Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o platnom prometu
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | HGK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PLATNOM PROMETU, III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA | Predlaže se u definicije (čl.3.) uvrstiti pojam „Platni instrument na temelju kartice“ koji nije naveden, a spominje se na više mjesta u Zakonu (pojam je definiran u članku 2. točki 20. Uredbe (EU) 2015/75). Nadalje, polazeći od činjenice da je jedan od ciljeva PSD2 povećati sigurnost elektroničkih plaćanja, najviše otvorenih pitanja proizlazi iz odredaba Zakona koje se odnose na nove pružatelje usluga iniciranja plaćanja i informiranja o računu te provođenje povećanih zahtjeva sigurnosti za sva elektronička plaćanja u razdoblju odgode odredaba primjene sigurnosnih mjera koje se primjenjuju 18 mjeseci od dana stupanja na snagu RTS-a (regulatorni tehnički standard) o SCA (strong customer authentication) i sigurnoj komunikaciji. Budući da PSD2 predviđa mogućnost da se oblik davanja suglasnosti može ugovoriti s PPU koji vodi račun ili s pružateljem usluge iniciranja plaćanja u kojem bi slučaju banka koja vodi račun korisnika trebala biti suglasna s oblikom suglasnosti kojeg ugovara pružatelj usluge iniciranja plaćanja, upitno je je li potreban zaseban ugovor između banke koja vodi račun i pružatelja usluge iniciranja plaćanja. Postavlja se pitanje i hoće li HNB iskoristiti opciju iz PSD2 čl.115. st.5. i donijeti zabranu korištenja PISP i AISP na temelju tehnologije „Screen Scrapping“ u razdoblju do stupanja na snagu RTS budući da na hrvatskom državnom području ne postoje pružatelji usluga PISP i AISP. Vezano za SEPA izravna terećenja, u smislu Poslovne HRK SDD sheme platitelj nema pravo na povrat sredstava, dok je novim Zakonom isto omogućeno ako ugovorom između banke i njenog klijenta nije drukčije dogovoreno, što je u suprotnosti s Pravilima sheme. Člankom 70. prijedloga Zakona određeno je da u slučaju podnošenja prigovora od strane korisnika pružatelju platnih usluga, korisnik mora primiti konačan odgovor na prigovor u roku koji ne smije biti duži od trideset dana. Budući da u praksi ovaj rok u određenim slučajevima nije moguće zadovoljiti (posebice u procesu reklamacija kartičnih transakcija koje uključuje slanje reklamacija na provjeru trećoj strani), predlaže se da se pojam „konačni odgovor“ definira kao „odgovor“ te da se rok od 30 dana odredi kao 30 radnih dana budući da sam PSD2 dozvoljava da se konačni odgovor klijentu dostavi u roku od 35 radnih dana. | Djelomično prihvaćen | Definicija "platni instrument na temelju kartice" navedena je u članku 2. točki 20. Uredbe (EU) 2015/751 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica (cit.): "Platni instrument na temelju kartica” znači svaki platni instrument, uključujući karticu, mobilni telefon, računalo ili bilo koji drugi tehnološki uređaj s odgovarajućom aplikacijom za plaćanje, koji platitelju omogućuje iniciranje platne transakcije na temelju kartica, a koja nije kreditni transfer ili izravno terećenje kako su definirani u članku 2. Uredbe (EU) br. 260/2012". Iako se navedena Uredba izravno primjenjuje u svim državama članicama EU, procijenjeno je da postoji potreba unošenja definicije "platni instrument na temelju kartica" u sadržaj Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu zbog jasnoće primjene odredbi koje se odnose na takav platni instrument. Slijedom navedenoga, u članak 3. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu dodat će se definicija "platni instrument na temelju kartica". Pružatelj platnih usluga koji vodi račun, u slučaju usluge iniciranja plaćanja, omogućuje pravo pristupa računu za plaćanje pružatelju usluge iniciranja plaćanja pod uvjetom da je platitelj dao svoju izričitu suglasnost za izvršenje takve platne transakcije u skladu s člankom 34. navedenog Zakona (uređeno u članku 36. stavku 4. Zakona). Oblik suglasnosti za izvršenje platne transakcije u pravilu se ugovara između pružatelja platnih usluga koji vodi račun i korisnika platnih usluga. Međutim, budući da su zbog usluge iniciranja plaćanja u izvršenje platne transakcije uključena dva pružatelja platnih usluga, odredbe članka 34. navedenog Zakona ne isključuju mogućnost da se oblik i/ili postupak davanja suglasnosti može ugovoriti i s pružateljem usluge iniciranja plaćanja. U slučaju potencijalnog poslovnog modela kod kojeg pružatelj usluge iniciranja plaćanja ugovara oblik suglasnosti, mišljenja smo da bi se o takvoj suglasnosti trebali dogovoriti pružatelj platnih usluga koji vodi račun i pružatelj usluge iniciranja plaćanja. Takav odnos nije uređen navedenim Zakonom budući da Zakon ne uređuje odnose između pružatelja platnih usluga. Međutim, izričito je propisano da pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne smije uvjetovati svoje postupanje u skladu s člankom 35. stavkom 4. navedenog Zakona sklapanjem ugovora s pružateljem usluge iniciranja plaćanja odnosno da ne smije uvjetovati uslugu iniciranja plaćanja sklapanjem ugovora s pružateljem usluge iniciranja plaćanja. Članak 115. stavak 5. Direktive (EU) 2015/2366 kao niti jedna druga odredba te Direktive ne sadrži opciju za države članice da mogu zabraniti korištenje tehnologije "screen scraping". Odredba članka 115. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 je donesena kako bi se postojećim pružateljima usluga iniciranja plaćanja i usluga informiranja o računu omogućio kontinuitet pružanja usluga tijekom prijelaznog razdoblja ali samo na državnim područjima na kojima su poslovali do stupanja na snagu Direktive (EU) 2015/2366, odnosno do 13. siječnja 2016. Od početka obvezne primjene Direktive (EU) 2015/2366 pružatelji usluga iniciranja plaćanja i usluga informiranja o računu moći će započeti poslovati u državama članicama u kojima nisu poslovali prije 13. siječnja 2016. ali će se prethodno morati licencirati odnosno registrirati u matičnoj državi članici. Banke mogu uskratiti pristup računu za plaćanje licenciranim ili registriranim pružateljima usluge iniciranja plaćanja ili usluge informiranja o računu samo u slučaju iz članka 38. stavka 7. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu (odnosno iz razloga koji se odnose na neovlašteni pristup ili pristup s ciljem prijevare). Odredbe članka 48. stavka 4. i članka 49. stavka 5. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu pružaju mogućnost pružatelju platnih usluga i platitelju koji nije potrošač da ugovore da se odredbe tih članaka (kojima se uređuje pravo na povrat novčanih sredstava za autorizirane platne transakcije koje je inicirao primatelj plaćanja ili su inicirane preko primatelja plaćanja) ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično. Ukoliko pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač ne iskoriste tu mogućnost, na pravo povrata platitelja koji nije potrošač primjenjivat će se članci 48. i 49. navedenog Zakona u cijelosti. Napominjemo da je odredba članka 48. stavka 4. navedenog Zakona u potpunosti u skladu s odredbom članka 61. stavka 1. Direktive (EU) 2015/2366 u kojem je propisano da korisnik platnih usluga koji nije potrošač i pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da se odredbe članka 76. te Direktive (Povrat za platne transakcije inicirane od strane ili preko primatelja plaćanja) ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično. U Nacrtu prijedloga Zakona o platnom prometu iskorištena je opcija iz članka 101. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366 da država članica može uvesti ili zadržati pravila o pritužbenim postupcima koja su povoljnija za korisnike platnih usluga te je u skladu s tim u članku 70. stavku 3. navedenog Zakona propisan rok za dostavu konačnog odgovora koji ne smije biti duži od 30 dana. U Nacrtu prijedloga Zakona o platnom prometu rok za konačan odgovor produžit će se s 30 na 35 dana. U svakom slučaju, pružatelj platnih usluga dužan je u propisanom roku dostaviti konačan odgovor na prigovor korisnika platnih usluga. |
| 2 | A1 Hrvatska d.o.o. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 3. | Upućujemo na odredbu članka 3, stavak 1, točka 4 gdje je vrlo neprecizno definirano što se smatra digitalnim sadržajem, i odnosi se na sve što nije fizička roba. Smatramo da bi trebalo precizinije definirati pojam digitalnog sadržaja. | Nije prihvaćen | Prijedlog nije prihvaćen. Mišljenja smo da je definicija digitalnog sadržaja prihvatljiva budući da je pojam digitalnog sadržaja odgovara definiciji iz Direktive (EU) 2015/2366, gdje je u članku 4. točki 43. opisano: 43. „digitalni sadržaj” znači roba ili usluge koje se proizvode i dostavljaju u digitalnom obliku, čija je upotreba ili potrošnja ograničena na tehnički uređaj i koja ni na koji način ne uključuje korištenje ili potrošnju fizičke robe ili usluga". Također, u točki 15. recitala navedene Direktive opisane su neke usluge koje se smatraju digitalnim sadržajem (cit: "Te usluge uključuju zabavu poput čavrljanja, preuzimanje primjerice videa, glazbe i igara, informacije kao što su vrijeme, novosti, sportski rezultati, dionice i pretraživanje imenika te televizijsko i radijsko sudjelovanje kao što su glasovanje, prijava na natjecanje i pružanje povratne informacije uživo."). |
| 3 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 3. | Platni instrument na temelju kartice – spominje se na puno mjesta u Zakonu, molimo pojašnjenje što je to i da se pojam uvrsti u popis/opis pojmova (bez obzira na to da li je pojam definiran nekim drugim zakonom ili ne). | Prihvaćen | Definicija "platni instrument na temelju kartice" navedena je u članku 2. točki 20. Uredbe (EU) 2015/751 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica (cit.): "Platni instrument na temelju kartica” znači svaki platni instrument, uključujući karticu, mobilni telefon, računalo ili bilo koji drugi tehnološki uređaj s odgovarajućom aplikacijom za plaćanje, koji platitelju omogućuje iniciranje platne transakcije na temelju kartica, a koja nije kreditni transfer ili izravno terećenje kako su definirani u članku 2. Uredbe (EU) br. 260/2012". Iako se navedena Uredba izravno primjenjuje u svim državama članicama EU, procijenjeno je da postoji potreba unošenja definicije "platni instrument na temelju kartica" u sadržaj Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu zbog jasnoće primjene odredbi koje se odnose na takav platni instrument. Slijedom navedenoga, u članak 3. navedenog Zakona dodat će se definicija "platni instrument na temelju kartica". |
| 4 | FRANJO GOLUBIĆ | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 5. | Predlažem da se u čl.5 st.1 toč.2 na kraju rečenice stavi zarez te nastavno doda slijedeći tekst ; " ukoliko ne naplaćuje naknadu ili proviziju od platitelja kao treće osobe " Obrazloženje ; postoji slučaj u kojem zastupnik primatelja plaćanja naplaćuje proviziju u manjem iznosu od primatelja plaćanja sukladno međusobno sklopljenom ugovoru bez sudjelovanja treće osobe, potrošača dok istovremeno naplaćuje i naknadu za obavljanje platne usluge od potrošača u višestruko većem iznosu nego što ista naknada iznosi u FINI, a uplaćena sredstva polaže na svoj žiro račun i naknadno doznačuje primatelju plaćanja. Pošto zastupnik nije ovlašten za obavljanje platnog prometa postavljam pitanje da li isti smije naplaćivati naknadu i od platitelja kao treće osobe, jer je isto u suprotnosti s odredbama Zakona o obveznim odnosima koji zabranjuje da ugovaratelj ugovaraju plaćanje bilo kakvih naknada bez znanja i suglasnosti trećeg. | Nije prihvaćen | Prijedlog nije prihvaćen. Navedena odredba članka 5. stavka 1. točke 2. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu usuglašena je s odredbom članka 3. pod b) Direktive EU 2015/2366. Obzirom da je navedena Direktiva propis čije odredbe su sve države članice dužne implementirati u svoje zakonodavstvo na jednaki način, ne postoji mogućnost da se odredbama navedenog Zakona na drugačiji način uređuju aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama. Slijedom navedenoga, Zakonom se ne mogu propisivati posebni uvjeti pod kojima bi se isključenje navedene aktivnosti kao platne usluge uvjetovalo na predloženi način. |
| 5 | A1 Hrvatska d.o.o. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 5. | Da li su usluge trećih strana (sada su to VAS SMS) – ubuduće “platna usluga izvršenja platnih transakcija putem platne kartice ili sličnog sredstva” , te da li se na njih primjenjuje izuzeće kako je opisano u odredbi članka 5 st 12 prijedloga Zakona? | Primljeno na znanje | Člankom 5. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu uređeno je što se ne smatra platnim uslugama. S tim u vezi, skrećemo pažnju na točku 12. članka 5. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu koji uređuje da se platnim uslugama ne smatraju: "12. platne transakcije koje provodi pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koje se pružaju uz elektroničke komunikacijske usluge za korisnika te mreže ili usluge, i to: a) za kupnju digitalnog sadržaja i glasovnih usluga, bez obzira na uređaj koji se upotrebljava za kupnju ili potrošnju digitalnog sadržaja, a naplaćuje se korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama ili b) koje se obavljaju s ili preko elektroničkog uređaja u dobrotvorne svrhe ili za kupnju karata, a koje se naplaćuju korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama pod sljedećim uvjetima, neovisno o tome je li riječ o pretplatniku ili o korisniku koji unaprijed uplaćuje sredstva pružatelju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge: – iznos pojedinačne platne transakcije iz podtočaka a. i b. ne prelazi 375,00 kuna i – ukupni iznos platnih transakcija pojedinoga korisnika ne prelazi 2.250,00 kuna mjesečno". Slijedom navedenoga, isključenje iz članka 5. točke 12. navedenog Zakona se primjenjuje na plaćanja za tzv. VAS usluge ako se radi o plaćanjima za kupnju digitalnog sadržaja i glasovnih usluga i ako tu uslugu plaćanja pružaju pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga uz elektroničke komunikacijske usluge za korisnika te mreže ili usluge ali pod uvjetom da iznosi plaćanja ne prelaze postavljene limite u iznosima. |
| 6 | A1 Hrvatska d.o.o. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 5. | U odredbi članka 5 nije jasno i nedvosmisleno tko je korisnik. Da li je 1 korisnik = 1 SIM? | Primljeno na znanje | U smislu članka 5. točke 12. pod. b) Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu (cit:) " - ukupni iznos platnih transakcija pojedinog korisnika ne prelazi 2.250,00 kuna mjesečno", 1 korisnik = 1 SIM (Subscriber Identity Module). |
| 7 | Hrvatski Telekom d.d. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 5. | 12. platne transakcije koje provodi pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koje se pružaju uz elektroničke komunikacijske usluge za korisnika te mreže ili usluge, i to: a) za kupnju digitalnog sadržaja i glasovnih usluga, bez obzira na uređaj koji se upotrebljava za kupnju ili potrošnju digitalnog sadržaja, a naplaćuje se korisniku na teret korisničkog računa kod njegovog pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga. b) koje se obavljaju s ili preko elektroničkog uređaja u dobrotvorne svrhe ili za kupnju karata, a koje se naplaćuju korisniku na teret korisničkog računa kod njegovog pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga. pod sljedećim uvjetima, neovisno o tome je li riječ o pretplatniku ili o korisniku koji unaprijed uplaćuje sredstva pružatelju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge: – iznos pojedinačne platne transakcije iz podtočaka a. i b. ne prelazi 375,00 kuna i – ukupni iznos platnih transakcija pojedinoga korisnika po korisničkom računu kod njegovog pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga ne prelazi 2.250,00 kuna mjesečno | Primljeno na znanje | U članku 5. točki 12. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu uređeno je isključenje od primjene tog Zakona za platne transakcije koje provodi pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koje se pružaju uz elektroničke komunikacijske usluge za korisnike te mreže ili usluge te je propisano za koje namjene se mogu koristiti navedena plaćanja (digitalni sadržaj, glasovne usluge, kupnja karata, dobrotvorne svrhe) kao i uvjet da se te usluge naplaćuju korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama. |
| 8 | Hrvatski Telekom d.d. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 5. | Molimo dodatno pojašnjenje i primjer za točku 2. Bi li se poslovni odnos koje telekom operater ima s pružateljima VAS usluga mogao smatrati izuzetim temeljem ovog članka? Točka 12 a - Bi li uređaj u smislu ove odredbe bio i Maxtv prijamnik? Bi li ovdje spadala i kupovina digitalnih sadržaja preko Maxtva? Također, za 12 a, Predlaže se brisanje teksta i zamjena s predloženom dopunom. Tekst predlagatelja Zakona značio bi da je u odnosu na Direktivu za ove platne transakcije dodan i uvjet da se naplaćuje (zaračunava) zajedno na računu s EK uslugama što smatramo da je nepotrebno ograničenje i otvara pitanje npr. „kakav bi bio tretman ovih platnih transakcija ako se iste ne naplaćuju zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama“. Formulacija koju predlažemo je tehnološki i procesno neutralna i dopušta mogućnost da se fakturiranje izvrši ili zajedno s EK uslugama ili posebno. Nadalje, za 12 b, Navedena dopuna je unesena kako bi se detaljnije uredilo pitanje ograničenja korisnika koji koristi EK usluge kod više pružatelja usluga ili više EK usluga na istoj ili različitim lokacijama . Detaljnije uređenje je potrebno i radi statističkog izvješćivanja o takvim platnim transakcijama. Osim toga predlažemo da se statistika ne prati mjesečno, već da se gleda godišnji prosjek, jer se na godišnjoj razini ionako i izvještava. | Nije prihvaćen | Isključenje u okviru članka 5. točke 2. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu odnosi se na trgovačke zastupnike. Primjer takvih usluga su tzv. usluge grupne kupnje. Isključenje temeljem kojeg se platnim uslugama ne smatraju platne transakcije koje provode pružatelji elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga sadržano je u članku 5. točki 12. navedenog Zakona. VAS usluge mogle bi se smatrati isključenima od primjene navedenog Zakona temeljem članka 5. točke 12. Zakona ukoliko odgovaraju uvjetima za isključenje navedenima u toj odredbi. Maxtv prijamnik bi se mogao smatrati uređajem u smislu odredbe iz članka 5. točke 12. podtočke a) Zakona ako je riječ o uređaju koji se upotrebljava za kupnju digitalnog sadržaja. Platne transakcije za kupnju digitalnog sadržaja preko Maxtv mogu biti isključene od primjene Zakona temeljem članka 5. točke 12. Zakona ako odgovaraju uvjetima za isključenje iz te odredbe. U članku 5. točki 12. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu uređeno je isključenje od primjene tog Zakona za platne transakcije koje provodi pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koje se pružaju uz elektroničke komunikacijske usluge za korisnike te mreže ili usluge te je propisano za koje namjene se mogu koristiti navedena plaćanja (digitalni sadržaj, glasovne usluge, kupnja karata, dobrotvorne svrhe) kao i uvjet da se te usluge naplaćuju korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama. Slijedom navedenog, da bi se moglo primijeniti navedeno isključenje, usluga plaćanja se mora pružati uz usluge elektroničke komunikacije i to korisniku te mreže ili usluge. Dio odredbe koji glasi: "...a naplaćuje se korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama..." zapravo podrazumijeva da se navedene usluge plaćanja naplaćuju na teret korisničkog računa kod pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga te nužno ne podrazumijeva da moraju biti navedene na istoj fakturi s elektroničkim komunikacijskim uslugama. Vezano uz prijedlog izmjene teksta u članku 5. točki 12. podtočki b. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu prema kojoj bi se iza teksta "ukupni iznos platnih transakcija pojedinoga korisnika" dodao tekst "po korisničkom računu kod njegovog pružatelja elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga" - predložena izmjena nije potrebna budući da za potrebe navedene odredbe vrijedi sljedeće pravilo: 1 korisnik = 1 SIM (Subscriber Identity Module). Vezano uz prijedlog u vezi statističkog izvješćivanja o takvim platnim transakcijama, također nema potrebe za predloženim izmjenama, primjena navedenih odredbi tumačit će se sukladno dogovoru nadležnih tijela. |
| 9 | Hrvatski Telekom d.d. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 6. | Uz članak 6 stavak 3 predlažemo način vođenja statistike kako je navedeno u prethodnom komentaru HT-a uz članak 5, na godišnjoj razini. | Primljeno na znanje | Članak 6. stavak 3. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu uređuje postupanje Hrvatske narodne banke temeljem obavijesti i informacija dostavljenih u skladu s odredbama članka 6. Zakona a u vezi tzv. isključenja ograničene mreže. Napominjemo da se za potrebe navedenog isključenja promet prati na godišnjoj razini. |
| 10 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 29. | čl. 29 st. 2 Molimo uskladiti s postojećim ZPP-om u kojem jasno stoji da platitelj ima pravo bez naknade dobiti izvadak samo jednom mjesečno. Ovako napisan članak mogao bi se tumačiti da ima pravo dobiti izvadak besplatno svaki puta kada to zatraži, neograničeni broj puta, a to sigurno nije bila intencija. | Primljeno na znanje | U članku 12. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu propisana je općenita odredba vezano uz naknade za davanje informacija prema kojoj pružatelj platnih usluga ne smije korisniku platnih usluga naplatiti naknade za informacije koje mu je dužan dati na temelju odredbi Glave II. navedenog Zakona (Obveze informiranja korisnika platnih usluga). No, ukoliko korisnik platnih usluga od pružatelja platnih usluga traži dodatno ili češće davanje informacija od onoga ugovorenog okvirnim ugovorom ili njihov prijenos komunikacijskim sredstvima koja nisu navedena u okvirnom ugovoru, pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga mogu ugovoriti naknade za takvo davanje informacija, a te naknade moraju biti razumne i u skladu sa stvarnim troškovima. U članku 29. stavku 2. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu propisano je da okvirni ugovor mora sadržavati odredbu da platitelj može zahtijevati da mu se informacije iz stavka 1. članka 29. navedenog Zakona daju ili čine raspoloživima periodično, najmanje jednom mjesečno, bez naknade te na način kojim se platitelju omogućuju pohrana i reprodukcija informacija u nepromijenjenom obliku. Obveza pružatelja platnih usluga da na zahtjev platitelja dostavi informacije iz stavka 1. članka 29. Zakona u papirnatom obliku jednom mjesečno bez naknade propisana je u članku 29. stavku 3. navedenog Zakona. Dakle, slijedom navedenoga, pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga okvirnim ugovorom uređuju učestalost i način davanja informacija iz stavka 1. članka 29. Zakona. Nacrtom prijedloga Zakona o platnom prometu je propisan zakonski minimum takvog informiranja koji ne može biti manji od jednom mjesečno i to bez naknade, te obveza pružatelja platnih usluga da platitelju, ako on to zatraži, dostavi te informacije u papirnatom obliku jednom mjesečno bez naknade. Ako pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga ugovore u skladu s člankom 29. stavkom 2. navedenog Zakona davanje informacija jednom mjesečno bez naknade, a korisnik platnih usluga nakon sklapanja ugovora traži dodatno ili češće davanje informacija, u tom slučaju pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga mogu ugovoriti naknade za takvo davanje informacija u skladu s člankom 12. stavkom 2. navedenog Zakona pri čemu te naknade moraju biti razumne i u skladu sa stvarnim troškovima. |
| 11 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 34. | Molimo da se predloženi izraz iz čl. 34. st. 1. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu: “(1) Platna transakcija je autorizirana:” zamijeni s izrazom: “(1) Platna transakcija smatra se autoriziranom:” sukladno originalnom tekstu Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu: čl. 64. st. 1.: Member States shall ensure that a payment transaction is considered to be authorised only if the payer has given consent to execute the payment transaction. A payment transaction may be authorised by the payer prior to or, if agreed between the payer and the payment service provider, after the execution of the payment transaction. | Nije prihvaćen | Prijedlog nije prihvaćen. Predloženim izmjenama ne mijenja se smisao navedene odredbe te smo mišljenja da nema potrebe za predloženom izmjenom u Zakonu. |
| 12 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 34. | Koja bi to bila situacija u kojoj PISP ugovara način davanja suglasnosti, a da je banka koja vodi račun s tim suglasna, odnosno da bi bio potreban ugovor između banke koja vodi račun korisnika platnih usluga i pružatelja usluge iniciranja plaćanja? | Primljeno na znanje | Pružatelj platnih usluga koji vodi račun, u slučaju usluge iniciranja plaćanja, omogućuje pravo pristupa računu za plaćanje pružatelju usluge iniciranja plaćanja pod uvjetom da je platitelj dao svoju izričitu suglasnost za izvršenje takve platne transakcije u skladu s člankom 34. navedenog Zakona (uređeno u članku 36. stavku 4. Zakona). Oblik suglasnosti za izvršenje platne transakcije u pravilu se ugovara između pružatelja platnih usluga koji vodi račun i korisnika platnih usluga. Međutim, budući da su zbog usluge iniciranja plaćanja u izvršenje platne transakcije uključena dva pružatelja platnih usluga, odredbe članka 34. navedenog Zakona ne isključuju mogućnost da se oblik i/ili postupak davanja suglasnosti može ugovoriti i s pružateljem usluge iniciranja plaćanja. U slučaju potencijalnog poslovnog modela kod kojeg pružatelj usluge iniciranja plaćanja ugovara oblik suglasnosti, mišljenja smo da bi se o takvoj suglasnosti trebali dogovoriti pružatelj platnih usluga koji vodi račun i pružatelj usluge iniciranja plaćanja. Takav odnos nije uređen navedenim Zakonom budući da Zakon ne uređuje odnose između pružatelja platnih usluga. Međutim, izričito je propisano da pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne smije uvjetovati svoje postupanje u skladu s člankom 35. stavkom 4. navedenog Zakona sklapanjem ugovora s pružateljem usluge iniciranja plaćanja odnosno da ne smije uvjetovati uslugu iniciranja plaćanja sklapanjem ugovora s pružateljem usluge iniciranja plaćanja. |
| 13 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 37. | Da li pružatelj usluge informiranja o računu može dobivene podatke koristiti i za isključivo vlastite potrebe npr. Credit Scoring? | Primljeno na znanje | U članku 37. stavku 3. točki 8. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu propisano je da je pružatelj usluge informiranja o računu dužan upotrebljavati podatke, pristupati im i pohranjivati ih isključivo u svrhu obavljanja usluge informiranja o računu koju je korisnik platnih usluga izričito zatražio, u skladu s pravilima o zaštiti podataka. Slijedom navedenog, pružatelj usluge informiranja o računu dobivene podatke ne može koristiti za nijednu drugu svrhu osim one propisane u članku 37. stavku 3. točki 8. navedenoga Zakona za koju je dobio izričitu suglasnost korisnika platnih usluga. Ukoliko pružatelj usluge informiranja o računu namjerava koristiti dobivene podatke za npr. credit scoring, u tom slučaju treba dobiti suglasnost korisnika platnih usluga za takvo korištenje podataka. |
| 14 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 43. | čl. 43. st. 3. Koji je postupak i rok obavještavanja HNB-a kod sumnje na prijevaru, vezano uz čl. 43 te koji komunikacijski kanal se može koristiti? | Primljeno na znanje | Rok za slanje obavijesti u skladu s člankom 43. stavkom 3. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu proizlazi iz odredbi članka 43. navedenog Zakona. Naime, u članku 43. stavku 1. navedenog Zakona propisan je rok za povrat iznosa neautorizirane platne transakcije prema kojem je pružatelj platnih usluga dužan izvršiti povrat odmah, a najkasnije do kraja prvog radnog dana nakon primitka obavijesti ili saznanja za neautoriziranu platnu transakciju na neki drugi način. Iznimka od navedene obveze povrata je predviđena u članku 43. stavku 3. navedenog Zakona i to isključivo pod uvjetom da pružatelj platnih usluga ima opravdan razlog za sumnju u prijevaru i da je o tome obavijestio Hrvatsku narodnu banku. Slijedom navedenog, odgoda povrata je moguća samo ako je pružatelj platnih usluga sumnju u prijevaru prijavio Hrvatskoj narodnoj banci. Pružatelj platnih usluga koji u roku iz članka 43. stavka 1. navedenog Zakona ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku o razlozima za sumnju u prijevaru u skladu s člankom 43. stavkom 3. Zakona, dužan je u propisanom roku izvršiti povrat neautorizirane platne transakcije. U slučaju da pružatelj platnih usluga nije vratio iznos neautorizirane platne transakcije korisniku platne usluge u roku iz članka 43. stavka 1. Zakona niti je u istom roku obavijestio Hrvatsku narodnu banku o razlogu za sumnju u prijevaru, tada je pružatelj platnih usluga prekršio odredbu članka 43. stavka 1. navedenog Zakona. Postupak obavještavanja je propisan u članku 43. stavku 3. navedenog Zakona prema kojem je pružatelj platnih usluga koji ima opravdan razlog za sumnju u prijevaru dužan o tom razlogu obavijestiti Hrvatsku narodnu banku u pisanom obliku. |
| 15 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 43. | čl. 43. st. 1. Da li je trenutak saznanja za neautoriziranu platnu transakciju onaj trenutak kada je reklamacijski postupak završio i kada smo utvrdili da je transakcija stvarno neautorizirana? U protivnom bi se narušila pravila HRK Osnovne SDD sheme koja u cijeloj EU razlikuju rokove od 8 tjedana i rok od 13 mjeseci u kojem se neautoriziranost mora ustvrditi. Molimo precizniju definiciju. | Nije prihvaćen | Vezano uz spomenuti rok od 8 tjedana za autorizirane platne transakcije i rok od 13 mjeseci u kojem se neautoriziranost mora utvrditi, podsjećamo da su navedeni rokovi propisani kao rokovi u kojima korisnik platnih usluga može ostvariti prava koja mu pripadaju prema navedenom Zakonu a ne kao rokovi za utvrđivanje neautoriziranosti platne transakcije. Podsjećamo da je rok od 8 tjedana propisan u članku 49. stavku 1. navedenog Zakona kao rok za podnošenje zahtjeva za povrat novčanog iznosa autorizirane platne transakcije prema članku 48. stavcima 1., 6. i 8. Zakona a rok od 13 mjeseci je u članku 41. stavku 1. Zakona propisan kao rok u kojem korisnik platnih usluga mora obavijestiti svog pružatelja platnih usluga o neautoriziranoj platnoj transakciji kako bi mogao ostvariti prava koja mu pripadaju. U Nacrtu prijedloga Zakona o platnom prometu u članku 43. stavku 1. propisano je da je platiteljev pružatelj platnih usluga dužan vratiti platitelju iznos neautorizirane platne transakcije odmah, a najkasnije do kraja prvog radnog dana nakon primitka obavijesti iz članka 41. navedenog Zakona ili saznanja za neautoriziranu platnu transakciju na neki drugi način. Članak 41. navedenog Zakona propisuje obvezu korisnika platnih usluga da obavijesti svog pružatelja platnih usluga o neautoriziranim platnim transakcijama bez odgađanja nakon saznanja za njezino izvršenje, a najkasnije u roku 13 mjeseci od dana terećenja. Dakle, čim je korisnik platnih usluga obavijestio svog pružatelja platnih usluga u skladu s člankom 41. navedenog Zakona ili je platiteljev pružatelj platnih usluga saznao za neautoriziranu platnu transakciju na neki drugi način, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je vratiti platitelju iznos neautorizirane platne transakcije u skladu s člankom 43. stavkom 1. navedenog Zakona te, ako je primjenjivo, postupiti u skladu s člankom 43. stavkom 2. navedenog Zakona. Odgoda povrata je moguća samo ako je pružatelj platnih usluga sumnju u prijevaru prijavio Hrvatskoj narodnoj banci. Pružatelj platnih usluga obavještava Hrvatsku narodnu banku u slučaju postojanja značajne sumnje u neautoriziranu transakciju koja nastaje ponašanjem korisnika platnih usluga s ciljem prijevare i ako se ta sumnja temelji na objektivnim razlozima. U tom slučaju pružatelj platnih usluga može provesti istragu u razumnom roku, te ako utvrdi da sumnja u prijevaru nije opravdana, dužan je postupiti u skladu s odredbama članka 43. stavaka 1. i 2. navedenog Zakona, odnosno vratiti iznos neautorizirane platne transakcije te ako je za iznos neautorizirane platne transakcije terećen račun za plaćanje platitelja, dovesti terećeni račun platitelja u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da neautorizirana platna transakcija nije bila izvršena s datumom valute koji nije kasniji od datuma na koji je taj račun terećen za iznos neautorizirane platne transakcije. Slijedom navedenog, smatramo da se iz odredbi navedenog Zakona jasno može odrediti trenutak saznanja za neautoriziranu platnu transakciju te da ga nije potrebno preciznije definirati. Posebno napominjemo da su sve navedene odredbe iz članaka 41. i 43. Zakona propisane u cijelosti u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366. |
| 16 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 45. | Što znači da ako se ugovori ne primjena određenih odredbi da se primjenjuje Zakon o obveznim odnosima? Znači li to da se primjenjuje načelo dispozitivnosti prema kojem PPU i KPU koji nije potrošač mogu svoj obvezni odnos urediti drukčije? Što bi konkretno značilo da se npr. čl. 34. st. 7. i 8. zakona koji reguliraju trenutak opoziva suglasnost ne primjenjuje ili djelomično primjenjuje? Čime bi se nadomjestila ne primjena ili djelomična primjena tih odredbi? Kako bi se tada regulirao trenutak opoziva suglasnosti? Ako se ne bi primjenjivalo načelo dispozitivnosti, a u Okvirnom ugovoru bi stajalo da se određene konkretne odredbe zakona ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično, što se primjenjuje na ugovorni odnos u svezi sadržaja konkretne odredbe (u konkretnom slučaju da li se uopće može opozvati suglasnost i do kada)? | Primljeno na znanje | U članku 45. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu uređuju se druga prava korisnika platnih usluga u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije. Navedenom odredbom se korisnika platnih usluga informira da pored prava iz članka 43. stavaka 1. i 2. navedenog Zakona (pravo na povrat iznosa neautorizirane platne transakcije) ima pravo i na zateznu kamatu te na razliku do pune naknade štete koje može potraživati od odgovornog pružatelja platnih usluga prema općim pravima o odgovornosti za štetu. U članku 34. stavcima 7. i 8. navedenog Zakona uređuje se opoziv suglasnosti za izvršenje platne transakcije. Stavkom 7. propisano je da platitelj može opozvati suglasnost koju je dao najkasnije do trenutka neopozivosti naloga za plaćanje iz članka 52. navedenog Zakona, a stavkom 8. da platitelj može opozvati suglasnost za izvršenje niza platnih transakcija u svako doba te da je posljedica takvog opoziva da je svaka buduća platna transakcija iz tog niza neautorizirana. Prema članku 34. stavku 9. navedenog Zakona pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe stavka 7. i 8. članka 34. navedenog Zakona koje se odnose na opoziv suglasnosti, ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično, u odnosu na platitelja koji nije potrošač (odnosno može se isključiti iz primjene oba stavka ili samo jedan od njih). U članku 9. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu propisano je da se na odnose između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga koji nisu uređeni Glavama II. i III. ovoga Zakona primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. Slijedom navedenog, ukoliko pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač ugovore da se odredbe članka 34. stavak 7. i 8. navedenog Zakona ne primjenjuju, na opoziv suglasnosti će se primjenjivati odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi. |
| 17 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 48. | čl. 48. st. 7. Treba li se povrat-refund kod izravnog terećenja provoditi s valutom originalne transakcije iako SDD shema ovo ne propisuje i kosi se s poslovnom logikom cijele platne sheme? Refund u SEPA izravnom terećenju izvršava se u roku od 8 tjedana bez postavljanja ikakvih pitanja, za sve transakcije, uključujući i sve autorizirane transakcije. Kamate i naknade nisu predviđene SDD platnom shemom. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen. U slučaju povrata za izvršene platne transakcije za SEPA izravno terećenje sukladno članku 48. stavku 6. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu radi se o pravu na bezuvjetan povrat cjelokupnoga novčanog iznosa koje ne uključuje i pravo na kamate. S tim u vezi, napravit će se izmjena odredbe iz članka 48. stavka 7. navedenog Zakona na način da se odredba o obvezi određivanja datuma valute odobrenja računa za plaćanje koji ne smije biti kasniji od datuma na koji je taj račun terećen za iznos koji traži platitelj odnosi samo na povrat iz stavka 1. tog članka (povrat u slučaju da su ispunjeni uvjeti navedeni u toj odredbi). |
| 18 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 48. | čl. 48 st. 4 Kako ovo tumačiti? Ako PPU i pravna osoba ne ugovore da nema povrata znači li to da pravna osoba ima pravo na povrat? Molimo dodatno pojašnjenje navedenih članaka u smislu Poslovne HRK SDD sheme gdje je samom shemom predviđeno da platitelj pravna osoba nema pravo na povrat sredstava budući da PPU platitelja izvršava plaćanje samo na osnovu one Suglasnosti o kojoj je dobio podatak od platitelja i koju mu je platitelj dao na izvršenje. To je ujedno i glavna razlika između osnovne i poslovne sheme te uopće razlog zašto za SDD postoje osnovna i poslovna shema. Ne vidimo potrebu za dodatno ugovaranje takvih odredbi. | Primljeno na znanje | Odredba članka 48. stavka 4. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu pruža mogućnost da pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač ugovore da se odredbe članka 48. Zakona kojima se uređuje pravo na povrat novčanih sredstava za autorizirane platne transakcije koje je inicirao primatelj plaćanja ili su inicirane preko primatelja plaćanja, ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično. Ukoliko pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač ne iskoriste tu mogućnost, na pravo povrata platitelja koji nije potrošač primjenjivat će se članak 48. Zakona u cijelosti. Dakle, ako pružatelj platnih usluga i pravna osoba ugovore da se na njihov odnos ne primjenjuje pravo na povrat uređeno člankom 48. Zakona, tada se navedene odredbe neće primjenjivati. Napominjemo da je odredba članka 48. stavka 4. Zakona u potpunosti u skladu s odredbom članka 61. stavka 1. Direktive (EU) 2015/2366 u kojem je propisano da korisnik platnih usluga koji nije potrošač i pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da se odredbe članka 76. te Direktive (Povrat za platne transakcije inicirane od strane ili preko primatelja plaćanja) ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično. |
| 19 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 49. | članak 49 st (5) Kako ovo tumačiti? Ako PPU i pravna osoba ne ugovore da nema povrata znači li to da pravna osoba ima pravo na povrat? Molimo dodatno pojašnjenje navedenih članaka u smislu Poslovne HRK SDD sheme gdje je samom shemom predviđeno da platitelj pravna osoba nema pravo na povrat sredstava budući da PPU platitelja izvršava plaćanje samo na osnovu one Suglasnosti o kojoj je dobio podatak od platitelja i koju mu je platitelj dao na izvršenje. To je ujedno i glavna razlika između osnovne i poslovne sheme te uopće razlog zašto za SDD postoje osnovna i poslovna shema. Ne vidimo potrebu za dodatno ugovaranje takvih odredbi. | Primljeno na znanje | Odredba članka 49. stavka 5. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu pruža mogućnost da pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač ugovore da se odredbe članka 49. navedenog Zakona kojim se uređuje zahtjev za povrat novčanih sredstava za autorizirane platne transakcije koje je inicirao primatelj plaćanja ili je inicirana preko primatelja plaćanja, ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično. Ukoliko pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač ne iskoriste tu mogućnost, na zahtjev za povrat platitelja koji nije potrošač primjenjivat će se članak 49. navedenog Zakona u cijelosti. Dakle, ako pružatelj platnih usluga i pravna osoba ugovore da se na njihov odnos ne primjenjuje pravo na povrat uređeno člankom 49. navedenog Zakona, tada se navedene odredbe neće primjenjivati. Napominjemo da je odredba članka 48. stavka 4. Zakona u potpunosti u skladu s odredbom članka 61. stavka 1. Direktive (EU) 2015/2366 u kojem je propisano da korisnik platnih usluga koji nije potrošač i pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da se odredbe članka 77. te Direktive (Zahtjev za povrat za platne transakcije inicirane od strane ili preko primatelja plaćanja) ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično. |
| 20 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 52. | članak 52 st (6) Tražimo brisanje stavka 6, nema uporište u Direktivi i predstavlja nametanje dodatnih obaveza bankama platitelja, resurse, dorade sustava i sl. Sama formulacija kao takva nije ispravna, jer platitelj može zadati odbijanje (Refusal) SDD naloga prije izvršenja i zatražiti povrat (Refund) nakon izvršenja. Opoziv naloga zadaje isključivo primatelj. | Nije prihvaćen | Prijedlog nije prihvaćen. Nacrt prijedloga Zakona o platnom prometu ne poznaje pojam odbijanja naloga za plaćanje od strane platitelja. Pojam "odbijanje naloga za plaćanje" u navedenom Zakonu se primjenjuje samo u slučaju odbijanja naloga za plaćanje od strane pružatelja platnih usluga u skladu s člankom 51. navedenog Zakona. Neopozivost naloga za plaćanje uređena je u članku 52. Zakona u skladu s odredbama članka 80. Direktive (EU) 2015/2366. Neovisno o terminologiji te o tehnološkim rješenjima za postupanje u okviru SEPA shema, platitelj je taj koji ima pravo na opoziv naloga za plaćanje kojim se tereti njegov račun za plaćanje. Slijedom navedenoga, proizlazi da pojam "odbijanje" (Refusal) SDD naloga koji se može zadati prije izvršenja izravnog terećenja odgovara pojmu "opoziv" naloga za plaćanje koji sukladno odredbama članka 52. navedenog Zakona zadaje platitelj. Sukladno članku 52. stavku 4. navedenog Zakona, u slučaju izravnog terećenja platitelj može opozvati nalog za plaćanje najkasnije do kraja radnog dana koji prethodi ugovorenom danu terećenja. Nova odredba iz članka 52. stavka 6. navedenog Zakona dodana je u svrhu zaštite potrošača te im omogućuje opoziv naloga za plaćanje na lako dostupan i jednostavan način. Za potrebe članka 52. stavka 6. navedenog Zakona, "dostupnost online" podrazumijeva da pružatelj platnih usluga pruža usluge internetskog bankarstva slijedom čega raspolaže potrebnom infrastrukturom za provođenje takvog opoziva te može omogućiti da platitelji korištenjem sučelja internetskog bankarstva mogu opozvati nalog za plaćanje u slučaju izravnog terećenja na sličan način kako im je danas omogućen opoziv naloga za kreditni transfer. Neovisno o tehnologiji provođenja opoziva, opoziv naloga za plaćanje za pojedinu platnu uslugu može se izvršiti samo u rokovima koji su propisani u članku 52. navedenog Zakona. |
| 21 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 66. | Članak 66. st.3. Hoće li HNB iskoristiti opciju iz PSD2 čl.115 st.5 i donijeti zabranu korištenja PISP i AISP temeljem tehnologije „Screen Scrapping“ u periodu do stupanja na snagu RTS budući da ne postoje na hrvatskom državnom području pružatelji usluga PISP i AISP uzimajući u obzir i odredbe čl.66 st.3d? | Primljeno na znanje | Članak 66. stavak 3. Direktive (EU) 2015/2366 je transponiran u članku 36. stavku 3. točkama 5. i 6. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu. Primjena navedenih odredbi odgođena je do prvog dana nakon proteka roka od 18 mjeseci od dana stupanja na snagu delegiranog akta Europske komisije donesenog na temelju članka 98. stavka 4. Direktive (EU) 2015/2366. Članak 115. stavak 5. Direktive (EU) 2015/2366 kao niti jedna druga odredba te Direktive ne sadrži opciju za države članice da mogu zabraniti korištenje tehnologije "screen scraping". Odredba članka 115. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 je donesena kako bi se postojećim pružateljima usluga iniciranja plaćanja i usluga informiranja o računu omogućio kontinuitet pružanja usluga tijekom prijelaznog razdoblja ali samo na državnim područjima na kojima su poslovali do stupanja na snagu Direktive 2015/2366, odnosno do 13. siječnja 2016. Od početka obvezne primjene Direktive (EU) 2015/2366 pružatelji usluga iniciranja plaćanja i usluga informiranja o računu moći će započeti poslovati u državama članicama u kojima nisu poslovali prije 13. siječnja 2016. ali će se prethodno morati licencirati odnosno registrirati u matičnoj državi članici. Banke će moći uskratiti pristup računu za plaćanje licenciranim ili registriranim pružateljima usluge iniciranja plaćanja ili usluge informiranja o računu temeljem članka 38. stavka 7. Zakona (odnosno iz razloga koji se odnose na neovlašteni pristup ili pristup s ciljem prijevare). |
| 22 | A1 Hrvatska d.o.o. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 67. | Obzirom da je odredbom čl 67 st 2 propisano da su pružatelji platnih usluga dužni HNBu dostaviti procjenu operativnih i sigurnosnih rizika, molimo pojašnjenje osnovom kojih propisa će pružatelj platnih usluga izrađivati procjenu rizika? | Primljeno na znanje | Procjena rizika će se izrađivati temeljem članka 67. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu a na način propisan u Smjernicama o uspostavi, provedbi i praćenju sigurnosnih mjera uključujući procese certificiranja (Guidelines on the security measures for operational and security risks of payment services under Directive EU 2015/2366), koje temeljem članka 95. stavka 3. Direktive (EU) 2015/2366 donosi European Banking Authority (EBA). Donošenje ove Smjernice očekuje se u 1. tromjesečju 2018. |
| 23 | Hrvatski Telekom d.d. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 67. | Kako da napravimo analizu iz stavka 2? Hoće li RH napisati bilo kakve smjernice i prilagoditi se EBInim smjernicama ili ćemo se mi morati samoinicijativno usklađivati s njima? Ovakvog provedbenog akta nema u predviđenim aktima koje će donijeti HNB u članku 194? | Primljeno na znanje | Procjena rizika će se izrađivati temeljem Smjernica o uspostavi, provedbi i praćenju sigurnosnih mjera uključujući procese certificiranja (Guidelines on the security measures for operational and security risks of payment services under Directive EU 2015/2366), koje temeljem članka 95. stavka 3. Direktive (EU) 2015/2366 donosi Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (European Banking Authority - EBA). Donošenje ove Smjernice očekuje se u 1. tromjesečju 2018. |
| 24 | A1 Hrvatska d.o.o. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 70. | Nejasna je odreba članka 70 stavak 4 , naime, nije jasno koja su tijela nadležna za alternativno rješavanje sporova? | Primljeno na znanje | Člankom 6. stavkom 1. Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova ("Narodne novine", br. 121/2016.) uređeno je da je (cit:) "tijelo za alternativno rješavanje potrošačkih sporova (u daljnjem tekstu: tijelo za ARPS)« svako tijelo koje nudi usluge alternativnog rješavanja sporova između potrošača i trgovca te je notificirano u skladu s člankom 27. stavkom 4. ovoga Zakona". Temeljem članka 27. stavka 2. Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i Otvorenog javnog poziva za iskaz interesa za odabir tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova, dana 11. svibnja 2017. godine ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta donijela je Odluku o određivanju tijela i dodjeli financijskih sredstava za alternativno rješavanje potrošačkih sporova za 2017. godinu, kojom su za provedbu alternativnog rješavanja potrošačkih sporova određena sljedeća tijela: 1. Centar za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Zagreb, Rooseveltov trg 2; 2. Centar za mirenje Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73/I; 3. Profi Test d.o.o., Centar za mirenje „Medijator“, Bjelovar, Petra Hektorovića 2; 4. Sud časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Zagreb, Rooseveltov trg 2; 5. Centar za mirenje pri Hrvatskoj udruzi za mirenje, Zagreb, Teslina 1/I; 6. Centar za mirenje pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, Zagreb, Radnička cesta 52/I; 7. Sud časti Hrvatske obrtničke komore, Zagreb, Ilica 49/II; 8. Centar za mirenje Hrvatske obrtničke komore, Zagreb, Ilica 49/II. |
| 25 | Hrvatski Telekom d.d. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 70. | Uz stavak 4 - Kako odrediti nadležnost tijela za alternativno rješavanje sporova? Npr u slučaju HT-a hoće li to biti 1. Centar za mirenje i Sud časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) ili 2. Centar za mirenje pri Hrvatskoj udruzi za mirenje ili neko treće tijelo? | Primljeno na znanje | Člankom 6. stavkom 1. Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova ("Narodne novine", br. 121/2016.) uređeno je da je (cit:) "tijelo za alternativno rješavanje potrošačkih sporova (u daljnjem tekstu: tijelo za ARPS)« svako tijelo koje nudi usluge alternativnog rješavanja sporova između potrošača i trgovca te je notificirano u skladu s člankom 27. stavkom 4. ovoga Zakona". Temeljem članka 27. stavka 2. Zakona o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i Otvorenog javnog poziva za iskaz interesa za odabir tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova, dana 11. svibnja 2017. godine ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta donijela je Odluku o određivanju tijela i dodjeli financijskih sredstava za alternativno rješavanje potrošačkih sporova za 2017. godinu, kojom su za provedbu alternativnog rješavanja potrošačkih sporova određena sljedeća tijela: 1. Centar za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Zagreb, Rooseveltov trg 2; 2. Centar za mirenje Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73/I; 3. Profi Test d.o.o., Centar za mirenje „Medijator“, Bjelovar, Petra Hektorovića 2; 4. Sud časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Zagreb, Rooseveltov trg 2; 5. Centar za mirenje pri Hrvatskoj udruzi za mirenje, Zagreb, Teslina 1/I; 6. Centar za mirenje pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, Zagreb, Radnička cesta 52/I; 7. Sud časti Hrvatske obrtničke komore, Zagreb, Ilica 49/II; 8. Centar za mirenje Hrvatske obrtničke komore, Zagreb, Ilica 49/II. |
| 26 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 70. | Molimo da se 30 dana za finalni rok pretvori u 30 radnih dana te da se „konačni odgovor“ pretvori u „odgovor“ U Zakonu je eksplicitno navedeno da se klijentu mora pružiti finalni odgovor u roku od 30 dana, međutim praksa pokazuje da ponekad prigovor, iz objektivnih razloga, ne može biti riješen u tom roku. PDS2 europska direktiva dozvoljava da se finalni odgovor dostavlja klijentu u roku od 35 radnih dana pretpostavljamo i radi SDD sheme prema kojoj utvrđivanje autoriziranosti transakcije može trajati duže od 30 dana. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je djelomično prihvaćen. U Nacrtu prijedloga Zakona o platnom prometu iskorištena je opcija iz članka 101. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366 da država članica može uvesti ili zadržati pravila o pritužbenim postupcima koja su povoljnija za korisnike platnih usluga te je u skladu s tim u članku 70. stavku 3. navedenog Zakona propisan rok za dostavu konačnog odgovora koji ne smije biti duži od 30 dana. U Nacrtu prijedloga Zakona o platnom prometu rok za konačni odgovor produžit će se s 30 na 35 dana. U svakom slučaju, pružatelj platnih usluga dužan je u propisanom roku dostaviti konačan odgovor na prigovor korisnika platnih usluga. Vezano uz spomenuto utvrđivanje autoriziranosti transakcije, posebno napominjemo da je u slučaju neautorizirane platne transakcije pružatelj platnih usluga dužan postupiti u skladu s odredbama članka 43. stavaka 1. i 2. navedenog Zakona (povrat odmah, najkasnije do kraja sljedećeg radnog dana), te da je povrat moguće odgoditi samo ako pružatelj platnih usluga sumnja u prijevaru od strane korisnika platnih usluga i ako je se ta sumnja temelji na objektivnim razlozima u kojem slučaju je o toj sumnji dužan obavijestiti Hrvatsku narodnu banku te provesti istragu u razumnom roku. |
| 27 | Zagrebačka banka d.d. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 70. | U odnosu na članak 70. stavak 2. komentari su sljedeći: Da li se obveza slanja pisanog odgovora na prigovor odnosi samo na pisane prigovore ili na sve prigovore, neovisno o načinu i obliku u kojem su upućeni pružatelju platnih usluga (npr. usmeno, telefonom)? U odnosu na članak 70. stavak 3. komentari su sljedeći: Na koji način postupiti u situacijama kada iz objektivnih razloga nije moguće dostaviti konačan odgovor u roku od 30 dana? Radi pojašnjenja: ponekad nije moguće dostaviti konačan odgovor na prigovor niti u roku od 30 dana jer je potrebno poslati prigovor na očitovanje trećoj strani, bez čijeg očitovanja nije moguće dostaviti konačan odgovor klijentu (npr. chargeback proces reklamacija kartičnih transakcija koji uključuje i slanje reklamacije na provjeru treće strane). Je li bi u ovakvim slučajevima dokaz da je prigovor upućen na očitovanje trećoj strani, čije je očitovanje neophodno za davanje konačnog odgovora, bio dovoljan dokaz da je pružatelj platnih usluga kojemu je upućen prigovor postupio u skladu s relevantnim odredbama ZPP-a? Ako to ne bi bio dokaz, molimo pojašnjenje što bi bilo dostatno u ovakvom slučaju? U odnosu na članak 70. stavak 5. komentari su sljedeći: Nastavno na obvezu izrade i primjenu procedure za rješavanje prigovora korisnika platnih usluga, molimo provjeru je li potrebno izraditi zaseban dokument koji bi se odnosio samo na prigovore za platni promet ili ta procedura može biti sastavni dio dokumenta koji sadrži proceduru za rješavanje svih prigovora koji se mogu uputiti pojedinom pružatelju platih usluga, a ne samo platno-prometnih prigovora? | Prihvaćen | Člankom 70. stavak 2. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu navedeno je da je pružatelj platnih usluga dužan dostaviti odgovor na prigovor korisnika platnih usluga na papiru ili, ako je tako ugovoreno između njega i njegova korisnika platnih usluga, na drugom trajnom nosaču podataka. Definicija trajnog nosača podataka dana je u članku 3. točki 53. navedenog Zakona i glasi: "trajni nosač podataka jest svako sredstvo koje korisniku platnih usluga omogućuje pohranjivanje informacija upućenih osobno njemu na način da su mu one dostupne za buduću uporabu u razdoblju koje odgovara svrsi informacija i koje omogućuje reproduciranje pohranjenih informacija u nepromijenjenom obliku". U ovom slučaju kao drugi trajni nosači podataka mogu se tretirati elektronička pošta, poruka u okviru internetskog bankarstva ili telefonski zapisi. Ako je korisnik platnih usluga postavio svoj prigovor na šalteru banke usmeno i odmah dobio usmeni odgovor smatrat će se da je korisniku platnih usluga odgovoreno. Ukoliko korisnik platnih usluga ima primjedbe i na takav odgovor, on može pružatelju platnih usluga uputiti pisani prigovor na koji će mu pružatelj platnih usluga odgovoriti na papiru ili na drugom trajnom nosaču podataka. U Nacrtu prijedloga Zakona o platnom prometu iskorištena je opcija iz članka 101. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366 da država članica može uvesti ili zadržati pravila o pritužbenim postupcima koja su povoljnija za korisnike platnih usluga te je u skladu s tim u članku 70. stavku 3. navedenog Zakona propisan rok za dostavu konačnog odgovora koji ne smije biti duži od 30 dana. U Nacrtu prijedloga Zakona o platnom prometu rok za konačan odgovor produžit će se s 30 na 35 dana. U svakom slučaju, pružatelj platnih usluga dužan je u propisanom roku dostaviti konačan odgovor na prigovor korisnika platnih usluga. Odredbama članka 70. stavka 5. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu pružateljima platnih usluga propisana je obveza izrade i primjene učinkovitih i primjerenih procedura za rješavanje prigovora korisnika platnih usluga. Navedenim odredbama Zakona nije propisana forma u kojoj takve procedure trebaju biti izrađene te svaki pružatelj platnih usluga može sam donijeti odluku da li će navedene procedure biti u sklopu zajedničkog dokumenta kojim pružatelj platnih usluga uređuje sve prigovore koji mu se mogu uputiti ili će takve procedure biti propisane u zasebnom dokumentu kojim će se posebno uređivati prigovori korisnika platnih usluga vezano uz pitanja iz područja platnog prometa. Napominjemo da je navedenim Zakonom postupanje po prigovorima vezano uz pitanja iz područja platnog prometa detaljno propisano i sadrži specifične zahtjeve koji se odnose na pružatelje platnih usluga. Naročito će biti potrebno obratiti pažnju na prepoznavanje prigovora koji su uređeni navedenim Zakonom u odnosu na ostale prigovore. |
| 28 | Zagrebačka banka d.d. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 72. | U odnosu na članak 72. stavak 3. komentari su slijedeći: Nastavno na obvezu informiranja iz stavaka 1. i 2. ovog članka o tijelu nadležnom za alternativno rješavanje potrošačkih sporova, molimo provjeru može li predmetna informacija biti sastavni dio dokumenta koji sadrži proceduru za rješavanje prigovora i objavljen je na internetskoj stranici? | Primljeno na znanje | Sukladno odredbama članka 23. stavka 4. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu, informacije koje je pružatelj platnih usluga dužan dati korisniku platnih usluga (a koje informacije obuhvaćaju i postupke vezano uz alternativno rješavanje potrošačkih sporova iz članka 72. navedenoga Zakona) moraju biti sadržane u okvirnom ugovoru koji pružatelj platnih usluga sklapa s korisnikom platnih usluga. Isto tako, pružatelj platnih usluga takve informacije objavljuje i na svojim internetskim stranicama ili zasebno ili kao sastavni dio dokumenta koji sadrži proceduru za rješavanje prigovora. Informacije koje je pružatelj platnih usluga dužan dati korisniku mogu biti sadržane u sklopu jednog dokumenta s time da iste moraju biti jasno, razumljivo i na lako dostupan način istaknute u svim poslovnicama pružatelja platnih usluga te na njegovoj internetskoj stranici, ali moraju biti sadržane i u okvirnom ugovoru i dane u konačnom odgovoru na prigovor iz članka 70. stavak 4. navedenog Zakona. |
| 29 | A1 Hrvatska d.o.o. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 99. | Obzirom da nije navedeno u prijedlogu Nacrta Zakona, molimo pojašnjenje koja će metoda iz članka 9. Direktive primjeniti za izračun regulatornog kapitala ? | Primljeno na znanje | U skladu s člankom 195. točkom 7. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu, Odluka o jamstvenom kapitalu institucija za platni promet (Narodne novine, br. 3/2011.) i dalje ostaje na snazi. Kod izračuna regulatornog kapitala za institucije za platni promet i dalje će se primjenjivati metoda "B" opisana člankom 9. Direktive (EU) 2015/2366. Napominjemo da je člankom 194. Zakona propisano da će Hrvatska narodna banka donijeti, u roku godine dana od dana stupanja na snagu Zakona o platnom prometu, novu Odluku o regulatornom kapitalu. |
| 30 | A1 Hrvatska d.o.o. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 122. | Potrebno je jasno definirati pojam i ulogu „zastupnika“ iz članka 3 st 1 točka 57, u odnosu na odredbu čl 122 st 1 t 2 prijedloga ZoPPa. | Prihvaćen | Prijedlog se prihvaća. Pružanje platnih usluga preko zastupnika za institucije za platni promet uređeno je u članku 92. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu, te je primjena tog članka propisana u članku 127. za male institucije za platni promet odnosno u članku 135. stavku 1. istog Zakona za registrirane pružatelje usluge informiranja o računu. S tim u vezi, iz navedenih odredbi je jasno da male institucije za platni promet kao i registrirani pružatelji usluge informiranja o računu mogu pružati platne usluge preko zastupnika. Međutim, budući da bi se prema postojećoj definiciji zastupnika iz članka 3. stavka 1. točke 57. navedenog Zakona moglo shvatiti da samo institucija za platni promet može pružati platne usluge preko zastupnika, ta definicija će se dopuniti tako da uključuje malu institucije za platni promet i registriranog pružatelja usluge informiranja o računu. |
| 31 | Hrvatski Telekom d.d. | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 191. | Uz stavak 18 - Revizorsko izvješće za 2018. godinu - što u prvih godinu dana? Dok HAKOM ne utvrdi jesmo li u limitima ili nismo hoćemo li se tretirati kao da smo u limitima ili ne? | Primljeno na znanje | Pružatelj usluga elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koji obavlja aktivnost iz članka 5. točke 12. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu dužan je o tome u skladu s člankom 6. stavkom 6. navedenog Zakona obavijestiti Hrvatsku regulatornu agenciju za mrežne djelatnosti. Napominjemo da za primjenu odredbe iz članka 6. stavka 6. Zakona nije predviđena odgoda te navedena obveza stupa na snagu istovremeno sa Zakonom. Sukladno odredbama članka 191. stavka 18. Nacrta prijedloga Zakona o platnom prometu obveza pružatelja elektroničkih telekomunikacijskih mreža i usluga za dostavu prvih revizorskih izvješća HAKOM-u (Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti) bila bi do kraja travnja 2019. godine. |
| 32 | HRVATSKA UDRUGA BANAKA | III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA, Članak 197. | Članak 197. Molimo ispraviti datum stupanja na snagu kako bi se izbjegla retroaktivnost. | Prihvaćen | Prijedlog se prihvaća. Stupanje na snagu Zakona uskladit će se s procedurom donošenja Zakona. |