Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Tatjana Lacko NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Članak 116. (1) Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. glavni redatelj, 2. autor scenarija, 3. autor dijaloga, 4. glavni snimatelj, 5. skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom dijelu, 6. glavni montažer, 7. glavni/a scenograf/kinja, 8. glavni/a kostimograf/kinja, 9. glavni/a sllikar/ica maske. Članak 117. Skladatelj glazbe, glavni crtač ili glavni animator koji se ne smatra koautorom audiovizualnog djela po odredbi iz članka 116. ovog Zakona i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa). Ogranak Dizajn produkcije Hrvatskog društva filmskih djelatnika predlaže da se u čl. 116. st. 1. dodaju točke 6. glavni montažer, 7. glavni scenograf/kinja, 8. glavni kostimograf/kinja i 9. glavni slikar/ica maske. Audiovizualna umjetnost, kao niti jedna druga umjetnička grana, specifična je po su-djelovanju lepeze umjetničkih disciplina u kreiranju jedinstvenog djela. Audiovizualna djela, bez obzira na naziv, mogu biti i bez „audio“ sastojka, ali bez onog vizualnog svakako ne mogu. Film kao „pokretna slika“, model je komuniciranja priče slikama. Kreiranje slike u prvom redu je u domeni dizajnera slike, a to su scenograf/kinja, kostimograf/kinja i slikar/ica maske. Scenografija podrazumijeva kreiranje „svijeta“ filma, ne kopiranje ili imitiranje realnosti, već kreiranje jedinstvene imaginarne realnosti filmske priče. Scenografija barata elementima i principima scenskog dizajna kako bi stvorila vizualni identitet, kontekst, okruženje, krajolik i atmosferu, kulturno i društveno okruženje filmske priče i njezinih junaka. Kostimografija i maska svojim umjetničkim alatima kreiraju ne samo likove i karaktere filmske priče, nego otkrivaju i njihove mijene, snove, uspone i padove. Sitnim bodom autori/ice ravnopravno vezu filmsku sliku. Razvojem audiovizualne umjetnosti i njene teorije sve više se uviđa i koristi doprinos umjetničkih nadahnuća dizajnera slike, a u vremenima u kojima je slika, zaslon, okvir postala osnova komunikacije i ostavljanja „traga u svijetu“, filmska se slika urezuje u srca i sjećanja gledatelja po svojim stolicama, haljinama, brkovima i svemirskim letjelicama. Sva punina i dubina, bogatstvo detalja, tragova i simbola, svi slojevi boja, uzorci i teksture, sve to čini okosnicu kreiranja likova i prostora filmske priče. Ta pretvorba riječi u slike odgovornost je u prvom redu scenografa/kinje, kostimografa/kinje i slikara/ice maske. Oni čine najuži kreativni tim svakog filmskog redatelja. Osim filmske, te sve uzbudljivije televizijske umjetničke produkcije, dizajneri slike postaju neizostavni sudionici svih oblika digitalno/računalno kreiranih djela. Scenografi/kinje, kostimografi/kinje i slikari/ice maske potpisani su na najavnim i odjavnim špicama, te su dobitnici autorskih nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad. Iz svega navedenoga smatramo da je potrebno da se status scenografa/kinja, kostimografa/kinja i slikara/ica maske korigira unutar Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, te da im se prizna zasluženi status koautora AV djela. U sporim promjenama zakonskih regulativa, nepravedno su zanemareni doprinosi navedenih disciplina i u ostalim europskim i svjetskim legislativama, iako postoje nastojanja i poticaji za promjenom. Molimo naše zakonodavstvo da pri gledanju audiovizualnog djela obrati pozornost na puninu slike i njezina značenja. Svaka bora, potpetica ili slika na zidu pažljivo su odabrani, odvagani, kreirani ili obojani. Priznavanje autorskih prava scenografa/kinja, kostimografa/kinja i slikara/ica maske pomoglo bi razvoju kako navedenih umjetničkih disciplina, tako i istraživačkom i kritičkom promišljanju fenomena konstrukcije i percepcije slike, te razvoju vizualne kulture i umjetnosti. Nije prihvaćen Primjedbe se ne prihvaćaju jer se sadržajno ne odnose na objavljeni Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama ZAPSP-a.
2 Vladimir Gojun NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Članak 116. (1) Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. glavni redatelj, 2. autor scenarija, 3. autor dijaloga, 4. glavni snimatelj, 5. skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom dijelu, 6. glavni montažer. Članak 117. Skladatelj glazbe, glavni crtač ili glavni animator koji se ne smatra koautorom audiovizualnog djela po odredbi iz članka 116. ovog Zakona, scenograf, kostimograf, slikar maski i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa). Nije prihvaćen Primjedbe se ne prihvaćaju jer se sadržajno ne odnose na objavljeni Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama ZAPSP-a. Predložene izmjene i dopune ZAPSP-a odnose se na usklađivanje s Direktivom (EU) 2017/1564 od 13. rujna 2017. godine o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (dalje: Direktiva 2017/1564). Predmetni prijedlog izmjene članka 116. već je razmatran i ne nalazi se utemeljenim.
3 Vladimir Gojun NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Kroz povijest domaće kao i svjetske kinematografije kreativna uloga filmskog montažera se prešutno smatra jednakom a ponekad i presuđujućom u izradi bilo kojeg audiovizualnog djela. Poglavito u dokumentarnom filmu gdje je ta uloga, zbog prirode procesa koji se odvija u montaži, izjednačena sa redateljevom neozbiljno je više zanemarivati ulogu filmskog montažera i toj vještini dati zaslužen status i vrednovanje. također, filmski montažer je jedino zanimanje koje jedino i izričito ovisi o audiovizualnoj djelatnosti jer za razliku od ostalih navedenih (pritom i koautora) montažeri ne mogu raditi van svoje djelatnosti odnosno ne postoji neka van audoivizualna djelatnost kojom bi se mogli baviti. Stoga, montažeri su ovisni o audiovizualnoj djelatnosti i promjenom njihova statusa i smještanje pod koautore im je od velike egzistencijalne i kreativne važnosti. S obzirom da ova praksa nije uobičajena u ostalim europskim filmskim krugovima i može biti opravdanje negiranju ovog problema, smatram da Republika Hrvatska ima jedinstvenu priliku biti prva koja će pokrenuti ovu praksu i promjenom ovih stavaka u navedenin člancima 116. i 117. učiniti presedan u europskom zakonskom okviru. Citiranjem velikog Jean Luc Godarda koji kaže da montaža može slučajnost pretvoriti u sudbinu, zaključio bih kako je sudbinski važno da se ova djelatnost smatra koautorski jednako važnom poput snimatelja, scenariste, skladatelja i povrh svega redatelja. Primljeno na znanje Navedeno obrazloženje predložene izmjene članaka 116. i 117. ZAPSP-a primljeno je na znanje.
4 Luka Katušić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Vezano uz Članak 5, stavak 2 dosadašnje verzije Zakona u dijelu koji govori da su autorska djela osobito prikazi znanstvene i tehničke prirode kao što su crteži, planovi, skice, tablice i dr. nije jasno da li se autorskim djelom smatra izgled tablice ili i uključeni podaci, odnosno npr. izgled tablice u nekoj tiskanoj publikaciji ili digitalna tablična datoteka izrađena u nekom programu. Dok crteži, planovi, skice i eventualno taj izgled tiskane tablice mogu biti originalna intelektualna tvorevina, smatramo da digitalna tablica s podacima ne zadovoljava kriterije autorskog djela. Bez preciziranja na što se misli kod navođenje tablice kao autorskog djela, može se smatrati da je autorsko djelo npr. tablična datoteka sa zapisima o količini proizvedenog otpada. Skrećem pozornost da se podaci redovito razmjenjuju u obliku digitalnih tablica koje su samo sredstvo pohrane, prijenosa i prikaza tih podataka te smatram da se niti one niti pohranjeni podaci ne bi trebale smatrati autorskim djelom u smislu ovog zakona. Stoga predlažem izmjenu dotične alineje stavka 2. Članka 5. na način: „- prikazi znanstvene i tehničke prirode kao što su crteži, planovi, skice i dr.“ Nije prihvaćen Primjedba se ne prihvaća jer se sadržajno ne odnosi na objavljeni Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama ZAPSP-a, niti je jasan sadržaj prijedloga izmjene ZAPSP-a u smislu na što bi se odnosilo predmetno isključenje od zaštite.
5 Akademija dramske umjetnosti NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Akadmija dramske umjetnosti predlaže da se u čl.116., st 1 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima nadoda točka 6. glavni montažer čime bi u konačnici čl.116., st. 1 glasio: Članak 116. (1) Koautorima audiovizualnog djela smatraju se: 1. glavni redatelj, 2. autor scenarija, 3. autor dijaloga, 4. glavni snimatelj, 5. skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom dijelu, 6. glavni montažer. Promjene su potrebne i u čl. 117. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji bi trebao glasiti: Članak 117. Skladatelj glazbe, glavni crtač ili glavni animator koji se ne smatra koautorom audiovizualnog djela po odredbi iz članka 116. ovog Zakona, scenograf, kostimograf, slikar maski i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima (autori doprinosa). Na Akademiji dramske umjetnosti Odsjek montaže osnovan je 1969 godine. Koncepciju tadašnjeg programa studija (isprva dvogodišnjeg, kasnije četverogodišnjeg, a danas, nakon bolonjskog procesa, petogodišnjeg studija) izradili su Radojka Tanhofer, filmska montažerka i Branko Belan, filmski redatelj i teoretičar. Studij montaže uveden je jer je montažna konstrukcija filma jedan od bitnih stvaralačkih vidova filma (proizvodnje filma i njegova doživljajna učinka), a zahtijeva posebno i visoko razvijene vještine, imaginativnost i znanje, te je stoga to i društveno-profesionalno izdvojeno u stručne i stvaralačke specijalizacije, odnosno u posebna zanimanja, a i znanstveno je izlučeno kao posebno teorijsko-istraživačko područje (elaborat o studijskom programu montaže, ADU). Montažeri danas djeluju i stvaraju ne samo u filmskim produkcijama, već i u sve raširenijoj televizijskoj produkciji, nadalje, aktivni su stvaratelji dinamičnih vizualnih dizajna u suvremenom medijskom okruženju te u računalnim i multimedijskim obradama koje obuhvaćaju i područje sve raširenije računalne pazbilje. Za svoj rad montažeri su potpisani na uvodnim i odjavnim špicama, osvajaju nagrade na priznatim domaćim i inozemnim filmskim festivalima, sudjeluju u radu povjerenstava iz područja audiovizualnih djelatnosti (umjetnički savjetnici za dodjelu fiancijskih potpora, selektori na festivalima) te su autori znanstvenih članaka iz područja montaže AV djela. Iz svega navedenoga smatramo da je nužno da se status montažera korigira unutar Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te da se montažerima prizna zasluženi status koautora AV djela. Nije prihvaćen Primjedbe se ne prihvaćaju jer se sadržajno ne odnose na objavljeni Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama ZAPSP-a. Predložene izmjene i dopune ZAPSP-a odnose se na usklađivanje s Direktivom (EU) 2017/1564 od 13. rujna 2017. godine o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (dalje: Direktiva 2017/1564). Predmetni prijedlog izmjene članka 116. već je razmatran i ne nalazi se utemeljenim.
6 Hrvatsko društvo filmskih djelatnika NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Hrvatsko društvo filmskih djelatnika predlaže da se u čl. 116. st. 1. doda točka 6. glavni montažer. Nelogično je da jedna (montažeri) od tri temeljne umjetničke filmske profesije (režija, kamera, montaža) nije u navedenom Zakonu definirana kao koautor av djela. 1. Montažeri su jedno od tri temeljna umjetnička filmska zanimanja za koja se već desetljećima školuju na Akademiji dramske umjetnosti. Studij Montaže pokrenut je na ADU 1969 godine, iste godine kad i studij Kamere (kasnije Snimanja) i Filmske režije (Dramaturgija 1978, Produkcija 2000). Studij filmske i televizijske montaže uveden je jer je montažna konstrukcija filma jedan od bitnih stvaralačkih vidova filma (proizvodnje filma i njegova doživljajna učinka), a zahtijeva posebno i visoko razvijene vještine, imaginativnost i znanje....(Iz Elaborata o studijskom programu). Do danas su zvanje akademskog montažera na ADU dobile 164 osobe. 2. Nastavnci koji predaju montažu na ADU biraju se prema Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama. U tom dokumentu, definiranom od strane Nacionalnog vijeća za znanost RH, evo gdje se nalazi montaža - 7.00. umjetničko područje, polje 7.02. Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika), grane : 7.02.01 režija, 7.02.02. snimanje (filmsko i elektroničko), 7.02.03 filmska fotografija, 7.02.04. montaža, 7.02.05 filmska dramaturgija i scenarij, 7.02.06 gluma, 7.02.07 animirani film (režija). Dakle, od svih grana unutar polja filmske umjetnosti, jedino montažeri (izuzev glumaca, ali oni djeluju na više polja) nemaju status koautora av djela. U postupku izbora u umjetničko-nastavna zvanja, nastavnici montaže prilažu i popis ostvarenih montaža filmskih djela, a koje se tretiraju kao umjetnički radovi na isti način kao što se nastavnicima filmske režije i filmskog snimanja valoriziraju režije, odnosno snimanja filmskih djela. 3. Od 1996. godine montažeri imaju mogućnost da, na temelju svog umjetničkog rada, ostvare pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranje prema Zakonu o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, članak 5., 6., 7. i 8. U Pravilniku o načinu i uvjetima za priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske, čl.19., koji se odnosi na Filmsko stvaralaštvo, navodi (uz filmske redatelje, scenariste, glumce, snimatelje) i montažere. Od svih nabrojenih umjetničkih filmskih struka jedino montažeri nemaju Zakonom o autorskim i srodnim pravima priznati status koautora filma. U članku 4. istog Pravilnika , koji regulira pravne pretpostavke za priznavanje prava, između ostalog stoji: U postupku priznavanja prava na uplatu doprinosa, Stručno povjerenstvo usvojit će zahtjev podnositelja ako ........ njegovo umjetničko stvaralaštvo i javno djelovanje po kvaliteti, originalnosti, kreativnosti i stručnom dostignuću predstavlja zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Mnogi montažeri konzumiraju ovu zakonsku mogućnost pa je za pretpostaviti da svojom originalnošću, kreativnošću, radnim i stručnim kvalitetama doprinose hrvatskoj filmskoj umjetnosti barem u onolikoj mjeri da ih se stavi u rang snimatelja, pisaca dijaloga i ostalih koji imaju zakonski status koautora av djela. 4. Montažeri dobivaju osobne nagrade i priznanja za rad na av djelima. Američka filmska akademija dodjeljuje Oscara za montažu, Pula film festival dodjeljuje Zlatnu arenu za montažu, a i među dobitnicima najviše državne nagrade Vladimir Nazor za životno djelo u području filmske umjetnosti nalaze se i dvije montažerke - Radojka Tanhofer(1993) i Tea Brunšmid(1997). Službeni portal Ministarstva kulture RH navodi slijedeće: Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknutim umjetnicima koji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji je stvaralački put zaokružen, a djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske. Gospođa Tanhofer je također i dobitnica Vjesnikove nagrade Krešo Golik za životni doprinos filmskoj umjetnosti(2008) te nagrade Oktavijan (2010) za životni doprinos filmskoj umjetnosti. Ako Povjerenstva za dodjelu nagrada prepoznaju doprinos nekog montažera ne samo na razini pojedinačnog av djela već i cijelog životnog puta, logično bi bilo da i dvije spomenute gospođe možemo zakonski tretirati kao koautore filmova koje su tijekom desetljeća radile! 5. Montažeri sudjeluju u radu Povjerenstava koja valoriziraju av projekte pristigle na natječaje kao i gotova djela za nagrade. Mnogi montažeri sudjelovali su u radu HAVC-a kao povjerenici-savjetnici za igrane i dokumentarne filmove. Obzirom da sustav odlučivanja o financiranju i realizaciji av projekata po javnim pozivima zahtjeva određeni broj stručnih i sposobnih filmskih profesionalaca, logično je da i obrazovani montažeri sudjeluju u tome. Ali, ako su montažeri sposobni temeljem pristigle dokumentacije odlučivati o kvaliteti i potencijalima tuđih autorskih av projekata, zašto nemaju zakonsku potvrdu da isto tako sami mogu biti (ko)autori? 6. Na špicama filmova (uvodnim i završnim) montažeri su potpisani u okružju drugih autora koji imaju, po hrvatskom zakonu, status koautora djela. Scenaristi su obično potpisani na samom početku uvodne špice zbog logike početka procesa stvaralačkog rada av djela. Redatelji su uvijek potpisani zadnji jer snose odgovornost za cijeli proces i kvalitetu djela pa redatelj uvijek ima zadnju riječ u svemu, producent je obično predzadnji jer proces kontrolira financijski i organizacijski. Ostaju još glumci, obično pri početku špice te snimatelj, odnosno direktor fotografije, kompozitor te kostimograf, scenograf i šminker. Ako pogledate špice hrvatskih ili stranih filmova, montažeri obično dolaze neposredno prije direktora fotografije i kompozitora ili između njih, što znači da bi im i zakonski status trebao biti isti! 7. Što je to uopće montaža? Teoretičar filma H. Turković definira montažu kao stvaralački postupak izrade filma. Redatelj S. Eisenstein kaže da je Montaža uvijek jezik redatelja. Montažeri smatraju da je najbolja montaža ona koja se u filmu ne primjećuje. Kako onda možemo tražiti status autora filma ako se bavimo poslom koji je najbolji onda kad je neprimjetan ili kad nevidljivim jezikom redatelja pričamo njegovu priču? Mislim da se odgovor na ovo pitanje krije u engleskoj riječi za montažera, a to je film editor, u hrvatskom se engl. riječ editor obično prevodi kao urednik. Montažeri uređuju film kako bi se uopće doživljavao kao djelo. U procesu višemjesečnog rada sve što je u filmu snimljeno prođe kroz ruke montažera, oči, uši, misaone i intuitivne procese, perceptivne i emotivne filtere. Svaki kvadrat (1/24sek) finalne montaže filma rezultat je pomnog odabira u sadržaju, redosljedu i trajanju. Redatelj je također sudionik toga procesa i u odabiru montažnih varijanti ima zadnju riječ. Ali ako do kraja banaliziramo pitanje autorstva pojedinih poslova, zar ne kaže redatelj i direktoru fotografije kakav želi plan, rakurs i svjetlo, zar se ne dogovara s kompozitorom da u određenoj sceni želi tužnu ili pak veselu glazbu? Zar redatelj ne mijenja dijaloge, a neke čak i izbaci iz filma ili promjeni redosljed scena iz scenarija i to u procesu montaže, dakle u suradnji i najčešće na prijedlog montažera? Film je kolektivno djelo koautora među koje svakako po pravdi i zaslugama spadaju i montažeri. Hrvatsko društvo filmskih djelatnika Nije prihvaćen Primjedbe se ne prihvaćaju jer se sadržajno ne odnose na objavljeni Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama ZAPSP-a. Predložene izmjene i dopune ZAPSP-a odnose se na usklađivanje s Direktivom (EU) 2017/1564 od 13. rujna 2017. godine o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (dalje: Direktiva 2017/1564). Predmetni prijedlog izmjene članka 116. već je razmatran i ne nalazi se utemeljenim.
7 Luka Katušić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, Članak 1. Budući da se u okviru različitih upravnih postupaka podnositeljima zahtjeva za različita dopuštenja često propisuju obveze dostavljanja izvješća (često i na propisanim obrascima izvješća), smatram da je potrebno propisati da je dopušteno njihovo neograničeno korištenje. Da li je to moguće propisati u drugim zakonima, imajući u vidu odredbe ovog Zakona ili je potrebno to nekako navesti u ovom Zakonu? Ako je potrebno navesti u ovom Zakonu, nisam siguran da li je pravi način isključivanje takvih izvješća kao predmeta autorskog prava ili su potrebne drugačije odredbe. Ako ih je potrebno isključiti, predlažem Članak 8, stavak 2 nadopuniti: „2) Nisu predmetom autorskog prava: 1. otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (zakoni, uredbe, odluke, izvješća, zapisnici, sudske odluke, standardi i sl.) i druga službena djela, kao i njihove zbirke, koja su objavljena radi službenog informiranja javnosti te izvješća izrađena i dostavljena sukladno rješenjima upravnih postupaka 2. dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija.“ Nije prihvaćen Primjedba se ne prihvaća jer se sadržajno ne odnosi na objavljeni Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama ZAPSP-a. Dodatno se napominje da su izvješća izrađena i dostavljena sukladno rješenjima upravnih postupaka već obuhvaćena izrazom „izvješća“.
8 Hrvatsko knjižničarsko društvo NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, Članak 4. Primjedba Hrvatskoga knjižničarskog društva na predloženi čl. 86a, stavak 1 u kojemu se objašnjava značenje korištenih pojmova. Predlažemo da se umjesto izraza „primjerak u dostupnom formatu“ koristi izraz „primjerak u pristupačnom formatu“. Naime, izrazi dostupnost, dostupan itd. u knjižničarstvu se koriste kao stručni nazivi za svuknjižničnu građu, podatke i informacije koji su na raspolaganju javnosti tj. korisnicima. Učiniti građu dostupnom osnovna je zadaća knjižničara. Neki primjerak građe može, dakle, biti dostupan korisnicima, ali usprkos tomu on neće biti pristupačan slijepim i slabovidnim korisnicima odnosno osobama s teškoćama čitanja, jer je dostupan u njima nepristupačnom formatu. Izraz „primjerak u pristupačnom formatu“ ne bi promijenio razumljivost i značenje definicije, a omogućio bi razlikovanje između (opće) dostupnosti i pristupačnosti (specifičnog formata). Napominjemo i da prijedlog korespondira s razlikom u engleskim izrazima accessibility (pristupačnost) i availability (dostupnost). Predlažemo da se u kategoriji korisnika uvrsti i osobe sa "specifičnim poremećajem učenja" što nam je predloženo od strane logopeda. Hvala na razmatranju, Hrvatsko knjižničarsko društvo Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog da se izričaj „poteškoće u čitanju“ zamijeni sveobuhvatnijim izričajem "specifični poremećaj učenja". Izričaj „poteškoće u čitanju“ preuzet je iz članka 2. točke 2. c) Direktive 2017/1564, (engl.: „reading disability“) te je u skladu s obuhvatom predmetne direktive i Marakeškog ugovora. Korištenjem sveobuhvatnijeg izričaja "specifični poremećaj učenja" područje na koje se odnosi predmetna iznimka proširilo bi se moguće izvan obuhvata predmetne Direktive, što nije bilo predmet razmatranja u smislu opravdanosti ovakve iznimke. Prihvaća se prijedlog terminološke izmjene iz „primjerak u dostupnom formatu“ u „primjerak u pristupačnom formatu“. U članku 2. točki 3. Direktive 2017/1564 naveden je engl. izraz „accesisble format copy“ koji je moguće prevesti na oba načina (kao dostupan i kao pristupačan). Prijedlog se prihvaća na temelju tumačenja uobičajenog značenja izraza „dostupan“ u području knjižnične djelatnosti kao relevantne za predmetno područje, a radi preciznijeg izričaja propisa.
9 Hrvatska knjižnica za slijepe NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, Članak 4. Hrvatska knjižnica za slijepe u dijalogu s logopedima i Hrvatskim knjižničarskim društvom predlaže da se u čl. 86a, u stavku 1 u kojemu se objašnjava značenje korištenih pojmova kod pojma "korisnik" umjesto "poteškoće u čitanju" koristi sveobuhvatniji pojam "specifični poremećaj učenja". Također u čl. 86a, stavak 1 kod termina "primjerak u dostupnom formatu" sugeriramo korištenje "primjerak u pristupačnom formatu" jer se "dostupan" u svakodnevnoj knjižničarskoj terminologiji koristi kada se misli da je neka jedinica građe na raspolaganju korisniku. Nadalje, čl. 86b ne spominje i ne regulira prekograničnu razmjenu pristupačnih formata sa zemljama izvan EU koja nam je u praksi puno češća od one sa zemljama EU. Nadam se kako smo dobro upućeni u to da sadržaj Uredbe 2017/1563 (koja garantira razmjenu u ali i izvan EU) nije bilo potrebno uvoditi u domaći Zakon o AP budući da će ista automatski stupiti na snagu s 12. listopadom 2018. Hvala na razmatranju i srdačan pozdrav, Jelena Lešaja, Hrvatska knjižnica za slijepe Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se prijedlog da se izričaj „poteškoće u čitanju“ zamijeni sveobuhvatnijim izričajem "specifični poremećaj učenja". Izričaj „poteškoće u čitanju“ preuzet je iz članka 2. točke 2. c) Direktive 2017/1564, (engl.: „reading disability“) te je u skladu s obuhvatom predmetne direktive i Marakeškog ugovora. Korištenjem sveobuhvatnijeg izričaja "specifični poremećaj učenja" područje na koje se odnosi predmetna iznimka proširilo bi se moguće izvan obuhvata predmetne Direktive, što nije bilo predmet razmatranja u smislu opravdanosti ovakve iznimke. Prihvaća se prijedlog terminološke izmjene iz „primjerak u dostupnom formatu“ u „primjerak u pristupačnom formatu“. U članku 2. točki 3. Direktive 2017/1564 naveden je engl. izraz „accesisble format copy“ koji je moguće prevesti na oba načina (kao dostupan i kao pristupačan). Prijedlog se prihvaća na temelju tumačenja uobičajenog značenja izraza „dostupan“ u području knjižnične djelatnosti kao relevantne za predmetno područje, a radi preciznijeg izričaja propisa.
10 Valentina Šokec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, Članak 4. Odvjetničko društvo KORPER & PARTNERI predlaže da se ograničenje iz čl. 86. st. 1. važećeg Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima ”koje je nekomercijalne naravi” koristi i u članku 86.a st.2 t.2. umjesto izraza ”na neprofitnoj osnovi”. Ograničenje ”na neprofitnoj osnovi” uže je od ograničenja ”koje je nekomercijalni naravi”, što je vidljivo primjerice iz sljedećeg: Prema Zakonu o udrugama (u smislu definicije iz članka 86.a. st.1. t.6. udruge bi bile ”ovlašteni subjekti” jer na neprofitnoj osnovi pružaju korisnicima usluge) se djelovanje udruge temelji na načelu neprofitnosti. Ureda za udruge objavio je na svojoj web stranici http://int.uzuvrh.hr/stranica.aspx?pageID=176 tumačenje iz kojega proizlazi: ”neprofitnosti znači da se udruga ne osniva sa svrhom stjecanja dobiti, ali to s druge strane ne isključuje mogućnost da udruga može obavljati gospodarsku djelatnost, sukladno zakonu i statutu”. Drugim riječima to znači da se udruga ne mora suzdržavati od obavljanja djelatnosti koje donose prihod, već samo da ih ne smije obavljati radi stjecanja dobiti za svoje članove ili treće osobe. Kako dalje proizlazi iz tumačenja Ureda za udruge, od prihoda koji udruga ostvari može podmiriti svoje tekuće troškove, ali može i na odgovarajući način nagraditi članove i druge osobe koje za nju obavljaju određene poslove koji pridonose ostvarivanju cilja udruge. Jasno je da bi prema trenutnom prijedlogu izmjena i dopuna ”ovlašteni subjekti” imali pravo stjecati dobit temeljem korištenja (prilagodbe) autorskih djela za potrebe osoba s invaliditetom, što bi predstavljalo pretjerano i neosnovano ograničavanje imovinskih prava nositelja autorskih i srodnih prava koje nije u skladu sa smislom Marakeškog ugovora. Ovaj prijedlog podnosimo tim više što bi temeljem predloženih izmjena i dopuna ograničenje ”koje je nekomercijalne naravi” iz čl. 86. 1. imalo ograničeni učinak jer je predloženo iza stavka 1. dodati stavak 2. koji glasi: „Ograničenje iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na primjenu članaka 86.a i 86.b. ovoga Zakona.“. Za Odvjetničko društvo KORPER I PARTNERI Valentina Šokec, suradnik Nije prihvaćen Primjedba se ne prihvaća. Izričaj „neprofitna osnova“ , engl.: „non – profit basis“ , preuzet je izravno iz članka 2. stavka 4. Direktive 2017/1564, odnosno iz članka 4. stavka 2. točke a) iv. Ugovora iz Marakeša za olakšavanje pristupa objavljenim djelima slijepim, slabovidnim i osobama koje se iz nekog drugog razloga ne mogu koristiti tiskom, pa se tvrdnja da navedeno predstavlja neosnovanoograničenje imovinskih prava nositelja predmeta zaštite koje nije u skladu sa smislom Marakeškog ugovora ne ukazuje osnovanom. Dodatno upućujemo na preambulu . Direktive 2017/1564 u koja razjašnjava smisao propisivanja predmetnog ograničenja, osobito recitala (14).
11 Ante Božidar Jurić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA, Članak 4. Članak 86.b (7) Informacije iz stavka 6. ovoga članka koje je zaprimio Zavod je dužan dostavljati Europskoj komisiji, koja je ovlaštena staviti ih na raspolaganje javnosti putem središnjeg mjesta za pristup informacijama na internetu te ih ažurirati. Stoga predlažem navedenu dopunu dodati iza riječi "internetu" čime bi ovaj stavak 7 ,Članka 86.b u konačnici glasio: " (7) Informacije iz stavka 6. ovoga članka koje je zaprimio Zavod je dužan dostavljati Europskoj komisiji, koja je ovlaštena staviti ih na raspolaganje javnosti putem središnjeg mjesta za pristup informacijama na internetu i ostalim dostupnim medijima (npr. audio) te ih ažurirati. " Obrazloženje prijedloga dopune: predložena dopuna ovog članka, stavka 7. "i ostalim dostupnim medijima (npr. audio) " (a radi korištenja i razumijevanja OSOBA KOJE SU SLIJEPE, IMAJU OŠTEĆENJE VIDA ILI DRUGE POTEŠKOĆE U KORIŠTENJU TISKANIH IZDANJA). Nije prihvaćen Primjedba se ne prihvaća jer nije moguće nacionalnim zakonom propisivati aktivnosti Europske komisije na način koji bi bio drugačiji od onog kako propisuje sama Direktiva 2017/1564, u članku 6. stavku 2.