Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću za Nacrt prijedloga zakona o vinu

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Marija Mrgudić PRIJEDLOG ZAKONA O VINU Prijedlog novog Zakona o vinu je dobrodošao za svu vinsku industriju RH. Nakon dugog perioda "plovidbe" između nedefiniranih pravila vinske industrije koju EU zahtjeva do zaostalih propisa nadamo se da če ovaj ZOV ipak donjeti lagani pomak. To nije ono što bi trebalo bit kako bi se prepolovljena proizvodnja vina podigla, več "maleni uzdisaj do ponovnog gubitka zraka u vinskoj proizvodnji". Sa ovim Zakonom nastavljamo u stilu HR propisa sa nedefiniranim i razumljivim pravilima te nam to ponovno daje mogučnost tumačenja propisa kako tko razumije, nastavljamo sa centraliziranom kontrolom kvalitete vina što smo imali i do sada, te po tome kršimo EU pravila o kontroli kvalitete vina ( EU Uredba 607/2013), nemamo definiranu i odgovornu kontrolu vina na tržištu i dajemo mogučnost novih zapošljavanja nedovoljno definiranih i odgovornih vinskih nadzornika. Uvodimo regionalizaciju vinskih područja ali samo kao marketinšku osnovu, jer regionalizaciju vinskog područja nemamo. Još uvijek su geografska područja uzgoja vinove loze za cijelu RH u jednoj kategoriji i to najviše kvalitete (ZOI) dok nemamo,( a ovaj Prijedlog ni ne definira) područja sa kojih bi trebala dolazit "regionalna vina" (ZOZP). U isto vrijeme kontrolu najviše kvalitete područja i vina ne vršimo po osnovi tržišnih pravila kako to EU nameče, več sve skupa trpamo u centralizirani sustav kontrole. To smatram kočnicom razvoja kreativnog opusa vinara i novih trendova koje tržište zahtjeva. Marketinška regionalizacija je prijeko potrebna, ali ne vidim prave rezultate bez jake suradnje i Zakonom definirane konekcije sa turističkom privredom, jer naše največe tržište za vina je naš turizam i jedino konekcijom te dvije privredne grane, jasno izdefiniranim pravilima može dugoročno donjeti rezultate. Marketinška regionalizacija kao i ostale aktivnosti u realizaciji vinskog proizvoda nebi smjeli dodatno opterečivat bocu vina, jer smo ionako opterečeni više nego konkurencija iz susjedstva. Najavom novih zaposljenja vinskih nadglednika daje na znanje da čemo morati imat i dodatnih opterečenja po boci, a ako se nastavi trend pada proizvodnje (https://ec.europa.eu/agriculture/wine/lists_en) ta optetečenja če se povečavat. Sva ta opterečenja povečat če i sivo tržište koje če iziskirat nova zaposljenja inspektora i začarani krug (u kojem smo već ) če se sve više povečavat. Opterečenje po boci morala bi pratiti "botom up " metodu punjenja i pražnjenja vinskog proračuna kojoj po ovon Prijedlogu nema naznaka. O pojednostavljenju vinske administracije elektronskim obrazcima, prijavama ili umrežavanjem svih odgovornih u vinskoj industriji se ne ukazuje u ovom Prijedlogu. To dodatno ukazuje da se ne razmišlja o smanjenju opterečenja po boci vina. Duboko se nadam da ču ja i moja djeca opstati u našoj maloj proizvodnji koju u kontinuetu njegujemo punih 12 generacija, te da zbog neisplativosti t.j opterečenosti nečemo morati napustiti proizvodnju grožđa i vina. Primljeno na znanje U odnosu pitanje kontrole vina i položaja Centra za poljoprivredu, hranu i selo ( u daljnjem tekstu: Centar) ističemo da se vezano za položaj i ulogu ove državne ustanove u Prijedlogu nacrta zakona o vinu nije ništa bitno promijenilo. I do sada je Centru bila delegirana ovlast nadležnog tijela za poslove kontrole proizvodnje vina i kontrole ispunjavanja zahtjeva za zaštićene oznake izvornosti u području vina. U tom dijelu Republika Hrvatska obvezna je u cilju provedbe Europskih propisa osigurati primjerni sustav kontrole radi zaštite potrošača i vjerodostojnosti cijelog sustav proizvodnje vina. Naime, gledano s aspekta europskih propisa sustavi kontrola u području vina moraju počivati na jednakim načelima kao i sustavi kontrola u području sigurnosti hrane, zaštićenim oznakama izvornosti za hranu, a isto tako i na ekološku proizvodnju, proizvodnju sjemena i sadnog materijala, zaštitu bilja i veterinarstvo. Za sve ove kontrolne sustave mjerodavno je da prema važećoj Uredbi 882/2004 o službenim kontrolama u području propisa s o hrani i hrani za životinje država članica osigura i imenuje nadležna kontrolna tijela. Kontrolna tijela moraju ispunjavati sljedeće uvjete: (a) učinkovitost i svrsishodnost službenih kontrola živih životinja, hrane i hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, kao i uporabe hrane za životinje; (b) da osoblje koje provodi službene kontrole nije u sukobu interesa; (c) da imaju, ili imaju pristup odgovarajućim laboratorijskim kapacitetima za testiranje i dovoljan broj primjereno stručno osposobljenog i iskusnog osoblja, kako bi se službene kontrole i kontrolne zadaće mogle obavljati učinkovito i djelotvorno; (d) da raspolažu s odgovarajućim propisno održavanim kapacitetima i opremom, kako bi se osiguralo da osoblje može učinkovito i djelotvorno provoditi službene kontrole; (e) da imaju zakonske ovlasti za provođenje službenih kontrola i poduzimanje mjera koje su predviđene u ovoj Uredbi; (f) da imaju krizne planove, te da su spremni provoditi takve planove u slučaju opasnosti; (g) da se subjekti u poslovanju s hranom i u poslovanju s hranom za životinje obvežu podvrgavanju inspekciji koja se provodi u skladu s ovom Uredbom i da pomažu osoblju nadležnog tijela u obavljanju njihovih zadaća. U tom kontekstu treba i razumijevati zašto proizvođači ne mogu kontrolirati svoje proizvode. Mora se osigurati nepristranost i objektivnost u provedbi propisa u cilju zaštite potrošača i očuvanja vjerodostojnosti cijelog sustava proizvodnje vina. Slijedom toga, a i zbog činjenice da je Centar kao državna ustanova i prije (1996. godine osnovan Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo) imao delegirane zadaće nadležnog tijela za kontrolu u području vina, u ovom Prijedlogu zakona zadržana je postojeća organizacijska struktura, odnosno primjenjuje se sličan sustav kao u području kontrola u zaštiti bilja, sjemenarstvu. Istina, u odnosu na sustav kontrole u ekološkoj proizvodnji i kontroli zaštićenih oznaka hrane jedina razlika je što je nadležnost kontrola tamo delegiran na privatna kontrolna tijela. Pri tome Ministarstvo je svjesno prednosti i mana jednog i drugog pristupa, pri čemu je Ministarstvu ključno osiguravanje svrsishodne i stručne kontrole proizvoda kojom se štiti položaj potrošača, ali i proizvođača od moguće nelojalne konkurencije koja djeluje u tzv. sivoj zoni. Pri tome kvalitetu poslova kontrole, pa tako i rad Centra treba stalno unaprjeđivati, pa je tješnja suradnja s proizvođačima jedan od načina prevencije mogućih kasnijih problema. U toma cilju ovim prijedlogom zakona predviđene su i određene mjere koje se mogu smatrati decentralizacijom, kao što je uspostava regionalnih ureda u četiri zemljopisne vinogradarske regije, provođenje organoleptičko ispitivanja na razinama regija uz tješnju suradnju u tome s regionalnim organizacijama vinara, prenošenje određeni poslova na organizacije vinara i vinogradara te financijska potpora njihovom radu. Pri tome uspostava regionalnih ureda Centra i zapošljavanje određenih novih djelatnika neće predstavljati poseban teret za vinare i jednako tako neće opterećivati bocu vina. S tim je povezano i planirano snižavanje troškova kontrola od strane Centra uvođenjem besplatnih usluga izdavanja tri pojedinačna rješenja do ukupno 5.000 litara ne naplaćuju se od proizvođača i podmiruju se iz državnog proračuna te se procjenjuju na 2.000.000,00 kuna. Promjena sustava označavanja i veze sa ZOI i ZOZP za sve buduće zaštite je u ovom prijedlogu Zakona učinjen. Odredbom predloženog Zakona o vinu je jasno uređeno da se ZOZP mogu zaštićivati samo na razini regija (4 regije iz članka 7. Zakona), a ZOI samo na razinama podregija, vinogorja i vinogradarskog/ih položaja. Što se tiče postojećih ZOI oni se mogu mijenjati, ali se njihovo ukidanje ili promjene ne mogu provesti Zakonom jer su zaštićeni pri EU i to podrazumijeva poseban postupak prema Europskoj komisiji. Pri tome postupak ukidanja oznake vrlo jednostavan, ali je nova zaštita vrlo složen i dugotrajan proces. Ovo ističemo kako bi se vodilo računa o statusu postojećih zaštićenih ZOI.
2 Jako vino d.o.o. PRIJEDLOG ZAKONA O VINU Osvrt na novi prijedlog Zakona o vinu Hrvatsko vinogradarstvo i vinarstvo, od osamostaljenja Hrvatske države, očekuje i treba jednu sveobuhvatnu reformu koja će ga stvarno izvući iz zagrljaja bivših vinogradarsko vinarskih politika. Nažalost to se stvarno nije dogodilo ni do danas. Nismo u tom smislu iskoristili ni proces pregovora za ulazak Hrvatske u EU i tada naša administracija nije imala vremena, a pitanje da li i znanja, posvetiti se vinogradarstvu i vinarstvu. Umjesto da pripreme tu granu za ulazak na jedno veliko tržište i bespoštednu borbu za kupce kroz poticanje kvalitete, oni su doslovno sklepali nekakve nakaradne ZOI-e u koje su onda ponovno ugurali administrativno određivanje kvalitete vina, kroz oznake vrhunsko i kvalitetno. Tim, bez ikakve logike i struče podloge postavljenim, ZOI-ma samo su pred Europskom komisijom ostavili (ili pokušali ostaviti) dojam da smo nešto u vinogradarskoj politici promijenili i prilagodili se EU Uredbama. Mi smo i nadalje ostali čvrstom na tragu vinarsko vinogradarske politike i zakonodavstva utemeljenog na propisima iz bivše države. Godine 2013. Hrvatska je ušla u EU, ali njeno vinogradarstvo i vinarstvo još uvijek tapka na Balkanu. Posljedica ovoga, a mislimo da je to sada svima jasno, jer to konstatira i predlagatelj zakona u svom uvodnom dijelu teksta je kontinuirano propadanje vinogradarstva u Hrvatskoj. Što više vjerujemo da je stanje (posebno ovdje u Dalmaciji) još i gore. Površine pod vinogradima se stalno iz godine u godinu smanjuju, a što je najtragičnije ta silna administracije niti ne zna kolike su stvarne površine i kolika je stvarna proizvodnja grožđa. Do nekakvih podataka o proizvodnje vina dođemo ali onda imamo problem kada to uspoređujemo sa proizvodnjom grožđa. Tako u praksi imamo vrlo zanimljivu situaciju, da kada je berba nigdje grožđa posebno pojedinih sorti, ali u proljeće sljedeće godine svi zaboravimo berbu pa imamo vina koliko tržištu treba. Nažalost ni novi prijedlog zakona ne uvodi kontrolu stvarnog uroda u vinogradu nego se ona ponovno svodi na maksimalni urod kojim se ponovno u stvarnosti može manipulirati. Vinogradari i vinari su kroz zadnjih nekoliko mjeseci povjerovali obećanjima od strane Ministarstva da će se nešto radikalno promijeniti i da ćemo konačno dobiti zakon o vinu, usklađen sa EU Uredbama i prilagođen htijenjima vinogradara i vinara. Očekivali smo da će se kroz taj zakon provesti i mini reforma vinogradarstva i vinarstva i da ćemo dobiti okvir, za EU označavanje vina sukladno zemljopisnom porijeklu. Također smo očekivali da ćemo jednom za uvijek prekinuti sa vinarskim politikama iz bivše države. Na jednom kako to naš Ministar voli nazvati „neformalnih sastanaka“ u Dubrovniku (koji je usput neslavno završio kao i onaj u Zagrebu) dobili smo jedan prijedlog zakona koji je bio vrlo blizu onog što smo očekivali i koji je trebalo samo malo dotjerati da bude svima prihvatljiv. Nažalost očito postoje struje unutar administracije koje još uvijek ne žele da vinogradarstvo i vinarstvo uđu u EU zakonski okvir nego nas stalno vraćaju natrag. Možda bi ovdje ispravnije bilo reći da se Ministarstvo vinogradarstvom bavi samo svako nekoliko godina kada razmišlja o novom zakonu o vinu, ili se tek pokušava baviti. Ako već nisu u stanju razumjeti vinogradarsku politiku EU i tako pomoći vinogradarima, mogli su bar prepisati neki zakon iz nama susjednih država. Ovako smo dobili novi stari zakon sa još većim ovlastima državnog zavoda nad ovom proizvodnjom, a istovremeno zaključujemo kako nam ova djelatnost propada. Znači vidimo da idemo u provaliju vinogradarske proizvodnje ali čvrsto stojimo na svom smjeru, do posljednjeg hektar vinograda. Jedini rezultat svega ovog što se predlaže je novo veće novo zapošljavanje u državnoj administraciji na račun proizvođača Predloženi zakon, nažalost je još jedan veliki korak natrag i ponovno propuštena prigoda provođenja reforme u ovom sektoru. Reforma vinarstva i vinogradarstva je nešto što je potrebno ukoliko želimo razvijati ovu djelatnost. Ovako kako sada propadaju vinogradi a bez ozbiljnije nove sadnje bojim se za desetak godine nećemo imati što reformirati. Ali nema veze bit će opet vina i vinarske administracije iako neće biti vinograda. Tako će se ostvariti obećanje Ministra sa prošlog sastanka na kojem je rekao da će se on pobrinuti da administracija dobiva plaću u Ministarstvu a da ćemo mi vinari i vinogradari svi propasti. Novim predloženim Zakonom krši se najznačajnija Uredba 607/2009 koja jasno postavlja pravila vezano za zaštitu zemljopisnog podrijetla i zaštitu oznake izvornosti i to njen Članak 25. i Članak63. Uredbe na koje se oni pozivaju su krivo tumačene sa njihove strane i manje su važne od Uredbe 607/2009 Prijedlog administraciji je povlačenje ovog zakona iz procedure i definiranje novog zakona zajedno sa proizvođačima. Koliko god se Ministarstvo upiralo kazati kako je prijedlog zakona napravljen uz dogovor sa proizvođačima, mi proizvođači okupljeni u ove dvije udruge to demantiramo. Ovaj prijedlog nije rezultat naših dogovora jer je od naših prijedloga uvažen samo neznatan dio. Ovo je prijedlog državne administracije iste one koja je vinogradarstvo i vinarstvo i dovela u ovu situaciju. Udruženje Vino Dalmacije Udruženja Graševina Croatica Ivica Kovačević Vlado Krauthaker Primljeno na znanje U cilju jasnije slike oko postojećih ZOI ističemo da su oni utvrđeni i procesu pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju kako bi u prijelaznom razdoblju nakon ulaska u EU, hrvatska vina se mogla tržiti s zaštićenim oznakama. U protivnom da se nije provela ova tehnička prilagodba i tehničko utvrđivanje prvih ZOI-a istina utvrđenih i povezanih s zemljopisnom podjelom vinogradarskih područja tadašnjih tri regije i 12 podregija, hrvatska vina bi se tržila samo s oznakom godine berbe ili sorte (status nekadašnjih stolnih vina bez podrijetla, danas u EU vina s oznakom godine berbe). Pri tome i tada 2008 do 2011 su proizvođači imali prostor da daju svoje prijedloge. Nadalje, novi postupci zaštite – stvaranje novih ZOI ili promjene postojećih ZOI i danas su moguće. Od ulaska u Europsku uniju Hrvatska je prema EK uputila samo dva zahtjeva za zaštitu u 2013 i 2014. i to za ZOI Muškat Momjanski i ZOI Ponikve, i još se očekuje konačna odluka EK o njihovom priznavanju. Drugih ozbiljnijih inicijativa proizvođača vina u pogled novih zaštita bilo ZOI ili ZOZP do danas nije bilo. Promjena sustava označavanja i veze sa ZOI i ZOZP za sve buduće zaštite je u ovom prijedlogu Zakona učinjen. Odredbom predloženog Zakona o vinu je jasno uređeno da se ZOZP mogu zaštićivati samo na razini regija (4 regije iz članka 7. Zakona), a ZOI samo na razinama podregija, vinogorja i vinogradarskog/ih položaja. Što se tiče postojećih ZOI oni se mogu mijenjati, ali se njihovo ukidanje ili promjene ne mogu provesti Zakonom jer su zaštićeni pri EU i to podrazumijeva poseban postupak prema Europskoj komisiji. Pri tome postupak ukidanja oznake vrlo jednostavan, ali je nova zaštita vrlo složen i dugotrajan proces. Ovo ističemo kako bi se vodilo računa o statusu postojećih zaštićenih ZOI. U kontekstu kontrola stvarnog uroda, isto će biti riješeno, ali se ne treba eksplicitno navoditi u zakonu. Naime, procijenjeno je da je nužno u cilju sustavnije kontrole ZOI provesti temeljitiji nadzor na terenu. Stoga je u cilju kvalitetnije kontrole proizvođača u proizvodnji dodatno je uređeno pitanje kontrola na terenu djelatnika Centra i Agencije i dana su im ovlaštenja, a koji kontroliraju obvezne izjave o berbi, proizvodnji i zalihama. Pored toga uvedena je i izjava o procjeni berbe upravo s ciljem striktnije kontrole uroda u vinogradu. Nastavno na to mora se osigurati i odgovarajuće osoblje koje će se nakon odluke VRH o reorganizaciji određenih agencije ustanova, riješiti preraspodjelom bez povećanja rashoda proračuna za osoblje.
3 Leo Gracin OBAVLJANJE POSLOVA U PODRUČJU VINOGRADARSTVA I VINARSTVA, Članak 5. stavak 1. Molim definirati pojam „stručni poslovi“ i zašto Centar ima pravo eskluziviteta na „ove“ poslove? Jesu li nagrađeni za dosadašnji uspjeh u razvoju vinogradarstva Hrvatske? stavak 3. Centar je ove poslove obavljao u proteklom razdoblju i rezultati rada su bili vrlo loši. Također je bio odgovoran za uvođenje novih oznaka (ulaskom u EU) pri čemu su zaboravili uvesti oznake PGI, a PDO (ZOI) oznake su napravljene bez prethodno osmišljene strategije te bez mogućnosti da ih se upotrijebi u praksi, što se naknadno i pokazalo. Nijedan kupac ne bira naša vina na temelju oznaka, što bi trebao biti njihov cilj, ali je Centar to zanemario. Krovne udruge (Vinistra, Graševina Croatica i Vino Dalmacije), kao predstavnici proizvođača i najzainteresiraniji dionici hrvatskog vinskoga sustava, su tražili u sklopu pregovora s Ministarstvom da ih se ovlasti za djelatnost uvođenja novih oznaka tj. izmjenu postojećih oznaka, te u aktivnosti njihovog daljnjeg razvoja i utjecaja na kontrolne mehanizme. Dogovarano je da postojeći djelatnici državne administracije rade u uskoj suradnji s Regionalnim vinskim organizacijama u cilju poboljšanja stanja na terenu. Također se predlagalo da se sukladnost s specifikcijama može dodijeliti i tvrtkama koje za to imaju ovlasti u kontroli hrane. Ovim bi se uštedili troškovi koji nastaju pri ovom važnom procesu, te bi se definirala tržišna cijena istih uz anuliranje monopola državne administracije. Sortna vina bi trebalo izbrisati iz ovog članka jer se ona ne proizvode prema specifikaciji te je nemoguće obavljati provjeru i donositi bilo kakve nesukladnosti. Provjera sortnh vina je predmet rada vinarske inspekcije koja mora kontrolirati ovu proizvodnju prvenstveno s aspekta podrijetla grožđa. Prijedlog izmjene: (3) Provjere sukladnosti u proizvodnji vina sa zaštićenim oznakama i tradicionalnim izrazima sa zahtjevima iz specifikacija proizvoda provodi Centar ili tvrtke ovlaštene od strane Ministarstva. Regionalne vinogradarske i vinske organizacije biraju Cenar ili tvrtku ovlašenu od strane Ministarstva za obavljanje aktivnosti navedene u prethodnom stavku na ugovorom dogovoren period. stavak 4. Centar će ovim člankom dobiti mogućnost zapošljavanja novih ljudi čiji rad neće donijeti rezultate već isključivo opteretiti budžet. Prijedlog izmjene: (4) S ciljem organizacije i provedbe stručnih poslova, sukladno ovom zakonu, Centar surađuje s Regionalnim vinogradarskim i vinskim organizacijama, prema vinogradarskim regijama iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona pružajući im nužnu stručnu pomoć, te razmjenjujući s njima podatke o proizvodnji vina i zaštićenim oznakama na razini regije Ovim se osigurava bolji rad državne administracije s jasnim ciljem koji će definirati Regionalne vinogradarske i vinske organizacije. stavak 5. Prijedlog izmjene: BRIŠE SE stavak 6. Prijedlog izmjene: (6) Proizvođači i punitelji vina iz članka 10. ovoga Zakona moraju pri kontroli specifikacija osigurati uvjete za nesmetan rad i staviti na raspolaganje poslovne knjige i svu dokumentaciju vezanu uz odredbe ovog Zakona te pružiti potrebne podatke i obavijesti, omogućiti fizički pregled proizvodnog objekta i uzimanje uzoraka, te ostalo što doprinosi učinkovitosti provjera. stavak 7. POTREBNO JE ZA POSLOVE IZDAVANJE ANALITIČKIH I ORGANOLEPTIČNIH IZVJEŠĆA OMOGUĆITI I DRUGIM TVRTKAMA . Dosadašnji rad pogotovo na poslovima organoleptičkih provjera je neučinkovit i nekvalitetan te nije donosio rezultate u praksi. Budući način provjere se treba obavljati na temelju specifikacije, a Regionalne vinogradarske i vinske organizacije trebaju imati upliv u rad na ovim poslovima te su upravo vinari najzainteresiraniji da se napravi kvalitetna promjena na ovim poslovima. Također po uredbi za vina s PGI oznakom i oznakom sortno vino nije nužno previđena organoleptična provjera jer je teško provodiva zbog nedostatka specifikacije. Kontrola vina na mane i druge velike greške se trebaju provoditi na drugi, jednostavniji i efikasniji način jer je do sada praksa pokazala da se bez obzira na veliku kontrolu pri puštanju vina u promet na tržištu nalazio određeni broj vina upitne kvalitete. Ovakav način provođenja ovih poslova je samo stvarao nepotreban trošak za proizvođače vina. Djelomično prihvaćen Zavod provodi stručne poslove no u naravi i u dijelu nadležnosti vezano uz EU propise to su službene kontrole te se u tom dijelu komentar prihvaća.. U ostalom dijelu komentar se Odbija U odnosu pitanje kontrole vina i položaja Centra za poljoprivredu, hranu i selo ( u daljnjem tekstu: Centar) ističemo da se vezano za položaj i ulogu ove državne ustanove u Prijedlogu nacrta zakona o vinu nije ništa bitno promijenilo. I do sada je Centru bila delegirana ovlast nadležnog tijela za poslove kontrole proizvodnje vina i kontrole ispunjavanja zahtjeva za zaštićene oznake izvornosti u području vina. U tom dijelu Republika Hrvatska obvezna je u cilju provedbe Europskih propisa osigurati primjerni sustav kontrole radi zaštite potrošača i vjerodostojnosti cijelog sustav proizvodnje vina. Naime, gledano s aspekta europskih propisa sustavi kontrola u području vina moraju počivati na jednakim načelima kao i sustavi kontrola u području sigurnosti hrane, zaštićenim oznakama izvornosti za hranu, a isto tako i na ekološku proizvodnju, proizvodnju sjemena i sadnog materijala, zaštitu bilja i veterinarstvo. Za sve ove kontrolne sustave mjerodavno je da prema važećoj Uredbi 882/2004 o službenim kontrolama u području propisa s o hrani i hrani za životinje država članica osigura i imenuje nadležna kontrolna tijela. Kontrolna tijela moraju ispunjavati sljedeće uvjete: (a) učinkovitost i svrsishodnost službenih kontrola živih životinja, hrane i hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, kao i uporabe hrane za životinje; (b) da osoblje koje provodi službene kontrole nije u sukobu interesa; (c) da imaju, ili imaju pristup odgovarajućim laboratorijskim kapacitetima za testiranje i dovoljan broj primjereno stručno osposobljenog i iskusnog osoblja, kako bi se službene kontrole i kontrolne zadaće mogle obavljati učinkovito i djelotvorno; (d) da raspolažu s odgovarajućim propisno održavanim kapacitetima i opremom, kako bi se osiguralo da osoblje može učinkovito i djelotvorno provoditi službene kontrole; (e) da imaju zakonske ovlasti za provođenje službenih kontrola i poduzimanje mjera koje su predviđene u ovoj Uredbi; (f) da imaju krizne planove, te da su spremni provoditi takve planove u slučaju opasnosti; (g) da se subjekti u poslovanju s hranom i u poslovanju s hranom za životinje obvežu podvrgavanju inspekciji koja se provodi u skladu s ovom Uredbom i da pomažu osoblju nadležnog tijela u obavljanju njihovih zadaća. U tom kontekstu treba i razumijevati zašto proizvođači ne mogu kontrolirati svoje proizvode. Mora se osigurati nepristranost i objektivnost u provedbi propisa u cilju zaštite potrošača i očuvanja vjerodostojnosti cijelog sustava proizvodnje vina. Slijedom toga, a i zbog činjenice da je Centar kao državna ustanova i prije (1996. godine osnovan Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo) imao delegirane zadaće nadležnog tijela za kontrolu u području vina, u ovom Prijedlogu zakona zadržana je postojeća organizacijska struktura, odnosno primjenjuje se sličan sustav kao u području kontrola u zaštiti bilja, sjemenarstvu. Istina, u odnosu na sustav kontrole u ekološkoj proizvodnji i kontroli zaštićenih oznaka hrane jedina razlika je što je nadležnost kontrola tamo delegiran na privatna kontrolna tijela. Pri tome Ministarstvo je svjesno prednosti i mana jednog i drugog pristupa, pri čemu je Ministarstvu ključno osiguravanje svrsishodne i stručne kontrole proizvoda kojom se štiti položaj potrošača, ali i proizvođača od moguće nelojalne konkurencije koja djeluje u tzv. sivoj zoni. Pri tome kvalitetu poslova kontrole, pa tako i rad Centra treba stalno unaprjeđivati, pa je tješnja suradnja s proizvođačima jedan od načina prevencije mogućih kasnijih problema. U toma cilju ovim prijedlogom zakona predviđene su i određene mjere koje se mogu smatrati decentralizacijom, kao što je uspostava regionalnih ureda u četiri zemljopisne vinogradarske regije, provođenje organoleptičko ispitivanja na razinama regija uz tješnju suradnju u tome s regionalnim organizacijama vinara, prenošenje određeni poslova na organizacije vinara i vinogradara te financijska potpora njihovom radu. Pri tome uspostava regionalnih ureda Centra i zapošljavanje određenih novih djelatnika neće predstavljati poseban teret za vinare i jednako tako neće opterećivati bocu vina. S tim je povezano i planirano snižavanje troškova kontrola od strane Centra uvođenjem besplatnih usluga izdavanja tri pojedinačna rješenja do ukupno 5.000 litara ne naplaćuju se od proizvođača i podmiruju se iz državnog proračuna te se procjenjuju na 2.000.000,00 kuna. U dijelu komentara vezanih uz PDO i PGI u cilju jasnije slike oko postojećih ZOI ističemo da su oni utvrđeni i procesu pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju kako bi u prijelaznom razdoblju nakon ulaska u EU, hrvatska vina se mogla tržiti s zaštićenim oznakama. U protivnom da se nije provela ova tehnička prilagodba i tehničko utvrđivanje prvih ZOI-a istina utvrđenih i povezanih s zemljopisnom podjelom vinogradarskih područja tadašnjih tri regije i 12 podregija, hrvatska vina bi se tržila samo s oznakom godine berbe ili sorte (status nekadašnjih stolnih vina bez podrijetla, danas u EU vina s oznakom godine berbe). Pri tome i tada 2008 do 2011 su proizvođači imali prostor da daju svoje prijedloge. Nadalje, novi postupci zaštite – stvaranje novih ZOI ili promjene postojećih ZOI i danas su moguće. Od ulaska u Europsku uniju Hrvatska je prema EK uputila samo dva zahtjeva za zaštitu u 2013 i 2014. i to za ZOI Muškat Momjanski i ZOI Ponikve, i još se očekuje konačna odluka EK o njihovom priznavanju. Drugih ozbiljnijih inicijativa proizvođača vina u pogled novih zaštita bilo ZOI ili ZOZP do danas nije bilo. Promjena sustava označavanja i veze sa ZOI i ZOZP za sve buduće zaštite je u ovom prijedlogu Zakona učinjen. Odredbom predloženog Zakona o vinu je jasno uređeno da se ZOZP mogu zaštićivati samo na razini regija (4 regije iz članka 7. Zakona), a ZOI samo na razinama podregija, vinogorja i vinogradarskog/ih položaja. Što se tiče postojećih ZOI oni se mogu mijenjati, ali se njihovo ukidanje ili promjene ne mogu provesti Zakonom jer su zaštićeni pri EU i to podrazumijeva poseban postupak prema Europskoj komisiji. Pri tome postupak ukidanja oznake vrlo jednostavan, ali je nova zaštita vrlo složen i dugotrajan proces. Ovo ističemo kako bi se vodilo računa o statusu postojećih zaštićenih ZOI.
4 Leo Gracin OBAVLJANJE POSLOVA U PODRUČJU VINOGRADARSTVA I VINARSTVA, Članak 5. (3) Provjere sukladnosti u proizvodnji vina sa zaštićenim oznakama i tradicionalnim izrazima sa zahtjevima iz specifikacija proizvoda provodi Centar ili tvrtke ovlaštene od strane Ministarstva. Regionalne vinogradarske i vinske organizacije biraju Cenar ili tvrtku ovlašenu od strane Ministarstva za obavljanje aktivnosti navedene u prethodnom stavku na ugovorom dogovoren period. (4) S ciljem organizacije i provedbe stručnih poslova, sukladno ovom zakonu, Centar surađuje s Regionalnim vinogradarskim i vinskim organizacijama, prema vinogradarskim regijama iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona pružajući im nužnu stručnu pomoć, te razmjenjujući s njima podatke o proizvodnji vina i zaštićenim oznakama na razini regije Ovim se osigurava bolji rad državne administracije s jasnim ciljem koji će definirati Regionalne vinogradarske i vinske organizacije. stavak 5. BRIŠE SE (6) Proizvođači i punitelji vina iz članka 10. ovoga Zakona moraju pri kontroli specifikacija osigurati uvjete za nesmetan rad i staviti na raspolaganje poslovne knjige i svu dokumentaciju vezanu uz odredbe ovog Zakona te pružiti potrebne podatke i obavijesti, omogućiti fizički pregled proizvodnog objekta i uzimanje uzoraka, te ostalo što doprinosi učinkovitosti provjera. Nije prihvaćen Odgovor je dan na prethodno pitanje obzirom da se radi o ponovljenom komentaru na članka 5
5 Udruga za održivi razvoj i promicanje kulture življenja "K7" OBAVLJANJE POSLOVA U PODRUČJU VINOGRADARSTVA I VINARSTVA, Članak 5. Za našu udrugu koja se sastoji od svih vinara I vinogradara najmlađeg vinogorja u RH – Komarna, ovaj Zakon o vinu u malim dijelovima čini pomak naprijed dok u suštini nije ispunio svoj cilj. On ga je možda ispunio za sve djelatnike Centra no nisu vinogradari i vinari u RH radi Centra već bi trebalo biti obrnuto. O PRIJEDLOGU ZAKONA Nažalost, unatoč nizu nazovimo ih stručnih sastanaka resornog ministarstva, ministra I samih proizvođača, prijedlozi krovnih udruženja proizvođača u bitnom nisu prihvaćeni. Kao da je cilj bio po svaku cijenu zadržati postojeći loš sustav pun loših elemanata uključujući I one po nama nepotrebne (postupak puštanja vina u promet) uz male ustupke proizvođačima. Točno je da se zakonom definiraju I dobre stvari kao regionalna podjela, (za nas podregija nema smisla niti se ona uopće ističe na etiketi pa ne vidimo razlog za njezino ostavljanje), buduća marketinška markica umjesto nepotrebne od Centra, vina s manom se ne određuju pri organoleptici po defaultu već po prijavi inspekcije, marketinška strategija na nacionalnoj I regionalnoj razini je nužna (koju je potrebno još dalje razraditi). Već otprije je postojala opcija fizikalno – kemijskih analiza u ovlaštenom laboratoriju što I ovdje predlagatelj donosi no ne ide se za tim da se u tom slučaju uzorci šalju I u regionalni laboratorij pa onda opet u Centar radi organoleptike čime se jedan postupak dva puta ponavlja stvarajući tako duple troškove proizvođaču. No ono bitno je ipak ostalo nepromijenjeno jer kako smo rekli na početku, ispada da smo mi tu radi Centra I puste administracije a ne obrnuto što bi bilo normalno I logično. Ključno traženo od naših udruženja je bilo da se u Zakonu ostavi formulacija “neovisnog certificiranog tijela” dok predlagatelj zakona ovdje daje monopol isključivo Centru kao jedinom stručnom tijelu . Od toga polazi slijedeće da predlagatelj zakona želi kao zadovoljiti I proizvođače pa se ostavlja prostor organoleptici da se ona radi u regionalnim podružnicama Centra sa Komisijom koju u većini članova predlaže udruženje proizvođača. No, i ovdje je caka da je definirano tko može biti član komisije I da Komisiju (bez obzira tko predlaže ) imenuje Centar nakon što je I educira po svojim uzancama. O CENTRU: Do sada je Centar vodio ukupnu i kompletnu politiku određivanja stilistike vina,mana vina,ispravnosti vina, određivanja kakvoće vina kroz nazive kvalitetno I vrhunsko kao I edukaciju njihovih kušača bez za proizvođača ikakve relevantne informacije ili dodira s tim dijelom . Određivanje kakvoće vina I stavljanje u ovisan položaj vinarija I velikih malih sustava u RH o rezultatima ocjenjivanja je posebna negativna priča. Rezultati su poznati, vinograda je sve manje, proizvođači su sve nezadovoljniji, sivo tržište buja, jedino administracije koja bi se trebala baviti problemima je sve više. Ostaju proizvođači entuzijasti koji su svoje tržište stvorili sami, dobar dio i izvoze te ne ovise o Centru. Naravno, ne bih željeli na nijedan način obezvrijediti bilo kojeg vrijednog I marljivog zaposlenika Centra, oni jednostavno rade svoj posao, ovdje je riječ o tome što mi proizvođači smatramo potrebnim imati u zakonskom okviru I u kojem smjeru naše vinarstvo I vinogradarstvo bi trebalo ići, dosadašnji smjer sigurno nije dobar pa shodno tome nova zakonska rješenja bi to morala akceptirati. ZAKLJUČAK: Žao bi nam bilo (a definitivno će imati mnogo negativnih daljnjih posljedica) kada imamo priliku stvari urediti kako treba i napokon okrenuti novi list početka, dati slobodu krativnosti samih vinara, da se to ne čini već se ključne stvari rade samo kako bi se opravdalo nešto što uopće nije potrebno. Nameću se logična pitanja: Kome je potreban postupak puštanja vina u promet? – Veliki je broj (neki I sa ZOI-em) odličnih proizvoda na tržištu hrane koji nemaju postupak puštanja vina u promet. Kome su potrebne oznake kakvoće od Komisije čije reference rijetko imaju dodir s realnim sektorom ? Kome su potrebne komisije koje članove će educirati onaj čiji dodir sa samom proizvodnjom I samim vinarima je irelevantan? Primljeno na znanje U odnosu na dio komentara vezan uz zaštitu i zaštićene oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla ponavljamo kad se tiče postojećih ZOI ističemo da su oni utvrđeni i procesu pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju kako bi u prijelaznom razdoblju nakon ulaska u EU, hrvatska vina se mogla tržiti s zaštićenim oznakama. U protivnom da se nije provela ova tehnička prilagodba i tehničko utvrđivanje prvih ZOI-a istina utvrđenih i povezanih s zemljopisnom podjelom vinogradarskih područja tadašnjih tri regije i 12 podregija, hrvatska vina bi se tržila samo s oznakom godine berbe ili sorte (status nekadašnjih stolnih vina bez podrijetla, danas u EU vina s oznakom godine berbe). Pri tome i tada 2008 do 2011 su proizvođači imali prostor da daju svoje prijedloge. Nadalje, novi postupci zaštite – stvaranje novih ZOI ili promjene postojećih ZOI i danas su moguće. Od ulaska u Europsku uniju Hrvatska je prema EK uputila samo dva zahtjeva za zaštitu u 2013 i 2014. i to za ZOI Muškat Momjanski i ZOI Ponikve, i još se očekuje konačna odluka EK o njihovom priznavanju. Drugih ozbiljnijih inicijativa proizvođača vina u pogled novih zaštita bilo ZOI ili ZOZP do danas nije bilo. Promjena sustava označavanja i veze sa ZOI i ZOZP za sve buduće zaštite je u ovom prijedlogu Zakona učinjen. Odredbom predloženog Zakona o vinu je jasno uređeno da se ZOZP mogu zaštićivati samo na razini regija (4 regije iz članka 7. Zakona), a ZOI samo na razinama podregija, vinogorja i vinogradarskog/ih položaja. Što se tiče postojećih ZOI oni se mogu mijenjati, ali se njihovo ukidanje ili promjene ne mogu provesti Zakonom jer su zaštićeni pri EU i to podrazumijeva poseban postupak prema Europskoj komisiji. Pri tome postupak ukidanja oznake vrlo jednostavan, ali je nova zaštita vrlo složen i dugotrajan proces. Uz dio komentara vezan za pitanje Centra i položaj kontrola ističemo da je Centru kao državnoj ustanovi i do sada bila delegirana ovlast nadležnog tijela za poslove kontrole proizvodnje vina i kontrole ispunjavanja zahtjeva za zaštićene oznake izvornosti u području vina. U tom dijelu Republika Hrvatska obvezna je u cilju provedbe Europskih propisa osigurati primjerni sustav kontrole radi zaštite potrošača i vjerodostojnosti cijelog sustav proizvodnje vina. Naime, gledano s aspekta europskih propisa sustavi kontrola u području vina moraju počivati na jednakim načelima kao i sustavi kontrola u području sigurnosti hrane, zaštićenim oznakama izvornosti za hranu, a isto tako i na ekološku proizvodnju, proizvodnju sjemena i sadnog materijala, zaštitu bilja i veterinarstvo. Za sve ove kontrolne sustave mjerodavno je da prema važećoj Uredbi 882/2004 o službenim kontrolama u području propisa s o hrani i hrani za životinje država članica osigura i imenuje nadležna kontrolna tijela. Kontrolna tijela moraju ispunjavati sljedeće uvjete: (a) učinkovitost i svrsishodnost službenih kontrola živih životinja, hrane i hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije, kao i uporabe hrane za životinje; (b) da osoblje koje provodi službene kontrole nije u sukobu interesa; (c) da imaju, ili imaju pristup odgovarajućim laboratorijskim kapacitetima za testiranje i dovoljan broj primjereno stručno osposobljenog i iskusnog osoblja, kako bi se službene kontrole i kontrolne zadaće mogle obavljati učinkovito i djelotvorno; (d) da raspolažu s odgovarajućim propisno održavanim kapacitetima i opremom, kako bi se osiguralo da osoblje može učinkovito i djelotvorno provoditi službene kontrole; (e) da imaju zakonske ovlasti za provođenje službenih kontrola i poduzimanje mjera koje su predviđene u ovoj Uredbi; (f) da imaju krizne planove, te da su spremni provoditi takve planove u slučaju opasnosti; (g) da se subjekti u poslovanju s hranom i u poslovanju s hranom za životinje obvežu podvrgavanju inspekciji koja se provodi u skladu s ovom Uredbom i da pomažu osoblju nadležnog tijela u obavljanju njihovih zadaća. U tom kontekstu treba i razumijevati zašto proizvođači ne mogu kontrolirati svoje proizvode. Mora se osigurati nepristranost i objektivnost u provedbi propisa u cilju zaštite potrošača i očuvanja vjerodostojnosti cijelog sustava proizvodnje vina. Slijedom toga, a i zbog činjenice da je Centar kao državna ustanova i prije (1996. godine osnovan Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo) imao delegirane zadaće nadležnog tijela za kontrolu u području vina, u ovom Prijedlogu zakona zadržana je postojeća organizacijska struktura, odnosno primjenjuje se sličan sustav kao u području kontrola u zaštiti bilja, sjemenarstvu. Istina, u odnosu na sustav kontrole u ekološkoj proizvodnji i kontroli zaštićenih oznaka hrane jedina razlika je što je nadležnost kontrola tamo delegiran na privatna kontrolna tijela. Pri tome Ministarstvo je svjesno prednosti i mana jednog i drugog pristupa, pri čemu je Ministarstvu ključno osiguravanje svrsishodne i stručne kontrole proizvoda kojom se štiti položaj potrošača, ali i proizvođača od moguće nelojalne konkurencije koja djeluje u tzv. sivoj zoni. Pri tome kvalitetu poslova kontrole, pa tako i rad Centra treba stalno unaprjeđivati, pa je tješnja suradnja s proizvođačima jedan od načina prevencije mogućih kasnijih problema. U toma cilju ovim prijedlogom zakona predviđene su i određene mjere koje se mogu smatrati decentralizacijom, kao što je uspostava regionalnih ureda u četiri zemljopisne vinogradarske regije, provođenje organoleptičko ispitivanja na razinama regija uz tješnju suradnju u tome s regionalnim organizacijama vinara, prenošenje određeni poslova na organizacije vinara i vinogradara te financijska potpora njihovom radu. Pri tome uspostava regionalnih ureda Centra i zapošljavanje određenih novih djelatnika neće predstavljati poseban teret za vinare i jednako tako neće opterećivati bocu vina. S tim je povezano i planirano snižavanje troškova kontrola od strane Centra uvođenjem besplatnih usluga izdavanja tri pojedinačna rješenja do ukupno 5.000 litara ne naplaćuju se od proizvođača i podmiruju se iz državnog proračuna te se procjenjuju na 2.000.000,00 kuna.
6 Vinoteka d.o.o. OBAVLJANJE POSLOVA U PODRUČJU VINOGRADARSTVA I VINARSTVA, Članak 6. Ovaj članak treba promijeniti jer je važno da proizvođači u ovom tijelu imaju većinu. U cilju promjene stanja u vinarstvu je nužno pojačati ulogu predstavnika proizvođača. Predstavnici regionalnih vinogradarskih i vinskih organizacija moraju činiti 50% ovog tijela. PRIJEDLOG IZMJENE (2) Članove Savjeta čine: predstavnici znanstvenika, predstavnici regionalnih vinogradarskih i vinarskih udruženja (50% Savjeta), ugostitelja i trgovaca vinom. Prihvaćen Prihvaća se
7 Leo Gracin OBAVLJANJE POSLOVA U PODRUČJU VINOGRADARSTVA I VINARSTVA, Članak 6. 2) Članove Savjeta čine: predstavnici znanstvenika, predstavnici regionalnih vinogradarskih i vinarskih udruženja (50% Savjeta), ugostitelja i trgovaca vinom. Prihvaćen Prihvaća se
8 Milan Budinski, Agrolaguna d.d. OBAVLJANJE POSLOVA U PODRUČJU VINOGRADARSTVA I VINARSTVA, Članak 6. S obzirom da zakonski propisi koje donosi ministarstvo zaduženo za poljoprivredu najviše utječu na proizvođače, potrebno ih je uključiti prilikom donošenja pravilnika i odluka temeljenih na Zakonu, na način da najveći dio Savjeta čine predstavnici odabrani i predloženi od regionalnih udruga. To se odnosi i na ugostitelje i trgovce vinom, jer će na taj način u tijelu Savjeta biti odabrani ključni igrači iz vinskog sektora. Prihvaćen Prihvaća se
9 Milan Budinski, Agrolaguna d.d. UZGOJ VINOVE LOZE, Članak 7. Prijedlog za razdvajanje zemljopisnog područja RH na 4 regije u ovom obliku nema u potpunosti osnovu po točki 3., jer se unutar predloženih regija pronalaze veće razlike, nego između različitih regija (klimatski uvjeti, pedološki uvjeti, sortiment...). Predložen kocept 4 regije ima smisla kao administrativno i marketinško oruđe, ali u tom slučaju su potrebni iskoristivi nazivi. U slučaju naziva Središnja Bregovita Hrvatska, te Slavonija i Hrvatsko Podunavlje, radi se o kompliciranim nazivima teško iskoristivima za jasno komuniciranje i bez jasnog zajedničkog identiteta. Granice regija trebaju se voditi načelima administrativne podjele, dok bi granice i nazive vinogradarskih podregija, vinogorja i posebnih položaja trebala određivati regionalna udruga, a provjeriti i potvrditi Ministarstvo. Nije prihvaćen Radi se o prihvaćenom i usuglašenom prijedlogu s proizvođačima o promjeni dosadašnjih tri regije u podjelu na četiri regije. Pri tome se samo dosadašnja regija Primorska Hrvatska dijeli i formiraju se dvije nove regije Dalmacija te Istra i Kvarner. Dosadašnje regije Istočna kontinentalna Hrvatska i Zapadna kontinentalna Hrvatska smo mijenjao naziv u Središnja Bregovita Hrvatska, odnosno Slavonija i Hrvatsko Podunavlje. Pitanje tih naziva i primjedbama da naziv Središnja bregovita Hrvatska, te nazive Slavonija i Hrvatsko Podunavlje, ističemo da smo se u odabiru tih naziva vodili prijedlozima proizvođača, koji su u svrhe jasnijeg prepoznavanja Hrvatske kao vinske zemlje naručili studiju o boljem brendiranju Hrvatske kao vinske zemlje. Iz te studije je proizašao i promotivni koncept Vina Croatia - Vina Mosaica i koncept promocije četiri vinske regije: Dalmacija, Istra i Kvarner, Slavonija i Hrvatsko Podunavlje te Bregovita Hrvatska. U tom dijelu prijedlogom Zakona o vinu je samo dorađen naziv Bregovite Hrvatske, kojoj je dodana riječ “Središnja” s ciljem određenog zemljopisnog pozicioniranja. Pri tome kroz Esavjetovanje nismo dobili drugi bolji prijedlog, osim općenitog prigovora da nazivi regija nisu dovoljno prepoznatljivi.
10 Vinoteka d.o.o. UZGOJ VINOVE LOZE, Članak 7. Naziv središnja bregovita Hrvatska je upitan. Ovi nazivi imaju stručnu, ali i markentinšku ulogu. Važno je da upravo vinari ovog područja izaberu adekvatan naziv jer će se on upotrebljavati u daljnjem „brendiranju“ vinogradarske i vinske Hrvatske. Nije prihvaćen Pitanje tih naziva i primjedbi da naziv Središnja bregovita Hrvatska, ističemo da smo se u odabiru tih naziva vodili prijedlozima proizvođača, koji su u svrhe jasnijeg prepoznavanja Hrvatske kao vinske zemlje naručili studiju o boljem brendiranju Hrvatske kao vinske zemlje. Iz te studije je proizašao i promotivni koncept Vina Croatia - Vina Mosaica i koncept promocije četiri vinske regije: Dalmacija, Istra i Kvarner, Slavonija i Hrvatsko Podunavlje te Bregovita Hrvatska. U tom dijelu prijedlogom Zakona o vinu je samo dorađen naziv Bregovite Hrvatske, kojoj je dodana riječ “Središnja” s ciljem određenog zemljopisnog pozicioniranja. Pri tome kroz Esavjetovanje nismo dobili drugi bolji prijedlog, osim općenitog prigovora da nazivi regija nisu dovoljno prepoznatljivi.
11 Vinoteka d.o.o. UZGOJ VINOVE LOZE, Članak 8. Stavak 1. Ove granice su defnirane i ne treba trošiti sredstva na njihovo prekrajanje. Također je važno da su ove granice u skladu s administrativnim granicama županije, općina tako da njihovo prekrajanje nije jednostavno. Ako ih je zbog nečega potrebno prekrajati, potrebno je aktivno uključiti proizvođače u taj posao Regionalne vinogradarske i vinske organizacije. Prijedlog izmjene: (1) Utvrđivanje granica vinogradarskih zona iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj provodi se na temelju međunarodno prihvaćenih standarda i stručnih podloga i studije koje se rade prema zahtjevu Regionalnih vinogradarskih i vinskih organizacija, a njihovu svrsishodnost te stručnu podlogu trebaju potvrditi znanstvene organizacije koje se bave vinogradarstvom i vinarstvom. Nije prihvaćen Vinogradarske zone i raspodjela vinogradarskih podregija je službeno utvrđena za Republiku Hrvatsku u Uredbi EU 1308/2013. Odredba je primjerena i s ciljem davanja prostora struci i znanosti da u trenutku kada se ukaže potreba ili bude traženo od Europske komisije određena struno znanstvena podloga za raspore vinogradarskih zona u Hrvatskoj da postoji pravna podloga za to.
12 Leo Gracin UZGOJ VINOVE LOZE, Članak 8. (1) Utvrđivanje granica vinogradarskih zona iz članka 7. stavka 2. ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj provodi se na temelju međunarodno prihvaćenih standarda i stručnih podloga i studije koje se rade prema zahtjevu Regionalnih vinogradarskih i vinskih organizacija, a njihovu svrsishodnost te stručnu podlogu trebaju potvrditi znanstvene organizacije koje se bave vinogradarstvom i vinarstvom. Nije prihvaćen Vinogradarske zone i raspodjela vinogradarskih podregija je službeno utvrđena za Republiku Hrvatsku u Uredbi EU 1308/2013. Odredba je primjerena i s ciljem davanja prostora struci i znanosti da u trenutku kada se ukaže potreba ili bude traženo od Europske komisije određena struno znanstvena podloga za raspore vinogradarskih zona u Hrvatskoj da postoji pravna podloga za to. U tom smislu ne može se prihvatiti da se strune podloge rade na zahtjev vinogradarskih i vinarskih udruženje. Međutim, bilo kakva promjena vinogradarskih zona jasno se neće moći donijeti bez stručne podloge i rasprave u Savjetu iz članka 6. ovoga Zakona u kojem su uključene udruge.
13 Leo Gracin UZGOJ VINOVE LOZE, Članak 9. DODATNI ČLANAK Vinova loza može biti usađena, presađena ili nacijepljenja (navrnuta) ili precjepljena kako predviđa dodatak II Djela Uredbe EU 1308/2013 i to samo one sorte grožđa koje su upisane u Nacionalnoj listi vinskih kultivira. Prihvaćen Prihvaća se
14 Vinoteka d.o.o. UZGOJ VINOVE LOZE, Članak 9. stavak 3. Molimo pojašnjenje. Također predlažemo da se uvede članak: DODATNI ČLANAK Vinova loza može biti usađena, presađena ili nacijepljenja (navrnuta) ili precjepljena kako predviđa dodatak II Djela Uredbe EU 1308/2013 i to samo one sorte grožđa koje su upisane u Nacionalnoj listi vinskih kultivira. Prihvaćen Prihvaća se
15 Leo Gracin PROIZVODNJA, Članak 12. Stavak 5. Potrebno je omogućiti vinarijama da za zbrinjavanje otpada proizvodnje koriste i druge prihvatljive načine kao što su kompostiranje i prodaja taloga na preradu. Ovim člankom se obavezuje vinare da zbrinu otpad u destilerijama koje ne postoje u dovoljnom broju. Također će se stvoriti značajan trošak transporta koji prema ovom članku ide na trošak vinarima. Ovaj članak je izuzetno opasan i štetan za vinarije. Prihvaćen Prihvaća se
16 Milan Budinski, Agrolaguna d.d. PROIZVODNJA, Članak 12. U točki 5. članka 12. navodi se da su proizvođači obvezni odlagati sve svoje nusproizvode kod registriranih destilatera iz članka 41., odnosno onih koji su u RH Upisniku destilatera. Točka ne predviđa prodaju nusproizvoda van granica RH, odnosno unutar granica EU? Djelomično prihvaćen Uvodi se mogućnost prodaje ili ekološkog zbrinjavanja kao i određeno izuzeće
17 Leo Gracin PROIZVODNJA, Članak 13. Cijeli članak nije dovoljno jasan i dvosmislen. Za one koji su pisali ovaj članak enološko pojašnjenje: Vino u kojem se pojavi neugodan miris nije neupotrebljivo. Dio vina tijekom proizvodnje može biti u ovakvoj fazi, ali se jednostavnim i uobičajnim enološkim postupcima vino vrati u ispravno stanje. Zahvaljujem Centru koji će umjesto mene procijeniti dali vino iz moje proizvodnje mogu vratiti u prvobitno stanje, ma što to značilo, ali bi rado sam odlučio o tome. Prihvaćen Prihvaća se
18 Leo Gracin FIZIKALNO–KEMIJSKA I ORGANLEPTIČKA SVOJSTVA, Članak 14. Molim da se pojasni koji dodatni parametri bi se analizom odredili čime bi se dokazala posebna svojstva vina i tko bi bio taj koji odlučuje koji će se parametri određivati? Prihvaćen Prihvaća se
19 Vinoteka d.o.o. FIZIKALNO–KEMIJSKA I ORGANLEPTIČKA SVOJSTVA, Članak 15. (1) Vina i voćna vina u odnosu na organoleptička svojstava moraju zadovoljavati uvjete u pogledu izgleda (boje i bistroće), mirisa i okusa i u skladu sa specifikacijom oznake. (2) U cilju utvrđivanja organoleptičkih svojstava vina i voćnih vina, provodi se organoleptičko ocjenjivanje. (3) Organoleptičke analize iz stavka 2. ovoga članka provodi Komisija za organoleptičko ocjenjivanje vina i voćnih vina (u daljnjem tekstu: Komisija), sastavljena od ovlaštenih ocjenjivača vina i voćnih vina (u daljnjem tekstu ocjenjivača), koja se uspostavlja pri Centru uz suglasnost regionalnih vinogradarskih i vinskih organizacijama. (4) Zahtjev za ovlaštenje za ocjenjivača podnosi fizička osoba, uz koji prilaže dokaze o ispunjavanju slijedećih uvjeta: 1. radno iskustvo u vinogradsko-vinarskoj struci ili srodnim strukama u poslovima prodaje vina od najmanje 4 godine 2. završen preddiplomski studij. 3. osposobljenost za organoleptičko ocjenjivanje vina i voćnih vina. (5) Centar o zahtjevu iz stavka 4. ovoga članka odlučuje rješenjem. (6) Centar vodi popis ovlaštenih ocjenjivača. (7) Centar koordinira, upravlja i osigurava financijske, logističke i materijalne potrebe za rad Komisija. (8) Regionalna organizacija iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona predlaže ocjenjivače kao članove Komisije na razini vinogradarskih regija i podregija. Na temelju takvog prijedloga Komisiju imenuje Centar. (9) Metode ocjenjivanja organoleptičkih svojstava vina, program osposobljavanja ocjenjivača i tehničke uvjete rada Komisije, pravilnikom propisuje ministar. Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćeno u dijelu uvjeta za ocjenjivača
20 Udruga za održivi razvoj i promicanje kulture življenja "K7" FIZIKALNO–KEMIJSKA I ORGANLEPTIČKA SVOJSTVA, Članak 15. Za našu udrugu koja se sastoji od svih vinara I vinogradara najmlađeg vinogorja u RH – Komarna, ovaj Zakon o vinu u malim dijelovima čini pomak naprijed dok u suštini nije ispunio svoj cilj. On ga je možda ispunio za sve djelatnike Centra no nisu vinogradari i vinari u RH radi Centra već bi trebalo biti obrnuto. O PRIJEDLOGU ZAKONA Nažalost, unatoč nizu nazovimo ih stručnih sastanaka resornog ministarstva, ministra I samih proizvođača, prijedlozi krovnih udruženja proizvođača u bitnom nisu prihvaćeni. Kao da je cilj bio po svaku cijenu zadržati postojeći loš sustav pun loših elemanata uključujući I one po nama nepotrebne (postupak puštanja vina u promet) uz male ustupke proizvođačima. Točno je da se zakonom definiraju I dobre stvari kao regionalna podjela, (za nas podregija nema smisla niti se ona uopće ističe na etiketi pa ne vidimo razlog za njezino ostavljanje), buduća marketinška markica umjesto nepotrebne od Centra, vina s manom se ne određuju pri organoleptici po defaultu već po prijavi inspekcije, marketinška strategija na nacionalnoj I regionalnoj razini je nužna (koju je potrebno još dalje razraditi). Već otprije je postojala opcija fizikalno – kemijskih analiza u ovlaštenom laboratoriju što I ovdje predlagatelj donosi no ne ide se za tim da se u tom slučaju uzorci šalju I u regionalni laboratorij pa onda opet u Centar radi organoleptike čime se jedan postupak dva puta ponavlja stvarajući tako duple troškove proizvođaču. No ono bitno je ipak ostalo nepromijenjeno jer kako smo rekli na početku, ispada da smo mi tu radi Centra I puste administracije a ne obrnuto što bi bilo normalno I logično. Ključno traženo od naših udruženja je bilo da se u Zakonu ostavi formulacija “neovisnog certificiranog tijela” dok predlagatelj zakona ovdje daje monopol isključivo Centru kao jedinom stručnom tijelu . Od toga polazi slijedeće da predlagatelj zakona želi kao zadovoljiti I proizvođače pa se ostavlja prostor organoleptici da se ona radi u regionalnim podružnicama Centra sa Komisijom koju u većini članova predlaže udruženje proizvođača. No, i ovdje je caka da je definirano tko može biti član komisije I da Komisiju (bez obzira tko predlaže ) imenuje Centar nakon što je I educira po svojim uzancama. O CENTRU: Do sada je Centar vodio ukupnu i kompletnu politiku određivanja stilistike vina,mana vina,ispravnosti vina, određivanja kakvoće vina kroz nazive kvalitetno I vrhunsko kao I edukaciju njihovih kušača bez za proizvođača ikakve relevantne informacije ili dodira s tim dijelom . Određivanje kakvoće vina I stavljanje u ovisan položaj vinarija I velikih malih sustava u RH o rezultatima ocjenjivanja je posebna negativna priča. Rezultati su poznati, vinograda je sve manje, proizvođači su sve nezadovoljniji, sivo tržište buja, jedino administracije koja bi se trebala baviti problemima je sve više. Ostaju proizvođači entuzijasti koji su svoje tržište stvorili sami, dobar dio i izvoze te ne ovise o Centru. Naravno, ne bih željeli na nijedan način obezvrijediti bilo kojeg vrijednog I marljivog zaposlenika Centra, oni jednostavno rade svoj posao, ovdje je riječ o tome što mi proizvođači smatramo potrebnim imati u zakonskom okviru I u kojem smjeru naše vinarstvo I vinogradarstvo bi trebalo ići, dosadašnji smjer sigurno nije dobar pa shodno tome nova zakonska rješenja bi to morala akceptirati. ZAKLJUČAK: Žao bi nam bilo (a definitivno će imati mnogo negativnih daljnjih posljedica) kada imamo priliku stvari urediti kako treba i napokon okrenuti novi list početka, dati slobodu krativnosti samih vinara, da se to ne čini već se ključne stvari rade samo kako bi se opravdalo nešto što uopće nije potrebno. Nameću se logična pitanja: Kome je potreban postupak puštanja vina u promet? – Veliki je broj (neki I sa ZOI-em) odličnih proizvoda na tržištu hrane koji nemaju postupak puštanja vina u promet. Kome su potrebne oznake kakvoće od Komisije čije reference rijetko imaju dodir s realnim sektorom ? Kome su potrebne komisije koje članove će educirati onaj čiji dodir sa samom proizvodnjom I samim vinarima je irelevantan? Primljeno na znanje Pitanje organoleptičkog ispitivanja i njegovo mjesto i uloga uređene je u EU uredbama. U strožim pravilima ovim Zakonom je uvedeno samo za ZOZP. U daljnjim koracima namjera je pojednostaviti organoleptičko ocjenjivanje i približiti ga proizvođačima kroz regionalno decentralizirano ispitivanje i sudjelovanje proizvođač – udruga u sastavu Komisija.
21 Milan Budinski, Agrolaguna d.d. FIZIKALNO–KEMIJSKA I ORGANLEPTIČKA SVOJSTVA, Članak 15. U točki 4. članka 15, s obzirom da se pri radu Komisije za organoleptičko ocjenjivanje ne radi isključivo o ispitivanju tehničke ispravnosti (mane!) vina, nego i o sukladnosti po specifikaciji i "tržišnoj kvaliteti" vina, predlažem slijedeće uvjete: 1. radno iskustvo u proizvodnji u vinogradarsko-vinarskoj struci, odnosno u trgovini vinom od najmanje 4 godine 2. završen preddiplomski ili specijalistički diplomski stručni studij 3. osposobljenost za organoleptičko ocjenjivanje vina i voćnih vina Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćeno u dijelu uvjeta za ocjenjivača
22 Leo Gracin FIZIKALNO–KEMIJSKA I ORGANLEPTIČKA SVOJSTVA, Članak 15. (1) Vina i voćna vina u odnosu na organoleptička svojstava moraju zadovoljavati uvjete u pogledu izgleda (boje i bistroće), mirisa i okusa i u skladu sa specifikacijom oznake. (2) U cilju utvrđivanja organoleptičkih svojstava vina i voćnih vina, provodi se organoleptičko ocjenjivanje. (3) Organoleptičke analize iz stavka 2. ovoga članka provodi Komisija za organoleptičko ocjenjivanje vina i voćnih vina (u daljnjem tekstu: Komisija), sastavljena od ovlaštenih ocjenjivača vina i voćnih vina (u daljnjem tekstu ocjenjivača), koja se uspostavlja pri Centru uz suglasnost regionalnih vinogradarskih i vinskih organizacijama. (4) Zahtjev za ovlaštenje za ocjenjivača podnosi fizička osoba, uz koji prilaže dokaze o ispunjavanju slijedećih uvjeta: 1. radno iskustvo u vinogradsko-vinarskoj struci ili srodnim strukama u poslovima prodaje vina od najmanje 4 godine 2. završen preddiplomski studij. 3. osposobljenost za organoleptičko ocjenjivanje vina i voćnih vina. (5) Centar o zahtjevu iz stavka 4. ovoga članka odlučuje rješenjem. (6) Centar vodi popis ovlaštenih ocjenjivača. (7) Centar koordinira, upravlja i osigurava financijske, logističke i materijalne potrebe za rad Komisija. (8) Regionalna organizacija iz članka 34. stavka 3. ovoga Zakona predlaže ocjenjivače kao članove Komisije na razini vinogradarskih regija i podregija. Na temelju takvog prijedloga Komisiju imenuje Centar. (9) Metode ocjenjivanja organoleptičkih svojstava vina, program osposobljavanja ocjenjivača i tehničke uvjete rada Komisije, pravilnikom propisuje ministar. Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćeno u dijelu uvjeta za ocjenjivača
23 Udruga za održivi razvoj i promicanje kulture življenja "K7" KATEGORIJE PROIZVODA U PROMETU I OSTALE KATEGORIJE VINA, Članak 17. Za našu udrugu koja se sastoji od svih vinara I vinogradara najmlađeg vinogorja u RH – Komarna, ovaj Zakon o vinu u malim dijelovima čini pomak naprijed dok u suštini nije ispunio svoj cilj. On ga je možda ispunio za sve djelatnike Centra no nisu vinogradari i vinari u RH radi Centra već bi trebalo biti obrnuto. O PRIJEDLOGU ZAKONA Nažalost, unatoč nizu nazovimo ih stručnih sastanaka resornog ministarstva, ministra I samih proizvođača, prijedlozi krovnih udruženja proizvođača u bitnom nisu prihvaćeni. Kao da je cilj bio po svaku cijenu zadržati postojeći loš sustav pun loših elemanata uključujući I one po nama nepotrebne (postupak puštanja vina u promet) uz male ustupke proizvođačima. Točno je da se zakonom definiraju I dobre stvari kao regionalna podjela, (za nas podregija nema smisla niti se ona uopće ističe na etiketi pa ne vidimo razlog za njezino ostavljanje), buduća marketinška markica umjesto nepotrebne od Centra, vina s manom se ne određuju pri organoleptici po defaultu već po prijavi inspekcije, marketinška strategija na nacionalnoj I regionalnoj razini je nužna (koju je potrebno još dalje razraditi). Već otprije je postojala opcija fizikalno – kemijskih analiza u ovlaštenom laboratoriju što I ovdje predlagatelj donosi no ne ide se za tim da se u tom slučaju uzorci šalju I u regionalni laboratorij pa onda opet u Centar radi organoleptike čime se jedan postupak dva puta ponavlja stvarajući tako duple troškove proizvođaču. No ono bitno je ipak ostalo nepromijenjeno jer kako smo rekli na početku, ispada da smo mi tu radi Centra I puste administracije a ne obrnuto što bi bilo normalno I logično. Ključno traženo od naših udruženja je bilo da se u Zakonu ostavi formulacija “neovisnog certificiranog tijela” dok predlagatelj zakona ovdje daje monopol isključivo Centru kao jedinom stručnom tijelu . Od toga polazi slijedeće da predlagatelj zakona želi kao zadovoljiti I proizvođače pa se ostavlja prostor organoleptici da se ona radi u regionalnim podružnicama Centra sa Komisijom koju u većini članova predlaže udruženje proizvođača. No, i ovdje je caka da je definirano tko može biti član komisije I da Komisiju (bez obzira tko predlaže ) imenuje Centar nakon što je I educira po svojim uzancama. O CENTRU: Do sada je Centar vodio ukupnu i kompletnu politiku određivanja stilistike vina,mana vina,ispravnosti vina, određivanja kakvoće vina kroz nazive kvalitetno I vrhunsko kao I edukaciju njihovih kušača bez za proizvođača ikakve relevantne informacije ili dodira s tim dijelom . Određivanje kakvoće vina I stavljanje u ovisan položaj vinarija I velikih malih sustava u RH o rezultatima ocjenjivanja je posebna negativna priča. Rezultati su poznati, vinograda je sve manje, proizvođači su sve nezadovoljniji, sivo tržište buja, jedino administracije koja bi se trebala baviti problemima je sve više. Ostaju proizvođači entuzijasti koji su svoje tržište stvorili sami, dobar dio i izvoze te ne ovise o Centru. Naravno, ne bih željeli na nijedan način obezvrijediti bilo kojeg vrijednog I marljivog zaposlenika Centra, oni jednostavno rade svoj posao, ovdje je riječ o tome što mi proizvođači smatramo potrebnim imati u zakonskom okviru I u kojem smjeru naše vinarstvo I vinogradarstvo bi trebalo ići, dosadašnji smjer sigurno nije dobar pa shodno tome nova zakonska rješenja bi to morala akceptirati. ZAKLJUČAK: Žao bi nam bilo (a definitivno će imati mnogo negativnih daljnjih posljedica) kada imamo priliku stvari urediti kako treba i napokon okrenuti novi list početka, dati slobodu krativnosti samih vinara, da se to ne čini već se ključne stvari rade samo kako bi se opravdalo nešto što uopće nije potrebno. Nameću se logična pitanja: Kome je potreban postupak puštanja vina u promet? – Veliki je broj (neki I sa ZOI-em) odličnih proizvoda na tržištu hrane koji nemaju postupak puštanja vina u promet. Kome su potrebne oznake kakvoće od Komisije čije reference rijetko imaju dodir s realnim sektorom ? Kome su potrebne komisije koje članove će educirati onaj čiji dodir sa samom proizvodnjom I samim vinarima je irelevantan? Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Komentar je izvan okvira i predmeta koji uređuje članak 17.
24 Vinoteka d.o.o. VINOGRADARSKI REGISTAR, OBVEZNE IZJAVE, PRATEĆI DOKUMENTI I ULAZNI I IZLAZNI REGISTRI, Članak 21. Mislimo da je korisno da su ovi podatci dostupni i regionalnim vinogradarskim i vinskim organizacijama. Prijedlog izmjene stavak 9. Agencija za plaćanja mora Centru i regionalnim vinogradarskim i vinskim organizacijama osigurati nesmetan pristupa svim podacima iz Vinogradarskog registra te osigurati svu potrebnu razmjenu podatka. Nije prihvaćen Zakon o zaštiti podataka iz službenih registara mora osigurati zaštitu podatak pojedinca i njihovih osobnih podatka. Stoga se ne može prihvatiti prijedlog. Ostale agregirane podatke, koji govore o stanju vinogradarstva i vinarstva moći će se zatražiti i dobiti.
25 Leo Gracin VINOGRADARSKI REGISTAR, OBVEZNE IZJAVE, PRATEĆI DOKUMENTI I ULAZNI I IZLAZNI REGISTRI, Članak 21. stavak 9. Agencija za plaćanja mora Centru i regionalnim vinogradarskim i vinskim organizacijama osigurati nesmetan pristupa svim podacima iz Vinogradarskog registra te osigurati svu potrebnu razmjenu podatka. Nije prihvaćen Zakon o zaštiti podataka iz službenih registara mora osigurati zaštitu podatak pojedinca i njihovih osobnih podatka. Stoga se ne može prihvatiti prijedlog. Ostale agregirane podatke, koji govore o stanju vinogradarstva i vinarstva moći će se zatražiti i dobiti.
26 Milan Budinski, Agrolaguna d.d. ZEMLJOPISNO PODRIJETLO, Članak 27. Točka 3. članka 27. navodi listu tradicionalnih izraza, koji međutim miješaju razne kategorizacije i bez jasnog obrasca. S obzirom da se lista tradicionalnih izraza uspostavlja samo kao sredstvo komunikacije prema potrošaču, ne bi trebali biti definirano kroz Zakon o vinu, nego putem specifikacija vina sa zaštićenim oznakama. Na taj način proizvođačima, odnosno regionalnim udrugama će putem specifikacija biti omogućeno da koriste najprikladnije tradicionalne nazive. Prihvaćen Stavak 3 se briše.
27 Leo Gracin ZEMLJOPISNO PODRIJETLO, Članak 27. Stavak 3. Briše se Prihvaćen Stavak 3 se briše.
28 Vinoteka d.o.o. ZEMLJOPISNO PODRIJETLO, Članak 27. Stavak Nije potrebno da se tredicionalni izrazi definiraju u zakonu. Dokaz je nepostojanje prošeka koji je naš najvrjedniji tradicionalni izraz, a ovde se ne navodi iako postoji u aktualnoj zakonskoj regulativi Hrvatske. Ovi izrazi se moraju redefinirati i upravo regionalne vinogradarske i vinske organizacije trebaju raditi na njima u suradnji s stručnim institucijama. Prijedlog izmjene: Briše se i treba se naknadno definirati pravilnikom i/ili specifikacijama. Prihvaćen Stavak 3 se briše.
29 Udruga za održivi razvoj i promicanje kulture življenja "K7" ZEMLJOPISNO PODRIJETLO, Članak 27. Za našu udrugu koja se sastoji od svih vinara I vinogradara najmlađeg vinogorja u RH – Komarna, ovaj Zakon o vinu u malim dijelovima čini pomak naprijed dok u suštini nije ispunio svoj cilj. On ga je možda ispunio za sve djelatnike Centra no nisu vinogradari i vinari u RH radi Centra već bi trebalo biti obrnuto. O PRIJEDLOGU ZAKONA Nažalost, unatoč nizu nazovimo ih stručnih sastanaka resornog ministarstva, ministra I samih proizvođača, prijedlozi krovnih udruženja proizvođača u bitnom nisu prihvaćeni. Kao da je cilj bio po svaku cijenu zadržati postojeći loš sustav pun loših elemanata uključujući I one po nama nepotrebne (postupak puštanja vina u promet) uz male ustupke proizvođačima. Točno je da se zakonom definiraju I dobre stvari kao regionalna podjela, (za nas podregija nema smisla niti se ona uopće ističe na etiketi pa ne vidimo razlog za njezino ostavljanje), buduća marketinška markica umjesto nepotrebne od Centra, vina s manom se ne određuju pri organoleptici po defaultu već po prijavi inspekcije, marketinška strategija na nacionalnoj I regionalnoj razini je nužna (koju je potrebno još dalje razraditi). Već otprije je postojala opcija fizikalno – kemijskih analiza u ovlaštenom laboratoriju što I ovdje predlagatelj donosi no ne ide se za tim da se u tom slučaju uzorci šalju I u regionalni laboratorij pa onda opet u Centar radi organoleptike čime se jedan postupak dva puta ponavlja stvarajući tako duple troškove proizvođaču. No ono bitno je ipak ostalo nepromijenjeno jer kako smo rekli na početku, ispada da smo mi tu radi Centra I puste administracije a ne obrnuto što bi bilo normalno I logično. Ključno traženo od naših udruženja je bilo da se u Zakonu ostavi formulacija “neovisnog certificiranog tijela” dok predlagatelj zakona ovdje daje monopol isključivo Centru kao jedinom stručnom tijelu . Od toga polazi slijedeće da predlagatelj zakona želi kao zadovoljiti I proizvođače pa se ostavlja prostor organoleptici da se ona radi u regionalnim podružnicama Centra sa Komisijom koju u većini članova predlaže udruženje proizvođača. No, i ovdje je caka da je definirano tko može biti član komisije I da Komisiju (bez obzira tko predlaže ) imenuje Centar nakon što je I educira po svojim uzancama. O CENTRU: Do sada je Centar vodio ukupnu i kompletnu politiku određivanja stilistike vina,mana vina,ispravnosti vina, određivanja kakvoće vina kroz nazive kvalitetno I vrhunsko kao I edukaciju njihovih kušača bez za proizvođača ikakve relevantne informacije ili dodira s tim dijelom . Određivanje kakvoće vina I stavljanje u ovisan položaj vinarija I velikih malih sustava u RH o rezultatima ocjenjivanja je posebna negativna priča. Rezultati su poznati, vinograda je sve manje, proizvođači su sve nezadovoljniji, sivo tržište buja, jedino administracije koja bi se trebala baviti problemima je sve više. Ostaju proizvođači entuzijasti koji su svoje tržište stvorili sami, dobar dio i izvoze te ne ovise o Centru. Naravno, ne bih željeli na nijedan način obezvrijediti bilo kojeg vrijednog I marljivog zaposlenika Centra, oni jednostavno rade svoj posao, ovdje je riječ o tome što mi proizvođači smatramo potrebnim imati u zakonskom okviru I u kojem smjeru naše vinarstvo I vinogradarstvo bi trebalo ići, dosadašnji smjer sigurno nije dobar pa shodno tome nova zakonska rješenja bi to morala akceptirati. ZAKLJUČAK: Žao bi nam bilo (a definitivno će imati mnogo negativnih daljnjih posljedica) kada imamo priliku stvari urediti kako treba i napokon okrenuti novi list početka, dati slobodu krativnosti samih vinara, da se to ne čini već se ključne stvari rade samo kako bi se opravdalo nešto što uopće nije potrebno. Nameću se logična pitanja: Kome je potreban postupak puštanja vina u promet? – Veliki je broj (neki I sa ZOI-em) odličnih proizvoda na tržištu hrane koji nemaju postupak puštanja vina u promet. Kome su potrebne oznake kakvoće od Komisije čije reference rijetko imaju dodir s realnim sektorom ? Kome su potrebne komisije koje članove će educirati onaj čiji dodir sa samom proizvodnjom I samim vinarima je irelevantan? Nije prihvaćen Nejasno što predlagatelj komentar u odnosu na članak 27 želi i predlaže.
30 Vinoteka d.o.o. ZEMLJOPISNO PODRIJETLO, Članak 28. Stavak 1 Postupak zaštite oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla za hrvatska vina pokreće se zahtjevom pri Ministarstvu, uz koji se prilaže specifikacija proizvoda. Zahtjev Ministarstvu dostavlja Regionalna vinogradarska vinska organizacija. Stavak 5. Nepotrebno je ograničenja na regije, vinogorja i vinogradarske položaje, te treba omogućiti da se oznaka razvija i u njihovim kombinacijama. Primjer iz EU je oznaka Prosseco koji je definiran između više vinogradarskih podregija, a vrlo je uspješan i svrsishodan. Prijedlog Zaštićene oznake izvornosti (u daljnjem tekstu: ZOI) za hrvatska vina proizvedena u Republici Hrvatskoj mogu se utvrditi za određenu vinogradarsku podregiju, vinogorje i vinogradarske položaje ili više njih u kombinaciji. Stavak 6. Nije dobro ograničiti ZOZP za određenu regiju. Podregije također može odlučiti da koristi nivo oznake ZOZP. Inače je ovo vrlo važna podloga za razvoj oznaka i nema potrebe da ga zakon prejudicira. Prijedlog Zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (u daljnjem tekstu: ZOZP) za hrvatska vina mogu se utvrditi unutar određene vinogradarske regije. Molimo također pojašnjenje kako bi se stavilo na tržište vino proizvedeno kupažom Plavca malog (iz Dalmacije) i Terana (iz Istre) i kako bi se moglo prema ovom prijedlogu zakona označiti. Stavak 7. Postojeći ZOI i tradicionalni izrazi se koriste do njihova opoziva prema odluci Ministarstva na temelju zahtjeva Nacionalne organizacije. Stavak 8. BRIŠE SE Cilj aktivnosti vinara u sklopu zakona je uvođenje reda u oznake vina RH te stvaranja jasnog sustava. Ostavljanjem postojećih oznaka te stvaranje novih će se dodatno zakomplicirati sustav i onemogućiti stvaranje jasni slike vinske Hrvatske. Djelomično prihvaćen Preuređen članak. Podnositelj zahtjeva je određen člankom 95. Uredbe 1308/2013, a u tom smislu tom može biti i regionalna udruga, ali ne može biti uskraćeno pravo drugima udrugama da podnesu zahtjev. Ukoliko se vinari dogovore da će se zaštita vina provoditi na način da ide isključivo preko nacionalne organizacije, odnosno uz njenu suglasnost, to je prihvatljivo, ali to je interno pravilo proizvođača koje ne treba biti u zakonu jer je kao takvo protivno navedenoj odredbi uredbe. Ograničenja zaštita budućih ZOI i ZOZP vezano uz podregije, vinogorja položaje, odnosno regije su utvrđena s proizvođačima u okviru priprema ovoga Zakona.
31 Milan Budinski, Agrolaguna d.d. ZEMLJOPISNO PODRIJETLO, Članak 28. U točki 1. jasno definirati tko ima pravo pokrenuti postupak zaštite oznake izvornosti i pod kojim uvjetima. To jest definirano kroz objašnjenje aktivnosti i prava regionalnih udruga, ali ne i u ovom članku 28. Točke 5. i 6. članka 28. nepotrebno i moguće jako štetno ograničavaju primjenu zajedničkih oznaka izvornosti ili zemljopisnog podrijetla na zasebne regije, podregije, itd...Takav prijedlog vjerojatno je dan zbog sadašnjeg nefunkcionalnog i nekorisnog načina označavanja nazivima podregija. Ne bi trebalo ograničavati prethodno granice zaštićenih oznaka, nego one trebaju biti utemeljene na specifikacijama koje regionalne udruge potvrđuju u ministarstvu. Na taj način ministarstvo ipak može kontrolirati regularnost zahtjeva za granicama. Djelomično prihvaćen Preuređen članak. Podnositelj zahtjeva je određen člankom 95. Uredbe 1308/2013, a u tom smislu tom može biti i regionalna udruga, ali ne može biti uskraćeno pravo drugima udrugama da podnesu zahtjev. Ukoliko se vinari dogovore da će se zaštita vina provoditi na način da ide isključivo preko nacionalne organizacije, odnosno uz njenu suglasnost, to je prihvatljivo, ali to je interno pravilo proizvođača koje ne treba biti u zakonu jer je kao takvo protivno navedenoj odredbi uredbe. Ograničenja zaštita budućih ZOI i ZOZP vezano uz podregije, vinogorja položaje, odnosno regije su utvrđena s proizvođačima u okviru priprema ovoga Zakona.
32 Leo Gracin ZEMLJOPISNO PODRIJETLO, Članak 28. Stavak 1 Postupak zaštite oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla za hrvatska vina pokreće se zahtjevom pri Ministarstvu, uz koji se prilaže specifikacija proizvoda. Zahtjev Ministarstvu dostavlja Regionalna vinogradarska vinska organizacija. Stavak 5. Zaštićene oznake izvornosti (u daljnjem tekstu: ZOI ili PDO) za hrvatska vina proizvedena u Republici Hrvatskoj mogu se utvrditi za određenu vinogradarsku podregiju, vinogorje i vinogradarske položaje ili više njih u kombinaciji. Stavak 6. Zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla (u daljnjem tekstu: ZOZP ili PGI) za hrvatska vina mogu se utvrditi unutar određene vinogradarske regije. Stavak 7. Postojeći ZOI i tradicionalni izrazi se koriste do njihova opoziva prema odluci Ministarstva na temelju zahtjeva Nacionalne organizacije vinogradar i vinara. Stavak 8. BRIŠE SE Djelomično prihvaćen Preuređen članak. Podnositelj zahtjeva je određen člankom 95. Uredbe 1308/2013, a u tom smislu tom može biti i regionalna udruga, ali ne može biti uskraćeno pravo drugima udrugama da podnesu zahtjev. Ukoliko se vinari dogovore da će se zaštita vina provoditi na način da ide isključivo preko nacionalne organizacije, odnosno uz njenu suglasnost, to je prihvatljivo, ali to je interno pravilo proizvođača koje ne treba biti u zakonu jer je kao takvo protivno navedenoj odredbi uredbe. Ograničenja zaštita budućih ZOI i ZOZP vezano uz podregije, vinogorja položaje, odnosno regije su utvrđena s proizvođačima u okviru priprema ovoga Zakona.
33 Leo Gracin ZEMLJOPISNO PODRIJETLO, Članak 29. . Nije prihvaćen Ne prihvaća se Nema komentara
34 Leo Gracin ZEMLJOPISNO PODRIJETLO, Članak 29. Stavak1. Postupak zaštite tradicionalnog izraza pokreće se u Ministarstvu na zahtjev regionalne organizacije. Djelomično prihvaćen Preuređen članak. Podnositelj zahtjev je određen člankom 30. Uredbe 607/209, a u tom smislu tom može biti i regionalna udruga. Ukoliko se vinari dogovore da će se zaštita vina provoditi na način da ide isključivo preko nacionalne organizacije, odnosno uz njenu suglasnost, to je prihvatljivo, ali to je interno pravilo proizvođača koje ne treba biti u zakonu jer je kao takvo protivno navedenoj odredbi uredbe.
35 Leo Gracin OZNAČAVANJE VINA, Članak 32. Stavak 4. Dodao bi da je kod ovih slučajeva potrebna i suglasnost Nacionalne organizacije. Stavak 8. U slučaju da se ime ili adresa punionice, proizvođača, uvoznika ili prodavača hrvatskih vina sastoje od zaštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, sortu ili ako sadrže zaštićenu oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla, ili sortu na etiketi se ti nazivi navode slovima, koja nisu veća od polovice veličine slova upotrijebljenih za isticanje zaštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla. Stavak 9. Briše se Nije prihvaćen Upućujemo da je sve vezano uz stavak 4. i 8 uređeno uredbom. Međutim zbog jasnoće odredbe su preuređene. Stavak 4. radi se o zahtjevu zemlje izvoznice koje ima svoje zahtjeve i propis o označavanju vina koje izvoznik, ako želi izvoziti, mora ispuniti. Ne vidimo potrebu posredovanja regionalne organizacije. Stavak 8. mogućnosti su uređene odredbom uredbe, posredovanje regionalne organizacije u ovom slučaju je nepotrebno administriranje. Stavak 9 preuređen.
36 Milan Budinski, Agrolaguna d.d. OZNAČAVANJE VINA, Članak 32. Molim pojašnjenje točke 9. članka 32. Djelomično prihvaćen Preuređen stavak 9. vezano za posebne odredbe uredbe.
37 Leo Gracin PROMOCIJA HRVATSKIH VINA, Članak 34. U slučaju da zakonodavac ima namjeru da ne formira ova tijela i da oteža njegovo funkcioniranje onda je ovaj članak dobar. Ako ima želju da pomogne hrvatskom vinogradarstvo onda bi ga trebalo doraditi. Postojeće regionalne udruge već duže vrijeme pomažu ministarstvu da uvede pozitivne promjene u vinsku legislativu, ali nas se doživljava kao skupinu s nekakvim vlastitim sitnim interesima koji su čista izmišljotina i neistina. Poznajem vrlo dobro sustav funkcioniranja hrvatske vinske strukture koja čini sve da se vinogradara i vinara obeshrabri u svom poslu. Uvođenje ovih organizacija u hrvatsku vinsku strukturu je jedini izlaz iz ove situacije. Nužne su kvalitetne regionalne vinske organizacije kao temelj, što ovaj članak i propisuje, ali stavlja preduvjet reprezentativnosti, a pri tome je ne pojašnjava. Udruge su predlagale da članstvo bude obavezno kao i sudjelovanje u biranju predstavnika u čemu ne vidim nikakvu manu osim da bi se vinogradari i vinari napokon organizirali. Također su ovlasti regionalne udruge nedovoljne, a trebale bi biti nezaobilazan čimbenik u hrvatskoj vinskoj strukturu. Prijedlog je da se ove organizacije formiraju, a da se njihovo nastajanje i funkcioniranje propiše posebnim propisom. Austrija je primjer na koga bi se trebali ugledati. Primljeno na znanje Uvažava se problem povezivanja i organiziranje te stjecanje reprezentativnosti kod regionalnih organizacija
38 Milan Budinski, Agrolaguna d.d. STAVLJANJE U PROMET I UVJETI PRODAJE, Članak 37. U točki 4. članka 37. navodi se mogućnost korištenja naziva sorte, a za vino bez zaštićene oznake. U slučaju zaštićenih oznaka koje bi nosile dio ili u cijelosti naziv sorte, takva mogućnost bi trebala biti zabranjena? Vina bez zaštićenih oznaka ne bi trebala imati mogućnost nositi naziv sorte. Hrvatski proizvođači i potrošači (jednako kao i turisti) prepoznaju naziv sorte više nego naziv zaštićene oznake, te bi u tom slučaju mogli biti dovedeni u zabludu. Vezano uz točku 5. članka 37. administrativna provjera za vina sa zaštićenim oznakama je potrebna, ali nije nužno da je obavlja Centar. Što se tiče organoleptičke provjere, regionalne udruge putem specifikacije određuju potrebne kontrole. Nije prihvaćen Takva mogućnost uređena je uredbama EU, obično vio bez oznaka u prometu mora imati oznaku godine berbe , a može i sorte ukoliko ispunjava uvjete prema uredbi (85%)
39 Vinoteka d.o.o. STAVLJANJE U PROMET I UVJETI PRODAJE, Članak 37. Stavak 5. Nije obavezno organoleptičko ispitivanje za vina s ZOZP i sortnim vinima prema uredbama EU. Nivo kontrole treba definirati u specifikaciji za ZOZP. Za sortna vina je potrebno definirati drugi način kontrole u okviru zakonskog okvira. Postoji zakonski okvir u sklopu EU iskustva da se sortna vina, koja zaštiti Regionalna vinska organizacija pod sustavim ZOZP ne može koristiti od strane vinara koji ne zadovolje specifikaciju. Ovo je važno na primjeru malvazije, pošipa, plavca malog i graševine (ako će se razvijati ova oznaka) da se ne zloupotrebljava naziv sorte od strane proizvođača koji ne žele zadovoljiti specifikaciju. Hrvatsko vinarstvo se temelji na sortama kao „brendovima“ te je važno raditi na modelu zaštite hrvatske proizvodnje i predstavlja temelj razvoja vinogradarstva. Ako će se uvesti, kao model zaštite, predloženi sustav kontrole izostati će cilj „brendiranje“ hrvastkih sorti. Prijedlog izmjene: (5) Prije stavljanja u promet vina, koja nose ZOI i vina s ZOZP i tradicionalnim izrazima, kao i sortnim vinima bez zaštićenih oznaka, provodi se administrativna provjera obveznih izjava, fizikalno-kemijsko ispitivanje iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona i potencijalno organoleptičko ispitivanje iz članka 15. ovoga Zakona, na temelju specifikacije proizvoda i/ili specifikacije tradicionalnog izraza navedenih u Listi te plana kontrole iz specifikacija. stavak 6. Na temelju zahtjeva i provjera zadovoljenja specifikacija Centar donosi rješenje o stavljanju u promet hrvatskih vina. Rješenje Centar dostavlja i Regionalnoj vinogradarskoj i vinskoj organizaciji. Nije prihvaćen Točno je da nije obavezno organoleptičko ispitivanje za vina sa ZOZP, međutim zakonodavac se odučio primijeniti strožija pravila od EU pravila što ima pravo.
40 Vinoteka d.o.o. STAVLJANJE U PROMET I UVJETI PRODAJE, Članak 37. (5) Prije stavljanja u promet vina, koja nose ZOI i vina s ZOZP i tradicionalnim izrazima, kao i sortnim vinima bez zaštićenih oznaka, provodi se administrativna provjera obveznih izjava, fizikalno-kemijsko ispitivanje iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona i potencijalno organoleptičko ispitivanje iz članka 15. ovoga Zakona, na temelju specifikacije proizvoda i/ili specifikacije tradicionalnog izraza navedenih u Listi te plana kontrole specifikacija. stavak 6. Na temelju zahtjeva i provjera zadovoljenja specifikacija Centar donosi rješenje o stavljanju u promet hrvatskih vina. Rješenje Centar dostavlja i Regionalnoj vinogradarskoj i vinskoj organizaciji. Nije prihvaćen Točno je da nije obavezno organoleptičko ispitivanje za vina sa ZOZP, međutim zakonodavac se odučio primijeniti strožija pravila od EU pravila što ima pravo.
41 Vinoteka d.o.o. STAVLJANJE U PROMET I UVJETI PRODAJE, Članak 40. (1) Vino u ugostiteljskom objektu može se držati samo u originalno zatvorenim bocama i posudama do najviše 60 litara. (2) Vino u ugostiteljskim objektima može se:  prodavati u originalno zatvorenim bocama i posudama ili  prodavati na čaše iz originalno zatvorenih boca. Nije prihvaćen Odredba ciljano uvedena da se kontrolira prodaja vina na čaše iz većih posuda.
42 Vinoteka d.o.o. OGLAŠAVANJE, Članak 43. Vina iz unosa i uvoza često zadovoljavaju ovu stavku posjedovanja zaštite zbog manje striktnih pravila, a Hrvatska vina bi mogla u tome biti u nepovoljnom položaju, te ne vidimo razlog ovoj zabrani. Prijedlog izmjene: Briše se stavak 1 Nije prihvaćen Ova odredba prijedlog je proizvođača vina upravo kako bi se onemogućili većim dijelom oglašavanje vina niže cjenovne kategorija, pa i onih iz uvoza i unosa.