Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Prijedlogu Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | Ured pučke pravobraniteljice | PRAVILNIK | uz članak 19. – Identitet državljanina treće zemlje uz članak 32. - Rješenje o povratku uz članak 33. - Državljani trećih zemalja zatečeni na granici s trećom zemljom Mišljenje: Člankom 19. Prijedloga Pravilnika propisuje se da će državljani treće zemlje koji nemaju ispravu o identitetu ili ako postoji sumnja u njihov identitet vlastoručno ispunjavati obrazac izjave o osobnim (obrazac 6. Pravilnika) te da će se ako ga ne ispune isto navesti u zapisniku o saslušanju uz navođenje razloge zbog kojih nije ispunjen. Nadalje se propisuje izgled i sadržaj obrasca 6. za kojeg se navodi da će, uz hrvatski i engleski, biti tiskan na još najmanje pet jezika kojima govore državljani trećih zemalja koji nezakonito borave. Vezano uz sve poteškoće s kojima se suočavaju kako policijski službenici, tako i iregularni migranti zbog kretanja bez putnih dokumenata pa stoga često i bez utvrđenog identiteta ističemo da oni i ne mogu dokazati zakonitost svoga ulaza jer im ulazni štambilj i nije mogao biti utisnut, bilo zbog nepostojanja putne isprave, vize ili drugih okolnosti zbog kojih se osobama odbija ulaz u RH, pa stoga nije jasna niti svrha ovako utvrđenog identiteta na obrascu, te danog kratkog roka u kasnijem postupku jer je takvo rješenje nemoguće izvršiti za one osobe koji nemaju novčanih sredstava, pa ni diplomatsko-konzularnih predstavništava države podrijetla. Naime, člankom 105 st. 4. Zakona o strancima propisano da se državljaninu treće zemlje koji je je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku rješenje o povratku može donesti na obrascu broj 10 Pravilnika, a prema osobama iz članka 100. st. 3. t. 1., odnosno državljanima trećih zemalja zatečenim na granici s trećom zemljom prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska ne primjenjuju se mjere osiguranja povratka, dakle ne donosi se rješenje već im se obrascem br.11 Pravilnika daje samo obavijest o postupanju na granici. Pretežiti dio državljana trećih zemalja koji su nezakonito ušli u RH i za koje se donosi rješenje o povratku na obrascu 10. uz to što ne posjeduje nikakve identifikacijske dokumente, često putuju u grupama, a ponekada se u njima nalazi i veći broj djece pa je upitno je li ispunjavanje obrasca broj 6. u ovim slučajevima dostatno da se utvrdi identitet odraslog člana grupe kojeg se označi da je odgovoran za to dijete u skladu sa zakonom ili običajima. Nadalje, u tekstu pod točkom 1. obrasca 10. (rješenja o povratku) navedeno je da je državljanin treće zemlje dužan napustiti Europski gospodarski prostor u roku od 7 dana, dok je u točci dva navedeno da je prilikom napuštanja RH dužan prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prilazu što je i propisano člankom 40. Zakona o strancima kojim se regulira izlazak državljana trećih zemalja iz RH. Dodatno, upitan je i način na koji osobe mogu pribavljati putne dokumente u roku od 7 dana, ako u RH nemaju diplomatsko konzularnih predstavništava. Stoga nije jasno zašto namjera propisa nije bila da se osobama omogući pribavljanje putnih dokumenata kojim bi mogli na zakonit način napustiti EGP, odnosno RH, pa naglašavamo važnost da se za prethodnu kategoriju osoba ne donose rješenja na obrascu broj10, nego da im Ministarstvo unutarnjih poslova pribavi putne isprave, a u sklopu primjene blažih mjera iz čl. 132. u tom razdoblju osigura i smještaj. Takav način postupanja držimo osobito primjerenim za ranjive skupine. Na taj način bi se smanjio i broj rješenja o povratku koja nisu realizirana, naime svake godine gotovo 2/3 njih nije realizirano, pa otvorenim ostaje pitanje gdje su te osobe, jesu li ostankom u RH postali osobe bez prava i skrivaju se ili su nastavile putovanje. U oba slučaja ih se stavlja u ranjiv položaj i rizik od zlostavljanja i toga da postanu žrtve trgovanja ljudima ili krijumčara, a čemu su naročito izložena djeca, naročito ona bez pratnje ili ona za koju se u vrlo kratkom i formaliziranom postupku utvrdilo da su u pratnji a kakav se sada primjenjuje prilikom donošenja rješenja o povratku na obrascu. Stoga naglašavamo kako i Priručnik o vraćanju, koji je vezan uz Direktivu o povratku, posebno naglašava važnost posvećivanja pozornosti potrebama ranjivih skupina, naročito djece u svim fazama postupka vraćanja Za državljane trećih zemalja koji su zatečeni na granici s trećom zemljom prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska u RH predviđa se donošenje obavijesti na obrascu 11. Pravilnika. Navedena obavijest sadrži informacije upućene iregularnom migrantu o postupku koji je pokrenut radi njegova povratka u zemlju iz koje je u ušao u RH te ga upućuje da je dužan odmah napustiti RH a dodatno ga se upućuje i na odredbu čl.122. st. 10. Zakona o strancima kojim je regulirano prisilno udaljenje onih koji su na taj način ušli u RH. Međutim, navedena odredba ne propisuje postupke/mjere koji će se tom prilikom i primijeniti, osobito ako ih zemlja iz koje su ušli ne želi prihvatiti Stoga je potrebno propisati postupke i način njihova vraćanja u susjednu treću zemlju, a naročito jasno normirati koliko tijekom toga postupka mogu biti lišeni slobode, naime one se zadržavaju dok se priprema njihovo vraćanje u susjednu treću zemlju temeljem obavijesti o vraćanju, a ono sukladno čl. 33. st. 9. Pravilnika može trajati 72 sata, a potom ih je ako ih zemlja iz koje su ušli ne želi prihvatiti moguće zadržati još 24 sata s mogućnosti produljenja za još 48sati koliko je maksimalno predviđeno za uhićenje, privođenje i zadržavanje člankom 130. Zakona o strancima, odnosno kada se donosi odluka u vezi njihova povratka. Stoga je Pravilnik i Zakon potrebno dodatno uskladiti jer proizlazi da te osobe, zbog provođenja postupka vraćanja u susjednu treću zemlju mogu biti zadržane i do 144 sata, a potrebno je odrediti mjesta i tehničke uvjete u kojima će se one zadržavati u tom razdoblju. Nadalje, čl. 33. Prijedloga Pravilnika definirano je što se smatra zatjecanjem na granici s trećom zemljom, prema njemu je državljanin treće zemlje zatečen na granici s trećom zemljom, ako je prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska u smislu čl. 100. st. 3. (slučaj kada se prema njemu ne primjenjuju mjere osiguranja povratka već donosi obavijest na obrascu 1. Pravilnika) zatečen na području graničnog sektora li izvan graničnog sektora u prijevoznom sredstvu koje je bez zaustavljanja došlo iz graničnog sektora. Zbog svih specifičnosti putovanja iregularnih migranata držimo da je gotovo nemoguće, naročito kada se ne provodi upravni postupak, a on se ne provodi prilikom donošenja i uručivanja obrasca 11., utvrditi je li osoba došla izravno iz graničnog sektora, osim ako se ono neće primjenjivati samo na državljane trećih zemalja koji su zatečeni u dubini teritorija a koji su u njega došli i izlaze iz vlaka /autobusa koji ih je izravno dovezao na državno područje državne članice (bez prethodnog zaustavljanja na državnom području države članice) kako to dodatno upućuje Priručnik o vraćanju vezan uz Direktivu o povratku pa bi u tom smislu bilo potrebno navedene situacije jasnije normirati. | Djelomično prihvaćen | Čl. 19. propisuje ispunjavanje obrasca o osobnim podacima strancima ako stranac nema ispravu o identitetu. Podaci navedeni u obrascu ne predstavljaju utvrđeni identitet stranca. Ispunjavanje obrasca je samo jedna od radnji u cilju utvrđivanja identiteta. Identitet je utvrđen kada država podrijetla izda putnu ispravu za povratak. Izdavanje rješenja o povratku na obrascu koji je tiskan na jeziku koji stranac razumije je mogućnost koju predviđa Direktiva o povratku, pa ne vidimo razloga da Republika Hrvatska iskoristi navedenu mogućnost, umjesto da se rješenje usmeno prevodi s hrvatskog na jezik koji stranac razumije. Čl. 33. propisuje postupak na granici i koliko on najdulje može trajati (72 sata od zatjecanja), a čl. 46. propisuje tehničke uvjete za zadržavanje u policijskoj postaji. Prihvaća se komentar na čl. 33. u vezi jasnijeg propisivanja odredbe. Čl. 33. st. 1. se mijenja i glasi: 1) Smatra se da je državljanin treće zemlje zatečen na granici s trećom zemljom prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska u smislu članka 100. stavka 3. podstavka 1. Zakona o strancima, ako je zatečen na području graničnog sektora u smislu propisa kojim se određuju područni sektori ili ako je zatečen u prijevoznom sredstvu koje ga je iz graničnog sektora bez zaustavljanja dovezlo u dubinu državnog teritorija. |
| 2 | Zemljani - Are You Syrious? | Odobrenje ulaska, Članak 6. | U odnosu na čl. 6 st. 7 smatramo kako je navođenje činjenice neizvršavanja pojedinačne odluke državnog tijela kao okolnosti bitne za odluku o tome jesu li svrha i uvjeti ulaska i boraka opravdani, trenutno preširoko postavljeno. Naime, kako je trenutno sročen, a budući da se u njemu ne navodi na što se odluka može odnositi niti da mora biti pisana, a njen sadržaj prenesen državljaninu treće zemlje na njemu razumljivom jeziku, stavak 7. ostavlja mogućnost širokog tumačenja značenja 'pojedinačne odluke državnog tijela' kao i 'zahtjeva državnog tijela'. Ovime se ujedno otvara mogućnost arbitrarnog postupanja prema određenim kategorijama državljana trećih zemalja. Udruga AYS | Nije prihvaćen | Pojmovi „pojedinačna odluka državnog tijela“ i „zahtjev državnog tijela“ doista imaju mogu imati široko tumačenje, ali ne zbog toga što takva odluka ili zahtjev ne bi bili u pisanoj formi, nego zbog velikog broja državnih tijela koje odlučuju o pravima i obvezama pojedinaca (npr. financije, carina, sudovi, policija). Upotreba jezika i pisma u postupcima koje vode državna tijela propisana je propisima koji uređuju pojedina područja. Također, napominjemo da se kod odbijanja ulaska radi o osoba koja nema slobodu kretanja kao građani EU i osobi koja još nije niti ušla u zemlju, da odbijanje ulaska ima samo učinak u trenutku donošenja odluke (a već nakon nekoliko minuta stranac može ponovno pokušati ući), te da se protiv rješenja o odbijanju ulaska može podnijeti žalba. |
| 3 | Zemljani - Are You Syrious? | Odobrenje ulaska, Članak 10. | Člankom 19. Ustava RH propisano je kako pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Zakonom o strancima, čl. 108. jasno su propisana djela zbog čijeg se počinjenja smatra da stranac predstavlja opasnost za javni poredak, dok članak 10. st. 2 ovog Pravilnika mnogo šire i vrlo općenito definira kada državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak , odnosno postavlja mnogo restriktivnije uvjete od onih postavljenih Zakonom. | Nije prihvaćen | Pravni standardi „javni poredak“ i „nacionalna sigurnost“ spominju se na mnogim mjestima u dokumentima EU acquisa, ali skoro nigdje nisu preciznije određeni. Usprkos toga, države članice moraju ih takve prenijeti u svoje nacionalno zakonodavstvo, a mogu ih i preciznije definirati u svojem nacionalnom zakonodavstvu. Smatramo da pojam „opasnost za javni poredak“ treba tumačiti ovisno o kontekstu primjene. Kod odbijanja ulaska državljaninu treće zemlje primjena ovog pojma ima najširu primjenu, jer se radi o osobama koje nemaju slobodu kretanja kao građani EU i osobama koje još nisu niti ušle u zemlju. Kod protjerivanja državljanina treće zemlje primjena ovog pojma je sužena, jer se radi o osobi koja već boravi u zemlji, odnosno osobi koja možda i zakonito boravi. Kod odbijanja ulaska i protjerivanja građana EU primjena ovog pojma je sasvim ograničena. |
| 4 | Ured pučke pravobraniteljice | Odobrenje ulaska, Članak 10. | Prema praksi Suda EU, sve mjere poduzete na temelju rezerve javnog poretka moraju imati ozbiljno opravdanje, dok povrede učinjene u ime javnog poretka i javne sigurnosti u odnosu na prava osoba ne smiju prijeći granicu koja je nužna za zaštitu prava drugih u demokratskom društvu (Odluka 36-75 iz 1975.). Prijetnja za javni poredak i sigurnost mora biti stvarna i teška, a ne potencijalna ili zamišljena, mora utjecati na osnovni interes društva i potrebno je da se opasnost neke osobe realizirala i utvrdila (Odluka 30-77 iz 1977.). Predloženo tumačenje pojma opasnosti za javni poredak je neprecizno i preširoko postavljeno te omogućuje arbitrarno postupanje, što narušava princip pravne sigurnosti. Također, nejasno je zašto se pojam opasnosti za javni poredak nije definirao Zakonom o strancima, već se Pravilnikom propisuju odredbe koje su strože nego sam Zakon. Tako npr. članak 108. stavak 1. Zakona o strancima propisuje, pod naslovom Protjerivanje zbog društvene opasnosti, da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako: - pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku - iz koristi sklopi brak, - prekrši propise o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja, sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, javnom redu i miru, oružju, zlouporabi opojnih droga, ili carinskim i drugim poreznim davanjima, - počini kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja, - ponavlja činjenje prekršaja. Dakle, za primjer, navedena odredba Zakona o strancima jasno naznačuje koje su radnje neprihvatljive i predstavljaju opasnost za javni poredak, te pruža višu razinu zaštite od arbitrarnog postupanja u odnosu na odredbu članka 10. Prijedloga Pravilnika. | Nije prihvaćen | Pravni standardi „javni poredak“ i „nacionalna sigurnost“ spominju se na mnogim mjestima u dokumentima EU acquisa, ali skoro nigdje nisu preciznije određeni. Usprkos tome, države članice moraju ih takve prenijeti u svoje nacionalno zakonodavstvo, a mogu ih i preciznije definirati u svojem nacionalnom zakonodavstvu. Smatramo da pojam „opasnost za javni poredak“ treba tumačiti ovisno o kontekstu primjene. Kod odbijanja ulaska državljaninu treće zemlje primjena ovog pojma ima najširu primjenu, jer se radi o osobama koje nemaju slobodu kretanja kao građani EU i osobama koje još nisu niti ušle u zemlju. Kod protjerivanja državljanina treće zemlje primjena ovog pojma je sužena, jer se radi o osobi koja već boravi u zemlji, odnosno osobi koja možda i zakonito boravi. Kod odbijanja ulaska i protjerivanja građana EU primjena ovog pojma je sasvim ograničena. |
| 5 | Ante Božidar Jurić | Odobrenje ulaska, Članak 10. | U ovom Članku 10. stavak 1, podstavak 2 valjalo bi nadodati iza riječi " propis ",slijedeće riječi: " ili neki drugi od Zakona važećih u Republici Hrvatskoj " tako da bih Članak 10. stavak 1 podstavak 2 u konačnici glasio: " 2. je prekršio propis, ili iz njegove izjave ili ponašanja proizlazi, ili postoje saznanja da bi mogao prekršiti propis ili neki drugi od Zakona važećih u Republici Hrvatskoj. " | Nije prihvaćen | Pojam „propis“ je širi od pojma „zakon“, odnosno pojam „zakon“ je već obuhvaćen u pojmu „propis“. |
| 6 | Ante Božidar Jurić | Odobrenje ulaska, Članak 11. | U ovom Članku 11. stavak 3 valjalo bi iza riječi " štambilj " nadodati slijedeće riječi: " ali će se napraviti službena zabilješka. " tako da bi Članak 11. stavak 3 u konačnici glasio: " (3) Državljaninu treće zemlje kojem je odobren ulazak na temelju članka 36. stavka 1. Zakona o strancima neće se otisnuti ulazni štambilj ali će se napraviti službena zabilješka. " | Nije prihvaćen | Smatramo da o činjenici neudaranja ulaznog štambilja nije potrebno sačiniti bilješku, jer čl. 36. Zakona o strancima propisuje da se kod odobravanja ulaska iz humanitarnih razloga donosi rješenje. |
| 7 | Zemljani - Are You Syrious? | Odbijanje ulaska, Članak 12. | U odnosu na st. 4. članka 12. smatramo kako bi rješenje o odbijanju ulaska trebalo biti također i na jeziku koji razumije državljanin treće zemlje kojemu se ulazak odbija, posebno zbog toga što se rješenje donosi bez saslušanja, odnosno u ovim situacijama postoji mogućnost da osoba nije adekvatno upoznata s razlozima iz kojih joj je odbijen ulazak i koji joj je pravni lijek dostupan. | Prihvaćen | Čl. 12. st. 4 se mijenja i glasi : „(4) Obrazac rješenja o odbijanju ulaska (Obrazac 2) pravokutnog je oblika, bijele boje, veličine 21x29,7 cm. Obrazac se tiska na hrvatskom i engleskom jeziku, a može se tiskati i na drugim jezicima koje razumiju državljani trećih zemalja.„ |
| 8 | IVAN ŠPRAJC | Odabir monitoring organizacije, Članak 42. | Čl. 42. Prijedloga je podnormiran. Barem temeljni uvjeti koje mora ispunjavati monitoring organizacija moraju biti određeni Pravilnikom kako bi se unaprijed, prije objave javnog poziva, moglo znati kakav tip organizacija civilnog društva može konkurirati na javnom pozivu. To izravno utječe i na mogućnost prijave zainteresiranih organizacija na takav poziv. Uz to, trebalo bi odrediti i temeljna pravila prema kojima će se provesti postupak javnog poziva (npr. rokovi provođenja postupka, narav i forma odluke o odabiru itsl.). | Nije prihvaćen | U čl. 42. st. 1. je propisano da monitoring organizacija može biti državno tijelo, međunarodna organizacija ili organizacija civilnog društva koja ima odgovarajuće iskustvo u području zaštite ljudskih prava. Mišljenja smo da je i ovakva definicija isključujuća za veliki broj aktera koji bi mogli biti monitoring organizacija. Kriteriji, mjerila i postupci koje nadležna tijela državne uprave, Vladini uredi i tijela te druge javne institucije, raspolažući sredstvima iz javnih izvora, primjenjuju prilikom financiranja i ugovaranja programa i/ili projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge propisani su Uredbom o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (NN 26/15). Dodjela ovlasti za obavljanje monitoringa državnom tijelu (npr. pučki pravobranitelj) moguća se samo na temelju izričite zakonske odredbe (ne raspisuje se javni natječaj). |
| 9 | IVAN ŠPRAJC | Sporazum o monitoringu, Članak 44. | Molim predlagatelja da se izjasni radi li se u slučaju ovog sporazuma o upravnom ugovoru te da obrazloži svoj stav. | Primljeno na znanje | Mišljenja smo da se ne radi o upravnom ugovoru jer se ne radi o „izvršenju prava i obveza utvrđenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar“ (čl. 150. ZUP-a). |
| 10 | Zemljani - Are You Syrious? | Smještaj u centar , Članak 51. | Budući da članak 51. detaljno propisuje privremeno oduzimanje stvari koje sa sobom ima državljanin treće zemlje koji se smješta u centar te okolnost za trajno oduzimanje, smatramo da bi u cilju osiguravanja ujednačenog postupanja bilo potrebno propisati i okolnosti kada se državljaninu treće zemlje ove stvari vraćaju. | Nije prihvaćen | Komentar se ne prihvaća jer je vraćanje oduzetih predmeta prilikom otpusta iz prihvatnog centra za strance već propisano, odnosno bit će propisano novim Pravilima boravka u prihvatnim centrima za strance, na sljedeći način: „Nakon podmirenja svih obveza strancu se vraćaju privremeno oduzeti predmeti i ostatak neutrošenih novčanih sredstava.“ |