Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Electrocoin d.o.o. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SPRJEČAVANJU PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA SAŽETAK Uvođenjem kriptovalutnih mjenjačnica među obveznike provedbe mjera ZSPNFTa, navedenima će se u praksi onemogućiti poslovanje, i to iz dva glavna razloga. Prvo, dubinska analiza svakog novog klijenta za kriptovalutne mjenjačnice predstavlja preveliko opterećenje, dok je izvođenje bilo kakve analize za bankovne transakcije suvišno jer ga je već morala obaviti banka, stoga predlažemo tri alternativna rješenja. Drugo, privremeno zaustavljanje kriptovalutnih transakcija je tehnički neizvedivo, a kad bi i bilo izvedivo bilo bi izrazito nepraktično zbog visoke volatilnosti cijene kriptovaluta, stoga predlažemo alternativno rješenje. Predlažemo da se, u skladu sa preporukama Europskog parlamenta, predstavnike kriptovalutne industrije u Hrvatskoj uključi u izradu Zakona. UVOD Uvrštavanjem podtočaka k) i l) u čl. 9, st. 2, tč. 17. društva koja pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta postaju obveznici provedbe svih mjera, radnji i postupaka za sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma. Predložena definicija virtualnih valuta (čl. 4, tč. 48.) obuhvaća i kriptovalute, što znači da kriptovalutne mjenjačnice moraju provoditi sve mjere Zakona. To pred mjenjačnice kriptovaluta postavlja dva teško premostiva problema. PROBLEM: TROŠKOVI ANALIZE Obveznik zakona dužan je primijeniti mjere pojačane dubinske analize stranke ukoliko je utvrđen visok rizik za pranje novca (čl. 14., st. 10). Obzirom da je u publikacijama nadležnih tijela u RH i EU trgovanje kriptovalutama označeno kao aktivnost visokog rizika, za očekivati je da će se od društava koja pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta tražiti da svaku svoju stranku podvrgnu mjerama pojačane dubinske analize. Društvo Electrocoin d.o.o. pruža uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i ima po nekoliko tisuća novih klijenata mjesečno. Konkretno, u periodu od studenog 2017. do siječnja 2018. društvo je imalo prosječno 1800 novih stranaka mjesečno, tj. 85 novih stranaka po radnom danu. Ukoliko bi društvo bilo dužno obaviti 85 pojačanih dubinskih analiza stranke svaki dan, utoliko bi to predstavljalo nepremostiv teret za infrastrukturu društva i vrlo vjerojatno zatvaranje poslovanja. Dapače, ukoliko bi bilo koje društvo koje pruža uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta nastavilo s poslovanjem nakon uvođenja ovakvog propisa, utoliko bi to bio jasan indikator da društvo ne provodi mjere Zakona. Zakon u čl. 38. st. 1. propisuje mogućnost povjeravanja trećoj osobi nekih dijelova dubinske analize, što bi omogućilo da društvo Electrocoin d.o.o. neke dijelove dubinske analize povjeri banki u kojoj stranka ima otvoren bankovni račun. No, društvo Electrocoin d.o.o. posluje u cijeloj Europskoj uniji i stranke društva Electrocoin imaju bankovne račune otvorene u stotinama banaka u gotovo svim državama članicama, što bi značilo da društvo Electrocoin d.o.o., ako želi upotrijebiti institut povjeravanja nekih dijelova dubinske analize trećoj osobi, mora uspostaviti ugovorne odnose sa svakom bankom u Europskoj uniji. Ovako nešto je tehnički neizvedivo. PRIJEDLOZI RIJEŠENJA PROBLEMA TROŠKOVA ANALIZE Praksa je pokazala da banke unutar EU transakcije svih društava koje se bave razmjenom kriptovaluta drže transakcijama visokog rizika (obzirom na svojstva anonimnosti koje kriptovalute imaju) i provode pojačanu dubinsku analizu, te je bilo kakva ponovna analiza (dubinska ili ne) od strane društva koje pruža uslugu razmjene, u principu, izlišna. Predlažemo nekoliko mogućih rješenja koja se oslanjaju na prethodnu činjenicu. Bilo koje od ovih rješenja omogućilo bi kakav takav nastavak poslovanja za društva koja se bave razmjenom u Hrvatskoj. Vjerujemo da bi otvorena diskusija između regulatora, kriptovalutne industrije i banaka iznjedrila još pokoje potencijalno rješenje. Ad 1, predlažemo da se Zakonom definira da se obaveza izvršenja nekih dijelova dubinske analize, u skladu sa čl. 38. Zakona, u slučaju transfera fiducijarne valute bankovnim transferom, smatra izvršenom od strane banke u kojoj stranka ima otvoren bankovni račun i u odnosu na društvo koja pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta. Obzirom da banke ionako provode pojačanu dubinsku analizu za svoje vlastite potrebe, nije potrebno sa svakom bankom koju stranka koristi provođenje transakcije ponaosob sklapati ugovor o povjeravanju - banka će analizu obaviti u svakom slučaju i postojanje ili ne postojanje ugovora o povjeravanju u praksi nema nikakav utjecaj. Ad 2, predlažemo da se Zakonom definira da je transakcija razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta transakcija niskog rizika pod uvjetom da i društvo koje pruža uslugu razmjene i stranka koja koristi uslugu razmjene za platnu transakciju u fiducijarnoj valuti, koriste bankovni račun pri banci registriranoj u državi članici. Slično kao i pod 1, ovaj prijedlog ima smisla obzirom da su stranke koje vrše uplatu s računa banaka država članica su već prošle pojačanu dubinsku analizu u svojoj banci te je bilo kakva ponovna analiza (dubinska ili ne) od strane društva koje pruža uslugu razmjene, u principu, izlišna. Ad 3, predlažemo da se društva koja pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta Zakonom izuzmu provedbe mjere iz čl. 16. st. 1. tč. 1. Velik broj stranaka ovih društava kupuje iznose daleko manje onih definiranih točkama 2. i 3. ovog stavka i izuzimanjem od obaveze dubinske analize prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa sa strankom opterećenje društava koje se bave razmjenom bi se barem donekle smanjilo. Svakako, u sva tri predložena slučaja, transakcije u kojima se kriptovaluta razmjenjuje za gotovinu ili transakcije u kojima se za razmjenu koriste bankovni računi registrirani u državama koje nisu države članice bi i dalje ostale transakcije visokog rizika i zahtijevale pojačanu dubinsku analizu stranke. No, ukoliko klijent kupuje kriptovalutu i plaća s računa banke u Hrvatskoj ili EU (a te banke već provode mjere iz Zakona), utoliko bilo kakva analiza naprosto - nema smisla jer ne pridonisi nikakvog većoj zaštiti od pranja novca. PROBLEM: PRIVREMENO ZAUSTAVLJANJE OBAVLJANJA TRANSAKCIJE Članak 117. Zakona obavezuje obveznike da omoguće privremeno zaustavljanje obavljanja sumnjive transakcije, najdulje na rok od 72 sata. Ovaj zahtjev je u suprotnosti sa samom prirodom kriptovaluta. Kriptovalutne transakcije su inherentno trenutne i nepovratne. Ne postoji tehnički način da se jednom zadana kriptovalutna transakcija “privremeno zaustavi”. Čak i kada bi postojao tehnički način da se omogući privremeno zaustavljanje obavljanja sumnjive transakcije (a ne postoji), postoji problem izrazite volatilnosti cijene kriptovaluta. Cijena kriptovaluta je izrazito volatilna i samo u 2018. zabilježeni su slučajevi pada cijene bitcoina i do 20% u jednom danu. Cijene drugih kriptovaluta još su volatilnije, te su zabilježeni i mnogo veći padovi u jednom danu. Postavlja se pitanje tko preuzima rizik financijskog gubitka sredstava zbog volatilnosti (stranka ili društvo). Ukoliko bi se od društava koje se bave razmjenom očekivalo da omoguće tehnički neizvedivo privremeno zaustavljanje obavljanja sumnjive transakcije i/ili da preuzimaju rizik financijskog gubitka sredstava zbog volatilnosti, utoliko bi takva društva naprosto morala prestati sa poslovanjem u RH. S druge strane, u zakonodavstvu RH postoje presedani koji bi mogli biti putokaz u ovoj situaciji. Tako Zakon o zaštiti potrošača u čl. 79., st. 1., tč. 2. izuzima od prava na jednostrani raskid ugovora robu ili uslugu čija je cijena volatilna - kao što je slučaj sa kriptovalutama. Nadalje, Zakon o platnom prometu u čl. 33., st. 2. izuzima pružatelja platnih usluga od odgovornosti za neautorizirane platne transakcije ukoliko pružatelj platnih usluga nema mogućnost zamrzavanja transakcije - kao što je slučaj sa kriptovalutama. Ukoliko bi se u ZSPNFT uveo izuzetak od članka 117. za društva koja nude uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta, to ne bi bio presedan. PRIJEDLOG RJEŠENJA PROBLEMA PRIVREMENOG ZAUSTAVLJANJA OBAVLJANJA TRANSAKCIJE Predlažemo da društva koja nude uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta budu izuzeta od mjera iz članka 117. Zakona. ZAKLJUČAK Kriptovalute predstavljaju po svojoj prirodi potpuno novu klasu dobara i regulatori i u Hrvatskoj i u ostatku EU već godinama imaju teškoća s jednoznačnim definiranjem kriptovaluta. Primjerice, HANFA u svom mišljenju klasa 451-04/14-01/8, UR broj 326-771-14-5 iznosi da se: “virtualne valute, u osnovi, ne smatraju financijskim instrumentima”, dok Središnji ured porezne uprave, s druge strane, u mišljenju klasa 410-01/17-08/29 UR broj 513-07-21-01/18-4, tvrdi: “Trgovanje bitcoinima smatra se financijskom transakcijom”. Slično, Središnji ured porezne uprave se u mišljenju klasa 410-19/14-01/380 UR broj 513-07-21-01/15-2 poziva na čl. 40. st. (1) tč. d) opisuje kriptovalutne transakcije kao “transakcije [...] u vezi sa štednim, tekućim i žiroračunima, plaćanjima, transferima, dugovima, čekovima i drugim prenosivim instrumentima [...]”, dok HNB u mišljenju UR broj 53-2-140/04-07-2014/TM naznačava da bitcoin niti je elektronički novac, niti je sredstvo plaćanja. Ove teškoće da se kriptovalute podvedu pod postojeće definicije i uvedu u postojeću regulativu, ukazuju da kriptovalute treba promatrati kao izdvojen slučaj koji zahtjeva pažljivu prilagodbu postojećih propisa i to u suradnji sa dionicima iz kriptovalutne industrije. Ovo mišljenje dijeli i Europski parlament u dokumentu „Virtual currencies and terrorist financing: assessing the risks and evaluating responses” od 04.06.2018.: “The public sector cannot develop effective regulation, enhance knowledge and improve intelligence acting alone. Cooperation and interaction with businesses in the VC-industry is essential.” Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma donosi izmjene koje će poslovanje društava koja pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta učiniti praktički neizvedivim. Smatramo kako je nužno da se, u suradnji s rečenim društvima, iznađe drugačiji model uvođenja usluge razmjene u Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Nije prihvaćen Cilj izrade nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma jest usklađivanje preventivnog zakonodavstva Republike Hrvatske s odredbama Direktive (EU) 2018/843 o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU. U točci 9. Preambule Direktive (EU) 2018/843 kao razlog proširivanja područja primjene Direktive (EU) 2015/849 na pružatelje usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelje skrbničke usluge novčanika, navodi se sljedeće: „Pružatelji usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta (tj. kovanica i novčanica koje su određene kao zakonsko sredstvo plaćanja te elektroničkog novca, neke zemlje, i prihvaćeni kao sredstvo razmjene u zemlji izdavateljici), kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika nemaju nikakvu obvezu u okviru Unije za identifikaciju sumnjivih aktivnosti. Stoga terorističke skupine mogu imati mogućnost prenositi novac u financijski sustav Unije ili unutar mreža virtualnih valuta prikrivanjem prijenosâ ili iskorištavanjem određene razine anonimnosti na tim platformama. Stoga je od ključne važnosti proširiti područje primjene Direktive (EU) 2015/849 kako bi se uključili pružatelji usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika. U svrhu sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma (SPNFT) nadležna tijela trebala bi preko obveznika moći pratiti korištenje virtualnim valutama. Tim bi se praćenjem omogućio uravnotežen i proporcionalan pristup kojim se štiti tehnički napredak i visoka razina transparentnosti postignuta u području alternativnih financija i socijalnog poduzetništva.“ Slijedom naprijed navedenog teksta Preambule dopunjen je članak 2 stavak 1 točka 3 Direktive (EU) 2018/843 na način da se Direktiva primjenjuje i na sljedeće obveznike: - pružatelji usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i - pružatelji skrbničke usluge novčanika. Prilikom izrade nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, predlagatelj je izrijekom prenio odredbe 5. Direktive (Direktiva (EU) 2018/849) te kao obveznike provedbe mjera sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma u Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma propisao pružatelje usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i pružatelje skrbničke usluge novčanika. Važno je napomenuti da je jedan od glavnih razloga donošenja 5. Direktive (Direktiva (EU) 2018/843) odnosno izmjena 4. Direktive (Direktiva (EU) 2015/849) bio upravo proširivanje kruga obveznika na pružatelje usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelje skrbničke usluge novčanika. Vezano za prijedlog da se izmjenama i dopunama Zakona propiše izrijekom da „transakcije razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta transakcija niskog rizika pod uvjetom da i društvo koje pruža uslugu razmjene i stranka koja koristi uslugu razmjene za platnu transakciju u fiducijarnoj valuti koriste bankovni račun pri banci registriranoj u državi članici“, napominjemo da je sukladno odredbama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma obveznik dužan sam prepoznati, procijeniti, razumjeti i smanjiti rizike od pranja novca i financiranja terorizma, uzimajući u obzir čimbenike rizika koji mogu upućivati na potencijalno niži rizik ili potencijalno viši rizik. Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma te odredbe Direktive (EU) 2015/849 i Direktive (EU) 2018/843, ne propisuju mogućnost da se određene stranke, proizvodi ili transakcije izrijekom propišu kao nisko rizične za pranje novca ili financiranje terorizma, već visinu rizika utvrđuju sami obveznici na temelju vlastite analize, uzimajući u obzir odredbe Zakona, Nacionalnu procjenu rizika od pranja novca ili financiranja terorizma te podzakonske akte nadzornog tijela (HANFA) kojima se obveznicima propisuje postupak procjene rizika od pranja novca ili financiranja terorizma. U pogledu primjene članka 117. Zakona dajemo sljedeće mišljenje. Direktiva (EU) 2018/843 ne predviđa za pružatelje usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i pružatelje skrbničke usluge novčanika kao niti za bilo koju drugu skupinu obveznika, izuzeća u primjeni odredbi iz Direktive. Člankom 117. Zakona propisana je specifična ovlast Ureda kao financijsko obavještajne jedinice da temeljem obavijesti o sumnjivoj transakciji, prijedloga državnog tijela ili zamolbe inozemne financijsko-obavještajne jedinice privremeno obustavi obavljanje sumnjive transakcije, koju Ured iznimno koristi u slučajevima izrazite sumnje da su transakcija ili sredstva povezani s pranjem novca ili financiranjem terorizma. Članak 117. Zakona je usklađen s odredbama članka 32. stavkom 7. Direktive (EU) 2015/843 kojim je propisano da države članice osiguravaju da financijsko-obavještajna jedinica ima ovlast poduzeti hitne specifične (lat. sui generis) mjere, izravno ili neizravno, kada postoji sumnja da je transakcija povezana s pranjem novca ili financiranjem terorizma, odnosno suspendirati ili uskratiti pristanak na transakciju. Direktivom (EU) 2018/843 kojom se proširuje područja primjene Direktive (EU) 2015/849 na pružatelje usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelje skrbničke usluge novčanika, ne mijenjaju se odredbe članka 32. stavka 7. Direktive (EU) 2015/849, niti se propisuje izuzeće kojim se hitna specifična mjera Ureda (privremeno zaustavljanje obavljanja transakcije) ne može primijeniti na pružatelje usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i pružatelje skrbničke usluge novčanika. Vezano za citiranje teksta iz studije Europskog parlamenta pod nazivom „Virtual currencies and terrorist financing: assessing the risks and evaluating responses”, napominjemo da će sukladno dosadašnjoj praksi u provođenju Nacionalne procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma a koja uključuje i aktivno sudjelovanje privatnog sektora (obveznika), društva koja u Republici Hrvatskoj pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i pružatelji skrbničke usluge novčanika, biti uključeni u izradu procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma u području virtualnih valuta. Ovakav pristup gdje su kao obveznici određeni pružatelji usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika već je uveden i u Republici Sloveniji, a u skladu s naprijed navedenom 5. Direktivom bit će uveden i u svim drugim državama članicama, najkasnije do 10. siječnja 2020. Slijedom navedenog, odredbe na temelju kojih pružatelji usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika postaju obveznici provedbe mjera sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma stupaju na snagu 1. siječnja 2020. radi primjerenog roka za pripremu provedbe Zakona od strane istih obveznika.
2 Udruga za blockchain i kriptovalute (UBIK) NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SPRJEČAVANJU PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Uvrštavanjem podtočaka k) i l) u čl. 9. st. 2. t. 17. društva koja pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta postaju obveznici provedbe svih mjera, radnji i postupaka za sprječavanje i otkrivanje pranja novca i financiranja terorizma. Predložena definicija virtualnih valuta (čl. 4. tč. 48.) obuhvaća i kriptovalute, što znači da kriptovalutne mjenjačnice moraju provoditi sve mjere Zakona. To pred mjenjačnice kriptovaluta postavlja dva teško premostiva problema. Troškovi analize Obveznik zakona dužan je primijeniti mjere pojačane dubinske analize stranke ukoliko je utvrđen visok rizik za pranje novca (čl. 14. st. 10.). Obzirom da je u publikacijama nadležnih tijela u RH i EU trgovanje kriptovalutama označeno kao aktivnost visokog rizika, za očekivati je da će se od društava koja pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta tražiti da svaku svoju stranku podvrgnu mjerama pojačane dubinske analize. Društva koja u Hrvatskoj pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta imaju po nekoliko tisuća novih klijenata mjesečno. Konkretno, u periodu od studenog 2017. do siječnja 2018. takva društva su imala prosječno 1800 novih stranaka mjesečno, tj. 85 novih stranaka po radnom danu. Ukoliko bi jedno takvo društvo bilo dužno obaviti 85 pojačanih dubinskih analiza stranke svaki dan, utoliko bi to predstavljalo nepremostiv teret za infrastrukturu društva i vrlo vjerojatno zatvaranje poslovanja. Dapače, ako bi bilo koje društvo koje pruža uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta nastavilo s poslovanjem nakon uvođenja ovakvog propisa, bio bi to jasan indikator da društvo ne provodi mjere Zakona. Prijedlog rješenja Predlažemo da se Zakonom definira da je transakcija razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta transakcija niskog rizika pod uvjetom da i društvo koje pruža uslugu razmjene i stranka koja koristi uslugu razmjene za platnu transakciju u fiducijarnoj valuti koriste bankovni račun pri banci registriranoj u državi članici. Ratio ove odredbe leži u činjenici da su banke u državama članicama obveznici provedbe Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, a stranke koje vrše uplatu s računa banaka država članica su već prošle pojačanu dubinsku analizu u svojoj banci te je bilo kakva ponovna analiza (dubinska ili ne) od strane društva koje pruža uslugu razmjene, u principu, izlišna. Svakako, transakcije u kojima se kriptovaluta razmjenjuje za gotovinu ili transakcije u kojima se za razmjenu koriste bankovni računi registrirani u državama koje nisu države članice bi i dalje ostale transakcije visokog rizika i zahtijevale dubinsku analizu stranke. No, kada klijent kupuje kriptovalute i plaća s računa banke u Hrvatskoj ili EU (a te banke već provode mjere iz Zakona), onda bilo kakva analiza naprosto nema smisla jer ne pridonosi nikakvoj većoj zaštiti od pranja novca. Privremeno zaustavljanje obavljanja transakcije Članak 117. Zakona zahtijeva od obveznika da omoguće privremeno zaustavljanje obavljanja sumnjive transakcije, najdulje na rok od 72 sata. Ovaj zahtjev je u suprotnosti sa samom prirodom kriptovaluta. Kriptovalutne transakcije su inherentno trenutne i nepovratne. Ne postoji tehnički način da se jednom zadana kriptovalutna transakcija “privremeno zaustavi”. Čak i kada bi postojao tehnički način da se omogući privremeno zaustavljanje obavljanja sumnjive transakcije (a ne postoji), postoji problem izrazite volatilnosti cijene kriptovaluta. Cijena kriptovaluta je izrazito volatilna i samo u 2018. zabilježeni su slučajevi pada cijene bitcoina i do 20% u jednom danu. Cijene drugih kriptovaluta još su volatilnije te su zabilježeni i mnogo veći padovi u jednom danu. Postavlja se pitanje tko preuzima rizik financijskog gubitka sredstava zbog volatilnosti (klijent ili društvo). Nametnuti društvima koja se bave razmjenom kriptovaluta da omoguće tehnički neizvedivo privremeno zaustavljanje obavljanja sumnjive transakcije i/ili da preuzimaju rizik financijskog gubitka sredstava zbog volatilnosti, za ta bi društva značilo prestanak djelovanja u RH. S druge strane, u zakonodavstvu RH postoje alternativna rješenja koja bi mogla biti putokaz u ovoj situaciji. Tako Zakon o zaštiti potrošača u čl. 79. st. 1. tč. 2. izuzima od prava na jednostrani raskid ugovora robu ili uslugu čija je cijena volatilna - kao što je slučaj s kriptovalutama. Nadalje, Zakon o platnom prometu u čl. 33. st. 2. izuzima pružatelja platnih usluga od odgovornosti za neautorizirane platne transakcije ukoliko pružatelj platnih usluga nema mogućnost zamrzavanja transakcije - kao što je slučaj s kriptovalutama. Kada bi se u ZSPNFT uveo izuzetak od članka 117. za društva koja nude uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta, to ne bi bio presedan. Prijedlog rješenja Predlažemo da društva koja nude uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta budu izuzeta od mjera iz članka 117. Zakona. Zaključak Kriptovalute predstavljaju po svojoj prirodi potpuno novu klasu dobara i regulatori i u Hrvatskoj i u ostatku EU već godinama imaju teškoća s jednoznačnim definiranjem kriptovaluta. Primjerice, HANFA u svom mišljenju klasa 451-04/14-01/8, UR broj 326-771-14-5 iznosi da se: “virtualne valute, u osnovi, ne smatraju financijskim instrumentima”, dok Središnji ured porezne uprave, s druge strane, u mišljenju klasa 410-01/17-08/29 UR broj 513-07-21-01/18-4, tvrdi: “Trgovanje bitcoinima smatra se financijskom transakcijom”. Slično, Središnji ured porezne uprave se u mišljenju klasa 410-19/14-01/380 UR broj 513-07-21-01/15-2 poziva na čl. 40. st. (1) t. d) i opisuje kriptovalutne transakcije kao “transakcije [...] u vezi sa štednim, tekućim i žiroračunima, plaćanjima, transferima, dugovima, čekovima i drugim prenosivim instrumentima [...]”, dok HNB u mišljenju UR broj 53-2-140/04-07-2014/TM naznačava da bitcoin niti je elektronički novac niti je sredstvo plaćanja. Ove teškoće da se kriptovalute podvedu pod postojeće definicije i uvedu u postojeću regulativu ukazuju da kriptovalute treba promatrati kao izdvojen slučaj koji zahtjeva pažljivu prilagodbu postojećih propisa i to u suradnji s pripadnicima kripto-industrije. Ovo mišljenje dijeli i Europski parlament u dokumentu „Virtual currencies and terrorist financing: assessing the risks and evaluating responses” od 04.06.2018.: “The public sector cannot develop effective regulation, enhance knowledge and improve intelligence acting alone. Cooperation and interaction with businesses in the VC-industry is essential.” Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma donosi izmjene koje će poslovanje društava koja pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta učiniti praktički neizvedivim. Smatramo kako je nužno da se kroz suradnju s kripto-zajednicom u Hrvatskoj iznađe drugačiji model uvođenja usluge razmjene kriptovaluta u Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Nije prihvaćen Cilj izrade nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma jest usklađivanje preventivnog zakonodavstva Republike Hrvatske s odredbama Direktive (EU) 2018/843 o izmjeni Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i o izmjeni direktiva 2009/138/EZ i 2013/36/EU. U točci 9. Preambule Direktive (EU) 2018/843 kao razlog proširivanja područja primjene Direktive (EU) 2015/849 na pružatelje usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelje skrbničke usluge novčanika, navodi se sljedeće: „Pružatelji usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta (tj. kovanica i novčanica koje su određene kao zakonsko sredstvo plaćanja te elektroničkog novca, neke zemlje, i prihvaćeni kao sredstvo razmjene u zemlji izdavateljici), kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika nemaju nikakvu obvezu u okviru Unije za identifikaciju sumnjivih aktivnosti. Stoga terorističke skupine mogu imati mogućnost prenositi novac u financijski sustav Unije ili unutar mreža virtualnih valuta prikrivanjem prijenosâ ili iskorištavanjem određene razine anonimnosti na tim platformama. Stoga je od ključne važnosti proširiti područje primjene Direktive (EU) 2015/849 kako bi se uključili pružatelji usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika. U svrhu sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma (SPNFT) nadležna tijela trebala bi preko obveznika moći pratiti korištenje virtualnim valutama. Tim bi se praćenjem omogućio uravnotežen i proporcionalan pristup kojim se štiti tehnički napredak i visoka razina transparentnosti postignuta u području alternativnih financija i socijalnog poduzetništva.“ Slijedom naprijed navedenog teksta Preambule dopunjen je članak 2 stavak 1 točka 3 Direktive (EU) 2018/843 na način da se Direktiva primjenjuje i na sljedeće obveznike: - pružatelji usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i - pružatelji skrbničke usluge novčanika. Prilikom izrade nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, predlagatelj je izrijekom prenio odredbe 5. Direktive (Direktiva (EU) 2018/849) te kao obveznike provedbe mjera sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma u Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma propisao pružatelje usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i pružatelje skrbničke usluge novčanika. Važno je napomenuti da je jedan od glavnih razloga donošenja 5. Direktive (Direktiva (EU) 2018/843) odnosno izmjena 4. Direktive (Direktiva (EU) 2015/849) bio upravo proširivanje kruga obveznika na pružatelje usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelje skrbničke usluge novčanika. Vezano za prijedlog da se izmjenama i dopunama Zakona propiše izrijekom da „transakcije razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta transakcija niskog rizika pod uvjetom da i društvo koje pruža uslugu razmjene i stranka koja koristi uslugu razmjene za platnu transakciju u fiducijarnoj valuti koriste bankovni račun pri banci registriranoj u državi članici“, napominjemo da je sukladno odredbama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma obveznik dužan sam prepoznati, procijeniti, razumjeti i smanjiti rizike od pranja novca i financiranja terorizma, uzimajući u obzir čimbenike rizika koji mogu upućivati na potencijalno niži rizik ili potencijalno viši rizik. Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma te odredbe Direktive (EU) 2015/849 i Direktive (EU) 2018/843, ne propisuju mogućnost da se određene stranke, proizvodi ili transakcije izrijekom propišu kao nisko rizične za pranje novca ili financiranje terorizma, već visinu rizika utvrđuju sami obveznici na temelju vlastite analize, uzimajući u obzir odredbe Zakona, Nacionalnu procjenu rizika od pranja novca ili financiranja terorizma te podzakonske akte nadzornog tijela (HANFA) kojima se obveznicima propisuje postupak procjene rizika od pranja novca ili financiranja terorizma. U pogledu primjene članka 117. Zakona dajemo sljedeće mišljenje. Direktiva (EU) 2018/843 ne predviđa za pružatelje usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i pružatelje skrbničke usluge novčanika kao niti za bilo koju drugu skupinu obveznika, izuzeća u primjeni odredbi iz Direktive. Člankom 117. Zakona propisana je specifična ovlast Ureda kao financijsko obavještajne jedinice da temeljem obavijesti o sumnjivoj transakciji, prijedloga državnog tijela ili zamolbe inozemne financijsko-obavještajne jedinice privremeno obustavi obavljanje sumnjive transakcije, koju Ured iznimno koristi u slučajevima izrazite sumnje da su transakcija ili sredstva povezani s pranjem novca ili financiranjem terorizma. Članak 117. Zakona je usklađen s odredbama članka 32. stavkom 7. Direktive (EU) 2015/843 kojim je propisano da države članice osiguravaju da financijsko-obavještajna jedinica ima ovlast poduzeti hitne specifične (lat. sui generis) mjere, izravno ili neizravno, kada postoji sumnja da je transakcija povezana s pranjem novca ili financiranjem terorizma, odnosno suspendirati ili uskratiti pristanak na transakciju. Direktivom (EU) 2018/843 kojom se proširuje područja primjene Direktive (EU) 2015/849 na pružatelje usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelje skrbničke usluge novčanika, ne mijenjaju se odredbe članka 32. stavka 7. Direktive (EU) 2015/849, niti se propisuje izuzeće kojim se hitna specifična mjera Ureda (privremeno zaustavljanje obavljanja transakcije) ne može primijeniti na pružatelje usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i pružatelje skrbničke usluge novčanika. Vezano za citiranje teksta iz studije Europskog parlamenta pod nazivom „Virtual currencies and terrorist financing: assessing the risks and evaluating responses”, napominjemo da će sukladno dosadašnjoj praksi u provođenju Nacionalne procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma a koja uključuje i aktivno sudjelovanje privatnog sektora (obveznika), društva koja u Republici Hrvatskoj pružaju uslugu razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta i pružatelji skrbničke usluge novčanika, biti uključeni u izradu procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma u području virtualnih valuta. Ovakav pristup gdje su kao obveznici određeni pružatelji usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika već je uveden i u Republici Sloveniji, a u skladu s naprijed navedenom 5. Direktivom bit će uveden i u svim drugim državama članicama, najkasnije do 10. siječnja 2020. Slijedom navedenog, odredbe na temelju kojih pružatelji usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika postaju obveznici provedbe mjera sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma stupaju na snagu 1. siječnja 2020. radi primjerenog roka za pripremu provedbe Zakona od strane istih obveznika.
3 HRVATSKA UDRUGA BANAKA IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 6. Iza točke 5. dodaje se točka 5a koja glasi: "Financijska agencija u dijelu koji se odnosi na poslove obavljanja uplata/isplata gotovine te zaprimanja naloga za plaćanje" i Točka 5b koja glasi Hrvatska pošta u dijelu koji se odnosi na poslove obavljanja uplata/isplata gotovine te zaprimanja naloga za plaćanje“ Djelomično prihvaćen Financijska agencija i HP – Hrvatska pošta d.d. već su sukladno odredbama važećeg Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (“Narodne novine” br. 108/17) propisani kao obveznici provedbe mjera sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma te je stoga prijedlog ocijenjen kao nepotreban. Nadalje, u predloženim izmjenama članka 39. stavka 1. Zakona, izrijekom se propisuje da Fina i HP – Hrvatska pošta d.d. mogu biti treće osobe sukladno odredbama Zakona.
4 Zdravka Kozarić IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 12. Vezano za članak 21. stavak 3., članak 22. stavak 3. i članak 24. stavak 2. predlažem brisati zadnji dio rečenice ..."te ga je dužan provjeriti." Predlažem: Ukoliko obveznik iz objektivnih razloga ne uspije prikupiti podatak uvidom u služeni osobni dokument nedostajući podatak prikuplja iz drugih važećih javnih isprava koje podnese stranka odnosno neposredno od stranke. Prihvaćen U Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona unesene su odgovarajuće izmjene.
5 HGK IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 12. Vezano uz izmjenu članka 23. stavka 6. članice Udruženja društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK postavljaju pitanje mogu li se podaci navedeni u stavku 6. prikupiti i izravnim uvidom u sudski ili drugi javni registar, kako je u stavku 3. istog članka propisano za podatke iz članka 20. stavaka 1.-4. Primljeno na znanje Predloženom izmjenom članka 23. stavka 6. ne propisuje se način prikupljanja podataka te ih je stoga moguće prikupiti i izravnim uvidom u sudski ili drugi javni registar, ako taj registar sadrži podatke propisane Zakonom.
6 Marina Tadin IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 13. Vezano za stavak 9. predlažem brisati zadnji dio rečenice "......te vodi evidenciju o poduzetim mjerama i o eventualnim poteškoćama s kojima se susreo tijekom procesa provjere". Podredno: U stavku 9. predlažem riječi "radi provjere identiteta" zamijeniti riječima "radi utvrđivanja identiteta". Nadalje, nejasno je što bi trebala sadržavati ova evidencija i kako istu centralizirano voditi obzirom na to da se stvarni vlasnici utvrđuju u poslovnoj mreži banaka. Nije prihvaćen Navedena odredba prijedloga Zakona preuzeta je iz članka 1. točke 8. Direktive (EU) 2018/843. Direktiva ne predviđa izuzeća od obveze prenošenja ove odredbe u domaće zakonodavstvo država članica.
7 HRVATSKA UDRUGA BANAKA IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 13. Uz novi stavak 9 Vođenje ove evidencije potrebno je uvesti i u čl. 80. Zakona – Vođenje evidencija Prihvaćen U Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona unesene su odgovarajuće izmjene.
8 Marina Tadin IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 14. U stavku (4) predlažem da se "boravište" zamijeni s "prebivalište ili stalno boravište" tako da tekst glasi: (4) Čimbenici rizika iz stavka 1. ovoga članka povezani s geografskim područjem, koji mogu upućivati na potencijalno niži rizik, najmanje uključuju registraciju, sjedište odnosno prebivalište ili stalno boravište stranke u jednoj od sljedećih država. Obrazloženje: na svim mjestima u Zakonu gdje je to smisleno napraviti istu zamjenu tj. riječ "boravište" riječima "prebivalište ili stalno boravište" jer će isti wording bolje odgovarati prijevodu s engleskog jezika u kojem nema zasebnih riječi za prebivalište i boravište dok u hrvatskom ta razlika postoji i bitna je. Prihvaćen U Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona unesene su odgovarajuće izmjene.
9 Gong IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 16. Zakonom se uvodi javni pristup podacima koji se nalaze u Registru stvarnih vlasnika. No da bi registar zaista bio javan i dostupan svima GONG se protivi naplati podataka (koja proizlazi iz stavka 8). Kako građani ionako plaćaju poreze, a i dio troškova za uspostavu registra će se financirati iz EU projekata, u GONGu smatramo da pristup ovim podacima mora biti besplatan. Ovaj zahtjev je temeljen i na Direktivi (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća, točnije čl. 19, st. 2 koja se spominje i u čl. 21 ovog dokumenta, a tiče se naknada za dobivanje dokumenata i podataka, te među ostalim glasi: "Države članice mogu i druge podatke učiniti besplatno dostupnima". Također, GONG predlaže s obzirom da se registar otvara javnosti, neka se omogući da se javno dostupni podaci mogu preuzimati u strojno čitljivom formatu koji omogućuje automatsko ažuriranje podataka. Taj je zahtjev u skladu s prijedlogom revizije Direktive EK o dostupnosti javnih podataka (PSI Directive) koja postavlja novi standard otvorenosti podataka razvojem API-ja. Primljeno na znanje Direktivom (EU) 2018/843 propisano je da države članice mogu odlučiti informacije koje se čuvaju u njihovim registrima stvarnih vlasnika staviti na raspolaganje javnosti uz uvjet registracije putem interneta i plaćanja naknade, koja ne smije premašivati administrativne troškove stavljanja informacija na raspolaganje, uključujući troškove održavanja i daljnjeg razvoja registra. Ova mogućnost preuzeta je i u Nacrt prijedloga Zakona, s time da će se do 1. siječnja 2020. detaljnije razmotriti mogućnosti konkretnog rješenja koje će biti propisano novim Pravilnikom o Registru stvarnih vlasnika. Također, tijekom 2019. godine će se razmotriti i način na koji će podatci iz Registra biti javno dostupni.
10 MLADEN MAJETIĆ IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 16. Nedopustiva je naplata pristupa podacima iz Registra stvarnih vlasnika i treba je omog omoguciti bez naknade traziteljima. Primljeno na znanje Direktivom (EU) 2018/843 propisano je da države članice mogu odlučiti informacije koje se čuvaju u njihovim registrima stvarnih vlasnika staviti na raspolaganje javnosti uz uvjet registracije putem interneta i plaćanja naknade, koja ne smije premašivati administrativne troškove stavljanja informacija na raspolaganje, uključujući troškove održavanja i daljnjeg razvoja registra. Ova mogućnost preuzeta je i u Nacrt prijedloga Zakona, s time da će se do 1. siječnja 2020. detaljnije razmotriti mogućnosti konkretnog rješenja koje će biti propisano novim Pravilnikom o Registru stvarnih vlasnika. Također, tijekom 2019. godine će se razmotriti i način na koji će podatci iz Registra biti javno dostupni.
11 MLADEN MAJETIĆ IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 18. Vrlo problematicnim vidim i u stavku 18. cl 5 da se ne dozvoli ili ogranici pristup podacima iz registra ako je vlasnik maloljetna osoba. Sjecamo se tvtki koje su na natjecajima dobivale posao a vlasnik je bila maloljetna osoba, a tvrtka bez aktivnog poslovanja i sl. Zastiti ih ili ukloniti mogucnost uvida u stvarno vlasnistvo ce zadrzati sistemsko omogucavanje koruptivnh praksi ...”ograničit će se pristup podacima ili jednome dijelu podataka o stvarnome vlasništvu pojedinoga pravnog subjekta ako bi pristup tim podacima izložio stvarnoga vlasnika nerazmjernom riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja ili ako je stvarni vlasnik maloljetna osoba ili mu je oduzeta poslovna sposobnost.”Vrlo problematicnim vidim i u stavku 18. cl 5 da se ne dozvoli ili ogranici pristup podacima iz registra ako je vlasnik maloljetna osoba. Sjecamo se tvtki koje su na natjecajima dobivale posao a vlasnik je bila maloljetna osoba, a tvrtka bez aktivnog poslovanja i sl. Zastiti ih ili ukloniti mogucnost uvida u stvarno vlasnistvo ce zadrzati sistemsko omogucavanje koruptivnh praksi ...”ograničit će se pristup podacima ili jednome dijelu podataka o stvarnome vlasništvu pojedinoga pravnog subjekta ako bi pristup tim podacima izložio stvarnoga vlasnika nerazmjernom riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja ili ako je stvarni vlasnik maloljetna osoba ili mu je oduzeta poslovna sposobnost.” Nije prihvaćen Ovim člankom Zakona prenesen je članak 1. točka 15. g) i 16 f) Direktive (EU) 2018/843 te se između ostaloga detaljnije propisuju uvjeti za ograničenja pristupa podacima ili jednome dijelu podataka o stvarnome vlasništvu pojedinoga pravnog subjekta kada bi pristup tim podacima izložio stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja ili ako je stvarni vlasnik maloljetna osoba ili iz drugih razloga poslovno nesposoban. Direktiva ne predviđa izuzeća od obveze prenošenja ove odredbe u domaće zakonodavstvo država članica. Međutim, kako je i propisano u prijedlogu Zakona, ograničenja podacima iz Registra mogu se odobriti samo u iznimnim okolnostima, na pojedinačnoj osnovi i na obrazloženi i potkrijepljeni zahtjev. Također napominjemo da se naprijed navedena ograničenja ne primjenjuju na državna tijela (Ured, državno odvjetništvo, policiju, Poreznu upravu i dr.) ni na obveznike koji su kreditne i financijske institucije i javne bilježnike. Dakle, državnim tijelima i navedenim kategorijama obveznika bit će dostupni podaci o stvarnom vlasništvu i u ovim slučajevima.
12 HGK IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 20. Vezano za novi članak 35.b članice Udruženja društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK postavljaju pitanje odnosi li se ova odredba samo na situaciju kada obveznik prilikom provođenja dubinske analize izravno od stranke dobije podatak o stvarnom vlasništvu koji se razlikuje od podatka navedenog u Registru, ili i na situaciju kada obveznik provodi periodičnu ponovnu dubinsku analizu stranke i utvrdi da su se podaci o stvarnom vlasništvu stranke navedeni u Registru promijenili u odnosu na inicijalnu dubinsku analizu. Primljeno na znanje Odredba se odnosi na sve situacije kada obveznik utvrdi da su podaci o stvarnom vlasniku stranke koji se nalaze u Registru stvarnih vlasnika različiti od podataka o stvarnom vlasniku stranke koje je prikupio obveznik i za koje je poduzeo razumne mjere za provjeru tih podataka, sukladno procjeni rizika. Napominjemo da će se u Registru stvarnih vlasnika nalaziti podaci koje su pravni subjekti i upravitelji trustova sami unijeli te se mogu razlikovati od podataka o stvarnom vlasniku stranke kojima raspolaže obveznik.
13 HGK IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 23. U odnosu na izmjenu članka 41. stavka 2. kojim se predlaže propisati da je obveznik dužan uspostaviti odgovarajuće procedure kako bi osigurao da od treće osobe pravodobno dobije preslike ili izravan pristup preslikama identifikacijskih isprava i druge dokumentacije na osnovi kojih je treća osoba provela dubinsku analizu stranke, uključujući, kada su dostupni, i podatke koji su, između ostaloga, prikupljeni na temelju „elektroničkog postupka identifikacije“, članice Udruženja društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK postavljaju pitanje odnosi li se ovo i na Internetsko bankarstvo. Ako da, na koji način bi treća osoba (banka) trebala dostaviti podatke o identifikaciji stranke i koji podaci bi trebali biti sadržani (npr. u obliku „log fajla“ iz kojeg bi bilo vidljivo da je stranka pristupila Internet bankarstvu…). Također nije jasno treba li treća osoba (banka) omogućiti i dostavljanje preslike zahtjeva za izdavanje/otkup/zamjenu udjela u investicijskim fondovima u slučaju da stranka isti popunjava putem Internetskog bankarstva. Primljeno na znanje Ova odredba Zakona prvenstveno se odnosi na podatke prikupljene kada je utvrđivanje identiteta stranke obavljeno korištenjem sredstava videoelektroničke identifikacije sukladno odredbama članka 52. Zakona, međutim ne isključuje bilo koji drugi siguran, daljinski ili elektronički postupak identifikacije koji su regulirala, priznala, odobrila ili prihvatila relevantna nacionalna tijela.
14 HRVATSKA UDRUGA BANAKA IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 23. U članku 41. stavak 2. nadopuniti tekst tako da posljednja rečenica glasi: "Obveznik je dužan s trećom osobom u svrhu provedbe ovog stavka sklopiti pisani ugovor osim kada je treća strana javni bilježnik koji vrši provjeru identiteta i ovjeru identifikacijskog dokumenta u prisutnosti stranke". Obrazloženje: u bankarskoj praksi postoji potreba da se identifikacija fizičkih osoba povezanih s poslovnim subjektom pojednostavi. Primjerice: potreba da se kod postojećeg poslovnog subjekta promijeni osoba ovlaštena za zastupanje ili za raspolaganje sredstvima po računu poslovnog subjekta poglavito kada se te osobe nalaze u udaljenim državama (primjer: renomirana kompanija želi dodati novu osobu za raspolaganje sredstvima po računu putem USB, a ta osoba živi u Rusiji te bi sukladno tekstu Zakona za njezinu identifikaciju trebalo prvo s nekim javnim bilježnikom u Rusiji sklopiti ugovor). Gotovo se čini apsurdnim da se za potrebe jednokratne identifikacije jedne fizičke osobe putem JB sklapa s tim JB ugovor te da taj JB direktno dostavlja ovjerenu kopiju identifikacijskog dokumenta banci. Smatramo da za treću osobu kao što su JB (osobe od javnog povjerenja) ne bi trebalo komplicirati poslovnu praksu i smanjivati konkurentnost gospodarstva zahtjevima da se za sporadične slučajeve identifikacije koju provode JB kao osobe od javnog povjerenja mora sklapati pisani ugovor. Napominjemo da u državama EU iz kojih potječu banke-majke većine domaćih banaka u stranom vlasništvu nije propisano da se s trećim stranama sklapaju pisani ugovori. Direktive 849/2015 i 843/2018 ne traže da se s trećom osobom sklapa bilo kakav ugovor već propisuje da treba osigurati postojanje procedura kojima se osigurava da treća osoba (kojoj se stranka upućuje) na zahtjev dostavi dokumentaciju. Tu se prvenstveno misli na slučajeve kada se treća osoba učestalo koristi za obavljanje postupaka potpune dubinske analize a ne samo postupka identifikacije. Tu ponovo naglašavamo javne bilježnike kao osobe od javnog povjerenja za koje smatramo da ih svakako treba isključiti iz obveze pisanog ugovaranja za postupak identifikacije te prosljeđivanja dokumentacije direktno na banku, te smatramo da je opravdan zahtjev banaka da se pojednostavi identifikacija najmanje osoba povezanih s poslovnim subjektom tako da javni bilježnik iste može identificirati u njihovoj prisutnosti (treba biti navedeno u ovjeri) te da sama stranka takvu ovjerenu ispravu može dostaviti banci. Kako ne postoji praksa pisanog ugovaranja s javnim bilježnicima, nije poznato da li bi isti uopće pristali na takvu praksu jer bi im ona predstavljala dodatnu obvezu slanja ovjerenih dokumenata na siguran način, što dalje opet vodi prema preprekama u odvijanju poslovnih procesa i smanjivanju naše konkurentnosti. Prihvaćen U Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona unesene su odgovarajuće izmjene.
15 HGK IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 27. Vezano na izmjenu članka 46. stavka 1. članice Udruženja društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK ističu da su u odnosu na važeću odredbu brisani pojmovi „zastupnik“ i „punomoćnik“. Postavlja se pitanje znači li to da za zastupnike i opunomoćenike stranaka fizičkih osoba nije potrebno prikupljati podatke o političkoj izloženosti. Molimo za dodatno pojašnjenje ove odredbe kako bi se izbjegle nejasnoće u primjeni. Primljeno na znanje Sukladno odredbama prijedloga Zakona, neće biti potrebno prikupljati podatke jesu li zakonski zastupnik ili punomoćnik obveznika politički izložene osobe. Međutim, obveznik može prikupljati i te podatke u skladu s procjenom rizika (članak 20. stavak 3. Zakona).
16 HRVATSKA UDRUGA BANAKA IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 27. U stavku 3. točka 8. predlažemo da se briše: "..i nadzornih odbora" Obrazloženje: Članovi nadzornih odbora društava u vlasništvu države nemaju upravljačke već samo nadzorne funkcije te s tog aspekta ne utječu na poslovne odluke. Nije prihvaćen Definicija politički izloženih osoba preuzeta je iz Direktive (EU) 2015/849 u kojoj se izrijekom spominje pojam “članovi administrativnih, upravljačkih ili nadzornih tijela poduzeća u vlasništvu države”.
17 HGK IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 28. Vezano za odredbe novog članka 46.a članice Udruženja društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK postavljaju pitanje u kojem će roku Ured objaviti popis iz st. 1. ovog članka i kojom dinamikom će ga ažurirati (dnevno, mjesečno, godišnje…). Također, Udruženje postavlja pitanje može li se na temelju ovog članka ispuniti obveza iz članka 156. Zakona. Prihvaćen Komentar je prihvaćen, u prijelazne i završne odredbe Zakona unesen je rok za objavljivanje popisa. Popis će se ažurirati po potrebi. U pogledu dijela komentara koji se odnosi na provedbu obveza iz članka 156. Zakona,ukazujemo na činjenicu da navedeni popis istaknutih javnih dužnosti ne sadržava imena i prezimena ili druge osobne podatke osoba imenovanih na istaknute javne dužnosti.
18 HGK IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 29. Vezano na predloženu izmjenu članka 49. stavka 1. točke 1., članice Udruženja društava za upravljanje investicijskim fondovima HGK postavljaju pitanje na koje dodatne informacije se ovdje misli te treba li to obveznik striktno propisati u internom aktu. Udruženje smatra da bi bilo dobro dodatno pojasniti ovu odredbu kako bi se izbjegle nejasnoće u primjeni. Primljeno na znanje U pogledu tumačenja ove odredbe upućujemo na članak 88. stavak 2. važećeg Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (“Narodne novine” 108/17). Također, napominjemo da ova odredba sukladno prijedlogu Zakona stupa na snagu 1. siječnja 2020.
19 HRVATSKA UDRUGA BANAKA IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 29. Stavak 1. točka 3 ograničiti obvezu prikupljanja izvora novčanih sredstava na transakcije, a izvor imovine na poslovni odnos. Isključiti iz obveze prikupljanje izvora imovine u odnosu na stvarnog vlasnika stranke budući da stvarni vlasnik ne mora dolaziti iz visoko rizične treće države pa bi on kao stranka bio izuzet iz ove obveze. Dakle, obveza provođenja pojačane dubinske analize će, ovisno o procjeni uključivati i provjeru stvarnog vlasnika te njegove imovine no ovo ne bi trebalo biti propisano kao minimum. Stavak 1. točka 4 nije jasno u kojoj mjeri se razlozi razlikuju od svrhe i namjene pa se predlaže proširiti točku 2. tako da se dodatne informacije o svrsi i namjeni prikupljaju kod poslovnog odnosa i transakcije Nije prihvaćen Navedena odredba prijedloga Zakona preuzeta je iz članka 1. točke 11. Direktive (EU) 2018/843. Direktiva ne predviđa izuzeća od obveze prenošenja ove odredbe u domaće zakonodavstvo država članica niti prenošenje ovih obveza u užem opsegu.
20 Marina Tadin IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 32. U članku 52. u novom stavku 4. navedeni su uvjeti za korištenje sredstava videoidentifikacije. Prvi uvjet u točki 1. je da za proizvode, usluge, transakcije ili kanale dostave nije utvrđen visoki rizik sukladno člancima 12. i 14. Vezano za to postoji sljedeća dilema koju je Zakonom potrebno pojasniti: ukoliko je poslovni odnos uspostavljen jer je klijent tražio proizvod za koji nije utvrđen visoki rizik te naknadno nakon što je poslovni odnos uspostavljen želi uzeti drugi proizvod koji ima visoki rizik – postavlja se pitanje može li se klijentu to omogućiti. Predlažemo da se to riješi na način da se klijentu to može omogućiti jer će obveznici u protivnom umanjivati rizičnost proizvoda (usluga, transakcija ili kanale dostave). Predlažem da se članku 52. stavku 4. izmijeni točka 2. tako da glasi: 2) identitet se utvrđuje i provjerava na temelju službenog osobnog dokumenta fizičke osobe iz ovog stavka koji sadrži biometrijsku fotografiju osobe, a koji dokument je izdalo nadležno tijelo države članice ili treće države s jednakim standardima kao u državi članici Obrazloženje: ovim bi se u dohvat videoidentifikacije uvele i europske države koje nisu članice EU odnosno treće države koje imaju visoke spn/ft standarde. U prilog traženom govori i točka 4. "stranka nema boraviše na području države iz članka 14. stavak 8. ovog Zakona." Djelomično prihvaćen U pogledu tumačenja ove odredbe upućujemo na članak 88. stavak 2. važećeg Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (“Narodne novine” 108/17). Primjedba u pogledu izmjene članak 52. stavka 4. se prihvaća.
21 HRVATSKA UDRUGA BANAKA IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 33. Članak 53. stavak 1 točka 3 "transakcija se izvršava prema neobičnom uzorku: Prijedlog - Brisati Obrazloženje: Brisati jer dovodi do nepotrebne nejasnoće. Dosadašnja definicija o tome što je složeno, a što neobično je dovoljno široko definirana. Nije prihvaćen Nije usvojeno. Navedena odredba prijedloga Zakona preuzeta je iz članka 1. točke 10. Direktive (EU) 2018/843. Direktiva ne predviđa izuzeća od obveze prenošenja ove odredbe u domaće zakonodavstvo država članica niti prenošenje ovih obveza u užem opsegu.
22 HRVATSKA UDRUGA BANAKA IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 33. Predlažemo da stavak 3. glasi: (3) U vezi s transakcijama iz stavka 1. ovoga članka za koje utvrdi postojanje razloga za sumnju na pranje novca, obveznik u okviru pojačane dubinske analize stranke, osim mjera iz članka 15. stavka 1. ovoga Zakona, poduzima najmanje sljedeće mjere: 1. prikuplja i provjerava dodatne podatke o: a) djelatnosti stranke i b) predviđenoj prirodi poslovnoga odnosa sa strankom 2. prikuplja i provjerava podatke o svrsi najavljene ili obavljene transakcije 3. ažurira identifikacijske podatke o stranci i njezinu stvarnome vlasniku i 4. provjerava prikupljene podatke o izvoru sredstava 5. pojačava razinu praćenja poslovnog odnosa kako bi utvrdio postoje li razlozi za raskid poslovnog odnosa. Obrazloženje: u članku 53. stavak 1. napravljena je promjena koja preciznije navodi postupanje prema složenim/neobičnim transakcijama, pri čemu je dovoljno da transakcija ispunjava samo jedan od uvjeta (npr. da je neobično velika). U takvoj konstelaciji stavak 3. članka 53. postaje potpuno neprimjenjiv jer pretpostavlja da bi za svaku transakciju koja treba biti pregledana u skladu s postavljenim parametrima za složene/neobične transakcije, bilo potrebno ujedno napraviti kompletnu dubinsku analizu klijenta koji obavlja tu transakciju plus još i utvrditi podatke o svrsi transakcije i izvoru sredstava. Smatramo da ovo nije u praksi provedivo, te da bi trebalo propisati da ako pri pregledu složenih/neobičnih transakcija bude utvrđena sumnja na pranje novca, potrebno je provesti radnje iz stavka 3. Banke su utvrdile vremenske periode u kojima se provode mjere obnavljanja dubinske analize, te bi uvođenje obveze da se to isto radi i prilikom analize svake složene/neobične transakcije to napravilo kaos u provedbi mjera obavljanja dubinske analize. Također, svaka "velika", "složena", "neobična" transakcija nije ujedno i sumnjiva, te nema razloga da se obnavljanje dubinske analize radi prilikom svake takve transakcije. Prihvaćen U Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona unesene su odgovarajuće izmjene.
23 Marina Tadin IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 38. Predlažem da se umjesto nadopunjavanja članka 67. u stavku 1. točki 1. isti članak nadopuni u stavku 4. tako da stavak 4. glasi: (4) Obveznik iz stavka 2. ovog članka dužan je odrediti člana uprave koji će biti odgovoran za provedbu ovog Zakona i na temelju njega donesenih podzakonskih akata. Taj član uprave obveznika dužan je prihvatiti analizu rizika koju obveznik izrađuje temeljem članka 12. ovog Zakona. Obrazloženje: smatramo da će prihvaćanje analize rizika iz članka 12. od strane samo jednog (nadležnog) člana uprave imati veći značaj i moći će se s nadležnim članom uprave prije prihvaćanja analize bolje proanalizirati nego s kompletnom upravom. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, predlagatelj smatra da predloženo rješenje više odgovara potrebama primjene i provedbe Zakona.
24 HRVATSKA UDRUGA BANAKA IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 52. Članak 150. stavak 1 - brisati točku 37. Prihvaćen U Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona unesene su odgovarajuće izmjene.
25 HRVATSKA UDRUGA BANAKA IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 57. Molimo usklađenje roka za sve obveznike na isti način tj. predlažemo da i rok za sve obveznike bude 01.01.2020. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Tijekom postupka izrade prijedloga Zakona utvrđeno je da pojedine odredbe trebaju stupiti na snagu i prije krajnjeg roka za usklađivanje s odredbama Direktive (EU) 2018/843.