Izvješće o provedenom savjetovanju - Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, s nacrtom konačnog prijedloga Zakona
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | HRVATSKO RESTAURATORSKO DRUŠTVO | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA , II.OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Do prije dvije, tri godine je na mrežnim stranicama MK bilo moguće pretraživanje cijelog Registra kulturnih dobara. Tada je napravljena izmjena na način da više nije moguće pretraživanje dijela Registra koji obuhvaća pokretna kulturna dobra. Kako se u zakonu navodi da je Registar javna knjiga dostupna na mrežnim stranicama MK, smatramo da bi bilo vrijedno istaknuti ovu nelogičnost. | Primljeno na znanje | Ova primjedba biti će uzeta u obzir prilikom cjelovitog Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. |
| 2 | Marko Buljan | ODREDBE ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA (Narodne novine, broj 69/99, 151/03, 157/03 Ispravak, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 i 44/17) KOJE SE MIJENJAJU , Članak 78. | Članak 78., stavak 5., treba nadopuniti: "Povjerenstvo iz stavka 4. ovoga članka se sastoji od pet članova koji imaju završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja konzervacije-restauracije, arhitekture, arheologije, etnologije, povijesti umjetnosti i prava, odnosno koji su visoku stručnu spremu iz navedenih područja stekli sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Za svakog člana Povjerenstva imenuje se zamjenik koji ga zamjenjuje u slučaju spriječenosti u obavljanju zadaća Povjerenstva. Povjerenstvo donosi Poslovnik o svom radu." Nelogično je da se u povjerenstvu za žalbe protiv rješenja vezane za konzervatorsko-restauratorsku struku ne spominje preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja konzervacije-restauracije. Svakako bi minimalno jedan od članova morao biti diplomirani konzervator-restaurator, odnosno mag.art. konzervator-restaurator, jer svojom izobrazbom i izravnim radom na kulturnoj baštini zasigurno ima bolje kompetencije za procjenu konzervatorsko-restauratorskih radova, a ujedno i žalbi vezanih za konzervatorsko-restauratorsku struku, od drugih navedenih zanimanja. | Primljeno na znanje | Članak je brisan iz Zakona. |
| 3 | Nikola Radošević | ODREDBE ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA (Narodne novine, broj 69/99, 151/03, 157/03 Ispravak, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 i 44/17) KOJE SE MIJENJAJU , Članak 78. | Poštovani, U članku 78. (stavak 4 i 5) navedene su ovlasti i sastav povjerenstva za žalbe, koje se izabire po slijedećim kriterijima što se tiče stručnih kompetencija i stupnja obrazovanja: Povjerenstvo iz stavka 4. ovoga članka se sastoji od 5 članova koji imaju završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja arhitekture, arheologije, etnologije, povijesti umjetnosti i prava, odnosno koji su visoku stručnu spremu iz navedenih područja stekli sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Nigdje se, međutim, ne spominje preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja konzervacije-restauracije, a koji svakako pokriva dobar dio stručnih kompetencija koje su potrebne za rad i funkcioniranje navedenog Povjerenstva. Nadalje, u članku 100. (stavak 3 i 5) isto se povjerenstvo spominje kao tijelo koje donosi rješenja za obavljanje poslova iz stavka 1. U članku 100., kao i razmatranje žalbi. Osobno smatram kako bi navedeno Povjerenstvo za žalbe svakako u svoj rad moralo uključiti minimalno jednoga diplomiranoga konzervatora-restauratora, odnosno magistra/magistru konzervacije-restauracije, ili osobu koja je stručnu spremu stekla unutar područja konzervacije-restauracije, a sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju prilikom evaluacije konzervatorsko-restauratorskih radova, te izdavanja dopuštenja za rad i razmatranja žalbi na predmete koje podnose sami konzervatori restauratori. | Primljeno na znanje | Članak je brisan iz Zakona. |
| 4 | Hrvatski restauratorski zavod | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA | Kako smo i u ranijem savjetovanju naveli, vezano uz tekst članka 100. stavka 1. važećeg Zakona koji određuje da „Poslove istraživanja, proučavanja, čuvanja, restauriranja, konzerviranja, održavanja, obnove i korištenja kulturnih dobara mogu obavljati samo specijalizirane pravne i fizičke osobe“ te tekst članka 95. koji određuje da „Poslove restauriranja, konzerviranja i obnove kulturnih dobara obavlja Hrvatski restauratorski zavod…“ mišljenja smo da bi se trebala uskladiti terminologija u smislu pojašnjavanja pojma „istraživanje“ kao dijela konzervatorsko-restauratorskog posla. Naime, u praksi se pojavilo pitanje je li Zavod ovlašten obavljati poslove istraživanja, odnosno je su li poslovi istraživanja dio poslova konzerviranja i restauriranja, kao i pitanje o kojim je istraživanjima i proučavanjima u članku 100. stavku 1. riječ. Nije moguće provoditi konzervatorsko-restauratorske radove na kulturnom dobru bez da su prethodno izvedena istraživanja kojima su utvrđene vrijednosti, povijesni slojevi kulturnog dobra, identificirani materijali i tehnike te utvrđeno njegovo fizičko stanje. Stoga predlažemo da se opis poslova iz članka 100. stavka 1. primijeni i na opis poslova iz članka 95. st. 1., odnosno da se napravi poveznica radi pojašnjenja terminologije. Također, mišljenja smo da bi svakako u cijelom propisu trebalo uskladiti terminologiju na način da ona odgovara osnovnoj logici posla i koristiti termin „konzervatorsko-restauratorski“ odnosno „konzervatorski“ prije „restauratorski“. | Primljeno na znanje | Navedene primjedbe bit će uzete u obzir prilikom izrade Pravilnika o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. |
| 5 | Hrvatski restauratorski zavod | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 13. | Kako smo i u ranijem savjetovanju naveli, vezano uz tekst članka 100. stavka 1. važećeg Zakona koji određuje da „Poslove istraživanja, proučavanja, čuvanja, restauriranja, konzerviranja, održavanja, obnove i korištenja kulturnih dobara mogu obavljati samo specijalizirane pravne i fizičke osobe“ te tekst članka 95. koji određuje da „Poslove restauriranja, konzerviranja i obnove kulturnih dobara obavlja Hrvatski restauratorski zavod…“ mišljenja smo da bi se trebala uskladiti terminologija u smislu pojašnjavanja pojma „istraživanje“ kao dijela konzervatorsko-restauratorskog posla. Naime, u praksi se pojavilo pitanje je li Zavod ovlašten obavljati poslove istraživanja, odnosno je su li poslovi istraživanja dio poslova konzerviranja i restauriranja, kao i pitanje o kojim je istraživanjima i proučavanjima u članku 100. stavku 1. riječ. Nije moguće provoditi konzervatorsko-restauratorske radove na kulturnom dobru bez da su prethodno izvedena istraživanja kojima su utvrđene vrijednosti, povijesni slojevi kulturnog dobra, identificirani materijali i tehnike te utvrđeno njegovo fizičko stanje. Stoga predlažemo da se opis poslova iz članka 100. stavka 1. primijeni i na opis poslova iz članka 95. st. 1., odnosno da se napravi poveznica radi pojašnjenja terminologije. Također, mišljenja smo da bi svakako u cijelom propisu trebalo uskladiti terminologiju na način da ona odgovara osnovnoj logici posla i koristiti termin „konzervatorsko-restauratorski“ odnosno „konzervatorski“ prije „restauratorski“. | Primljeno na znanje | Navedene primjedbe bit će uzete u obzir prilikom izrade Pravilnika o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. |
| 6 | KREŠIMIR BOSNIĆ | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 13. | Unatoč mnogim kvalitetnim promjenama koje ovaj prijedlog zakona donosi, mogu se pronaći i naizgled manji propusti. Tako je, primjerice, u članku 100., stavku 2., propušteno naglasiti da fizička osoba ima dopuštenje za rad stečeno prema članku 101. ovoga Zakona ili zakona kojim se uređuje muzejska djelatnost, samo u vrijeme dok predmetne poslove za koje je to dopuštenje potrebno, obavlja unutar ustanove poslodavca (javne ustanove za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara i druge specijalizirane pravne osobe kojima je osnivač Republika Hrvatska, županija, Grad Zagreb, grad i općina). Ukoliko predmetne poslove obavlja samostalno, to može raditi samo uz dopuštenje koje fizičkim osobama izdaje rješenjem Ministarstvo kulture. Pravna bi osoba u smislu ovoga Zakona trebala imati dopuštenje za obavljanje poslova iz stavka 1. članka 100., ako za obavljanje registrirane djelatnosti angažira fizičku osobu iz stavka 1. ovoga Zakona, odnosno ako za obavljanje konzervatorsko - restauratorskih poslova određene uže specijalnosti angažira ustanovu iz članka 101. ovoga zakona (a nikako ne fizičku osobu iz stavka 2. ovog članka, kao što je to u prijedlogu koncipirano, jer se time evidentno stvara prostor za nelojalnu konkurenciju). Kako bi razlozi za ovakav prijedlog bili jasniji, navest ću da ne brane sve javne ustanove svojim zaposlenicima obavljanje konzervatorsko - restauratorskih poslova određene uže specijalnosti u njihovo slobodno vrijeme, a prema aktualnom prijedlogu zakona, zakonodavac od zaposlenika javnih ustanova u takvim situacijama ne traži posjedovanje dopuštenja koje traži od drugih fizičkih osoba, koje obavljaju poslove istraživanja, restauriranja, konzerviranja, održavanja i obnove kulturnih dobara. Stjecanje dopuštenja koje fizičkim osobama izdaje rješenjem Ministarstvo kulture, uvjetovano je podnošenjem dokaza o stečenoj stručnoj spremi i dosadašnjem iskustvu u obavljanju poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, prilaganjem popisa kulturnih dobara na kojima je izvodila poslove, sa specifikacijom i dokumentacijom o izvršenju, potom prilaganjem opisa tehničke opremljenosti za obavljanje poslova (poslovni prostor, popis strojeva, alata i opreme), izjavom o poduzimanju potrebnih mjera iz članka 7. Pravilnika, te dokazom o upisu u odgovarajući registar, odnosno upisnik ili imenik (obrtnika, samostalnih umjetnika, ovlaštenih inženjera i dr.), ukoliko je podnositelj zahtjeva upisan. Važno je naglasiti i to da svi izvedeni radovi podliježu ocjeni nadležnih konzervatorskih odjela, kao mehanizmu provjere kakvoće tih radova, a pozitivna je ocjena ranije izvedenih radova preduvjet izdavanju dopuštenja. Svemu tome prema prijedlogu ovoga zakona nije izložena fizička osoba iz stavka 2. članka 100., u trenutku kad radi samostalno na tržištu rada, ili je prema članku 3. angažira druga pravna osoba. Smatram kako bi i zaposlenici javnih ustanova za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara i drugih specijaliziranih pravnih osoba kojima je osnivač Republika Hrvatska, županija, Grad Zagreb, grad i općina, trebali aplicirati za izdavanje dopuštenja za rad po jednakim uvjetima kao i sve druge fizičke osobe, ukoliko se žele uključiti u tržište rada izvan ustanove zaposlenja (u vlastito slobodno vrijeme). | Primljeno na znanje | Zakonom u članku 100. a predviđena i mogućnost oduzimanja rješenja ako fizička osoba obavlja neregistriranu djelatnost. Za pravne osobe bez obzira tko im je osnivač predviđena je presumpcija posjedovanja dopuštenja ako angažiraju fizičku osobu koja je stručno osposobljena za navedeni posao. Tehnička opremljenost provjerava se u postupku izdavanja prethodnog odobrenja za pojedine radove, sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kutlurnih dobara. Također je i predviđeno donošenje pravilnika kojim će se detaljnije urediti pojedina pitanja vezana uz izdavanje dopuštenja za rad na kulturnim dobrima. |
| 7 | KREŠIMIR BOSNIĆ | ODREDBE ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA (Narodne novine, broj 69/99, 151/03, 157/03 Ispravak, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 i 44/17) KOJE SE MIJENJAJU , Članak 78. | Članak 78. stavak 5. Povjerenstvo iz stavka 4. ovoga članka se sastoji od pet članova koji imaju završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja arhitekture, arheologije, etnologije, konzervacije - restauracije, povijesti umjetnosti i prava, odnosno koji su visoku stručnu spremu iz navedenih područja stekli sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Za svakog člana Povjerenstva imenuje se zamjenik koji ga zamjenjuje u slučaju spriječenosti u obavljanju zadaća Povjerenstva. Povjerenstvo donosi Poslovnik o svom radu. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje, članak brisan |
| 8 | KREŠIMIR BOSNIĆ | ODREDBE ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA (Narodne novine, broj 69/99, 151/03, 157/03 Ispravak, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 i 44/17) KOJE SE MIJENJAJU , Članak 78. | U članku 78., stavcima 4 i 5. propisuju se ovlasti i sastav Povjerenstva za žalbe, a kao kandidate koji mogu biti izabrani članovi toga povjerenstva, navodi se osobe koje maju završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja arhitekture, arheologije, etnologije, povijesti umjetnosti i prava. Nešto niže, u članku 100., stavcima 3 i 5 se definira tko donosi rješenje kojim se dopušta obavljanje poslova iz stavka 1. toga članka, te tko razmatra žalbe i donosi rješenja o njima (ponovno je to Povjerenstvo za žalbe iz članka 78., oblikovano prema propozicijama iz stavka 5. u tom članku). Stoga se čini neprimjerenim da žalbe na, primjerice dodjelu licenci razmatraju samo stručnjaci znatno drugačijeg obrazovnog profila i drugačijih kompetencija od onih za koje se traži izdavanje dopuštenja za rad. Držim da arhitekt, arheolog, etnolog, povjesničar umjetnosti i pravnik nisu u stanju na primjeren način evaluirati radove, pa time ni žalbe koje podnose konzervatori - restauratori na postupke izdavanja dopuštenja za rad, te da u povjerenstvu upravo iz toga razloga uvijek mora biti najmanje jedan magistar konzervacije - restauracije, ili osoba koja je visoku stručnu spremu iz navedenog područja stekla sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje, članak brisan. |
| 9 | Filip Šrajer | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 2. | Predlažem da se i granice kulturnih krajolika mogu odrediti georeferenciranim točkama, jer se može desiti da krajolik obuhvaća i dio vodene (morske) površine, ili da granica u nekom dijelu ide mimo vodotoka, cesta, pruga i sl. Općenito bi se, obzirom da današnje tehnološke mogućnosti, SVA nepokretna kulturna dobra trebalo moći definirati (i) prostornim koordinatama, a ne katastarskim česticama koje su sasvim druga konceptualna kategorija i njihove granice mogu značajno odudarati od prirodnih granica kulturnog dobra (pogotovo mislim na arheološka nalazišta). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje, uzet će se u obzir prilikom izrade novog Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. |
| 10 | Filip Šrajer | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 1. | Predlažem da se omogući određivanje kontaktne zone i za ostala kulturna dobra, pogotovo za ona koja mislimo kandidirati za upis na Listu svjetske baštine (WHL). Ovdje predloženom definicijom stvara se proceduralna petlja, jer po njoj nije moguće odrediti kontaktnu zonu dok kulturno dobro ne uđe na WHL, a nakon upisa se nacionalno Rješenje onda mora mijenjati da bi se upisala kontaktna zona. Osim ovih proceduralnih problema, pitanje je i temeljem čega bi se u nominacijskom dokumentu za WHL (ako nije doneseno nacionalno rješenje) predložio obuhvat kontaktne zone. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje, kontaktna zona proglašava se prema stručnoj procjeni nadležnog tijela. |
| 11 | Sanja Kosić, viša knjižničarka | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 12. | Poslove na zaštiti knjižnične građe, kao kulturnoga dobra prema odredbama ovoga Zakona, obavljaju knjižnice u okviru svoje djelatnosti sukladno propisima koji uređuju knjižničnu djelatnost. Iznimno od odredbe članka 12. ovoga Zakona, postupak utvrđivanja svojstva kulturnoga dobra za knjižničnu građu, osim one za koju je status kulturnoga dobra utvrđen zakonom kojim se uređuje knjižnična djelatnost, provodi i rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnoga dobra donosi Nacionalna sveučilišna knjižnica u Zagrebu na prijedlog knjižnice, na način propisan ovim Zakonom. Nacionalna sveučilišna knjižnica dužna je rješenje iz stavka 2. ovog članka dostaviti Ministarstvu kulture radi upisa u Registar.“ OBRAZLOŽENJE Izbaciti neusvojeni pojam "javne knjižnice". Sva građa koja ima karakter kulturne baštine treba se registrirati i štititi. Bez obzira na vrstu knjižnice (ako nećemo ulaziti u problematiku Prijedloga Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti) | Djelomično prihvaćen | Djelomično prihvaćeno Jer je propisano da katalozi javnih knjižnica i knjižnica u sastavu pravnih osoba kojima su osnivači Republika Hrvatska i jedinice lokalne i regionalne samouprave te pravne osobe u njihovom pretežitom vlasništvu čine dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. |
| 12 | Majda Rubić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA | Usklađivanje hrvatskog zakonodavstva sa EU aktima nije završeno iako po čl. 2. Zakon utvrđuje sva registrirana kulturna dobra dijelom nacionalnog blaga jer je izostala njihova klasifikacija prema zadanim postavkama. EU integracije nemaju samo za cilj ekonomske interese već poštivanje i očuvanje različitosti europskih nacionalnih kultura, a neće imati osobitu zaštitu neka stvar od osobitog kulturnog značaja ako zakonodavac ne odredi da je od nacionalnog interesa. Dakle, Registar kulturnih dobara RH sa tri liste ne vodi se uredno temeljem Pravilnika MK, desetljećima se ne popunjava Lista nacionalnog značaja jer od preko 8,500 registriranih tu ih ima tek 42 kulturna dobra. Ovi se podaci iako objavljeni na mrežnim stranicama MK-a ne mogu pronaći ako se ne zatraži pomoć mjerodavnog djelatnika MK i držim, nema potrebe brisati odredbe o javnoj objavi upisa, promjene i brisanja kulturnog dobra u Narodnim novinama prema čl. 2. Prijedloga Zakona. Zatim, u čl. 99.a. predlažem adekvatno dodati "te Hrvatski državni arhiv". Stoga jer su nositelj kulturnog dobra arhivsko glagoljsko gradivo (bivši direktor dr. Josip Kolanović je prije 15 (!) godina podnio službeni zahtjev MK da se proglasi kulturnim dobrom i upiše na UNESCO listu i nitko iz HDA ne može dobiti odgovor što je s tim). | Djelomično prihvaćen | Usklađivanje hrvatskog zakonodavstva sa EU aktima nije završeno iako po čl. 2. Zakon utvrđuje sva registrirana kulturna dobra dijelom nacionalnog blaga jer je izostala njihova klasifikacija prema zadanim postavkama. EU integracije nemaju samo za cilj ekonomske interese već poštivanje i očuvanje različitosti europskih nacionalnih kultura, a neće imati osobitu zaštitu neka stvar od osobitog kulturnog značaja ako zakonodavac ne odredi da je od interesa. Dakle, Registar kulturnih dobara RH sa tri liste ne vodi nacionalnog se uredno temeljem Pravilnika MK, desetljećima se ne popunjava Lista nacionalnog značaja jer od preko 8,500 registriranih tu ih ima tek 42 kulturna dobra. Ovi se podaci iako objavljeni na mrežnim stranicama MK-a ne mogu pronaći ako se ne zatraži pomoć mjerodavnog djelatnika MK Odgovor: Primljeno na znanje Ovo pitanje će se uzeti u obzir prilikom izrade novog Pravilnika o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. Držim da nema potrebe brisati odredbe o javnoj objavi upisa, promjene i brisanja kulturnog obra u Narodnim novinama prema čl. 2. Prijedloga Zakona. Odgovor: Ne prihvaća se. Navedenu odredbu predlaže se brisati iz razloga što su navedeni podaci već objavljeni u Registru kulturnih dobara koji je javna knjiga, objavljena na mrežnim stranicama Ministarstva kulture. U čl. 99.a. predlažem adekvatno dodati "te Hrvatski državni arhiv". Stoga jer su nositelj kulturnog dobra arhivsko glagoljsko gradivo (bivši direktor dr. Josip Kolanović je prije 15 (!) godina podnio službeni zahtjev MK da se proglasi kulturnim dobrom i upiše na UNESCO listu i nitko iz HDA ne može dobiti odgovor što je s tim). Odgovor: Ne prihvaća se. Navedena materija je već riješena člankom 99. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (“Narodne novine”, br. 69/99,151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 i 44/17). |
| 13 | Neda Kulenović Ocelić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA , II.OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Ovaj problem je lako rješiv korištenjem GIS sustava ISKB Teute, informacijskog sustava Ministarstva kulture, izrađenog i plaćenog sredstvima poreznih obveznika. Katastar i katastarske čestice su moderna dioba zemljišta koje je osnova vlasničkih odnosa i ni na koji način nisu u vezi s ostatcima iz prošlosti kao što niti iz vlasništva zemljišta ne proizlazi vlasništvo nad nekim kulturnim dobrom koje se nalazi djelomično ili potpuno u gabaritima neke katastarske čestice. Dakle, katastarske čestice kao način kategorizacije prostora nisu u vezi sa spomeničkom vrijednosti prostora. One su samo jedan od modernih načina kategorizacije prostora, a u procesu evidencije i zaštite nekog prostora predstavljaju samo jedan od načina kategorizacije prostora na jednak način kao što zaštićeno područje predstavlja samo jedan od načina kategorizacije prostora, dakako, po drugom ključu/kriteriju od kriterija vlasništva. Zapravo su katastarske čestice kao osnova prostorne evidencije kulturnih spomenika atavizam iz 19. stoljeća kada, u nedostatku ili nedostupnosti drugih kartografskih podataka ili kartografskih znanja za arheologe predstavljaju način kartiranja lokaliteta koje se je iz nekog razloga nažalost održalo do danas. Uz današnju tehnologiju katastarske čestice kao osnova prostorne evidencije kulturnih dobara su suvišne te je sve kulturne spomenike i druge zaštićene prostore potrebno evidentirati koordinatama zajedno s nihovim prostornih pružanjem, tim više što Republika Hrvatska ima vlastiti službeni koordinatni sustav HTRS96/TM. Ovakav način evidencije je potrebno uvesti za sva kulturna dobra, a ne samo za zaštićene krajolike i podmorske arheološke lokalitete jer se sve na planetu Zemlja može opisati prostornim smještajem x,y,z, odnosno, u skladu sa službenim koordinatnim sustavom RH HTRS96/TM E, N. Imamo gotova funkcionalna rješenja koja se mogu implementirati za GIS evidenciju zaštićenih kulturnih spomenika i krajolika kao što su bioportal, HCR Misportal itd., a ujedno imamo na raspolaganju i ISKB Teuta, plaćenu sredstvima poreznih obveznika. | Nije prihvaćen | Radi mogućnosti upisa nepokretnog kulturnog dobra u zemljišne knjige i dalje se moraju koristiti katastarske čestice kao osnova prostorne evidencije sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama. |
| 14 | Nikola Radošević | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 13. | Članak 101 (NN 44/17) „Iznimno od navedenog, fizička osoba u smislu ovog Zakona ima dopuštenje za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih poslova određene uže specijalnosti ako ima stručno zvanje za obavljanje restauratorsko-konzervatorskih poslova temeljem činjenice da je kao zaposlenik Republike Hrvatske, županije, Grada Zagreba, gradova i općina stekla stručno zvanje za obavljanje restauratorsko-konzervatorskih poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ili temeljem zakona kojim se uređuje muzejska djelatnost.“ Ukoliko se fizička osoba želi baviti restauratorskom praksom izvan matične ustanove u kojoj je zaposlena (javne ustanove za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara i druge specijalizirane pravne osobe kojima je osnivač Republika Hrvatska i strukture lokalne samouprave), trebala bi pribaviti i raditi isključivo uz dopuštenje koje fizičkim osobama izdaje Ministarstvo kulture, nakon podnošenja zahtjeva i ispunjavanja svih uvjeta za pribavljanje dopuštenja za samostalni rad (dokaz o stečenoj stručnoj spremi i dosadašnje iskustvo u obavljanju poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, prilog s popisom kulturnih dobara na kojima je izvodila poslove, prilog s opisom tehničke opremljenosti za obavljanje poslova, izjava o poduzimanju potrebnih mjera iz članka 7. Pravilnika o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, itd.). | Nije prihvaćen | Svrha izdavanja dopuštenja je utvrđivanje stručne osposobljenosti, međutim ako je stručna osposobljenost već provjerena kroz polaganje propisanog stručnog ispita stjecanjem određenog stručnog zvanja onda postoji zakonska presumpcija da osoba ima dopuštenje po samom zakonu. Međutim takva osoba kao i sve druge treba pribaviti prethodno odobrenje za radove na kulturnom dobru od nadležnog tijela. |
| 15 | Marko Buljan | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 13. | Članak 13., stavka 2. treba nadopuniti: „Iznimno od stavka 1. ovog članka, fizička osoba u smislu ovog Zakona ima dopuštenje za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih poslova određene uže specijalnosti, ako ima stručno zvanje konzervatora-restauratora za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih poslova ili više stručno zvanje stečeno prema članku 101. ovoga Zakona ili zakona kojim se uređuje muzejska djelatnost i odgovarajući staž u struci ili završen konzervatorsko-restauratorski studij i odgovarajući staž u struci.“ Zakon treba biti jasan i definirati točnu razinu obrazovanja, zvanje, zanimanje, staž i ostale kriterije za dobivanja dopuštenja za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih poslova. U protivnom se ostavlja prostor za manipulaciju zakonom. Primjerice, netko sa srednjom stručnom spremom nakon odrađenog staža u struci od dvije godine po trenutačnom Pravilniku o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja, može dobiti stručno zvanje i po ovom zakonu odmah tražiti dopuštenje za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih poslova, tj. licencu. Znači, ispada da je potrebna minimalna kompetencija da bi se moglo samostalno raditi na kulturnom dobru. Mišljenja sam da za dobivanje rješenja mora se zadovoljiti određeni stupanj obrazovanja (npr. VSS) i staž. | Nije prihvaćen | Nije moguće točno odrediti obrazovanje jer se radi o poslovnima koji mogu biti različitog stupnja obrazovanja. Također dolaze i stručnjaci iz stranih zemalja kod kojih je obrazovanje drugačije propisano nego u Republici Hrvatskoj, stoga bi izričito propisivanje obrazovanja za dobivanje dopuštenja za obavljanje radova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara moglo dovesti do onemogućavanja nekih stručnjaka u dobivanju dopuštenja za obavljanje radova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Navedeno pitanje će se detaljnije urediti Pravilnikom. |
| 16 | Razvojna agencija Split - RaST d.o.o. | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 5. | Poštovani, u čl. 19 a. st. 1. tekst zakona bi se trebao izmijeniti na način da se iza riječi „funkcionalnu“ umetne i riječ „konstrukcijsku“ te da isti u tom dijelu glasi: „ Građevina arheološkog značaja od interesa za Republiku Hrvatsku koja se nalazi ispod površine zemlje i čini jednu funkcionalnu i konstrukcijsku cjelinu, a prema ovom Zakonu nije povezana s katastarskim česticama koje se nalaze iznad nje, javno je dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske, što se utvrđuje rješenjem Ministarstva kulture“ dok u ostalom dijelu članak ostaje nepromijenjen. Navedena dopuna riječju konstrukcijska bitna je obzirom na navode predstavnika konzervatorskog odjela budući da se arheološke građevine u određenim segmentima preklapaju, odnosno građevinski su povezane s građevinama iznad istih, a koje bi bile u privatnom vlasništvu te prema prijedlogu izmjene Zakona, predstavljale bi samostalnu nekretninu i samostalnu čest.zem., nevezanu za kulturno dobro ispod iste. Funkcionalna i konstrukcijska cjelina kulturnog dobra kao takvog bi bila i pravno odvojena od temelja građevine iznad nje, odnosno od nekretnine koja se stvarno nalazi iznad kulturnog dobra i predložena dopuna članku pruža pravnu sigurnost u slučaju spora. U tom smislu potrebno je i da ministarstvo pruži detaljno objašnjenje pojma naznačenom toč 3. Nacrta prijedloga izmjene Zakona u naslovu „Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći“ konkretno u 5. pasusu, a koji glasi cit.“olakšati mogućnost građevinskih i drugih zahvata na tim katastarskim česticama“. Naime, pojam je uopćen te se nedefiniranjem istog otvara mogućnost zlouporabe posebno u situaciji dobrodošle izmjene Zakona u vidu imovinsko pravnog odvajanja postojećih čestica zemlje od čestica koje čine kulturno dobro, a stvarno se nalaze neposredno ispod istih i što bi predstavljalo iznimku čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. odnosno lex specialis. Dosadašnja sudska praksa pokazatelj je postojanja dugotrajnih sudskih postupaka s problematikom nelegalnih građevinski zahvata, no, osim navedenog, važnija je i prevencija od oštećenja kulturnog dobra te brzina rješavanja ukoliko se takva opasnost pokaže, kao što je to primjerice u slučaju neodržavanja ispravnosti kanalizacijskih i odvodnih cijevi što bi bila obveza vlasnika privatnih nekretnina smještenih iznad kulturnog dobra, kao i pristup istima za saniranje problema na nekretnini u privatnom vlasništvu u slučaju zabrane. | Nije prihvaćen | Smatramo da riječ „konstrukcijsku“ ne pridonosi jasnoći izražaja, budući da je prethodno rečeno da se radi o građevini. |
| 17 | Sanja Kosić, viša knjižničarka | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 3. | Prijedlog teksta članka 3. U članku 14. stavci 3. i 4. mijenjaju se i glase: „Inventarne knjige javnih muzeja i inventarne knjige i/ili katalozi knjižnica sastavni su dio Registra. Ministar kulture propisuje pravilnikom oblik, sadržaj i način vođenja Registra.“ OBRAZLOŽENJE Pojam "javna knjižnica" pojavljuje se tek u Prijedlogu Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti i kao takav nije usvojen u nacionalnom zakonodavstvu (javna rasprava završava 15.07.2018.). Dalje, kako pokazuje javna rasprava, sam pojam je izrazito sporan i nejasno definiran. S aspekta zakona koji brine o svoj kulturnoj baštini u RH, ograničavanje samo na javno nije također ničim opravdano. Brojne knjižnice nemaju inventarne knjige, neke ni kataloge, možda samo popise. Kako nije predviđeno izdvajanje dodatnih sredstava, iste neće ni imati. Stoga je upitno na koji će način dostaviti podatke u registar (i tko će posao popisivanja financirati). | Nije prihvaćen | Javne knjižnice postoje i prema sada važećem Zakonu o knjižnicama osnovane kao javne ustanove, a predviđeno je da katalozi javnih knjižnica i knjižnica u sastavu pravnih osoba kojima su osnivači Republika Hrvatska i jedinice lokalne i regionalne samouprave te pravne osobe u njihovom pretežitom vlasništvu čine dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. |
| 18 | Grga K | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA | Molim da se Ministarstvo aktivno uključi u zaštitu Izvora rijeke Gacka. Trenutan ststus i zaštita nisu primjereni njihovo vrijednosti i važnosti! | Nije prihvaćen | Razmotreno. Ne prihvaća se, nije predmetom uređenja ovog Zakona u danom kontekstu. U Republici Hrvatskoj prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima rijeka ne može biti predmetom vlasništva, a podvodna arheološka nalazišta mogu biti kulturna dobra. |
| 19 | Ladislav Dobrica | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA | Sukladno članku 99 ovog Zakona, Hrvatski državni arhiv provodi postupak utvrđivanja svojstva kulturnog dobra za arhivsko gradivo i donosi rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra na prijedlog područnoga državnog arhiva. Takva formulacija ne predviđa postupak utvrđivanja svojstva kulturnog dobra za arhivsko gradivo kategoriziranih stvaratelja arhivskog gradiva Hrvatskog državnog arhiva (NN42/2007.), niti za arhivsko gradivo nekategoriziranih vlasnika ili posjednika privatnog arhivskog gradiva. Stoga se predlaže da se u članku 99. ovog Zakona doda novi stavak sljedećeg sadržaja: Za arhivsko gradivo kategoriziranih stvaratelja arhivskog gradiva na području nadležnosti Hrvatskog državnoga arhiva, kao i za arhivsko gradivo nekategoriziranih vlasnika ili posjednika privatnog arhivskog gradiva, postupak utvrđivanja svojstva kulturnog dobra provodi Hrvatski državni arhiv samostalno, te o istome donosi rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra. Cilj dopune je unaprijediti zaštitu arhivskog gradiva kao pokretnog kulturnog dobra Republike Hrvatske i olakšati rad Hrvatskome državnom arhivu u izvršavanju njegovih zadaća. | Nije prihvaćen | Gradivo koje se nalazi izvan državnih arhiva zaštićuje se sukladno članku 12. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. (“Narodne novine”, broj 69/99,151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14 i 44/17). |
| 20 | Neda Kulenović Ocelić | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 5. | Brisati članak 19a i 19b Brisati sintagmu ''arheološka građevina'' jer iz svega navedenog je jasno vidljivo da nije potrebno uvoditi nove termine u svrhu ''odvajanja'' kulturnih dobara od katastarskih čestica. ''Odvajanje'' katastarskih čestica i kulturnih dobara se može provesti načinom evidencije istih, a ne uvođenjem sintagmi ''arheoloških građevina''. Sintagma ''arheološka građevina'' je problematična iz više razloga. Kategorizacija kulturnih dobara prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara je pokretno, nepokretno i nematerijalno koja se dalje grana po drugim kriterijima vrste, klasifikacije itd. Klasa ''arheološke građevine'' nije u skladu s niti jednim od kriterija klasifikacija te kao termin se uopće ne upotrebljava niti u stručnoj terminologiji niti u predmetnom zakonu. Sintagma ''arheološka građevina'' neopravdano presjeca kategorije– nepokretno kulturno dobro, sakralna/profana graditeljska baština itd. Naime, Dioklecijanova palača kao i crkva Sv. Donata ili Amfiteatar u Puli su građevine, a zbog starosti su ujedno i ''arheološke građevine''. Prema zakonu su zaštićene kao nepokretno kulturno dobro, cjelina ili pojedinačno: Split, Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split – vrsta: nepokretno kulturno dobro, klasifikacija: kulturno – povijesna cjelina (registar kulturnih dobara MK) Pula, Amfiteatar - vrsta: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno, klasifikacija: profana graditeljska baština (registar kulturnih dobara MK) Da rezimiramo - cijela Dioklecijanova palača je ''arheološka građevina'', a ne samo njezin podrum koji je samo jedna od njezinih etaža, a radi kojeg se uvodi ova sintagma. Dakle, arheološke građevine su sve građevine arheološke starosti! Od sintagme ''arheološke građevine'' je još problematičniji način njezinog definiranja kao građevine ili dijela građevine koja čini jednu funkcionalnu cjelinu i nalazi se ispod zemlje. Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop (Zakon o gradnji) te su građevine i svi hidro i geotehnički objekti kao što su nasipi, kanali itd. Svaka građevina je povezana s tlom, bilo da je riječ o modifikaciji tla dodavanjem ili oduzimanjem materijala kao u slučaju izgradnje nasipa ili kanala ili temeljenjem stambene zgrade, crkve, ''arheološke građevine'' Dioklecijanove palače, crkve sv. Donata, sopotske kuće sačuvane kroz zapune stupova, ili bilo koje gradine ili tumula. Također, podrum Dioklecijanove palače čini cjelinu s palačom, ''arheološku građevinu'' koja se ne nalazi ispod zemlje. Podrum je samo jedna od etaža koja se nalazi iznad zemlje jer je podrum samo dio objekta/etaža koja je ''ukopana'' u zemlju te je na tom dijelu zemljište na nižoj razini od okolnog terena, dakle podrum je iznad zemlje. Nadalje, hoće li se ''arheološka građevina'' nalaziti ispod ili iznad zemlje ovisi o mnogo faktora u koje spadaju i sačuvanost, ali i tafonomija usko povezana s geologijom nekog prostora. Za početak, gotovo svi arheološki lokaliteti u kontinentalnoj Hrvarskoj, a u kojima se nalaze i ''građevine'' su redovito ispod zemlje kao što su sopotske ili brončanodobne kuće što proizlazi iz geoloških svojstava kontinentalne Hrvatske i pripadajućih prirodnih formacijskih procesa kao i s njima povezanih kulturnih transfomacijskih procesa. U jednakoj vezi su prirodni i kulturni formacijski i transformacijski procesi međusobno ovisni i u krškom dijelu Hrvatske gdje, zbog nedostatka tla je većina arheoloških lokaliteta i ''arheoloških građevina'' iznad ''površine zemlje''. Katastarske čestice nisu dakle iznad arheoloških građevina već su samo jedna od dioba zemljišta kao osnova vlasničkih odnosa i drugih stvarnih prava. Termin ''arheološka građevina'' definiran time što se nalazi ispod zemlje je netočan i nevaljan. Naime, iz ovoga proizlazi da arheološki lokalitet uopće nije moguće definirati kao takav već je potrebno pribjeći nekakvom odnosnom određenju, dakle kao nešto što se po sebi ne može definirati već je to nešto što se nalazi ispod nečega, u ovom slučaju zemlje. Logika ovakvog definiranja bila bi istovjetna logici da automobil ne definiramo funkcionalnom cjelinom njegovih mehaničkih dijelova već kao nešto što se nalazi ispod, kolokvijalno rečeno, haube. Suvremena arheološka znanost se odavno udaljila od ovakvih mistifikacijskih definiranja predmeta svog proučavanja (lokalitet je nešto ispod zemlje) i odavno raspravlja o tome što su to arheološki lokaliteti (građevine i drugo) i kako oni nastaju. Stoga, arheološki lokaliteti se ne trebaju definirati kao mistični objekti koje prekriva zemlja već u svom prostornom protezanju kao funkcionalne cjeline, bez obzira na to prekriva li zemlja tu cjelinu ili ne. Definiranje ovakvih cjelina savim je standardna praksa u arheologiji i ono uključuje i definiranje cjelina koje su nužno vidljive na površini zemlje. Konačno, sintagma ''arheološka građevina'' kao nešto što je definirano time što se nalazi ispod zemlje naprosto nije termin koji ni na koji način ne proizlazi iz arheološke znanosti već mu porijeklo treba tražiti u popularnom shvaćanju onoga što arheologija kao znanost jest. Da poentiramo, sintagma ''arheološka građevina'' koja se nalazi ispod zemlje…. je faktički netočna i nevaljana. Unosi pravnu nesigurnost jer nije u skladu s kategorijama kulturnih dobara definiranih zakonom, odnosno presjeca ustaljene kategorije koje su ispravne i dovoljno široke da mogu omogućiti zaštitu kulturnih dobara. Nadalje, neispravno je donositi zakonske odredbe radi samo jednog slučaja – podruma Dioklecijanove palače, a u isto vrijeme stvoriti novu kategoriju koja osim što se temelji na netočnim postavkama ujedno i presjeca zakonom zadane kategorije. | Prihvaćen | Članak je preformuliran tako da se radi o građevini arheološkog značenja. |
| 21 | Neda Kulenović Ocelić | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 1. | Brisati točku 6. Brisati sintagmu ''arheološka građevina'' jer iz svega navedenog je jasno vidljivo da nije potrebno uvoditi nove termine u svrhu ''odvajanja'' kulturnih dobara od katastarskih čestica. ''Odvajanje'' katastarskih čestica i kulturnih dobara se može provesti načinom evidencije istih, a ne uvođenjem sintagmi ''arheoloških građevina''. Sintagma ''arheološka građevina'' je problematična iz više razloga. Kategorizacija kulturnih dobara prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara je pokretno, nepokretno i nematerijalno koja se dalje grana po drugim kriterijima vrste, klasifikacije itd. Klasa ''arheološke građevine'' nije u skladu s niti jednim od kriterija klasifikacija te kao termin se uopće ne upotrebljava niti u stručnoj terminologiji niti u predmetnom zakonu. Sintagma ''arheološka građevina'' neopravdano presjeca kategorije– nepokretno kulturno dobro, sakralna/profana graditeljska baština itd. Naime, Dioklecijanova palača kao i crkva Sv. Donata ili Amfiteatar u Puli su građevine, a zbog starosti su ujedno i ''arheološke građevine''. Prema zakonu su zaštićene kao nepokretno kulturno dobro, cjelina ili pojedinačno: Split, Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split – vrsta: nepokretno kulturno dobro, klasifikacija: kulturno – povijesna cjelina (registar kulturnih dobara MK) Pula, Amfiteatar - vrsta: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno, klasifikacija: profana graditeljska baština (registar kulturnih dobara MK) Da rezimiramo - cijela Dioklecijanova palača je ''arheološka građevina'', a ne samo njezin podrum koji je samo jedna od njezinih etaža, a radi kojeg se uvodi ova sintagma. Dakle, arheološke građevine su sve građevine arheološke starosti! Od sintagme ''arheološke građevine'' je još problematičniji način njezinog definiranja kao građevine ili dijela građevine koja čini jednu funkcionalnu cjelinu i nalazi se ispod zemlje. Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop (Zakon o gradnji) te su građevine i svi hidro i geotehnički objekti kao što su nasipi, kanali itd. Svaka građevina je povezana s tlom, bilo da je riječ o modifikaciji tla dodavanjem ili oduzimanjem materijala kao u slučaju izgradnje nasipa ili kanala ili temeljenjem stambene zgrade, crkve, ''arheološke građevine'' Dioklecijanove palače, crkve sv. Donata, sopotske kuće sačuvane kroz zapune stupova, ili bilo koje gradine ili tumula. Također, podrum Dioklecijanove palače čini cjelinu s palačom, ''arheološku građevinu'' koja se ne nalazi ispod zemlje. Podrum je samo jedna od etaža koja se nalazi iznad zemlje jer je podrum samo dio objekta/etaža koja je ''ukopana'' u zemlju te je na tom dijelu zemljište na nižoj razini od okolnog terena, dakle podrum je iznad zemlje. Nadalje, hoće li se ''arheološka građevina'' nalaziti ispod ili iznad zemlje ovisi o mnogo faktora u koje spadaju i sačuvanost, ali i tafonomija usko povezana s geologijom nekog prostora. Za početak, gotovo svi arheološki lokaliteti u kontinentalnoj Hrvarskoj, a u kojima se nalaze i ''građevine'' su redovito ispod zemlje kao što su sopotske ili brončanodobne kuće što proizlazi iz geoloških svojstava kontinentalne Hrvatske i pripadajućih prirodnih formacijskih procesa kao i s njima povezanih kulturnih transfomacijskih procesa. U jednakoj vezi su prirodni i kulturni formacijski i transformacijski procesi međusobno ovisni i u krškom dijelu Hrvatske gdje, zbog nedostatka tla je većina arheoloških lokaliteta i ''arheoloških građevina'' iznad ''površine zemlje''. Katastarske čestice nisu dakle iznad arheoloških građevina već su samo jedna od dioba zemljišta kao osnova vlasničkih odnosa i drugih stvarnih prava. Termin ''arheološka građevina'' definiran time što se nalazi ispod zemlje je netočan i nevaljan. Naime, iz ovoga proizlazi da arheološki lokalitet uopće nije moguće definirati kao takav već je potrebno pribjeći nekakvom odnosnom određenju, dakle kao nešto što se po sebi ne može definirati već je to nešto što se nalazi ispod nečega, u ovom slučaju zemlje. Logika ovakvog definiranja bila bi istovjetna logici da automobil ne definiramo funkcionalnom cjelinom njegovih mehaničkih dijelova već kao nešto što se nalazi ispod, kolokvijalno rečeno, haube. Suvremena arheološka znanost se odavno udaljila od ovakvih mistifikacijskih definiranja predmeta svog proučavanja (lokalitet je nešto ispod zemlje) i odavno raspravlja o tome što su to arheološki lokaliteti (građevine i drugo) i kako oni nastaju. Stoga, arheološki lokaliteti se ne trebaju definirati kao mistični objekti koje prekriva zemlja već u svom prostornom protezanju kao funkcionalne cjeline, bez obzira na to prekriva li zemlja tu cjelinu ili ne. Definiranje ovakvih cjelina savim je standardna praksa u arheologiji i ono uključuje i definiranje cjelina koje su nužno vidljive na površini zemlje. Konačno, sintagma ''arheološka građevina'' kao nešto što je definirano time što se nalazi ispod zemlje naprosto nije termin koji ni na koji način ne proizlazi iz arheološke znanosti već mu porijeklo treba tražiti u popularnom shvaćanju onoga što arheologija kao znanost jest. Da poentiramo, sintagma ''arheološka građevina'' koja se nalazi ispod zemlje…. je faktički netočna i nevaljana. Unosi pravnu nesigurnost jer nije u skladu s kategorijama kulturnih dobara definiranih zakonom, odnosno presjeca ustaljene kategorije koje su ispravne i dovoljno široke da mogu omogućiti zaštitu kulturnih dobara. Nadalje, neispravno je donositi zakonske odredbe radi samo jednog slučaja – podruma Dioklecijanove palače, a u isto vrijeme stvoriti novu kategoriju koja osim što se temelji na netočnim postavkama ujedno i presjeca zakonom zadane kategorije. | Prihvaćen | Članak je preformuliran tako da se radi o građevini arheološkog značenja. |
| 22 | Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu | KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 12. | U članku 12 i obrazloženju članka 12 pogrešno se navodi službeni naziv Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Predlažemo da se umjesto Nacionalna sveučilišna knjižnica navede potpun službeni naziv Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu | Prihvaćen | Prihvaća se |