Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Animira Šimundić | REPUBLIKA HRVATSKA | Poštovani, Respektirajući načelo ustavnosti, zakonitosti, posebice načelo pravednosti ovim komentarom ukazujemo neslaganje sa Prijedlogom Zakona o državnoodvjetničkom vijeću i to prvenstveno neslaganje sa čl. 56., a sve s obzirom na učinak i moguće štetne posljedice koje bi mogle nastati u odnosu na status potpisnica ostvaren od 2012. do 2014., sukladno tada važećem Zakonu o pravosudnoj akademiji (NN 153/09 i 127/10). Intencija zakonodavca od 2010. do 2015. bila je usmjerena na to da se ostvarenim statusom, bez ikakvog daljnjeg uvjeta, kandidatu u kojeg su uložena sredstva, koji je odgovorno i s uspjehom završio Državnu školu ekvivalentno tome osigura garancija za izravan i automatski prijem na slobodno dužnosničko mjesto u državnom odvjetništvu, na koji način su potpisnice ostvarile sve strogo propisane, dakle, maksimalne uvjete da ostvare legitiman cilj u vidu dužnosničkog statusa. Predloženim izmjenama naše pravo je dezavuirano time što ostvareni rezultati preračunavanjem s predloženim koeficijentom ne udovoljavaju niti sada predviđenom predloženom minimumu za kandidiranje, čime se zadire u naša već stečena prava. Osim toga, iako smo 2012. prošle eliminacijske kriterije i s uspjehom prošle mukotrpan put potvrđujući sposobnost obnašanja dužnosti zamjenika, aktualni propisi nas bez obzira na to svrstavaju u eliminacijski krug uvjetujući da se za pristup na razgovor pred Državnoodvjetničkim vijećem ponovno psihološki testiramo u postupku imenovanja zamjenika radi utvrđivanja sposobnosti za obnašanje dužnosti. Upravo se na opisane načine dvostruko intervenira u naša već stečena prava čime nas je zakonodavac doveo u neravnopravan položaj u odnosu na kolege koji su ostvarili status po novim pravilima. Sustav ulaska u sudačku i državnoodvjetničku profesiju u Republici Hrvatskoj reformiran je 2010. radi uvođenja objektivnih i transparentnih kriterija u postupku imenovanja sudaca i zamjenika državnih odvjetnika. Proklamirani cilj zakonodavca bio je da se provede organizirano dvogodišnje stručno usavršavanje i osposobljavanje kanditata za samostalno, odgovorno, neovisno i nepristrano obnašanje pravosudne dužnosti i stoga je u okviru Pravosudne akademije ustrojena Državna škola za pravosudne dužnosnike. Specifičnost tog sustava odražavala se u tome da se jedino i isključivo budući sudački/državnoodvjetnički kadar mogao popunjavati iz redova kandidata koji udovoljava iznimno strogim kriterijima, koji su najprije prošli psihološku provjeru, nakon čega su se regrutirali u opsežnom i zahtjevnom postupku upisa u Državnu školu koja je primala i bila dostupna malom broju kandidata, sukladno procjeni slobodnih radnih mjesta. Primljeni kandidati raspoređeni su na rad u sudove/državna odvjetništva u kojima će biti neophodan pravosudni kadar te im je dodijeljen status viših sudskih/državnoodvjetničkih savjetnika, čije se obrazovanje podmirivalo sredstvima iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Nakon toga uslijedilo je njihovo dvogodišnje obrazovanje kroz Državnu školu koja se sastojala od teoretskog dijela i stručnih radionica, kao i praktičnog dijela u vidu nadziranja rada svakog kandidata od strane mentora, čija su se praktična znanja i sposobnosti nakon završene škole sveobuhvatno provjeravala kroz završni ispit. Ocjena na završnom ispitu u sebi je sadržavala više komponenti i to bodove ostvarene na prijamnom ispitu, bodove ostvarene na završnom ispitu (usmeni i pismeni) i bodove ostvarene iz ocjene mentora. Upravo su potpisnice na opisani način 2012. upisom u Državnu školu ušle u ekskluzivni krug kandidata za državnoodvjetničku profesiju, koju su s uspjehom završile, položile završni ispit 2014. i time stekle uvjete za imenovanje. Budući da smo u ovom pravnom poretku stekle sve uvjete za ostvarenje dužnosničkog statusa, na način koji je u to vrijeme bio jedini i isključiv, naše legitimno je očekivanje da u slučaju promjene propisa takva naša stečena prava ne bi mogla nestati. Tim više što smo krajem 2015. sudjelovale na natječaju za zamjenike državnog odvjetnika, ali smo spletom okolnosti samo smo nas tri u Republici Hrvatskoj do današnjeg dana ostale neimenovane od 30 kandidata koji su 2012. s nama upisali Državnu školu (natjecalo se oko 400 kandidata) za državnoodvjetničku profesiju. Opisani sustav obrazovanja i regrutiranja sudačkih/državnoodvjetničkih kadrova značajno je izmjenjen 2015. novom pravosudnom reformom kojom je omogućeno svima koji imaju položen pravosudni ispit i nakon toga 4 godine radnog staža na pravnim poslovima da steknu uvjete za obnašanje sudačke/državnoodvjetničke dužnosti na način da polože ispit u Državnoj školi bez prethodnog dvogodišnjeg obrazovanja ili bilo kakvih dodatnih uvjeta. Posljednje izmjene propisa skratile su i u bitnom olakšale put svima k ostvarenju prava na dužnosnički status. Naime, završetak Državne škole sveden je na formu polaganja ispita, kojeg su kandidati redovito uspješno apsolvirali. S obzirom na tako omasovljeni pristup ispitu, i to bez prethodnih prolazaka "filtera" u vidu upisa, testiranja i dvogodišnjeg školovanja, državna škola je u potpunosti banalizirana, čime je u potpunosti poništena svrha njenog postojanja i svedena na puku formu kojom je omogućeno velikom broju kandidata stjecanje uvjeta za ostvarenje dužnosničkog statusa. Dakle, po novom sustavu dovoljno je da kandidati polože ispit, usmeni i pismeni, i samo te dvije komponente ulaze u njihovu završnu ocjenu koja je odlučna karika prilikom izbora na dužnosničko mjesto. Komparirajući sustav od 2010.-2015. i aktualni razvidno je da su u bitnome različiti i po eliminacijskom dijelu koji je po propisima od 2010.-2015. proveden prije upisa u Državnu školu (bodovi na pravosudnom ispitu, psihotest i razgovor pred DOV-om), što su potpisnice prošle 2012., dok aktualni sustav eliminaciju kandidata, u što uključuje i potpisnice bez respektiranja njihovog prethodno stečenog statusa, uvodi nakon položenog završnog ispita, u fazi izbora za dužnosničko mjesto, kroz psiho test, i po najnovijem prijedlogu izmjena propisa limitiranjem bodovnog praga od 260 bodova na završnom ispitu kao odlučnom uvjetu za pristup na razgovor pred Državnoodvjetničkim vijećem. S obzirom da egzistiraju dvije kategorije kandidata sa stečenim pravom na ostvarenje dužnosničkog statusa, po prethodnom i sadašnjem sustavu, čiji su završni ispiti sadržajno i bodovno različiti, zakonodavac prilikom matematičkog sravnjivanja naših bodova sa završnog ispita (množenjem naših bodova sa koeficijentom 3) nije pribrojio sve odlučne faktore na našoj strani koji premašuju ovakav izračun. Takvo preračunavanje je nepravedno i predloženi koeficijent nije ekvivalent ostvarenja jednakosti nejednakih, već je u odnosu na nas degradirajući. Najnoviji Prijedlog Zakona o državnoodvjetničkom vijeću i to čl. 56., u suprotnosti je s našim legitimnim očekivanjem da se u slučaju promjene propisa neće zadirati u naša stečena prava, jer naši bodovi navedenim izračunom uopće nisu dostatni za pristupanje niti razgovoru pred Državnoodvjetničkim vijećem za što je potrebno imati ostvarenih više od 260 bodova, a iznimno i manje ako je broj kandidata s najmanje 260 bodova manji od broja zamjenika državnih odvjetnika koji se imenuju. Navedenim prijedlogom članka zadire se u naša prava stečena po prethodnim propisima. Kako se to ne bi dogodilo, u cilju uspostave ravnoteže s našim stečenim pravima, naši bodovi preračunavanjem ni u kom slučaju ne bi trebali biti ispod 260., jer promjena propisa ne smije utjecati na naš status koji je dovršen i utemeljen po ranijim propisima, a uz to u odnosu na nas vrijedi načelo zabrane povratnog djelovanja propisa (čl. 90. Ustava Republike Hrvatske). Da bi se udovoljilo načelu zakonitosti te se postiglo pravedno i objektivno izjednačavanje nas i kolega koji su po novim pravilima položili završni ispit predloženi koeficijent trebalo bi uvećati vrednujući sve naprijed navedene okolnosti koje su zanemarene (npr. uvećati ga za 0,5 tako da iznosi 3,5), ili našim ostvarenim bodovima sa završnog ispita dodati dodatnih 200 bodova kako bi se udovoljilo postavljenom kriteriju i sravnjivanju s najvišom mogućom završnom ocjenom prema važećim propisima. Nadalje, u prijedlogu izmjena propisa smanjen je broj bodova koje kandidat može dobiti na usmenom razgovoru pred Državnoodvjetničkim vijećem. Kako bi navedeno tijelo ipak zadržalo samostalnost i neovisnost pri izboru zamjenika, a što je i njegova ustavna zadaća, to je predložena izmjena u suprotnosti s navedenim jer takvim bodovima kandidati ne konkuriraju međusobno. Osim toga, izbor zamjenika stavlja se u ruke Povjerenstva za polaganje završnog ispita, jer upravo Povjerenstvo odlučuje o tome je li kandidat zadovoljio na završnom ispitu, te im dodjeljuje bodove. Broj ostvarenih bodova na završnom ispitu može biti jedan od kriterija prilikom izbora, ali nikako odlučujući kriterij kod imenovanja kako se to predviđa citiranim odredbama, a još manje ograničavajući kriterij za pristup na razgovor pred Državnoodvjetničko vijeće. Iz svega navedenog nije jasno na temelju kakve analize se došlo do zaključka da bi kandidate s bodovima manjim od 260 trebalo isključiti iz prilike da u postupku pred Državnoodvjetničkim vijećem dokažu svoje kompetencije. Kada se tome doda i to da se predlaže smanjiti broj bodova koji kandidat može ostvariti u razgovoru sa članovima vijeća na 15 bodova umjesto 20 bodova, kako je bilo do sada, očita je namjera da se smanji autonomija i sloboda odlučivanja Državnoodvjetničkog vijeća. U tom smislu se skreće pozornost na dio obrazloženja prijedloga Zakona o pravosudnoj akademiji od 11. prosinca 2009. iz kojeg je vidljiva intencija zakonodavca kojom se nama nakon školovanja garantira put do dužnosničkog statusa: "Državna škola za pravosudne dužnosnike započet će s radom 1. listopada 2010. godine. Ovim Zakonom u hrvatski pravosudni sustav uvode se značajne promjene u postupak i imenovanje sudaca odnosno zamjenika državnih odvjetnika. Ove novine temelje se na objektivnim i transparentnim kriterijima radi osiguranja veće profesionalnosti u obnašanju sudačke odnosno državnoodvjetničke dužnosti, kao i otklanjanja mogućeg prigovora na imenovanje kandidata na pravosudne dužnosti. Ovako razrađeni kriteriji za prijem u Državnu školu, kao i ocjene postignute na završnom ispitu, osiguravaju maksimalnu objektivnost o kvaliteti kandidata za pravosudnu dužnost i ujedno kandidatu pružaju motivaciju i garanciju da ce nakon uspješno završene Državne škole biti imenovan za suca ili zamjenika državnog odvjetnika. Pohađanje Škole ne predstavlja produžetak priprema za imenovanje na pravosudnu dužnost jer i prema sadašnjem Zakonu o sudovima kandidati za suca općinskog suda odnosno prema Zakonu o državnom odvjetništvu kandidati za općinskog državnog odvjetnika također moraju provesti na sudu ili državnom odvjetništvu najmanje dvije godine da bi mogli biti imenovani na sudačku dužnost ili na dužnost zamjenika općinskog državnog odvjetnika. Osposobljavanje i priprema kandidata za pravosudnu funkciju u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike sucima i državnim odvjetnicima omogućava stjecanje stručnih znanja za obnašanje pravosudnih funkcija, kao i za napredovanje u njihovoj karijeri, a cime se prvenstveno osigurava načelo njihove neovisnosti kao pravosudnih dužnosnika." Načelo pravne izvjesnosti traži da su zakonske i pravne posljedice izvjesne za adresate pravne norme i da su primjerene njihovim legitimnim očekivanjima u neposrednoj primjeni zakona, odnosno da zakon bude jasan i precizan kako bi se spriječila svaka arbitrarnost i neizvjesnost pravne norme u pogledu krajnjeg učinka zakonskih odredbi koje se na njih primjenjuju. Očigledno da osporena zakonska odredba ne udovoljavaju tom zahtjevu u odnosu na nas jer nije prikladna za postizanje legitimnog cilja niti je u ravnoteži s našim stečenim pravima. S poštovanjem, Snježana Juroš, viša državnoodvjetnička savjetnica u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Animira Šimundić, viša državnoodvjetnička savjetnica u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Tea Ukić, viša državnoodvjetnička savjetnica u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu. | Prihvaćen | Prihvaća se |
| 2 | Jelena Tojaga | Postupak imenovanja zamjenika državnih odvjetnika, Članak 56. | Predloženim čl.56. st. 5. Zakona o državnoodvjetničkom vijeću (u daljnjem tekstu ZODOV) se uvodi dodatni kriterij za imenovanje za zamjenike državnih odvjetnika, a to je „više od 260 bodova na završnom ispitu“. Naime, oni koji nemaju više od 260 bodova neće biti pozvani na razgovor s Državnoodvjetničkim vijećem, pa tako niti imenovani. Na taj način se ukidaju stečena prava onih koji su završni ispit položili na prvom i drugom roku 2017. To stoga jer prema važećem čl.159a Zakona o državnom odvjetništvu, svi kandidati koji su položili završni ispit mogu biti imenovani za zamjenike jer razgovor s Državnoodvjetničkim vijećem nije uvjetovan brojem bodova. Međutim, po prijedlogu čl.56. ZODOV-a to više neće biti moguće jer sukladno navedenom prijedlogu kandidati koji na završnom ispitu nisu ostvarili više od 260 bodova imaju samo mogućnost kandidiranja ali ne i imenovanja. Iako čl.56. ovog prijedloga zakona propisuje da će na razgovor iznimno biti pozvani i oni koji imaju manje bodova ako je broj kandidata s najmanje 260 bodova manji od broja raspisanih mjesta za zamjenike, to će u praksi znači gotovo nikada. To stoga jer se propisivanjem minimuma bodova za pristup razgovoru sa Državnoodvjetničkim vijećem dovodi kandidate koji su ove bodove ostvarili u vrijeme kada taj kriterij nije postojao u neravnopravan položaj naspram kandidata koji će tek polagati završni ispit. Kandidati koji su položili ispit i ostvarili manje od 261 bod, da su znali za ovakvo zakonsko ograničenje imali su mogućnost ne prihvatiti ocjenu u Državnoj školi i tražiti ponovni izlazak na ispit kako bi postigli traženi broj bodova. Trenutno, kako imaju položenu Državnu školu, ali sa nedostatnim brojem bodova, broj bodova više ne mogu popravljati odnosno ne mogu ponovno polagati završni ispit kako bi postigli traženi rezultat za mogućnost aplikacije na budući oglas za zamjenike dok će kandidati koji nakon stupanja na snagu ove odredbe budu polagali završni ispit u Državnoj školi znati da moraju imati više od 260 bodova te je logično za očekivati da će ukoliko ostvare manje od 261 bod, odbiti ocjenu i ponovo izaći na ispit kako bi ostvarili bolje bodove. Za istaći je da bi na opisani način stupanjem na snagu čl. 56. st. 5. ZODOV-a u obliku kako ga predlaže Ministarstvo pravosuđa bilo povrijeđeno i ustavno načelo legitimnih očekivanja u odnosu na kandidate koji su do sada položili završni ispit te bi se na taj način zadiralo u stečena prava tih kandidata. To stoga jer je u vrijeme polaganja ispita postojala zakonska regulativa koja nije kandidatima koji su položili ispit davala do znanja da ukoliko ostvare manje od 261 bod da neće moći očekivati da će biti pozvani na razgovor sa DOV-om, pa tako niti da će imati zapreku da ih se izabere za zamjenike. Na taj način bi se povrijedilo i načelo zabrane povratnog djelovanja propisa iz čl. 90 Ustava kao i odredba čl. 55. Ustava koja propisuje da svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakom je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost, a o čemu je i Ustavni sud zauzeo jasan stav u svojim odlukama broj U-III-1306/2013 od 24. listopada 2013. i U-III-4631/2015 od 1.lipnja 2016. Također je za napomenuti da je velikoj većini savjetnika koji su izašli na prvi rok za polaganje završnog ispita u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike već jednom bilo oduzeto stečeno pravo da se mogu kandidirati za zamjenike državnih odvjetnika, a obzirom da su uvjete za zamjenike imali još po odredbama Zakona o državnom odvjetništvu koje su bile na snazi sve do 1. siječnja 2013. kada je uvedena Državna škola. Nejasno je zašto se kao ograničenje za razgovor s Državnoodvjetničkim vijećem propisuje upravo 260 bodova, a ne npr. 290 ili 230 bodova. Naime, u obrazloženju prijedloga ZODOV-a Ministarstvo pravosuđa nije navelo niti jedan razlog ili kriterij kojim se vodilo prilikom određivanje upravo te bodovne granice kao bitnog kriterija za pozivanje na razgovor sa Državnoodvjetničkim vijećem, a pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je odredbom st. 3 čl. 12. Pravilnika o sadržaju, vremenu i načinu polaganja završnog ispita te sadržaja potvrde o završnom ispitu u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike propisano da je kandidat koji ostvari najmanje 225 bodova položio završni ispit. Stoga smatramo da je za određivanje ovakve bodovne granice potrebno dati suvislo obrazloženje. Također, ističemo kako se prilikom izbora zamjenika kao kriterij uopće ne uzimaju u obzir rezultati koje je kandidat ostvario u svome radu, pa je tako nebitan broj odluka koje je kandidat donio, poštivanje rokova, godišnja ocjena, složenost predmeta na kojima je kandidat radio, kao i druge aktivnosti kao što je stručno usavršavanje, sudjelovanje na radionicama, seminarima, a što smatramo apsolutno neprihvatljivim. Slijedom Navedenog, smatramo da bi iz prijedloga čl. 56. st. 5. ovog zakona trebalo izbrisati ograničenje da se na razgovor sa Državnoodvjetničkim vijećem pozivaju samo kandidati koji su ostvarili više od 260 bodova. Podredno, ukoliko ipak takvo ograničenje uđe u završni prijedlog ZODOV-a, smatramo da je neophodno da se u prijelaznim i završnim odredbama propiše da se propisani broj bodova kao uvjet za pozivanje na razgovor s Državnoodvjetničkim vijećem traži samo za kandidate koji polože završni ispit u Državnoj školi nakon stupanja na snagu ovog Zakona. Viši državnoodvjetnički savjetnici i državnoodvjetnički savjetnici Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci Josipa Baričević, Kornelija Bikić Seršić, Sanja Došen, Ljubica Ivošević, Grga Komadina, Robert Kožul, Iva Šalov, Jelena Tojaga, Nenad Vrhovac | Prihvaćen | Prihvaća se |
| 3 | Animira Šimundić | Postupak imenovanja zamjenika državnih odvjetnika, Članak 56. | Poštovani, Respektirajući načelo ustavnosti, zakonitosti, posebice načelo pravednosti ovim komentarom ukazujemo neslaganje sa Prijedlogom Zakona o državnoodvjetničkom vijeću i to prvenstveno neslaganje sa čl. 56., a sve s obzirom na učinak i moguće štetne posljedice koje bi mogle nastati u odnosu na status potpisnica ostvaren od 2012. do 2014., sukladno tada važećem Zakonu o pravosudnoj akademiji (NN 153/09 i 127/10). Intencija zakonodavca od 2010. do 2015. bila je usmjerena na to da se ostvarenim statusom, bez ikakvog daljnjeg uvjeta, kandidatu u kojeg su uložena sredstva, koji je odgovorno i s uspjehom završio Državnu školu ekvivalentno tome osigura garancija za izravan i automatski prijem na slobodno dužnosničko mjesto u državnom odvjetništvu, na koji način su potpisnice ostvarile sve strogo propisane, dakle, maksimalne uvjete da ostvare legitiman cilj u vidu dužnosničkog statusa. Predloženim izmjenama naše pravo je dezavuirano time što ostvareni rezultati preračunavanjem s predloženim koeficijentom ne udovoljavaju niti sada predviđenom predloženom minimumu za kandidiranje, čime se zadire u naša već stečena prava. Osim toga, iako smo 2012. prošle eliminacijske kriterije i s uspjehom prošle mukotrpan put potvrđujući sposobnost obnašanja dužnosti zamjenika, aktualni propisi nas bez obzira na to svrstavaju u eliminacijski krug uvjetujući da se za pristup na razgovor pred Državnoodvjetničkim vijećem ponovno psihološki testiramo u postupku imenovanja zamjenika radi utvrđivanja sposobnosti za obnašanje dužnosti. Upravo se na opisane načine dvostruko intervenira u naša već stečena prava čime nas je zakonodavac doveo u neravnopravan položaj u odnosu na kolege koji su ostvarili status po novim pravilima. Sustav ulaska u sudačku i državnoodvjetničku profesiju u Republici Hrvatskoj reformiran je 2010. radi uvođenja objektivnih i transparentnih kriterija u postupku imenovanja sudaca i zamjenika državnih odvjetnika. Proklamirani cilj zakonodavca bio je da se provede organizirano dvogodišnje stručno usavršavanje i osposobljavanje kanditata za samostalno, odgovorno, neovisno i nepristrano obnašanje pravosudne dužnosti i stoga je u okviru Pravosudne akademije ustrojena Državna škola za pravosudne dužnosnike. Specifičnost tog sustava odražavala se u tome da se jedino i isključivo budući sudački/državnoodvjetnički kadar mogao popunjavati iz redova kandidata koji udovoljava iznimno strogim kriterijima, koji su najprije prošli psihološku provjeru, nakon čega su se regrutirali u opsežnom i zahtjevnom postupku upisa u Državnu školu koja je primala i bila dostupna malom broju kandidata, sukladno procjeni slobodnih radnih mjesta. Primljeni kandidati raspoređeni su na rad u sudove/državna odvjetništva u kojima će biti neophodan pravosudni kadar te im je dodijeljen status viših sudskih/državnoodvjetničkih savjetnika, čije se obrazovanje podmirivalo sredstvima iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Nakon toga uslijedilo je njihovo dvogodišnje obrazovanje kroz Državnu školu koja se sastojala od teoretskog dijela i stručnih radionica, kao i praktičnog dijela u vidu nadziranja rada svakog kandidata od strane mentora, čija su se praktična znanja i sposobnosti nakon završene škole sveobuhvatno provjeravala kroz završni ispit. Ocjena na završnom ispitu u sebi je sadržavala više komponenti i to bodove ostvarene na prijamnom ispitu, bodove ostvarene na završnom ispitu (usmeni i pismeni) i bodove ostvarene iz ocjene mentora. Upravo su potpisnice na opisani način 2012. upisom u Državnu školu ušle u ekskluzivni krug kandidata za državnoodvjetničku profesiju, koju su s uspjehom završile, položile završni ispit 2014. i time stekle uvjete za imenovanje. Budući da smo u ovom pravnom poretku stekle sve uvjete za ostvarenje dužnosničkog statusa, na način koji je u to vrijeme bio jedini i isključiv, naše legitimno je očekivanje da u slučaju promjene propisa takva naša stečena prava ne bi mogla nestati. Tim više što smo krajem 2015. sudjelovale na natječaju za zamjenike državnog odvjetnika, ali smo spletom okolnosti samo smo nas tri u Republici Hrvatskoj do današnjeg dana ostale neimenovane od 30 kandidata koji su 2012. s nama upisali Državnu školu (natjecalo se oko 400 kandidata) za državnoodvjetničku profesiju. Opisani sustav obrazovanja i regrutiranja sudačkih/državnoodvjetničkih kadrova značajno je izmjenjen 2015. novom pravosudnom reformom kojom je omogućeno svima koji imaju položen pravosudni ispit i nakon toga 4 godine radnog staža na pravnim poslovima da steknu uvjete za obnašanje sudačke/državnoodvjetničke dužnosti na način da polože ispit u Državnoj školi bez prethodnog dvogodišnjeg obrazovanja ili bilo kakvih dodatnih uvjeta. Posljednje izmjene propisa skratile su i u bitnom olakšale put svima k ostvarenju prava na dužnosnički status. Naime, završetak Državne škole sveden je na formu polaganja ispita, kojeg su kandidati redovito uspješno apsolvirali. S obzirom na tako omasovljeni pristup ispitu, i to bez prethodnih prolazaka "filtera" u vidu upisa, testiranja i dvogodišnjeg školovanja, državna škola je u potpunosti banalizirana, čime je u potpunosti poništena svrha njenog postojanja i svedena na puku formu kojom je omogućeno velikom broju kandidata stjecanje uvjeta za ostvarenje dužnosničkog statusa. Dakle, po novom sustavu dovoljno je da kandidati polože ispit, usmeni i pismeni, i samo te dvije komponente ulaze u njihovu završnu ocjenu koja je odlučna karika prilikom izbora na dužnosničko mjesto. Komparirajući sustav od 2010.-2015. i aktualni razvidno je da su u bitnome različiti i po eliminacijskom dijelu koji je po propisima od 2010.-2015. proveden prije upisa u Državnu školu (bodovi na pravosudnom ispitu, psihotest i razgovor pred DOV-om), što su potpisnice prošle 2012., dok aktualni sustav eliminaciju kandidata, u što uključuje i potpisnice bez respektiranja njihovog prethodno stečenog statusa, uvodi nakon položenog završnog ispita, u fazi izbora za dužnosničko mjesto, kroz psiho test, i po najnovijem prijedlogu izmjena propisa limitiranjem bodovnog praga od 260 bodova na završnom ispitu kao odlučnom uvjetu za pristup na razgovor pred Državnoodvjetničkim vijećem. S obzirom da egzistiraju dvije kategorije kandidata sa stečenim pravom na ostvarenje dužnosničkog statusa, po prethodnom i sadašnjem sustavu, čiji su završni ispiti sadržajno i bodovno različiti, zakonodavac prilikom matematičkog sravnjivanja naših bodova sa završnog ispita (množenjem naših bodova sa koeficijentom 3) nije pribrojio sve odlučne faktore na našoj strani koji premašuju ovakav izračun. Takvo preračunavanje je nepravedno i predloženi koeficijent nije ekvivalent ostvarenja jednakosti nejednakih, već je u odnosu na nas degradirajući. Najnoviji Prijedlog Zakona o državnoodvjetničkom vijeću i to čl. 56., u suprotnosti je s našim legitimnim očekivanjem da se u slučaju promjene propisa neće zadirati u naša stečena prava, jer naši bodovi navedenim izračunom uopće nisu dostatni za pristupanje niti razgovoru pred Državnoodvjetničkim vijećem za što je potrebno imati ostvarenih više od 260 bodova, a iznimno i manje ako je broj kandidata s najmanje 260 bodova manji od broja zamjenika državnih odvjetnika koji se imenuju. Navedenim prijedlogom članka zadire se u naša prava stečena po prethodnim propisima. Kako se to ne bi dogodilo, u cilju uspostave ravnoteže s našim stečenim pravima, naši bodovi preračunavanjem ni u kom slučaju ne bi trebali biti ispod 260., jer promjena propisa ne smije utjecati na naš status koji je dovršen i utemeljen po ranijim propisima, a uz to u odnosu na nas vrijedi načelo zabrane povratnog djelovanja propisa (čl. 90. Ustava Republike Hrvatske). Da bi se udovoljilo načelu zakonitosti te se postiglo pravedno i objektivno izjednačavanje nas i kolega koji su po novim pravilima položili završni ispit predloženi koeficijent trebalo bi uvećati vrednujući sve naprijed navedene okolnosti koje su zanemarene (npr. uvećati ga za 0,5 tako da iznosi 3,5), ili našim ostvarenim bodovima sa završnog ispita dodati dodatnih 200 bodova kako bi se udovoljilo postavljenom kriteriju i sravnjivanju s najvišom mogućom završnom ocjenom prema važećim propisima. Nadalje, u prijedlogu izmjena propisa smanjen je broj bodova koje kandidat može dobiti na usmenom razgovoru pred Državnoodvjetničkim vijećem. Kako bi navedeno tijelo ipak zadržalo samostalnost i neovisnost pri izboru zamjenika, a što je i njegova ustavna zadaća, to je predložena izmjena u suprotnosti s navedenim jer takvim bodovima kandidati ne konkuriraju međusobno. Osim toga, izbor zamjenika stavlja se u ruke Povjerenstva za polaganje završnog ispita, jer upravo Povjerenstvo odlučuje o tome je li kandidat zadovoljio na završnom ispitu, te im dodjeljuje bodove. Broj ostvarenih bodova na završnom ispitu može biti jedan od kriterija prilikom izbora, ali nikako odlučujući kriterij kod imenovanja kako se to predviđa citiranim odredbama, a još manje ograničavajući kriterij za pristup na razgovor pred Državnoodvjetničko vijeće. Iz svega navedenog nije jasno na temelju kakve analize se došlo do zaključka da bi kandidate s bodovima manjim od 260 trebalo isključiti iz prilike da u postupku pred Državnoodvjetničkim vijećem dokažu svoje kompetencije. Kada se tome doda i to da se predlaže smanjiti broj bodova koji kandidat može ostvariti u razgovoru sa članovima vijeća na 15 bodova umjesto 20 bodova, kako je bilo do sada, očita je namjera da se smanji autonomija i sloboda odlučivanja Državnoodvjetničkog vijeća. U tom smislu se skreće pozornost na dio obrazloženja prijedloga Zakona o pravosudnoj akademiji od 11. prosinca 2009. iz kojeg je vidljiva intencija zakonodavca kojom se nama nakon školovanja garantira put do dužnosničkog statusa: "Državna škola za pravosudne dužnosnike započet će s radom 1. listopada 2010. godine. Ovim Zakonom u hrvatski pravosudni sustav uvode se značajne promjene u postupak i imenovanje sudaca odnosno zamjenika državnih odvjetnika. Ove novine temelje se na objektivnim i transparentnim kriterijima radi osiguranja veće profesionalnosti u obnašanju sudačke odnosno državnoodvjetničke dužnosti, kao i otklanjanja mogućeg prigovora na imenovanje kandidata na pravosudne dužnosti. Ovako razrađeni kriteriji za prijem u Državnu školu, kao i ocjene postignute na završnom ispitu, osiguravaju maksimalnu objektivnost o kvaliteti kandidata za pravosudnu dužnost i ujedno kandidatu pružaju motivaciju i garanciju da ce nakon uspješno završene Državne škole biti imenovan za suca ili zamjenika državnog odvjetnika. Pohađanje Škole ne predstavlja produžetak priprema za imenovanje na pravosudnu dužnost jer i prema sadašnjem Zakonu o sudovima kandidati za suca općinskog suda odnosno prema Zakonu o državnom odvjetništvu kandidati za općinskog državnog odvjetnika također moraju provesti na sudu ili državnom odvjetništvu najmanje dvije godine da bi mogli biti imenovani na sudačku dužnost ili na dužnost zamjenika općinskog državnog odvjetnika. Osposobljavanje i priprema kandidata za pravosudnu funkciju u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike sucima i državnim odvjetnicima omogućava stjecanje stručnih znanja za obnašanje pravosudnih funkcija, kao i za napredovanje u njihovoj karijeri, a cime se prvenstveno osigurava načelo njihove neovisnosti kao pravosudnih dužnosnika." Načelo pravne izvjesnosti traži da su zakonske i pravne posljedice izvjesne za adresate pravne norme i da su primjerene njihovim legitimnim očekivanjima u neposrednoj primjeni zakona, odnosno da zakon bude jasan i precizan kako bi se spriječila svaka arbitrarnost i neizvjesnost pravne norme u pogledu krajnjeg učinka zakonskih odredbi koje se na njih primjenjuju. Očigledno da osporena zakonska odredba ne udovoljavaju tom zahtjevu u odnosu na nas jer nije prikladna za postizanje legitimnog cilja niti je u ravnoteži s našim stečenim pravima. S poštovanjem, Snježana Juroš, viša državnoodvjetnička savjetnica u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Animira Šimundić, viša državnoodvjetnička savjetnica u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Tea Ukić, viša državnoodvjetnička savjetnica u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu. | Prihvaćen | Prihvaća se |
| 4 | Eddy Putigna | Postupak imenovanja zamjenika Glavnog državnog odvjetnika, Članak 58. | - čl. 58. st. 4. Posljednja rečenica ovog stavka je dvojbena jer iz obrazloženja nacrta nije vidljivo koji je legitimni cilj ove norme. Ako se imenovanje vrši na temelju objektivnih kriterija opisanih u tom članku, onda nije jasno zašto u slučaju jednakog broja bodova prednost ima kandidat za kojeg je pozitivno mišljenje dao državni odvjetnik. Prednost bi mogao imati kandidat kojem je kolegiji državnog odvjetništva dao pozitivno mišljenje ili jednostavno odrediti da u slučaju jednakog broja bodova prednost ima onaj kandidat koji dobije najviše glasova Vijeća. | Prihvaćen | Prihvaća se |
| 5 | Eddy Putigna | Stegovne kazne, Članak 86. | - čl. 86. st. 1. t. 4. Stegovna kazna premještaja na dužnost u državno odvjetništvo nižeg stupnja nije prihvatljiva jer je suprotna čl. 121.1 st. 3. i 5. Ustava Republike Hrvatske. Naime, Ustav RH jasno određuje da zamjenici državnog odvjetnika državno odvjetničku dužnost obavljaju stalno. Dakle državno odvjetničku dužnost u državno odvjetništvo u koje su imenovani obavljaju stalno. Mogu biti razriješeni državno odvjetničke dužnosti u državnom odvjetništvu u kojem su imenovani samo u zakonom određenom postupku, o čemu na temelju čl. 121.a st. 3. Ustava RH odlučuje Državno odvjetničko vijeće. Iz toga jasno proizlazi da bi premještanjem u državno odvjetništvo nižeg stupnja došlo do povrede stalnosti državno odvjetničke dužnosti jer zamjenik državnog odvjetnika više ne bi obnašao državno odvjetničku dužnost u državno odvjetništvo u koje je imenovan, a nije došlo do njegovog razrješenja. Ustav RH ne predviđa premještaj kao ovlast Državnog odvjetničkog vijeća. Prema tome, svaki premještaj bez suglasnosti zamjenika državnog odvjetnika bilo bi suprotno Ustavu RH. Državno odvjetničko vijeće ovlašteno je sukladno Ustavu RH odlučiti o stegovnoj odgovornosti zamjenika državnih odvjetnika, međutim stegovne sankcije ne smiju biti suprotne Ustavu RH. Novčana kazne nije suprotna Ustavu RH jer ona ne povrjeđuje načelo stalnosti državno odvjetničke dužnosti. Konačno, iz obrazloženja Nacrta nije vidljiv ni legitimni cilj takve stegovne sankcije jer nije jasno što se tom sankcijom uopće postiže. Naime, ako je zamjenik počinio tako teški oblik stegovnog djela da više ne može obnašati državno odvjetničku dužnost u državnom odvjetništvu u kojem je imenovan, onda se postavlja pitanja zašto ga premjestiti u državno odvjetništvo nižeg stupnja, a ne ga razriješti dužnosti, što jamči da u državnom odvjetništvu nižeg stupnja neće činiti stegovna djela. Isto tako nije jasno kako bi se ta sankcija izvršavala, nije jasno u koje bi se državno odvjetništvo nižeg stupnja zamjenik premještao, da li u istom mjestu ili drugom mjestu. Takva sankcija ne udovoljava kriterijima pravne sigurnosti i izvjesnosti i određenosti kazne. Veći učinak bi se postiglo da se kao stegovna sankcija uvede ujetno razrješenje s dužnosti kao što je to slučaj sa sucima, a prema odredbi točke 6. Deklaracije iz Bordeauxa od 18. studenog 2009. status državno odvjetničkih dužnosnika bi trebao biti analogan statusu sudaca, pa stoga i u pogledu stegovne odgovornosti. | Prihvaćen | Prihvaća se |
| 6 | Eddy Putigna | Stegovne kazne, Članak 87. | - čl. 87. st. 3. Ukinuti iz razloga navedenih u komentaru čl. 86. | Prihvaćen | Prihvaća se |