Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, s Konačnim prijedlogom Zakona

Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
Davor Grgic PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O Poštovani, Komentar se daje u ime Hrvatskog nuklearnog društva. Molim vas da uzmete u obzir i prethodno poslano pismo Vladi RH od 11. listopada 2018. i prilog javnoj raspravi u fazi procjene utjecaja promjene zakona podnesen kroz sustav esavjetovanje 16. listopada 2018. Davor Grgić, član UO Hrvatskog nuklearnog društva OPĆENITI KOMENTAR Neovisnost regulatornog tijela Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, s konačnim prijedlogom Zakona ukida propisanu neovisnost regulatornog tijela. Načelo neovisnosti regulatornog tijela je propisano u nizu međunarodnih i europskih propisa koji se odnose na različita područja: sigurnost, istrošeno gorivo i radioaktivni otpad, radioaktivne izvore / zaštitu od zračenja i nuklearno osiguranje. Republika Hrvatska je potpisnica sljedećih međunarodnih ugovora i obvezana je na primjenu sljedećih EU direktiva koji sadrže obvezu primjene načela neovisnosti regulatornog tijela:  Konvencija o nuklearnoj sigurnosti (NN MU 13/95)  Zajednička konvencija o sigurnosti zbrinjavanja istrošenog goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada (NN MU 3/99)  Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala, NN MU 12/93, tekst u NN MU 5/2001  Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju EURATOM (1957.)  Direktiva Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2. 7. 2009.)  Direktiva Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno gospodarenje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom (SL L 199, 2. 8. 2011.)  Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17. 1. 2014.)  Direktiva Vijeća 2014/87/Euratom od 8. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2009/71/Euratom o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 219, 25. 7. 2014.). U skladu s navedenim Republika Hrvatska ima međunarodnu pravnu obvezu primijeniti načelo neovisnosti za svoje regulatorno tijelo za područje nuklearne i radiološke sigurnosti. Direktiva Vijeća 2014/87/Euratom vrlo izričito naglašava važnost načela neovisnosti: „Snažno nadležno regulatorno tijelo koje je stvarno neovisno u regulatornom odlučivanju temeljni je uvjet regulatornog okvira Zajednice. Od iznimne je važnosti da nadležno regulatorno tijelo ima mogućnost izvršavati svoje ovlasti nepristrano, transparentno i bez neprimjerenog utjecaja na njegovo regulatorno odlučivanje. Regulatorne odluke i provedbena djelovanja trebali bi se temeljiti na objektivnim tehničkim razmatranjima u pogledu sigurnosti i trebali bi biti uspostavljeni bez ikakvog neprimjerenog vanjskog utjecaja koji bi mogao ugroziti sigurnost, poput neprimjerenog utjecaja povezanog s političkim, gospodarskim ili društvenim uvjetima koji se mijenjaju.“ Za razliku od većine međunarodnog prava, pravo Europske unije, uključujući Ugovor Euratom-a, predviđa nekoliko pravnih instrumenata kojima se osigurava ili čak provodi usklađenost država članica s obvezama iz ugovora Europske unije i njezinog sekundarnog prava. Ovdje se može naglasiti da je Europska komisija već pokretala istrage o nepravilnom prenošenju odrednica direktiva u hrvatski pravni poredak koje su se odnosile na neovisnost Hrvatske energetske regulatorne agencije. Nakon čega su uslijedile ponovne izmjene zakona i usklađivanje s direktivama. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je usvojila sveobuhvatan skup sigurnosnih standarda koji pokrivaju sve aspekte nuklearne i radiološke sigurnosti, a koji odražavaju međunarodni konsenzus o tome što predstavlja visoku razinu sigurnosti za zaštitu ljudi i okoliša od štetnih učinaka ionizirajućeg zračenja. IAEA sigurnosni standardi također naglašavaju važnost načela neovisnosti i propisuju da vlada mora osigurati funkcionalnu neovisnost od bilo kojeg drugog tijela i subjekta, te spriječiti sukobe interesa. Načelo neovisnosti pojavljuje se za različita područja nuklearne i radiološke sigurnosti u različitim međunarodnim sporazumima, direktivama Euratom i također u IAEA sigurnosnim standardima. Stoga se može zaključiti da je načelo neovisnosti čvrsto utvrđeno kao pravno relevantno i da zahtijeva primjenu u državama koje imaju obavezu primjene navedenih propisa i standarda. DZRNS je direktno ili indirektno uspostavio brojne veze s srodnim organizacijama i preuzeo ugovorne obveze s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA), EURATOM-mom, Skupinom europskih regulatora za nuklearnu sigurnost (ENSREG), Udruženjem zapadnoeuropskih nuklearnih regulatora (WENRA) i Nuklearnom regulatornom komisijom Sjedinjenih Američkih Država (US NRC). U svim slučajevima je to bilo jednostavnije s neovisnim tijelom Vlade RH, a već će i sama daljnja suradnja u novom zasad nejasnom organizacijskom obliku unutar MUP, koji po djelokrugu svojih poslova nije previše kompatibilan s prirodom navedenih organizacija, biti otežana. Uključivanje DZRNS-a u organizacijsku strukturu MUP-a, gdje nema srodnih tijela s regulatornom funkcijom, otežat će i našu pregovaračku poziciju vezano za ispunjavanje regulatornih pretpostavki zbrinjavanja istrošenog goriva i radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško te nuklearnu i radiološku sigurnost vezanu uz rad elektrane (DZRNS propisuje i nadzire granične vrijednosti za intervencijske akcije). DZRNS je u dosadašnjem obliku imao regulatornu, inspekcijsku i ulogu stručnog tijela za davanje podrške u slučaju radiološke ili nuklearne nesreće. Te su tri komponente bile relativno skladno povezane s zajedničkim nazivnikom specifičnih znanja vezano za zaštitu od ionizirajućeg zračenja i nuklearnu sigurnost. Ukoliko će se u novoj strukturi te tri komponente razdvojiti velika je vjerojatnost da će svaki dio trebati dodatnu podršku za stručno obavljanje svojih zadaća pri čemu bi se izgubio svaki trag racionalizacije. DZRNS je kao neovisno tijelo obavljao aktivnosti nadzora vezano za djelatnosti ministarstava zdravstva, zaštite okoliša i energetike i gospodarstva. Dok je takva situacija bila relativno razumljiva dok se radilo o neovisnom tijelu Vlade sad će biti malo čudno kad će to raditi MUP koji do sada ni jednu od ovih djelatnosti nije imao u svom djelokrugu rada. (tip interakcije se vidimo iz npr. Članak 27a … propisat će pravilnikom ravnatelj Zavoda uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za zdravstvo … sada glasi „ministar uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo“, uzgred budi rečeno nije sačuvani ni puni smisao originalne tvrdnje). Naivno je gledanje da će promjena pojma ravnatelj u ministar i pojma zavod u ministarstvo odraziti pravu prirodu promjena i zadržati postojeću funkcionalnost. Smislenost takvih automatskih promjena se vidi najbolje po zamjeni u članku 17. stavku 2 i 4 gdje ravnatelja, dakle osobu, mijenjate s ministarstvom, dakle strukturom vlasti. Slično je i u članku 18. stavku 1. Kao da je taj automatizam spriječio predlagača da uoči pravu prirodu promjene koja se ne može opisati jednostavnom zamjenom pojmova. Komentari na pojedine clanke zakona dani su odvojeno uz odgovarajuci clanak zakona o izmjenama. Komentare podnijelo Hrvatsko nuklearno društvo Primljeno na znanje Podnositelj komentara ističe primjedbe da će izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti biti dovedena u pitanje neovisnost „regulatornog tijela“. U postojećem, važećem zakonskom rješenju, za poslove izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionzirajućeg zračenja, nadležan je Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, što znači da se ti poslovi obavljaju u okviru sustava državne uprave. U predloženim izmjenam i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigunosti te poslove obavljat će nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, što znači da će se i dalje ti poslovi obavljati u okviru sustava državne uprave. Sukladno tome neće doći do nikakvih strukturnih promjena u izdavanju odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja (Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost i Ministarstvo unutarnjih poslova su središnja tijela državne uprave). Napomena: koncept „neovisnosti“ se prije ulaska u Europsku uniju često opravdavao „usklađivanjem s pravnom stečevinom EU“, međutim treba istaći da osnivački Ugovori, kao ni sekundarno zakonodavstvo EU (uredbe, direktive, odluke) ne propisuju ustrojstvo državne uprave u pojedinim državama članicama. Predloženim predmetnim izmjenama ne izlazi se iz okvira općih načela koji proizlaze iz strateških dokumenata EU, a „operativna neovisnost“ koja se sugerira citiranim direktivama ostvarit će se na način da će se poslovi iz područja radiološke i nuklearne sigurnosti obavljati u okviru samostalne unutarnje ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova, čime će se zahtjev „operativna neovisnost“ u potpunosti ispuniti.
Ines Krajcar Bronić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O Hrvatsko društvo za zaštitu od zračenja (HDZZ) je javna organizacija sa svrhom promidžbe i razvoja znanstvenih, obrazovnih i kulturnih aktivnosti na polju zaštite od zračenja i srodnih znanosti. Društvo je osnovano 16. srpnja 1979. godine u Zagrebu, a od 1992. godine punopravni je član međunarodnog udruženja za zaštitu od zračenja IRPA (International Radiation Protection Association). Jedan od ciljeva HDZZ-a je poticanje i podržavanje aktivnosti za unaprjeđenje zaštite od zračenja, te se stoga smatramo obaveznima dati svoje mišljenje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, prema kojemu bi Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) preuzelo poslove Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost (DZRNS). Ova promjena vezana je uz prijedlog Vlade o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova, instituta, zaklada, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima kojima se ovlasti preklapaju s ovlastima drugim pravnih osoba. Iako se slažemo s namjerom Vlade RH da se preispita rad agencija, pogotovo onih čiji se rad preklapa s radom tijela državne uprave, te da se dotične ukinu ili spoje ili uključe u postojeća tijela državne uprave, sve sa ciljem racionalizacije i boljeg poslovanja cjelokupne državne uprave, ne možemo se složiti da se DZRNS ukine kao samostalno tijelo. Smatramo da Prijedlog smanjenja broja agencija, zavoda, fondova, instituta, zaklada, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima treba voditi računa o djelatnosti agencije ili zavoda koje namjerava ukinuti i dobro proučiti moguće posljedice kako za tu djelatnost, tako i za pravnu stečevinu EU. Pripajanjem Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Ministarstvu unutarnjih poslova bez obzira na nepreklapanje njihovih nadležnosti, ne bi se samo prekršile hrvatske obveze propisane europskim propisima i međunarodnim konvencijama, već bi se stvorili novi problemi u sustavu koji je dosad uspješno funkcionirao. Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost osnovan je Zakonom o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti 2010. godine (Narodne novine br. 28/10) na način da su se spojili Državni zavod za nuklearnu sigurnost i Državni zavod za zaštitu od zračenja. To je ujedno bilo i jedno od mjerila u pregovorima o pristupanju Republike Hrvatske EU u smislu jačanja administrativnih kapaciteta za preuzimanje i primjenu europske regulative na području radiološke i nuklearne sigurnosti. Zbog usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU, navedeni Zakon zamijenjen je novim Zakonom o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (Narodne novine br. 141/13, 39/15 i 130/17) u 2013. godini, koji je iz istog razloga nadopunjavan u 2015. i 2017. godini. Ovaj Zakon sadržava odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije: – Uredbom Vijeća (Euratom) br. 1493/93 od 8. lipnja 1993. o pošiljkama radioaktivnih tvari između država članica (SL L 148, 19. 6. 1993.) – Uredbom Komisije (Euratom) br. 302/2005 od 8. veljače 2005. o primjeni nadzora sigurnosti Euratoma (SL L 54, 28. 2. 2005.) – Uredbom Komisije (Euratom) br. 66/2006 od 16. siječnja 2006. o izuzeću prijenosa malih količina ruda, sirovina i posebnih fisibilnih materijala od primjene pravila poglavlja o opskrbi (SL L 11, 17. 1. 2006.) – Direktivom Vijeća 2006/117/Euratom od 20. studenoga 2006. o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenog goriva (SL L 337, 5. 12. 2006.) – Direktivom Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2. 7. 2009.) – Direktivom Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno gospodarenje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom (SL L 199, 2.8 2011.) – Direktivom Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17. 1. 2014.) – Direktivom Vijeća 2014/87/Euratom od 8. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2009/71/Euratom o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 219, 25. 7. 2014.). Od 102 članka koliko ih sadrži Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, 78 članaka je preuzeto iz navedenih direktiva, a za provođenje navedenih uredbi nadležan je Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost. Temeljem Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (EURATOM - jedan od osnivačkih ugovora EU), o svakoj namjeravanoj izmjeni zakonodavstva i nadležnog tijela države članice na području radiološke i nuklearne sigurnosti, ta država članica o tome treba zatražiti mišljenje i dobiti suglasnost Europske komisije. Nadležno tijelo za radiološku i nuklearnu sigurnost definirano je u nekoliko navedenih direktiva kao neovisno i samostalno te funkcionalno odvojeno od drugog tijela ili organizacije koja se bavi promicanjem ili primjenom djelatnosti ili aktivnosti iz područja radiološke i nuklearne sigurnosti. Tako je npr. u Direktivi Vijeća 2014/87/Euratom od 8. srpnja 2014. o izmjeni Direktive Vijeća 2009/71/Euratom o uspostavljanju okvira Zajednice za sigurnost nuklearnih postrojenja u uvodnom dijelu navedeno: „Snažno nadležno regulatorno tijelo koje je stvarno neovisno u regulatornom odlučivanju temeljni je uvjet regulatornog okvira za nuklearnu sigurnost Zajednice. Od iznimne je važnosti da nadležno regulatorno tijelo ima mogućnost izvršavati svoje ovlasti nepristrano, transparentno i bez neprimjerenog utjecaja na njegovo regulatorno odlučivanje kako bi se osigurala visoka razina nuklearne sigurnosti. Regulatorne odluke i provedbena djelovanja u području nuklearne sigurnosti trebali bi se temeljiti na objektivnim tehničkim razmatranjima u pogledu sigurnosti i trebali bi biti uspostavljeni bez ikakvog neprimjerenog vanjskog utjecaja koji bi mogao ugroziti sigurnost, poput neprimjerenog utjecaja povezanog s političkim, gospodarskim ili društvenim uvjetima koji se mijenjaju. Odredbe Direktive 2009/71/Euratom o funkcionalnom odvajanju nadležnih regulatornih tijela trebalo bi ojačati kako bi se osigurala stvarna neovisnost regulatornih tijela od neprimjerenog utjecaja pri regulatornom odlučivanju te kako bi se zajamčilo da su im osigurana primjerena sredstva i nadležnosti za pravilno obavljanje zadaća koje su im dodijeljene. Regulatorno bi tijelo posebno trebalo imati dostatne pravne ovlasti, dostatan broj osoblja i dostatna financijskih sredstava za pravilno obavljanje zadaća koje su mu dodijeljene.“ Također, u jednom od članaka iste direktive, koji je preuzet člankom 7.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti iz 2107. godine, navodi se: „2. Države članice osiguravaju stvarnu neovisnost nadležnih regulatornih tijela od neprimjerenog utjecaja pri njihovom regulatornom odlučivanju. U tu svrhu države članice osiguravaju da se nacionalnim okvirom zahtijeva da nadležno regulatorno tijelo: (a) bude funkcionalno odvojeno od bilo kojeg drugog tijela ili organizacije koji se bave promicanjem ili upotrebom nuklearne energije, i ne traži niti prima naputke od bilo kojeg takvog tijela ili organizacije pri provođenju svojih regulatornih zadaća; (b) donosi regulatorne odluke na temelju pouzdanih i transparentnih zahtjeva u pogledu nuklearne sigurnosti; (c) dobiva namjenska i odgovarajuća proračunska sredstva kako bi se omogućilo obavljanje njegovih regulatornih zadaća kako su utvrđene u nacionalnom okviru te je odgovorno za provedbu dodijeljenih proračunskih sredstava; (d) zapošljava odgovarajući broj članova osoblja s kvalifikacijama, iskustvom i stručnošću potrebnima za ispunjavanje njegovih obveza. Ono se može služiti vanjskim znanstvenim i tehničkim resursima i stručnošću kao podrškom njegovim regulatornim funkcijama; (e) utvrđuje postupke za sprječavanje i rješavanje svih sukoba interesa; (f) pruža informacije u pogledu nuklearne sigurnosti bez odobrenja bilo kojeg tijela ili organizacije pod uvjetom da se time ne ugrožavaju drugi nadređeni interesi kao što je sigurnost, priznati u odgovarajućem zakonodavstvu ili međunarodnim instrumentima.“ U članku 76. Direktive Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom piše: „1. Države članice određuju nadležno tijelo za provedbu zadaća u skladu s ovom Direktivom. One osiguravaju da nadležno tijelo: (a) bude funkcionalno odvojeno od drugog tijela ili organizacije koje se bavi promicanjem ili primjenom djelatnosti ili aktivnosti iz ove Direktive kako bi se osigurala efektivna neovisnost od nedopuštenog utjecaja na regulatornu funkciju; (b) ima pravne ovlasti i ljudske i financijske potencijale potrebne za ispunjavanje svojih obveza.“ Također, Direktiva Vijeća 2011/70/Euratom od 19. lipnja 2011. o uspostavljanju okvira Zajednice za odgovorno i sigurno upravljanje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom propisuje da: „Konačna odgovornost država članica za sigurno gospodarenje radioaktivnim otpadom i istrošenim gorivom temeljno je načelo koje je ponovno potvrdila Zajednička konvencija. Ova Direktiva trebala bi osnažiti to načelo nacionalne odgovornosti, kao i načelo primarne odgovornosti nositelja odobrenja za sigurno gospodarenje radioaktivnim otpadom i istrošenim gorivom pod nadzorom njegovog nadležnog regulatornog tijela, kao što bi trebala osnažiti ulogu i neovisnost toga tijela.“ Obveza da nadležno tijelo za poslove radiološke i nuklearne sigurnosti bude neovisno i samostalno ne proizlazi samo iz europskog zakonodavstva nego i iz međunarodnih konvencija u kojima je Republika Hrvatska stranka. Tako u Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 13/95) u člancima 7. i 8. piše: „Članak 7. 1. Svaka ugovorna stranka utvrdit će i održavati zakonodavni okvir za nadzor nad sigurnošću postrojenja. 2. Zakonodavni okvir će osigurati: (I) utvrđivanje mjerodavnih nacionalnih sigurnosnih propisa; (II) sustav za izdavanje dozvola za rad nuklearnih postrojenja, te zabranu rada nuklearnog postrojenja bez dozvole; (III) sustav inspekcije i procjenjivanja stanja nuklearnog postrojenja da bi se osigurao sklad s propisima i uvjetima izdavanja dozvole; (IV) izvršavanje propisa i odredivanje pretpostavki za izdavanje dozvole; uključujući suspenzije, preinake i poništenje dozvola. Članak 8. Svaka ugovorna stranka osnovat će ili imenovati upravljačko tijelo zaduženo za provedbu zakonodavnog okvira iz članka 7. ove Konvencije, koje će imati odgovarajuće ovlasti, nadležnost i financijska sredstva, kao i potrebito osoblje za izvršavanje svojih određenih zadataka.“ Također, u Zajedničkoj konvenciji o sigurnosti zbrinjavanja istrošenog goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 3/99) u člancima 19. i 20. piše: „Članak 19. 1. Svaka ugovorna stranka donijeti će zakone i pravne propise za nadzor sigurnosti zbrinjavanja istrošenog goriva i radioaktivnog otpada. 2. Ovaj zakonodavni okvir osigurat će: (I) uspostavu primjenjivih nacionalnih sigurnosnih zahtjeva i propisa za radiološku sigurnost; (II) sustav izdavanja dozvola za aktivnosti zbrinjavanja istrošenog goriva i radioaktivnog otpada; (III) sustav zabrane rada postrojenja za zbrinjavanje istrošenog goriva i radioaktivnog otpada bez dozvole; (IV) sustav odgovarajućeg institucionalnog nadzora, upravne inspekcije te dokumentiranja i izvještavanja; (V) provedbu primjenljivih propisa i uvjeta iz dozvola; (VI) jasnu podjelu odgovornosti među tijelima koja su uključena u različite korake zbrinjavanja istrošenog goriva i radioaktivnog otpada. 3. Prilikom razmatranja pitanja da li radioaktivne materijale regulirati kao radioaktivni otpad, ugovorne stranke uzet će u obzir ciljeve ove Konvencije. Članak 20. 1. Svaka ugovorna stranka osnovat će ili imenovati upravno tijelo zaduženo za provedbu zakonodavnog okvira iz članka 19., koje će imati odgovarajuće ovlasti i financijska sredstva, kao i potrebno osoblje za ispunjavanje svojih određenih zadataka. 2. Svaka ugovorna stranka, u skladu sa svojim zakonodavnim okvirom, poduzet će odgovarajuće korake kako bi osigurala djelotvornu nezavisnost funkcija upravnog tijela od ostalih funkcija organizacija koje rade na zbrinjavanju istrošenog goriva ili radioaktivnog otpada i na njihovoj regulaciji.“ Republika Hrvatska je i država članica Međunarodne agencije za atomsku energiju koja u svojim sigurnosnim standardima daje preporuke vezano uz primjenu najviših standarda sigurnosti pri korištenju izvora ionizirajućeg zračenja i nuklearne energije odnosno njezine primjene u miroljubive svrhe. Tako je jedna od preporuka Integrated Regulatory Review Service (IRRS) misije u Hrvatskoj iz 2015. godine, koju je zaključkom prihvatila Vlada Republike Hrvatske, bila: „Vlada Republike Hrvatske bi trebala donijeti strategiju radiološke i nuklearne sigurnosti i program njezine provedbe u skladu s IAEA GSR Part 1 Governmental, Legal and Regulatory Framework for Facilities and Activities.“ To je i učinjeno kada je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 6. srpnja 2017. godine donijela Odluku o donošenju Strategije radiološke i nuklearne sigurnosti za razdoblje 2017.-2025. godine (Narodne novine br. 65/17). U toj Strategiji piše: „Regulatorno tijelo treba: – imati odgovarajuće pravne ovlasti, tehničke i upravljačke kompetencije, te ljudske potencijale i financijska sredstva za ispunjavanje svojih nadležnosti – biti nezavisno u odnosu na nositelja odobrenja ili bilo koje drugo tijelo, kako ne bi došlo do neodgovarajućeg pritiska zainteresiranih stranaka – uspostaviti odgovarajuće načine obavješćivanja susjednih država, javnosti i drugih zainteresiranih stranaka te medija o sigurnosnim aspektima (uključujući zdravlje ljudi i zaštitu okoliša) postrojenja i djelatnosti i o regulatornim postupcima – savjetovati se sa susjednim državama, javnosti i drugim zainteresiranim strankama na otvoren i uključiv način.“ Zaključak: Sve navedeno potvrđuje potrebu da Republika Hrvatska ima neovisno i samostalno nadležno tijelo za radiološku i nuklearnu sigurnost. Na temelju Zaključka Vlade RH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova, instituta, zaklada, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima iz kolovoza ove godine, Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost trebao bi se pripojiti Ministarstvu unutarnjih poslova do 1. siječnja 2019. godine. Taj je Zaključak u suprotnosti s Odlukom Vlade RH o Strategiji radiološke i nuklearne sigurnosti za razdoblje 2017. – 2025. godine (NN 65/17) koja definira DZRNS kao regulatorno tijelo za provođenje poslova radiološke i nuklearne sigurnosti. Temeljem Zaključka o pripajanju DZRNS-a Ministarstvu unutarnjih poslova ne samo da se gubi neovisnost i samostalnost nadležnog tijela za radiološku i nuklearnu sigurnost kako je to zahtijevano europskim propisima i međunarodnim konvencijama, te preporukama međunarodnih institucija, nego bi došlo i do sukoba interesa, jer inspektori za radiološku i nuklearnu sigurnost nadziru i uređaje s izvorima ionizirajućeg zračenja kao i uređaje za detekciju ionizirajućeg zračenja koji su u vlasništvu Ministarstva unutarnjih poslova. Izvori ionizirajućeg zračenja te radioaktivni i nuklearni materijali koriste se u medicini, znanosti i industriji, a korisnici mogu biti državne i javne institucije te privatni poduzetnici. Prema Zakonu o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, nositelj odobrenja jest pravna ili fizička osoba, tijelo državne uprave i drugo državno tijelo ili tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kojem je dano odobrenje i koje je odgovorno za obavljanje određene djelatnosti s izvorom ionizirajućeg zračenja ili nuklearne djelatnosti ili djelatnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora ili obavljanje radnih aktivnosti. Navedena odobrenja i druga rješenja izdaje Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost. U slučaju pripajanja Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Ministarstvu unutarnjih poslova, ta odobrenja i rješenja, kao i ostale poslove koje obavlja DZRNSt preuzelo bi Ministarstvo unutarnjih poslova. U jednom tako velikom tijelu poslovi radiološke i nuklearne sigurnosti sigurno ne bi imali prioritet, što bi za korisnike značilo dulje čekanje na dokumente koje je do sada Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost izdavao u najkraćim mogućim rokovima. Također, stručno i znanstveno područje radiološke i nuklearne sigurnosti, te znanstvena grana Znanost o zračenju unutar polja interdisciplinarne prirodne znanosti područja prirodnih znanosti, izgubili bi na značenju koje mu je država priznala osnivanjem samostalnog i neovisnog nadležnog tijela, kako u nacionalnim, tako i u međunarodnim okvirima. Zaključak Vlade RH o smanjenju broja agencija, zavoda, fondova, instituta, zaklada, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima iz kolovoza ove godine donesen je na temelju reformske mjere Vlade za unapređenje javne uprave, prema kojoj se treba preispitati rad agencija čija nadležnost se preklapa s tijelom državne uprave. Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost nije niti agencija niti se njegova nadležnost preklapa s nadležnošću bilo kojeg tijela državne uprave. Pripajanjem Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Ministarstvu unutarnjih poslova ne samo da bi se prekršile obveze propisane europskim propisima i međunarodnim konvencijama, već bi se za vrlo upitnu i ograničenu uštedu stvorili problemi u sustavu koji je do sada uspješno funkcionirao. Dr. sc. Ines Krajcar Bronić Predsjednica Hrvatskog društva za zaštitu od zračenja Primljeno na znanje Podnositeljica komentara ističe primjedbe da će izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti biti dovedena u pitanje neovisnost „regulatornog tijela“. U postojećem, važećem zakonskom rješenju, za poslove izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionzirajućeg zračenja (rješenja) te ostale poslove iz područja radiološke i nuklearne sigurnosti, nadležan je Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost, što znači da se ti poslovi obavljaju u okviru sustava državne uprave. U predloženim izmjenam i dopunama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigunosti te poslove obavljat će nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, što znači da će se i dalje ti poslovi obavljati u okviru sustava državne uprave. Sukladno tome neće doći do nikakvih strukturnih promjena u izdavanju odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja (Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost i Ministarstvo unutarnjih poslova su središnja tijela državne uprave). Napomena: koncept „neovisnosti“ se prije ulaska u Europsku uniju često opravdavao „usklađivanjem s pravnom stečevinom EU“, međutim treba istaći da osnivački Ugovori, kao ni sekundarno zakonodavstvo EU (uredbe, direktive, odluke) ne propisuju ustrojstvo državne uprave u pojedinim državama članicama. Predloženim predmetnim izmjenama ne izlazi se iz okvira općih načela koji proizlaze iz strateških dokumenata EU, a „operativna neovisnost“ koja se sugerira citiranim direktivama ostvarit će se na način da će se poslovi iz područja radiološke i nuklearne sigurnosti obavljati u okviru samostalne unutarnje ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova, čime će se zahtjev „operativna neovisnost“ u potpunosti ispuniti.
Ilijana Iveković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O , II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE  TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. U navedenom aktu Vlade RH u mjeri 1.3. „Unaprjeđenje javne uprave“ ne navodi se ukidanje Zavoda kao tijela državne uprave, a koji se ustrojavaju za obavljanje analitičkih i drugih stručnih poslova koji zahtijevaju primjenu posebnih stručnih načina rada i posebnu samostalnost u djelovanju. Osim toga, navedeni prijedlog reformske mjere 1.3., str. 38., pod naslovom „Racionalizacija sustava pravnih osoba s javnim ovlastima agencijskog tipa“ izričito navodi: …“Prijedlog se sastoji u tome da se prvo provede racionalizacija javnih osoba agencijskog tipa na način da se ukine, spoji ili pripoji središnjim državnim tijelima dio agencija, a zatim normativno urede javne agencije kao pravni oblici. Naime, agencije koje obavljaju poslove koje mogu obavljati i središnja TDU, imaju ustrojene posebne jedinice koje obavljaju opće poslove čime se nepotrebno stvaraju troškovi te pa bi daleko manji trošak bio ustrojavanje još jedne jedinice (odjela, službe, sektora ili čak uprave) unutar središnjeg TDU nego funkcioniranje agencije kao zasebne pravne osobe. Slijedom navedenog, smatramo da DZRNS, kao središnje tijelo državne uprave, mora zadržati samostalnost u svojem radu kao Zavod jer nije pravna osoba s javnim ovlastima agencijskog tipa. Niti jedna zemlja članica EU nema regulatorno tijelo za radiološku i nuklearnu sigurnost u nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova. Samo nekolicina zemalja ima regulatorno tijelo u sklopu nekog Ministarstva, a trend u zemljama članicama je osnivanje samostalnih regulatornih tijela. Republika Hrvatska, koja se do sada mogla pohvaliti regulatornim tijelom koje je formirano i djeluje u skladu s međunarodnim i EU propisima te u skladu s najboljom svjetskom praksom, je odlučila ići korak u nazad i ukinuti samostalnost i neovisnost DZRNS-a. DZRNS je središnje tijelo državne uprave osnovano za obavljanje poslova radiološke i nuklearne sigurnosti koje mora imati samostalnost u svojem radu (kao svaka državna upravna organizacija). Zavod nije pravna osoba s javnim ovlastima agencijskog tipa. Odbijen Komentar nije predmet izmjena Nacrta Prijedloga Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti.
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 1. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Smatramo da se člankom 1. Prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, s konačnim prijedlogom Zakona krše Direktive EU navedene u članku 2. stavku 1. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti („Narodne novine“, br. 141/13, 39/15 i 130/17). DZRNS i dalje mora zadržati svoju neoviosnost sukladno propisima EU iz članka 2. stavka 1. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti („Narodne novine“, br. 141/13, 39/15 i 130/17). Vlada Republike Hrvatske je 9. 11. 2018. usvojila Nacionalni program provedbe Strategije zbrinjavanja RAO, II i ING. koji između ostalog, u poglavlju 5, navodi sljedeće: DZRNS regulira sve djelatnosti zbrinjavanja RAO-a, II-ja i ING-a, provodi inspekcijski nadzor nad svim objektima i djelatnostima zbrinjavanja RAO-a, II-ja i ING-a, te sudjeluje u upravnim postupcima za dobivanje dozvola i odobrenja za objekte zbrinjavanja. Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti nije u skladu s navedenim Nacionalnim programom koji je usvojen nedavno. Prema Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave NN93/2016 djelokrug Ministarstva unutarnjih poslova ne obuhvaća i potpuno se razlikuje od djelokruga Zavoda iz čega je jasno da Ministarstvo nema odgovarajuće znanje i ljudske resurse za obavljanje regulatornih zadaća koje su mu propisane ovim izmjenama Zakona. Nadalje Ministarstvo ne može obavljati regulatornu funkciju nepristrano i bez neprimjerenog utjecaja pri regulatornom odlučivanju kad i samo posjeduje izvore ionizirajućeg zračenja Primljeno na znanje Izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti neće se dovesti u pitanje provedba Nacionalnog programa provedbe Strategije zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iskorištenih izvora i istrošenog nuklearnog goriva jer će se i dalje svi poslovi koje je obavljao Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost obavljati u okviru odgovarajuće (nadležne) unutarnje ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova. Što se tiče primjedbe vezane uz djelokrug rada Ministarstva unutarnjih poslova, napominjemo da je temeljem zaključka Vlade Republike Hrvatske od 2. kolovoza 2018. godine, KLASA: 022-03/18-07/355; URBROJ: 50301-25/06-18-2, kojim je prihvaćen Prijedlog smanjenja broja agencija, zavoda, fondova, instituta, zaklada, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima, u tijeku izrada Prijdloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (NN 93/16, 104/16). Stručni nositelj toga Zakona je Ministarstvo uprave.
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 2. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Nije moguće samo zamijeniti riječi “Zavod” s riječju “Ministarstvo”, bez izmjena drugih riječi kako bi se postiglo slaganje u rodu i padežu. Prihvaćen Predmetno će se rješavati lektoriranjem Zakona prije usvajanja.
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 3. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Nesukladnost sa Strategijom radiološke i nuklearne sigurnosti za razdoblje 2017-2025 (NN 65/2017). Strategija definira DZRNS kao neovisno i samostalno regulatorno tijelo u području radiološke i nuklearne sigurnosti. Primljeno na znanje Sukladno Zakonu o sustavu državne uprave (NN 150/11, 12/13, 93/16, 104/16) Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost je državna upravna organizacija odnosno središnje tijelo državne uprave. Definicija Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost iz spomenute Strategije kao „neovisnog i samostalnog regulatornog tijela“ u području radiološke i nuklearne sigurnosti ne može promijeniti zakonsko određenje toga tijela kao središnjeg tijela državne uprave.
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 4. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Ministarstvo ne može samo sebi odobriti obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja, to je sukob interesa i u sukobu je sa zahtjevima Direktiva Europske unije i Međunarodnih sporazuma i ugovora kojih je Republika Hrvatska potpisnica, a koji zahtijevaju osiguranje nezavisnosti regulatornog tijela. Odbijen Navedena tvrdnja nije točna. Ponavljamo da osnivački ugovori EU kao ni sekundarno zakonodavstvo EU (uredbe, direktive, odluke) ne propisuju ustrojstvo državne uprave u pojedinim državama članicama.
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 5. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Smatramo da se člankom 5. Prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, s konačnim prijedlogom Zakona krše Direktive EU navedene u članku 2. stavku 1. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti („Narodne novine“, br. 141/13, 39/15 i 130/17). DZRNS i dalje mora zadržati svoju neovisnost sukladno propisima EU iz članka 2. stavka 1. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti („Narodne novine“, br. 141/13, 39/15 i 130/17). Primljeno na znanje Predloženim predmetnim izmjenama ne izlazi se iz okvira općih načela koji proizlaze iz strateških dokumenata EU, a „operativna neovisnost“ koja se sugerira citiranim direktivama ostvarit će se na način da će se poslovi iz područja radiološke i nuklearne sigurnosti obavljati u okviru samostalne unutarnje ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova, čime će se zahtjev „operativna neovisnost“ u potpunosti ispuniti.
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 7. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Ovdje bi došlo do sukoba interesa, jer inspektori za radiološku i nuklearnu sigurnost bi nadzirali i uređaje s izvorima ionizirajućeg zračenja koji su u vlasništvu Ministarstva unutarnjih poslova, a za koje bi isto Ministarstvo izdalo odobrenja. Primljeno na znanje Inspekcijski poslovi, poslovi izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja te korištenje izvora ionizirajućeg zračenja (rendgenski uređaji za pregled paketa i pošiljki) obavljat će se u različitim ustrojstvenim jedinicama Ministarstva unutarnjih poslova od kojih će svaka obavljati svoje poslove neovisno od poslova drugih ustrojstvenih jedinica. (Napomena: Pojam „sukoba interesa“ nije zakonom definiran niti u primjedbama preciziran).
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 8. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Izmjena u 1. stavku članka 9. nalaže da Ministarstvo samo sebi izdaje odobrenje za djelatnost s izvorima ionizirajućeg zračenja, što je sukob interesa. Primljeno na znanje Inspekcijski poslovi, poslovi izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja te korištenje izvora ionizirajućeg zračenja (rendgenski uređaji za pregled paketa i pošiljki) obavljat će se u različitim ustrojstvenim jedinicama Ministarstva unutarnjih poslova od kojih će svaka obavljati svoje poslove neovisno od poslova drugih ustrojstvenih jedinica. (Napomena: Pojam „sukoba interesa“ nije zakonom definiran niti u primjedbama preciziran).
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 8. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Ovdje bi došlo do sukoba interesa, jer inspektori za radiološku i nuklearnu sigurnost bi nadzirali i uređaje s izvorima ionizirajućeg zračenja koji su u vlasništvu Ministarstva unutarnjih poslova, a za koje bi isto Ministarstvo izdalo odobrenja. Primljeno na znanje Inspekcijski poslovi, poslovi izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja te korištenje izvora ionizirajućeg zračenja (rendgenski uređaji za pregled paketa i pošiljki) obavljat će se u različitim ustrojstvenim jedinicama Ministarstva unutarnjih poslova od kojih će svaka obavljati svoje poslove neovisno od poslova drugih ustrojstvenih jedinica. (Napomena: Pojam „sukoba interesa“ nije zakonom definiran niti u primjedbama preciziran).
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 9. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Izmjena omogućuje Ministru da propiše pravilnikom uvjete za izuzimanje od obveze dostavljanja obavijesti o namjeri obavljanja radnih aktivnosti i ishođenja rješenja o registraciji ili odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja za sve aktivnosti Ministarstva s izvorima ionizirajućeg zračenja. Navedeno je kršenje Direktiva EU iz članka 2. stavka 1. i Međunarodnih sporazuma i ugovora kojih je Republika Hrvatska potpisnica. Odbijen Navedena tvrdnja nije točna. Ponavljamo da osnivački ugovori EU kao ni sekundarno zakonodavstvo EU (uredbe, direktive, odluke) ne propisuju ustrojstvo državne uprave u pojedinim državama članicama.
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 16. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Na koji način će se osigurati stvarna neovisnost Ministarstva kao regulatornog tijela od neprimjerenog utjecaja pri regulatornom odlučivanju. U ovom slučaju pri izdavanju suglasnosti za uporabnu dozvolu nuklearnog postrojenja. Neovisnost regulatornog tijela je zahtijevana Direktivama EU i nizom Međunarodnih sporazuma i ugovora kojih je Republika Hrvatska potpisnica. Primljeno na znanje Neovisnost od neprimjerenog utjecaja pri odlučivanju u obavljanju poslova iz područja radiološke i nuklearne sigurnosti će se osigurati razdvajanjem specifičnih funkcija unutarnjih ustrojstvenih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, a što će se riješiti Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova. Osnivački ugovori EU kao ni sekundarno zakonodavstvo EU (uredbe, direktive, odluke) ne propisuju ustrojstvo državne uprave u pojedinim državama članicama. Predloženim predmetima izmjenama ne izlazi se iz okvira općih pozitivnih načela koji proizlaze iz strateških dokumenata EU, a „operativna neovisnost“ koja se sugerira citiranim direktivama ostvarit će se obavljanjem poslova iz područja radiološke i nuklearne sigurnosti u okviru samostalne unutarnje ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova, čime će se zahtjev „operativna neovisnost“ u potpunosti ispuniti.
Ilijana Iveković RADIOLOŠKOJ I NUKLEARNOJ SIGURNOSTI, Članak 67. Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Ovdje bi došlo do sukoba interesa, jer inspektori za radiološku i nuklearnu sigurnost bi nadzirali i uređaje s izvorima ionizirajućeg zračenja koji su u vlasništvu Ministarstva unutarnjih poslova, a za koje bi isto Ministarstvo izdalo odobrenja. Primljeno na znanje Inspekcijski poslovi, poslovi izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja te korištenje izvora ionizirajućeg zračenja (rendgenski uređaji za pregled paketa i pošiljki) obavljat će se u različitim ustrojstvenim jedinicama Ministarstva unutarnjih poslova od kojih će svaka obavljati svoje poslove neovisno od poslova drugih ustrojstvenih jedinica. (Napomena: Pojam „sukoba interesa“ nije zakonom definiran niti u primjedbama preciziran).
Ilijana Iveković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O , OBRAZLOŽENJE Komentar se daje u ime Hrvatskog Nuklearnog Društva. Ovim Prijedlogom Zakona o izmjenama Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, s konačnim prijedlogom Zakona nisu učinjene samo tehničke odnosno funkcionalne izmjene jer ovakvim predloženim izmjenama krše se propisi EU iz članka 2., a posebno: – Direktiva Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2. 7. 2009.) – Direktiva Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno gospodarenje istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom (SL L 199, 2. 8. 2011.) – Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17. 1. 2014.) – Direktiva Vijeća 2014/87/Euratom od 8. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2009/71/Euratom o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 219, 25. 7. 2014.). Primljeno na znanje Ponavljamo, osnivački ugovori EU (primarno zakonodavstvo) kao ni sekundarno zakonodavstvo EU (uredbe, direktive, odluke) ne propisuju niti sugeriraju ustrojstvo državne uprave u pojedinim državama članicama. Predloženim predmetnim izmjenama ne izlazi se iz okvira općih načela koji proizlaze iz strateških dokumenata EU, a „operativna neovisnost“ koja se sugerira citiranim direktivama ostvarit će se na način da će se poslovi iz područja radiološke i nuklearne sigurnosti obavljati u okviru samostalne unutarnje ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova, čime će se zahtjev „operativna neovisnost“ u potpunosti ispuniti.