Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o državnom odvjetništvu

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Eddy Putigna OPĆE ODREDBE, Članak 3. - čl. 3. st. 2. Izričaj ove odredbe nije jasan u dijelu koji govori da DO obavlja svoje ovlasti na osnovi Ustava, međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka RH, pravne stečevine EU, zakona i drugih izvora prava. Nije jasno što bi bili „drugi izvori prava“ i moraju li ti „izvori“ biti u skladu s Ustavom i zakonima. U obrazloženju nacrta se o tome ne govori jer se spominju „drugi propisi“, a ne „drugi izvori prava“. U prijašnjem zakonu je to bilo nomotehnički bolje izraženo i bilo je jasno da su drugi propisi morali biti sukladni Ustavu i zakonima. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Smatra se da je odredba dovoljno jasna
2 Eddy Putigna Imenovanje, prestanak dužnosti i razrješenje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Članak 25. - čl. 25. st. 3. Kada već DOV pokreće postupak imenovanja GDORH, onda bi bilo potrebno da kad utvrđuje kandidate koji su podnijeli prijavu na poziv te prijave dostavlja Vladi RH, da utvrdi ispunjavaju li kandidati opće i posebne uvjete za imenovanje za zamjenika GDORH jer je upravo DOV nadležan za imenovanje zamjenika GDORH. Trebalo bi predvidjeti da se prijave kandidata koji ne ispunjavaju uvjete iz čl. 22. ne dostavljaju Vladi RH, ili DOV utvrdi da ti kandidati ne ispunjavaju uvjete. U suprotnom bi se moglo desiti da GDORH koji ne bude ponovno imenovan ili bude razriješen, nastavi raditi kao zamjenik GDORH, a da ne ispunjava uvjete za tu dužnost. Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Ustavom Republike Hrvatske nije propisano da Državnoodvjetničko vijeće utvrđuje ispunjavaju li kandidati uvjete u postupku imenovanja Glavnog državnog odvjetnika jer je to dužnost tijela koji ga predlaže i imenuje.
3 Eddy Putigna 3. Dužnosti i ovlasti državnih odvjetnika , Članak 41. - čl. 41. st. 4. U ovoj odredbi bi trebalo prije riječi „ograničiti“ staviti riječ „iznimno“. Naime, ako je samostalnost u radu zamjenika DO načelo, onda svako odstupanje od načela treba biti iznimno jer se u suprotnom odstupanje od načela pretvara u pravilo. To je u skladu sa Preporukom REC (2000) Vijeća Europe od 6. listopada 2000. i u skladu s Deklaracijom iz Bordeauxa od 18. studenog 2009. Prihvaćen Prihvaća se
4 Eddy Putigna Opća uputa, Članak 66. - čl. 66. st. 2. U ovoj odredbi bi bilo uputno da GDORH mišljenje zatraži od proširenog kolegija iz čl. 48. Naime, uputa su takva vrsta pravne norme koja ne može imati utjecaj izvan tijela u kojem je donesena jer nije moguće osporavati njenu ustavnost i zakonitost. Upravo zato moguće je da na pojedinom području nadležnosti ODO ili ŽDO praksa sudova pred kojima pojedino DO zastupa može odstupati od načina postupanja određen u uputi. Upravo stoga članovi proširenog kolegija bi pridonijeli svojim praktičnim iskustvima kod donošenja pojedine upute kako ona ne bi bila suprotna praksi pojedinih sudova. U suprotnom bi došlo do poteškoća u primijeni upute, jer je njena primjena obvezatna, budući da bi pojedino DO zbog različite prakse sudova, morao radi postizanja pravnih učinaka, odstupiti od upute izlažući se posljedicama zbog postupanja suprotno općoj uputi. Nije prihvaćen Ne prihvaća se Predloženim zakonskim rješenjem postiže se svrha zakonske norme. Naime, svrha opće upute je da se u proceduralnom smislu pomogne zamjenicima državnih odvjetnika u radu i radi ujednačavanja postupanja svih državnih odvjetništava u RH.
5 Eddy Putigna Obvezna uputa, Članak 68. - čl. 68. st. 1. U toj odredbi bi trebalo navesti kada i pod kojim uvjetima je moguće dati obveznu uputu za donošenje odluke u pojedinačnom predmetu, npr. ako bi odluka u znatnoj mjeri odstupala od državno odvjetničke ili sudske prakse. U suprotnom, načelo samostalnosti u radu zamjenika ili nižeg državnog odvjetnika postaje bezvrijedno jer se prema izričaju ove odredbe obvezna uputa može dati bez ograničenja. To je suprotno kako Preporuci REC (2000) Vijeća Europe od 6. listopada 2000. tako i Deklaraciji iz Bordeauxa od 18. studenog 2009., posebno točkama 6. i 9. Konačno, da bi se ostvarili uvjeti za razrješenje državnog odvjetnika iz čl. 79. t. 5. Prijedloga Zakona o državno odvjetničkom vijeću zbog povrede načela samostalnosti zamjenika državnog odvjetnika u radu, moraju postojati jasniji kriteriji kada se od tog načela može odstupiti i pod kojim uvjetima. Ukoliko takvi jasni kriteriji ne postoje, neće biti niti moguće utvrditi je li državni odvjetnik povrijedio to načelo. - čl. 68. st.2. Isto tako trebao bi postojati i odgovarajući mehanizam da zamjenik državnog odvjetnika može obavijestiti višeg državnog odvjetnika ili kolegiji Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ukoliko se radi o Glavnom državnom odvjetniku, da je došlo do povrede načela samostalnosti davanjem obvezne upute. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća Odredba dorađena na način da će neposredno viši državni odvjetnik biti obaviješten o svim danim obaveznim uputama. Smatra se da načelo samostalnosti u radu zamjenika državnog odvjetnika ili nižeg državnog odvjetnika nije ugroženo donošenjem obvezne upute jer je upravo u stavku 2. predviđen mehanizam zaštite odnosno mogućnost za odbijanje postupanja po toj uputi, tim više što zamjenik ili niži državni odvjetnik ne može biti pozvan na odgovornost za izražavanje takvog mišljenja (stavak 4).
6 Eddy Putigna Preuzimanje i povjeravanje postupanja, Članak 69. - čl. 69. st. 1. U ovoj odredbi bi između riječi „je“ i „nalogom“ trebalo umetnuti riječ „obrazloženim“. Uz to bi trebalo navesti jasnije kriterije kada je moguće to učiniti, npr. zbog duže spriječenosti zamjenika državnog odvjetnika ili nižeg državnog odvjetništva u postupanju. U suprotnom, neće biti moguće utvrditi pravilnost odluke koja nema obrazloženje i može dovesti do arbitrarnog postupanja. I ovdje treba predvidjeti mogućnost obavještavanja višeg državnog odvjetnika ili kolegiji Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Prihvaćen Prihvaća se.
7 Eddy Putigna Nalog , Članak 70. - čl. 70. Cijeli članak je suprotan kako Preporuci REC (2000) Vijeća Europe od 6. listopada 2000. tako i Deklaraciji iz Bordeauxa od 18. studenog 2009., posebno točkama 6. i 9. pa bi bilo bolje tu odredbu izostaviti. Naime, mogućnost da se daje nalog za poduzimanje određene državno odvjetničke radnje u pojedinačnom predmetu, usmeno ili pismeno, dakle bez obveze da nalog bude u pisanom obliku, a naročito bez obrazloženja, otvara mogućnost samovoljnog i arbitrarnog postupanja bez da zamjenik ili niži državni odvjetnik može uopće bilo što poduzeti ne samo radi ostvarenja načela samostalnosti u radu, već i radi otklanjanja od sebe bilo kave odgovornosti za poduzetu radnju jer o nalogu ne mora postojati pisani trag. Isto tako nisu dani ikakvi kriteriji za davanje naloga, a na taj način se može zaobići davanje obvezne upute jer je svaka odluka ujedno i državno odvjetnička radnja. Konačno, ako već mora postojati mogućnost davanja naloga, onda bi morao postojati i odgovarajući mehanizam za odbijanje naloga kao i za obveznu uputu, ili barem na način kako je to regulirano za državne službenike u čl. 27. i 28. Zakona o državnim službenicima (NN broj 92/05, 142/06, 107/07, 27/ 08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15 i 61/17). Inače će zamjenici državnog odvjetnika biti u nepovoljnijem položaju od državnih službenika, a moguće je i apsurdna situacija da će npr. državno odvjetnički savjetnik, kao državni službenik, moći odbiti nalog sukladno Zakonu o državnim službenicima, a zamjenika državnog odvjetnika to neće moći učiniti prema Zakonu o državnom odvjetništvu. Inače, za ograničenje nekog načela potrebno je postojanje legitimnog cilja koji u ovoj odredbi nije izražen, niti se iz obrazloženja prijedloga to može vidjeti. Prihvaćen Prihvaća se.
8 Eddy Putigna 3. Posebni slučajevi ograničenja samostalnosti u radu državnog odvjetnika (postupanje uz prethodnu suglasnost), Članak 71. - čl. 71. Ova odredba je potpuno suvišna jer prema čl. 31. Preporuke REC (2000) Vijeća Europe od 6. listopada 2000. kada državno odvjetnički dužnosnik može donijeti odluke koje zadiru u prava i temeljne slobode osumnjičenika, onda te odluke moraju biti podložne sudskom nadzoru. Stoga, kako su i Zakonom o kaznenom postupku predviđena pravna sredstva protiv takvih odluka (npr. pritvor, pretraga pokretnih stvari, posebne dokazne radnje), to je onda suvišno dodatno birokratizirati rad zamjenika državnog odvjetnika ili nižeg državnog odvjetnika, pogotovo što se uvijek radi o hitnim slučajevima, često izvan radnog vremena, kada je gotovo nemoguće prethodno pribaviti suglasnost državnog odvjetnika ili višeg državnog odvjetnika zbog potrebe žurnog postupanja, a zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda je osigurana pred sudom. Ratio takve odredbe nije uopće jasan, niti je to vidljivo iz obrazloženja prijedloga, osim ako zakonodavac nema dovoljno povjerenja u zamjenike državnih odvjetnika koji su se inače dužni u radu držati Ustava i zakona. Prihvaćen Prihvaća se.
9 zoran perkušić Davanje pravnih mišljenja u drugim slučajevima, Članak 90. Člankm 90. je uvedena nova nadležnost državnog odvjetništva koja nije postojala u dosadašnjim zakonima. Pojam "pružiti drugu stručnu pravnu pomoć" je preopćenit i može se tumačiti i na način da državna tijela i pravne osobe mogu od državnog odvjetništva zahtijevati praktično svaki oblik pravne pomoći u rješavanju predmeta iz njihove nadležnosti, budući se svaka pravna pomoć može tumačiti kao stručna pravna pomoć. Ovim bi državno odvjetništvo u stvari obavljalo poslove iz nadležnosti državnih tijela ili bi služili kao njihov servis, što je otklon od suštinske ustavne i zakonske nadležnosti državnog odvjetništva. Stoga bi, radi izbjegavanja različitog tumačenja, pojam "drugu stručnu pravnu pomoć"trebalo izbaciti iz teksta zakona ili ga preciznije formulirati na način da se ovakva pomoć odnosi samo na doista bitne i iznimne slučajeve. Prihvaćen Prihvaća se.
10 Eddy Putigna Ocjena obnašanja dužnosti, Članak 114. - čl. 114. st. 4. Umjesto da Glavni državni odvjetnik donese opću uputu o ocjenjivanju, bolje je da Pravilnik o tome donese Državno odvjetničko vijeće koji odlučuje o prigovorima na ocjenu obnašanja dužnosti. Naime, o ocjeni ovisi radno pravni status zamjenika državnog odvjetnika (stegovna odgovornost, napredovanje) pa je neprimjereno da se ocjenjivanje regulira općom uputom koja nije podložna ocjeni ustavnosti i zakonitosti, a ne pravilnikom koji je podložan ocjeni ustavnosti i zakonitosti. Takva solucija bi bila sukladna i točci 6. Deklaracije iz Bordeauxa od 18. studenog 2009. koja nalaže da status državno odvjetničkih dužnosnika bude zajamčeno na najvišoj državno odvjetničkoj razini, analogno statusu sudaca. Primljeno na znanje Prima se na znanje