Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Pravilnika o utvrđivanju rezervi i eksploataciji mineralnih sirovina

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Udruga Zelena Istra Mineralne sirovine, Članak 2. U Hrvatskoj se, nažalost, premda su nam usta puna održivog razvoja, a mineralne sirovine neobnovljiv resurs, nije još uvedeno recikliranje građevinskog otpada kao djelomična zamjena eksploatacije mineralnih sirovina (iskorištavanje sekundarnih agregata iz građevinskog otpada, iskopa zemlje i kamenja kod građevinskih radova, otpada od vađenja mineralnih sirovina i proizvodnih ostataka prerađivačke industrije). Premda recikliranje građevinskog otpada ne može u cijelosti zamijeniti eksploataciju mineralnih sirovina, praksa u europskim državama je pokazala da se jedan vrijedni dio sirovina recikliranjem građevinskog otpada može uštedjeti. Recikliranjem se smanjuje devastacija zemljišta/krajobraza i negativni utjecaji na okoliš te štede neobnovljivi prirodni resursi. Dosad se nije uzimala u obzir proizvodnja agregata iz aktivnosti recikliranja (sekundarni agregati). U EU se reciklira 33% građevinskog otpada, čime se zadovoljava 5% potrebe za agregatima. Cilj EU je dostići do 2020. godine 70% recikliranja građevinskog opada. Da bi se postigli čak i najmanji rezultati, međutim, osim zakonskog okvira, nužno je uvesti mjere stimulacije recikliranja građevnog otpada te mjere destimulacije korištenja prirodnih resursa. Primljeno na znanje Poštovani, zahvaljujemo na Vašem doprinosu i komentaru. Pravilnikom o utvrđivanju rezervi i eksploataciji mineralnih sirovina ne rješava se problematika navedena u Vašem komentaru, niti isti nema nikakve veze sa recikliranjem građevinskog otpada, odnosno recikliranje građevinskog otpada nije u nadležnosti ovoga ministarstva. Nadalje točan je Vaš navod da se Premda recikliranje građevinskog otpada ne može u cijelosti zamijeniti eksploataciju mineralnih sirovina, praksa u europskim državama je pokazala da se jedan vrijedni dio sirovina recikliranjem građevinskog otpada može uštedjeti budući se recikliranjem građevinskog otpada ne mogu dobiti mineralne sirovine kao primjerice arhitektonsko-građevni kamen, keramička ili ciglarska glina, mineralne sirovine (vapnenci i dolomiti) za industrijsku preradbu, silikatne mineralne sirovine za industrijsku preradbu, sirovine za proizvodnju cementa, itd.
2 Udruga Zelena Istra Tehničko-ekonomska ocjena ležišta, Članak 17. Komentar na čl. 17, način izrade tehničko-ekonomske analize u vezi s društveno-gospodarskim čimbenicima (utjecaj eksploatacije mineralnih sirovina na lokalnu zajednicu, ekonomski utjecaj eksploatacije mineralnih sirovina na proračune lokalne i regionalne samouprave, te na državni proračun, kao i moguću prenamjenu prostora uvažavajući važeću prostorno-plansku dokumentaciju) i na ekološke čimbenika (utjecaj eksploatacije mineralnih sirovina na okoliš i prirodu). Komentar je isti kao i za čl. 85., gdje smo opširno obrazložili stajalište da nije moguće dobiti objektivni opis društveno-gospodarskih i ekoloških čimbenika ako se ta analiza prepusti samo ovlaštenicima izrade elaborata. Njihova neobjektivnosti proizlazi iz činjenice da ih plaćaju investitori te iz same prirode njihove struke. Ukoliko se u taj postupak ne uključi i zainteresirana javnost ne može se očekivati pravilna procjena, a mogu se , kao i do sada, očekivati stalni konflikti u lokalnoj zajednici kod izrade novih eksploatacijskih polja. Uključivanje javnosti tek u kasnijoj fazi, kada su ključne odluke već doneseene, protivno je Aarhuškoj konvenciji (vidi detaljni opis kod čl. 85). Stoga predlažemo da se uvede javno savjetovanje kako bi se osigurala objektivnost postupka. U suprotnom će, kao i do sada, eksploatacijska polja bti planirana preblizu naselja, na vrijednim prirodnim područjima, u priobalnom pojasu te na područjima koja su se opredijelila za turizam. Svi se interesi moraju realizirati na nekom prostoru, a konflikti se stvaraju upravo zbog lošeg planiranja i neuvažavanja legitimnih interesa lokalne zajednice. Niti jedan privatni interes ne smije biti važniji od javnog, a javni se interes ne može utvrditi - bez uključivanja javnosti u odlučivanje. Primljeno na znanje Poštovani, zahvaljujemo na Vašem doprinosu i komentaru. Glede uključivanja zainteresirana javnost u postupke propisane Pravilnikom o utvrđivanju rezervi i eksploataciji mineralnih sirovina dužni smo ukazati da se odredbama predmetnog pravilnika ne odlučuje o odobrenju novih istražnih prostora mineralnih sirovina ili eksploatacijskih polja mineralnih sirovina. Ukazujemo na odredbe članka 23. stavka 1. Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 56/13. i 14/14.) kojim je određeno; "(1) Odluka o provođenju javnog nadmetanja za odabir najpovoljnijeg ponuditelja za istraživanje mineralnih sirovina radi davanja koncesije za eksploataciju može se donijeti za prostore koji su dokumentima prostornog uređenja planirani za izvođenje rudarskih radova.", odnosno prije pokretanja javnog nadmetanja, prostor za koji se namjerava raspisati postupak (radi odabira najpovoljnijeg ponuditelja za istraživanje mineralnih sirovina radi davanja koncesije za eksploataciju), mora biti određen u prostornim planovima nižeg i višeg reda (županijskim/gradskim ili općinskim) kao prostor na kojem se može istraživati i eksploatirati mineralne sirovine. Nadalje prije početka pokretanja javnog nadmetanja, ministarstvo nadležno za rudarstvo dužno je prikupiti mišljenja/uvjete/ograničenja svih tijela koja na neki način gospodare prostorom (obvezno se traže mišljenja/uvjeti/ograničenja Županije i/ Grada/Općine). Nadalje prilikom oglašavanja početka javnog nadmetanja u Elektroničkom oglasniku javne nabave, obavijest se dostavlja Županiji/Gradu/Općinu koja su dužna istu istaknuti na svojim oglasnim pločama tijekom trajanja javnog nadmetanja (praksa je da isto traje najmanje 45 dana). Na taj način daje se obavijest zainteresiranoj javnosti i javnosti da se uključi u proces odlučivanja sa svojim primjedbama/uvjetima/ograničenjima. Ponovno ukazujemo da u nadležnosti ovoga ministarstva nije donošenje prostornih planova (a prilikom donošenja istih omogućava se zainteresiranoj javnosti i javnosti da sudjeluje u donošenju istih), odnosno svaka jedinica lokalne ili regionalne samouprave može samostalno odlučiti da na određenom prostoru neće dopustiti rudarsku aktivnost. Nakon što se provedu istražni radovi, te potvrde rješenjem količina i kakvoća rezervi, pristupa se radnjama koje nisu u nadležnosti ovoga ministarstva, kao primjerice Studija utjecaja na okoliš rudarskog zahvata (gdje se omogućava sudjelovanje zainteresirane javnosti i javnosti), lokacijska dozvola (gdje se omogućava sudjelovanje zainteresirane javnosti i javnosti), a prilikom sklapanja ugovora o koncesiji, određuje se da je koncesionar dužan poštivati sve one uvjete i ograničenja među ostalim iz Studije utjecaja na okoliš i lokacijske dozvole. Upravo ovo ministarstvo nadležno za rudarstvo inzistira na transparentnosti prilikom donošenja svih odluka vezanih na istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina, te se u svakom trenutku može dobiti uvid u sve akte/dokumente osnovom kojih je izdano neko pravo rudarsko gospodarskom subjektu. Zaključno, nije najjasnije koja bi bila svrha javnog savjetovanja u postupku potvrđivanja količine i kakvoće rezervi mineralnih sirovina budući se u navedenom postupku ne određuje da li će neki prostor biti određen u prostornim planovima za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina, odnosno u predmetnom postupku ne određuje se udaljenost istražnih prostora ili eksploatacijskih polja od naselja ili prirodnih područja već se isto sve određuje u gore navedenim postupcima.
3 Udruga Zelena Istra OBVEZNI SADRŽAJ ELABORATA O REZERVAMA MINERALNIH SIROVINA, Članak 82. Zelena Istra je provela anketu među 111 osoba koje žive pored kamenoloma u Istarskoj županiji. Odgovori svih ispitanika u anketi vrlo su slični premda se radi o 6 različitih kamenoloma u Istri (Šumber - Nedešćina, Plovanija, Lakovići - Sv. Lovreč, Kurili - Kanfanar, Žminj i Most Raša), što govori o ujednačenim negativnim aspektima bez obzira na lokaciju, vlasnika, veličinu itd. Analiza ispunjenih upitnika je pokazala značajan negativni utjecaj kamenoloma na pogođenu populaciju i njihovu imovinu. Tako 82% ispitanika smatra da bi najmanja udaljenost novih eksploatacijskih polja od stambenih objekata/građevnih zona trebala biti 2 km. 88% ispitanika smatra da bi stambeni objekt ili zemljište trebali biti udaljeni najmanje 2 km od kamenoloma da bi se izbjegao negativni utjecaj na vrijednost nekretnina. Na pitanje o utjecaju na vrijednost nekretnina, 47% ispitanih odgovara da zbog blizine kamenoloma ne bi mogli prodati svoj stambeni objekt, a ostalih 43% da bi to bilo vrlo teško i to samo po znatno nižoj cijeni od njegove stvarne vrijednosti. Zadatak je planiranja, pa i u kada se radi o eksploataciji ineralnih sirovina, da uskladi suprotstavljene interese u prostoru i to na način da se isključe zone u kojima ne postoje uvjeti za eksploataciju mineralnih sirovina. Javni se interes ne može osigurati jednostranom podrškom eksploataciji na mjestima gdje postoje resursi, već isključivo usklađivanjem suprotstavljenih interesa u prostoru. Tako bi se trebale definirati tzv. tabu zone, odnosno zone rezervirane za dugoročni turistički razvoj, zone najvrjednijih krajobraza, zone uz naselja, zone zaštićenih podzemnih voda itd. Rezultat bi bio planiranje eksploatacije mineralnih sirovina u zonama bez interesa ostalih korisnika prostora (vidi primjer Austrijske mineralne politike). Konfliktne situacije u vezi s eksploatacijom mineralnih sirovina, događaju se upravo stoga što se planiranjem nisu onemogućile, što se sudjelovanje javnosti događa jedino u prekasnoj fazi rasprave o studijama utjecaja na okoliš, za koje je već općepihvaćeno mišljenje «da ne vrijede ni papira na kojima su napisane» i stoga što ne postoji sustav kompenzacija lokalnim zajednicama za neizbježne promjene u okolišu i štete koje nastaju zbog eksploatacije. Svjedoci smo rastućeg standarda i javnih očekivanja vezanih uz smanjenje negativnog utjecaja na okoliš zbog eksploatacije mineralnih sirovina. Trenutno su u Istri (gdje prema nekim podacima ima preko 200 nesaniranih kamenoloma, a onih aktivnih 70-ak) u tijeku više inicijativa građana protiv otvaranja novih kamenoloma - npr. u Marčani i Svetvinčentu. Rad se o zajednicama zabrinutima zbog ekonomskih šteta koje će pretprjeti ukoliko im se ti kamenolomi, planirani na 500 metara od naselja, zaista i otvore. Mještani su adaptirali seoske kuće za turizam, u Savinčenti je izgrađeno više od 230 bazena i turizam cvjeta, ljudi se vraćaju u sela i demografska se slika popravlja. Nažalost, o svemu tome , ako se usvoji Pravilnik u predloženom obliku, i dalje u Elaboratima neće biti riječi jer se "ekonomska opravdanost eksploatacije" odnosi samo na vlasnike kamenoloma , ali ne i na zajednicu, budući da sudjelovanje zainteresirane lokalne javnosti nigdje nije planirano i to smatramo najvećom manom ovog Pravilnika. Elaborate izrađuju ovlaštenici koje plaćaju zainteresirani investitori pa se i ne može očekivati objektivnost u procjeni šteta u lokalnoj zajednici. Ovlaštenici izrade elaborata iznose argumente za koje su plaćeni, a na njih utječe i priroda struke. Njihov naglašen pozitivni stav prema eksploataciji mineralnih sirovina često prelazi u neprimjereni zagovarački i stav koji omalovažava objektivne poteškoće stanovništva zbog eksploatacije mineralnih sirovina u njihovoj blizini. Postoje neki primjeri dobre prakse planiranja eksploatacije mineralnih sirovina u kojima su predstavnici zainteresirane javnosti uključeni na institucionalizirani način u postupak odlučivanja o lokacijama eksploatacije (vidi primjer sastava Odbora koji usvajaju provincijalne i općinske planove za rudarenje u Regiji Emilia Romagna: http://www.hgk.hr/wpcontent/ blogs.dir/1/files_mf/8_aggregates_planning_er_method_data.pdf). Odbor čine predstavnici javne uprave, zainteresirane javnosti – okolišnih udruga i industrije, a općinski planovi rudarenja obavezni su aneks općinskih prostornih planova. Bez sudjelovanja javnosti u odlučivanju o tim pitanjima nije moguće zaštiti javni interes, koji bi trebao biti kompromis svih zainteresiranih na nekom prostoru. Osim toga, isključivanja javnosti iz odlučivanja o okolišnim pitanjima protivno je Aarhuškoj konvenciji. Vodič za provedbu Aarhuške konvencije, koji je objavio UNECE, daje sljedeće upute (nažalost, premda je UNECE pozvao džrave potpisnice da Vodič prevedu na svoje jezike, Hrvatska to nije učinila): Early public participation in complex decision-making (str. 144 i 145 Vodiča) The effectiveness of public participation in a particular decision-making process may depend not only on effective public participation at one stage of the decision-making, but on public participation taking place more than once. … Taking into account the particular needs of a given country and the subject matter of the decision-making, each Party has a certain discretion as to which range of options is to be discussed at each stage of the decision-making. Such stages may involve various consecutive strategic decisions under article 7 of the Convention (policies, plans and programmes) and various individual decisions under article 6 of the Convention authorizing the basic parameters and location of a specific activity, its technical design, and finally its technological details. However, providing public participation at a later stage, when certain decisions have already been taken, cannot rectify the failure to provide public participation at an earlier stage when all options were still open. In its findings on communication ACCC/C/2005/12(*) (Albania), the Committee found it important to: make clear that once a decision to permit a proposed activity in a certain location has already been taken without public involvement, providing for such involvement in the other decision-making stages that will follow can under no circumstances be considered as meeting the requirement under article 6, paragraph 4, to provide “early public participation when all options are open”. This is the case even if a full environmental impact assessment is going to be carried out. Providing for public participation only at that stage would effectively reduce the public’s input to only commenting on how the environmental impact of the installation could be mitigated, but precluding the public from having any input on the decision on whether the installation should be there in the first place, as that decision would have already been taken. Ukratko, sudjelovanje javnosti u postupku procjene utjecaja na okoliš za unaprijed određenu lokaciju za eksploataciju mineralnih sirovina (recimo od državnog značaja) predstavlja kršenje Aarhuške konvencije. Sudjelovanje javnosti potrebno je uvesti u fazi kada je moguće odustati od neke lokacije. U Preporukama iz Maastrichta za promociju učinkovitog sudjelovanja javnosti u okolišnim pitanjima navode se iste obaveze kad je u pitanju povezano odlučivanje na više razina: Multi-stage decision-making 17. The framework for decision-making may involve various consecutive strategic decisions under article 7 or 8 of the Convention (policies, plans, programmes, legislation or regulations) and individual decisions under article 6 of the Convention (for example, decisions authorizing the basic parameters and location of a specific activity, its technical design, mitigation measures and, finally, its technological details related to specific 18. If so preferred, the framework for public participation in multi-stage decision-making may reflect the concept of tiered decision-making whereby at each stage of the decision-making certain options are discussed and selected with the participation environmental standards as applicable to the activity in the selected location). Such decision-making is often known as “multi-stage” decision-making. of the public, and each consecutive stage of decision-making addresses only the issues within the option already selected at the preceding stage. While the competent authority may have certain discretion as to the range of options to be addressed at each stage of the decision-making, at each stage where public participation is required, it should occur when all the options to be considered at that stage are still open and effective public participation can take place. If a particular tier of the decision-making process has no public participation, then the next stage that does have public participation should provide the opportunity for the public to also participate on the options decided at that earlier tier. 19. Irrespective of how the framework for decision-making is structured, the public should have a possibility to discuss the nature of and need for the proposed activity at all (the zero option, see para.16 above). In order to satisfy the requirements of the Convention and to meet the legitimate expectations of the developer, this possibility should be provided at the earliest stage of the entire decision-making, when it is genuinely still open for the project not to proceed. Primljeno na znanje Poštovani, zahvaljujemo na Vašem doprinosu i komentaru. Ukazujemo na raniji odgovor, te ponovno ukazujemo da se u postupku potvrđivanja količine i kakvoće rezervi mineralnih sirovina ne određuje da li će neki prostor biti određen u prostornim planovima za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina. Nadalje nije razvidno od kuda su podaci o gotovo 200 nesaniranih kamenoloma na području Istarske županije. Ovo ministarstvo je svjesno problema sanacije eksploatacijskih polja mineralnih sirovina, poglavito budući je najveći problem nesaniranih prostora činjenica da se radi o eksploatacijskim poljima odobrenim po prijašnjim propisima iz rudarstva, prije 1991. godine, bez ovlaštenika istih, tj. kao ovlaštenik je po sili zakona upisana Republika Hrvatska. Današnjim propisima iz rudarstva prije donošenje bilo kakvih odluka kojim se odobrava istraživanje ili eksploatacija mineralnih sirovina, rudarski gospodarski subjekt dužan je dostaviti jamstva za sanaciju istražnog prostora ili eksploatacijskog polja, te u ovom trenutku ministarstvo nadležno za rudarstvo ima pohranjena sredstva za osiguranje troškova sanacije istražnih prostora i eksploatacijskih polja od 300.000.000 kuna.