hrvatska psihološka komora kao i brojne druge institucije, psiholozi i pripadnici drugih struka (liječnici, medicinske sestre) kao i sami pacijenti upozoravali su na nelogičnost svrstavanja kliničkih psihologa u nezdravstvene radnike, primjedbe i prijedlozi bili su „djelomično uvaženi“. Prema svim kriterijima psihološka struka regulirana je struka u Republici Hrvatskoj. Donošenjem Zakona o psihološkoj djelatnosti iz 2003. (u izradi je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o psihološkoj djelatnosti koji bi trebao biti usvojen do kraja 2017. godine) osnovana je Hrvatska psihološka komora. Brojnim pravilnicima, radom stručnih razreda i povjerenstava Hrvatska psihološka komora provodi nadzor i regulira obavljanje psihološke djelatnosti kroz institut osnovne licence i posebnih licenci za rad. 2011. usvojen je Pravilnik o priznavanju statusa kliničkog psihologa kojim se reguliraju kompetencije psihologa u području djelatnosti kliničke psihologije, a od studenog 2013. godine u primjeni je popis usluga zdravstvene zaštite dijagnostike i liječenja HZZO, sa zasebnom šifrom djelatnosti kliničke psihologije (šifra 222 0000). Etički kodeks psihologa usklađen je s liječničkom etikom i deontologijom, a u pružanju zdravstvene zaštite psiholozi su dužni pridržavati se svih obaveza koje imaju i svi ostali zdravstveni radnici u sustavu. Vjerujemo da će se novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti promijeniti položaj kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu, da će kao zdravstveni radnici sa pripadajućim pravima i obavezama doprinijeti pružanju kvalitetnije zdravstvene zaštite stanovništvu RH, te da će biti doneseni standardi zapošljavanja psihologa u skladu s potrebama stanovništva za zdravstvenim uslugama psihologa na razini primarne, sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća u dijelu koji se odnosi na kliničke psihologe.
19 Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Zbog dosadašnjih brojnih (više od deset) izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kao i mnogih neriješenih/dvojbenih pitanja u primjeni istog, smatramo najboljim rješenjem i predlažemo donošenje novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Temeljem primljenih primjedbi i prijedloga dijela naših članica – domova zdravlja, u nastavku dajemo nekoliko komentara na Prijedlog nacrta, uvažavajući činjenicu da je riječ tek o pripremnom dokumentu koji je preliminarni temelj za daljnji konkretniji prijedlog novog Zakona. U novom Zakonu u zdravstvenoj zaštiti, a vezano za primarnu zdravstvenu zaštitu, potrebno je posebno pozicionirati ulogu doma zdravlja, imajući u vidu definiciju doma zdravlja iz 77. članka važećeg Zakona, kojom je određeno: „Dom zdravlja temeljni je nositelj zdravstvene zaštite na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti koji mora osigurati ostvarenje načela sveobuhvatnosti, cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite te načela dostupnosti i kontinuiranosti pružanja zdravstvene zaštite na svome području.” Važno je da se i u novom zakonu jasno definira tko je temeljni nositelj zdravstvene zaštite na primarnoj razini. S obzirom da dom zdravlja u tom smislu nema alternative, jer se i ne predviđa izgradnja alternativnih oblika organizacije, logično je da to bude dom zdravlja. Ukoliko se mijenja ta odrednica, onda obavezno treba definirati tko je odgovoran za funkcioniranje primarne zdravstvene zaštite. Davanje domovima zdravlja da u svom sastavu imaju više specijalističko – konzilijarne zdravstvene zaštite je dobar prijedlog, ali ne treba zaboraviti da je u sredinama gdje bi najviše trebalo biti takvih djelatnosti (u područjima udaljenim od velikih centara), najteže zaposliti specijaliste, a u velikim je centrima dostupnost specijalističko – konzilijarne zaštite i sada zadovoljavajuća. Ovo ne smije postati obaveza doma zdravlja koju on objektivno teško može ispuniti. Centraliziranost zdravstvenog sustava je dobro prepoznata kao jedan od ključnih problema hrvatskog zdravstva, no bitno je da se pod decentralizacijom ne podrazumijeva supsidijarnost. Sustav je decentraliziran samo kad su područna i lokana samouprava u stvarnoj mogućnosti donositi potrebne odluke o funkcioniranju zdravstvenog sustava za koje nije nužno da se donose na nacionalnom nivou, a tu je i pitanje tzv. decentraliziranih sredstava koja nisu dostatna da bi se regionalna samouprava ozbiljnije uključila u upravljanje sustavom. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
20 Ivan Pepić OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Podržavam stavove Hrvatske ljekarničke komore i Hrvatskog farmaceutskog društva. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
21 VESNA BOSANAC OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Člankom 124. stavak 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti definirani su zdravstveni radnici visoke stručne spreme kao osobe koje se obrazuju na medicinskom, dentalnom ili farmaceustko-biokemijskom fakultetu, studijskom smjeru logopedije, te drugim visokom učilištu zdravstvenog usmjerenja. Uredba o nazivima radnih radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama u članku 2. c) pod radna mjesta I. Vrste u zdravstvenim ustanovama navodi pod 6b) molekularni biolog, biolog, citogenetičar, psiholog, fonetičar, fizičar, defektolog/edukacijski rehabilitator, koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja. Slijedom navedenoga smatramo da bi i u zakonu bilo nužno definirati i ostale u Uredbi navedene stručne spreme, posebice kliničke psihologe, a ne samo kao do sada posebno navesti studijski smjer logopedije. Nadalje, postojećim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti nije definirano značenje „veteranske bolnice“. Obzirom da je nekoliko Općih županijskih bolnica steklo naziv i „veteranske“, smatramo da je nužno definirati značenje toga naziva, posebice u smislu organizacijskog ustroja, djelokruga rada, nadležnosti, funkcioniranja, te mogućnostima financiranja. Mr.sc. Vesna Bosanac, dr.med. specijalist pedijatar Ravnateljica Opće županijske bolnice Vukovar i bolnice hrvatskih veterana Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
22 Marija Bekavac OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Kao liječnik podržavam donošenje zakona o zdravstvenoj zaštiti u kojem bi se psiholozima priznao status zdravstvenih radnika/psiholozima u zdravstvu jer čine tim u dijagnosticiranju i liječenju oboljelih. Dr. Marija Bekavac spec. tranzfuzijolog Prihvaćen Prihvaćen.
23 HDMSARIST OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Hrvatsko društvo medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije ograđuje se od stavova Hrvatske udruge medicinskih sestara i tehničara te svakako smatra kako je u reguliranim profesijama komorski sustav stvar potrebe. Nadalje, mišljenja smo kako je zakonski potrebno regulirati temeljno obrazovanje medicinskih sestara na razini prvostupnika te definirati ulogu medicinskih sestara za opću njegu. Važno je stvoriti zakonske pretpostavke za minimalan broj medicinskih sestara i tehničara na svakoj organizacijskoj jedinici kako bi se spriječilo iscrpljivanje postojećeg broja medicinskih sestara. Isto tako potrebno je omogućiti priznavanje visokog obrazovanja medicinskih sestara i tehničara u sustavu zdravstvene zaštite, na njihovim radnim mjestima, kako bi nakon deset godina omogućili valorizaciju vremena uloženog u školovanje. U cilju zaštite sigurnosti pacijenata i medicinskih sestara potrebno je definirati obvezu obavljanja pripravničkog staža te specijalističkog usavršavanja (specijalizacija) i to nakon završenog studija sestrinstva kako je to propisano i u ostalim zemljama Europske unije. Primljeno na znanje Navedena problematika predmet je drugih propisa.
24 GROZDANA BOŽIĆ OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA 1. Predlažem da se u novi tekst zakona o zdravstvenoj zaštiti ugradi odredba kojom će se utvrditi da zdravstvenim radnicima koji u mreži javno zdravstvene službe obavljaju privatnu praksa, privatna praksa prestane po sili zakona kad navrše 70 godina života i 20 godina staža osiguranja. Naime, prema važećem tekstu Zakona o zdravstvenoj zaštiti, privatna praksa zdravstvenih radnika po sili zakona prestaje kada navrše 65 godina života i 20 godina staža osiguranja. Razlozi za promjenu dobne granice za prestanak rada zdravstvenih radnika u privatnoj praksi u mreži javno zdravstvene službe su slijedeći: - životni vijek žena i muškaraca se produžio , pa i njihova radna sposobnost - navedenom odredbom u neravnopravan položaj stavljeni su zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu u mreži javnozdravstvene službe u odnosu na radnike koji privatnu praksu obavljaju izvan mreže javno zdravstvene službe - prema odredbama članka 112 stavak 1 točka 4 Zakona o radu (Narode novine broj 93/14) omogućeno je zdravstvenim radnicima koji rade kod pravnih osoba rad i nakon 65 godine života i 15 godina staža osiguranja , jer se o tome mogu dogovoriti sa poslodavcima - zdravstveni radnici koji su nositelji privatne prakse u mreži javnozdravstvene službe prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju nemaju mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu i nakon toga raditi do pola radnog vremena kao korisnici starosne mirovine u osiguranju u sustavu privatne prakse, koju mogućnost imaju ostali zdravstveni radnici kada su u statusu radnika u pravnim osobama. U svakom slučaju najvažniji je razlog činjenica da mnogobrojni zdravstveni radnici napuštaju Republiku Hrvatsku i nastavljaju svoje karijere u državama Europske unije, a opće su poznati podaci koliki broj specijalista trenutno nedostaje u zdravstvenom sustavu RH, kao i koliko nedostaje doktora medicine, doktora dentalne medicine, magistara farmacije i medicinskih biokemičara. Ukoliko se novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti omogući rad zdravstvenih radnika u privatnoj praksi u mreži javnozdravstvene službe do 70 godina života, i tada nastupa prestanak rada u privatnoj praksi po sili zakona, omogućiti će se u novonastalim okolnostima siguranije pružanje zdravstvene zaštite osiguranicima HZZO i drugim pacijentima. 2. Drugi se prijedlog odnosi da se u tekst novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti ugradi odredba kojom će se omogućiti privremena obustava rada privatne prakse iz razloga provođenja likvidacijskog postupka u slučajevima kada je zdravstveni radnik nositelj privatne prakse obveznik poreza na dobit, odnosno da se u tekst Zakona ugradi odredba koja će regulirati mogućnost provođenja likvidacijskog postupka u navedenom slučaju. Likvidacijski postupak je nužan radi unovčenja imovine, naplate potraživanja i plaćanja obveza nastalih do dana prestanka privatne prakse. Najvećim dijelom su obveznici poreza na dobit zdravstveni radnici – magistri farmacije koji obavljaju privatnu praksu i to po sili zakona, ali ima i drugih zdravstvenih radnika nositelja privatne prakse koji su obveznici poreza na dobit i po vlastitoj želji. Radi boljeg razumjevanja problema koji nije riješen niti u jednom propisu do sada, dajemo primjer magistra farmacije koji u privatnoj praksi obavlja ljekarničku djelatnost. Naime, magistar farmacije u obvezi je izdavati lijekove i medicinske proizvode do dana prestanka privatne prakse. U odnosu na lijekove koji su obuhvaćeni osiguranjem od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje , oni se naplaćuju nakon što su izdani i to u rokovima od 30 dana, 60 dana , a u pravilu nakon 180 dana i kasnije. Ukoliko se Rješenjem utvrdi prestanak privatne prakse na određeni dan , tada magistar farmacije nema mogućnost naplatiti svoja potraživanja jer više nema privatne prakse. Magistar farmacije ukoliko ostvari prihod veći od 3.000.000,00 kuna silom zakona tj. temeljem članka 2 stavak 4 Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj 177/04 i dalje) postaje obveznikom poreza na dobit. U poreznom smislu samostalno obavljanje djelatnosti izjednačeno je s obrtom. Dakle, magistar farmacije ne odlučuje svojevoljno postati obveznikom poreza na dobit, već je na to prisiljen silom zakona, tj. Zakonom o porezu na dobit. U tom smislu magistar farmacije kao nositelj privatne prakse koji samostalno obavlja djelatnost i obveznik je poreza na dobit , vodi poslovne knjige sukladno propisima o računovodstvu kao i trgovačko društvo. Pri knjiženju poslovnih događaja primjenjuju se odredbe Zakona o računovodstvu i zahtjevi Hrvatskih standarda financijskog izvješćivanja. Dobit se utvrđuje sukladno Zakonu o porezu na dobit i Pravilnika o porezu na dobit. Svi navedeni propisi primjenjuju se i kod likvidacije. Kod likvidacije trgovačkih društava i ustanova, te pravne osobe prijavljuju postupak likvidacije trgovačkom sudu, izrađuju početnu likvidacijsku bilancu , provode likvidacijski postupak naplatom potraživanja, plaćanjem obveza, prodajom imovine i potom se donošenjem konačnih likvidacijskih izvješća brišu iz sudskog registra. Obzirom na to da se na magistra farmacije primjenjuju isti porezni propisi kao i na ustanove te trgovačka društva jasno je da se treba primjeniti i postupak likvidacije. Naravno, analogan jer magistar farmacije nije upisan u sudski registar. Tu je analogija još jasnija kada se uzmu u obzir propisi o ustanovama. Kod nositelja privatne prakse obveznika poreza na dobit , privatna praksa prestaje s danom koji utvrdi Ministarstvo zdravstva svojim rješenjem i zapravo treba u tome rješenju predvidjeti likvidacijsko razdoblje. Ima slučajeva kada nositelj privatne prakse sam odlučuje o datumu prestanka rada i može prilagoditi poslovanje tome planiranom datumu. No, u ovome slučaju od magistra farmacije zahtjeva se i očekuje izvršavanje poslova izdavanja lijekova pacijentima do zadnjeg dana rada, tako da pripreme za likvidaciju djelatnosti nisu moguće. Naime, ponavlja se, magistar farmacije nema mogućnosti prije prestanka privatne prakse - naplatiti svoja potraživanja od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje do dana prestanka privatne prakse uz činjenicu da lijekove koje će izdati osiguranicima HZZO do zadnjeg dana svojega rada neće uspjeti niti fakturirati, a kamo li naplatiti do tog dana - podmiriti obveze prema državi i lokalnom proračunu (plaćanje PDV i sl.) - podmiriti obveze prema dužnicima (dobavljačima lijekova – čije plaćanje ovisi o naplati potraživanja koja ima od HZZO) - podmiriti obveze prema radnicima - unovčiti svoju imovinu koja se nalazi u popisu dugotrajne imovine i sitnog inventara. U konkretnom slučaju to znači da dan prestanka obavljanja privatne prakse , je dan sa kojim treba sastaviti odmah zaključne financijske izvještaje, obračune i porezne prijave. Sva potraživanja zatečena na taj dan (na dan zaključenja financijskih izvješća) predstavljaju nepriznate troškove ukoliko nisu utužena (ukazujemo ponovno na potraživanja od HZZO) , a sve neplaćene obveze se smatraju prihodom (ukazujemo ponovno na plaćanje dobavljačima lijekova). Sva preostala imovina koja je prikazana u bilanci dobiva status osobne imovine nositelja privatne prakse . A to znači da se s poreznog motrišta na nju obračunavaju porezi kao da je riječ o izuzimanju imovine, što znači plaćanje poreza od 40 % plus prirez. Zalihe lijekova koje se zateknu u ljekarni na dan prestanka privatne prakse , koje nisu prodane i naplaćene na dan prestanka privatne prakse , također imaju tretman imovine koju je izuzeo nositelj privatne prakse , na što se plaća pripadajući PDV (25 % ili 5 %) i sve ima tretman izuzimanja imovine na što se plaća 40 % poreza i prirez. 3. Ukazujemo i na problem prestanka privatne prakse koja djeluje po propisima poreza na dobit u slučaju smrti nositelja privatne prakse, pa predlažemo da se razmisli o mogućnosti da nasljednici nositelja privatne prakse provedu likvidacijski postupak na način da Ministarstvo zdravstva imenuje privremenog preuzimatelja te privatne prakse , s time da ta privatna praksa ne obavlja zdravstvenu djelatnost, već djeluje samo iz razloga provođenja likvidacijskog postupka. Djelomično prihvaćen Prihvaća se u dijelu omogućavanja produljenja rada do navršenih 70 godina života i uvođenja mogućnosti privremene obustave rada privatne prakse iz razloga provođenja likvidacijskog postupka u slučajevima kada je zdravstveni radnik nositelj privatne prakse u ljekarni.
25 Josip Filaković OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Kroz nekoliko godina rada u ambulanti obiteljske medicine zaključio sam da je suradnja sa psiholozima vrlo česta i izrazito korisna. Unazad nešto više od dvije godine sam specijalizant medicine rada i sporta. U novom poslu moja suradnja sa psiholozima samo se povečala. Ja zapravo u večini slučajeva niti ne mogu obavljati svoj posao bez mišljenja psihologa. Stoga podržim ideju o priznavanju statusa zdravstvenog radnika kliničkim psiholozima/psiholozima u zdravstvu. Josip Filaković, dr. med. specijalizant med. rada i sporta Prihvaćen Prihvaćen.
26 Tanja Tot OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Kroz posao u struci, ja kao obiteljski liječnika, a vjerujem i većina mojih kolega, surađujem s psiholozima. Često uputnice za pregled psihologa i psihološku obradu pišem i po nalazima svojih konzultanata pedijatara, neurologa, psihijatra...Mišljenja sam da psiholozima treba priznati status zdravstvenog djelatnika. Tanja Tot, dr. med., spec. obiteljske medicine Prihvaćen Prihvaćen.
27 Hrvoje Smital OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Podržavamo donošenje novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti budući bi se time znatno unaprijedio sadašnji sustav zdravstvene zaštite koji je na području Vukovarsko-srijemske županije neophodan prije svega zbog sveobuhvatne zdravstvene zaštite pretežito starijeg stanovništva, ali i sveobuhvatnijoj zdravstvenoj zaštiti djece, a uzimajući u obzir ratna razaranja, gospodarsko stanje, odljev mlađeg stanovništva, ali i primjetan porast psiholoških oboljenja na ovom području.. Slijedom navedenog, mišljenja smo, da je prijeko potrebno što žurnije priznati status zdravstvenog radnika i kliničkim psiholozima, odn. psiholozima u zdravstvu, jer isti aktivno sudjeluju u liječenju pacijenata, i vode brigu o psihološkom zdravlju stanovništva. dr. Branka Smital-Zore, spec.pedijatar subspec.pedijatrijske nefrologije Hrvoje Smital, dipl.iur Prihvaćen Prihvaćen.
28 Marija Tečer OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Prijedlog: Izmijeniti sadašnji čl.150. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji glasi: „Zdravstveni radnici iz članka 145. ovoga Zakona mogu imati samo jednu ordinaciju, ljekarnu ili medicinsko-biokemijski laboratorij, a zdravstveni radnici iz članka 147. ovoga Zakona samo jednu privatnu praksu u svojoj struci“… na način da se liječnicima obiteljske medicine omogući rad na više lokacija u ruralnim i depriviranim područjima (najmanje prema zatečenom stanju, obično u još jednoj ambulanti pored one za koju imaju koncesiju u mreži javne zdravstvene službe ). Prijedlog novog teksta: U novi tekst u čl. 150. iza stavka 1. dodati novi stavak koji bi glasio: Izuzetno, liječnici obiteljske medicine mogu u ruralnim i depriviranim područjima obavljati registriranu djelatnost na dvije ili više lokacija ako je to stanje naslijeđeno organizacijom rada nadležnog doma zdravlja ili ako za takav oblik rada suglasnost izda ministarstvo zdravstva uz prethodnu suglasnost županijskog upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb. Obrazloženje: Česta je situacija u ruralnim sredinama da koncesionar u obiteljskoj medicini pored ordinacije odnosno mrežnog mjesta za koju ima koncesiju obavlja djelatnost i u drugoj ambulanti, obično izvan općinskog središta ili čak na području druge općine. Ovo su u pravilu naslijeđene situacije iz vremena dok su zdravstvenu zaštitu provodili domovi zdravlja i liječnici koji su prešli u zakup odnosno kasnije u koncesiju samo su nastavili ovakav teritorijalni ustroj na terenu. Općine koje imaju ovakve ordinacije izvan mreže javnozdravstvene službe obično su same osigurale minimalne uvjete u pogledu prostora, a opremu je nabavio ili nadležni dom zdravlja ili sam koncesionar-zakupac. Ovakve su situacije obično u sredinama u kojima jedna općina ima znatno više osiguranika nego je dozvoljeni maksimum po timu , a nedovoljno za dva tima sa standardnim brojem osiguranika. Zanimljivo je da su sve dosadašnje varijante Zakona o zdravstvenoj zaštiti žmirile na ovu situaciju odnosno proglašavale je nezakonitom , a u prekršajnim odredbama i sankcionirale kaznom od 5000 do 10000 kuna za privatnog zdravstvenog radnika. Legalizacijom ovakvog načina rada osigurala bi se i bolja dostupnost primarne zdravstvene zaštite u ruralnim i depriviranim područjima jer ne postoji nikakav interes za popunjavanje ovih ambulanti koje nisu u mreži, a pojedinim liječnicima se osigurava dovoljan broj pacijenata za rentabilno poslovanje pogotovo danas u svijetlu rastućeg depopulacijskog trenda. Također, na ovaj način priznalo bi se i postojeće stanje na terenu, a stotinama liječnika omogućio rad bez stalnog straha da su u prekršaju. Treba također uzeti u obzir da ove ambulante liječnicima koji u njima rade stvaraju dodatni trošak i dodatni napor u radu i stavljaju ih ustvari u nepovoljniju situaciju od kolega koji rade samo na jednoj lokaciji te bi im na neki način ovu situaciju trebalo i bonificirati s obzirom da pridonose dostupnosti primarne zdravstvene zaštite u ruralnim i depriviranim područjima. U vezi sa svime gore navedenim, a posebno depopulacijskim trendovima možda bi trebalo razmisliti i o revidiranju pojma mreže javne zdravstvene službe kao i kriterija za njezino formiranje . Marija Tečer dr.med. liječnica O.M. u Velikoj Kopanici Primljeno na znanje Navedena problematika rada ugovorenog zdravstvenog radnika na drugoj lokaciji posebice u ruralnim krajevima radi omogućavanja bolje dostupnosti planira se regulirati kroz podzakonske propise.
29 Ozren Koščić OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Dugogodišnja uspješna suradnja s psiholozima u zdravstvu potakla nas je da podržimo ideju o priznavanju statusa zdravstvenog radnika kliničkim psiholozima/psiholozima u zdravstvu. Bili smo krivog uvjerenja da im je taj status odavno priznat. Ozren Koščić, dr med., specijalist obiteljske medicine Dinka Crnaić-Koščić, dr. med., specijalist psihijatar Vesna Ćorluka, dr. med., specijalist oftalmolog Prihvaćen Prihvaćen.
30 Vesna Dejanović OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Novi zakon o zdravstvenoj zaštiti nam je neophodan a potrebnim mislimo - specijalistima kliničke psihologije, psiholozima sa statusom kliničkog psihologa i psiholozima u sustavu zdravstva priznati status zdravstvenog djelatnika i - omogućiti psiholozima rad i na nivou primarne zdravstvene zaštite, (ugovaranje ambulanti), jer je to jednostavan, smislen i učinkovit način poboljšanja sveobuhvatne zdravstvene skrbi za pacijente svih dobnih skupina, Klinički psiholozi su i dio habilitacijskog tima u dječjoj ambulanti Vesna Dejanović, dr. med., specijalist obiteljske medicine Prim. Željka Kolak, dr. med., specijalist fizijatar Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
31 Udruga medicinskih sestara zdravstvene njege u kući OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Udruga medicinskih sestara zdravstvene njege u kući ograđuje se od stava Hrvatske udruge medicinskih sestara i medicinskih tehničara (HUMSMT) iznesenog 28.8., a vezano uz točku 1.6. Reguliranje provođenja upravnog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa te zakonitošću rada i postupanja komora i drugih pravnih osoba kojima su dane javne ovlasti u zdravstvu. Prijedlozi Udruge medicinskih sestara zdravstvene njege u kući (ZNJUK) su sljedeći: 1- Problem Analizom važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti : NN 50/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12,70/12,82/13,22/14,70/16, utvrđeno je da taj zakon ne predstavlja odgovarajući normativni okvir za provedbu reformskih ciljeva reorganizacija sustava zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. 1.1.1. Djelatnost zdravstvene njege u kući 1.1.2. Primarna zdravstvena zaštita osnovni je nositelj zdravstvene zaštite građana Republike Hrvatske. . Zdravstvena njega u kući je važan dio primarne zdravstvene zaštite i predstavlja nastavak zdravstvene njege pacijenata nakon izlaska iz bolnice, ali i zdravstvene njege pacijenata kojem nije potrebno bolničko liječenje već se zdravstvena usluga može pružiti i kod kuće . Od 1990 osnivanjem prvih Ustanova za zdravstvenu njegu i Privatnih praksa nije napravljena ni jedna Zakonska izmjena ,nisu praćene norme ,napredak u profesiji, kao ni zadovoljavanje Zakonskih normi koje su se znatno izmijenile tokom 27 godina. Dinamičan razvoj sestrinske profesije utjecao je i na medicinske sestre / tehničare u djelatnosti zdravstvene njege u kući , tako trenutno u djelatnosti zdravstvene njege u kući u RH imamo 970 medicinske sestara/tehničara SSS, 178 prvostupnica/k sestrinstva, 12 magistra, 16 diplomiranih, 35 sa završenim jednogodišnjim studijem Programa dodatnog usavršavanja medicinskih sestara/tehničara zdravstvene njege u kući i 64 na studiju sestrinstva. Medicinske sestre/tehničari djelatnosti zdravstvene njege bolesnika u kuci ugovaraju jednu medicinsku sestru/tehničara na 3500 stanovnika , a po normama Europske Unije medicinska sestra / tehničar ugovara se na 2800 stanovnika. Radi sve većeg obima posla djelatnosti i smanjivanja bolničkih dana te smanjivanjem financijskih rashoda razmotriti smanjivanje broja stanovnika po medicinskoj sestri/ tehničaru i omogućiti proširenje mreže u djelatnosti zdravstvene njege bolesnika u kući. Uvažavanjem naših prijedloga očekujemo : -unaprjeđenje i razvijanje djelatnosti ZNJUK -kvalitetniju PZZ -smanjenje troškova bolničkih dana -bolju i kvalitetniju zdravstvenu zaštitu pacijenata - pravo pacijenta na izbor zdravstvene njege -bolje uvjete rada za medicinske sestre/tehničare u djelatnosti zdravstvene njege u kući -u nedostatku medicinskih sestara zaustaviti odlazak i zadržati medicinske sestre u Republici Hrvatskoj. Zakon o zdravstvenoj zaštiti NN150 / 08, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštitu 71/ 10 ,139 / 10 ,22 / 11 ,84 / 11 ,12 / 12 ,35/12 ,70/12 ,82/13 ,22/14 ,70/16 Članak 9. Stavak 2.Podstavak 1. Primjedba. Ne postoji sufinanciranje djelatnosti ZNJUK od jedinica lokalne i regionalne samouprave i pored toga što su dužni participirati u zdravstvenu zaštitu svojih građana Predlažemo: sufinanciranje djelatnosti ZNJUK od jedinica lokalne i regionalne samouprave sredstvima namijenjenim za javno zdravstvene potrebe. Članak 10. Stavak 3. Primjedba: savjet za zdravlje nema člana iz djelatnosti ZNJUK Predlažemo: da HKMS predloži za člana iz djelatnosti ZNJUK u Savjet za zdravlje Članak 27. Stavak 2. Primjedba: poslove u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini obavljaju i medicinske sestre/tehničari samostalno u djelatnosti zdravstvene njege u kući, a iste nisu navedene. Predlažemo: dodati i medicinske sestre/tehničari općeg smjera , prvostupnk/ica, magistra ili diplomirana medicinska sestra/tehničar zdravstvene njege u kući. Članak 41. Stavak 5. Primjedba: iako je istim stavkom određeno da visinu koncesijske naknade određuje ministar zdravstva istu određuju jedinice lokalne i regionalne samouprave, u djelatnosti ZNJUK-i, plaća se različita koncesijska naknada u visini od 150-300 kn. Domovi zdravlja ne plaćaju koncesije iako su iste djelatnosti i imamo isti ugovorni maksimalni novčani mjesečni iznos. Predlažemo: izjednačavanje koncesijskih naknada na nivou RH odredbom Ministra zdravstva kao i jednaka postupanja za iste djelatnosti ugovorene sa HZZO-e. Članak 70. Primjedba: članak o povjerenstvu za lijekove je pisan opće i odnosi se na sve Ustanove. Ustanove za zdravstvenu njegu u kući ne nadziru ispitivanja lijekova i medicinskih proizvoda u zdravstvenim Ustanovama . Predlažemo: da se stavkom u istom članku izuzmu od obveze imenovanja Povjerenstva za lijekove Ustanove za zdravstvenu njegu u kući. Medicinske sestre/tehničari u Ustanovama za zdravstvenu njegu u kući rade po uputama i stručnim nadzorom LOM-e , te ih treba izuzeti od povjerenstva za lijekove Članak 78. Stavak 2. Primjedba: medicinske sestre/tehničari u Privatnim praksama i Ustanovama za zdravstvenu njegu u kući stavkom 2. dovedeni su u diskriminirajući položaj u odnosu na Domove zdravlja. Predlažemo: brisanje stavka 2. Članka 78. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Djelatnost zdravstvene njege u kući u RH provodi se 27 godina i provode je medicinske sestre/tehničari Privatne prakse i Ustanove za zdravstvenu njegu u kući kojima osnivači nisu lokalna i regionalna samouprava . Investicije u razvoj djelatnosti ZNJUK-i provedenu su bez troška za zdravstveni sustav, financirane su ulaganjem fizičkih osoba ( osnivača). Članak 147. Stavak 3 Primjedba: u djelatnosti ZNJUK-i nije napravljena niti jedna zakonska izmjena vezana za promjene u sestrinstvu i napredak u profesiji. Predlažemo: u stavak dodati uz medicinske sestre/tehničare sss i prvostupnice-k, magistre sestrinstva i diplomirane sestre. Članak 151. Stavak 1. Primjedba: Ustanove i privatne prakse za zdravstvenu njegu u kući „koncesionari“ su izuzeti iz članka po kojemu može ostvariti novčana sredstva ( Npr.za nabavu opreme). Predlažemo: uvrstiti i Ustanove i privatne prakse za zdravstvenu njegu u kući kojima je dana koncesija za obavljanje javno zdravstvene službe 1.1.2. Koncesije i zakupci Djelatnost ZNJUK-i svakodnevno imaju probleme, nejasnoće i dvojaka postupanja sa zdravstvenom administracijom i jedinicama lokalne regionalne samouprave. Sukladno tome predlažemo preciznije regulirati postupak davanja koncesija u novom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Brisanje imena i prezimena medicinskih sestara i tehničara pri dodjeli koncesije, te ugovaranje brojem medicinskih sestara u Ustanovama i privatnim praksama. Privatne prakse i Ustanove za zdravstvenu njegu u kući dokazuju ispunjenje uvjeta za dodjelu koncesija: pravnom, poslovnom, financijskom, tehničkom i stručnom dokumentacijom. Ugovaranjem brojem zaposlenih u Ustanovama i privatnim praksama, a ne imenom i prezimenom djelatnika omogućilo bi se djelatnosti zdravstvene njege jednostavnije izvršenje rada kod potreba ispunjenja obveza prema ugovorenim područjima koncesije, te bi se na taj način omogućilo i pravo pacijenta na izbor. Koliko nam je poznato nigdje se niti u jednoj djelatnosti ne ugovaraju koncesije na ime i prezime – nego se ugovaraju brojem koncesija sa potrebnim kadrom/djelatnicima. Isto tako smatramo da je ugovaranje imenom i prezimenom Ustavna povreda prava na rad, te vas stoga molimo da se predloženo razmotri. Prigovor i na odluku kad medicinske sestre odu u mirovinu ne objavljuje se natječaj, nego se čeka Dom zdravlja koji ne izvršava svoju obvezu. Članak 24.stavak 2 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti NN 82/13 Primjedba: Medicinske sestre / tehničari zaposleni u Privatnim praksama i Ustanovama za zdravstvenu njegu u kući stavkom 2 članka 24 dovedeni su u neravnopravan i težak položaj u odnosu na Domove zdravlja . Predlažemo: Brisanje stavka 2. članka 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti . NN 150/08, Članak 78. Stavak 2. Primjedba: Brisati stavak 2. Djelatnost zdravstvene njege u kući ustrojena je u javno zdravstvenoj mreži i nema potrebe je mijenjati, stavak 2. i onako ne osigurava zdravstvenu zaštitu na ruralnim područjima, otocima i tamo gdje nema ugovorene zdravstvene zaštite, a što su u obvezi Domovi zdravlja ( Domovi zdravlja nisu ustrojili i popunili mrežu od 2009 godine, stoga obveza od 30% nema nikakvu pozitivnu funkciju za pacijente i dostupnost, te izvršenja preko limita izvršavaju koncesionari,a koja im se ne priznaju). Predlažemo: Brisanje stavka 2. Članka 78. Novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti promijeniti i zakon o dodjeli koncesija u zdravstvenoj djelatnosti na način da se trenutno raspisuju natječaji za davanje koncesija po prestanku i skrate rokovi za odabir koncesionara, te da lokalna i regionalna samouprava sudjeluje u participiranju troškova za provođenje djelatnosti u javno zdravstvenoj mreži kako bi potaknula koncesionare za preuzimanjem upražnjenih mjesta i osigurala svojim stanovnicima zdravstvenu zaštitu, a koju je u obvezi i osigurati. Brisati obvezu 30% davanja Domu zdravlja bez javnog natječaja / jer se pokazala neučinkovita za pacijente/. Važno i nužno da jedinice i regionalne uprave poštuju Članak 20. Zakona o koncesijama Načela postupka davanja koncesija. Tražimo jasne pisane naputke: koja su prava koncesionara ZNJUK-i i koje su obveze. 1.1.5. Palijativna skrb Djelatnost ZNJUK-i su aktivni provoditelji i jedini koji provode potrebnu nastavnu zdravstvenu njegu palijativnim bolesnicima od 1991 godine po otpustu iz bolnice, a koji po razini palijativne skrbi pripadaju u palijativni pristup . Načela u organiziranju palijativne skrbi je integralni model čiji su nositelji postojeći elementi sustava zdravstvene zaštite, na primarnoj i bolničkoj razini, te socijalne skrbi, volonteri i vjerske zajednice. Temelj zdravstvene skrbi u PZZ su: LOM, Palijativni mobilni tim, patronažna zdravstvena služba i zdravstvena njega u kući. Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na zdravstvenu njegu u kući osigurane osobe (HZZO) NN 88/2010 zdravstvenu njegu propisuje liječnik obiteljske medicine i određuje stupanj zahtjevnosti . Zdravstvena njega u kući u terminalnoj fazi bolesti pružena u 2014 godini 26 509 (podaci HZZO). Prema podacima ima 20% onkoloških bolesnika i 5 % neonkoloških bolesnika koji zahtijevaju svakodnevnu palijativnu zdravstvenu njegu u kući. 30% ljudi umire u svojoj kući ! Prijedlog: Prijedlog Udruge o nadopuni organizacije pružanja i priznavanja palijativne zdravstvene njege u kući kroz već postojeću djelatnost zdravstvene njege u kući. Novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti regulirati provođenje palijativne zdravstvene njege u kući kao : - Zaseban DTP (palijativna zdravstvena njega u kući ) - Van limitno, - Model 24 h / 7 dana - za sve palijativne bolesnike neovisno o medicinskoj Dg. (onkološki, M. S., Alzheimer, cerebralne paralize, plućne bolesti) i neovisno o populaciji ( odrasli, djeca, branitelji). Palijativna zdravstvena njega u kući mora biti dostupna svih sedam dana u tjednu i ne smije se ograničiti. Omogućiti veći broj dolazaka u zadnjim danima života. To znači prenamjena postojećih resursa, osnaživanje i osposobljavanje ZNJUK-i u palijativnoj skrbi. Većina ljudi bez obzira gdje umru, zadnju godinu života provedu u svojoj kući zbog toga je LOM, patronažna služba i palijativna zdravstvena njega u kući vrlo važna. Posebnu pozornost treba obratiti na medicinske sestre /tehničare ZNJUK-i koji rade na ruralnim područjima i otocima. Nacionalni program razvoja palijativne skrbi u RH 2017-2020 je dokument koji će pružiti smjernice za daljnji nastavak palijativne skrbi baziran na dosadašnjim postignućima, ali s mogućnosti unapređenja i postavljanja dugoročnih ciljeva zbog toga palijativna zdravstvena njega u kući mora obuhvatiti postupke, znanja i vještine zdravstvene njege. Treba djelovati interdisciplinarno s drugim službama u osiguravanju kvalitetne, kontinuirane, dostupne i kompletne palijativne skrbi. Samo dobrom suradnjom svih segmenata zdravstvene zaštite ćemo postići da naši bolesnici imaju planiranu, realiziranu, učinkovitu, kontinuiranu i dostupnu zdravstvenu zaštitu i PALIJATIVNU ZDRAVSTVENU NJEGU U KUĆI . 1.1.6. Privatna praksa Privatnim praksama i Ustanovama za zdravstvenu njegu u kući potrebno je omogućiti dodatno zapošljavanje jedne ili više medicinskih sestara u situaciji povećanih potreba za zdravstvenim uslugama potrebitim pacijentima tj. Zdravstvenom njegom u kući radi prekoračenja sredstava mjesečnog limita, godišnjih odmora i bolovanja. Posebnu pažnju skrenuti na ruralna područja i otoke. OPCIJA 4; Donošenje novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Značenja skraćenica: ZNJUK – Zdravstvena njega u kući LOM – Liječnici obiteljske medicine DTP- dijagnostičko terapijski postupak HZZO- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje PZZ – primarna zdravstvena zaštita Djelomično prihvaćen Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na ukidanje koncesije za zdravstvenu djelatnost čime dio komentara oko uređivanja koncesija postaje bespredmetan. Većina komentara se odnosi na područje propisa iz područja zdravstvenog osiguranja (standardi i normativi, mjerila za ugovaranje) te strukovnog zakona kojim je regulirana profesija medicinske sestre.
32 INGRID TOMLJANOVIĆ OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Podržavam stavove HLJK-e i HFD-a o nužnosti donošenja novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti i riješenje dugogodišnje problematike ljekarni u zakupu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
33 ustanova za zdravstvenu njegu u kući Ane Švarc OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA 1.1.1.Djelatnost zdravstvene njege u kući U proteklih 27 godina nije napravljena niti jedna zakonska izmjena ,nisu praćene norme ,napredak u profesiji u djelatnosti zdravstvene njege u kući . S postojećim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i desetak Zakona o izmjenama i dopunama nisam zadovoljna ,s njim smo dovedeni u težak i nepovoljan položaj( članak 78 stavak 2 .različite koncesijske naknade. ,nepriznavanje napretka u struci ) Predlažem ; 1) Brisanje članka 78 stavka 2 2) ukidanje koncesija za zdravstvenu njegu u kući 3) sufinanciranje medicinskih sestara i tehničara u Ustanovama za zdravstvenu njegu u kući i Privatnih praksa od lokalne i regionalne samouprave za javno zdravstvene potrebe 4)priznavanje prvostupnica / k ,Programe za dodatno usavršavanje ,diplomirane medicinske sestre / tehničare ,mag. sestrinstva 5) omogućiti proširenje Mreže 6) Smanjiti broj stanovnika po medicinskoj sestri / tehničaru sa 3500 na 2800 Od novog Zakona očekujem unaprjeđenje i razvijanje djelatnosti zdravstvene njege u kući .kvalitetniju PZZ ,bolje uvjete rada za medicinske sestre i tehničare ,bolju i kvalitetniju zdravstvenu zaštitu pacijenata . S poštovanjem Ane Švarc Djelomično prihvaćen Prihvaća se u dijelu koji se odnosi na ukidanje koncesije za zdravstvenu djelatnost, dok se ostali komentari odnose na područje strukovnog zakona te propisa iz područja zdravstvenog osiguranja.
34 HRVATSKA UDRUGA MEDICINSKIH SESTARA I MEDICINSKIH TEHNIČARA OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA 1.6 Reguliranje provođenja upravnog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa te zakonitošću rada i postupanja komora i drugih osoba kojima se dane javne ovlasti u zdravstvu. Ovakvu izmjenu zakona o zdravstvenoj zaštiti podržavamo. Želimo istaknuti nekoliko primjera iz prakse iz kojih se vidi da bi Zakon o zdravstvenoj zaštiti trebalo ugraditi i kaznenu odgovornost prema komorama jer samostalnost koju imaju često puta provodi na štetu članova u ovom slučaju medicinskih sestara/tehničara strukovnog obrazovanja kako bi se nametnula isključivo politika komore koja je u suprotnosti sa interesima Republike Hrvatske. Ovlasti moraju biti jasno i transparentno nad zirane. Svjedoci smo da Hrvatska komora medicinskih sestara nije provodila i još uvijek ne provodi mjere koje je izreklo nadležno ministarstvo po pitanju kompetencija strukovnih sestara što je dovelo do velikih materijalnih troškova po medicinske sestre i Republiku Hrvatsku. Ministarstvo zdravstva u posjedu je mišljenja i stava Pučke pravobraniteljice o diskriminaciji strukovnih medicinskih sestara prilikom izdavanja dozvola za rad (Licenci), Ministarstva vanjskih poslova, SOLVITA po pitanju izdavanja dopusnica za rad unutar EGP, HSSMSMT, te Transparency international je u slučaju Hrvatske komore medicinskih sestara na diskriminaciju posebno upozorio u svojim dopisima. Povjerenik za pravo na pristup informacija jasno je, u donesenim rješenjima, upozorio na ne transparentnost u postupanju prilikom zahtjevanja prava na pristup informacijama oko isplate novčanih potraživanja u Zakladi HKMS te isplati bruto plaća. Svjedoci smo da se izrečene mijere ne provode da se riješavaju parcijalno da Hrvatske bolnice trpe na učinkovitosti jer se uskraćuju pravo na kompetencije a iste ih sestre imaju diljem EGP radi pokušaj da se proguraju mnoga instant Veleučilišta i Sveučilišta. Medicinske sestre traže svoju pravdu na sudovima te stoga mislimo da ministarstvo mora imati jasne i učinkovite metode u procesima koje vode u komorama. Slučaj prvostupnik je dokaz da komore sprovode samovolju prešućujući u tom slučaju aljkavost Učilišta. Komore se ne bi sankcionirale novčanim sredstvima jer je to novac članova već mjerama prema odgovornoj osobi visokom kaznom iz vlastite imovine ili smjenama. Novim zakonom bi se ujedno trebali pokrenuti novi izbori u komorama, Statuti bi se morali revidirati kako bi svi članovi imali pravo bi ti birani i da biraju a ne Vijeća koja su se pretvorila u vlastitu državu unutar komore pa se skupštine pretvaraju obične dizače ruku. Komore ne mogu dobiti mogućnost da izdaju knjige, prepisani odnosno prevedene kompetencije nikako ne bi smjele biti izdane kao samostalna knjiga već kao priručnik niti bi ih trebalo financirati iz članarine. Komore kao udruga sa nekim javnim Ovlastima sve više kupuju skupe nekretnine te ih pre prodaju ili pre namjenjuju. Zbog svega navedenog ministarstvo mora odlučiti na koji način će promtno reagirati kako bi zaštitilo u ovom slučaju članove i dostojanstvo prema javnosti ili po modelu nekih članica unutar EU objediniti komore, uvesti dobrovoljno članstvo, regulirati status zaposlenika i njihov djelokrug rada. Dok samo izdavanje odnosno produžavanje dozvola za rad definirati na način da sestre plaćaju taksu prema resornom ministarstvu a jedan njen dio može se preusmjeriti za tekući pogon komore. Hrvatska udurga medicinskih sestara i medicinskih tehničara Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
35 Slavka Blaško OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Podržavam stavove HLJK-e i HFD-a o nužnosti donošenja novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti .Novi zakon je nužno donijeti što prije zbog niza problema u praksi koja nisu riješena postojećom zakonskom regulativom . Što se tiče ljekarničke djelatnosti imamo dugogodišnji neriješen problem statusa ljekarni u zakupu ,što je prepoznato u ovom iskazu o procjeni učinka propisa . Također imamo problem statusa farmaceutskih tehničara i svakakvih prekvalifikacija za to zanimanje što rezultira da dobivamo loše educiran medicinski kadar. U novom Zakonu treba definirati grupnu praksu u ljekarničkoj djelatnosti jer mnogi zahtjevi stoje u MZ-a, a nisu riješeni zbog postojeće regulative . Pojedine ljekarne su zbog toga zatvorene i čekaju riješenje. Svakako treba proširiti palijativni tim sa magistrom farmacije te raditi na razvoju kliničke farmacije .Tu se možemo ugledati na regulativu u Sloveniji gdje magistar farmacije sa specijalizacijom iz kliničke farmacije postaje ugovoreni partner njihovog zavoda .Postojeći Zakon o ljekarništvu je iz 2003. godine i zastario je te da bi se donio novi zakon kao lex specialis treba što prije donijeti krovni zakon koji će uvažiti stavove struke i ostale javnosti. Slavka Blaško,mag.pharm.-Predsjednica Udruge ljekarnika privatne prakse u zakupu Primljeno na znanje Ljekarnička djelatnost je djelatnost koja se obavlja sukladno posebnom Zakonu o ljekarništvu koji regulira pitanja organizacijskih oblika obavljanja ljekarničke djelatnosti te uvjete za osnivanje istih.
36 Mira Zobenica OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Novi Zakona o zdravstvenoj zaštiti nam je nužan. Predložene izmjene i reforme unaprijedile bi postojeći sustav zdravstvene zaštite. Imam četrdesetak godina iskustva u bolničkom sustavu i uočavam da nam je neophodno priznavanje statusa zdravstvenog radnika kliničkim psiholozima/psiholozima u zdravstvu koji uz ostale zdravstvene radnike sudjeluju u sveobuhvatnoj neophodnoj i dostupnoj zdravstvenoj zaštiti kojoj je krajnji cilj dobrobit pacijenata. Za otkrivanje i sprječavanje bolesti te cjelovit oporavak od bolesti, izuzetno je bitna, uz neophodnu specijalističku liječničku skrb, briga o psihološkom zdravlju pacijenta, posebice ako je riječ o djeci. Mira dr Zobenica, subspec, pedijatrijske neurologije Prihvaćen Prihvaćen.
37 Hrvatsko farmaceutsko društvo OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA HRVATSKO FARMACEUTSKO DRUŠTVO Dajemo pozitivno mišljenje na nacrt prijedloga Iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o zdravstvenoj zaštiti (u daljem tekstu: Zakon) uz generalnu napomenu da se prvenstveno treba raditi na izradi prijedloga nacrta novog cjelovitog Zakona, a ne da se ide u kreiranje i donošenje parcijalnih izmjena i dopuna odredbi postojećeg Zakona. Koncept i sadržaj novog Zakona treba osigurati bolju dostupnost, kvalitetu i izvrsnost te učinkovitu integriranost svih zdravstvenih sadržaja i razina ZZ, kao i optimalna i održiva prava i odgovornost zdravstvenih radnika i pacijenata. Nužno je predvidjeti i organizacijske oblike u našem zdravstvu koji su primjereniji i racionalniji u današnjem trenutku razvoja sustava hrvatskog zdravstva, uz maksimalno zadržavanje javno-socijalne komponente zdravstva i solidarnosti u pružanju i financiranju zdravstvene zaštite/skrbi. Kroz poseban sadržajni dio Zakona treba predvidjeti i razvojne zadaće zdravstvenog sustava u unaprjeđenju pružanja zdravstvene skrbi, obzirom na specifične demografske i epidemiološke trendove u Hrvatskoj i u okruženju. Izravno vezano za ljekarničku djelatnost, kao neizostavni dio zdravstvene djelatnosti, u Zakonu treba jasnije definirati prošireno uključivanje te djelatnosti, kao i samog magistra farmacije, u one zdravstvene intervencije na svim razinama ZZ, koje nam sve više ostvaruju stalne i mjerljive ishode/rezultate liječenja. Tu mislimo i na organizirano te optimalno uključivanje te djelatnosti u javno-zdravstvene preventivne programe i mjere, palijativnu skrb, socijalno-medicinske programe i dr. Osim toga nužno je riješiti i pitanje zakupa u privatnoj ljekarničkoj praksi te brisati ograničenje u zapošljavanju magistara farmacije u tom obliku djelatnosti. Zakonom je nužno urediti specifičnosti obavljanja djelatnosti u ruralnim područjima te područje temeljnih i trajnih edukacija i školovanja zdravstvenih radnika kao i područje prekvalifikacije, koliko to dopušta ova legislativna materija. Primljeno na znanje Sukladno članku 48. stavku 4. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila („Narodne novine“, broj 74/15), kao što je navedeno u samom Iskazu, ako se propis mijenja, odnosno dopunjava više puta potrebno je pristupiti donošenju novoga propisa, u pravilu nakon treće izmjene, odnosno dopune. S obzirom na činjenicu da je Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 150/08) mijenjan i dopunjavan više puta naznačeni planirani ciljevi ne mogu se postići izmjenama i dopunama važećega Zakona te se pristupilo izradi nacrta novog cjelovitog Zakona. Status zakupaca - zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 215. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 150/08, 71/10, 139/10, 22/11 i 84/11) i članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 71/10) nije se rješavao dugi niz godina što je dovelo do neizvjesnosti u pogledu njihovog pravnog položaja. U cilju uređivanja njihovoga statusa potrebno je urediti pravila nastavka obavljanja djelatnosti u privatnoj praksi onih zdravstvenih radnika koji djelatnost obavljaju u prostorima domova zdravlja i ljekarničkih zdravstvenih ustanova, prema ranije važećim propisima o zakupu. Privatnu praksu obavlja osobnim radom nositelj privatne prakse, ali je potrebno razmotriti mogućnost dodatnog zapošljavanja u privatnoj praksi radi omogućavanja nesmetanog i kvalitetnog pružanja zdravstvenih usluga u situacijama povećane potrebe za zdravstvenim uslugama (povećane potrebe vezane uz povećanje broja korisnika kod velikih sezonskih migracija), zamjene za vrijeme godišnjih odmora i u sličnim situacijama.
38 Ured pučke pravobraniteljice OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Ovim putem ističemo kako podržavamo prepoznavanje potrebe za donošenjem novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti sveobuhvatnom analizom postojećih problema u svakom pojedinom aspektu sektora zdravstva i predlaganjem zakonskih mjera u svrhu postizanja većeg stupnja učinkovitosti, kvalitete i racionalizacije zdravstvenog sustava s krajnjim ciljem podizanja kvalitete života svih građana. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
39 Renata Friščić, mag.pharm. OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Podržavamo stavove Hrvatske ljekarničke komore, izradu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti te konačno rješenje dugogodišnje problematike ljekarni u zakupu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
40 HUKPZZ Hrvatska udruga koncesionara PZZ OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA HUKPZZ, Josipa Rodić : ključni preduvjeti za poboljšanje funkcioniranaj zdravstvenog sustava ( nivo primarne zdravstvene zaštite ) 1 ) definiranje opsega prava osiguranika ( tzv košarica usluga ) bez toga slijedi daljnje nepotrebno iscrpljivanje kadrovskih i materijalnih resursa sustava , neograničeno pravo na sve diže troškove iznad granica održivosti 2 ) omogućiti pravo na koncesiju svima koji je žele ( ukidanje Čl 78. stavak 2 Zakona o zdravstvenoj zaštiti) odnosno ukidanje koncesije i definiranje statusa liječnika: ordinacija u ugovornom odnosu s HZZO. 3 ) Prema Ustavu ČL135, Zakonu o regionalnoj i lokalnoj samoupravi ČL19 i 19a te Zakonu o zdravstvenoj zaštiti ČL14...." obveza organiziranja i sufinanciranja primarne zdravstvene zaštite od strane lokalne samouprave..." LOkalna samouprava mora početi poštivati zakone RH i planirati sredstva za sufinanciranje PZZ ( svakodnevni rad ordinacija, dežurstva , turističke ambulante ) 4 ) omogućiti da koncesionar / ugovorna ordinacija može zaposliti liječnika u ordinaciji , da ga može poslati na specijalizaciju i osigurati kontinuitet zdravstvene skrbi na način da uposleni liječnik nastavi rad u ordinaciji po umirovljenju( smrti) nositelja ordinacije. 5 ) ugovorni liječnici ugovaraju rad s HZZO u trajanju od 7,5 sati dnevno . Ostalo vrijeme mogu raditi za svoj račun što HZZO danas ne dozvoljava iako ne postoji ni jedan zakonski akt koji brani rad za svoj račun izvan radnog vremena ordinacije . To se mora promjeniti 6 ) Decentralizirana sredstva svake godine se dodjeljuju lokalnoj samoupravi koja ih distribuira isključivo zdravstvenim ustanovama čiji je vlasnik, koncesionari nikada ne dobijaju nikakva sredstva a radi se o stanovništvu te iste lokalne samouprave. To se mora promjeni ti na način: decentralizirana sredstva rasporediti na zdravstven ustanove čiji je osnivač lokalna samouprava i ordinacije liječnika koncesionara u postotku kako su zastupljene ( npr u Zagrebu imamo 60% koncesionara i oni moraju dobiti 60% decentraliziranih sredstava ) 7 ) Rad u vrijeme godišnjih odmora vratiti na model koji smo imali prije 8 godina : u vrijeme GO liječnik je radio za svoje osiguranike i pružao zdravstvenu skrb osigurnicima druge ambulante samo u slučaju hitnoće! Danas smo prema naputku HZZO obvezni pružati zdravstvenu skrb u punom opsegu što je neizdrživo i nema nikakve racionalne argumentacije ( model rada bolnica u vrijem GO : srpanj i kolovoz: nema planiranih operacija , samo hitnoće ) 8 ) Kapaciteti domova zdravlja moraju se prenamjeniti jednim dijelom u dijagnotičke centre ( Rtg, UZV , CT ) a drugim u hospicije koji kronično nedostaju. Nositelje ordinacija pustiti u koncesiju ( ukidanje koncesija jer u zdravstvenom sustavu za njih nema mjesta, i definirati status liječnika: ordinacija u ugovornom odnosu s HZZO ) To je minimum koji očekujemo od novog ZZZ Djelomično prihvaćen Pitanje tzv. košarice usluga je predmet propisa koji reguliraju zdravstveno osiguranje. Ukida se model koncesija i ograničenje od najmanje 30 % timova koje mora imati dom zdravlja. Tijekom izrade Nacrta prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti odustalo se od modela davanja koncesije za obavljanje javne zdravstvene službe te se predlaže uvođenje modela obavljanja privatne prakse u ordinaciji. Definiranjem privatne prakse u ordinaciji, bez koncesije tj. bez vremenskog ograničenja na koji se daje koncesija osigurava se trajniji i sigurniji oblik pravnog statusa nositeljima djelatnosti. Zdravstveni radnik privatnu praksu obavlja osobnim radom kao nositelj privatne prakse, ali je potrebno razmotriti mogućnost dodatnog zapošljavanja još jednog zdravstvenog radnika iste struke radi omogućavanja nesmetanog i kvalitetnog pružanja zdravstvenih usluga.
41 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom podržava donošenja novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, predviđene reforme kao i zadane ciljeve koji u velikoj mjeri odražavaju i slijede preporuke Pravobraniteljice upućivane prethodnih godina. Novim je zakonom potrebno dodatno urediti manjkava područja zdravstvene zaštite kako bi zdravstvena zaštita bila dostupnija i prilagođenija potrebama pacijenata. Pravobraniteljica naglašava nužnost unaprjeđenja i razvoja sustava rane intervencije i habilitacije djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama na način da ista zdravstvena usluga bude dostupna što je moguće bliže krajevima u kojima djeca žive, primarno u obitelji, odnosno prirodnom djetetovom okruženju što sada nije slučaj jer je ista koncentrirana samo u velikim gradovima. S tim u vezi zdravstvena zaštita treba biti dostupna stanovništvu ruralnog i otočkog područja te je potrebno rad službi organizirati na način da zdravstvene usluge, primjerice fizikalna terapija, budu dostupnije i tom stanovništvu. Nadalje, potrebno je raditi na unapređenju i dostupnosti zdravstvene zaštite osobama s mentalnim oštećenjima kroz razvijanje tzv. psihijatrije u zajednici predvidjevši mogućnost mobilnosti stručnih timova kako bi se smanjio broj hospitalizacija i osigurala podrška izvan bolničkog sustava i ostalih institucionalnih formi liječenja, odnosno rehabilitacije. Zbog ne postojanja izvanbolničkog sustava liječenja i usluga u zajednici koje bi predstavljale potporu samostalnom življenju i funkcioniranju te nedostatka rehabilitacije dolazi do višestrukih hospitalizacija osoba s ovom vrstom invaliditeta, posljedično do institucionalizacije (izdvajanja ovih osoba iz njihovih lokalnih sredina radi liječenja ili smještaja u velike domove socijalne skrbi u kojima često provedu cijeli život), socijalnog isključivanja, izolacije, stigmatizacije, gubitka radne sposobnosti, a potom i do učestalog lišavanja poslovne sposobnosti. Unutar bolničkog sustava potrebno je zdravstvenu zaštitu ciljano usmjeriti na pacijente s teškim spinalnim oštećenjima i rehabilitaciju osoba s povredama i oštećenjima kralježnične moždine u osnivanjem posebnog Spinalnog centra kao mjesta na kojem se trebaju rješavati sva kompleksna pitanja u liječenju ozljede kralježnične moždine, jer znanja o poremećenom funkcioniranju tijela kod osoba sa spinalnom ozljedom mnogim stručnjacima su nepoznanica i njihovi zdravstveni problemi zbog svoje složenosti nisu prepoznati dovoljno u redovnim zdravstvenim procedurama. Rehabilitacija spinalno ozlijeđenih uključuje i socijalnu, profesionalnu i psihološku stručnu podršku. U odnosu na medicinsku rehabilitaciju ostalih pacijenata u specijaliziranim bolnicama razvoj zdravstvenog turizma nikako ne smije ići na štetu pacijenata čiju medicinska rehabilitacije ide na teret HZZO-a. Imajući u vidu broj zahtjeva za medicinskom rehabilitacijom kao i kapacitete pojedinih specijalnih bolnica za medicinsku rehabilitaciju, pravobraniteljica ipak smatra kako se predugim vremenskim periodom čekanja umanjuje učinak rehabilitacije i gubi njezin smisao. Svrha rehabilitacije je poboljšanje i održavanja zdravstvenog stanja pojedinog pacijenta, odnosno sprečavanje pogoršanja i propadanje pojedinih pacijentovih funkcija. U slučaju predugog razmaka između dviju rehabilitaciji svrha rehabilitacije postaje upitna budući da se u pravilu radi o vrstama fizičkog oštećenja kod kojih je potrebna brza i učinkovita primjena rehabilitacijskih postupaka te gdje je potreban kontinuirani rad na održavanju zdravstvenog stanja zbog bojazni od pogoršanja. Razvoj zdravstvenog turizma potrebno je planirati na način koji ne ide na štetu osiguranika koji imaju priznato pravo na rehabilitaciju na teret HZZO-a. Palijativnu skrb potrebno je razraditi po razinama, uzimajući u obzir i palijativnu skrb za djecu koja se nalaze u terminalnoj fazi bolesti te zakonom predvidjeti i mogućnost osiguravanja palijativne skrbi i u domu osobe. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
42 Alen Stojanović OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Kao specijalista obiteljske medicine držati ću se dijela koji dobro poznajem. Prije svega bitno je znati da na organizaciju i rad kompletnog zdravstvenog sustava utječe veliki broj zakona i pravilnika koji su doneseni od strane drugih ministarstava (rada, socijalne skrbi, prometa, sporta...). Kako se ne bi na samom početku doveli u sukob sa navedenim potrebno je izvršiti temeljitu analizu svih ne-zdravstvenih zakona i pravilnika koji se tiču zdravstva i zdravstvenih djelatnika. Jedna od bitnih stvari a koja se već godinama ne riješava je sigurnost zdravstvenih djelatnika. Pri tome mislim na fizičku sigurnost i na sigurnost u smislu slobode autonomnog i slobodnog donošenja procjena i odluka te davanje savjeta i uputa o liječenju uključujući i aktivno liječenje. Strah od progona je doveo do tolikog stupnja defanzivnosti i "osiguravanja" kroz traženje tuđeg/drugog mišljenja da to usporava proces dijagnostike i liječenja do te mjere da se sve veći broj ljudi/korisnika odlučuje radije na investiranje u zdravstvene usluge privatnog sektora. Slobodnom procjenom mogu tvrditi da bi se kroz uvođenje sigurnosnih mjera liste čekanja i duljina obrade do postavljanja dijagnoze smanjili za najmanje 20 %. Što znači barem 20% više vremena i sredstava koji se mogu preusmjeriti na nešto svrsishodnije i suvremenije – kako na razini sekundarne tako i na razini primarne ZZ. O ovome se mora odlučiti u koordinaciji sa drugim ministarstvima koja imaju ovlasti donošenja zakona i propisa izvan zdravstva. Ako se uspiju riješiti ovi, preliminarni problemi tek tada se može pristupiti kreiranju novog zdravstvenog sustava bez "repova" koji bi sustav rušili i činili nestabilnim. Primarna zdravstvena zaštita je trenutno u jednom shizoidnom (podvojenom) stanju a prema ovom nacrtu uvela bi se u još lošije stanje. Aktualno imamo Domove zdravlja sa svojim uposlenicima koji su podložni kako općim aktima tako i odlukama na razini Doma zdravlja, bez ikakve mogućnosti utjecaja na organizaciju, opremanje, plan aktivnosti u zajednici (sjetimo se što je uloga Doma zdravlja) i bilo što drugo – tu su da rade i da prime zakonom propisanu plaću. Na tome staje sva motivacija i mogućnost razvoja. Posve je iluzorno očekivati od ravnatelja Domova zdravlja koji se imenuju po posve osobnim preferencijama aktualne županijske vlasti, bez ikakvih uvjeta i kvalifikacija koje trebaju ispuniti za takvo odgovornu funkciju, da će biti na bilo koji način motivirani za bilo kakve promjene na bolje. To iziskuje i rad i sredstva a ono što se gleda kada se prezentira izvješće pred Županijom su brojevi – potrošnja, prihod, broj nekih aktivnosti. Nema koordinacije sa ostalim sudionicima na razini vanbolničke ZZ, nema plana niti cilja. Živi se od izbora do izbora pa kome ne paše neka seli u drugu županiju. Druga aktualna strana medalje su koncesije u PZZ koje zakonski nisu nikome jasne. Što je to koncesionar? Da li je on obrtnik, vlasnik trgovačkog društva (d.o.o. ili j.d.o.o.)? Da li je poslodavac ili ugovorni posloprimac – s obzirom na planirani "jači" ugovor o koncesiji ispada da je posloprimac? Kako ga trebaju tretirati Zakon o radu i drugi zakoni s obzirom na radno vrijeme, s obzirom na poreze? Koncesija na razini PZZ je toliko loše definirana da imamo primjere sudskih odluka na nekoliko sudova koje su potpuno kontradiktorne jedna drugoj pa se evidentno ni suci ne snalaze u tome što je to "Koncesionar u PZZ". Prema predloženom "jačem ugovoru" o koncesiji koncesionari će biti postavljeni u istu ulogu kao i uposlenici Domova zdravlja, sa razlikom što puno veću odgovornost nose i odgovorni su prema puno više institucija u odnosu na zaposlenike DZ-a. Ako smo kao društvo krenuli putem kapitalizma zašto se jedino na razini PZZ uporno ostavlja i "betonira" neki loš model koji vuče repove iz komunizma i nikako da postane nešto suvremeno? Osobno stječem dojam da se zakonodavac boji nečega, nije mi jasno čega, ali evidentno je da se prostor za sve druge zdravstvene djelanosti liberalizira dok se postavljaju sve kruća pravila za PZZ. Model koji bi bio posve suvremen je model koji bi svima koji to žele (i imaju afiniteta i sposobnosti) omogućio kreiranje medicinske prakse prema osobnim afinitetima, naravno sukladno zakonima propisanim ovlastima. Dakle Domovi zdravlja imaju budućnost ali kroz komplemenarnost sa bolnicama koje su zagušene pritiskom na dijagnostiku i kratke konzultacije. Treba omogućiti pružanje dijela SKZ usluga na razini DZ-a pa i dnevnu bolnicu za bolesti i stanja za koje je takav model primjeren a toga je sve više. DZ treba voditi brigu o vanbolničkoj njezi pacijenata (nadzor nad kućnim njegama) ali aktivano – ne čekati liječnika radi uvođenja/ukidanja kućne njege već aktivno uvoditi, nadzirati i dovršavati njegu – uz konzultaciju liječnika PZZ pa i SKZ prema potrebi – ovo je model liječenja koji se provodi i u bolnicama za pacijente koji su na liječenju, tehničari provode njegu i indiciraju pojedine postupke (npr antipiretske mjere, promjena infuzije, previjanje, higijena...) dok se liječnik konzultira u viziti odnosno po potrebi (aktualno stanje sa liječnicima u većini bolnica je više naklonjeno modelu – po potrebi – jednostavno nema dovoljno liječnika). Dežurstva su "kamen spoticanja" ali samo zato što su organizirana na izrazito loš način – u brojnim gradovima gdje se trenutno provode. Razlog – motivacija ravnatelja koji "odrade zadatak" i službeno organiziraju dežurstvo ali u prostorima na na način koji je često na granici prihvatljivog i za redovan rada a kamo li za dežurstvo gdje se očekuju vanredni događaji. Zbog navedenoga je i interes aktualnih koncesionara za sudjelovanje u takvom dežurstvu malen, unatoč realno dobroj stimulaciji od strane HZZO-a. Uvođenje obveze za sudjelovanjem u dežurstvu na lokaciji koja je udaljena od ordinacije redovnog rada (imamo primejre iz PGŽ gdje timovi putuju i po osamdeset kilometara samo da stignu na mjesto dežuranja) povlači za sobom brojna pitanja o računanju radnog vremena za liječnika ali i tehničara koji je sa liječnikom u odnosu posloprimac-poslodavac. Odgovornost i osiguranje od nezgode za takav prisilan rad nikako ne može biti na teret liječnika-koncesionara. Naknada putnih troškova, obračun prekorada, zakonom propisani odmor (dnevni i tjedni) – sve su to problemi koji trenutno postoje i biti će ih još više ako se uvede najavljeni "jači ugovor" za koncesije. Problem Zakonom propisanog dnevnog i tjednog odmora ne može biti riješen Pravilnikom koji izuzima cijelu jednu struku od Zakona o radu. To je na razini diskriminacije i mora se riješiti u novom modelu zdravstva koji se planira. U novom modelu takožer je neophodno definirati grupnu praksu kao društvo koje će se kao takvo registrirati na Trgovačkom sudu. Samo kroz slobodu organiziranja rada i djelatnika (zapošljavenje dodatnog tehničara i liječnika) moguće je ostvariti bolju uslugu i skrb za pacijente. Tek tada bi se stvorili uvjeti za istinsko bavljenje preventivom koja je sada svedena na administrativno ispunjavanje propisanih panela što je vrlo upitne koristi za sustav i pojedinca. U novom modelu nužno je definirati sve, apsolutno sve, obveze i prava sudionika i zaštititi nas sve od utjecaja drugih interesnih skupina (drugih ministarstava i njihovih želja). Pravila koja se odnose na zdravstvo mora moći donositi samo jedno ministarstvo – Ministarstvo zdravstva. To je jedini način da se zaštitimo od gomilanja birokratskih obveza i opterećenja koja guše sadašnji sustav i čine ga tromim i sve manje učinkovitim. Sjetimo se samo što je bilo sa školskim ispričnicama. S poštovanjem i nadom u bolju budućnost, Alen Stojanović, dr med., spec. OM. Primljeno na znanje Vezano uz upit što je to koncesionar u zdravstvenoj djelatnosti: Zdravstvena djelatnost je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku i obavlja se kao javna služba, uvijek, bez obzira da li je obavljaju zdravstvene ustanove,trgovačka društva, privatni zdravstveni radnici (uključujući sadašnje koncesionare) ili druge fizičke ili pravne osobe prema posebnim zakonima. Zakonodavac je ovlašten na tu djelatnost protegnuti javnopravno uređenje jer se ona obavlja kao javna služba (stajalište Ustavnog suda višekratno očitovano u rješenjima Ustavnog suda).
43 Marina Borić OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Slažem se s iskazanom namjerom da se redefiniraju djelatnosti pojedinih zdravstvenih zavoda budući su oni zdravstvene ustanove koje pokrivaju uža područja pa je logično da je nužno učiniti njihovu čvršću programsku i organizacijsku povezanost. U okviru toga radi postizanja cjelovitih pozitivnih učinaka potrebno je objediniti njihovo djelovanje u zaštitu zdravlja u radnoj i životnoj sredini jer se isto ne može odvojiti, jer je jedino na takav način moguće ostvariti praktično jačanje javnog zdravlja u svakom pogledu. Naime, to sada nije u praksi prisutno već se parcijalno i zasebno skrbi o zaštiti zdravlja i nema potrebne koordinacije. Zato se djelatnost zdravstvenih zavoda treba fokusirati na područje praćenja stanja u tom području i provedbu aktivnosti u vezi sa zaštitom zdravlja u najširem smislu . Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
44 Antun Jurinić OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Podržavamo prijedlog donošenja novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji bi ispravio do sada uočene manjkavosti postojećeg zakona. Smatramo da je bitno pronaći rješenje problema pod 1.1.6. vezano uz privatnu praksu, gdje podržavamo rješenja koja bi dala mogućnost dodatnog zapošljavanja u privatnim praksama fizikalne terapije i rehabilitacije ukoliko postoje povećane potrebe za zdravstvenim uslugama. Smatramo da je bitno pronaći rješenje problema pod 1.6. vezano uz reguliranje provođenja upravnog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa te zakonitošću rada i postupanja komora i drugih pravnih osoba kojima su dane javne ovlasti. Podržavamo rješenja kojima bi se jasno regulirao učinkoviti upravni nadzor nad zakonitošću navedenih pravnih osoba te definirale učinkovite kaznene odredbe. Možda bi bilo potrebno točno definirati što je to komora u zdravstvu. Potrebno je razmotriti mogućnost da se na primarnoj razini omogući osnivanje Ustanove za fizioterapiju ili Ustanove za rehabilitaciju u zajednici (uključivala bi i fizioterapiju). Potrebno je razmotriti i riješiti problem zdravstvenih radnika koji su uslijed razvoja pojedinih zdravstvenih profesija (npr. fizioterapije), povećali razinu svoje kompetentnosti kroz formalnu izobrazbu na 7. razini HKO-a (VSS) i uključiti ih u zdravstveni sustav jer povećavaju učinkovitost i doprinose racionalizaciji. Hrvatski zbor fizioterapeuta Antun Jurinić, mag.physioth. Djelomično prihvaćen Privatnu praksu obavlja osobnim radom nositelj privatne prakse, ali je potrebno razmotriti mogućnost dodatnog zapošljavanja u privatnoj praksi radi omogućavanja nesmetanog i kvalitetnog pružanja zdravstvenih usluga u situacijama povećane potrebe za zdravstvenim uslugama. Prijedlozi vezani uz položaj zdravstvenih radnika koji su uslijed razvoja pojedinih zdravstvenih profesija povećali razinu svoje kompetentnosti i mogućnosti njihovog uključivanja u povećanje učinkovitosti zdravstvenog sustava razmotrit će se prilikom donošenja strukovnih zakona.
45 Hrvatska ljekarnička komora OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Zbog dosadašnjih desetak izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i mnogih neriješenih problema s kojima se susreće kako zdravstvo tako i ljekarništvo, Hrvatska ljekarnička komora smatra najboljim rješenjem donošenje novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti u cilju razvoja i što kvalitetnijeg obavljanja ljekarničke djelatnosti potrebno je: - Prepoznati i definirati magistra farmacije kao zdravstvenog radnika koji uz ostale zdravstvene radnike sudjeluje u sveobuhvatnoj, kontinuiranoj i dostupnoj zdravstvenoj zaštiti. Magistri farmacije su najdostupniji visokoškolsko educirani zdravstveni radnici i nezaobilazni su sudionici u promicanju zdravlja, sprječavanju bolesti i provođenju pojedinačnih mjera zdravstvene zaštite. - obavljanje privatne ljekarničke prakse temeljem zakupa je pravno neuređeno i kao takvo veliki teret ne samo zakupcima već i Ministarstvu zdravstva. Magistru farmacije koji obavlja privatnu ljekarničku praksu temeljem zakupa i koji je godinama izložen pravnoj nesigurnosti u pogledu svog statusa i položaja u zdravstvenom sustavu, neophodno je odrediti uvjete nastavka obavljanja privatne prakse u prostorima domova zdravlja ili ljekarničkih zdravstvenih ustanova, odnosno omogućiti mu ravnopravan status u odnosu na druge zdravstvene radnike koji obavljaju privatnu praksu. Također je potrebno ovim Zakonom odrediti i uvjete za magistre farmacije zakupce koji ne žele nastaviti obavljati privatnu praksu i uvjete pod kojima će se otkupiti njihove zalihe lijekova, riješiti pitanje ugovora o radu njihovih zaposlenika.. - uvesti magistra farmacije u prošireni tim u pružanju palijativne skrbi. Procjena terapije, pogotovo kod polipragmazije što se često događa kod ove grupe pacijenata te prilagodbe oblika lijeka, odnosno izrada magistralno pripremljenog lijek za posebne potrebe određenog pacijenta, uporaba dodataka prehrani i izbor istih i dr. iz djelokruga rada magistra farmacije neophodno je za provođenje palijativne skrbi. - brisati ograničenje zapošljavanja zdravstvenih radnika u privatnoj praksi te tako omogućiti još kvalitetnije pružanje zdravstvene usluge, - utvrditi detaljne uvjete za provođenje prekvalifikacije za zdravstvene radnike. Hrvatska ljekarnička komora je upozorena na prekvalifikacije u zvanje farmaceutski tehničar koje se odvijaju u skraćenom programu u odnosu na satnicu i sadržaj propisan za program redovitog školovanja u Republici Hrvatskoj. Budući da je farmaceutski tehničar neizostavan dio tima u ljekarni te u prisutnosti magistra farmacije sudjeluje u pružanju zdravstvene ljekarničke skrbi koja je od interesa za Republiku Hrvatsku, važno je da školovanje budućih zdravstvenih radnika bilo u redovitom školovanju ili u naknadnoj prekvalifikaciji odgovara istim zahtjevima struke. Djelomično prihvaćen Status zakupaca - zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 215. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 150/08, 71/10, 139/10, 22/11 i 84/11) i članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 71/10) nije se rješavao dugi niz godina što je dovelo do neizvjesnosti u pogledu njihovog pravnog položaja. U cilju uređivanja njihovoga statusa potrebno je urediti pravila nastavka obavljanja djelatnosti u privatnoj praksi onih zdravstvenih radnika koji djelatnost obavljaju u prostorima domova zdravlja i ljekarničkih zdravstvenih ustanova, prema ranije važećim propisima o zakupu. Privatnu praksu obavlja osobnim radom nositelj privatne prakse, ali je potrebno razmotriti mogućnost dodatnog zapošljavanja u privatnoj praksi radi omogućavanja nesmetanog i kvalitetnog pružanja zdravstvenih usluga u situacijama povećane potrebe za zdravstvenim uslugama (povećane potrebe vezane uz povećanje broja korisnika kod velikih sezonskih migracija), zamjene za vrijeme godišnjih odmora i u sličnim situacijama. Ne prihvaća se prijedlog vezan uz uvođenje magistra farmacije u prošireni tim u pružanju palijativne skrbi. Ljekarnik nije dio palijativnog tima za ugovaranje s HZZO-om, ali je dio multidisciplinarnog palijativnog tima, u smislu suradnje s izabranim doktorom primarne zdravstvene zaštite u palijativnoj skrbi pacijenta i što se uređuje podzakonskim propisom o minimalnim standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti.
46 Irena Franolić OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA Poštovani, U 1.1.3. odlomku koji prati prijedloge promjena u preventivnoj zdravstvenoj zaštiti nije na niti jedan način spomenuta klinička mikrobiologija koja se nalazi u zavodima za javno zdravstvo i u većem broju županija obavlja poslove za bolnice. Klinička mikrobiologija je laboratorijska struka koja je potpuno neprimjereno locirana u Zavodima za javno zdravstvo, što se posebno odnosi na male sredine koje ne rade nikakve posebne vrhunske metode da bi mikrobiologija kao takva trebala biti razdvojena od ostale laboratorijske medicine (biokemija, transfuzija) koja se nalazi u bolnicama. Organizacijom koja je sada prisutna ne može se pristupiti strukturnim promjenama niti povezivanju s ostalim laboratorijskim strukama te tako organizacijski smanjiti i školovanje kadrova ili primjerice dupliranje pretraga koje se u praksi svakodnevno događa. Manji gradovi i Hrvatskoj imaju razdvojene pogone transfuzijske medicine, biokemije i mikrobiologije što zahtijeva zasebno školovanje kadrova za svaku od spomenutih laboratorijskih struka. Usklađivanjem specijalizacija sa programom EU razlike među laboratorijskim specijalizacijama bit će manje što omogućuje da se laboratorijski odjeli sjedine, te da se u manjim sredinama ostvare uštede kako na pretragama tako i na školovanju kadrova jer postojanje odvojenih Odjela u većini slučajeva nije potrebno. Tim više, savršenije pretrage s vremenom preuzet će veće sredine koje imaju i akreditirane laboratorije. Klinička mikrobiologija nije Zavodska struka ona je prvenstveno bolnička struka, a u Zavodima nedostaje medicina rada. Nastavni Zavodi naprotiv ostvaruju veće prihode rade osjetljivije metode te skrbe za veći broj stanovnika te rade mikrobiologiju preventivnog tipa koja se temelji na projektima. Stoga spomenutu suradnju treba djelomično regionalno a djelomično organizirati na državnoj razini (Referentni centri koji jedini u državi rade određenu pretragu). Klinička mikrobiologija je struka koja se najprije mora funkcionalno spojiti s drugim postojećim laboratorijima u svojoj sredini, a potom s većim regionalnim centrima. Sasvim praktičan razlog je vađenje krvi koje se u Hrvatskoj odvija na više razina, a zatim slanje biološkog materijala prema većim centrima. Zavodi za javno zdravstvo moraju uvesti praksu suradnje sa svim razinama zdravstvene zaštite kako pojedini segmenti nebi nedostajali. Trenutno nedostaje kvalitetna organizacijska mreža skrbi za starije osobe, a na kojoj se postupno ipak radi. Gerijatrijom se bave mnoge struke u okviru svoga rada, pa bi uključivanje programa gerijatrije u specijalističko usavršavanje struka koje se time bave u svojoj praksi (interna medicina, anesteziologija, kirurgija, fizikalna medicina i sl) pridonjelo kavlitetnijoj skrbi za starije osobe, posebno u sredinama koje po broju stanovnika ne ostvaruju standarde ili zaostaju po platežnoj moći da zasebno školuju stručnjaka gerijatra. S poštovanjem mr.sc.Irena Franolić, dr.med, spec.kliničke mikrobiologije, ZZJZ Ličko-senjske županije Primljeno na znanje Pod točkom 1.1.3. navedeno je slijedeće: “Za provođenje javnozdravstvenih funkcija i kompetencija te ostvarenje ciljeva, potrebno je osigurati odgovarajuću organizacijsku strukturu mreže javnog zdravstva. Struktura treba biti kombinacija nacionalnih, regionalnih i lokalnih organizacijskih jedinica, a ciljeve javnog zdravstva i organizacijsku strukturu trebaju pratiti i odgovarajući financijski mehanizmi.” Predmetni dio teksta odnosi se na sve djelatnosti koje se provode u zavodima za javno zdravstvo.
47 Hrvatska komora socijalnih radnika OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Temeljem Zakona o djelatnosti socijalnog rada (NN 124/11, 120/12) navedeno je da djelatnost socijalnog rada, detaljno opisana u članku 2., obuhvaća primjenu profesionalnih metoda koje se pružaju u obliku preventivnog ili tretmanskog postupka u području zdravstva, što je definirano u članku 3. istoimenog Zakona. U procesu donošenja odluka i izbora terapijskog postupka u smislu socijalnog dijagnosticiranja, informiranja, istraživanja i procjenjivanja, savjetovanja, organiziranja razvojnih aktivnosti, kriznih intervencija, stvaranja novih i mobiliziranja postojećih resursa, umrežavanja, koordiniranja, socijalnog mentorstva i managementa te psihosocijalnog i psihoterapijskog savjetovanja socijalni radnik je samostalan u postupanju sukladno znanstvenim saznanjima i stručno dokazanim metodama koje odgovaraju suvremenom standardu struke. Svoje kompetencije za rad u zdravstvu socijalni radnici prvobitno stječu, kroz svoje visokoškolsko obrazovanje te u zdravstvenim ustanovama, gdje stječu znanja iz područja zdravstva, mentalnog zdravlja, individualnog i grupnog savjetovanja, psihijatrije i bolesti ovisnosti, rada s osobama s invaliditetom, djecom, mladima, starijima... te se po završetku studija kontinuirano dodatno usavršavaju u područjima u kojima rade. Složenost poslova socijalnog radnika u zdravstvenoj ustanovi i sudjelovanje socijalnog radnika u dijagnostici i liječenju, potvrđuju i ugovorene usluge sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje gdje su taksativno navedeni dijagnostičko-terapijski postupci unutar dijagnostičko-terapijskih skupina koje socijalni radnici obavljaju (Psihosocijalna procjena, savjetovanje, Tretman životnih vještina, Socioterapija i druge…) Socijalni radnici su ravnopravni članovi timova u zdravstvenim ustanovama u kojima rade i izostavljanje ili zanemarivanje multidisciplinarnog pristupa u suprotnosti je sa svim međunarodnim preporukama i uzancama stručnog i profesionalnog rada. Ipak neravnopravnost, u koeficijentima plaća, statusu te broju novozaposlenih, nažalost danas proizlazi iz postojećih zakonskih odredbi i uredbi koje nisu međusobno usklađene. Upravo iz sveg navedenog smatramo da socijalni radnici trebaju biti izjednačeni sa drugim strukama u statusu zdravstvenih radnika. U tom smislu očekujemo i jasno imenovanje socijalnih radnika u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, ne samo u području primarne zdravstvene zaštite već i na drugim razinama. Zahtjevnost i brojnost socijalno-zdravstvenih intervencija u zdravstvu, sve se više povećava što je moguće vidjeti iz evidentiranih i naplativih dijagnostičko-terapijskih postupaka. Istraživanja su pokazala da postojanje socijalnih radnika u zdravstvu na svim razinama (primarna zdravstvena zaštita, sekundarna i tercijarna) štedi značajne iznose sustavu zdravstva jer zbrinjavaju one pacijenate koji postojeća prava ne koriste ili im u tome treba pomoć te sve one koje je potrebno zbrinuti nakon liječenja u vidu smještaja ili palijativne skrbi. Istovremeno je vidljivo da je novozaposlenih socijalnih radnika malo, odlaskom u mirovinu nerijetko se zapošljavaju druge struke, a u Strateškom planu razvoja ljudskih resursa u zdravstvu 2015 -2020 koji proizlazi iz Nacionalne strategije razvoja zdravstva 2012 – 2020 godine u točkama 4. Ocjena stanja te 6.7. Reguliranje profesionalnh uloga i odnosa jasno je pojašnjena važnost i mogućnosti naše profesije u optimiziranju zdravstvene zaštite. Pravilnik kojim se treba regulirati rad, prikupljanje i korištenje te arhiviranje socijalno-medicinske dokumentacije, dodatno usavršavanje, sudjelovanje u provođenju nastave, mentorstvo te obavljanje vježbeničkog staža socijalnih radnika u području zdravstva nije nikada dosad zaživio stoga smatramo nužnim uz Zakon o zdravstvenoj zaštiti i kreirati pripadajući Pravilnik u suradnji s Hrvatskom komorom socijalnih radnika. Hrvatska komora socijalnih radnika, sa svojom Sekcijom socijalnih radnika u zdravstvu, redovito je dosad upozoravala Ministarstvo zdravstva o neravnopravnom položaju naše struke u zakonskim propisima te tražila direktno uključenje u izradu zakonskih prijedloga kao što je ovaj, stoga očekujemo i poziv na aktivno uključenje u izradu zakonskih odredbi o zdravstvenoj zaštiti. Prihvaćanjem gore navedenih prijedloga omogućila bi se primjena standarda rada socijalnih radnika u zdravstvu koji su važan dio cjelovite kvalitetne i učinkovite zdravstvene zaštite, općeprihvaćen u Europskoj uniji. Primljeno na znanje Razmotrit će se stručna opravdanost davanja statusa i drugim zdravstvenim suradnicima kao što su socijalni radnici koji su osposobljeni samostalno provoditi dijagnostičke postupke ili tretmane unutar zdravstvenog sustava
48 Udruga medicinskih sestara i tehničara Hrvatske za neurologiju OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Udruga medicinskih sestara i tehničara Hrvatske za neurologiju podržava zakonsku regulaciju temeljnog obrazovanja medicinskih sestara i tehničara s ciljem da navedeno podrazumijeva prvostupničku razinu obrazovanja. Smatramo kako je neophodno u sustavu zdravstva zakonom definirati i omogućiti priznanje visokoškolskog obrazovanja medicinskih sestara. Konceptom novog Zakona trebalo bi osigurati potreban broj medicinskih sestara na radilištima svih triju razina zdravstvene zaštite te omogućiti specijalizacije sukladno radnim mjestima čime bi se osigurala bolja kvaliteta, izvrsnost te učinkovitost skrbi za zdrave i bolesne pojedince. Svime navedenim, podržavamo stavove udruga medicinskih sestara i tehničara HDMSARIST I UMSTNKH. Udruga medicinskih sestara i tehničara Hrvatske za neurologiju ograđuje se od stava Hrvatske udruge medicinskih sestara i medicinskih tehničara (HUMSMT) iznesenog 28.8. Primljeno na znanje Navedeno je prvenstveno predmet strukovnog zakona odnosno područja Zakona o sestrinstvu.
49 HUZPP OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Zakon o zdravstvenoj zaštiti mora sadržavati bolji status prava pacijenata u zdravstvenom sustavu po učinkovitosti, odnosno djelovanju po pitanju prijava. Primarna zdravstvena zaštita mora ostati izbor liječnika, kojem pacijent daje svoje povjerenje. Treba rasteretiti bolnice dijagnostikom, te usmjeriti istu na dom zdravlja, prvenstveno radiološku dijagnostiku.Time bi se značajno smanjile liste čekanja. Edukaciju liječnika osim na etiku i deontologiju treba usmjeriti i na prava i sigurnost pacijenata, a upravo da bi se smanjile pritužbe na liječnike i drugo medicinsko osoblje, i da bi znali adekvatno postupati u tim situacijama. Potrebna je bolja komunikacija i suradnja svih razina zdravstvene zaštite. Primljeno na znanje Navedeno je predmet područja više zakonskih i podzakonskih propisa koji reguliraju prava pacijenata, prava iz zdravstvenog osiguranja i područja strukovnih zakona.
50 Ustanova za zdravstvenu njegu u kući Dijana Ban OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Podržavamo izradu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te iznesene prijedloge i stavove udruge ZNJUK. S poštovanjem Dijana Ban. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
51 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Zakon o zdravstvenoj zaštiti u području Učinkovitog upravljanja ljudskim potencijalima u zdravstvu za područje primarne zdravstvene zaštite treba specijalizaciju iz obiteljske medicine definirati kao obvezu za sve doktore medicine koji po prvi puta postaju nositelji timova u djelatnosti opće/obiteljske medicine u Republici Hrvatskoj. Specijalizacija obiteljske medicine u pogledu sustava financiranja treba imati istu poziciju kao i sve ostale druge specijalizacije u Republici Hrvatskoj. Za izvođenje kliničke nastave u kliničkim zdravstvenim ustanovama potrebno je urediti integrirane (kumulativne) radne odnose nastavnika i suradnika. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
52 Slavica Đurić OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Obzirom da tijekom rada kao obiteljski liječnik često imam potrebu suradnje i surađujem s psiholozima , mišljenja sam da kliničkim psiholozima / psiholozima treba priznati status zdrvstvenih radnika . Slavica Đurić dr.med. Prihvaćen Prihvaćen.
53 SUZANA ŠUMBERAC ŠARAVANJA OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Novi zakon o zdravstvenoj zaštiti je neophodan. Kao specijalisti medicine rada i sporta u svakodnevnom radu mi je neophodna suradnja s psiholozima. Smatram da je potrebno priznati status zdravstvenog radnika kliničkim psiholozima/ psiholozima zaposlenima u sustavu zdravstva. Suzana Šumberac Šaravanja, dr. med. spec. medicine rada i sporta Prihvaćen Prihvaćen.
54 Andrija Lesar OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Predlažem da se u čl. 27. st. 2. i 3. riječi:"...specijalisti epidemiologije u timu s osobom sa završenim sveučilišnim preddiplomskim ili stručnim studijem sestrinstva ili sanitarnog inženjerstva, odnosno medicinskim tehničarom ili sanitarnim tehničarom..." ZAMIJENITI sa riječima:"...specijalisti epidemiologije u timu s osobom sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem sanitarnog inženjerstva (diplomirani sanitarni inženjer/magistar sanitarnog inženjerstva) ili završenim sveučilišnim preddiplomskim ili stručnim studijem sanitarnog inženjerstva (sanitarni inženjer/prvostupnik sanitarnog inženjerstva) i sa sanitarnim tehničarom s odobrenjem za samostalnim rad..." Objašnjenje: prijedlog je da se u dosadašnji sastav epidemiološkog tima koji se sastoji od 3 člana; specijaliste epidemiologa, sanitarnog inženjera (VŠS) i sanitarnog tehničara (SSS) dopusti mogućnost ugovaranja sa HZZO-om i diplomiranog sanitarnog inženjera, odnosno magistra sanitarnog inženjerstva (VSS) zbog većih kompetencija i osposobljenosti za obavljanje poslova u samostalnom radu, sukladno završenom specijalističkom diplomskom stručnom studiju sanitarnog inženjerstva, odnosno diplomskom studiju sanitarnog inženjerstva, a koje sanitarni inženjer sa završenim sveučilišnim preddiplomskim ili stručnim studijem nema. Glede prijedloga da u tim uđu osobe sa završenim sveučilišnim preddiplomskim ili stručnim studijem sestrinstva, neosporiva je činjenica da one nemaju potrebne kompetencije i nisu osposobljene za obavljanje većine poslova u samostalnom radu iz djelokruga epidemiologije (složeniji poslovi vezani za higijensko-epidemiološke službe, provođenje sustava samokontrole HACCP, sanitarni nadzor, procjena zdravstvene ispravnosti hrane, DDD mjere i sl.) te time niti ne mogu biti dio epidemiološkog tima. Takva se činjenica dokazuje uvidom u plan i program njihvog školovanja i pripravništva. Dakle, u sastavu epidemiološkog tima trebaju ostati 3 osobe sa odobrenjem za samostalnim rad kao i do sada (specijalist epidemiolog, sanitarni inženjer i sanitarni tehničar) uz mogućnost ugovaranja diplomiranog sanitarnog inženjera umjesto sanitarnog inženjera. Andrija Lesar, dipl.sanit.ing. univ. spec. kv. i sig. hrane Primljeno na znanje Smatramo da bi predmetno bilo svrsishodnije i praktičnije definirati posebnim propisima odnosno podzakonskim aktima.
55 Danijel Brkić OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Članak 1. U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13 i 22/14), u članku 9. stavku 2. alineje 1. iza riječi “bolesti“ dodaju se riječi “prevenciju i promicanje zdravlja u okolišnim uvjetima ”. U alineji 2. iza riječi “zdravstvene ekologije” dodaju se riječi: “ prevencija i promicanje zdravlja u okolišnim uvjetima ”, a iza riječi “Zakona” dodaju se riječi: “nadzor nad provođenjem i održavanjem sustava sigurnosti hrane, zaštite zdravlja od štetočina te drugih okolišnih i ekoloških čimbenika stetnih za zdravlje, kao i druge mjere zdravstvene ekologije i promicanja zdravlja u okolišnim uvjetima ”, ostalo isto. Članak 2. U članku 17. stavak 1., točki 1., iz riječi „zdravstvenih“ dodaju se riječi: „okolišnih“ Članak 3. U članku 20. dodaje se novi stavak 2. koji glasi: „ Specifičnu zdravstvenu zaštitu na primarnoj razini provode tim medicine rada, zdravstveni radnik sanitarne profesije, psiholog, a na sekundarnoj razini i na razini državnog zavoda Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu koji provodi dijagnostiku i priznavanje profesionalnih bolesti“. Članak 4. U članku 23. stavak 1. mijenja se i glasi: „Svaka osoba obvezna je svoja prava na zdravstvenu zaštitu koristiti u skladu s odredbama ovoga Zakona te drugim propisima koji uređuju obvezno zdravstveno osiguranje i uputama ovlaštenih zdravstvenih radnika i preuzima osobnu odgovornost za posljedice po svoje zdravlje kada se ne pridržava tih uputa.“ Članak 5. U članku 24. stavak 1. mijenja se i glasi: Zdravstvena djelatnost je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao služba od općeg interesa koju po zdravstvenoj, stručno-medicinskoj doktrini i uz uporabu zdravstvene, medicinske tehnologije obavljaju zdravstveni radnici pri pružanju zdravstvene zaštite, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom i drugim zakonskim propisima. Članak 6. Članak 26. mijenja se i glasi: „Zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća: - praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i predlaganje mjera za zaštitu i unapređenje zdravlja stanovnika, - sprečavanje i otkrivanje bolesti kao i liječenje i rehabilitaciju bolesnika, - preventivnu i specifičnu zdravstvenu zaštitu djece i mladeži, osobito u osnovnim i srednjim školama te visokim učilištima na svom području, - zdravstvenu zaštitu osoba starijih od 65 godina, - zdravstvenu zaštitu žena, - zdravstvenu zaštitu osoba s invaliditetom, - preventivnu zdravstvenu zaštitu rizičnih skupina i ostalih stanovnika u skladu s programima preventivne zdravstvene zaštite i organiziranjem obveznih preventivnih pregleda, - promicanje zdravlja što obuhvaća unaprjeđenje i zaštitu tjelesnog i mentalnog zdravlja u zajednici djelujući na bihevioralne, biološke, okolišne i socijalne rizike za zdravlje, - higijensko-epidemiološku zaštitu, - sprečavanje, otkrivanje i liječenje bolesti zubi i usta s rehabilitacijom, - zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i duševnom razvoju, - patronažne posjete, zdravstvenu njegu u kući bolesnika, - medicinu rada, - hitnu medicinu, - palijativnu skrb, - izvanbolničko liječenje mentalnih bolesti i poremećaja uključujući ovisnosti, - opskrbu i izradu lijekova te opskrbu medicinskim proizvodima, - sanitetski prijevoz, - telemedicinu, - zdravstvenu ekologiju, - zaštitu zdravlja - te drugu potrebnu zdravstvenu zaštitu. Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: - opće/obiteljske medicine, - zdravstvene zaštite predškolske djece, - preventivno-odgojnih i specifičnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata, - javnog zdravstva, - zdravstvene zaštite žena, - dentalne zdravstvene zaštite - higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite, - medicine rada, - promicanje i zaštita zdravlja u okolišnim uvjetima, - izvanbolničko liječenje mentalnih bolesti i poremećaja uključujući ovisnosti, - patronažne zdravstvene zaštite, - zdravstvene njege u kući bolesnika - hitne medicine, - sanitetskog prijevoza, - palijativne skrbi, - ljekarništva, - medicinsko- laboratorijske dijagnostike, - radiološke dijagnostike i nuklearne medicine - telemedicine, - zdravstvene ekologije, - i druge djelatnosti utvrđene posebnim propisima u funkciji obavljanja osnovne djelatnosti zdravstvene zaštite. OBRAZLOŽENJE: Predlaže se u člancima 1., 2., 3., 4. 5. izmjene i dopune navedenih odredbi Zakona radi usklađivanja i jasnog definiranja predmetnih pojmova i instituta sukladno Zakonu o djelatnostima u zdravstvu i načela koja proizlaze iz obavljanja predmetnih djelatnosti te standarda profesija koje obavljaju predmetne djelatnosti u sustavu zdravstvene zaštite i zaštite zdravlja. Poglavito je bitno kod utvrđivanja zdravstvene zaštite i djelatnosti kroz koje se ista pruža, jasno navesti što podrazumijeva i na što se odnose djelatnosti, a temeljem važećih zakonskih akata, pa je slijedom toga u članku 6., isto i predloženo. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
56 Danijel Brkić OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Potrebno je izmijeniti u članku 27. stavak 2. i 3. mijenjaju se i glase: „Poslove u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini obavljaju doktori medicine, specijalisti obiteljske (opće) medicine, specijalisti pedijatrije, specijalisti ginekologije, specijalisti medicine rada, specijalisti medicine rada i sporta i specijalisti školske i adolescentne medicine u timu s medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom i prvostupnikom radne terapije, specijalisti hitne medicine u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom sa završenom edukacijom sukladno standardima iz hitne medicine, doktor medicine sa završenom edukacijom sukladno standardima iz hitne medicine u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom sa završenom edukacijom sukladno standardima hitne medicine, dvije medicinske sestre-medicinska tehničara sa završenom edukacijom sukladno standardima iz hitne medicine, doktori dentalne medicine u timu s najmanje dentalnim asistentom, odnosno medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, stručnjak/specijalist epidemiologije u timu s osobom sa završenim sveučilišnim i stručnim diplomskim i preddiplomskim ili stručnim studijem sestrinstva ili sanitarnog inženjerstva, odnosno medicinskim tehničarom ili sanitarnim tehničarom, magistar/diplomirani sanitarni inženjer u timu s osobom sa završenim sveučilišnim preddiplomskim ili stručnim studijem sanitarnog inženjerstva, odnosno sanitarnim tehničarom, stručnjak/specijalist zdravstvene ekologije i ili sveučilišni diplomski studij sanitarnog inženjerstva u timu s osobom sa završenim sveučilišnim preddiplomskim ili stručnim studijem sanitarnog inženjerstva, odnosno sanitarnim tehničarom, stručnjak/specijalist javnog zdravstva u timu u timu s osobom sa završenim sveučilišnim diplomskim i preddiplomskim ili stručnim studijem sanitarnog inženjerstva, odnosno sanitarnim tehničarom, specijalisti medicinske biokemije, odnosno osobe sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem medicinske biokemije u timu s osobom sa završenim sveučilišnim preddiplomskim ili stručnim studijem medicinsko-laboratorijske dijagnostike, odnosno medicinsko -laboratorijskim tehničarom, specijalisti radiologije u timu sa radiološkim tehnolozima, magistri farmacije u timu s farmaceutskim tehničarom, primalje u timu s primaljom- asistentom te patronažne sestre, djelatnost promicanja i zaštite zdravlja obavljaju stručnjaci epidemiologije, javnog zdravlja, zdravstvene ekologije, sanitarne djelatnosti ili školske i adolescentne medicine u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, odnosno u timu s osobom sa završenim sveučilišnim preddiplomskim ili stručnim studijem sanitarnog inženjerstva, odnosno sanitarnim tehničarom, zaštitu mentalnog zdravlja u okviru promicanja zdravlja mogu obavljati i specijalisti psihijatrije, a izvanbolničko liječenje mentalnih bolesti i poremećaja uključujući ovisnosti obavljaju specijalisti psihijatrije i prvostupnik radne terapije u timu s najmanje medicinskom sestrom- medicinskim tehničarom, dok pružanje palijativne skrbi obavljaju doktor specijalist s posebnom izobrazbom iz palijativne skrbi, medicinska sestra opće njege s posebnom izobrazbom iz palijativne skrbi, prvostupnik sestrinstva s posebnom izobrazbom iz palijativne skrbi, prvostupnik fizioterapije s posebnom izobrazbom iz palijativne skrbi, te po potrebi magistar psihologije s posebnom edukacijom za pristup pacijentu na palijativnoj skrbi, i magistar socijalnog rada s posebnom edukacijom za pristup pacijentu na palijativnoj skrbi. U promicanju zdravlja i provođenju pojedinačnih mjera zdravstvene zaštite u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini, a posebno palijativnoj skrbi, zdravstvenoj zaštiti radnika, djece predškolske i školske dobi, osoba starijih od 65 godina mogu sudjelovati i psiholog, logoped i socijalni radnik i prvostupnik radne terapije, odnosno drugi stručnjaci, suradnici i volonteri za pojedina specifična pitanja te zaštite.“. OBRAZLOŽENJE: Potrebno je točno i nedvosmisleno definirati timove zdravstvenih radnika u obavljanju zdravstvene djelatnosti na primarnoj razini u skladu s već postavljenim standardima obrazovanja, kompetencija te potreba poslova i razine kompleksnosti utvrđenih kriterija u obavljanju navedenih djelatnosti, a sve sukladno već postavljenim normativima i mjerilima obavljanja predmetnih djelatnosti od stane predloženih profesija. Podredno držim da bi predmetno bilo svrsishodnije i praktičnije definirati posebnim propisima odnosno podzakonskim aktima, obzirom da se u istom radi o elementima koji su promjenjivi sukladno svakodnevnim potrebama u provedbi sustava zdravstvene zaštite te tržišta rada. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća u smislu da bi predmetno bilo svrsishodnije i praktičnije definirati posebnim propisima odnosno podzakonskim aktima.
57 Slavko Matozan OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Iako nisam iz medicinske struke, ja svakako podržavam inicijativu dr. Dejanovića da se prizna status zdravstvenih radnika kliničkim psiholozima/ psiholozima u zdravstvu jer u svakom slučaju čine jednu cjelinu u liječenju oboljelih osoba, i mislim da je njihov doprinos nemjerljiv, te da trebaju biti dio zdravstvenog sustava. Prihvaćen Prihvaćen.
58 HRVATSKA KOMORA MEDICINSKIH BIOKEMIČARA OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI HKMB pozdravlja svaku reorganizaciju sustava zdravstvene zaštite koja će uroditi kvalitetom u svim zacrtanim segmentima: učinkovitijom primarnom zdravstvenom zaštitom i boljom prevencijom bolesti, kvalitetnijom bolničkom i palijativnom skrbi i dr. U ovom trenutku je na razini primarne zdravstvene zaštite broj ugovorenih medicinsko-biokemijskih laboratorija u statusu koncesije dvostruko veći od ukupnog broja laboratorija koji obnašaju djelatnost primarne zdravstvene zaštite u okviru domova zdravlja i općih bolnica. Obzirom da je HKMB obvezna štititi prava i zastupati interese medicinskih biokemičara, unaprijediti medicinsko-biokemijsku djelatnost odnosno medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku te se brinuti o ugledu medicinskih biokemičara i o pravilnom obavljanju medicinsko-biokemijskog zvanja, HKMB pozdravlja uvođenje preciznije regulative oko postupka davanja koncesije za obavljanje javne zdravstvene službe. Budući da su koncesije dodjeljivane prije gotovo destetak godina i u ovom je segmentu značajno jasnije definiranje situacija koje su se s vremenom i u segmentu medicinsko-biokemijskih laboratorija pokazale kao nedovoljno funkcionalne (definiranje prava i obaveza pri prestanku rada temeljem koncesije, sudbina koncesije trenutkom ispunjenja uvjeta za mirovinu i sl). Primljeno na znanje Tijekom izrade Nacrta prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti odustalo se od modela davanja koncesije za obavljanje javne zdravstvene službe te se predlaže uvođenje modela obavljanja privatne prakse u ordinaciji. Definiranjem privatne prakse u ordinaciji, bez koncesije tj. bez vremenskog ograničenja na koji se daje koncesija osigurava se trajniji i sigurniji oblik pravnog statusa nositeljima djelatnosti.
59 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Izmijeniti članak 159. Zakona o zz, u smislu, da se dobna granica za prestanak privatne prakse po sili zakona, za one, koji obavljaju djelatnost u statusu koncesionara i/ili za potrebe HZZO-a prema ugovoru za ljekarne ili spec. konzilijarnu djelatnost produži sa 65 na 70 godina života. OBRAZLOŽENJE: Umjesto imperativne norme prestanka privatne prakse u Mreži po sili zakona, kad navrše 65 g života i 20 g staža osiguranja, mogućnost normirati u kondicionalu, tj. može, tj. dati ministru, a pravno bi bilo ispravnije dati koncedentu diskreciono pravo ocjene prema kome, tj. kojem koncesionaru, zavisno gdje obavlja djelatnost, postupiti u duhu i smislu intencije Zakona. Ako normu stavka 4. dovedemo u svezu s normom stavka 5. istog članka, tj. da rješenje o obavljanju privatne prakse donosi ministar, trebalo bi ugraditi odredbu na prijedlog koncedenta, onda je pristup tom problemu, prema prijedlogu Udruge logičan. Time ministar zdravstva provodi politiku osiguranja dovoljnog broja zdravstvenih radnika u Mreži, ali i politiku zapošljavanja, tj. osiguranja mogućih mjesta u Mreži mlađim nezaposlenim zdravstvenim radnicima određene struke. Sadašnja praksa potvrđuje apsurdnost opisanog stanja, jer ministar ne donosi rješenje, a morao bi, jer je norma imperativne prirode i još k tome poziva se na autoritet Zakona „po sili zakona“. Sve opisano dešava se u vremenu i na ovom prostoru kada svaki dan uvjeravamo sebe i javnost da u RH nedostaje x liječnika, a u primarnoj razini zz najmanje cca 30 % ili 705 liječnika opće/obiteljske medicine, da bi standard broja osiguranika i broja liječnika na 100.000 stanovnika sveli na europski prosjek. Veći broj timova liječnika o/om uvjetovao bi preraspodjelu broja osiguranika/tim, sa 1700 na 1350. U tom slučaju i to je uvjet, primarna razina zz mogla bi preuzeti na sebe dio poslova sekundarne razine, rasteretiti sekundarnu razinu i izvanbolničku SKZZ učiniti 5 – 8 puta jeftinijom (iskustvo iz V.Britanije, da liječenje od jedne te iste dijagnoze u bolnici košta 8 x više od liječenja u izvanbolničkoj djelatnosti – prosjek 32 Lstg/slučaj – podatak od prije 20-ak godina, cijena je vjerojatno puno veća, ali je omjer ostao isti). Što se dešava u praksi? Zbog evidentnog nedostatka liječnika, naročito u primarnoj razini zz, Država – čitaj zdravstvena politika donosi rješenja o prestanku privatne prakse po sili zakona, osiguranike na skrbi dotičnog privatnika „kanalizira“ u DZ, a isti DZ zasniva radni odnos sa bivšim privatnikom koji je tada u statusu korisnika starosne mirovine, koristeći ovlasti iz članka 99. Zakona o MO, da bi nastavio rad u DZ do ½ PRV. Time se još više reproduciraju veći troškovi provođenja zz, ako se provode posredstvom DZ u odnosu na koncesionarstvo. Time se ne obavlja reforma primarne razine zz, već suprotno tome, jačaju subjekti koji reproduciraju veće troškove ?? Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Djelomično prihvaćen Prihvaća se u dijelu omogućavanja produljenja rada do navršenih 70 godina života.
60 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Izmijeniti članak 151. stavak 2. Zakona o o zz u smislu, da se tekst, koji upućuje da cijene za privatnu praksu utvrđuje nadležna komora, zamijeni sa udruga poslodavaca koje je nositelj djelatnosti član. OBRAZLOŽENJE: Citirani članak 151. stavak 2. Zakona o zz glasi: „Cijenu zdravstvenih usluga za poslove privatne prakse u kojima nije ugovorni zdravstveni radnik, utvrđuje nadležna komora“. Komore su tip asocijacije „slobodno“ udruženih građana radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna i druga uvjerenja i ciljeve. Prava i obveze člana konzumiraju članovi/građani, bez da tangiraju/imaju utjecaj na vlasnička prava svakog pojedinca člana. Suprotno tome, svi zaposleni, ali i njihovi poslodavci radi zaštite svojih gospodarskih i socijalnih interesa imaju pravo osnivati svoje udruge – udruga radnika = sindikat, a poslodavaca = udruga poslodavaca, kako to propisuje članak 59. Ustava RH. Kako radnici, tako i poslodavci udružuju se u sindikat/udrugu poslodavaca radi zaštite svog vlasničkog/gospodarskog interesa. O vlasničkom interesu radnika/poslodavaca mogu odlučivati samo oni u okviru svoje asocijacije na koju su prenijeli dio svog vlasničkog prava, koje je imanentno/suvereno/pojedinac – fizička i/ili pravna osoba. Osnovno vlasničko pravo poslodavca je utvrditi cijene za usluge/proizvode s kojima nastupa na tržištu. Takve odluke donosi poslodavac poduzetnik ili njegovi predstavnici istog ranga/statusa. Pri donošenju Zakona o zz 1993.g. predlagatelj Zakona a to je MZ posredstvom Vlade RH, kao i zakonodavac, linijom manjeg otpora utvrđivanje cijena za privatnika prenijelo je u nadležnost komora. Komore, čije je članstvo pretežno u statusu javnog službenika, stavljeno je u pravnu poziciju da odlučuje o imanentnom pravu kolega koji su u statusu poslodavca/poduzetnika. To je pravno inkompatibilno. Time je naručeno jedno od ustavnih načela iz članka 48. Ustava RH – jamči se pravo vlasništva - . U praksi se konzumira drugo načelo „vlasništvo obvezuje“, pa pojedinac privatnik ili pravna osoba dolaze u pravno/faktičnu poziciju nemogućnosti izvršenja obveze, jer mu je suspendirano njegovo pravo vlasništva, da bi npr. slobodnim formiranjem cijena usluga prema uvjetima tržišta mogao „pokriti“ nametnute obveze. Time je narušeno ili se kontinuirano narušava u privatnom zdravstvu, naročito za koncesionare načelo „međuzavisnosti troškova i prihoda“. S obzirom da u praksi od puno godina prije od zdravstvenih komora egzistira Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, osnovana 1978.godine, logično je da se u Zakon ugradi odredba, da cijene usluga za privatnog subjekta utvrđuje udruga poslodavaca, koje je privatnik član (prejudicira se mogućnost osnivanja i drugih, sličnih udruga, zavisno koliko i kako će RH provesti decentralizaciju, kako to upućuje primjena članka 135. Ustava RH). Rezime: Utvrđivanje cijena usluga privatnika, imanentno je njegovo vlasničko pravo, ali i obveza utvrditi unaprijed cijenu i istu objaviti, da bi se zaštitili svi korisnici. Pri donošenju cijena privatnik odlučuje sam o cijenama ili njegova udruga, osoba istog statusa, na koju je on pravilima udruge prenio tu ovlast. O tom/takvom imanentnom vlasničkom pravu, kao i o drugim vlasničkim obvezama privatnika, ne može odlučivati nevlasnik, kao npr. član komore, službenik/zaposlenik kod poslodavca pa i kod privatnika o čijem se vlasničkom pravu odlučuje. Kada je Udruga postavila pitanje ustavnosti takve odredbe Zakona iz 1993. g., istovremeno je postavila pitanje ustavnosti odredbi svog Statuta očekujući da će Ustavni sud ukinuti odredbe Statuta koje su bile u koliziji s odredbom Zakona koji je tu ovlast dao u nadležnost komorama. Ustavni sud je odbio raspravu o ustavnosti Statuta obrazlažući da udruge mogu za svoje članove propisivati takve odredbe. Ustavni sud je linijom manjeg otpora, ne i prvi put ostavio netaknute odredbe Zakona o zz koji Udruga ponovno osporava, slijedeći odredbe članka 48. Ustava RH. Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Nije prihvaćen Utvrđivanje cijene usluga za privatne prakse dano je u nadležnost komorama i strukovnim zakonima.
61 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Izmijenjati članak 150. Zakona o zz prema kojem privatnu praksu može obavljati samo nositelj djelatnosti, ne i sa kolegom iste struke? OBRAZLOŽENJE: Predlažemo izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti, NN, 150/08.....i 82/13. u smislu, da se u članku 150. stavak 4. 5. i 6. brišu. Citirane odredbe koje predlažemo za brisanje stavka 4. članka 150. Zakona i stavka 5. i 6. Zakona, koji je dopunjen člankom 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zz, NN, 82/13., u smislu – citat: Članak 150. stavak 4. Zakona: „ (4)Zdravstveni radnici iz članka 145. ovoga Zakona mogu obavljati privatnu praksu u timu s jednim ili više zdravstvenih radnika srednje stručne spreme ili prvostupnika.“ i stavka 5. i 6. istog Zakona, koji je dopunjen člankom 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona, NN, 82/13., koji glase: (5)Iznimno od stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnici iz članaka 145. i 147. ovoga Zakona koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u mreži javne zdravstvene službe i izvan mreže javne zdravstvene službe, a pružaju zdravstvene usluge u turizmu, sukladno posebnim propisima, mogu zaposliti još jednu osobu iste struke za obavljanje zdravstvenih usluga u turizmu. (6)Zdravstveni radnici iz članaka 145. i 147. ovoga Zakona koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u mreži javne zdravstvene službe, a pružaju zdravstvene usluge u turizmu mogu zdravstvene usluge u turizmu pružati samo izvan punog radnog vremena ugovorenog sa Zavodom «. O b r a z l o ž e n j e: Iz citirane norme zaključuje se, da zdravstveni radnik, npr. VSS iz članka 145. Zakona , bez obzira da li obavlja djelatnost u Mreži ili izvan Mreže JZS, samo ako radi i u području turizma, može zaposliti još jednog radnika iste struke?? Kako će ZRPP sklopiti ugovor o radu za svoju zamjenu – bolovanje, graviditet, porodiljni i ...? Radni odnos, zasnovan po navedenom osnovu je radni odnos, nije zasnovan zbog turizma? Da li se takvo ograničenje uklapa u slobode poduzetništva i slobode poslodavstva? Da li se time osnivaču ograničava njegovo pravo izbora statusa subjekta za obavljanje djelatnosti, jer prema opisanom, samo zdravstvene ustanove i TD mogu imati više zaposlenih osoba VS ili VŠ/SSS (u primarnoj razini zz, Zakonom u primjeni od 01. 01. 2009.g. dana je mogućnost obavljanja djelatnosti iz članka 26. i u statusu ustanove za zdravstvenu skrb, što je inače, bilo samo ekskluzivno pravo DZ čiji je osnivač JPRS, s tim, da se je i prije ljekarnička djelatnost mogla obavljati u sastavu ustanove)? Postavlja se pitanje, da li je to potrebno? Što se time želi postići? Privatnik, kao što Naslov zna, posluje u poreznom/statusnom smislu kao obrtnik. Zakon o obrtu ne ograničava pravo obrtniku zaposliti x radnika iste struke koju posjeduje nositelj, istog ili različitog stupnja stručne spreme. I obrtnik ima alternativu osnivanja trgovačkog društva (pravna osoba). Na njemu je izbor, poslovati u statusu fizičke osobe, obveznika plaćanja poreza iz dohotka ili pravne osobe, obveznika plaćanja poreza iz dobiti. To pravo ima i zdravstveni radnik iz članka 145. i 147. Zakona! Postavlja se pitanje, kako provesti tu normu – propisano ograničenje, u slučaju osnivanja privatne prakse ljekarničke djelatnosti i medicinsko-biokemijske djelatnosti. Poznata je činjenica, da se te djelatnosti danas obavljaju sa većim brojem zaposlenih mag.pharm ili nositelja djelatnosti/osoba VSS iste struke/zanimanja, prema članku 145. Zakona (pravilo je, da ljekarna posluje sa 2, 3 ili više mag.pharm., s obzirom na smjenski rad. Ljekarne u zakupu ostvarile su status udruživanjem više farmaceuta, bivših službenika gradske ljekarne/DZ u grupnu praksu za nastavak obavljanja djelatnosti – ugovori o udruživanju deponirani su u arhivi Naslova. Isto važi i za MBL u zakupu). Postavlja se pitanje, kako će m.s., koja obavlja privatnu praksu kućne njege, moći obavljati kućnu njegu, pa i fizikalnu terapiju samo s jednom m.s., jer se ograničenje, kako je opisano za dr. med., farmaceute i dr. med. dent., zdravstvene radnike VSS, temeljem članka 147. Zakona odnosi i na m.s., kao i na druge zdravstvene radnike SSS i VŠS? Uglavnom, nepotrebno, suprotno svim slobodama i načelu jednakosti, što u bivšem vremenu, Ustavni sud RH nije akceptirao, jer je koketirao s aktualnom vlašću. U novom vremenu, vremenu primjene sloboda i standarda EU-a, uz ocjenu EU komisije ili EU suda pravde, to više neće moći biti! Nezavisno od rečenog, prvenstveno se postavlja pitanje oportuniteta i logike? Povijesno gledano, ograničenje rada zdravstvenog radnika privatne prakse (ZRPP)računajući od 1993.g., godine donošenja prvog Zakona o zz mijenjalo se, zavisno o činjenici tko je bio ministar zdravlja. Namjeru ograničenja, prema modelu ministra dr. Ostojića, imao je i ministar dr. Hebrang, no, odustao je nakon intervencije/obrazloženje nelogičnosti, nepotrebnosti i neustavnosti od strane Udruge. U drugom mandatu dr. Hebranga, ponovno je ozakonjeno ograničenje, a motiv je bio dano je pravo specijalistima u rangu prof., docenta i obavljati privatnu praksu u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je ostvario svojstvo zaposlene osobe. Pod pritiskom liječnika specijalista, imputirajući nejednakost, vraćena je sloboda zapošljavanja privatniku, prema uvjetima poslovanja. Tu slobodu ograničio je ministar dr. Ostojić, na način kako je opisano u zakonskoj normi, za koju se predlaže brisanje. ZAKLJUČAK: Predlaže se usvojiti prijedlog za brisanje stavka 4., 5. i 6. članka 150. Zakona o zz, tako da bi cjeloviti tekst Zakona glasio: „(1)Zdravstveni radnici iz članka 145. ovoga Zakona mogu imati samo jednu ordinaciju, ljekarnu ili medicinsko-biokemijski laboratorij, a zdravstveni radnici iz članka 147. ovoga Zakona samo jednu privatnu praksu u svojoj struci. (2)Zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka obavljaju poslove privatne prakse osobno. (3)U istoj ordinaciji, ljekarni, odnosno medicinsko-biokemijskom laboratoriju mogu obavljati privatnu praksu dva tima zdravstvenih radnika iste struke u smjenskom radu.“ Minimalni broj zdravstvenih radnika na radu kod ZRPP propisan je člankom 29. Zakona o zz i Pravilnikom, kojeg donosi ministar, temeljem ovlasti iz članka 148. stavak 5. istog Zakona. Zdravstveni radnik privatne prakse je poduzetnik, tj. osoba koja sredstvima rada u vlasništvu građana obavlja registriranu djelatnost na tržištu, na kojem stječe gospodarske koristi – dobit ili dohodak, te je obveznik plaćanja poreza. On je upućen na tržište i stječe prihode kako je propisano člankom 151. Zakona – 7 osnova stjecanja, propisano npr. za koncesionara, a jedan od nabrojenih je i prihod od HZZO-a. Ograničavati slobodu zapošljavanja ZRPP je neustavno. Da li će ZRPP obavljati djelatnost u ordinaciji ili u ustanovi, pa i primarne razine zz, stvar je ocjene ZR VSS, pa i ZRPP (od 01. 01. 2009.g. zdravstveni radnik VSS ima mogućnost osnovati ustanovu primarne razine zz, pandan DZ, što do 31.12.2008.g. nije mogao =izjednačenje mogućnosti sa zemljama EU-a – više ZR VSS osnuju svoju malu ustanovu). Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Primljeno na znanje Potrebno je razmotriti mogućnost dodatnog zapošljavanja u privatnoj praksi radi omogućavanja nesmetanog i kvalitetnog pružanja zdravstvenih usluga u situacijama povećane potrebe za zdravstvenim uslugama (povećane potrebe vezane uz povećanje broja korisnika kod velikih sezonskih migracija), zamjene za vrijeme godišnjih odmora i u sličnim situacijama.
62 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Izmijeniti, u smislu brisanja, odredbe članaka 125.b do 125 e. Zakona o zz, jer se intencije primjene mogu konzumirati primjenom članka 61. i 62., te članka 229. ZOR-a, koji propisuje odredbe o dopunskom radnom odnosu i sankcije ako se zasnuje radni odnos bez suglasnosti poslodavca. OBRAZLOŽENJE: S obzirom na činjenicu da je od 8.mj. 2014.g. u primjeni novi Zakon o radu, koji je u sustav radnih odnosa, pored rada temeljem ugovora o radu na određeno/neodređeno vrijeme s punim/nepunim radnim vremenom, uz iznimku i primjene rada temeljem ugovora o djelu, kao institutom obveznog prava, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 8. ZOR-a, ZOR je člankom 61. i 62. ozakonio mogućnost sklapanja ugovora o radu u dopunskom radnom odnosu do 8 sati tjedno, a najviše do 180 sati/godinu rada za drugog poslodavca, uz pisanu suglasnost svog poslodavca. Člankom 229. istog ZOR-a propisana je rigorozna sankcija – novčana kazna za onog poslodavca koji je sklopio ugovor o dopunskom radu sa radnikom drugog poslodavca, bez pisane suglasnosti tog poslodavca (novčana kazna od 61.000,00 – 100.000,00 kn za prekršaj poslodavca pravnu osobu) Rezimirajući rečeno, s obzirom da ZOR propisuje mogućnost sklapanja dopunskog radnog odnosa i s obzirom da se za takav pravni odnos traži pisana suglasnost poslodavca, automatizmom, propisane norme od članka 125 b – 125 e Zakona o zz koje reguliraju takav rad, postale su suvišne. U svezi s rečenim, postaju suvišni i članci 206. a – 206 d. istog Zakona. Predložena intervencija u Zakonu o zz ima logiku i nadovezuje se na inicijativu u Državi, da se sve inspekcijske službe objedine u jednoj, sa statusom državnog zavoda ili…., kao što je to egzistiralo u praksi prije 10-ak godina. S obzirom da ova materija ulazi u sferu radnih odnosa, logično je da inspekcijski nadzor nad provođenjem ZOR-a obavljaju inspektori rada, ne npr. zdravstveni inspektori, koji su u pravilu radnici zdravstvenog profila. Predloženo ima svoju svrhu, jer se u praksi reproduciraju nakaradno postupanje inspektora zdravstvenih radnika, bez stečenog znanja iz sfere radnih odnosa i svih društveno- pravnih odnosa koji proizlaze iz primjene pozitivnih zakonskih propisa. Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
63 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Dopuniti članak 121. Zakona o zz, u smislu da se naglasi, da TD za zdravstvenu djelatnost ima status javnog trgovačkog društva (JTD), jer na to s izrijekom upućuje primjena članka 69. stavak 3. i članka 75.stavak 2. Zakona o ustanovama, čime će se izbjeći voluntarizam kod osnivanja, da se TD za zdravstvenu djelatnost osniva kao d.o.o. OBRAZLOŽENJE: Predlaže se dopuniti stavak 3. članka 121. Zakona tako, da se točka na kraju rečenice zamjenjuje zarezom i nastavno utvrđuje tekst: „kao javno trgovačko društvo (JTD)“. Na taj način izbjeći će se praksa osnivanja TD kao d.o.o., kao društvo kapitala, zamjenjujući ga kao društvo osoba, pa umjesto da društvo odgovara za obveze društva do 20.000,00 kn, odgovarati će osnivači i svojom posebnom imovinom. Na taj način TD za zdravstvenu djelatnost glede odgovornosti izjednačiti će se sa odgovornošću koja je propisana za osnivača ZU u vlasništvu države/županije ali i osnivača fizičke/pravne domaće ili strane osobe (solidarna i neograničena odgovornost). Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Nije prihvaćen Prijedlog novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao ni odredbe važećeg Zakona ne propisuju izrijekom koji oblik trgovačkog društva je osnivač obvezan osnovati. U dosadašnjoj praktičnoj primjeni predmetne zakonske odredbe nisu se pokazale kao izvor problema u pogledu odgovornosti osnivača za obveze trgovačkog društva.
64 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 8. Izmijeniti članak 120. Zakona o zz, u smislu, da se tekst, „odnosno izjave“ o osnivanju trgovačkog društva , što se odnosi na osnivanje trgovačkog društva briše iz razloga što se prema Zakonu o ustanovama trgovačko društvo za zdravstvenu djelatnost može osnovati samo kao javno trgovačko društvo (JTD). OBRAZLOŽENJE: Naime, ova tvrdnja proizlazi iz primjene članka 69. Zakona o ustanovama, koji propisuje da se ustanova može pretvoriti u trgovačko društvo ili pripojiti trgovačkom društvu, sve prema volji i odluci osnivača. Dalje, isti članak Zakona o ustanovama propisuje da se na statusne promjene iz citiranog članka Zakona primjenjuju na odgovarajući način propisi o statusnim promjenama javnog trgovačkog društva. Identično, indirektno na pravi oblik trgovačkog društva za zdravstvenu djelatnost upućuje i članak 75. istog Zakona o ustanovama, koji propisuje da se na upis ustanova u sudski registar, na odgovarajući način primjenjuju propisi kojima se uređuje upis u sudski registar javnog trgovačkog društva (JTD). Člankom 68. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da je JTD trgovačko društvo u koje se udružuju 2 ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno, solidarno cijelom svojom imovinom. Ovo je logično, jer se na taj način i TD za zdravstvenu djelatnost glede odgovornosti izjednačuje sa ustanovom iste djelatnosti, za koju je člankom 59. Zakona o ustanovama propisano da za obveze ustanove odgovaraju osnivači na isti način, kako je naprijed citirano za javno trgovačko društvo. Pravni subjekti koji su osnovani kao društvo osoba (npr. JTD, d.d. i…) imaju na tržištu, prema kupcima, dobavljačima i svim drugim subjektima koji ulaze u poslovni odnos, veću sigurnost i jamstvo za izvršenje njihovih obveza u odnosu na društvo kapitala, kao npr. TD d.o.o., koje za obveze odgovara npr. imovinom do 20.000,00 kn. Za zdravstvene ustanove je pitanje odgovornosti jasno, zbog primjene citiranog članka 59. Zakona o ustanovama. No, na privatne zdravstvene ustanove, pitanje odgovornosti nije vezano za primjenu članka 59. Zakona o ustanovama, već članka 68. Zakona o trgovačkim društvima, na čiju primjenu upućuje primjena članka 1. stavak 3. Zakona o ustanovama, koji propisuje da se na ustanove koje su osnovane za djelatnosti iz stavka 2. (među nabrojenima i zdravstvo) radi stjecanja dobiti, na odgovarajući način primjenjuju propisi o trgovačkim društvima (kojim, odgovor je dao članak 69. i 75. Zakona o ustanovama). Rezimirajući rečeno, TD za zdravstvenu djelatnost ne može se osnovati temeljem izjave nego društvenog ugovora i to kao JTD. Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Nije prihvaćen Zakon o zdravstvenoj zaštiti ne propisuje izrijekom koji oblik trgovačkog društva je osnivač obvezan osnovati.
65 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 7. Izmijeniti članak 84. Zakona o zz, u smislu, da se brišu odredbe da poliklinika mora imati najmanje 2 ordinacije i da osnivač mora osigurati rad u poliklinici, najmanje 1 specijalistu za svaku registriranu djelatnost na neodređeno vrijeme. OBRAZLOŽENJE: Predlažemo izmijeniti članak 84. Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se briše stavak 3., 4. i 5. Sadašnji tekst Zakona glasi: „Članak 84. Poliklinika jest zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita, dijagnostika i medicinska rehabilitacija, osim bolničkog liječenja. Poliklinika ovisno o djelatnostima za koje se osniva može osigurati uvjete za dnevnu bolnicu. Poliklinika mora obavljati djelatnost najmanje u dvije ordinacije različitih ili istih specijalističkih ili užih specijalističkih djelatnosti, odnosno u jednoj ordinaciji specijalističke, odnosno uže specijalističke djelatnosti i laboratoriju. Poliklinika mora za svaku svoju djelatnost zapošljavati u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje jednog doktora medicine, odnosno stomatologije specijalista odgovarajuće grane specijalnosti, ovisno o djelatnostima poliklinike. Ako poliklinika ima medicinsko-biokemijski laboratorij mora zapošljavati u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje jednog doktora medicine i jednog magistra medicinske biokemije specijalista.“ Bez stavka 3., 4. i 5. članak 84. Zakona glasio bi: „Članak 84. Poliklinika jest zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita, dijagnostika i medicinska rehabilitacija, osim bolničkog liječenja. Poliklinika ovisno o djelatnostima za koje se osniva može osigurati uvjete za dnevnu bolnicu.“ Obrazloženje: Do 01. 07. o.g. nismo postavljali pitanje nejednakosti u propisanim uvjetima rada subjekata zdravstva, sada, postavljamo to pitanje. Naime: 1. Za rad ljekarničke ustanove Zakonom nije propisan uvjet rada osoba/struke, kako je to propisano za ustanovu pod 7, 2. Za trgovačko društvo za zdravstvenu djelatnost, također Zakonom nije propisan uvjet, kako je navedeno za ustanovu pod 7, dapače, s izrijekom je propisano da TD ne mora imati u radnom odnosu zdravstvene radnike, 3. Za ustanovu za zdravstvenu skrb, također Zakonom nije propisan uvjet, kako je navedeno za ustanovu pod 7, 4. Za ustanovu za palijativnu skrb, Zakonom nije propisan uvjet, kako je navedeno za ustanovu pod 7, 5. Za lječilište, Zakonom nije propisan uvjet, kako je navedeno za ustanovu pod 7, 6. Za ustanovu za zdravstvenu njegu, Zakonom nije propisan uvjet kako je navedeno za ustanovu pod 7, 7. Za polikliniku, člankom 84. Zakona o zz propisan je uvjet imati najmanje 2 ordinacije različitih specijalističkih/užih specijalističkih djelatnosti, u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje 1 specijalistu/registrirana djelatnost i najmanje 1 dr. med. i 1 mag. med. biokemije specijalistu, ako se poliklinika osniva i za medicinsko-biokemijsku djelatnost? Za sve zdravstvene subjekte, koje može osnovati domaća, strana pravna/fizička osoba iz članka 44. Zakona o zz propisani su jedinstveni uvjeti, koje podzakonskim aktom utvrđuje ministar zdravlja, kako je to propisano člankom 50. stavak 3. istog Zakona (prostor, oprema i zdravstveni radnici). Zbog toga je nepotrebno, a i neustavno utvrditi posebne uvjete za polikliniku, različite od ostalih, kako je navedeno od 1 – 6, čime se osnivače tih ustanova dovodi u položaj nejednakosti glede primjene Zakona, što članka 14. Ustava RH sankcionira kao neustavno jer se povređuje načelo jednakosti svih u istom pravnom položaju („Svi su pred zakonom jednaki“). Kao što je rečeno, sadašnja norma Zakona reproducira n e j e d n a k o s t osnivača poliklinika u odnosu na privatne osnivače drugih zdravstvenih ustanova, što je suprotno i Zakonu o sprečavanju diskriminacije (nejednakost jednoga u odnosu na drugoga u istoj pravnoj situaciji). Glede zapošljavanja radnika svakog subjekta, pa tako i zdravstvenog, primjenjuju se pravna pravila iz Zakona o radu – ro na neodređeno vrijeme/određeno vrijeme, s PRV/NPRV i kombinacije, zavisno od potrebe rada/tražnje, prilagođavajući opseg rada i troškove, zakonu ponude i potražnje, a sve prema načelu „međuzavisnosti troškova i prihoda“. Država, županija, grad, općina i..., kada osniva subjekt, npr. zdravstva, osniva ga prema trajnim društvenim potrebama prema Mreži javne zdravstvene službe, bez obzira na troškove. U svojim proračunima, Država i JPRS/JLS osiguravaju sredstva za funkcioniranje takve zdravstvene zaštite (npr.švedski gradovi/općine u svojim proračunima osiguravaju i do 50 % sredstava za zz). Privatne zdravstvene ustanove, pa tako i poliklinike ulaze u kategoriju profitnih subjekata, prema članku 1. stavak 3. Zakona o ustanovama, članku 2. Zakona o porezu na dobit i članku 39. Općeg poreznog zakona, čime su obveznice plaćanja poreza iz dobiti (javne zdravstvene ustanove ne). U pravilu, sve ustanove osim ustanove pod 7, obavljaju djelatnost sa zaposlenim zdravstvenim radnicima, prema djelatnosti, u broju, zavisno od ponude/potražnje. Ako ustanove, osim TD pod 2, obavljaju djelatnost i za potrebe obveznog zdravstvenog osiguranja, tada, broj i strukturu zaposlenih prilagođavaju uvjetima iz općih akata HZZO-a. TD pod 2 ne može sklopiti ugovor sa HZZO-om . Ustanove od 1 i 3 – 7 nisu u sustavu PDV-a, tj. oslobođene su plaćanja PDV-a. TD pod 2., nije oslobođeno od PDV-a??, a obavlja istu, odnosno može obavljati istu/iste djelatnosti kao subjekt pod 7. i više od toga. Na tržištu rada nema nezaposlenih specijalista za rad u ustanovi pod 7, niti je društvo osiguralo uvjete za fluktuiranje radne snage, npr. iz subjekata za javno zdravstvo u subjekt privatnog zdravstva. Zbog toga, Naslov, odnosno njegova inspekcija, kroz tumačenje odredbi ZOR-a, suspendiraju mogućnost obavljanja rada, oblikom rada/osnova, koji nije utemeljen na ugovoru o radu, iako članak 6. ZOR-a daje mogućnost primjene i iznimke od tog pravila. U primjeni u praksi dešavaju se nakaradni, pravno neutemeljeni „slučajevi“. Kontrolu zakonitosti rada s opisanog pravnog aspekta, obavljaju pravno nestručne osobe, obično osobe zdravstvenog usmjerenja?? Na tržištu zdravstvenih usluga u RH, sve više se pojavljuju subjekti tipa ustanove pod 7 u vlasništvu stranaca ili tvrtki/pravnih osoba s područja EU. EU traži jasne i dugoročno stabilne i jednake uvjete poslovanja! Postavlja se pitanje, da li su uvjeti poslovanja propisani zakonom, za subjekte koji mogu biti u privatnom vlasništvu, kako je navedeno od 1 – 7 stabilni i j e d n a k i? (poznato Vam je ustavno načelo jednakosti članak 14. Ustava RH). Odgovor je NE! Smiješno je, da je Naslov inicirao promjenu u Zakonu o zz, konkretno članak 116., prema kojem TD za zdravstvenu djelatnost ne mora imati u radnom odnosu zdravstvene radnike, prihvaćajući vjerojatno navode/vjerodostojnost tih navoda u tužbi Upravnom sudu RH protiv rješenja Naslova (inspekcije), kojim je zabranio rad TD, pozivom da mora osigurati iste uvjete za rad, kao subjekt pod red.br. 7? (UPPZ kao opunomoćenik naglasila je da se registrira djelatnost kao namjera obavljanja, kada se na tržištu ukažu potrebe i potražnja, pa tek onda TD prilagođava svoju organizaciju rada i buduće troškove toj namjeri – dokaz = registar TD d.o.o., koji vodi Trgovački sud). Naslov zna, da je cca 50 % subjekata – TD – odnosno 30 % subjekata ustanova radno aktivno, bez i jednog zaposlenog radnika. Tko obavlja rad, tko stvara novu vrijednost, odgovor je osnivač i članovi njegovog porodičnog domaćinstva (članak 5. Zakona o zabrani obavljanja neregistrirane djelatnosti legalizira to/takvo pravo). Europski sud pravde, ocjenjujući zakone pojedinih članica EU traži jednakost, ruši propisane forme rada/subjekt, uglavnom, daje pravo članicama , da rad zdravstvene djelatnosti može obavljati samo zdravstveni radnik, ne uvjetujući posebnu radno-pravnu formu/oblik. U buduće, u stvaranju stabilnih uvjeta poslovanja za privatno zdravstvo, sve u korist Države i reforme zdravstva, ako se neće stvoriti stabilni uvjeti zbog inercije ili opstrukcije izvršne vlasti, UPPZ će se obratiti EU komisiji/Europskom sudu pravde i tražiti takve uvjete! R e z i m e : Organizacija rada svakog pravnog subjekta u nadležnosti je osnivača. Nametati Zakonom takvu organizaciju je neustavno. Rad i organizacija rada subjekta ulazi u sferu radnih odnosa. Mjerila za provedbu Zakona vezano za tip takve zdravstvene ustanove, propisuju se podzakonskim propisom. Podzakonski propis utvrđuje mjerila vezano za vrstu i opseg rada, kao orijentir, koju vrstu i koliko radnika, prema očekivanom opsegu rada treba imati zdravstveni subjekt. Koja vrsta radnika/struka nije sporna, jer Zakon, u svom članku 124. daje definiciju zdravstvenog radnika, koji uz zdravstvene suradnike iz članka 129. istog Zakona mogu obavljati poslove zdravstvene zaštite. U praksi se dešavaju sukobi, kada inspektori inzistiraju, da poliklinika, koja započinje sa radom, bez definiranog tržišta, mora opteretiti sebe u troškovnom smislu sa najmanje 1 specijalistom/djelatnost a k tome traže i punog radno vrijeme, dok prihodi osnovane zdravstvene ustanove, prema uvjetima tržišta, ne osiguravaju pokriće takvih prejudiciranih troškova. (analogija sa ZU, koju osniva Država/županija i za koju osigurava sredstva u proračunu, bez utjecaja tržišta?). Ovakav pristup, kao što je navedeno, je neustavna, suprotan je vlasničkim i poduzetničkim slobodama iz članka 48. i 49. Ustava RH, iako su poduzetničke slobode u apsolutnom smislu za subjekte privatnog zdravstva ograničene, jer obavljaju djelatnost za potrebe javne službe, pa zakonodavac ima ustavnu ovlast, u određenim situacijama ograničiti te/takve poduzetničke slobode iz članka 49. Ustava RH. Situaciju potencira u negativnom smislu i činjenica da na tržištu rada nema nezaposlenih dr. med./med. dent. specijalista. Drugi mogući oblici rada prema Zakonu o radu, zbog krutosti izvršne vlasti u području zdravstva su neprimjenjivi?? Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
66 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 6. Izmijeniti članak 78. Zakona o zz, tj. vraćanje na prethodna pravna rješenja u Zakonu, prije izmjene i dopune Zakona, tj. da se briše odredba o obvezi, da DZ osigura najmanje 30 % ordinacija/djelatnost iz Mreže JZS. Time je zakočena privatizacija primarne razine zz, bez obzira na daleko veće troškove, ako se ista provodi u DZ, subjektu koji ne poznaje EU. OBRAZLOŽENJE: predlažemo da cjeloviti tekst članka 78. Zakona o zz glasi: „Dom zdravlja u svom sastavu ima obiteljsku (opću) medicinu, stomatološku zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu zaštitu žena, zdravstvenu zaštitu predškolske djece, medicinu rada, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku, sanitetski prijevoz, ljekarničku djelatnost, patronažnu zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu njegu i palijativnu skrb bolesnika. Dom zdravlja mora osigurati provođenje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka ako obavljanje tih djelatnosti sukladno mreži javne zdravstvene službe nije drukčije organizirano. Dom zdravlja može ustrojiti i dispanzerske djelatnosti prema potrebama stanovnika na području doma zdravlja. U okviru dispanzerske djelatnosti iz stavka 3. ovoga članka provode se sveobuhvatne mjere zdravstvene zaštite u zajednici koje uključuju prevenciju, liječenje, socijalno-medicinsku skrb te skrb za specifične potrebe pružanja zdravstvene zaštite stanovnika na određenom području. Dom zdravlja može organizirati radne jedinice za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. i 3. ovoga članka, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe. Dom zdravlja može organizirati, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe, radne jedinice za obavljanje pojedinih specijalističkih djelatnosti, ako to zahtijevaju posebne potrebe s obzirom na zdravstveno stanje stanovništva i kada bi pružanje zdravstvene zaštite u poliklinici ili bolnici otežavalo provođenje te zaštite. Dom zdravlja mora organizirati provođenje kućnih posjeta. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na područjima sa specifičnim potrebama pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe u domu zdravlja mogu se organizirati i rodilište te stacionar za dijagnostiku i liječenje.“ Obrazloženje: Tekst norme koja se predlaže za brisanje glasi: „Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača da po prestanku koncesije i privatne prakse u svakoj odobrenoj djelatnosti iz stavka 1. ovog članka ima najmanje 30 % ordinacija“. Ova odredba Zakona, prema koncepciji bivše Vlade, zaustavila je proces privatizacije/koncesioniranja primarne razine zz, sa svim negativnim reperkusijama (DZ, umjesto da odumru kroz svoju funkciju, nakon početka privatizacije 1997.g. , ponovno su počeli „bujati“ brojem zaposlenih i ukupnim troškovima, što rezultira, da su ti troškovi i do 3 puta veći od troškova, ako se zdravstvena zaštita istog opsega obavlja sustavom koncesije. Drugo, što je efikasnost tako organiziranog rada manja od efikasnosti koju provodi koncesionar – dokaz: izvještaj HZZO-a o efikasnosti koncesionara u primarnoj razini zz, mjereno efikasnošću rada DZ. Treće, što se objekti DZ moraju prenamijeniti u stacionare za palijativnu skrb, ako se želi izvršiti reforma zdravstvenog sustava – npr. Mađarska na 1 milijun stanovnika ia 20 ustanova takvog tipa, a RH 1, dok je istovremeno 680 bolničkih/kliničkih kreveta zauzeto ležanjem bolesnika u terminalnoj fazi bolesti, za što se troši cca 400 milijuna kn/godinu, umjesto 10 % tog iznosa, dalje , dok se istovremeno svake godine bilježi gubitak u poslovanju stacionarnih ustanova do 2,5 milijarde kn i dok nam istovremeno, populacija postaje sve starija, pa, zdravstvenu zaštitu koriste umirovljenici u troškovnom smislu, ukupno 50 % ukupnih troškova za zz, dok su u strukturi stanovništva zastupljeni sa 25 %, dalje, dok su troškovi za djelatnost opće/obiteljske medicine u RH, u odnosu na bolničku zdravstvenu zaštitu zastupljeni u omjeru 1 : 8, tj. da liječenje sa jednom te istom dijagnozom u općoj obiteljskoj medicini košta indeks 100, a u bolnici/klinici 8 puta više ……?). Postupanje po ovom prijedlogu u direktnoj je svezi sa prijedlozima vezanim za izmjenu i dopunu članka 42. Zakona – prijedlozi vezani za ugovor o koncesiji, davanje koncesije po zahtjevu i…. Predlažemo brisati stavak 2. članka 84. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, u tekstu iz članka 24. Zakona o izmjenama i dopunama istog Zakona, NN, 82/13., koji glasi: „Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi: Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da po prestanku koncesije i privatne prakse u svakoj odobrenoj djelatnosti iz stavka 1. ovog članka ima najmanjej 30 % ordinacija“. O b r a z l o ž e n j e: Pravila EU-a – Uredbe/Direktive/sudska praksa – je, da se primarna razina zz obavlja u 1. ordinacijama privatne prakse, 2. ljekarnama i 3. medicinsko-biokemijskim laboratorijima, NE i u ustanovama – pravnim osobama. Stoga, postavljamo pitanje, kako primijeniti članak 76., 77. i 78. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, NN, 150/08., 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12, 70,12, 144/12 i 82/13. Člankom 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona dopunjen je članak 78. u smislu da je DZ obvezan uz odluku osnivača osigurati da po prestanku koncesije i privatne prakse u svakoj odobrenoj djelatnosti iz stavka 1. ima najmanje 30 % ordinacija ?? Postavlja se pitanje, kako se citirana odredba u k l a p a u praksu EU-a, kako je navedeno u stavku 1. ovog podneska, praksu koju moramo implementirati u naše propise? Ako ne postupimo prema praksi EU-a i dalje ćemo r o b o v a t i dualizmu mješovitog odnosa u toj djelatnosti – javno i privatno – ali, bez konzumacije odgovornosti općina/gradova za funkcioniranje te djelatnosti, kako je to propisano člankom 135 Ustava RH, člankom 19. 19a. i 20. Zakona o jedinicama JLS i JPRS, člankom 9 i 14. Zakona o zz i .... Danas, županije/grad Zgb., a sutra regije, organiziraju obavljanje tog dijela djelatnosti u ime i za račun svojih JLS. No, one iskazuju nezainteresiranost, s namjerom ili bez namjere, te su, via faci odgovornost za svoje obveze prenijele na Državu, čime svoje općine/gradove = JLS uopće nisu involvirale u izvršenje njihovih osnovnih/životnih zadaća (najosjetljivija društvena djelatnost – briga o zdravlju pučanstva, prema načelima iz članka 11. Zakon o zz). Kao što znadete, DZ ima ravnatelja, eventualno zamjenika ravnatelja, pomoćnika ravnatelja, administrativno- financijsku i pravnu službu, DZ-u opremu osigurava županija, gubitak u poslovanju mu sanira županija, odnosno Država, plaće ostvaruju prema zvanju i položaju, što regenerira gubitak u poslovanju i...., što privatna praksa nema. Zbog toga je djelatnost primarne razine zz u organizaciji rada DZ i 100 % skuplja od rada u organizaciji privatne prakse. Reforma zdravstva koja je u tijeku, mora obuhvatiti troškove poslovanja subjekata zdravstva i troškove svesti u granice mogućeg okvira – načelo međuzavisnosti troškova i prihoda. U primarnoj razini zz, broj timova zdravstvenih radnika opće/obiteljske medicine mora se povećati za 50 %, da bi se dosegla razina broja osiguranika/tim, prema standardu/prosjeku EU-a (u RH 1700 osiguranika, a u EU standard = cca 1160 osiguranika). Sa takvim standardom broja osiguranika/tim, dr. opće/obiteljske medicine može preuzeti obavljanje djelatnosti, kako to od njega traži reforma, koja je u tijeku (usluge nulte razine, te I., II. i III. razine zz, što znači preuzimanje velikog dijela usluga koje danas obavlja daleko skuplja sekundarna razina zz). Zbog navedenog, promjena kako je opisana, za našu Državu predstavlja „uvjet bez kojeg se ne može“. Očito je da druge službe Ministarstva nisu ocijenile stvarnu i pravnu nužnost izvršiti promjene u Zakonu o zz, u smislu rečenog, zato se ovaj podnesak dostavlja Upravi za pravne i financijske poslove, koja je jedina stručno kvalificirana ocijeniti navode iz ovog podneska i dati uputu drugima za postupanje (što prije, za Državu to bolje). Citirana norma koja se predlaže za brisanje, zaustavlja proces privatizacije primarne razine zz, po modelu/uzoru na EU. Uz zdravstvenog radnika privatne prakse (ZRPP), od 01.01.2009.g. djelatnost primarne razine mogu obavljati i ustanove za zdravstvenu skrb, čiju osnivači su/mogu biti ZR VSS (model zdravstvenog centra i sl., kojeg osnivaju dr. o/om., pedijatar, dr. med. dent. i....), tako da na jednom mjestu, više privatnika, zajedničkog vlasništva/prava i obveza provode primarnu i izvanbolničku zz. Daljnja privatizacija pojeftinjuje ukupnu primarnu razinu zz, za razliku većih troškova domova zdravlja u odnosu na odgovarajući broj ordinacija privatne prakse iste djelatnosti i istog opsega rada, za više od 50 % (nema ravnatelja, zamjenika ravnatelja, pomoćnika ravnatelja, glavne sestre, pravnika, financijsko-kadrovske službe, tehničkog osoblja i x drugih administrativnih radnika, n e m a obveze Države osigurati sredstva za investicije i razvoj, n e m a obveze Države osigurati plaće do nivoa fiksne prema zvanju i položaju bez obzira na rezultat rada, n e m a obveze Države sanirati gubitak u poslovanju i x drugih obveza). Privatizacija primarne razine zz uvjete je i za decentralizaciju funkcija Države, na nivo općina/gradova, kako to propisuje članak 135. Ustava RH. Sada, općine i gradovi ne osjećaju svoju odgovornost/obvezu, za obavljanje svoje elementarne funkcije u zaštiti zdravlja svog pučanstva. EU NALAŽE SUPROTNO. Izmjena Zakona u smislu ovog prijedloga je za Državu RH „uvjet bez kojeg se ne može“. Država mora osigurati odumiranje domova zdravlja kroz njegove funkcije. ZAKLJUČAK: U slučaju prihvata prijedloga, cjeloviti tekst članka 78. Zakona glasio bi: „Dom zdravlja u svom sastavu ima obiteljsku (opću) medicinu, stomatološku zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu zaštitu žena, dojenčadi i predškolske djece, medicinu rada, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku, sanitetski prijevoz, ljekarničku djelatnost, patronažnu zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu njegu i palijativnu skrb bolesnika. Dom zdravlja mora osigurati provođenje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka ako obavljanje tih djelatnosti sukladno mreži javne zdravstvene službe nije drukčije organizirano. Dom zdravlja može ustrojiti i dispanzerske djelatnosti prema potrebama stanovnika na području doma zdravlja. U okviru dispanzerske djelatnosti iz stavka 3. ovoga članka provode se sveobuhvatne mjere zdravstvene zaštite u zajednici koje uključuju prevenciju, liječenje, socijalno-medicinsku skrb te skrb za specifične potrebe pružanja zdravstvene zaštite stanovnika na određenom području. Dom zdravlja može organizirati radne jedinice za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. i 3. ovoga članka, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe. Dom zdravlja može organizirati, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe, radne jedinice za obavljanje pojedinih specijalističkih djelatnosti, ako to zahtijevaju posebne potrebe s obzirom na zdravstveno stanje stanovništva i kada bi pružanje zdravstvene zaštite u poliklinici ili bolnici otežavalo provođenje te zaštite. Dom zdravlja mora organizirati provođenje kućnih posjeta. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na područjima sa specifičnim potrebama pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe u domu zdravlja mogu se organizirati i rodilište te stacionar za dijagnostiku i liječenje.“ Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
67 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 5. Izmijeniti članak 50. Zakona o zz u smislu, da se briše rok od 6 mjeseci, u kojem osnivač zdravstvene ustanove mora podnijeti zahtjev za utvrđivanje postojanja uvjeta za rad zdravstvene ustanove, računajući od dana kada je Ministarstvo donijelo 1. rješenje u svezi osnivanja iste zdravstvene ustanove. OBRAZLOŽENJE: Predlaže se brisati/izostaviti iz novog teksta Zakona odredbu članka 50. stavak 3. Zakona o zz koja glasi: „Zahtjev za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka osnivač je obvezan podnijeti u roku od 6 mjeseci od donošenja rješenja iz članka 49. stavka 1. ovog Zakona“. Brisanje citiranog stavka članka 50. Zakona znači, da bi osnivač podnio Ministarstvu zahtjev za odobrenje početka rada jer je izvršio registraciju ustanove u osnivanju/trgovačko društvo za zdravstvenu djelatnost u registru trgovačkog suda, čime je stekao status pravne osobe. Rješenje ministra o dozvoli rada, u smislu članka 50., kao konstitutivni akt bio bi nadovezujući na rješenje trgovačkog suda, kao potvrda, da je uz pravnu osobnost, subjekt – pravna osoba zdravstvene djelatnosti stekla i poslovnu sposobnost. Uvjete prostora, opreme i djelatnika, Ministarstvo ne bi utvrđivalo kao danas, već bi se postojanje uvjeta presumiralo. Logično je da se zdravstvena djelatnost, kao i svaka druga, ne može obavljati bez posebnog prostora, opreme i kadra. Jedno, drugo i treće u međusobnoj korelaciji i uvjetovanosti rezultira obavljenom zdravstvenom uslugom. Inspekcija Ministarstva, koja kontrolira zakonitost poslovanja svih subjekata zdravstva, u kontroli, što se glede zakonitosti presumira, kontrolira da li subjekt ima odgovarajući prostor i opremu i da li radi/obavlja djelatnost sa zdravstvenim radnicima koji ispunjavaju propisane uvjete za rad/djelatnost. Niti jedan subjekt, koji je uložio ogromna sredstva u opremanje i rad zdravstvenog subjekta, prema propisanim uvjetima iz Pravilnika – minimalni uvjeti – neće riskirati zabranu rada zbog prethodno uloženih velikih sredstava, pa time, zbog prekida kontinuiteta djelatnosti, izostanka prihoda za pokriće troškova i … Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Nije prihvaćen Nije prihvatljivo sa stajališta zaštite javnog interesa dozvoliti obavljanje zdravstvene djelatnosti, kao djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, samo na temelju presumpcije ispunjavanja uvjeta u pogledu prostora, medicinsko-tehničke opreme i radnika, bez stvarnog utvrđivanja ispunjavanja istih u posebnom postupku. Razina rizika kojem bi prihvaćanjem predloženog rješenja bili izloženi korisnici zdravstvenih usluga neprihvatljivo je visoka te se predloženo ne može prihvatiti.
68 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 4. Izmijeniti članak 48. Zakona o zz, u smislu da se o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove odustane od traženja mišljenja o opravdanosti, od strane HZZO-a i komora. OBRAZLOŽENJE: Članak 48. Zakona o zz za koji se predlaže izmjena glasi: „Zahtjevu za ocjenu sukladnosti akta o osnivanju osnivač zdravstvene ustanove obvezan je priložiti dokaz o raspolaganju prostorom i mišljenje o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove u Mreži JZS, koju daje Zavod i nadležna komora, te mišljenje o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove izvan Mreže JZS, koje daje nadležna komora“. Citirana norma, u tom/takvom tekstu je danas, a pogotovo za buduće vrijeme kontraproduktivna/nesvrsishodna. Naime, norma je u tekstu prenijeta iz teksta Zakona iz 2003.g., pa i iz ranijih tekstova, iako su se u organizaciji zdravstvene djelatnosti desile odgovarajuće promjene, koje dovode u pitanje daljnju egzistenciju takve norme. Naime, promijenjena je praksa, da HZZO ima „svoju“ Mrežu JZS i da istu popunjava subjektima provođenja zz natječajem. Umjesto HZZO-a Mrežu potrebnih subjekata, prema vrsti i djelatnosti, za cijelo područje RH utvrđuje Vlada RH. Mreža JZS utvrđuje se nakon procjene potrebe za svakim oblikom zdravstvene zaštite prema broju stanovnika/područje i njihovoj rasprostranjenosti, da bi se osiguralo izvršenje načela zdravstvene zaštite ozakonjene člankom 11. Zakona (sveobuhvatnosti, kontinuiranosti i dostupnosti i cjelovitog pristupa u primarnoj zz, a….SKZ….). Nakon što županija/Grad Zgb = koncedent sklopi ugovor sa zdravstvenim radnikom privatne prakse ili privatnom zdravstvenom ustanovom =ustanova za zdravstvenu skrb iz članka 81. Zakona – čime istu uključuje u Mrežu i čime je tim aktom Mreža za to područje popunjena, uz potvrdu/suglasnost ministra, HZZO sklapa ugovore o provođenju zz (automatizam, bez mogućnosti odlučivanja/izbora). Navedeno je jedan od razloga zbog čega nije potrebno/nesvrsishodno involvirati u postupak osnivanja zdravstvenog subjekta HZZO i komoru. Istovremeno, pravno je inkompatibilno podnijeti zahtjev za davanje mišljenja, a budući subjekt, za kojeg osnivač podnosi zahtjev za davanje mišljenja, u takvom statusu nema svoj pravni status, niti svoju poslovnu sposobnost, jer se samo može javiti na natječaj za dobivanje koncesije ili se samo u tom statusu može obratiti koncedentu sa zahtjevom za dobivanje koncesije. Rečeno u prethodnom stavku isključuje i HZZO od mogućnosti da se on izjašnjava o potrebi provođenja zz za područje, prema Mreži JZS. Do sada komore su „kapitalizirale“ svoju „ulogu“ u postupku osnivanja subjekata - plaćanje = parafiskalni namet, bez da su reagirale po zahtjevu u smislu, kako je zakonodavac bio zamislio njihovu ulogu/zadaću. Bilo je zamišljeno da će komore prema sličnim kriterijima kako je Vlada utvrdila Mrežu JZS, utvrditi Mrežu potrebnih zdravstvenih subjekata za provođenje zz na cijelom području RH, dajući pri tome prioritet ustanovama javnog značenja. Njihovo reagiranje prema zahtjevu bilo je pretpostavljeno da će dati pozitivno mišljenje da se ordinacija ili zdravstvena ustanova te i te djelatnosti može osnovati na području tom i tom, jer je njihova Mreža nepopunjena, u protivnom ne. To se nije desilo, niti se dešava. Ispada, da komore samo kapitaliziraju „rentu“ koju im je dao zakonodavac, pa možemo zaključiti bezrazložno! Ovako utemeljen postupak osnivanja, samo razvlači vrijeme, tako da se niti jedan zahtjev za osnivanje zdravstvene ustanove ne može realizirati u zakonom propisanom roku, već u roku koji traje 4 – 5 mjeseci i dulje. Danas, prema neformalnim izvorima, u Ministarstvu čeka više stotina zahtjeva za osnivanje zdravstvene ustanove ili promjenu/proširenje djelatnosti ili druge promjene koje mora ozakoniti Ministarstvo. Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća na način da više neće biti potrebno mišljenje HZZO-a i komora o opravdanosti osnivanja privatnih praksi izvan Mreže javne zdravstvene službe.
69 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 3. Izmijeniti članak 42. stavak 9. Zakona o zz, u smislu, da se briše tekst: „za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja“, čime bi u tekstu norme bio naveden samo tekst „kolektivni ugovor“, bez naznake o kojem se kolektivnom ugovoru radi, tj. za javno ili privatno zdravstvo. U praksi, pa i u sudskim postupcima stvara se zbrka zbog nepoznavanja kompliciranih odnosa u zdravstvu, pa se po tužbi – obično m.s. traži direktna primjena odredbi apostrofiranog kolektivnog ugovora, mimoilazeći na taj način, da citirana norma predstavlja SADRŽAJNU razradu ugovora o koncesiji, koji su sklopili koncesionar i koncedent. Mimoilazi se pravno pravilo, da za poštivanje odredbi ugovora, jedna ugovorna stranka može tražiti izvršenje od druge ugovorne stranke. Županije, kao koncedenti, temeljem rečenog, morale bi biti umješači u sporu i preuzeti na sebe sve efekte presude, ako ona ide u korist radnika, efekte koje nije mogao izvršiti koncesionar, jer ostvaruje sredstva iz ugovornog odnosa sa HZZO-om manja od propisanih sredstava za STANDARD zz koji pruža poslodavac – tuženi. OBRAZLOŽENJE: Predlažemo brisati u stavku 2. podstavak 9. članka 42. Zakona o zz, NN, 150/08., koji glasi: (9) „odredbu o obvezi koncesionara da će prilikom određivanja plaće zdravstvenom radniku u svom timu usklađivati obračun plaće s odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja“. O b r a z l o ž e n j e: Gore citirana odredba je neprovediva u djelatnosti privatnog zdravstva, pa i za zdravstvene radnike u statusu koncesionara, jer su i oni privatnici sa svim obilježjima privatnika, u vlasničkom i poreznom smislu. Naslov zna, da je opisanu normu u Zakon ugradila bivša rukovodeća garnitura u Ministarstvu, koketirajući i dodvoravajući se Sindikatima, bez obzira na pravnu osnovanost/mogućnost. Svaki dan reproduciraju se sporovi glede primjene glagola „određivati“ i glagola „usklađivati“, tj. da li glagol „usklađivati“ plaću s nečim trećim, ujedno znači i određivati plaću. Traži se jednakost kod onih, koji ostvare manja sredstva za rad od HZZO-a utvrditi plaću u istom nesmanjenom iznosu srazmjerno prihodu koji ostvari iz razmjene rada. Stvara se „zla krv“ i sporovi. Vrlo često trpi posao, odnosno pacijenti u postupku ostvarenja zz . Danas, postavlja se pitanje mogućnosti usklađenja plaća s Kolektivnim ugovorom, s obzirom na okolnosti, da je pravna valjanost KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, ograničena do 07. 10. 2013. i pitanje mogućnosti njegove primjene u privatnom sektoru zdravstva? Naime, prema čl. 1. tog KU propisano je da se za pokriće poslovnih rashoda zdravstvenih ustanova za troškove plaća i drugih materijalnih prava službenika obračunata prema KU, a ona su zastupljena u ukupnim troškovima u većem iznosu od 50 %, da subjektu zdravstva razliku sredstva iznad 50 % osigurava DRŽAVNI PRORAČUN. Rečeno upućuje na spoznaju da su cijene usluga koje subjektima zdravstva obračunava HZZO za toliko nerealne. Razlika više obračunatih sredstava za troškove plaća od 50 %, uz druge troškove, bez obzira kako ustanova racionalno posluje, sve javne ustanove odvodi u gubitak (Naslovu je poznato da je to 1,5 milijardi kn/godina). PRIVATNA PRAKSA – KONCESIONARI POSLUJU PO ISTIM CIJENAMA KAO I JAVNE USTANOVE, S TIM, DA ONI NEMAJU PRAVO DA DRŽAVA I NJIMA KUPI OPREMU NA TERET DECENTRALIZIRANIH SREDSTAVA, NEMAJU PRAVO DA I NJIMA DRŽAVA POKRIJE GUBITAK U POSLOVANJU, NEMAJU PRAVO NA INVESTICIJSKO ODRŽAVANJE NA TERET PRORAČUNSKIH SREDSTAVA, NEMAJU PRAVO NA OBRAČUN PLAĆE ZA RADNIKA I „PLAĆE“ ZA NOSITELJA DJELATNOSTI PO ISTIM PRINCIPIMA KAO I JAVNI SLUŽBENIK, VEĆ PREMA REZULTATU RADA I SRAZMJERNO OSTVARENIM SREDSTVIMA, NEMAJU PRAVO I ..... Ako Država ulazi u vlasničko područje privatnika, kako je navedeno u članku 42. Zakona o zz, prema citatu iz stavka 1., tada mora preuzeti na sebe i obvezu pokrića svih rizika koji mogu proizaći iz takvog pristupa, toj pravnoj stvari. Svakom pravniku je jasno da je to neizvedivo, zbog načela: „granice mog prava završavaju tamo, gdje počinje pravo drugoga“. Sazrelo je vrijeme, da napustimo uvriježene socijalističke navike, Država sve može, bez obzira na posljedice i usvojena ustavna načela. Zato, da bi doveli „stvari“ na mjesto, kako narod kaže, i u ovom predmetu sugeriram da Naslov počne „čistiti“ nerazumna i neustavna rješenja u zakonskim/podzakonskim propisima u svom resoru. ZAKLJUČAK: Usvajajući prijedlog brisanja podstavka 9., koji postaje podstavak 8. istog stavka 2. članka 42. Zakona, cjeloviti tekst članka 42. Zakona glasio bi: „Ugovorom o koncesiji koncedent i koncesionar uređuju međusobna prava i obveze vezano uz korištenje dane koncesije. Ugovor o koncesiji koji se sklapa s fizičkom osobom obvezno sadrži: – odredbu o vrsti zdravstvene djelatnosti koja će se obavljati na osnovi koncesije, – odredbu o opsegu obavljanja javne službe, – odredbu o početku korištenja koncesije, – odredbu o davanju koncesije na rok od deset godina, – odredbu o naknadi za koncesiju, – podatke o osobi, odnosno osobama s kojima će koncesionar raditi u timu određenom standardom obveznoga zdravstvenog osiguranja, – odredbu o prostoru i opremi u kojem će se obavljati zdravstvena djelatnost, – odredbu o obvezi koncesionara da će nastaviti radni odnos sa zdravstvenim radnikom s kojim je radio u timu do početka korištenja koncesije, – odredbu o obvezi koncesionara da u slučaju promjene prostora obavljanja djelatnosti na osnovi koncesije prethodno ishodi suglasnost koncedenta, te odredbu o obvezi koncesionara da o svakoj drugoj promjeni koja se odnosi na sadržaj ugovora o koncesiji obavijesti koncedenta. (napomena: tekst izmjene i dopune članka 42. Zakona, NN, 71/10.) Ugovor o koncesiji koji se sklapa sa zdravstvenom ustanovom obvezno sadrži odredbe iz stavka 2. ovoga članka, osim odredbi iz podstavka 6. i 8. istoga stavka. Na pitanja iz ugovora o koncesiji KOJA NISU UREĐENA OVIM ZAKONOM primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama.“ Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Nije prihvaćen Ne prihvaća se budući, svi zaposlenici u Mreži javne zdravstvene službe moraju imati ista prava. Model koncesija se ukida te prijedlozi nisu primjenjivi.
70 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 2. Dopuniti članak 41. stavak 4. Zakona o zz, te dopuniti isti članak Zakona s novim stavkom 5., čime stavci 6 – 11 postaju stavci 7 – 12, u smislu davanja koncesije po zahtjevu ili prema promjeni koncesionara novim koncesionarom, a novim stavkom 5. odredbama, koje će omogućiti da zdravstveni radnik privatne prakse može promijeniti svoj status u status pravne osobe – ustanove za zdravstvenu skrb. OBRAZLOŽENJE: Iz Zakona o koncesijama izdvajamo za privatno zdravstvo pravna rješenja, koja bi se morala ugraditi u Zakon o zz, a koja se odnose na: a) davanje koncesije po zahtjevu, kao iznimka od pravila, da se koncesija daje na temelju obavijesti/natječaja. Važeći tekst članka 29. Zakona o koncesijama, NN, 143/12., koji je neobično važan za primjenu načela zz iz članka 11. Zakona o zz predviđa mogućnost davanja koncesije po zahtjevu, ali s naglaskom da zahtjev podnosi pojedinačno gospodarski subjekt. Pridjev „gospodarski“ stvarao je zbrku u ocjeni da li je subjekt privatne prakse primarne razine zz gospodarski subjekt ili ne. Zbog toga, a na intervenciju Udruge, predlagatelj Zakona, a to je Ministarstvo financija, ugradilo je odredbe o davanju koncesije za društvene i druge posebne usluge, čineći time distinkciju od primjene pridjeva „gospodarski“. b) prijenos ugovora o koncesiji? Prijenos ugovora o koncesiji razrađen je člankom 66 nacrta prijedloga Zakona. Za privatnu praksu imati će veliko značenje zbog odredbi stavka 7. istog članka nacrta prijedloga Zakona koji daje mogućnost prijenosa za koncesiju za korištenje općeg ili drugog dobra, isključivo u slučaju prijenosa obrta, kada je obrtnik ostvario pravo na mirovinu i u slučaju nasljeđivanja, nakon smrti obrtnika. Ako zdravstveni radnik privatne prakse posluje po načelu za obrt i jer pripada istoj kategoriji poreznih obveznika, a posluje/pripada,mogli bi zaključiti da se citirana norma iz Zakona o koncesiji odnosi i na zdravstvenog radnika privatne prakse. Za obrtnika nije sporna primjena citiranog Zakona, jer Zakon o obrtu za obrtnika propisuje pravo nasljeđivanja obrta, pa Zakon o koncesijama samo dograđuje to pravo i za prijenos/nasljeđivanje koncesije, ako je obrtnik ujedno i koncesionar. Ako se neće postići suglasje glede utvrđivanja oko jednakosti obrta i privatne prakse, onda se za privatnu praksu, pogotovo primarnu razinu zz, mora pokrenuti inicijativa donošenja posebnog zakona u koji bi se ugradila ista pravna rješenja koja danas ostvaruju obrtnici, prema Zakonu o obrtu. Predlažemo da se u članku 41. Zakona o zz utvrde novi podstavci u tekstu kako slijedi: „Odredbu o broju danih koncesija za djelatnosti koncesionara, ako se koncesija daje zdravstvenoj ustanovi. Odredbu o mogućnosti promjene statusa koncesionara, kada svoj status koncesionara fizičke osobe, mijenja, za istu djelatnost, u status zdravstvene ustanove, koje je on osnivač.“. Obrazloženje: Ako se koncesija daje/može dati i zdravstvenoj ustanovi, npr. ustanovi za zdravstvenu skrb iz članka 81. Zakona, onda se može u ugovoru o koncesiji naglasiti i ta/takva mogućnost, kako je propisano i Zakonom o koncesijama. Ova odredba bila bi u svezi sa prijedlogom za slijedeću dopunu istog članka 42. Zakona, prema podstavku 12. Promjena statusa iz nositelja djelatnosti fizičke osobe zdravstvenog radnika privatne prakse u status pravne osobe – ustanove za zdravstvenu skrb - moguća je, ako se ne mijenja predmet djelatnosti za koju se daje koncesija. Kao i za svaku danu koncesiju, nakon odluke župana/gradonačelnika grada Zagreba za takvu promjenu, ministar daje svoju suglasnost. Postupak davanja suglasnosti, bio bi predmet razrade u podzakonskom atu. Predlaže se također dopuna članka 41. Zakona, u tekstu, kako slijedi: „Ako zdravstveni radnik privatne prakse ili zdravstvena ustanova zatraži od koncedenta koncesiju (koncesija po zahtjevu), koncedent će za popunu Mreže javne zdravstvene službe na svom području nadležnosti, razmatrati zahtjev, ako su ispunjeni slijedeći uvjeti: 1. da je subjekt u statusu zdravstvenog radnika privatne prakse ili zdravstvene ustanove, 2. da je Mreža javne zdravstvene službe na području nadležnosti koncedenta nepopunjena/tražena djelatnost i 3. da je za svoju odluku dobio prethodnu suglasnost ministra zdravlja“. Obrazloženje: Primjena pravnog instituta davanja koncesije po zahtjevu, moglo bi se reći, prvenstveno je primjenjiva za djelatnost zdravstva, zbog prirode te djelatnosti, koja se obavlja kao javna služba i za koju se mora osigurati kontinuitet pružanja, jednaka dostupnost svima i jednakosti svih u korištenju zdravstvene zaštite (načela iz članka 11. Zakona o zz). Zbog toga, ako se Nacrtom Zakona o koncesijama (rasprava u tijeku) i za područje zdravstva reguliraju pravna pravila davanja koncesije, onda ta pravila moraju biti utvrđena samo za tu djelatnost, bez općih pravila za druge gospodarske subjekte. Umjesto da se norma poziva na poseban propis, mora se naglasiti točno određeni članak/članci iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti (zato se predlaže dopuna, kako je navedeno u ovim primjedbama/prijedlogu). Nacrt Zakona o koncesiji propisuje i sadržaj ugovora o koncesiji, što je nepotrebno, pogotovo za djelatnost zdravstva, kada članak 42. Zakona o zdravstvenoj zaštiti detaljno razrađuje sadržaj ugovora (pogotovo uvažavajući ove prijedloge). Da je tako postupano prije, mi ne bi imali problema kako osigurati provedbu načela zdravstvene zaštite u ruralnim područjima, kada dođe do naprasnog prestanka koncesije (smrt koncesionara, umirovljenje i...). U svezi s tim, ističemo primjer, kada je traženo mišljenje od Ministarstva zdravlja glede mogućnosti davanja koncesije po zahtjevu iz članka 39. važećeg Zakona odnosno članka 34. Nacrta Zakona, Ministarstvo zdravlja nije odgovorilo ili je odgovorilo da to ne omogućava Zakon o koncesijama, jer je Zakon uz specifičnosti za zdravstveni subjekt, propisivao i druge uvjete za klasične gospodarske subjekte, koji nisu bili primjenjivani za zdravstveni subjekt/djelatnost. Kada se tražilo mišljenje Ministarstva financija, glede primjene istog članka 39. važećeg Zakona o koncesijama, ono je odgovorilo: „Pitajte Ministarstvo zdravlja“? Po zahtjevu, koncesija bi se mogla prenositi u slučaju statusnih promjena koncesionara, npr. iz statusa privatnika u status nositelja djelatnosti zdravstvene ustanove, kada se ne mijenja priroda i opseg djelatnosti iz koncesije (jedino bitno, jer na tom principu počiva Mreža JZS). Na taj način, ne bi bilo pravne zapreke za promjenu koncesionara iz fizičke u pravnu osobu, u kojoj bi fizička osoba koncesionar bila osnivač/vlasnik zdravstvene ustanove (ne bi značilo bitnu povredu ugovora o koncesiji). Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Nije prihvaćen Model koncesija se ukida te prijedlozi nisu primjenjivi.
71 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Glede važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti, predlažemo: 1. Izmijeniti članak 9. stavak 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti u smislu, da se za plaćanje NADSTANDARDA, umjesto kondicionala „može“ utvrdi imperativna norma „mora“. OBRAZLOŽENJE: Predlažemo, da se u predloženom/izmijenjenom stavku 5. članka 9. Zakona, riječ „može“ zamijeni sa „obvezna je“. Zamjena kondicionala sa imperativom legalizira u primjeni primjenu načela iz članka 135. Ustava RH, koji propisuje da su JLS odgovorne za funkcioniranje primarne razine zz, a JP/RS odgovorne za funkcioniranje sekundarne razine zz. Na taj način, jedinice JLS/JPRS morati će u svojim proračunima osigurati sredstva za osiguranje zz/svoje područje iznad standarda obveznog zo. Na taj način, u sustav, i via facti, uvesti ćemo praksu zemalja EU, koje troše i do 50 % sredstava svog proračuna za funkcioniranje zz (npr. Grad Zgb = JLS i JPRS planira trošiti za zz cca 3 % sredstava svog proračuna??). Svaka JLS/JPRS morati će utvrditi redoslijed prioriteta u trošenju svog proračuna, prema izvorima stjecanja. Presumira se da će vijećnici gradskih skupština/općinskih vijeća prioritet dati zdravstvu. Ako JLS/JPRS neće imati ekonomsku snagu pokrivati potrebne troškove, to će na nivou JLS rezultirati integracijama, da bi veća jedinica mjereno brojem stanovništva i poslovnih subjekata osigurala uvjete za provođenje takve zz. Prebacivanje dijela troškova zz iz obveznog zo i na JLS/JPRS rasteretiti će pritisak na poslodavce glede plaćanja doprinosa, što će se reperkutirati na visinu stope izdvajanja za zo (preporuka EU smanjiti stopu sa 15 % na 9 %). U tom smislu, trebalo bi/moralo bi se krenuti u reformu po modelu Norveške (Pravilnik, kao model dostavljen Naslovu). Postupanje po ovom prijedlogu prejudicira, da HZZO detaljno utvrdi standarde za svako pravo ostvarenja zz, ali i standard troška, koji se financira sredstvima HZZO-a. To znači, da se unaprijed utvrdi STANDARD/opseg prava/trošak zz na teret HZZO-a, da bi se unaprijed znala ili mogla pretpostaviti razlika, koju bi kao NADSTANDARD osigurala općina/grad, kao jedinica lokalne samouprave. U tom smislu, ugovori o koncesiji koje sklapaju županije/grad Zagreb i koncesionar, moraju biti sadržajno/obvezno-pravno drugačije koncipirani, tj. u smislu, da županija na teret proračuna svojih JLS jamči koncesionaru plaćanje NADSTANDARDA, prema procjeni ili prema iznosu/iznosima plaćenih nadstandarda u prethodnim godinama, ako se izračunom na temelju planiranih razlika većeg opsega prava ili troškova ne planira i veći trošak u odnosu na prosječni prethodne godine/prethodnih godina. Poseban je problem primjene odredbi članka 42. Zakona o zz, kojim se propisuje sadržaj ugovora o koncesiji i ona odredba koja upućuje da je koncesionar u obvezi usklađivati plaću radniku s odredbama KU za javno zdravstvo. Iako je ta odredba ugrađena u ugovor o koncesiji, koji je sklopila županija i koncesionar, u praksi, pa i sudskim postupcima oštećena stranka, sa navodnicima ili bez na pridjev oštećena, inzistira na doslovnu primjenu prema poslodavcu iako je ona samo treća stranka u možebitnom sporu između koncedenta i koncesionara. U normalnim/uređenim odnosima, u takvom sporu županija/grad Zgb morala je zauzeto mjesto umješača, pa u slučaju presude u korist radnika, prema njegovoj tužbi protiv koncesionara, preuzeti obvezu na sebe, temeljem osnova NADSTANDARDA (ako se u sudskom postupku dokaže, da koncesionar nije ostvario sredstva za možebitno usklađenje plaće svom radniku, jer u prihodu koji ostvari od HZZO-a ili na osnovi parametara iz njegove kalkulacije, nije ostvario sredstva za navedeni osnov). Drugi primjer STANDARDA/NADSTANDARDA koji je za koncesionara akutan je pitanje opreme, njenog zanavljanja i investicijskog održavanja. Naime, zakonski propisi propisuju koja sredstva rada – opreme, sitnog inventara, potrošnog materijala i…. mora osigurati privatnik, pa i koncesionar, ali ne i kako će on osigurati sredstva za navedene namjene. Naime, koncesionar ostvaruje sredstva iz razmjene rada sa HZZO-om, koji je jediničnu cijenu ili vrijednost programa rada za koncesionara utvrdio prema metodologiji izračuna za DZ. S obzirom na činjenicu da DZ-u sredstva za rad, informatičku opremu, sredstva saniteta, investicijsko održavanje i… osigurava županija direktno, ali i indirektno na teret državnog proračuna, kao tzv. decentralizirana sredstva. Koncesionar, makar obavlja iste poslove kao DZ, istog društvenog značenja – djelatnost od posebnog društvenog interesa ili strateška djelatnost – ne ostvaruje sredstva za navedene namjene od istih društvenih zajednica . Zbog rečenog u prethodnom stavku, JLS ili županija, morali bi osigurati sredstva u svojim proračunima kao oblik NADSTANDARDA, jer su one, prema stanovništvu o d g o v o r n e za funkcioniranje primarne zz na području svog djelovanja. U prilog razrješenja prava koncesionara na NADSTANDARD, u odnosu na STANDARD HZZO-a, koji je on utvrdio za vrstu i opseg rada koncesionara, te sredstva za pokriće troškova, iznosimo primjer „sukoba“ iniciran u ime koncesionara prema novinaru, koji je objavio članak s konstatacijama koje su netočne i koje su na žalost uvriježene među neinformiranim čitateljima: „Neistinit je navod autorice teksta kojim se liječnike koncesionare proglašava privatnicima, ne stavljajući na riječ „privatnici“ navodne znakove, iz razloga što su i koncesionari privatnici, ali su svjesno, svojevoljno, potpisujući ugovor o koncesiji, a nakon toga automatizmom i sa HZZO-om suspendirali za sebe primjenu dijela vlasničkih i poduzetničkih prava, koja su im zajamčena Ustavom RH. Kako bi informacija bili istinita i točna, treba reći, da liječnik privatnik, koji nije koncesionar, svaku svoju uslugu naplaćuje od korisnika, pa i onog koji je istovremeno osiguranik obveznog zdravstvenog osiguranja. Liječnici koncesionari to ne rade, nemaju takve ovlasti, jer zdravstvenu zaštitu pružaju samo osiguranicima HZZO-a, a oni, prezentirajući svoju zdravstvenu iskaznicu, kojom dokazuju svojstvo osigurane osobe ne plaćaju obavljene usluge svom izabranom doktoru, koncesionaru. Cijene zdravstvenih usluga – DTP postupaka od nulte pa I – III razine - koje liječnicima koncesionarima plaća HZZO, prema programu i ugovorenom opsegu/vrijednosti, u PZZ su 40-85 % niže od istih usluga koje je u cjeniku za privatnike utvrdilo nadležno tijelo HLK. Od mjesečnog broja obavljenih usluga, HZZO će na taj način, u okviru ugovorenih sredstava, de facto koncesionaru platiti samo cca 60 %, dok će ostalu vrijednost više obavljenih usluga HZZO odbiti, obrazlažući „prekoračenje ugovorenog limita“. Na ovaj način svi koncesionari glede obavljenih DTP postupaka izvrše mjesečni program do cca do 15. u mjesecu. Zbog liječenja pacijenata bez prekida kontinuiteta, koncesionar sve ostale usluge koje obavi, prema traženju osiguranika i postavljenoj indikaciji, do kraja mjeseca obavi za 0 kuna. Programirana vrijednost rada koncesionara za 1700 osiguranika na skrbi, prosječne životne dobi = STANDARD prema pravilima HZZO-a, vrednovana je sa cca 42.000,00 kn bruto/mjesec. Od toga iznosa cca 30 % prihoda ili 12.600,00 kn/mjesec otpada na materijalne i režijske troškove. No, mora se naglasiti, bez prihoda za pokriće troškova za razvoj, amortizaciju/otpis vrijednosti imovine, te investicijsko i tekuće održavanje propisane opreme. Zašto privatnik koncesionar u cijeni/programu koji obavlja za HZZO ne ostvari i takva sredstva, što je imanentno za svakog privatnika/obrtnika ? Odgovor je zato, jer HZZO izrađuje kalkulaciju cijena/programa rada za DZ, a njemu opremu, investicijsko i tekuće održavanje opreme, informatičku opremu, prijevozna sredstva i…. te pokriće gubitaka u poslovanju osigurava vlasnik/osnivač (županija/Grad Zgb), koncesionaru NE! Nakon što izdvoji sredstva iz prihoda za materijalne i režijske troškove, kako je navedeno, koncesionaru za troškove za zaposlene - nositelj tima spec. + medicinska sestra – ostaje 29.400,00 kn/mjesec. Od tog iznosa na doprinose „na“ plaću , po stopi od 17,20 % otpada 4.314,00 kn, tako da za I. bruto plaća nositelju tima ostaje 25.086,00 kn. Taj iznos koncesionar dijeli između sebe - nositelja tima i radnika - medicinske sestre, prema ključu 29,59 % tog iznosa 7.423,00 kn I. bruto/mjesec za medicinsku sestru, a na nositelja tima 70,41 % ili 17.913,00 kn I. bruto/mjesec. Taj iznos za nositelja tima odgovara neto plaći u Zgb od cca 11.300,00 kn. No, s obzirom da nositelj tima ne ostvaruje plaću, već dohodak, on na teret svog dohotka, prije obračuna poreza i prireza osigurava sredstva za kupnju opreme, investicijsko/tekuće održavanje i sve ono što ne ostvaruje u cijeni svog rada. U iznosu troškova za plaće nositelja tima, nositelj mora za sebe i za svog radnika osigurati i sredstva za naknadu materijalnih prava, kao npr. regrese za GO, Božićnice, jubilarne nagrade, dara djetetu i…, pa je time plaća manja. DZ-u sve to osigurava HZZO i drugi izvori stjecanja prihoda. Koncesionar/privatnik mora balansirati u vođenju poslova ordinacije, kako ne bi registrirao gubitak, jer bi u tom slučaju, gubitak morao sanirati i na teret obiteljske imovine, ako ne želi proglasiti bankrot. DZ-u, kao bolnici gubitak pokriva županija ili Država. Javnosti se lansira „priča“ , kako koncesionari imaju veće plaće od domskih liječnika, a nerijetko, da su takve plaće i dvostruko veće? Iz prikaza se vidi, da je to produkt neznanja ili zle namjere, jednom riječju da je čista neistina. S obzirom na činjenicu, da sredstva koncesionara koja ostvari iz razmjene rada sa HZZO-om ovise o broju osiguranika na skrbi, nemali broj koncesionara u RH skrbi i o manjem broju u odnosu na propisani standard. Onaj koncesionar koji skrbi npr. o 1200 osiguranika, a njih je dosta, prema opisanoj metodologiji ostvari cca 70 % propisanih sredstava/tim/godina, to znači cca 29.400,00 kn bruto/mjesec. Kada podmiri materijalne i režijske troškove, a oni su u apsolutnom iznosu identični programiranim za 1700 osiguranika, to znači sa 12.600, 00 kn, njemu za trošak plaća II. bruto ostaje 16.800,00 kn ili 14.335,00 kn I. bruto. Taj iznos dijeli se na nositelja tima ili 11.928,00 kn I. bruto, a na m.s. razlika od cca 2.407,00 kn I. bruto. S obzirom da m.s. prema Kolektivnom ugovoru ne može imati manju plaću od propisane, a to je cca 5.400,00 kn bruto/mjesec, nositelju tima ostaje dohodak od cca 6.000,00 kn bruto? U takvim okolnostima, koncesionaru bi općina/grad = jedinica lokalne samouprave, pozivom na članak 135. Ustava RH, te članak 19. i 19a. Zakona o JLS/JPRS, kao i članak 9. i 14. Zakona o zz trebala osigurati sredstva razlike do iznosa koji je propisan za rad koncesionara sa 1700 osiguranika, kao NADSTANDARD. U Državi to ne funkcionira (opisani izuzetak zbio se je, kad su nadležna tijela općine Vodice osigurala nadstandard za TIM 1 HMP – sa liječnikom, od 500,000,0 kn/godinu). Organizirana primarna razina zz sustavom koncesije/privatnik je nekoliko puta jeftinija od troškova zdravstvene zaštite koju provode DZ. Nezavisno od činjenice što timovi u DZ skrbi prosječno o cca 1350 osiguranika/tim a koncesionari prosječno 1760, DZ za rad svojih timova ostvaruju sredstva koja je HZZO kalkulirao za puni tim. Pored toga, DZ ostvaruju sredstva iz državnog proračuna kao decentralizirana sredstva za investicije, ostvaruju sredstva od županije, ostvaruju sredstva na tržištu, od zakupnina i iz drugih izvora , tako da i sa sredstvima koja ostvare od HZZO-a (75% prihoda), DZ ne bilježe gubitak u poslovanju kao bolnice/klinike, a onima koji uđu u gubitak, gubitak sanira Država. I u takvim okolnostima liječnici, zaposlenici DZ žele steći status koncesionara? Zbog toga, tražimo, da svi dr. med/dent. med u RH u PZZ imaju status koncesionara (bolji je model Velike Britanije ili bilo koje zemlje EU u kojoj su liječnici PZZ privatni zdravstveni djelatnici u ugovoru s fondom). Pridjev „privatni“, govori o njihovom statusu a nikako o direktnoj naplati usluga od osiguranika, kako se zlonamjerno u javnosti i posredstvom tiska insinuira. To nitko od nas ne želi i to smo nebrojeno puta iznijeli u javnosti.“ Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
72 Ured pučke pravobraniteljice OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Vezano uz područje palijativne skrbi (točka 1.1.5.) napominjemo da je izgradnja odgovarajućeg zakonskog okvira za sustavno uređenje palijativne skrbi samo preduvjet da bi se ona i osigurala svim pacijentima u potrebi. Stoga držimo da je u poglavlju 2. Ciljevi predložene izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti, točku 5. potrebno nadopuniti i kao jedan od ciljeva izrade novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti navesti i osiguravanje potrebnog oblika palijativne skrbi svim terminalnim pacijentima kojima je ona potrebna. Važeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti u člancima 11. do 16. definira načela cjelovite zdravstvene zaštite stanovništva RH, stoga je nejasno da li se dva novopredložena načela u točki 1.2. Bolnička zdravstvena zaštita odnose (načelo supsidijarnosti i funkcionalne integracije) odnose na cjeloviti sustav zdravstva ili, u skladu sa nazivom točke, isključivo na bolničku zdravstvenu zaštitu. Neovisno o tome, predlažemo da se pod točkom 1.2. Bolnička zdravstvena zaštita uzme u obzir uvođenje i trećeg novog načela u novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji bi osiguravao pružanje dijagnostičko-terapijskih postupaka, odnosno osiguravao ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite pacijentima u razumnom roku i to na svim razinama zdravstvene zaštite. Svjesni smo problema lista čekanja koji nije samo problem na nivou svake zasebne zdravstvene ustanove, već je to sustavni problem s više različitih uzroka, međutim, pravo na poštivanje pacijentovog vremena jedno je od načela sadržanih u Europskoj povelji o pravima pacijenata koje trenutno nije sadržano ni u jednom zakonskom ili podzakonskom aktu koji uređuje sustav zdravstvene zaštite Republike Hrvatske, dok se pružanje zdravstvenih usluga kroz provođenje dijagnostičko-terapijskih postupaka u načelno kratkom vremenskom razdoblju svakim danom pokazuje prijeko potrebnim. Tim više što se skraćuje i vrijeme bolovanja pacijenata što u konačnici dovodi do uštede u zdravstvenom sustavu i do većeg sudjelovanja građana na tržištu rada. Obzirom na razmjer i težinu problema lista čekanja, kao i činjenicu da takav problem ima nerazmjerno štetan učinak na osobe slabijeg imovnog stanja (a često su ti o osobe starije životne dobi), na što smo redovito ukazivali u svojim izvješćima Hrvatskom saboru, smatramo nužnim zakonskom odredbom stvoriti temelj za vremenski okvir pružanja zdravstvene zaštite, dok bi se odgovarajućim podzakonskim aktom detaljnije uredila navedena problematika. Mišljenja smo i kako detaljno uređenje načina osposobljavanja zdravstvenih radnika, kao niti reguliranje materije dodatnog stimuliranja radnika u zdravstvu koji ostvaruju natprosječne rezultate rada nije materija Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Vezano uz poglavlje 1.4. Zdravstveni turizam, ističemo kako je pri uređenju navedenog segmenta zdravstvene zaštite potrebno zajamčiti dostupnost svih kapaciteta u sustavu javnog zdravstva hrvatskim pacijentima korisnicima obveznog zdravstvenog osiguranja. Razvoj zdravstvenog turizma ni na koji način ne smije utjecati na dostupnost i kvalitetu zdravstvene zaštite koja je zajamčena stanovništvu RH, posebno u okviru kapaciteta ustanova iz sustava javnog zdravstva. Vezano uz okolišne učinke svih predloženih opcija, koje se razrađuju pod točkom 4. Obrasca, Usporedba opcija, potrebno je dodatno razraditi i okolišne učinke razvoja zdravstvenog turizma. Imajući na umu kompleksnost i zahtjevnost sustava zdravstva, smatramo kako se uz kvalitetnu zakonsku podlogu, vremenski odmak te volju i upornost svih dionika može stvoriti sustav zdravstva koji će biti pozitivna točka u borbi svakog pojedinca za svoje zdravlje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
73 HOK OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Nastavno na pripremu za izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sa ciljem ostvarivanja zdravstvenog sustava koji će osigurati kvalitetnu i svima dostupnu zdravstvenu zaštitu, Hrvatska obrtnička komora ukazuje na potrebu izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju u svrhu rješavanja problema s kojima se susreću obrtnici u slučaju spriječenosti za rad zbog bolesti odnosno kod ostvarivanja prava na bolovanje. Važećim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti u članku 3. propisano je pravao svake osobe na zaštitu zdravlja u skladu sa samim Zakonom i sa Zakonom o zdravstvenom osiguranju, što proizlazi i iz odredbe čl. 59. Ustava Republike Hrvatske. Ustavom je također propisano da se prava i slobode mogu ograničiti samo zakonom i to isključivo zbog zaštite sloboda i prava drugih, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja. Problemi obrtnika proizlaze iz Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisanih ograničenja prava na zdravstvenu zaštitu i bolovanje ako su dužni doprinose za zdravstveno osiguranje dulje od 30 dana. Smatramo da se obrtnicima tako onemogućava korištenje prava na isti način i ravnopravno s radnicima. Stoga se nadamo da ćete ovu i druge primjedbe uvažiti te pokrenuti izmjene Zakona o obveznom osiguranju. Primljeno na znanje Problematika je vezana uz propise iz područja zdravstvenog osiguranja.
74 Iva Žegura OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Vezano za regulaciju profesija unutar zdravstvenog sustava važno je omogućiti priznavanje statusa zdravstvenih djelatnika kliničkim psiholozima. Klinički psiholozi neizostavna su profesija unutar svih razina zdravstvenog sustava, a prema biopsihosicijalnom modelu skrbi o zdravlju i mentalnome zdravlju, koja je regulirana dokumentima Hrvatske psihološke komore (Standardi rada kliničkih i zdravstvenih psihologa, Pravilnik o priznavanju statusa kliničkog psihologa). Klinički psiholozi osposobljeni su samostalno provoditi dijagnostičke postupke i tretmane unutar zdravstvenog sustava, a što je vidljivo i temeljem šifri DTP postupaka u specijalističko- konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti (HZZO). Klinički i zdravstveni psiholozi osim dijagnostike, tretmana i rehabilitacije unutar zdravstvenog sustava imaju važnu ulogu u preventivnim aktivnostima, istraživačkome radu, kao i u području ljudskih resursa, edukaciji ostalih suradničkih struka i zdravstvenih djelatnika o psihološkim spoznajama važnim za razumijevanje prevencije i liječenja bolesti te očuvanja zdravlja. Klinički i zdravstveni psiholozi sudjeluju i u forenzičkim vještačenjima, palijativnoj skrbi te poslovima vezanim za medicinu rada, ukoliko za to imaju posebnu dopusnicu. Klinički i zdravstveni psiholozi neizostavni su i u sklopu multidisciplinarnih timova koji se bave medicinskim turizmom. Klinički i zdravstveni psiholozi poštuju etička načela svoje struke te etička načela unutar zdravstvenog sustava. Također, važno je napomenuti kako je Hrvatska psihološka komora definirala obavezni jednogodišnji vježbenički staž za psihologe pripravnike. Priznavanjem statusa kliničkih i zdravstvenih psihologa valjalo bi obratiti pažnju i na mogućnost sustavnog reguliranja vježbeničkog staža mladim psiholozima i psihologinjama te nakon toga zapošljavanja i ostvarivanja statusa kliničkog psihlologa putem potrebnih edukacija i iskustva u radu, naročito kada sagledamo vrlo poražavajuče činjenice o broju zaposlenih kliničkih i zdravstvenih psihologa i psihologinja unutar zdravstvenog sustava Republike Hrvatske kao i dobnu strukturu kolegica i kolega koji rade unutar zdravstvenog stustava. Također, vrlo je važno istaknuti i potrebu ponovnog uspostavljanja mogućnosti zapošljavanja kliničkih i zdravstvenih psihologa u sklopu ambulantni primarne zdravstvene zaštite uz liješnike specijaliste obiteljske medicine, naročito kada imamo u vidu preventivno djelovanje kliničkih i zdravstvenih psihologa unutar zdravstvenog sustava. Iz svega navedenog, upućuje se zamolba na Ministarstvo zdravlja da uvaži ove prijedloge, a kako bi se omogućila što kvalitetnija, učinkovitija interdisciplinarna zaštita somatskog i mentalnog zdravlja građana i građanki Republike Hrvatske svih dobnih skupina, a poštujući načela biopsihosocijalnog modela, ali i uvažavajući pri kreiranju svojih politika i dokumente Hrvatske psihološke komore koji reguliraju profesiju kliničke psihologije. mr. spec. Iva Žegura, klin. psih., prof. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
75 Bruna Profaca OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Predlažem Ministarstvu zdravstva regulaciju profesija u zdravstvu te uključivanje klničkih psihologa među zdravstvene djelatnike.Zdravstveni djelatnici provode dijagnostiku i liječenje, pružaju zdravstvenu zaštitu uz poštivanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke. Sukladno Standardima rada kliničkih i zdravstvenih psihologa (Hrvatska psihološka komora, 2011.) razvijene su kompetencije psihologa kako bi što kvalitetnije: 1. istraživali utjecaje različitih biopsihosocijalnih čimbenika na psihičko i tjelesno zdravlje te evaluirali različite psihodijagnostičke i tretmanske postupke, 2. razvili vještine psihodijagnostičkog, tretmanskog (savjetodavnog, psihoterapijskog i rehabilitacijskog) rada s različitim populacijama: djecom, odraslima, oboljelima od različitih psihičkih i tjelesnih bolesti, 3. primjenjivali znanstvene psihološke spoznaje s ciljem promicanja mentalnog zdravlja te pružanja psihološke podrške i pomoći pojedincima, obiteljima, institucijama i društvu u cjelini, 4. djelovali s ciljem preventivnog i kurativnog učinka na psihičko zdravlje pojedinca i zajednice. Pregled DTP u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti prema HZZO (2016.) za psihologe: područje dijagnostika • Psihodijagnostička obrada odrasle osobe • Diferencijalna psihodijagnostička obrada • Psihodijagnostička obrada djeteta - dojenačka i predškolska dob • Psihodijagnostička obrada djeteta - kasna predškolska i školska dob • Psihodijagnostička obrada traumatiziranog/zlostavljanog i zanemarenog djeteta (dojenačka i predškolska dob) • Psihodijagnostička obrada traumatiziranog/zlostavljanog i zanemarenog djeteta (školska dob) ili adolescenta Pregled DTP u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti prema HZZO (2016) za psihologe: područje psihološki tretmani • Psihološko savjetovanje odrasle osobe • Obiteljsko psihološko savjetovanje (više od dvije osobe u tretmanu) • Psihološka priprema za medicinski postupak • Psihološka priprema djeteta za medicinski postupak ili drugi stresni događaj • Psihološki tretman kompleksne traume • Psihološka krizna intervencija kompleksne traume • Psihološki tretman suzbijanja boli kod odrasle osobe • Psihološki tretman suzbijanja boli kod djeteta • Tretman rehabilitacije kognitivnih i izvršnih funkcija, uvježbavanje životnih vještina • Psihosocijalna edukacija za prilagodbu na zdravstveno stanje • Individualna psihoterapija kod psihologa • Grupna psihoterapija kod psihologa • Psihološko savjetovanje djeteta/adolescenta • Psihološko savjetovanje roditelja/staratelja djeteta/adolescenta • Psihološko savjetovanje/tretman partnersko/bračno • Psihološko savjetovanje/tretman para - roditelj/staratelj - dijete/adolescent Osim u području dijagnostike i tretmana, psiholozi rade i u području edukacije zdravstvenih djelatnika, u psihološkoj prevenciji kroz primjenu psihologijskih znanja u promidžbi i očuvanju zdravlja, prevencija bolesti i nemoći, poticanje zdravih i sprječavanje nezdravih ponašanja. te u istraživanju etiologije različitih psihičkih poremećaja i stanja, identifikaciji rizičnih čimbenika za nastanak bolesti i zaštitnih čimbenika zdravlja, sudjeluju u interdisciplinarnim istraživanjima. Sukladno navedenom vidljivo je da klinički i zdravstveni psiholozi kao stručnjaci u zaštiti zdravlja u okviru zdravstvene djelatnosti pružaju usluge zdravstvene zaštite, provode dijagnostičke i terapijske postupke predviđene listom DTP i DTS postupaka propisanim od HZZO-a iz 2013. godine te najnovije iz 2016. godine (http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/441066.pdf) . - Hrvatska psihološka komora 2011. usvojila je Pravilnik o priznavanju statusa kliničkog psihologa kojim su definirani uvjeti stjecanja navedenog statusa. 2009. godine propisala je Standarde rada kliničkih i zdravstvenih psihologa. Registar HZJZ usklađen je s Registrom kliničkih psihologa koji vodi Hrvatska psihološka komora. - Hrvatska psihološka komora posljednjih nekoliko godina nastoji upozoriti na problem nedostatnog broja psihologa obzirom na potrebe pacijenata. Predlaže se i revitalizacija radnih mjesta psihologa na razini primarne zdravstvene zaštite (ukinuta 1994.). Dr.sc. Bruna Profaca, prof., klinički psiholog Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
76 Novi sindikat OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 1.3. Učinkovito upravljanje ljudskim potencijalima u zdravstvu Predlaže se u Zakonu u zdravstvenoj zaštiti reguliranje statusa magistara biologije zaposlenih u području zdravstva kao zdravstvenih djelatnika. Očekuje se analiza Ministarstva zdravstva u suradnji s ministarstvom nadležnim za rad i ministarstvom nadležnim za obrazovanje, a sve radi regulacije profesija u zdravstvu i analize potrebnih radnih mjesta u biomedicini i zdravstvu. Obrazovni sustav na akademskoj razini diplomskog sveučilišnog studija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta obrazuje magistare biologije gdje je u dopunskoj ispravi navedeno kako će stečena znanja omogućiti zapošljavanje u znanstvenim institucijama te će kao stručnjaci (voditelji laboratorija) biti osposobljeni za rad u medicinskim, farmaceutskim, dijagnostičkim, forenzičkim i drugim laboratorijima. Za očekivati je da će javno zdravstveni interes biti ispred pojedinačnih interesa te će Ministarstvo zdravstva prepoznati magistre biologije kao jednu od zdravstvenih profesija. Mnoge bolesti su multisistemske te je zbog toga neophodna interdisciplinarna suradnja u dijagnozi i liječenju svih stručnjaka zaposlenih u zdravstvu sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem medicine, dentalne medicine, biologije, biokemije ili farmacije. Zdravstvo je djelatnost od posebnog javnog interesa koju obavljaju uz ostale zdravstvene djelatnike i magistri biologije. Predlaže se kod upravljanja ljudskim potencijalima u zdravstvu multidisciplinarni pristup, koji podrazumijeva suradnju i koordiniranu zdravstvenu zaštitu svih visokoobrazovanih stručnjaka različitih akademskih disciplina kao što su doktori medicine, magistri farmacije i magistri prirodnih znanosti (biologije, biokemije, kemije) s ciljem unaprjeđenja medicinske prakse i dijagnostike kao i liječenja. Upravo je na taj način u Europskoj uniji organizirana laboratorijska medicina koja obuhvaća kliničku kemiju/imunologiju, hematologiju/transfuziju, mikrobiologiju/virologiju, genetiku i in vitro fertilizaciju. U bazi reguliranih profesija na razini Europske unije magistri biologije su zakonom regulirana profesija. Zaposleni su u zdravstvenom sustavu u EU u području laboratorijske medicine/dijagnostike. U Europskoj uniji magistri biologije kao i drugi akademski obrazovani laboratorijski stručnjaci rade pod istim radnim mjestom te su s istim koeficijentom vrednovani za svoj rad. Međutim laboratorijska medicina u Hrvatskoj isključivo je područje na koje raspolaže pravo samo jedna struka. Dakle nije došlo do harmonizacije struke i stručnjaka usklađivanjem kurikuluma specijalizacije iz biokemije i laboratorijske medicine s EU dokumentom - European Syllabus, što je u suprotnosti sa preporukama stručnih društava na razini EU kao što je i Europska federacija laboratorijske medicine i u suprotnosti s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta od 7. rujna 2005. godine o priznavanju stručnih kvalifikacija. Po trenutnom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti magistri biologije u RH ne mogu ostvariti pravo na specijalističko usavršavanje, dok je mogu nesmetano dobiti u državama u okruženju kao što su Slovenija, Mađarska, Italija ali i u većini članica EU. Predlaže se Ministarstvu zdravstva da napravi analizu radnih mjesta u području laboratorijske medicine, razmotri složenost poslova i opravdanost postojanja bilo kakvih ograničenja i očekivanu korist koju bi se mogla postići RH harmonizacijom laboratorijske medicine. Početkom ove godine predstavnici Novog sindikata kao i predstavnici biologa u zdravstvu ukazali su Ministarstvu zdravstva u Hrvatskoj na postojeću diskriminaciju, kojom Zakon o zdravstvenoj zaštiti magistre biologije svrstava u „zdravstvene suradnike”, naglašavajući da samo sudjeluju u dijagnostici i liječenju, bezuspješno dokazujući da magistri biologije samostalno ili u timu obavljaju najsloženije laboratorijske pretrage sa svrhom dijagnostike ili terapijskog postupka. Ministarstvo zdravstva konfuzno u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti magistre biologije svrtava u „zdravstvene suradnike“ a u (pod)zakonskom aktu u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, magistre biologije terminološki naziva „nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja”. Ista Uredba magistre biologije kategorizira u jednu - skupinu s najnižim koeficijentom, dok ostale VSS zdravstvene djelatnike razvrstava u devet skupina. Da se zaključiti kako su do sada koeficijenti Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama složeni po završenom fakultetu, a ne po realnoj složenosti poslova, čime svaka akademski obrazovana struka prima različitu plaću za isti obavljeni posao. Smatramo da diskriminacija u leži u dosadašnjem tumačenju Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji dovoljno ne vrednuje značaj magistara biologije, jer smatraju da samo sudjeluju u dijelu zdravstvene zaštite, što svakako nije istina. Predlaže se Ministarstvu zdravstva da uključi magistre biologije kao zdravstvene djelatnike prilikom donošenja akcijskog plana u području reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj - rok je do kraja 2017. godine. Ministarstvu zdravstva bi trebao biti jedan od ciljeva poticanje trajnog stručnog usavršavanja svih pružatelja zdravstvene zaštite i praćenje napretka svih struka zaposlenih u području biomedicine i zdravstva. Primljeno na znanje Razmotrit će se stručna opravdanost davanja statusa i drugim zdravstvenim suradnicima kao što su magistri biologije koji su osposobljeni samostalno provoditi dijagnostičke postupke unutar zdravstvenog sustava.
77 Novi sindikat OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 1.3. Učinkovito upravljanje ljudskim potencijalima u zdravstvu Predlaže se u Zakonu u zdravstvenoj zaštiti reguliranje statusa magistara biologije zaposlenih u području zdravstva kao zdravstvenih djelatnika. Očekuje se analiza Ministarstva zdravstva u suradnji s ministarstvom nadležnim za rad i ministarstvom nadležnim za obrazovanje, a sve radi regulacije profesija u zdravstvu i analize potrebnih radnih mjesta u biomedicini i zdravstvu. Obrazovni sustav na akademskoj razini diplomskog sveučilišnog studija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta obrazuje magistare biologije gdje je u dopunskoj ispravi navedeno kako će stečena znanja omogućiti zapošljavanje u znanstvenim institucijama te će kao stručnjaci (voditelji laboratorija) biti osposobljeni za rad u medicinskim, farmaceutskim, dijagnostičkim, forenzičkim i drugim laboratorijima. Za očekivati je da će javno zdravstveni interes biti ispred pojedinačnih interesa te će Ministarstvo zdravstva prepoznati magistre biologije kao jednu od zdravstvenih profesija. Mnoge bolesti su multisistemske te je zbog toga neophodna interdisciplinarna suradnja u dijagnozi i liječenju svih stručnjaka zaposlenih u zdravstvu sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem medicine, dentalne medicine, biologije, biokemije ili farmacije. Zdravstvo je djelatnost od posebnog javnog interesa koju obavljaju uz ostale zdravstvene djelatnike i magistri biologije. Predlaže se kod upravljanja ljudskim potencijalima u zdravstvu multidisciplinarni pristup, koji podrazumijeva suradnju i koordiniranu zdravstvenu zaštitu svih visokoobrazovanih stručnjaka različitih akademskih disciplina kao što su doktori medicine, magistri farmacije i magistri prirodnih znanosti (biologije, biokemije, kemije) s ciljem unaprjeđenja medicinske prakse i dijagnostike kao i liječenja. Upravo je na taj način u Europskoj uniji organizirana laboratorijska medicina koja obuhvaća kliničku kemiju/imunologiju, hematologiju/transfuziju, mikrobiologiju/virologiju, genetiku i in vitro fertilizaciju. U bazi reguliranih profesija na razini Europske unije magistri biologije su zakonom regulirana profesija. Zaposleni su u zdravstvenom sustavu u EU u području laboratorijske medicine/dijagnostike. U Europskoj uniji magistri biologije kao i drugi akademski obrazovani laboratorijski stručnjaci rade pod istim radnim mjestom te su s istim koeficijentom vrednovani za svoj rad. Međutim laboratorijska medicina u Hrvatskoj isključivo je područje na koje raspolaže pravo samo jedna struka. Dakle nije došlo do harmonizacije struke i stručnjaka usklađivanjem kurikuluma specijalizacije iz biokemije i laboratorijske medicine s EU dokumentom - European Syllabus, što je u suprotnosti sa preporukama stručnih društava na razini EU kao što je i Europska federacija laboratorijske medicine i u suprotnosti s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta od 7. rujna 2005. godine o priznavanju stručnih kvalifikacija. Po trenutnom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti magistri biologije u RH ne mogu ostvariti pravo na specijalističko usavršavanje, dok je mogu nesmetano dobiti u državama u okruženju kao što su Slovenija, Mađarska, Italija ali i u većini članica EU. Predlaže se Ministarstvu zdravstva da napravi analizu radnih mjesta u području laboratorijske medicine, razmotri složenost poslova i opravdanost postojanja bilo kakvih ograničenja i očekivanu korist koju bi se mogla postići RH harmonizacijom laboratorijske medicine. Početkom ove godine predstavnici Novog sindikata kao i predstavnici biologa u zdravstvu ukazali su Ministarstvu zdravstva u Hrvatskoj na postojeću diskriminaciju, kojom Zakon o zdravstvenoj zaštiti magistre biologije svrstava u „zdravstvene suradnike”, naglašavajući da samo sudjeluju u dijagnostici i liječenju, bezuspješno dokazujući da magistri biologije samostalno ili u timu obavljaju najsloženije laboratorijske pretrage sa svrhom dijagnostike ili terapijskog postupka. Ministarstvo zdravstva konfuzno u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti magistre biologije svrtava u „zdravstvene suradnike“ a u (pod)zakonskom aktu u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, magistre biologije terminološki naziva „nezdravstveni djelatnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja”. Ista Uredba magistre biologije kategorizira u jednu - skupinu s najnižim koeficijentom, dok ostale VSS zdravstvene djelatnike razvrstava u devet skupina. Da se zaključiti kako su do sada koeficijenti Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama složeni po završenom fakultetu, a ne po realnoj složenosti poslova, čime svaka akademski obrazovana struka prima različitu plaću za isti obavljeni posao. Smatramo da diskriminacija u leži u dosadašnjem tumačenju Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji dovoljno ne vrednuje značaj magistara biologije, jer smatraju da samo sudjeluju u dijelu zdravstvene zaštite, što svakako nije istina. Predlaže se Ministarstvu zdravstva da uključi magistre biologije kao zdravstvene djelatnike prilikom donošenja akcijskog plana u području reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj - rok je do kraja 2017. godine. Ministarstvu zdravstva bi trebao biti jedan od ciljeva poticanje trajnog stručnog usavršavanja svih pružatelja zdravstvene zaštite i praćenje napretka svih struka zaposlenih u području biomedicine i zdravstva. Primljeno na znanje Razmotrit će se stručna opravdanost davanja statusa i drugim zdravstvenim suradnicima kao što su magistri biologije koji su osposobljeni samostalno provoditi dijagnostičke postupke unutar zdravstvenog sustava.
78 Hrvatsko društvo biologa u zdravstvu OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Ovim putem kao zainteresirano stručno društvo upućujemo prijedlog za aktivno uključivanje Hrvatskog društva biologa u zdravstvu u postupak izrade novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti (u daljnjem tekstu Zakona) prema točkama postojećih problema navedenih u Iskazu o procjeni učinaka propisa kako slijedi. 1.1.3. Jačanje preventivne zdravstvene zaštite Važan dio poslova u području rada zdravstvene ekologije i zaštite pučanstva od zaraznih bolesti obavljaju magistri biologije u bolnicama i u zavodima za javno zdravstvo. U čl. 101 Zakona opisuju se djelatnosti koje moraju imati županijski zavodi za javno zdravstvo, a među kojima je i zdravstvena ekologija. Zdravstvena ekologija uključuje mikrobiološke analize hrane i vode, te praćenje peludi u zraku. Zaštita od zaraznih bolesti podrazumijeva djelatnosti dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije. Magistri biologije u svom radu provode različite molekularne metode dijagnostike zaraznih i spolno prenosivih bolesti. Važnost poslova koje svakodnevno obavljaju očituje se upravo u incidentnim situacijama kada je potrebno napraviti procjenu rizika na temelju rezultata koje daju upravo magistri biologije, a čime bi se njihova uloga unutar zavoda za javno zdravstvo trebala bolje definirati. 1.1.6. Privatna praksa Novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti treba regulirati status magistara biologije i u području rada u privatnoj praksi, te im omogućiti da svojim osobnim radom imaju mogućnost biti nositeljima, jednakopravno kao i sve ostali zdravstveni djelatnici. 1.2. Bolnička zdravstvena zaštita Visokospecijalizirana zdravstvena zaštita (bolnička zdravstvena zaštita) odnosi se na postupke dijagnosticiranja, liječenja ili upravljanja velike složenosti, te visoke troškove liječenja i upotrijebljenih resursa. Medicinski laboratoriji u kojima rade magistri biologije su humana reprodukcija i klinička embriologija, imunogenetika i transfuzijska medicina, klinička citologija i patohistologija, medicinska genetika, laboratorijska dijagnostika i medicinska biokemija, banke tkiva i stanica, alergološka klinička dijagnostika i drugo. U procesu donošenja odluka i izbora dijagnostike i terapijskog postupka medicinski biolog je samostalan u postupanju sukladno znanstvenim saznanjima, stručnim metodama i etičkim postavkama koje odgovaraju suvremenom standardu struke. Magistri biologije uvedeni su u Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite, koji predstavlja Registar svih zdravstvenih djelatnika (zdravstveni radnici i zdravstveni suradnici). Hrvatski zavod za javno zdravstvo vodi Registar prema odluci Ministarstva zdravstva. Upisom magistara biologije u Registar pridjeljuje im se registarski broj (šifra) koji se u suradnji s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje koristi u zdravstvenom informacijskom sustavu, dodjelu vjerodajnica i kontrolu korisničkih i poslovnih ovlasti za rad u CEZIHu (prijava u sustave CEZIH, BIS, uputnica, kod ugovaranja, i druge HZZO dokumentacije). Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite trebao bi predstavljati relevantni izvor informacija Ministarstvu zdravstva koje struke u zdravstvu pružaju neposredno zdravstvenu zaštitu, čime postoji obveza za njihovom daljnjom regulacijom. Magistri biologije su ravnopravni članovi multidisciplinarnih timova gdje se obavljaju najsloženiji oblici zdravstvene zaštite, a time različitih referentnih centara. Pružanje visokospecijalizirane zdravstvene zaštite, kao jedan od kriterija koji referentne mreže moraju ispuniti značajnim dijelom ovisi o dostupnosti visokoobrazovanog kadra različitih profila, napredne medicinske opreme i infrastrukture. Oko 70 % postavljenih dijagnoza i terapija su bazirane na laboratorijskim nalazima koje naprave različiti profili visokoobrazovanih laboratorijskih stručnjaka (magistri biologije, biokemije, kemije, farmacije i drugi). U skladu s delegiranom odlukom komisije оd 10. ožujka 2014. o utvrđivanju kriterija i uvjeta koje moraju ispuniti europske referentne mreže i pružatelji zdravstvene zaštite koji se žele pridružiti europskoj referentnoj mreži (Tekst značajan za EGP) (2014/286/EU) navodimo „Multidisciplinarni tim za zdravstvenu zaštitu znači skupina zdravstvenih stručnjaka iz nekoliko područja zdravstvene zaštite, s kombinacijom različitih vještina i resursa, od kojih svatko pruža točno određene usluge i koji surađuju na istom slučaju, te koordiniraju zdravstvenu zaštitu koju treba pružiti pacijentu". 1.3. Učinkovito upravljanje ljudskim potencijalima u zdravstvu Na Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (PMF) se nakon završenih sveučilišnih diplomskih studija stječe titula magistra molekularne biologije, magistra eksperimentalne biologije, i sl. U zdravstvenom sustavu najveći dio zaposlenih magistara biologije čine magistri molekularne biologije, magistri eksperimentalne biologije i magistri biologije. U dopunskoj ispravi o studiju za npr. magistre molekularne biologije koje izdaje PMF navodi se: „Studij je zasnovan na temeljnim znanjima iz biologije, molekularne biologije, biokemije, bioinformatike, genetike, strukturne kemije i drugih prirodoslovnih disciplina. Stečena znanja i vještine studenti mogu primijeniti u obavljanju poslova iz biologije, molekularne biologije, biotehnologije, biomedicine, biokemije i ostalih prirodoslovnih grana. Stečena će znanja omogućiti zapošljavanje u znanstvenim institucijama (istraživači, asistenti i zdravstveni suradnici), te će kao stručnjaci (voditelji laboratorija) biti osposobljeni za rad u medicinskim, farmaceutskim, dijagnostičkim, forenzičkim i drugim laboratorijima...“. Svrha dopunske isprave jest pružanje dostatne količine nezavisnih podataka radi olakšanja međunarodne transparentnosti i pravičnog akademskog i stručnog priznavanja obrazovnih kvalifikacija. Hrvatsko društvo biologa u zdravstvu predlaže zajednički naziv MEDICINSKI BIOLOG za sve magistre sveučilišnih diplomskih studija iz područja biologije koji rade u zdravstvenom sustavu (koji će se koristiti u daljnjem tekstu). Prema trenutnim zakonskim odredbama u Republici Hrvatskoj medicinskim biolozima koji rade u javnom zdravstvu onemogućeno je stručno specijalističko usavršavanje i napredovanje što je u suprotnosti s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta od 7. rujna 2005. godine o priznavanju stručnih kvalifikacija,. Prema čl.5 Zakona, slijedi „Republika Hrvatska svoja prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite ostvaruje i kroz edukaciju zdravstvenih kadrova“, i čl. 7 „kroz plan zdravstvene zaštite odnosno razvoj zdravstvene djelatnosti po razinama uključujući izobrazbu i usavršavanje kadrova, te osnove razvoja sustava zdravstvene zaštite“. Međutim, medicinskim biolozima se regulirano stručno usavršavanje onemogućava na svim razinama, a posebice kroz mogućnost provođenja specijalizacije iz područja laboratorijskog rada. Ovo ograničenje dovelo je do različitog vrednovanja medicinskih biologa u sustavu zdravstva, stavljajući ih u veoma nepovoljan položaj. Nadalje, Republika Hrvatska nije u svoj pravni sustav adekvatno transponirala Direktivu 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) čime je medicinskim biolozima koji rade na razini sekundarne (specijalističko-konzilijarne i bolničke) i tercijarne (kliničke) zdravstvene djelatnosti onemogućena regulacija profesije, te daljnja edukacija kroz specijalističko usavršavanje. Navedenim se indirektno utječe na prava i sigurnost pacijenata u pogledu pružanja sigurne, kvalitetne, učinkovite i količinski zadovoljavajuće zdravstvene zaštite građanima na svojem državnom području (Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi)). Prava i obveze zdravstvenih suradnika opisane su vrlo šturo - tek čl. 129 Zakona u kojem se ne precizira njihov status niti prava i obveze proizašle iz toga. Činjenica je da se na nekim poslovima izmjenjuju medicinski biolozi s ostalim zdravstvenim radnicima koji u smjenama obavljaju posao iste složenosti i pridržavaju se istih pravila u radu koja su propisana za zdravstvene radnike. Štoviše prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru moraju imati i imaju istu početnu razinu kvalifikacije 7; do vrlo često 8.2. Međutim, u praksi položaj medicinskog biologa u odnosu ostale zdravstene djelatnike zaposlene na istom radnom mjestu se značajno razlikuje u pravima, te u materijalnoj naknadi koja proizlazi upravo iz podzakonskog okvira koji se nastavlja na Zakon o zdravstvenoj zaštiti, a to je Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Takva praksa kosi se i s Konvencijom o jednakosti plaće radnika i radnica za rad jednake vrijednosti (NN MU-3/00) koju je ratificirala i Republika Hrvatska. Slažemo se da je potrebno urediti način obrazovanja i obavljanja djelatnosti zdravstvenih suradnika sa stvarnim potrebama, kroz zakonsku regulaciju različitih profila suradničkih profesija koje neposredno pružaju zdravstvenu zaštitu u zdravstvenom sustavu RH (Nacionalni registar zdravstvenih djelatnika). Smatramo da je izostao dugogodišnji nadzor Ministarstva zdravstva u Hrvatskoj kao krovne institucije po pitanju laboratorijske medicine, koji prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti prepoznaje samo jednu struku u području laboratorijske medicine. Stručne udruge koje djeluju na europskoj razini kao što je Europska federacija laboratorijske medicine ukazuju na potrebu harmonizacije laboratorijske medicine unutar Europske unije u skladu s Direktivom o priznavanju stručnih kvalifikacija 2005/36/EC i 2013/55/EU. Vidljivo je da je laboratorijska medicina multidisciplinarna djelatnost koju u Europi obavljaju liječnici, znanstvenici (biolozi, biokemičari i kemičari) i farmaceuti. Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju javila se potreba za usklađivanjem stručnih kvalifikacija temeljem Direktive o priznavanju stručnih kvalifikacija gdje je biološka djelatnost regulirana pod općim sustavom priznavanja stručnih kvalifikacija (Art. 11 e). U bazi reguliranih profesija Europske unije magistri biologije su zakonom regulirana profesija koji rade u nacionalnim zdravstvenim sustavima, gdje se zapošljavaju na radnim mjestima naziva medicinski ili klinički laboratorijski znanstvenici, klinički znanstvenici, te medicinski ili klinički biolozi. Predlažemo da u novom Zakonu magistar biologije - medicinski biolog koji radi u sustavu zdravstva bude definiran kao zdravstveni radnik koji neposredno u vidu zanimanja pruža zdravstvenu zaštitu. Medicinskih biologa trenutno zaposlenih u sustavu zdravstva ima 140. Kao članovi multidisciplinarnih timova s ostalim zdravstvenim djelatnicima odgovorni su za korištenje odgovarajućih laboratorijskih testova, interpretaciju i potpisivanje rezultata testova, izvještavanje nalaza kliničarima s posebnim naglaskom na kritične vrijednosti rezultata i ostalu neophodnu komunikaciju s liječnicima. Medicinskii biolozi obavljaju praktični dio svoje stručne edukacije i u kliničkim bolničkim centrima, kliničkim bolnicama i zdravstvenim zavodima RH i aktivno sudjeluju u stručnoj edukaciji liječnika kroz specijalističke i znanstvene poslijediplomske studije. U postupku ocjene u Ministarstvu zdravstva je i Prijedlog Zakona o biološkoj djelatnosti u zdravstvu, a kojim bi se biološka struka u zdravstvu u svim gore navedenim segmentima regulirala i implementirala u nacionalno zakonodavstvo. Uvažavajući navedeno, za provedbu Zakona o biološkoj djelatnosti biti će potrebno u 2018. godini i narednim godinama osigurati sredstva, a koja se odnose na rad Komore te adekvatnog reguliranja koeficijenata plaća biologa u zdravstvu kao zdravstvenih radnika u novoj Uredbi o nazivima radnim mjesta te koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Vođenje medicinske dokumentacije- medicinski biolog vodi zapise o pacijentima kao što su čuvanje, prikupljanje i raspolaganje medicinskom dokumentacijom i ostalim podacima, osobito u smislu zaštite osobnih podataka pacijenata. Stoga je zakonskim prijedlogom potrebno definirati da magistri biologije s obzirom na važnost obavljanja visoko-diferentne zdravstvene zaštite imaju ista prava, obveza i odgovornosti kao i ostali zdravstveni djelatnici vezano uz upravljanje podacima i informacijama u zdravstvu, prikupljanje, preuzimanje i korištenje podataka, vođenje zbirki podataka i medicinske dokumentacije, uspostavu elektroničke razmjene zdravstvenih podataka te osiguravanje međunarodne usporedivosti i pouzdanosti zdravstvenih podataka. 1.5. Redefiniranje djelatnosti pojedinih zdravstvenih zavoda Medicinski biolozi direktno su uključeni u transplantacijski program koji je zbog ostvarenih rezultata u međunarodnoj stručnoj zajednici prepoznat kao jedno od područja izvrsnosti našeg zdravstvenog sustava (Eurotransplant). Veći broj medicinskih biologa rade izravno s humanim materijalom koji uključuju hematopoetske stanice periferne krvi, matične stanice (krvi) pupkovine i koštane srži, spolne stanice (jajašca, sperma), tkiva i stanice fetusa, te matične stanice odraslih i embrija. Darivanje, prikupljanje, testiranje, obrada, čuvanje, skladištenje i distribucija ljudskih tkiva i stanica trebali bi zadovoljiti visoke standarde kvalitete i sigurnosti kako bi se osigurao visoki stupanj zaštite zdravlja, odnosno odgovarajuće stručno usavršavanje i kvalifikaciju visokoobrazovanog kadra. Primjena odredaba Direktive 2004/23/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za postupke darivanja, prikupljanja, testiranja, obrade, čuvanja, skladištenja i distribucije tkiva i stanica po pitanju stručnog usavršavanja ne bi trebalo dovoditi u pitanje postojeće zakonodavstvo RH o priznavanju stručnih kvalifikacija, a kako slijedi u EU Direktivi „Svaka banka tkiva imenuje odgovornu osobu koja ispunjava najmanje sljedeće uvjete i posjeduje sljedeće kvalifikacije: (a) diplomu, svjedodžbu ili drugi dokaz formalne kvalifikacije u području medicinskih ili bioloških znanosti, koji se dodjeljuje po završetku sveučilišnog studija ili studija koji se u državi članici priznaje kao ekvivalentan; (b) najmanje dvije godine praktičnog iskustva u relevantnim područjima“, te ako postoje nesukladnosti uskladiti ih izmjenom postojećih zakonskih propisa. Značajan broj magistara biologije radi u Ministarstvu zdravstva poslove kao viši inspektori i inspektori u području primjene ljudskih tkiva i stanica, za kontrolu prikupljanje i/ili obradu tkiva i stanica, proizvodnju krvnih pripravaka ili proizvodnju humanih lijekova prema Pravilniku o uvjetima u pogledu stručne osposobljenosti, stručnog usavršavanja, te načinu provođena nadzora u području primjene ljudskih tkiva i stanica, pored zdravstvenih radnika sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem medicine, dentalne medicine, ili farmacije. 1.6. Reguliranje provođenja upravnog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa te zakonitošću rada i postupanja komora i drugih pravnih osoba kojima se dane javne ovlasti u zdravstvu Hrvatsko zakonodavstvo trenutno u postojećem zakonskom rješenju čini podjelu na zdravstvene radnike i suradnike odnosno nezdravstvene radnike, te u čl. 24. st. 2. propisuje da „iznimno osim zdravstvenih radnika, zdravstvenu djelatnost na području promicanja zdravlja, prevencije bolesti te zaštite mentalnog zdravlja mogu obavljati i nezdravstveni radnici, pod uvjetima i na način koji pravilnikom, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora propisuje ministar.“ Na koji način dati prijedloge za pravilnike ili druge zakonske akte ako medicinski biolog nema strukovnu komoru, čije osnivanje onemogućava postojanje strukovnog zakona, licenciranje, odnosno regulaciju struke. Posljedično iz istog razloga onemogućava se i prijedlog regulacije stručnog specijalističkog usavršavanja. Smatramo da stručna društva moraju davati službena mišljenja za ključna pitanja njihovih struka i biti ona od kojih će Ministarstvo zdravstva tražiti mišljenje za važna pitanja u prelaznom razdoblju do osnivanja stručne komore. Prethodni Prijedlog Izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti, u konačnici nije prošao fazu javne rasprave, te je problem regulacije struke medicinskih biologa u zdravstvu ostao i dalje neriješen. Također potrebno je regulirati upravni nadzor u novom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti u smjeru uređenja područja laboratorijske medicine, a u skladu s EU Direktivama s ciljem rješavanja diskriminirajućeg položaja struke medicinskih biologa kako bi novim Zakonom bili prepoznati kao zdravstveni radnici uz obvezu nastavka stručnog usavršavanja, napredovanja i pravu na odgovarajuću materijalnu naknadu za svoj rad. Primljeno na znanje Razmotrit će se stručna opravdanost davanja statusa i drugim zdravstvenim suradnicima kao što su magistri biologije koji su osposobljeni samostalno provoditi dijagnostičke postupke unutar zdravstvenog sustava.
79 Hrvatska udruga bolničkih liječnika OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Točka 1.2. Funkcionalna integracija bolnica radi preraspodjele i koncentracije bolničkih ustanova i bolje iskoristivosti ugovorenih kapaciteta neće dovesti do željenih ciljeva: 1) manjak od 1700 bolničkih specijalista ne može se nadoknaditi njihovom preraspodjelom unutar sustava 2) u sustavu u kojem limiti definiraju neplaćanje usluge preko ostvarenog limita generirat će se dodatni minus u bolničkom zdravstvenom sustavu 3) značajnije uštede nisu moguće jer funkcionalno spajanje ne prate objedinjavanje informatizacijske, računovodstvene, pravne, upravljačke, nadzorne i drugih nezdravstvenih usluga Razlog za uvođenje palijativne skrbi na tercijarnu razinu jest činjenica da u Zagrebu na drugi način nije moguće pružiti adekvatnu palijativnu skrb u bolničkom sustavu. Daljnje tvrdnje nisu u skladu s s Nacionalnim programom razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017. - 2020. stoga je nejasan njihov izvor i namjera. Točka 1.3. Tablica 4. koristi samo jedan parametar i ne predviđa kretanje radne snage u i izvan javnog zdravstvenog sustava. U sustavu u kojemu ne postoje vremensko kadrovski normativi tijekom 2015. godine odrađeno je 3.5 milijuna prekovremenih sati, a naše projekcije kazuju da se i u 2016. godini radi o istom broju. Kalkulirajući mjesečni broj radnih sati zaključujemo da u bolničkom sustavu nedostaje 1700 specijalista. Iako podatci o manjku liječnika nisu uniformi (između 2.000 i 4.500), njihov je manjak izrazit, a po ulasku u EU, zdravstveni je sustav napustilo više od 500 liječnika. Analizirajući dobnu strukturu liječnika, predviđa se umirovljenje 15% specijalista u sljedeće četiri godine. Navedeni egzodus liječnika opustošit će prvenstveno manje razvijene sredine čime bi oko polovine hrvatskih građana moglo ostati uskraćeno za adekvatnu zdravstvenu uslugu. Uz specijalističko usavršavanje liječnika preporučamo: 1) Ukidanje takozvanih robovlasničkih ugovora i prilagođavanje postojećih specijalističkih ugovora zakonskoj regulativi Republike Hrvatske i odluci Vrhovnog suda u kojoj je jasno definirano da plaća predstavlja naknadu za obavljeni radi i da ni na koji način ne može biti predmet odštetnog zahtjeva. Prestanak diskriminacije liječnika po spolu i zdravstvenom stanju. 2) Provođenje specijalističkog i užeg specijalističkog usavršavanja u matičnim ustanovama u minimalnom trajanju od polovine vremena predviđenog trajanja specijalističkog usavršavanja u svim ustanovama i odjelima s dva subspecijalista za navedenu subspecijalizaciju ili dva specijalista za opće specijalizacije 3) Omogućiti financiranje specijalizanata da im se plaća isplaćuje u ustanovi u kojoj rade. Na način dok su u matičnoj ustanovi plaće im plaća matična ustanova, a dok rade i dežuraju u klinikama plaće im isplaćuje klinika u kojoj rade i dežuraju. 4) Uključivanjem Ministarstva državne imovine (Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje te Državne agencije za upravljanje državnom imovinom) osigurati besplatno korištenje stana u vlasništvu države, lokalne samouprave i/ili ureda/agencije za liječnike na specijalističkom ili supspecijalističkom usavršavanju (po uzoru na saborske zastupnike). 5) Stipendiranje studenata medicine koji će dobiti radno mjesto u malim sredinama – suradnja s gradovima i županijama (ne isključivati stipendije nego napraviti zajedničke) 6) Dugoročno planiranje kadrova u zdravstvu na nacionalnoj razini 7) Donošenje zakonskih okvira i osnivanja fonda za plaćanje i omogućavanje stručnog usavršavanja te dostupnost relevantnoj evidence based literaturi tijekom specijalističkog usavršavanja i nakon njega 8) Revidirati specijalističke programe (propisana potrebna znanja i vještine uskladiti s realnim mogućnostima mentora, specijalizanata i ovlaštenih ustanova) 9) Osnivanje jedinstvenog integriranog registra zdravstvenih djelatnika , temeljem kojega bi bilo moguće kvalitetno dugoročno planirati zdravstvenu kadrovsku politiku koje treba biti provedeno na nacionalnoj razini. Uz pomoć registra mogle bi se provoditi analize nedostatka liječnika po pojedinim ustanovama i područjima te bi utjecanje na njihovo zaposlenje moglo biti puno usmjerenije nego do sada 10) Povećanje upisnih kvota na medicinske fakultete koje mora pratiti jasna stimulacijska politika Ministarstva znanosti obrazovanja i športa (dovoljno nastavnog kadra, adekvatne učionice i grupe, odrađivanje vježbi i u manjim sredinama prema mjestu stanovanja) 11) Jedna od mjera kojom bi se pokazala želja za dugoročnijim planiranjem liječničkih kadrova je prije svega ulaganje u nastavne kadrove i otvaranje novih radnih mjesta što bi omogućilo s jedne strane ostanak onih najboljih pri fakultetima, a s druge strane kvalitetnu mogućnost obrazovanja liječnika na dodiplomskoj, poslijediplomskoj razini te razini trajne medicinske izobrazbe. Također, povećanjem ulaganja u infrastrukturu medicinskog fakulteta mogle bi se osigurati u budućnosti više upisne kvote, budući da su one limitirane prvo nastavnim osobljem, a drugo i samim tehničkim uvjetima za izvođenje nastave unutar prostora fakulteta 12) U tijeku reforme PZZ osigurati lakše dobivanje specijalizacija PZZ financiranih od strane EU fondova te nužnost osiguranja zamjena liječnicima PZZ za godišnje odmore i bolovanja. Pozdravljamo odluku o "stimuliranju" djelatnika koji više rade. Kako bismo mogli adekvatno objektivizirati što je manje, a što više potrebno je definirati vremensko kadrovske normative prema kojima će se navedeno moći definirati. U protivnom će u nedovoljno definiranom sustavu biti ugrožena sigurnost pacijenata i drugi parametri kvalitete zdravstvenog sustava. Navedeno se također može definirati donošenjem zakona o liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima po uzoru na Zakon o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika kojim će se definirati radna prava i obveze zdravstvenih djelatnika te vremensko kadrovski normativi. Na taj se način stvara čvršći pravni okvir čime se isključuje vremenski ponavljajuće sindikalno pregovaranje i očekivani problemi oko strukovnog kolektivnog ugovora. Potrebno je objediniti informatičke sustave i podatke na razini Republike Hrvatske. Dodatno predlažemo: 1) Izmjene Kaznenog zakona Republike Hrvatske na način da se napad na zdravstvenog djelatnika tretira kao napad na službenu osobu po službenoj dužnosti. 2) Donošenje paketa osiguranja kao zaštitu od osobne odgovornosti i liječničke pogreške ili medicinske komplikacije. U sustavu koji opstaje zahvaljujući protuzakonitom broju prekovremenih sati u kojemu ne postoji adekvatan tretman sindroma izgaranja mogućnost pogreške je enormna, a zdravstveni djelatnici ne uživaju adekvatnu pravnu zaštitu od iste. 3) Beneficirani radni staž, odnosno ulazak prekovremenih sati u radni i mirovinski staž. Sada je slučaj da se na prekovremene sate plaća adekvatan doprinos, ali oni ne ulaze u mirovinski i radni staž. Ne postoji struka u Republici Hrvatskoj s tolikim brojem sustavno produciranih prekovremenih sati, a prosječan bolnički liječnik za 12 mjeseci odradi 15 mjeseci radnih sati. Ujedno je potrebno napomenuti da se na te iste prekovremene sate po sadašnjem načinu obračuna uopće ne obračunavaju dodaci na struku, što nas dovodi u situaciju da u prekovremenim satima ne radimo kao specijalisti ili subspecijalisti . 4) S obzirom na mogući kolaps zdravstvenog sustava zbog odlaska mladih liječnika i specijalista potrebno je iste stimulirati za kupovinu prve nekretnine povoljnom kamatnom stopom od do 2% za kreditiranje liječnika za kupovinu prve nekretnine i reprogramiranje postojećih kreditnih obveza za prvu nekretninu. 5) Zbog gore navedenih razloga u malim i slabije razvijenim sredinama potrebno je korigirati fiskalne namete za liječnike. U obzir dolazi oslobođenje od plaćanja dijela prireza/doprinosa za zdravstvo, posebno na područjima s niskim indeksom razvijenost, te besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje za zdravstvene djelatnike 6) Definirati uvjete i kriterije za članove upravnih vijeća i ravnatelje zdravstvenih ustanova izmjenom Zakona o zdravstvenoj zaštiti. 7) Redefinirati limite HZZOa kojima se na umjetan način stvaraju dugovi i politički ovisni zdravstveni subjekti. Limiti ne smiju predstavljati političku odluku već stvarnu potrebu izvršenja usluge (potrebe stanovništva). 8) Informatizacija zdravstvenog sustava, odnosno stvaranja jedinstveni informacijskog zdravstvenog sustava u svrhu bolje preglednosti i operativnosti te onemogućavanja višestrukog naručivanja. 9) Uključivanjem Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje te Državne agencije za upravljanje državnom imovinom osigurati besplatno korištenje stana u vlasništvu države, lokalne samouprave i/ili ureda/agencije za liječnike u područjima s niskim indeksom razvijenosti, ruralnim, planinskim i otočnim prostorima uz mogućnost prelaska u trajno vlasništvo stana nakon 10 godina neprekidnog korištenja i rada u toj sredini. 10) Urediti dodatne stimulacijske mjere liječnicima putem državnih uredbi kako bi gradovi i županije mogli postupati i dodatno stimulirati dolazak liječnika u svoje sredine. Dugoročne mjere 1) Dugoročno planirati kadrove u zdravstvu na nacionalnoj razini. 2) Kontinuirano ulaganje u opremu za rad. 3) Donošenje zakonskih okvira i osnivanja fonda za plaćanje i omogućavanje stručnog usavršavanja te dostupnost relevantnoj evidence based literaturi tijekom specijalističkog usavršavanja i nakon njega. 4) Revidirati specijalističke programe, propisana potrebna znanja i vještine uskladiti s realnim mogućnostima mentora, specijalizanata i ovlaštenih ustanova. 5) Osnivanje jedinstvenog integriranog registra zdravstvenih djelatnika , temeljem kojega bi bilo moguće kvalitetno dugoročno planirati zdravstvenu kadrovsku politiku koje treba biti provedeno na nacionalnoj razini. Uz pomoć registra mogle bi se provoditi analize nedostatka liječnika po pojedinim ustanovama i područjima te bi utjecanje na njihovo zaposlenje moglo biti puno usmjerenije nego sada. 6) Povećanje upisnih kvota na medicinske fakultete koje mora pratiti jasna stimulacijska politika Ministarstva znanosti obrazovanja i športa, osiguranjem dovoljnog broja nastavnog kadra, adekvatne učionice i grupe, odrađivanje vježbi i u manjim sredinama prema mjestu stanovanja (uključivanje manjih županijskih bolnica u nastavne baze MEF-a uz jasno definirane kriterije). 7) Jedna od mjera kojom bi se pokazala želja za dugoročnijim planiranjem liječničkih kadrova je prije svega ulaganje u nastavne kadrove i otvaranje novih radnih mjesta što bi omogućilo s jedne strane ostanak onih najboljih pri fakultetima, a s druge strane kvalitetnu mogućnost obrazovanja liječnika na dodiplomskoj, poslijediplomskoj razini te razini trajne medicinske izobrazbe. Također, povećanjem ulaganja u infrastrukturu medicinskih fakulteta mogle bi se osigurati u budućnosti više upisne kvote, budući da su one limitirane prvo nastavnim osobljem, a drugo i samim tehničkim uvjetima za izvođenje nastave unutar prostora fakulteta. Opstojnost javnog zdravstvenog sustava mora biti prioritet svih političkih opcija. Nacionalni konsenzus oko održivosti javnog zdravstvenog sustava nužan je radi ustavnih odredbi da se svakom građaninu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu, bez obzira na dob, spol, nacionalnu ili vjersku pripadnost te socio-ekonomsku i geografsku raspodijeljenost. Kamen temeljac održivosti javnog zdravstvenog sustava jesu zdravstveni djelatnici, posebno liječnici, na temelju čije požrtvovnosti, samoprijegora i filantropije zadnjih nekoliko godina javni zdravstveni sustav i opstaje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
80 Hrvatska udruga bolničkih liječnika OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Točka 1.2. Funkcionalna integracija bolnica radi preraspodjele i koncentracije bolničkih ustanova i bolje iskoristivosti ugovorenih kapaciteta neće dovesti do željenih ciljeva: 1) manjak od 1700 bolničkih specijalista ne može se nadoknaditi njihovom preraspodjelom unutar sustava 2) u sustavu u kojem limiti definiraju neplaćanje usluge preko ostvarenog limita generirat će se dodatni minus u bolničkom zdravstvenom sustavu 3) značajnije uštede nisu moguće jer funkcionalno spajanje ne prate objedinjavanje informatizacijske, računovodstvene, pravne, upravljačke, nadzorne i drugih nezdravstvenih usluga Razlog za uvođenje palijativne skrbi na tercijarnu razinu jest činjenica da u Zagrebu na drugi način nije moguće pružiti adekvatnu palijativnu skrb u bolničkom sustavu. Daljnje tvrdnje nisu u skladu s s Nacionalnim programom razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017. - 2020. stoga je nejasan njihov izvor i namjera. Točka 1.3. Tablica 4. koristi samo jedan parametar i ne predviđa kretanje radne snage u i izvan javnog zdravstvenog sustava. U sustavu u kojemu ne postoje vremensko kadrovski normativi tijekom 2015. godine odrađeno je 3.5 milijuna prekovremenih sati, a naše projekcije kazuju da se i u 2016. godini radi o istom broju. Kalkulirajući mjesečni broj radnih sati zaključujemo da u bolničkom sustavu nedostaje 1700 specijalista. Iako podatci o manjku liječnika nisu uniformi (između 2.000 i 4.500), njihov je manjak izrazit, a po ulasku u EU, zdravstveni je sustav napustilo više od 500 liječnika. Analizirajući dobnu strukturu liječnika, predviđa se umirovljenje 15% specijalista u sljedeće četiri godine. Navedeni egzodus liječnika opustošit će prvenstveno manje razvijene sredine čime bi oko polovine hrvatskih građana moglo ostati uskraćeno za adekvatnu zdravstvenu uslugu. Uz specijalističko usavršavanje liječnika preporučamo: 1) Ukidanje takozvanih robovlasničkih ugovora i prilagođavanje postojećih specijalističkih ugovora zakonskoj regulativi Republike Hrvatske i odluci Vrhovnog suda u kojoj je jasno definirano da plaća predstavlja naknadu za obavljeni radi i da ni na koji način ne može biti predmet odštetnog zahtjeva. Prestanak diskriminacije liječnika po spolu i zdravstvenom stanju. 2) Provođenje specijalističkog i užeg specijalističkog usavršavanja u matičnim ustanovama u minimalnom trajanju od polovine vremena predviđenog trajanja specijalističkog usavršavanja u svim ustanovama i odjelima s dva subspecijalista za navedenu subspecijalizaciju ili dva specijalista za opće specijalizacije 3) Omogućiti financiranje specijalizanata da im se plaća isplaćuje u ustanovi u kojoj rade. Na način dok su u matičnoj ustanovi plaće im plaća matična ustanova, a dok rade i dežuraju u klinikama plaće im isplaćuje klinika u kojoj rade i dežuraju. 4) Uključivanjem Ministarstva državne imovine (Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje te Državne agencije za upravljanje državnom imovinom) osigurati besplatno korištenje stana u vlasništvu države, lokalne samouprave i/ili ureda/agencije za liječnike na specijalističkom ili supspecijalističkom usavršavanju (po uzoru na saborske zastupnike). 5) Stipendiranje studenata medicine koji će dobiti radno mjesto u malim sredinama – suradnja s gradovima i županijama (ne isključivati stipendije nego napraviti zajedničke) 6) Dugoročno planiranje kadrova u zdravstvu na nacionalnoj razini 7) Donošenje zakonskih okvira i osnivanja fonda za plaćanje i omogućavanje stručnog usavršavanja te dostupnost relevantnoj evidence based literaturi tijekom specijalističkog usavršavanja i nakon njega 8) Revidirati specijalističke programe (propisana potrebna znanja i vještine uskladiti s realnim mogućnostima mentora, specijalizanata i ovlaštenih ustanova) 9) Osnivanje jedinstvenog integriranog registra zdravstvenih djelatnika , temeljem kojega bi bilo moguće kvalitetno dugoročno planirati zdravstvenu kadrovsku politiku koje treba biti provedeno na nacionalnoj razini. Uz pomoć registra mogle bi se provoditi analize nedostatka liječnika po pojedinim ustanovama i područjima te bi utjecanje na njihovo zaposlenje moglo biti puno usmjerenije nego do sada 10) Povećanje upisnih kvota na medicinske fakultete koje mora pratiti jasna stimulacijska politika Ministarstva znanosti obrazovanja i športa (dovoljno nastavnog kadra, adekvatne učionice i grupe, odrađivanje vježbi i u manjim sredinama prema mjestu stanovanja) 11) Jedna od mjera kojom bi se pokazala želja za dugoročnijim planiranjem liječničkih kadrova je prije svega ulaganje u nastavne kadrove i otvaranje novih radnih mjesta što bi omogućilo s jedne strane ostanak onih najboljih pri fakultetima, a s druge strane kvalitetnu mogućnost obrazovanja liječnika na dodiplomskoj, poslijediplomskoj razini te razini trajne medicinske izobrazbe. Također, povećanjem ulaganja u infrastrukturu medicinskog fakulteta mogle bi se osigurati u budućnosti više upisne kvote, budući da su one limitirane prvo nastavnim osobljem, a drugo i samim tehničkim uvjetima za izvođenje nastave unutar prostora fakulteta 12) U tijeku reforme PZZ osigurati lakše dobivanje specijalizacija PZZ financiranih od strane EU fondova te nužnost osiguranja zamjena liječnicima PZZ za godišnje odmore i bolovanja. Pozdravljamo odluku o "stimuliranju" djelatnika koji više rade. Kako bismo mogli adekvatno objektivizirati što je manje, a što više potrebno je definirati vremensko kadrovske normative prema kojima će se navedeno moći definirati. U protivnom će u nedovoljno definiranom sustavu biti ugrožena sigurnost pacijenata i drugi parametri kvalitete zdravstvenog sustava. Navedeno se također može definirati donošenjem zakona o liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima po uzoru na Zakon o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika kojim će se definirati radna prava i obveze zdravstvenih djelatnika te vremensko kadrovski normativi. Na taj se način stvara čvršći pravni okvir čime se isključuje vremenski ponavljajuće sindikalno pregovaranje i očekivani problemi oko strukovnog kolektivnog ugovora. Potrebno je objediniti informatičke sustave i podatke na razini Republike Hrvatske. Dodatno predlažemo: 1) Izmjene Kaznenog zakona Republike Hrvatske na način da se napad na zdravstvenog djelatnika tretira kao napad na službenu osobu po službenoj dužnosti. 2) Donošenje paketa osiguranja kao zaštitu od osobne odgovornosti i liječničke pogreške ili medicinske komplikacije. U sustavu koji opstaje zahvaljujući protuzakonitom broju prekovremenih sati u kojemu ne postoji adekvatan tretman sindroma izgaranja mogućnost pogreške je enormna, a zdravstveni djelatnici ne uživaju adekvatnu pravnu zaštitu od iste. 3) Beneficirani radni staž, odnosno ulazak prekovremenih sati u radni i mirovinski staž. Sada je slučaj da se na prekovremene sate plaća adekvatan doprinos, ali oni ne ulaze u mirovinski i radni staž. Ne postoji struka u Republici Hrvatskoj s tolikim brojem sustavno produciranih prekovremenih sati, a prosječan bolnički liječnik za 12 mjeseci odradi 15 mjeseci radnih sati. Ujedno je potrebno napomenuti da se na te iste prekovremene sate po sadašnjem načinu obračuna uopće ne obračunavaju dodaci na struku, što nas dovodi u situaciju da u prekovremenim satima ne radimo kao specijalisti ili subspecijalisti . 4) S obzirom na mogući kolaps zdravstvenog sustava zbog odlaska mladih liječnika i specijalista potrebno je iste stimulirati za kupovinu prve nekretnine povoljnom kamatnom stopom od do 2% za kreditiranje liječnika za kupovinu prve nekretnine i reprogramiranje postojećih kreditnih obveza za prvu nekretninu. 5) Zbog gore navedenih razloga u malim i slabije razvijenim sredinama potrebno je korigirati fiskalne namete za liječnike. U obzir dolazi oslobođenje od plaćanja dijela prireza/doprinosa za zdravstvo, posebno na područjima s niskim indeksom razvijenost, te besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje za zdravstvene djelatnike 6) Definirati uvjete i kriterije za članove upravnih vijeća i ravnatelje zdravstvenih ustanova izmjenom Zakona o zdravstvenoj zaštiti. 7) Redefinirati limite HZZOa kojima se na umjetan način stvaraju dugovi i politički ovisni zdravstveni subjekti. Limiti ne smiju predstavljati političku odluku već stvarnu potrebu izvršenja usluge (potrebe stanovništva). 8) Informatizacija zdravstvenog sustava, odnosno stvaranja jedinstveni informacijskog zdravstvenog sustava u svrhu bolje preglednosti i operativnosti te onemogućavanja višestrukog naručivanja. 9) Uključivanjem Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje te Državne agencije za upravljanje državnom imovinom osigurati besplatno korištenje stana u vlasništvu države, lokalne samouprave i/ili ureda/agencije za liječnike u područjima s niskim indeksom razvijenosti, ruralnim, planinskim i otočnim prostorima uz mogućnost prelaska u trajno vlasništvo stana nakon 10 godina neprekidnog korištenja i rada u toj sredini. 10) Urediti dodatne stimulacijske mjere liječnicima putem državnih uredbi kako bi gradovi i županije mogli postupati i dodatno stimulirati dolazak liječnika u svoje sredine. Dugoročne mjere 1) Dugoročno planirati kadrove u zdravstvu na nacionalnoj razini. 2) Kontinuirano ulaganje u opremu za rad. 3) Donošenje zakonskih okvira i osnivanja fonda za plaćanje i omogućavanje stručnog usavršavanja te dostupnost relevantnoj evidence based literaturi tijekom specijalističkog usavršavanja i nakon njega. 4) Revidirati specijalističke programe, propisana potrebna znanja i vještine uskladiti s realnim mogućnostima mentora, specijalizanata i ovlaštenih ustanova. 5) Osnivanje jedinstvenog integriranog registra zdravstvenih djelatnika , temeljem kojega bi bilo moguće kvalitetno dugoročno planirati zdravstvenu kadrovsku politiku koje treba biti provedeno na nacionalnoj razini. Uz pomoć registra mogle bi se provoditi analize nedostatka liječnika po pojedinim ustanovama i područjima te bi utjecanje na njihovo zaposlenje moglo biti puno usmjerenije nego sada. 6) Povećanje upisnih kvota na medicinske fakultete koje mora pratiti jasna stimulacijska politika Ministarstva znanosti obrazovanja i športa, osiguranjem dovoljnog broja nastavnog kadra, adekvatne učionice i grupe, odrađivanje vježbi i u manjim sredinama prema mjestu stanovanja (uključivanje manjih županijskih bolnica u nastavne baze MEF-a uz jasno definirane kriterije). 7) Jedna od mjera kojom bi se pokazala želja za dugoročnijim planiranjem liječničkih kadrova je prije svega ulaganje u nastavne kadrove i otvaranje novih radnih mjesta što bi omogućilo s jedne strane ostanak onih najboljih pri fakultetima, a s druge strane kvalitetnu mogućnost obrazovanja liječnika na dodiplomskoj, poslijediplomskoj razini te razini trajne medicinske izobrazbe. Također, povećanjem ulaganja u infrastrukturu medicinskih fakulteta mogle bi se osigurati u budućnosti više upisne kvote, budući da su one limitirane prvo nastavnim osobljem, a drugo i samim tehničkim uvjetima za izvođenje nastave unutar prostora fakulteta. Opstojnost javnog zdravstvenog sustava mora biti prioritet svih političkih opcija. Nacionalni konsenzus oko održivosti javnog zdravstvenog sustava nužan je radi ustavnih odredbi da se svakom građaninu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu, bez obzira na dob, spol, nacionalnu ili vjersku pripadnost te socio-ekonomsku i geografsku raspodijeljenost. Kamen temeljac održivosti javnog zdravstvenog sustava jesu zdravstveni djelatnici, posebno liječnici, na temelju čije požrtvovnosti, samoprijegora i filantropije zadnjih nekoliko godina javni zdravstveni sustav i opstaje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
81 Zavod za javno zdravstvo Karlovačke županije OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI T.1.1.3 Podržavamo jačanje preventivne zdravstvene zaštite. Predlažemo da se kao organizacijska jedinica zadrže županijski zavodi za javno zdravstvo koji bi trebali imati funkciju nositelja i koordinatora preventivne zdravstvene zaštite na svom području. Potrebno je bolje opisati djelatnosti i poslove županijskih zavoda kao i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te definiranje njihovih međusobnih odnosa. Za provođenje javnozdravstvenih funkcija i kompetencija te ostvarenje ciljeva potrebno je planiranje i financiranje ljudskih resursa u zdravstvu a ciljeve javnog zdravstva i organizacijsku strukturu trebaju pratiti i odgovarajući financijski mehanizmi. Djelatnost i poslovi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo trebaju biti točnije određeni kao i način suradnje i koordinacije poslova sa županijskim zavodima za javno zdravstvo. Podržavamo i stratešku ulogu i značaj nacionalnih referentnih laboratorija, osiguranje kvalitete u javnom zdravstvu te kontinuiran rad na promicanju zdravlja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
82 Hrvatska psihološka komora OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 1.4. Zdravstveni turizam U pružatelje usluga zdravstvenog turizma svakako bi trebalo uključiti i psihologe jer su potrebe korisnika takvih usluga često i psihološke prirode (razni psihološki komorbiditeti, emocionalne teškoće, akutni i kronični stres, psihološka podrška...), a psiholozi imaju znanja i kompetencije odgovoriti na njih. Na razini primarne i sekundarne prevencije kroz psihoedeukaciju i radionice namijenjene različitim dobnim skupinama i različitim skupinama somatskih bolesnika kao i općoj populaciji. Provođenje psihoedukacije ili radionica za bolesnike s kroničnim i / ili akutnim bolestima koje uključuju znanja vezana uz: psihološke učinke osnovne bolesti; kako se bolje nositi s bolešću i prilagodbe na bolest, psihološke geneze boli i adaptacije na bolna stanja; psihološkog komorbiditeta somatskih bolesti, emocije i njihova povezanost s bolestima,utjecaja bolesti na socijalne i radne odnose, poboljšanje kvalitete života i samostalnosti, bolesti kao životne promjene, starenje...) Također je važno korisnike upoznati sa općim temama koje mogu utjecati na poboljšanje općeg blagostanja (well being); učinkovita komunikacija, socijalni odnosti, stres, zdravo življenje, roditeljstvo, bolna stanja, starenje, usvajanje zdravih životnih navika. Na razini tretmana (individualnih ili grupnih) koje provode klinički psiholozi s klijentima/pacijentima provođenje psihološkog savjetovanja, psihološke podrške, antistresnih tretmana koji uključuju tehnike opuštanja i redukcije stresa, psihološke tretmane boli, pripreme za invanzivne medicinske zahvate (stomatološke, kirurške). Također, tamo gdje postoji potreba, moguće je ponuditi i usluge kompletne psihološke procjene osobe s dobivanjem psihološkog nalaza i mišljenja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
83 Udruga fizioterapeuti u kući OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 1.6. Reguliranje provođenja upravnog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa te zakonitošću rada i postupanja komora i drugih pravnih osoba kojima se dane javne ovlasti u zdravstvu Podržavamo izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti. U navedenim prijedlozima podržavamo dio 1.6 u kojem se predlaže Reguliranje provođenja upravnog nadzora nad provedbom zakona i drugih propisa te zakonitošću rada i postupanju komora i drugih pravnih osoba kojima su dane javne ovlasti u zdravstvu. Ovdje želimo istaknuti primjere iz dosadašnje prakse iz kojih je razvidno da se u Zakon o zdravstvenoj zaštiti trebaju ugraditi kaznene odredbe prema institucijama sa javnim ovlastima, a posebice prema komorama u zdravstvu. Osnivanjem komora Ministarstvo zdravstva komorama daje javne ovlasti i iznimno visok stupanj samostalnosti u radu, što podržavamo. No s druge strane dobivene javne ovlasti moraju biti adekvatno nadzirane. Svjedoci smo prakse npr. Hrvatske komore fizioterapeuta koja ne provodi mjere izrečene nakon upravnog nadzora provedenog od strane Ministarstva zdravstva (npr Izvješće o provedenom nadzoru 06. studeni 2015, KLASA 040-01/14-01/12, mjera 22,23,24 i 25). Samim time se postavlja pitanje koja je svrha upravnog nadzora osim savjetodavne ukoliko se izrečene mjere ne provode u praksi. Samostalnost komora je tolika da u praksi npr. Hrvatska komora fizioterapeuta, čak ni kada se u upravnom postupku na Visokom upravnom sudu potvrde donesena rješenja, ne postupi po presudama suda (npr: Presuda poslovni broj UsII-2/16-8). Također – u individualnom slučaju produžetka licencnog razdoblja za članove ili postupku izdavanja licenci, te priznavanja inozemne stručne kvalifikacije komora donosi pogrešna rješenja te osporava članovima pravo na rad (npr: Presuda poslovni broj UsI-5161/13-24). Kako se članovi u takvom slučaju obračaju Ministarstvu zdravstva kao nadležnoj isntituciji, tako od istoga traže pravnu zaštitu. Svjedoci smo da se niti nakon provedenog Upravnog nadzora nad radom komore ne vrše korekcije netočno izdanih rješenja te se članovi za daljnu zaštitu prava moraju obračati Upravnim sudovima. Smatramo da Ministarstvo mora imati bolju kontrolu i efikasnije metode korekcije procesa u komorama u zdravstvu. Također smatramo da je važno istaknuti da kaznene odredbe ne bi smjele biti financijske jer se komore financiraju iz članarina članova koji to po zakonu moraju biti. Smatramo da bi ministarstvo nakon učinjenog nadzora, a posebice nakon završenog upravnog postupka, moralo moći izvršiti smjenu odgovorne osobe, ili tijela komore te korigirati uočene nepravilnosti. Ministarstvo mora moći efikasno kontrolirati instituciju sa javnim ovlastima koju je osnovalo. I tu se ne može govoriti o autonomiji struke, jer su sve zdravstvene struke sudionici procesa kojim upravlja Ministarstvo zdravstva u skladu sa zakonskim propisima. Osnivanjem komora Ministarstvo je delegiralo dio posla kojega je godinama obavljalo, na komore koje sada rade kao autonomni sustavi, potpuno izvan kontrole osnivača. Samoregulacija kroz delegatske principe se pokazuje nedostatna posebice u dijelu provođenja izbornog procesa za delegate, tijela ili predsjednika komore. Transparency international je u slučaju Hrvatske komore fizioterapeuta na to posebno upozorio u svojim dopisima. Povjerenik za pravo na pristup informacija jasno je, u donesenim rješenjima, upozorio na netransparentnost u postupanju. Zbog svega navedenoga smatramo da je neophodno potrebno pronači načine kontrole rada i procesa u komorama u zdravstvu, te nači načina da ministarstvo u slučaju potrebe može promtno reagirati i korigirati propuste posebice u slučaju kada se isti odnose na pravo na rad članova komore. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
84 Nezavisni hrvatski sindikati OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 1.1.2. Koncesije i zakupi Apsolutno podržavamo prijedlog prema kojem bi svi koncesionari bili u obvezi sudjelovati u svim segmentima zaštite zdravlja stanovništva iz djelatnosti primarne zdravstvene zaštite kao što su dežurstva, pripravnost i druge javno zdravstvene aktivnosti. Navedena obveza stanovništvu jamči kontinuiranu zdravstvenu skrb, što javni zdravstveni sustav mora osiguravati. Pitanje osiguravanja kontinuirane zdravstvene skrbi najvažnija je zadaća javnog zdravstvenog sustava i ovakva će obveza spriječiti drukčiju praksu o kojoj smo saznavali iz dnevnih novina. Međutim, uzimajući u obzir rješenja koja su se predlagala tijekom 2015. godine, obvezivanje koncesionara na sudjelovanje u svim segmentima zdravstvene zaštite s druge strane značilo je ukidanje zakonom propisanog najnižeg udjela liječnika primarne zdravstvene zaštite izvan koncesije, zbog čega konačni stav o ovoj mjeri nije moguće dati prije prijedloga konkretnih zakonskih rješenja. 1.1.6. Privatna praksa Nije jasno na koji način je ovim propisom moguće razmotriti mogućnost dodatnog zapošljavanja u privatnoj praksi, a sve radi omogućavanja nesmetanog pružanja zdravstvenih usluga u situacijama povećane potrebe. Povećane potrebe stanovništva u, primjerice, vrijeme sezonskih migracija mogu biti regionalno izražene, no budući su vremenski ograničene teško mogu biti poticaj za dodatno zapošljavanje u privatnoj praksi. Ukoliko postoji potreba za dodatnim zapošljavanjem u svrhu osiguravanja zdravstvene zaštite pučanstva, onda njega treba provesti u sustavu javnog zdravstva, jer je to javni interes. Dodatno zapošljavanje u privatnoj praksi može, po logici stvari, biti motivirano isključivo iskazanom potrebom kojoj je krajnji cilj stjecanje profita tog privatnika, na koji država ne može utjecati. Ono što se, možda i pogrešno, može iščitati iza ovakve inicijative je namjera države osiguravati sredstva za plaće liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja, a sve kako bi se pokrile potrebe javnog sustava. Stoga će očito trebati pričekati konkretna zakonska rješenja, no i dalje ostaje činjenica kako potreba javnog zdravstvenog sustava za osnovnom zdravstvenom skrbi stanovništva treba osiguravati unutar tog istog sustava, a nikako uz pomoć privatnog sustava koji bi bio potpomognut javnim novcem. 1.4. Zdravstveni turizam Stvaranje šireg zakonskog okvira koji bi omogućio korištenje različitih zdravstvenih kapaciteta u svrhu zdravstvenog turizma vrlo intenzivno se pokušava ostvariti posljednjih godina. Pri tome se prečesto stječe dojam kako se u zdravstvenom turizmu vidi izvor zarade koji bi trebao riješiti financijske probleme sustava u cjelini. Sustav javnog zdravstva treba težiti održivosti, nikako profitu, a kapacitete sustava, naročito bolničke, koje se želi staviti u službu zdravstvenog turizma treba prije svega osposobiti u ljudstvu i tehnici kako bi bili na raspolaganju zdravstvenoj zaštiti pučanstva, pridonijeli smanjenju lista čekanja i time omogućili pravovremenu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. U situaciji kada svjedočimo već alarmantno dugačkim listama čekanja koje već predugo ozbiljno ugrožavaju pravo stanovništva na zdravstvenu skrb i njegu, zagovaranje daljnjeg jačanja zdravstvenog turizma stvara dojam neozbiljnosti i guranja pod tepih ključnih problema. Stoga je prije bilo kakve akcije u pravcu jačanja zdravstvenog turizma potrebno riješiti problem lista čekanja i nemogućnosti ostvarivanja zdravstvene skrbi u razumnim rokovima, a jedno od rješenja tog problema svakako može biti angažman dodatnih kapaciteta u cilju smanjivanja lista. Tek nakon vraćanja sustava u normalnu dinamiku može se razmatrati daljnje jačanje zdravstvenog turizma. Zdravstveni turizam treba poticati, ali ne na teret kapaciteta javnog zdravstvenog sustava, nego isključivo kroz viškove kapaciteta, koji će se vjerojatno pojaviti kada se provede proces funkcionalnog spajanja bolnica. Stoga, sve najavljene reformske mjere (funkcionalno spajanje bolnica, jačanje zdravstvenog turizma...) prije svega moraju ići u pravcu racionalizacije sustava, stvaranje centara izvrsnosti i posljedično samoodrživosti sustava, ali s osnovnim ciljem da se stanovništvu omogući kvalitetna i pravovremena zdravstvena skrb. Djelomično prihvaćen Prihvaća se u dijelu propisivanja obveza sadašnjim koncesionarima odnosno privatnim zdravstvenim radnicima u Mreži javne zdravstvene službe. Propisivanje obveza koncesionara, odnosno ugovornih privatnih zdravstvenih radnika da sudjeluju u radu svih segmenata zaštite zdravlja stanovništva iz djelatnosti primarne zdravstvene zaštite poput posebnih dežurstva, pripravnosti, mrtvozorništva i drugih javno zdravstvenih aktivnosti, kao što je navedeno u samom Iskazu, jedan je od ciljeva koji se žele ostvariti donošenjem novog Zakona.
85 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 1.1.1. Uloga doma zdravlja Dom zdravlja, kao subjekt provođenja primarne zdravstvene zaštite i to, kao nositelj djelatnosti primarne zdravstvene zaštite je suprotna načelima iz članka 129. a. Ustava RH – pročišćeni tekst, NN, 5/14. Poslovi iz lokalnog djelokruga, kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, pa npr. brige o djeci, socijalnu skrb, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, PRIMARNU ZDRAVSTVENU ZAŠTITU i… , dati su u nadležnost jedinicama lokalne samouprave (JLS). Istim člankom Ustava RH propisano je da se poslovi lokalnog i područnog i regionalnog djelokruga uređuju Zakonom. Zakonom o lokalnoj i područnoj/regionalnoj samoupravi – pročišćeni tekst, NN, 19/13., utvrđeno je, da je OPĆINA jedinica lokalne samouprave, koja se osniva, u pravilu, za područje više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana zajedničkim interesom stanovništva (članak 4. Zakona). Člankom 5. istog Zakona propisano je da je i GRAD jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije, te svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika. Člankom 19. citiranog Zakona propisani su poslovi lokalnog značenja, kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljena državnim tijelima i to taksativno navedeni poslovi iz članka 129 a. Ustava RH, među kojima i poslovi koji se odnose na PRIMARNU ZDRAVSTVENU ZAŠTITU. Odredbom članka 19 a. istog Zakona, poslovi primarne razine zz utvrđeni su kao i poslovi koje obavljaju gradovi koji imaju više od 35.000 stanovnika. Prema podacima, koje po službenoj dužnosti prikuplja i obrađuje Ministarstvo uprave u RH imamo 555 jedinica lokalne samouprave, od toga 420 općina i 127 gradova. Rezimirajući rečeno, računajući od 1990.g., godine donošenja Ustava RH, koji je stupio na snagu 22. 12. 1990.g. i objavljen u NN, 56/90., organizacijski ustroj subjekata za obavljanje primarne razine zz, morao je biti prilagođen posebno, za svaku jedinicu lokalne samouprave (555). S obzirom na činjenicu da je do 1993.g. u RH egzistirao sustav društvenog vlasništva nad subjektima provođenja zdravstvene zaštite, nije bilo moguće implementirati ustavna rješenja u sustav zdravstvene zaštite, prema načelima iz Ustava RH 1990.g. Temelji za usuglašavanje organizacije zdravstvene zaštite sa Ustavom utvrđeni su Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, NN, 75/93. Člankom 180. citiranog Zakona, društvena sredstva na kojima je pravo raspolaganja imala zdravstvena ustanova iz članka 31. stavak 2. Zakona (klinike, KBC-i, državni zavodi i…), njihova sredstva, prava, obveze i djelatnike i vlasništvo nad zdravstvenom ustanovom preuzela je RH. Istim člankom stavak 2. Zakona, bolnice, specijalne bolnice, domovi zdravlja, ljekarničke ustanove i… predane su u vlasništvo županije, koja je preuzela sredstva, prava i obveze i djelatnike iste zdravstvene ustanove sa svim osnivačkim pravima. Istovremeno, člankom 181. Zakona propisano je da županije, odnosno Grad Zagreb donose odluku o PRODAJI zdravstvenih ustanova PRIMARNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE, a prema planu i programu koji donosi ministar zdravstva i to u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu Zakona. Do danas, takav plan i program n i je donijet. Istim člankom Zakona propisano je da će se prodaja zdravstvenih ustanova primarne zdravstvene zaštite obaviti prema posebnom zakonu. Dalje, istim člankom Zakona, kao prelazna mjera propisano je, da županije, odnosno Grad Zagreb mogu dati u ZAKUP ZDRAVSTVENE USTANOVE PRIMARNE ZZ I LJEČILIŠTA, pod uvjetima koje će propisati ministar zdravstva. Sredstva ostvarena prodajom društvenog kapitala iz članka 181. citiranog Zakona, uplaćuju se u proračun RH, da bi se ista koristila prema nalogu ministra zdravstva za razvoj zdravstvene djelatnosti prema članku 183. istog Zakona. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, NN, 125/11. ozakonjuje takvu prodaju poslovnog prostora u vlasništvu općina, gradova, županija i Države, prema planu/programu koji su morale donijeti do 28. 02. 2012.g. Nije učinjeno ništa! Rezimirajući rečeno, nameću se slijedeći zaključci: 1. Organizacijski oblik provođenja primarne razine zz mogao je od 1993.g. biti, odnosno godinu kasnije, nakon donošenja posebnog zakona o prodaji domova zdravlja, samo zdravstveni radnik privatne prakse (ZRPP). 2. Da bi DZ mogao biti subjekt provođenja primarne razine zz, moralo bi se pristupiti promjeni Ustava, pa nakon toga Zakona o JLS/JPRS, dajući DZ ono značenje koje je u tezama za donošenje Zakona i navedeno. 3. To znači, da ugovore o provođenju zz sklapaju općine i gradovi, zajedno 555 JLS i zdravstveni radnik privatne prakse. Ugovorima, JLS upućuju ZRPP na sklapanje ugovora sa osiguravajućim društvom tim i tim, ako će se Država opredijeliti na više osiguratelja, ne samo jednog kao sada, koji će financirati provođenje zz, za utvrđeni oblik zz i za sredstva ta i ta, prema njegovom STANDARDU (model provođenja zz Kraljevine Norveške- Država koja njeguje skandinavski socijalni model s univerzalnom zdravstvenom skrbi). U ugovorima, općine u Državi Norveškoj osiguravaju i razliku sredstava za provođenje zdravstvene zaštite, kao svoj oblik NADSTANDARDA (u RH članak 9. Zakona – nikad nije oživio zbog pogrešne/nezakonite organizacije primarne zz). Općine Norveške ugovore sklapaju na temelju natječaja, kojim p o z i v a j u ZRPP, da im daju ponudu, sa svojim uvjetima, kako bi potpisali odgovarajuće ugovore (traže smještaj za obitelj, staviti im na raspolaganje opremljenu ordinaciju, osigurati besplatno posebne uvjete glede plaćanja nezaposlene supruge, pomoć za školovanje djece, osigurati razliku sredstava za veću plaću, podmirenje razlike troškova ako bi isti nastali izvan procijenjenog standarda troškova osiguratelja prema njegovom STANDARDU i …). 4. Zakon o zz, sada važeći Zakon, ako se iz njega izuzme DZ kao subjekt provođenja zz – neustavna kategorija – člankom 9. i 14. prejudicira organizaciju zz na identičan način, kako je to usvojeno za Kraljevinu Norvešku (očito je, da je model skandinavskih zemalja, autorima Ustava RH 1990.g. bio model za utemeljenje načela za provođenje primarne razine zdravstvene zaštite, prema članku 129 a. Ustava RH – pročišćeni tekst. 5. Model primarne zdravstvene zaštite prema ustavnom načelu iz članka 129 a. Ustava RH isključuje primjenu instituta koncesije, jer on počiva na načelu, da se uporaba i iskorištavanje, uz naknadu, prema procijenjenoj ekonomskoj koristi, koja je ekvivalent uporabe/iskorištavanja može dati na korištenje more, morsku obalu, vodu, rudna blaga i druga prirodna bogatstva, kao npr. zemljišta, šume i…. 1.1.2. Koncesije i zakupci Koncesija, po definiciji i po prirodi stvari, ne može biti primjenjiva u djelatnosti zdravstvene zaštite, koja se obavlja kao djelatnost od posebnog društvenog interesa ili strateška djelatnost, u pravilu bez namjere stjecanja dobiti, dohotka, prihoda ili drugih gospodarstvenih koristi. Koncesija se obavlja na osnovi ekonomskog interesa onoga koji daje koncesiju i onoga koji ju prima. Nakaradna je praksa u RH, da se naknada plaća jedinici – pogrešno JPRS – da bi netko pružao zz i održao zdravom populaciju, za čije je zdravlje ta jedinica odgovorna. Pored toga, novi Zakon o koncesijama, iz dalje opisanih razloga isključuje davanje koncesije za zdravstvenu zaštitu, pogotovo za primarnu razinu zz. Iz svega proizlazi da bi se koncesija mogla dati samo onom zdravstvenom subjektu koji za liječenje koristi prirodne faktore – ljekoviti mulj, ljekovitu vodu, šume i … Zbog čega Zakon o koncesijama, NN, 69/17 isključuje mogućnost davanja koncesije za primarnu razinu zz, opisano je kako slijedi: Općenito /načela za primjenu Zakona Prema značenju pojma na koje se Zakon poziva, iz članka 5. Zakona, subjekti koncesije definirani su: 1. davatelj koncesije je tijelo javne vlasti, koje je nadležno za davanje koncesije, 2. koncesionar je GOSPODARSKI SUBJEKT s kojim je davatelj koncesije sklopio ugovor o koncesiji, 3. GOSPODARSKI SUBJEKT je fizička ili pravna osoba koja na tržištu nudi iZvođenje radova i/ili posla, isporuku robe ili PRUŽANJE USLUGA 4. I… I za područje zdravstva propisana je mogućnost davanja koncesije – za koje djelatnosti? Člankom 8. Zakona propisano je da se koncesija daje za različita područja/djelatnosti, pa je u stavku 1., pod točkom 19. navedeno „i za područje zdravstva“ Istim člankom stavak 3. Zakona propisano je, da se posebna pitanja vezana za davanje koncesije u područjima/nabrojenim djelatnostima uređuju i POSEBNIM ZAKONOM. To bi značilo, za područje zdravstva, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Izuzeća od primjene Zakona Članak 9. stavak 1. podstavak 4. Zakona propisuje, da se Zakon NE primjenjuje, kako je navedeno pod 4. na koncesije za NEgospodarske usluge od općeg interesa i kako je navedeno pod 5. na koncesiju DRUŠTVENE I DRUGE POSEBNE USLUGE IZ PRILOGA BR. 3. ZAKONA, procijenjene vrijednosti manje od praga iz članka 4. Zakona Zaključak: Članak 9. Zakona, prema tumačenju Udruge propisuje, da se izuzeća od primjene Zakona odnose i na zdravstvenu djelatnost. Svoje mišljenje Udruga temelji na odredbi citiranog članka 9. stavak 1. podstavak 4. koji propisuje da se Zakon ne primjenjuje na koncesiju za negospodarske usluge od općeg interesa, odnosno stavak 5. istog članka Zakona, koji propisuje da se Zakon ne primjenjuje na koncesiju za društvene i druge posebne usluge iz Priloga III. Zakona procijenjene vrijednosti manje od praga iz članka 4. Zakona. Procijenjeni prag manje vrijednosti, kao uvjet za neprimjenu Zakona Procijenjeni prag prema članku 4. Zakona objavljen je u Službenom listu EU na internetskim stranicama MF i on iznosi cca 5 milijuna € ili cca 37 milijuna kn. Zaključak: To znači da cijela privatna praksa/koncesionarstvo ulazi u okvir citiranog ograničenja. Zdravstvena djelatnost je DRUŠTVENA djelatnost ili djelatnost od posebnog društvenog interesa ili strateška djelatnost prema definicij/pojmu iz Zakona Prema jedinstvenoj klasifikaciji djelatnosti, zdravstvo spada u tzv. društvene djelatnosti, odnosno djelatnosti koje obavljaju negospodarske usluge i to usluge od općeg interesa (zato je Ustavni sud dao pravo zakonodavcu da može ograničiti opseg vlasništva i poduzetničke slobode, privatnim subjektima u zdravstvu, jer je zdravstvena djelatnost od posebnog društvenog interesa ili strateška djelatnost)! Prilog br. III. koji apostrofira članak 9. Zakona pod rubrikom CPV = jedinstveni rječnik javne nabave, kao jedinstveni klasifikacijski sustav nomenklatura u postupku javne nabave, za primjenu članka 9. citiranog Zakona navodi zdravstvene, društvene i povezane usluge, usluge obveznog socijalnog osiguranja i.... „Socijalno osiguranje“ – napuštena terminologija, koja je pod tim pojmom identificirala zdravstveno i mirovinsko osiguranje – sada 2 zasebne djelatnosti i 2 zasebna pojma, koji sui generis pripadaju ugovorima o osiguranju U usluge obveznog socijalnog osiguranja = širok pojam ulaze usluge zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, uz usluge socijalne skrbi, zaštite invalida i… CPV identificira subjekt kojeg u nabavi obvezuju pravna pravila javne nabave. Pravna pravila javne nabave ne obvezuju privatnog zdravstvenog subjekta. Podnaslov prije članka 24. citiranog Zakona o koncesijama i sam članak 24. propisuje razloge za isključenje gospodarskog subjekta od mogućnosti dobivanja koncesija, što znači, da se odnosi samo na gospodarski subjekt, tj. proizvodne subjekte – trgovačka društva i sl. • zdravstveni subjekt nije gospodarski subjekt Kao prvo, privatna praksa nije u cijelosti „gospodarski subjekt#, odnosno osoba s poduzetničkim slobodama, kako to propisuje članak 49. Ustava RH, da je Ustavni sud RH, koristeći ovlasti iz članka 50. Ustava RH zaključio, da se poduzetničke slobode, radi zaštite zdravlja ljudi mogu zakonom ograničiti (u pravilu, primjena tog načela upućuje na ograničenja vezana za ustanove u vlasništvu Države/županije). Zaključak: Sve navedeno ide u prilog tvrdnje da je koncesija u primjeni neprimjenjiva u djelatnosti primarne razine zz. Da li će ili ne autori Zakona o zdravstvenoj zaštiti napustiti koncepciju koncesionarstva za djelatnost primarne razine zz,ili će ….? S obzirom da članak 8. stavak 3. Zakona propisuje da se posebna pitanja vezana za davanje koncesije u područjima/djelatnosti uređuju i posebnim zakonom, a to je za zdravstvo Zakon o zz, koji je u izradi, postavlja se pitanje, kako će kreatori tog Zakona pristupiti izradi, vezano za koncesiju u primarnoj razini zz, odnosno, da li će koncesiju zamijeniti ugovorom koji će privatnik, sadašnji koncesionar sklapati sa jedinicom područne /lokalne samouprave prema području prebivališta osiguranika kojeg ima na skrbi ili će to biti županija, u ime ili za njih, političko je pitanje. Tim ugovorom, privatnici bi bili usmjereni na sklapanje ugovora sa HZZO-om koji je za sada jedini osiguratelj obveznog zo, a ujedno, tim ugovorom bi ugovorili i sredstva NADSTANDARDA sa općinom/gradom i to sa imperativnim značenjem, ne kao sada, u kondicionalu (članak 9. Zakona) i tsl. i tsl. Navedene dileme političko su pitanje, ne pravno - stručno Čitatelj će shvatiti da je iznijeto prethodno političko pitanje, koje traži odgovor, da bi se pristupilo formalno-pravnoj razradi zakonskom normom. 1.2. Bolnička zdravstvena zaštita Palijativna skrb i u sekundarnoj razini, produkt je želje, da se subjektima te razine, na indirektan način osigura veći broj krevetnog kapaciteta, koji je ionako zastupljen u troškovnom smislu, računajući sa gubicima od cca 2 milijarde kn/godina sa 63 % ukupnih sredstava za zz (cca 19 milijardi kn, prema Izvješću HZZO-a – objava, NN, 66/17. ). RH prema analizi Eurostata o broju bolničkih kreveta na 100.000 stanovnika ima 591 krevet ili više za 13,43 % prosjeka EU, 30,17 % više od prosjeka R Slovenije, 78,55 % više od R Italije ili čak 133 % više od Kraljevine Švedske. Ovakav pristup legalizacije nečega što je suprotan medicinskoj logici ekonomičnosti, troškovima poslovanja i već naprijed iskazanom udjelu troškova za bolničku zz u ukupnim troškovima, koji su veći za cca 18 %-tnih poena od prosjeka EU, ima za cilj zacementirati status quo. Prisjećamo se informacije, koja je prezentirana javnosti posredstvom tiska, da je 680 kreveta bolnica, klinika, KBC-a itd zauzeto s umirućim pacijentima. Troškovi „liječenja“ takvih pacijenata koštali su cca 400 milijuna kn ( pro prosječnoj cijeni/bolnički krevet – svi troškovi svedeni na tu jedinicu mjere), a da su bili smješteni u instituciji palijativne skrbi/hospicij, koštali bi 10 % tog iznosa. Dok RH ima praktično jednu ustanovu za palijativnu skrb, Mađarska na milijun stanovnika ima prosječno 20, a Poljska 10. Ako RH ima i više kreveta za palijativnu skrb/hospicij, a skrb nije institucionalizirana, na troškove skrbi prenose se svi fiksni troškovi institucije koja je „pretvorila“ veći ili manji broj svojih akutnih kreveta za tu namjenu. Za skrb o umirućim pacijentima dovoljno je osigurati sestrinski/njegovateljski kadar i manji broj liječnika, koji mogu biti i opće medicine, uz osiguranu suradnju konzilijarijusa. – liječnika odgovarajućih specijalnosti. Rezimirajući rečeno, institucija palijativne skrbi bi morala biti samo institucija u okviru primarne razine zz, na brizi liječnicima opće/obiteljske medicine. U Zagrebu, 21. 07. 2017.g. Tajnik Udruge: Ivan Gabrilo, dipl. iur. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
86 Hrvoje Hršak OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA, ISKAZ O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI S obzirom da se novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, između ostalog, namjerava i definirati načela zdravstvene zaštite te reorganizirati i poboljšati sustav bolničke zdravstvene zaštite, valja upozoriti na ozbiljan problem medicinske fizike, koja u hrvatskom zdravstvu nije prepoznata ni kao profesija ni kao djelatnost (RH je jedna od posljednjih članica EU u kojoj medicinski fizičari nisu priznati kao "health care professionals"-zdravstveni radnici i u kojoj ne postoji specijalističko obrazovanje iz medicinske fizike). Hrvatski medicinski fizičari (sada ih u hrvatskom zdravstvu ima oko 50) rade u području radioterapije (dozimetrija i izrada radioterapijskih planova zračenja za više od 6000 bolesnika godišnje), nuklearne medicine, dijagnostičke i intervencijske radiologije i zaštite od zračenja, surađuju s različitim specijalistima u medicini (onkolog, radiolog, specijalist nukl. medicine, neurokirurg), sudjeluju u optimizaciji i uvođenju novih metoda u hrvatskoj medicini (primjerice IMRT - intenzitetno modulirana radioterapija, radiokirurgija itd.), sudjeluju u sveučilišnoj i specijalističkoj nastavi za liječnike te sudjeluju u postupcima nabave i održavanja medicinske opreme. U ovom trenutku, nažalost: - Specijalističko obrazovanje medicinskih fizičara u RH NE POSTOJI -RH jedna od posljednjih članica EU koje nemaju uređenu profesiju „medicinski fizičar”, medicinski fizičari nisu priznati kao zdravstveni radnici -Status edukacije fizičara u području medicinske fizike - u potpunosti neobavezan, privatan, voluntaristički i zavisi od entuzijazma -NE POSTOJI SUSTAV TRENINGA, EDUKACIJE, SPEC. ISPITA, AKREDITACIJE I CERTIFICIRANJA za rad u terapijskim i dijagnostičkim postupcima s bolesnicima -Samostalni klinički rad nastupa praktički odmah nakon zapošljavanja – NE POSTOJI PROVJERA ZNANJA I KOMPETENCIJA prije početka rada s bolesnicima U svrhu bolje i za bolesnike sigurnije primjene zračenja u terapijskim i dijagnostičkim postupcima, te pružanja kvalitetnije i efikasnije zdravstvene usluge u ovim medicinskim područjima, RH bi trebala slijediti prihvaćene međunarodne preporuke i direktive koje su definirane u: - EU Council Directive 2013/59/EURATOM - direktiva vijeća EU, koja, nakon transponiranja u hrvatsko zakonodavstvo, postaje obavezna za RH u 2018. !!! -Roles and Responsibilities, and Education and Training Requirements for Clinically Qualified Medical Physicist, IAEA Human Health Series no. 25 (IAEA, 2013) -European Guidelines on Medical Physics Expert, Radiation Protection No 174 (European Commission, 2014) -Radiation Protection and Safety of Radiation Sources: International Basic safety Standards (IAEA, 2014) -International Standard Classification of Occupations (ILO, 2012): "I should be noted that... medical physicists are considered to be an integral part of the health workforce...in Sub-major group: Health Professionals..." Također, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) 2015. provela je u RH pregled regulatornog okvira za područje zaštite od ionizirajućeg zračenja ("IAEA IRSS mission to The Republic of Croatia") te, između ostalog donijela i zaključke: -"there is no specialization in medical physics and insufficient provisions regarding the responsibilities of medical physicists" -"Medical physicists play an essential role in patient protection...in the high risk activities such as radiotherapy, nuclear medicine and interventional radiology" -"The Government should recognize medical physicists as a profession at a national level and develop specialization in medical physics with objective to ensure the radiation protection of patients." Novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti mora uključivati i medicinsku fiziku kao djelatnost koju u zdravstvenim ustanovama provode medicinski fizičari, prepoznati i priznati medicinske fizičare kao zdravstvene radnike, na taj način pokazati da hrvatsko zdravstvo računa na profesionalce u području medicinske fizike te jasno naglasiti da RH mora uvesti specijalističko obrazovanje u području medicinske fizike, koje mora rezultirati specijalističkim ispitom i licenciranim/certificiranim "specijalistom medicinske fizike". Dr.sc.Hrvoje Hršak, dipl.inž.fiz. Voditelj Sekcije medicinske fizike pri Hrvatskom društvu za biomedicinsko inžinjerstvo i medicinsku fiziku Odjel medicinske fizike KBC Zagreb Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća u dijelu koji se odnosi na priznavanje statusa zdravstvenih radnika medicinskim fizičarima.