Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnosti o nacrtu Odluke o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Anita Vodopivec ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Ovim kurikulumom je napravljen veliki pomak u načinu poučavanja nastavnog predmeta Povijest. Velik pomak bazira se na stavljanju naglaska na koncepte i ovakvim pristupom olakšava se učenje i poučavanje. Nastava će ovakvim pristupom biti više istraživačka, a time motivacija i aktivnost učenika veća. Bit će manje 'pretrčavanja' gradiva, što nam se svima, vjerujem, do sada događalo sa prenatrpanim programom, a više prostora za aktivno učenje te će učitelji imati priliku izraziti kreativnost u višoj mjeri. Znam da nas svih čeka dobro zasukati rukave, ali veselim se tomu jer imamo priliku ući dublje u teme i više ih povezati s nacionalnim (i lokalnim) primjerima. Ne sumnjam da ćemo od autora koji su zaista uložili ogroman trud u izradu Kurikuluma dobiti kvalitetne materijale, podršku i pomoć u svakom pogledu kad god nam bude trebala. S poštovanjem, Anita Vodopivec, prof. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
2 Helena Miljević Pavić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Kao učiteljica povijesti i sindikalni povjerenik u osnovnoj školi željela bih istaknuti svoje negodovanje što se kurikularni dokument odnosi samo na gimnazije i što je predmet ukinut za određena zanimanja u strukovnim školama. Naime, ako želimo obrazovati odgovorne građane Republike Hrvatske, imamo obavezu svima pružiti jednake mogućnosti stjecanja znanja i vještina neophodnih za život u kompleksnom suvremenom svijetu, što bez poznavanja povijesti definitivno nije moguće. Ovakvim bi selektivnim pristupom čak 120.000 učenika zakinuli za nastavu povijesti, a istovremeno bi 300 kolega ostalo bez posla, što je neprihvatljivo s obzirom da bi „Škola za život“ trebala biti dostupna svima! mr.sc. Helena Miljević Pavić Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
3 Ana Nikolić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani, nastavnica sam povijesti 13 godina u Prirodoslovnoj tehničkoj školi u Splitu i predajem učenicima u 4 različita programa: prirodoslovna gimnazija te kemijski, ekološki i prehrambeni tehničar, dakle, učenicima gimnazijskog i strukovnog usmjerenja. Također, voditeljica sam Županijskog aktiva nastavnika povijesti u srednjim školama Splitsko-dalmatinske županije te pokušavam osluškivati komentare, kritike i pohvale kolega vezane uz kurikulum Povijesti. U prvom dijelu svog komentara navela bih neke probleme s kojima se susrećem i koji iz godine u godinu predstavljaju sve veći izazov za nastavu Povijesti. 1. Učenici, iako su svo gradivo koje obrađujemo već obradili u osnovnoj školi, gotovo da nemaju nikakve spoznaje niti o jednoj temi (gotovo jedino čega se sjećaju je Bostonska čajanka i Napoleonov poraz u Rusiji). 2. Učenici kada dođu u srednju školu mahom Povijest ne vole, smatraju je predmetom u kojem su morali naučiti mnoštvo godina i događaja, predmetom kojeg se treba naučiti napamet, nisu razvili vještine kritičkog razmišljanja, uočavanje uzročno-posljedičnih veza predstavlja im problem, ne razumiju da se Povijest sastoji od znanstvenih činjenica, ali i od različitih perspektiva, ne razumiju da prostor i vrijeme oblikuju događaje, politička zbivanja i sl. 3. Jako je teško promijeniti uvriježeni način učenja i percepcije povijesti u srednjoj školi ukoliko nam kurikulum nudi isti pristup predmetu kao onaj u osnovnoj školi, te mnogi učenici, pogotovo u prirodoslovnim, matematičkim i stukovnim usmjerenjima, nastavljaju stjecati tek činjeničnu razinu znanja. 4. Kronološki pristup u nastavi povijesti često dovodi do toga da učenici nisu u stanju (zaboravili su) već naučene obrasce, načela, uzročno-posljedične veze povezati sa sličnim temama u višim razredima obrazovanja (pr. demokracija u Staroj Grčkoj, prosvjetiteljstvo, Francuska revolucija i sl.) 5. Učenje prvo svjetske povijesti, a onda obrađivanje istog razdoblja i događaja u hrvatskoj povijesti dovodi često do nedovoljnog angažmana učenika jer se susreću s nizom ponavljanja i ne udubljuju se dovoljno u temu. Ovim razvijaju svoju memoriju, ali ne promišljaju procese, uzroke i posljedice događanja na našim prostorima. 6. Kronološki pristup nastavi koji pretpostavlja podučavanje tema vezanih uz Domovinski rat na samom kraju srednjoškolskog obrazovanja, u vrijeme priprema za državnu maturu, onemogućava me da postignem željenu dubinu obrade, a učenici najčešće u taj dio gradiva ulože minimalan trud. 7. Količina gradiva koje se obrađuje, ponavljanje istog kroz nacionalnu i svjetsku povijest (umjesto prožimanja istih), ostavlja jako malo vremena za česte i konstantne provjere znanja, individualizirani pristup, praćenje napretka učenika i sl. Sada bih se posvetila komentarima vezanim za novi kurikulum Povijesti koji je ove školske godine ušao u Škole za život. 1. Smatram kako je kombinacija kronološkog pristupa pri odabiru tema za Povijest u osnovnim školama i onog tematskog pristupa u gimnazijama korisna na više razina. Prvo, time će se izbjeći puko ponavljanje gradiva u srednjoj školi bez stavljanja naglaska na pojedine teme. Drugo, kroz obaveznu osnovnu školu svi bi učenici trebali steći temeljno poznavanje opće i nacionalne povijesti, a zatim, u srednjim školama, nastavnik će imati mogućnost prilagoditi teme usmjerenju u kojem predaje (pripodoslovna gimnazija, klasična gimnazija, strukovne škole....) i, što je još važnije, produbiti teme za koje smatra da su osobito važne za cjelokupan razvoj mladog čovjeka, svjesnog posebnosti kulture i povijesti svog naroda, ali s kozmopolitskim pogledom na svijet čiji je Hrvatska dio. 2. Smatram kako su teme pomno promišljene kako bi nastavnik imao mogućnost kroz 4 razreda dotaknuti se gotovo svih tema koje se i sad obrađuju u nastavi, samo koristeći drugi pristup koji zahtjeva veći angažman učenika te produbljujući određene teme kako bi ostvario ishode učenja. Stoga je izrazito važno da se kurikulum uvede u nastavu na jesen 2019. u ovakvom integralnom obliku. Osmišljavanje i ubacivanje novih tema nauštrb postojećih, pogotovo u ovako kratkom zadanom roku, narušilo bi cjelinu ostvarenu odabranim temama. 3. Ponuđene teme omogućavaju nastavniku da veliku količinu gradiva obradi na primjerima iz nacionalne povijesti. Iako se izrijekom ne navodi 50% tema koje u nazivu nose pridjev hrvatski, cijeli niz ishoda za većinu tema može biti ostvaren upravo na primjerima iz nacionalne povijesti. Time učenici razvijaju svijest o svojoj domovini, Republici Hrvatskoj, kao o državi koja je od svojih najranijih dana bila dijelom europskog kulturnog i političkog kruga. 4. Obrada svake teme zahtijeva stavljenje naglaska na jedan ili više povijesnih koncepata čime se omogućava balansirano stvaranje i usvajanje veza i obrazaca koji učenicima pomažu da stečena znanja i vještine primjene na bilo koju povijesnu temu ili sadržaj, ali isto tako i na razvoj kritičkog stava koji će im pomoći da iste primjene u svom životu, na što i sama kurikularna reforma stavlja naglasak. 5. Teme iz hrvatske povijesti ovakvim pristupom moći će se postepeno obrađivati tijekom cijelog gimnazijskog obrazovanja, samostalno i u korelaciji s drugim temama, gradeći postepeno temelj za razumijevanje tema iz novije hrvatske povijesti, poput Domovinskog rata. 6. Nastavnik će imati slobodu da tijekom obrade pojedine teme uvrsti, ukoliko smatra potrebnim, različite specifičnosti koje sa sobom nosi prošlost kraja iz kojeg dolaze učenici. Tako će u nastavu, ukoliko je to moguće da bi se ostvario ishod, biti uvršteni izvori iz kraja gdje se podučava, biti će moguće podučavati prošlost manjima čije su kultura i prošlost utkane u hrvatsku kulturu i prošlost tog kraja, lokalna povijest više neće morati biti zapostavljena u korist opće ili nacionalne 7.Širok spektar metoda rada i nastavnih sredstava daje nastavniku veliku autonomiju u radu, ali i učeniku mogućnost da osvijesti svoje sposobnosti i potencijale te razvije vještine koje će moći primijeniti u budućem poslovnom životu. 8. Ovakav kurikulum predviđa promjene u načinu vrednovanja ishoda učenja uvodeći 3 različita tipa vrednovanja. Ovo će pomoći nastavniku da detaljnije prati kontinuirani rad i napredak učenika, ali će i učeniku pomoći osvijestiti kako vršiti samoprocjenu i samovrednovanje, kako uočiti svoje slabe i jake strane te jedne ispraviti, a druge ojačati. Također, stalno samovrednovanje i dobivanje povratne informacije od strane nastavnika, učenika će potaknuti na redovit rad. Zaključak: Ovako osmišljen kurikulum Povijesti kod učenika razvija cijeli niz znanja i vještina koje će učenicima trebati u privatnom i profesionalnom životu. On potiče kritičko razmišljanje i preispitivanje vlastitih pretpostavki, pomaže izgraditi samosvjesne, odgovorne i autonomne ljude, omogućuje učenicima razumijevanje svijeta u kojem žive, potiče ih na suradnju i na kreativno rješavanje problema. Isto tako razvija kod učenika svijest o pripadnosti našem narodu, ljubav i ponos, ali i svijest o razlikama među ljudima i kulturama, poštovanje i prihvaćanje tih različitosti, uz razumijevanje da samo uz međusobno uvažavanje, poštovanje i suradnju možemo graditi društvo temenjeno na demokraciji, ljudskim i građanskim pravima, u kojima svaka različitost obogaćuje i stvara kreativnu okolinu za razvoj znanosti i kulture. Upravo ovo Nacionalni kurikulum za gimnazijsko obrazovanje navodi kao svrhu gimnazijskog obrazovanja. Osim navedenog, svakom od nas koji svakodnevno ulazimo u razrede, odabirući slijediti svoj poziv da odgajamo mlade ljude i usmjeravamo ih kako bi razvili svoje potencijale, gradili uspješno svoj život, ali i društvo koje će se temeljiti na poštenju, uvažavanju i razumijevanju, ovakav kurikulum pomaže zaštititi naš profesionalni integritet, dajući nam slobodu da damo najbolje od sebe. Naravno, netko će s malicijom reći da nam ne treba dati slobodu jer dio nas neće uspjeti odgovoriti na izazove koji će ovakav kurikulum staviti pred nas. Ali, to nije problem kurikuluma, te probleme treba riješiti na drugi način, raditi selekciju na fakultetima, dati nam podršku da se obrazujemo kroz cijeli profesionalni vijek, stavljati pred nas izazove. I ono najvažnije, potrebno nam je vratiti profesionalno dostojanstvo i ponos dajući nam slobodu i odgovornost u poslu za koji smo se školovali. Ovaj kurikulum rađen je za društvo koje obrazuje one najbolje u njemu da bi oni dalje podučavali mlade. Srdačan pozdrav! Ana Nikolić Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
4 Snjezana Koren ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovano Ministarstvo znanosti i obrazovanja, poštovani sudionici rasprave! Ovaj četverodijelni komentar na javnom savjetovanju prilažem ne samo kao članica skupine koja je radila na izradi prijedloga kurikuluma povijesti, već i kao povjesničarka te sveučilišna nastavnica didaktike povijesti. Osvrt ima četiri dijela i odnosi se kako na Odluku o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Povijest za osnovne i gimnazije u Republici Hrvatskoj tako i na sadržaj samog javnog savjetovanja. I. Nakon stručne rasprave u proljeće 2016., javnog savjetovanja u rano ljeto 2016. te recenzija Bavarskog ministarstva obrazovanja u siječnju 2018. i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ožujku 2018. godine, ovo je novo javno savjetovanje o kurikulumu povijesti i ostalim kurikularnim dokumentima. Iako se profesionalno bavim proučavanjem problematike nastave povijesti, ni na temelju vlastitog iskustva ni proučavanja literature ne mogu potvrditi da je ikad neki kurikularni dokument prošao ovakvu proceduru. S jedne strane, to čini cijeli postupak otvorenim i demokratičnim. S druge strane, ukazuje na prepreke koje su se u protekle tri godine stavljale pred reformu. Za usporedbu, strukovni kurikulumi za 19 zanimanja koji su usvojeni u ljeto 2017. nisu bili na javnoj raspravi, kao ni odluke o njihovu donošenju. Čitajući komentare pristigle do ovog trenutka, nisam mogla izbjeći usporedbu s komentarima iz 2016. godine. Stručna rasprava u proljeće 2016. privukla je veliku pažnju stručnjaka i potaknula je živahnu razmjenu mišljenja i gledišta. No kada je političkom intervencijom rad na reformi zaustavljen, uslijedili su javni napadi u kojima je sve bilo dozvoljeno –baratanje netočnim podacima, komentari bez ikakvog znanja i uvida u dokument, etički iznimno dvojbeni postupci te nastojanja da se difamiraju članovi i članice stručne radne skupine na osobnoj razini. Kao rezultat, na javnu raspravu koja je uslijedila u ljeto 2016. dostavljen je minimalan broj komentara (12) od kojih je većinu stavila jedna jedina osoba. Zato mi je iznimno drago da se sada na javno savjetovanje odazvao velik broj stručnjaka i drugih zainteresiranih osoba. Zadovoljstvo je vidjeti velik broj nastavnika koji su se uključili u raspravu, među njima i onih koji imaju neposredno iskustvo rada s novim kurikulumom, pokojeg studenta, kao i uključivanje Srpskog narodnog vijeća u raspravu. Također je zadovoljstvo vidjeti da je većina komentara usmjerena na struku i da se tek rijetki bave istragom „svjetonazorskih uvjerenja“ autora kurikuluma umjesto samim dokumentom. Ta razlika pokazuje da se ova rasprava provodi u ipak nešto tolerantnijem ozračju nego ona iz 2016. godine. Mnogo je toga ipak ostalo – isti dionici pišu slične (u nekim slučajevima identične) komentare na koje je već odgovoreno i vodi se rasprava u kojoj se uglavnom zna tko će što reći. Poučno je stoga usporediti komentare s prve stručne i javne rasprave, kao i odgovore stručne radne skupine na njih jer dobro ukazuju na kontinuitete i promjene. Sve je dokumentirano i dalje dostupno na poveznici http://www.kurikulum.hr/strucna-rasprava-povijest/ i http://www.kurikulum.hr/page/3/?s=odgovor+stru%C4%8Dne+radne+skupine Preporučam radnoj skupini koja je formirana sa zadatkom da analizira komentara s javnog savjetovanja i donese preporuke da također prouči te dokumente. Na radnoj skupini je odgovornost da pruži svoj doprinos nastojanjima da se o struci raspravlja na stručan način. Sigurna sam da će stručna i šira javnost pomno pratiti njezin rad i njezine konačne preporuke. U komentarima, osvrtima i očitovanjima, nekoliko se zaključaka o tome treba li podržati ili odgoditi odluku o uvođenju kurikuluma povijesti od šk. god. 2019./20. temelji na stavu o svrsi i ciljevima nastave povijesti. U nekim očitovanjima koja se zalažu za odgodu primjene odluke o donošenju kurikuluma nastavnog predmeta povijesti svrha nastave povijesti se primarno vidi u formiranju učeničkog nacionalnog identiteta te se tvrdi da tu svrhu prijedlog kurikuluma povijesti nije ispunio. Takve su pozicije legitimne, no istovremeno treba biti jasno da one stavljaju učenje i poučavanje povijesti u određen politički i ideološki kontekst. U današnjoj demokratskoj Hrvatskoj podjednako trebaju i moraju biti dozvoljene i druge pozicije, one koje smatraju da obrazovanje treba voditi računa o različitim sastavnicama identiteta (što uključuje i etničku i nacionalnu sastavnicu) te koje se zalažu da nastava povijesti pruži učeniku neophodna znanja i vještine pomoću kojih će samostalno razvijati svoju osobnost i oblikovati vlastiti vrijednosni sustav. Školovanje nije samo proces socijalizacije, već i osobne emancipacije pojedinca, a zadiranje u pitanja nečijeg identiteta ne treba biti posao države – to smo, nadam se, naučili iz prošlosti. Stoga preporučam radnoj skupini koja će analizirati komentare pristigle na javno savjetovanje da o prijedlozima o odgojnim ciljevima nastave povijesti raspravlja pažljivo i s puno osjetljivosti za ta delikatna pitanja. U pojedinim komentarima me začudio – danas, na samom kraju 2018. godine – strah od nastavničke autonomije te zahtjevi da se strogo i detaljno propišu sadržaji i razrade tema, osobito onih iz suvremene hrvatske povijesti. Takvi se zahtjevi argumentiraju tvrdnjama da nastavnicima ne treba prepustiti da sami odlučiti o tome što su ključni događaji i procesi te koju terminologiju koristiti. Prvo, takvo detaljno propisivanje sadržaja nije primjereno suvremenim kurikulumima: istraživanja koja se provode u proteklih desetak godina pokazala su da su hrvatski nastavni planovi i programi konstantno među najpreskriptivnijima u Europi (Koren, Najbar-Agičić). Drugo, u nastavi povijesti takvim detaljnim propisivanjem uvijek jača opasnost od propisivanja ne samo sadržaja, već i obvezujućih tumačenja i službenih verzija povijesti. Treće, tako se iskazuje nepovjerenje u nastavnike i njihove sposobnosti da kao školovani profesionalci obavljaju svoj posao. Kao i povjesničari u institutima i na sveučilištima, i nastavnici u osnovnim i srednjim školama pripadnici su profesionalne zajednice povjesničara. Završili su studij povijesti, a jedan od njihovih zadataka jest i neprestani rad na vlastitom profesionalnom razvoju, što uključuje i praćenje stručne literature, prisustvovanje predavanjima itd. No, možda takvo nepovjerenje u njihova povjesničarska znanja i vještine proizlazi iz nepovjerenja u obrazovanje koje su dobili tijekom studija? Doista, u pojedinim komentarima mogu se čitati tvrdnje da ne postoji dobro obrazovanje nastavnika koje može osigurati provođenje reforme, no ipak čudi da takve tvrdnje iznose upravo one visokoškolske ustanove koje su zadužene za njihovu izobrazbu. Zaključno, smatram da su u prijedlogu kurikuluma teme dovoljno detaljno razrađene i stoga preporučam da se zahtjevi za dodatnim detaljiziranjem sadržaja odbace. Nekoliko komentara razmatra jesu li u doradama prijedlogu kurikuluma nastavnog predmeta Povijesti od prve inačice u veljači 2016. do one koja je stavljena na javno savjetovanje u studenom 2018. uvažene kritike i komentari iz stručne i javne rasprave te iz pristiglih recenzija. U tim osvrtima, očitovanjima i komentarima sugerira se da nisu. Treba odmah reći da je na javnu raspravu u studenom 2018. godine stavljena osma inačica prijedloga kurikuluma povijesti. Dokument je dorađivan nakon svake javne i stručne rasprave i nakon svake recenzije. Svaka inačica javno je objavljena te se nadam da su autori tih komentara proučili i usporedili svih osam inačica. Isto preporučam i radnoj skupini, kako bi mogla meritorno prosuditi o tim komentarima. Zadnje dorade dokumenta izvršene su nakon recenzije Bavarskog državnog ministarstva obrazovanja i kulture, znanosti i umjetnosti i potom nakon recenzije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Štoviše, Stručna radna skupina za povijest odgovorila je na recenziju HAZU te u svojem odgovoru objasnila što je prihvatila, što nije i argumentirala zašto nije. Odgovor je objavljen na web stranici Ministarstva znanosti i obrazovanja. Obje recenzije, obje dorađene verzije dokumenta i odgovor Stručne radne skupine na recenziju HAZU mogu se naći na poveznici https://mzo.hr/hr/rubrike/predmetni-kurikulumi . No, ono što začuđuje i žalosti u komentarima koji dolaze iz akademske zajednice jest činjenica da se u njima – selektivno, jednostrano i pristrano – poziva samo na recenziju HAZU i na negativne komentare. Ni u jednom od tih komentara nisu uzeti u razmatranje ni recenzija Bavarskog ministarstva obrazovanja, ni argumenti u odgovoru Stručne radne skupine na recenziju HAZU, ni argumentacija u brojnim pozitivnim komentarima. Time su u zanatskom smislu počinili su jednu od najvećih pogrešaka jer je profesionalna dužnost i obveza povjesničara da prosuđuju na temelju svih dostupnih informacija. Zato pozivam radnu skupinu koja će analizirati komentare i podnijeti izvještaj da prouči sve navedene dokumente, sagleda problem iz različitih perspektiva i tek nakon toga donese prosudbu o kvaliteti navedenih komentara. II. U drugom dijelu ovog priloga javnom savjetovanju osvrnut ću se na komentare o polazištima i uporištima u izradi prijedloga kurikuluma povijesti, budući da ima dosta nerazumijevanja temeljnih polazišta kurikuluma povijesti. Prvo i ključno polazište jest ideja o učenju kao aktivnoj konstrukciji znanja koje svoje ishodište ima u kognitivističkim pristupima koji su dominantni u objašnjavanju učenja sredine prošlog stoljeća. Znanje se stvara kao rezultat aktivnosti onoga koji uči – učenika, pa zato nastavu treba organizirati tako da u središtu procesa učenja bude učenik i njegova aktivnost. Aktivno učenje, s druge strane, pretpostavlja angažiranog i kreativnog učitelja koji ponajprije kreira situacije u kojima se odvija učenje, osmišljava učenički rad, pomaže učenicima da se aktivnije uključe u svoje učenje, vodi ih i usmjerava u njihovu radu , a ponekad – kada je to neophodno – i izravno poučava. Da bi se osiguralo takvo učenje, potrebno je osigurati dovoljno vremena kako bi učenici mogli učiti vlastitom aktivnošću. Jednostavno rečeno, to podrazumijeva manji broj tema u nastavi. U hrvatskom kontekstu, jedan od izazova s kojim su se suočavali svi tvorci nastavnih programa i kurikuluma u posljednjih četvrt stoljeća bilo je rasterećenje nastave od enciklopedijskih podataka. Na to ukazuju i istraživanja koja su pokazala da hrvatski osnovnoškolci uče povijest više od svih drugih predmeta, da vrlo nisko procjenjuju njezinu korisnost za sadašnji i budući život (o čemu bi naročito trebali promisliti oni koji zagovaraju formiranje učeničkog identiteta kroz poučavanje povijesti), da su pitanja i zadaci u udžbenicima i na državnoj maturi velikom većinom usmjereni na memoriranje podataka i ne potiču učenike na mišljenje i zaključivanje, da su hrvatski nastavnici manje skloni od prosjeka na grupni rad i ostale oblike prepuštanja učenicima kontrole nad vlastitim učenjem (Jokić, TALIS, NCVVO, Mlakar, Frančina). U prijedlogu kurikuluma taj je pokušaj rasterećenja načinjen reduciranjem broja tema. Drago mi je što se u komentarima na javnom savjetovanju onih kolegica i kolega koji su uključeni u eksperimentalnu provedbu vidi da su uočili pozitivne učinke primjene novog kurikuluma povijesti na nastavu. Zato smatram neprihvatljivima i neopravdanim one prijedloge u kojima se traži da se kurikulumu dodaju brojne nove teme i nastavne jedinice s iznimno malom satnicom. To je na tragu dosadašnjih programa i načina poučavanja u kojima prevelika količina gradiva usmjerava učitelje na predavanje, onemogućava učeničke aktivnosti, a učenike potiče na površno memoriranje velikog broja podataka koji se brzo zaboravljaju i na koncu nemaju nikakvog ili veoma slabog efekta na učenje povijesti. Drugo uporište prijedloga kurikuluma povijesti jest razvoj konceptualnog razumijevanja. Neću se osvrtati na one komentare koji se bave time kako ćemo zvati određene vrste koncepata, već na bit problematike. Koncepti su ključne ideje kojima se koristimo za uopćavanje informacija te stvaranje veza i obrazaca. Pet koncepata u prijedlogu kurikuluma povijesti odabrano je nakon proučavanja i konzultiranja velikog broja inozemnih kurikulumskih dokumenata i stručne literature, te imajući na umu postojeće hrvatske tradicije poučavanja povijesti. Treba naglasiti da u svijetu ne postoji jedan jedini model ili obrazac za koncepte te se u kurikularnim dokumentima koriste različite kombinacije koncepata (za primjere, upućujem na odgovor Stručne radne skupine HAZU, str. 4, bilješka 2, https://mzo.hr/hr/rubrike/predmetni-kurikulumi). Komentare o tome da odabir koncepta nije utemeljen na metodičkoj literaturi stoga odbacujem i upućujem na popis literature i kurikularnih dokumenata koji se nalazi na kraju inačice dokumenta objavljene u travnju 2018. (https://mzo.hr/hr/rubrike/predmetni-kurikulumi). U komentarima se, nadalje, spominje nekoliko pogrešnih – i međusobno suprotstavljenih – tvrdnji o konceptima: u nekima se koncepti poistovjećuju s vještinama, u drugima se tvrdi da se naglaskom na koncepte potiskuju i zanemaruju vještine, u trećima da se tako zanemaruju činjenična znanja. Konceptualno znanje, primjerice, podrazumijeva pitanje „Što uzrok čini uzrokom?“, dok pitanje „Koji su uzroci Francuske revolucije?“ u većoj mjeri podrazumijeva činjenično znanje o Francuskoj revoluciji, no da bi se na njega odgovorilo s razumijevanjem potrebno je razumijevanje koncepta uzroka. Tvrdnje u pojedinim komentarima da fokus na koncepte potiskuje i zanemaruje vještine podjednako su netočne. Koncepti su apstrakcije ili generalizacije koje služe mentalnom grupiranju sličnih podataka, dok su vještine usmjerene na praktičnu stranu rješavanja problema, odnosno one su u ovom slučaju sredstvo za prenošenje konceptualnog razumijevanja. Svaki koncept svladava se kombinacijom znanja i različitih sposobnosti i vještina, no sam po sebi nije vještina. Dakle, koncepti ne zasjenjuju vještine, već ih podrazumijevaju. Treće uporište kurikuluma povijesti polazi od toga da neki tipovi učenja zahtijevaju dublju obradu informacija i promišljanje o sadržaju učenja na kompleksan način. U takvom učenju, učenici koriste više kognitivne procese. Ono se odvija u situacijama u kojima učenici vrše raščlambu informacija, materijala i koncepata, kritički preispituju informacije i materijale te stvaraju argumentirane prosudbe ili koriste informacije da bi oblikovali nešto novo. Upravo su ovi kognitivni procesi u srži kritičkog mišljenja, dok činjenično znanje stvara nužne preduvjete za takvo učenje. Stoga su tvrdnje u pojedinim komentarima da kurikulum povijesti kroz koncepte, te ishode koji su povezani s konceptima, promiče učenje apstraktnih vještina odvojenih od sadržaja netočne i pokazuju nerazumijevanje onoga što podrazumijeva razvoj viših kognitivnih procesa i kritičkog mišljenja. Kritičko mišljenje jest reflektivno i racionalno razmišljanje u kojemu se prosudbe donose na temelju argumenata, dokaza i nadasve znanja. Viši kognitivni procesi povezani s analizom i prosudbom upravo podrazumijevaju temeljito znanje o problematici, često puno dublje nego što se u sadašnjim okolnostima stječe učenjem povijesti. Smisao reduciranja broja tema koje se obrađuju u pojedinim programima i jest u tome da se stvore uvjeti za takvo učenje. U ovom dijelu valja se osvrnuti i na komentare o ishodima u prijedlogu kurikuluma povijesti. U nekoliko komentara i očitovanja postavlja se pitanje prilagođenosti ishoda i koncepata psihofizičkom uzrastu učenika. Tvrdi da su ishodi preopćeniti i teško ostvarivi. U nekoliko komentara to se argumentira sljedećim opisom koji pogrešno naziva ishodom (radi se o razradi ishoda, a ne o ishodu): „Učenik izrađuje koherentan rad u kojem na temelju izvora i literature raspravlja o odabranom pitanju ili problemu, formulira i brani svoje stavove ili manju tezu. Izrađuje tekstove, opise i rasprave u kojima se koristi dokazima iz širokog spektra izvora te rabi stručnu terminologiju. U radove uključuje argumentaciju i interpretaciju.“ Kao što je već rečeno, u citiranom primjeru ne radi o ishodu, nego o razradi ishoda. Konkretan ishod glasi: „Učenik izrađuje radove složene strukture utemeljene na dokazima i složenijim kontekstualnim znanjima te ih prezentira koristeći se različitim tehnikama i načinima.“ Drugo, ishodi u kurikulumu povijesti vezani su uz koncepte i pokazuju kako učenik napreduje u shvaćanju tih koncepata. Zato se u njima ne razrađuju sadržaji, ali se primjenjuju i odnose na sve teme i sadržaje koji se navode u kurikulumu. Treće, u citiranom primjeru radi se o ishodu za završni ciklus gimnazijskog obrazovanja koji obuhvaća treći i četvrti razred. Taj se ishod ne smije i ne može gledati izdvojeno od svih ostalih ishoda u prethodnim ciklusima, od petog razrada nadalje. Temelji za ovakav rad pripremaju se tijekom svih prethodnih godina učenja povijesti i zato je nužno da gimnazijski nastavnici dobro prouče cjelokupni kurikulum povijesti, a ne samo onaj njegov dio koji se odnosi na gimnaziju. Četvrto, u nekim komentarima čak se ide tako daleko da se tvrdi kako će učenici biti primorani koristiti primarne izvore na srednjovjekovnom latinskom ili na veneto-talijanskom jeziku (očitovanje Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru), a nastavnici biti prisiljeni pripremati takve materijale. Kako ocijeniti ovakve komentare, budući da u prvom poglavlju dokumenta (A. Opis nastavnog predmeta) stoji: „Učeničko istraživanje prošlosti u najvećem broju slučajeva podrazumijeva otkrivanje već otkrivenog, a ne izvoran istraživački rad (iako ni on nije isključen, osobito u slučajevima kad učenici istražuju epizode iz lokalne i zavičajne povijesti).“? Ne razumiju li autori ovog komentara problematiku, ne žele ju razumjeti ili namjerno manipuliraju čitateljima? Ni na jednom mjestu se u prijedlogu kurikuluma ne sugerira da bi učenici i nastavnici trebali koristiti izvore na latinskom, grčkom, veneto-talijanskom, arapskom, mađarskom, turskom ili bilo kojem drugom stranom jeziku. Učeničko istraživanje prošlosti odvija se u velikoj većini slučajeva na objavljenim izvorima u udžbenicima, povijesnim čitankama, zbirkama izvora, vizualnim izvorima i sl. Mnoštvo je takvih objavljenih izvora. Pogledajmo samo primjer mogućih objavljenih izvora za temu Atenska demokracija u srednjoj školi: Platon, Država, Državnik, Zakoni, Alkibijad; Aristotel, Politika; Tukidid, Peloponeski rat; Herodot, Historije; Plutarh, Usporedni životopisi; Aristotel, Ustav atenski, Atenska robovlasnička demokracija (zbirka izvora); Aristofan, izabrane komedije. Također, rad na izvorima u Hrvatskoj je već desetljećima sastavni dio učenja i poučavanja povijesti (čemu su, primjerice, služile Srkuljeve zbirke izvora koje su objavljene prije Prvog svjetskog rata ili čitanke koje su sastavni dio tzv. razgranatih udžbenika još od pedesetih godina prošlog stoljeća?). Konačno, rad na izvorima nije sam sebi cilj, već je sredstvo za stjecanje znanja i razvoj vještina, a postupno uvođenje učenika u procedure istraživanja prošlosti pridonosi razvoju njihovih kognitivnih vještina Peto, valja protumačiti značenje nekih pojmova koji se navode u ishodima, a koji su mogli biti ishodište tvrdnji u pojedinim komentarima da je cilj prijedloga kurikuluma formiranje profesionalnih povjesničara. Rad složenije strukture jest, primjerice, prošireni esej u kojemu učenici odgovaraju na problemski postavljeno pitanje i služe se izvorima i ulomcima iz literature koji se nalaze u materijalima iz kojih uče (npr. udžbeniku ili radnim materijalima koje im je pripremio učitelj). Koherentan rad znači da se u takvom učeničkom odgovoru ne nalaze nepovezane rečenice, već prikaz koji na logičan, dosljedan i razumljiv način odgovara na postavljeno pitanje. Korištenje „širokog spektra primarnih i sekundarnih izvora“ podrazumijeva, primjerice, korištenje ulomaka iz pisanih izvora i literature (ulomke historiografskih djela, enciklopedija, popularno-znanstvenih časopisa i sl.), korištenje vizualnih izvora (umjetničkih slika, fotografija, karikatura, zemljovida, političkih plakata, dokumentarnih i igranih filmova), materijalnih izvora (osobito prilikom posjeta muzeju ili nekom lokalitetu), razgovore sa svjedocima određenih događaja iz novije povijesti (npr. Domovinskog rata). Korištenje stručne terminologije podrazumijeva poznavanje povijesnih pojmova i koncepata poput, primjerice, monarhija, republika, demokracija, ustav, uzrok, posljedica, dugoročni i kratkoročni uzroci i slično. Rad utemeljen na dokazima i argumentima znači da je učenik u odgovoru na postavljeno pitanje konzultirao izvore koje ima na raspolaganju i koristio podatke iz njih kao dokaze. Svaki takva učenički rad ujedno predstavlja i interpretaciju. To ne znači da će učenici odlaziti u arhive i tamo raditi na dosad neotkrivenoj građi, ali bi mogli, primjerice, tražiti podatke u školskoj knjižnici, knjigama koje je preporučio nastavnik ili na odgovarajućim stranicama na internetu. Složenije kontekstualno znanje znači da učenici, prilikom izrade takvih radova moraju imati šire i dublje poznavanje teme od onoga što bi se očekivalo u osnovnoj školi. Upravo taj zahtjev jasno povezuje učeničke odgovore s poznavanjem povijesnih događaja, procesa i pojava i jasno pokazuje da nema analize i vrednovanja izvora (razine 4 i 5 revidirane Bloomove taksonomije koje su osnova kritičkog mišljenja, što predstavlja dubinsko učenje kojemu težimo) bez dobrog poznavanja tema koje se uče. Prezentiranje rada različitim tehnikama i načinima znači npr. prezentirati rad pisanim putem, PowerPoint prezentacijom, izlaganjem, razrednom izložbom itd. Sve što je ovdje navedeno i dosad je postojalo u kvalitetnoj nastavi povijesti, jedino što sad prijedlog kurikuluma povijesti takvu kvalitetnu nastavu povijesti postavlja kao standard. Konačno, ne radi se o pripremi učenika da postanu profesionalni povjesničari, već njihovu pripremu za svakodnevni život, svijet rada ili nastavak školovanja. Predlažem da se, kako bi se ubuduće izbjegla različita tumačenja ovih pojmova, sastavi pojmovnik i doda u sam kurikulum ili prateće materijale. III. U trećem dijelu ovog priloga javnom savjetovanju osvrnut ću se na neka pitanja koja su se često postavljala u različitim komentarima i dati konkretne odgovore, između ostaloga i kako bi ti odgovori pomogli radnoj skupini u razumijevanju kurikuluma povijesti. 1. Domovinski rat u prijedlogu kurikulma povijesti. Što se tiče ove teme u prijedlogu kurikuluma povijesti, činjenice su sljedeće: 1. Domovinski rat obvezni je sadržaj i u osnovnoj i u srednjoj školi. 2. Način na koji je ustrojen kurikulum povijesti omogućuje da se Domovinski rat obrađuje znatno veći broj sati nego prema bilo kojem dosadašnjem nastavnom planu i programu, i u osnovnoj i u srednjoj školi. U osnovnoj školi, Domovinski rat realno se može obrađivati između 6 i 8 sati, a u srednjoj školi između 10 i 12 sati. Za usporedbu, u važećem strukovnom kurikulumu za stjecanje kvalifikacije ekonomist koji je usvojen prošle godine, Domovinski rat jedna je od 40 tema koje treba obraditi tijekom 70 sati u drugom razredu u kojemu se obrađuje razdoblje od kraja 14. do 21. stoljeća. Ovaj raspon razdoblja i broj tema ukazuje na to da se Domovinskom ratu ne može posvetiti više od 2 do 3 sata. Usprkos svemu tome, pitanja o tretmanu Domovinskog rata u prijedlogu kurikuluma povijesti stalno potenciraju pa se stoga nameće pitanje je li doista problem u prijedlogu kurikuluma povijesti ili problem predstavljaju ljudi koji su ga radili? Što se tiče detaljne razrade ove teme koja se predlaže u nekim komentarima, stručna radna skupina drži, kao što je već objašnjeno u prvom dijelu, da takve razrade sadržaja nisu u skladu sa suvremenim kurikulumima, krše nastavničku autonomiju, demonstriraju nepovjerenje u nastavnike kao školovane profesionalce i predstavljaju opasnost od propisivanja obvezujućih interpretacija i službenih verzija povijesti. Ako pak postoji zabrinutost zbog poznavanja činjenica i odabira materijala za ovu važnu temu, ima i drugih načina da se to osigura, ponajprije objavljivanjem kvalitetne stručne literature (što je u nadležnosti znanstvenih institucija i dokumentacijskih centara), stručnim usavršavanjem i poticanjem stručnih rasprava o poučavanju o ratu. 2. Pitanje omjera između hrvatske i svjetske povijesti. Nekoliko komentara propituje odnos hrvatske i svjetske povijesti u prijedlogu kurikuluma povijesti, uz tvrdnju da prijedlog tema ne omogućuje zastupljenost nacionalne povijesti od 50 posto koja je propisana dokumentom, osobito za srednje škole. Ova primjedba ne stoji. U uvodnom tekstu za srednju školu (str. 28 u verziji kurikuluma iz travnja 2018.) izrijekom stoji sljedeće: „Sadržaji iz hrvatske povijesti mogu se realizirati na dva načina: u zasebnim temama ili u temama iz opće povijesti u koje su integrirani sadržaji iz hrvatske povijesti […].“ Velika većina predviđenih tema omogućuje da se u njima ključni događaji, procesi i fenomeni u svjetskim okvirima rade na sadržajima iz hrvatske povijesti, sinkronijskim i dijakronijskim pristupom (npr. tema Monarhije u srednjem i ranom novom vijeku). S obzirom na to, može se konstatirati da nikad dosad nismo imali nastavni plan i program ili kurikulum koji do te mjere omogućuje da se teme iz svjetske povijesti rade na hrvatskim primjerima. Glede rasprava o omjeru hrvatske i svjetske povijesti u srednjoj školi, željela bih podsjetiti na rješenje u izvornom prijedlogu kurikuluma koje i danas držim najboljim. U njemu je bilo predloženo da se u srednjoj školi treba obraditi najmanje 40 posto sadržaja iz hrvatske povijesti, 40 posto sadržaja iz svjetske povijesti. O preostalih 20 posto sadržaja trebali su odlučiti nastavnici, uz smjernicu da ih mogu „posvetiti zavičajnoj povijesti, povijesti struke, suvremenim događajima i slično“. Budući da nijedna od tih smjernica ne isključuje hrvatsku povijest (štoviše, zavičajna povijest ju pretpostavlja), jasno je ostavljena mogućnost da se hrvatska povijest obrađuje i sa 60 posto sadržajne zastupljenosti. Istovremeno, takvo rješenje omogućuje veću autonomiju učitelja, osigurava dovoljnu fleksibilnost kurikuluma, osigurava da i hrvatska i svjetska povijest budu dostatno zastupljene i, posebice, omogućava da se više pozornosti posveti zavičajnoj povijesti. No, hoće li hrvatska povijest biti zastupljena s 50, 53 ili 59 posto manje je važno od primjerenosti sadržaja uzrastu učenika i načina na koji se ti sadržaji poučavaju. Dobro odabrani sadržaji s prikladnim metodama povećat će učenički interes i motivaciju za učenje hrvatske povijesti; u obrnutom slučaju, nikakav propisani postotak neće biti od pomoći. Stoga preporučam radnoj skupini da razmotri ovaj, fleksibilnije određeni udio sadržaja hrvatske i svjetske povijesti. 3. Odabir tema. Kad se pročitaju komentari na javnom savjetovanju u prijedlogu kurikuluma, onda se jasno pokazuje da postoje veoma različita viđenja i prijedlozi o odabiru tema koje je teško, pa i nemoguće, pomiriti. Ukazala bih i na problem koji postoji u nekim komentarima poput, primjerice, očitovanja Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru. U tom očitovanju donosi se ocjena cijelog kurikuluma povijesti iako je u očitovanju evidentno da se referira samo i isključivo na srednju školu. Prijedlog kurikluma povijesti osmišljen je tako da odabir tema u osnovnoj školi osigurava pregled osnovnih sadržaja hrvatske i svjetske povijesti od prapovijesti do suvremenog razdoblja, dok teme u srednjoj školi trebaju dodatno proširiti i produbiti poznavanje ključnih sadržaja. U komentarima je bilo i nekoliko konkretnih pitanja o pojedinim temama: • U jednom komentaru se postavlja pitanje zašto u srednjoj školi nema uvodnih tema o povijesti kao znanosti, disciplinama, kronologiji, historiografiji, znamenitim svjetskih i domaćih povjesničarima te zašto nema poučavanja o kronologiji i lente vremena. Prijedlogom kurikuluma, svladavanje lente vremena predviđeno je u osnovnoj školi i nema potrebe da se ponovo uči u srednjoj školi. Znameniti povjesničari uče se u temama posvećenima razvoju znanosti. Svladavanje osnovnih postulata historije kao znanosti provlači se kroz sve teme budući da se očekuje učenički rad na različitim vrstama izvora i upoznavanje procesa istraživanja prošlosti. Tome su, konačno posvećena i dva koncepta: Izvori i istraživanja prošlosti i Interpretacije i perspektive. • U nekoliko komentara ponavlja se pitanje o izostanku teme o prapovijesti u srednjoj školi. Zahtjev za uvrštavanjem te teme argumentira se tvrdnjom da su učenici tada zreliji i imaju više znanja te stoga mogu bolje razumjeti i shvatiti tu temu. Takva tvrdnja, naravno, vrijedi za svaku temu, a ne samo za prapovijest. Budući da je broj tema u srednjoj školi ograničen, stručna radna skupina zaključila je da je učenicima dovoljno znanje o prapovijesti koje se stječe u osnovnoj školi te da nema potrebe ponavljati tu temu i u gimnaziji. No, budući da kurikulum omogućuje nastavnicima da u svakom razredu samostalno oblikuju jednu temu, nema nikakvih ograničenja da to ne bude upravo prapovijest. • U jednom komentaru navodi se da „u 4. razredu nije izričito ponuđen Prvi svjetski rat“. Takva kronološka i tematska podjela postojala je u dosadašnjem nastavnom planu i programu koji datira iz 1995. godine. U prijedlogu kurikuluma, ta tema nije predviđena u četvrtom razredu, nego u trećem razredu (Ratovi i ratovanje modernoga doba od kraja 18. stoljeća do Prvog svjetskog rata). Stručna radna skupina prilikom donošenja te odluke uzela je u obzir komentare na plan i program iz 1995. u kojemu se dosad obrađivalo cijelo 20. stoljeće. To je ostavljalo premalo vremena za obradu važnih fenomena tog stoljeća koji su oblikovali današnji svijet, uključujući i stvaranje hrvatske države nakon 1990. godine i Domovinski rat. 4. U nekoliko komentara se opis razine dobar pogrešno izjednačava s ocjenom dobar (3). Radi se razini usvojenosti ishoda koja nije identična s ocjenama. U inačici prijedloga kurikuluma iz travnja 2018. bila je uključena razrada odgojno-obrazovnih ishoda po pojedinim razredima i razinama usvojenosti: zadovoljavajuća, dobra i vrlo dobra razina odražavaju raspon u kojem će se kretati većina učenika, dok iznimna razina opisuje iznimna postignuća (vidi Dodatak A, str. 53 i dalje). Prema uputama Ekspertne radne skupine, za inačicu kurikuluma koja je stavljena na javno savjetovanje, razina dobar uključena je u tablice s ishodima, dok je Dodatak A izostavljen. Razina dobar značila bi ocjene koje se mogu kretati u rasponu od „dobar“ do „vrlo dobar“. 5. Jedno od češćih pitanja bilo je pitanje kako će se provoditi državna matura, hoće li biti prilagođena novom kurikulumu i kako. Iako stručna radna skupina nije imala mandat za osmišljavanje nove državne mature (pa sukladno tome u dokumentu i nema takvih poglavlja), ipak je u svom radu razmatrala i pitanje kako bi novi kurikulum mogao utjecati na promjene u državnoj maturi. Proučila je niz inozemnih primjera te ne vidi nikakvu prepreku da se državna matura oblikuje na način prikladan prijedlogu novog kurikuluma povijesti. Kao što se i sadašnja državna matura radila na temelju postojećeg plana i programa, tako će se nakon usvajanja novog kurikuluma državna matura preoblikovati prema njegovim zahtjevima. Štoviše, članice i članovi stručne radne skupine spremni su ponuditi svoju ekspertizu prilikom osmišljavanja nove državne mature. 6. Jedno od pitanja koje se često ponavlja u komentarima županijskih stručnih vijeća jest pitanje o tome kako će biti koncipirana natjecanja. Stručna radna skupina nije imala mandat za koncipiranje natjecanja jer je za natjecanja nadležna Agencija za odgoj i obrazovanje. No, osmišljavanje natjecanja usklađenih s prijedlogom kurikuluma ne bi trebao biti problem budući da na natjecanjima već dulje vrijeme postoji kategorija samostalnih istraživačkih radova koja je komplementarna rješenjima iz prijedloga kurikuluma. 7. U nekim osvrtima postavlja se pitanje o oblikovanju udžbenika za srednje škole zbog izbornosti tema. Stručna radna skupina je tijekom svojeg rada konzultirala udžbenike i druge nastavne materijale iz mnogih zemalja. Brojni su primjeri udžbenika koji se fokusiraju na određene teme, umjesto da donose preglede na kakve smo u Hrvatskoj navikli. 8. U pojedinim osvrtima ukazuje se na zahtjevnost izrade istraživačkih radova u osnovnoj i srednjoj školi. Ukazujem na to da prijedlog kurikuluma ne traži da učenici moraju raditi istraživačke radove već strukturirane radove. Takvi radovi mogu varirati od jednostavnih odgovora na pitanja do duljih strukturiranih radova. Strukturirani radovi su, primjerice, kraći ili dulji eseji koji su jasno podijeljeni na odlomke. Takve su radove učenici izrađivali i dosad te to nije nikakva novina u nastavi. 9. U nekoliko se komentara postavlja pitanje o povijesti nacionalnih manjina u kurikulumu povijesti. U kurikulumu izrijekom stoji (poglavlje F. Učenje i poučavanje, str. 49 u verziji kurikuluma iz travnja 2018.): „Također, povijest nacionalnih manjina u Hrvatskoj promatra se kao sastavni dio svih tema u kurikulumu u kojima se ti sadržaji mogu obraditi.“ To znači da je povijest manjina, kao i njihovih matičnih država, sastavni dio svih tema i namijenjena je svim učenicima, a ne samo pripadnicima manjina. IV. U ovom dijelu osvrnula bih se prvo na to da se u nekim osvrtima javljaju identične rečenice, pa čak i cijeli odlomci. To se ponajprije odnosi na osvrte koje su dostavili M. Kevo i T. Križak koji su u značajnim dijelovima identični. Postavljam stoga pitanje tko je autor tih dijelova teksta, uz napomenu da su neki segmenti identični i osvrtu koje je u okviru javne rasprave iz 2016. dostavio T. Križak (upućujem na tekst osvrta koji se može naći na http://www.kurikulum.hr/page/3/?s=odgovor+stru%C4%8Dne+radne+skupine, str. 150-157) Drugi takav slučaj jest očitovanje Županijskog stručnog vijeća nastavnika Povijesti u srednjim školama Istarske županije (dalje: ŽSV) o prijedlogu kurikuluma za nastavni predmet Povijest koji je stavio na javno savjetovanje Daniel Bogešić 13. 12. 2018. godine. Na početku očitovanja stoji da je „na županijskom skupu održanom u utorak 11. prosinca 2018. godine u Pazinu, vijeće je donijelo slijedeće primjedbe i prijedloge“. No, pojedini dijelovi tog očitovanja identični su ili veoma slični očitovanju Stručnog vijeća Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru o prijedlogu kurikuluma za nastavni predmet Povijesti za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj koji je stavljen na javno savjetovanje 11. prosinca 2018. u 8.37 sati. Postavlja se stoga pitanje jesu li ti dijelovi očitovanja Županijskog stručnog vijeća rezultat, kako se u očitovanju tvrdi, primjedbi i prijedloga iznesenih na županijskom skupu ili su preuzeti iz očitovanja Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru? U nastavku slijede primjeri: Očitovanje ŽSV-a: „Naime, u popisu tema na str. 37-38 od predloženih 58 tema samo su 5 tema izričito nacionalne tematike.“ Očitovanje Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru: „Međutim u popisu tema na str. 37-38 od predloženih 58 samo je 5(1/2) tema isključivo nacionalne tematike ili ispod 10% od predviđenih tema.“ Očitovanje ŽSV-a: „Zato predlažemo da se kroz nacionalne i zavičajne teme dopusti obrada tema iz opće Povijesti (npr. srednjovjekovno društvo u Istri).“ Očitovanje Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru: „Zar ne bi bilo bolje da se kroz nacionalne teme obradi i opća povijest i da se npr. kroz hrvatsko srednjovjekovlje obradi i europsko srednjovjekovlje.“ Očitovanje ŽSV-a: „Osim toga, postavlja se pitanje: je li moguće ostvariti ishode sinkronijskog (i dijakronijskog) kretanja kroz povijest ako ne postoji obaveza poučavanja određenih tema, npr. hrvatsko srednjovjekovlje ?“ Očitovanje Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru: „Sinkronijsko kretanje podrazumijeva da učenici mogu pratiti istovremena zbivanja u raznim državama u jednom razdoblju (npr. povijest Europe i Hrvatske u ranom srednjem vijeku).“ Kako je ovo ostvarivo kada uopće ne postoji obveza proučavanja hrvatskog srednjovjekovlja? Molim da radna skupina analizira ova dva slučaja i odredi se prema njima. Na samom kraju, još bih dodala da podržavam sve komentare u ovoj javnoj raspravi koji su ukazali na nedorečeni status predmeta povijesti u srednjim školama, osobito u promjenama koje se najavljuju (pilot projekt dualnog obrazovanja, reforma strukovnog školstva, izostavljanje srednjih škola iz odluke o donošenju kurikuluma), kao i zahtjeve za zadržavanjem predmeta povijesti u svim tipovima strukovnih škola (i četverogodišnjima i trogodišnjima). ZAKLJUČAK: Na temelju provedene analize komentara na javnoj raspravi, kao i iznesenih argumenata o prijedlogu kurikuluma povijesti u ovom tekstu, predlažem da se bez daljnjeg odlaganja prihvati Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. S poštovanjem, dr.sc. Snježana Koren Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
5 Valerija Turk-Presečki ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani/e, Dajem svoj prilog javnoj raspravi kao član izvorne stručne radne skupine koja je radila na svim dosadašnjim inačicama kurikuluma povijesti i kao sadašnji član predmetnog tima koji radi kao mentor s kolegicama i kolegama u eksperimentalnoj provedbi programa Škola za život. Ovaj dokument nastao je predanim i sustavnim radom skupine ljudi koja je, proučavajući kurikulumske pristupe nastavi povijesti na temelju 66 različitih kurikulumskih dokumenata i nastavnih planova i programa iz 22 različite zemlje, nastojala napraviti moderni kurikulum Povijesti kakav ova zemlja već odavno zaslužuje. On se temelji na ideji da nastava povijesti treba osigurati sustavni razvoj kritičkog mišljenja i kompetencija te potaknuti učenike da aktivnim učenjem spoznaju svijet u kojem žive. U sadašnjim nastavnim planovima i programima koji guše nastavu prekomjernim i propisujućim sadržajima, razvitak kritičkog mišljenja nije moguć. Realnost rada u razredu je takva da smo prisiljeni pretrčavati preko gradiva jer nemamo vremena za rad s našim učenicima onako kako oni to zaslužuju. Kritičko se mišljenje ne razvija površnim prelijetanjem sadržaja, nego dubljim analizama, propitivanjem, sučeljavanjem mišljenja, primjenom analitičkih obrazaca za rad na izvorima, izdvajanjem argumenata i protuargumenata te oblikovanjem vlastitog stava i sustava vrijednosti. Za sve ovo potrebno je vrijeme. Imajući u vidu da svi napredni europski i svjetski kurikulumi uvažavaju ove postavke i ciljeve nastave povijesti omogućavajući učiteljima kreativni i autonomni pristup nastavi prilagođen potrebama učenika, stručna radna skupina za Povijest je procijenila da je konačno došlo vrijeme da nastava povijesti u Hrvatskoj krene putem suvremenih metodičkih pristupa. Naši učenici takvu nastavu Povijesti zaslužuju. U nastavku ću se osvrnuti na pojedine dijelove dokumenta koji su ključni za razumijevanje, a oko kojeg se u ovoj javnoj raspravi pokazuje najviše nedoumica ili nerazumijevanja. Koncepti: Kurikulum se temelji na pet koncepata koji se najčešće navode u stručnoj literaturi i stranim kurikulumskim dokumentima vodeći istovremeno računa o konceptima koji su dijelom prisutni u hrvatskoj tradiciji nastave povijesti (vrijeme i prostor, uzročno-posljedične veze). Tako su primjerice u australskome kurikulumu predviđeni ovi koncepti: sources and evidence, continuity and change, cause and effect, perspectives, empathy, significance, contestability, u novozelandskome: significance, continuity and change, cause and effect, perspective, u finskome: vrijeme, promjena, kontinuitet, kauzalnost, u engleskome: continuity and change, cause and consequence, similarity, difference, significance, u sjevernoirskome: different perspectives and interpretations, cause and effect, continuity and change, progression and regression, Wales: continuity and change, causes and effects, similarities and differences, significance, historical sources and historical enquiry, Bosna i Hercegovina: historijski izvori i proučavanje historije, historijsko vrijeme i kronologija, kontinuitet i promjene, uzročno-posljedični odnosi, Kanada: historical significance, cause and consequence, continuity and change, historical perspective. Svaki od pet koncepata obuhvaća sve tri ključne dimenzije učenja i poučavanja Povijesti: stjecanje znanja o prošlosti, razvijanje vještina povezanih s učenjem Povijesti te razumijevanje vrijednosti, stajališta i međuljudskih odnosa koji proizlaze iz učenja Povijesti. Niti jedan strani kurikulum Povijesti strukturu dokumenta ne gradi na vještinama, nego isključivo na konceptima koji čine apstrakcije ili generalizacije za grupiranje informacija. Vještine su sredstvo za prenošenje konceptualnog razumijevanja. Svaki koncept savladava se nizom različitih vještina, no sam po sebi nije vještina. Dakle, koncepti ne zasjenjuju vještine, već ih podrazumijevaju. Ishodi: Jedno od načela svih kurikularnih dokumenata jest da su ishodi oblikovani na način da pred učenike postavljaju visoke, no realne zahtjeve. Ishodi lišeni konkretnih sadržaja te usmjereni na razvoj kompetencija primjenjivi su na bilo koji sadržaj u pojedinoj godini učenja. U kojoj će se mjeri postavljeni ishodi realizirati ovisit će, prije svega, o metodama i aktivnostima koje će biti primijenjene u nastavi. Tako primjerice ishod za 1. razred gimnazije za koncept Interpretacije i perspektive glasi “Učenik analizira složenost različitih interpretacija i perspektiva o prošlim događajima, pojavama i procesima”. Radimo li npr. temu Aleksandar Veliki i ideja univerzalizma, ovakav ishod oblikuje se na razini sata u ishod “na temelju antičkih izvora o Aleksandru Velikom učenik analizira i tumači razloge promjena pojedinih interpretacija te perspektiva te njihovo korištenje u različite svrhe.“. S učenicima ćemo u blok-satu analizirati odlomke izvora povjesničara Arijana, Plurarha, Kurcija Rufa, materijalne prikaze vladara (sarkofag iz Byblosa, mozaik iz Pompeja, prikazi na novcu, portreti). Cilj aktivnosti je razumijeti kako se slika o velikom vladaru mijenjala ovisno o svrsi i razlogu oblikovanja takvih predodžbi. Učenike možemo podijeliti u grupe i svaka grupa može analizirati jedan izvor. Za analizu mogu poslužiti pomoćna pitanja uz izvor. (Tko je autor interpretacije i što znamo o njemu? Gdje je i kada nastala interpretacija? Kojim su se jezičnim i izražajnim sredstvima autor koristi kako bi oblikovao svoj prikaz? Što je bila njezina svrha – informirati, formirati, zabaviti, prodati prošlost ili sliku o prošlosti , stvoriti mitove, potraga za znanjem, opravdati ili objasniti sadašnjost, utjecati sadašnju i buduću politiku ili diskusije?) Naravno da učenici neće raditi izvorna djela na latinskom. Za to postoje prevedeni izvori (Arijan. Aleksandrova vojna (Anabaza). Preveo Milan Stahuljak. Zagreb: Matica hrvatska, 1952.; Plutarh. Usporedni životopisi. Knjiga 1. Preveo Zdeslav Dukat. Zagreb: August Cesarec, 1988.; Ruf, Kvint Kurcije. Povijest Aleksandra Velikog makedonskog kralja. 1. knjiga. Preveo Josip Miklić. Zagreb: Latina et Graeca, 2002.) i u povijesnim čitankama kojih je bezbroj i sadrže primjere reprezentativnih izvora za sva povijesna razdoblja. Dakle, nema bojazni od orginalnih izvora na latinskom, grčkom, veneto-talijanskom jer je to posao povjesničara i prevoditelja da takve izvore prirede za druge istraživače i nas nastavnike. Mnoge takve primjere konkretiziranih ishoda na razini teme ili nastavne jedinice, članovi stručne skupine izradili su u metodičkom priručniku za potrebe eksperimentalne provedbe i njima se nastavnici već obilato služe. Izvorna inačica dokumenta sadrži razrade ishoda u četiri razine pokazujući što čini dovoljnu, dobru, vrlo dobru i iznimnu razinu usvojenosti. Za potrebe javnog savjetovanja, zatraženo je da bude izdvojena samo DOBRA razina usvojenosti. Razine ne predstavljaju školske ocjene, već služe kao opći orijentir koji pomaže učitelju: a) u planiranju iskustava učenja, b) za unapređivanje procesa učenja i poučavanja, c) u planiranju i provedbi vrednovanja, d) u određivanju zaključne (pr)ocjene. (Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta povijest, travanj 2018. str. 12). Osnovna škola: Struktura osnovne škole postavljena je kronološko-tematski iz razloga da osigura ne samo temeljno povijesno znanje, nego i cjelovita slika događaja, pojava i procesa u određenom povijesnom razdoblju. Ishodi i rad na konceptima se prema godinama učenja postupno usložnjavaju kao i rad na izvorima. Ovdje se ne radi o znanstvenom istraživanju, jer niti jedan nastavnik to ne očekuje od svojih učenika. Ipak, nastava povijesti koja počiva na aktivnom učenju znači “raditi” povijest, poticati potragu za spoznajom primjerenu kognitivnom razvoju učenika i njihovoj dobi. Učeničko istraživanje prošlosti u najvećem broju slučajeva podrazumijeva otkrivanje već otkrivenog, a ne izvoran istraživački rad (iako ni on nije isključen, osobito u slučajevima kad učenici istražuju epizode iz lokalne i zavičajne povijesti). Izrazi koji se javljaju u ishodima poput “učenik istražuje prošlost koristeći se spektrom primarnih i sekundarnih izvora” sasvim je uobičajan i u drugim kurikularnim dokumentima koji ishode razrađuju na sličan način. Kao primjer navodim opis razine A za zadnju 9. godinu učenja povijesti u osnovnoj školi prema najnovijem švedskom kurikulumu iz 2018. godine. (“Pupils can use historical source material to draw well developed and well informed conclusions about people’s living conditions, and apply well developed and well informed reasoning about the credibility and relevance of various sources. Pupils can apply well developed and well informed reasoning about how history has been used and can be used in some different contexts and for different purposes, as well as how different representations of the past can lead to different views of the present, and what their consequences may be. In studies of historical conditions, events and figures as well as the use of sources and in reasoning about how history is used, pupils can apply historical concepts in a well functioning way.” (Preuzeto s: Curriculum for the compulsory school, preschool class and school-age educare. https://www.skolverket.se/sitevision/proxy/publikationer/svid12_5dfee44715d35a5cdfa2899/55935574/wtpub/ws/skolbok/wpubext/trycksak/Blob/pdf3984.pdf?k=3984. Pristup: 15.12.2018.) Po ovom opisu moglo bi se pomisliti da su švedski učenici svi odreda povjesničari. Naravno da nisu. Samo uče aktivno istražujući prošlost. Srednja škola: Tematski pristup u srednjoj školi odabran je s razlogom da se omogući učenicima dublje razumijevanje povijesnih događaja, pojava i procesa, razvoj konceptualnog razumijevanja te razvoj kritičkog i problemskog mišljenja. Na primjedbe o neujednačenosti tema ili na komentar o tome što se može raditi 10 sati na temi atenska demokracija ili Aleksandar Veliki, ponudit ću mogući prijedlog razrade satnice na temelju 13 sati. Aleksandar Veliki i ideja univerzalizma: 1. sat - Kriza grčkih polisa i uspon Makedonije; 2. i 3.sat - Gdje se nalazila antička Makedonija i čiji je Aleksandar? – povijesni prijepori do današnjih dana; 4. sat - Carstvo Aleksandra Velikog – širenje i osvajanje; 5. i 6. sat - Aleksandrova baština - helenistički svijet i ideja univerzalizma; 7. i 8. sat - Izgradnja mita o velikom vladaru – antički izvori o Aleksandru; 9. sat - Aleksandar Veliki od srednjeg vijeka do prosvjetiteljstva; 10. i 11. sat - Suvremene interpretacije o velikom vladaru – pitanje kontinuiteta i promjena; 12. sat - Ponavljanje gradiva; 13. sat - Provjera znanja. (Metodički priručnik nastavnog predmeta Povijest za eksperimentalni program "Škola za život" - srednja škola. Radna i nelektorirana verzija. Prosinac, 2018.) Možda se ovdje čini da 13 sati govorimo o vladaru iz prošlosti koji ne zaslužuje takvu satnicu. No, ako temu postavimo tako da propitujemo na primjeru Aleksandra ulogu pojedinca kao agensa povijesnih zbivanja i pojava, posljedice vladavine, promjenu perspektiva i interpretacija (opisi u vrijeme djelovanja, predodžba pojedinca o sebi, predodžbe drugih, interpretacije kroz povijest na primjeru vizualnih prikaza, slika, filmova i sl.) te analizu današnjih povijesnih prijepora, tema postaje aktualna i može služiti kao model za učenje o mnogim povijesnim osobama i događajima. Takva nastava povijesti pruža puno veći potencijal od one koju imamo sada. Sadržaj: Mnogi učenici nastavu povijesti doživljavaju kao opterećenje, jer ju vide kao hrpu faktografskog znanja bez ikakvog smisla i povezivanja. Činjenično znanje o sadržaju koji se proučava neophodan je preduvjet za takav rad te je stoga ono neodvojivo od razvoja vještina i konceptualnog razumijevanja. Sadržaji su važni, ali ih treba svesti na razumnu mjeru. U OŠ za svaki razred ujednačen je broj nastavnih cjelina (po 4 za svaki razred, u 5. razredu postoji uvodna cjelina 5.1 Što je povijest? koja učenike uvodi u nastavni predmet). Broj tema reduciran je i ujednačen između ostalog na zahtjev nastavnika u prvoj javnoj raspravi koji su tražili u idućoj inačici veće rasterećenje. Opis cjelina u OŠ sasvim dovoljno pokazuje što nastavnik treba raditi u pregledu, a teme za dublju obradu ima pravo izabrati. U srednjoj školi svaka od tema može se raditi u širokom rasponu sati, neke i po 10 i više nastavnih sati s obzirom na satnicu i broj tema u gimnazijskim razredima. Ako govorimo o temi Domovinskog rata, s obzirom na iskustvo rada u gimnaziji i strukovnim školama, nisam sigurna da mogućnost izdvajanja takve satnice postoji sada u redovnoj nastavi. Izuzetak čini izborna nastava ili izvanučionički posjeti koji se uključuju u školski kurikulum. Nastavnici bi trebali iskoristiti potencijal koji im pruža novi kurikulum u obradi teme Domovinskog rata sada i redovno u nastavi veći broj sati u svim aspektima koje ta tema zaslužuje. U kurikulum je ugrađeno obavezno poučavanje o manjinama, odnosima među različitim zajednicama prema prijedlogu bavarskih recenzenata. (“Sadržaji iz moderne i suvremene hrvatske i europske povijesti koje je obvezno poučavati, bilo kao zasebne teme ili sastavni dio drugih tema: nacionalizam, nacije i nacionalne manjine; odnosi i suživot različitih etničkih, vjerskih i drugih zajednica; demokratski procesi i razvoj ljudskih prava; totalitarni režimi; Holokaust; hrvatska država i društvo nakon 1990-e i Domovinski rat”, Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta povijest, travanj 2018. str. 29). Što se tiče odnosa hrvatske i svjetske povijesti (50:50%), omjer je sasvim dostatan. Mnoge teme u srednjoj školi moguće je obraditi kroz nacionalne primjere što kurikulum izričito naglašava. (“Budući da se u mnogim temama isprepleću svjetska i hrvatska povijest, preporuča se odabir sadržaja u kojima se mogu koristiti hrvatski primjeri. Sadržaj može biti vezan i za lokalnu i zavičajnu povijest u širem nacionalnom i svjetskom kontekstu što omogućuje učeniku neposrednije iskustvo učenja” (Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta povijest, travanj 2018., str. 16), “Sadržaji iz hrvatske povijesti mogu se realizirati na dva načina: u zasebnim temama ili u temama iz opće povijesti u koje su integrirani sadržaji iz hrvatske povijesti (npr. Nacije i nacionalni pokreti u 19. i 20. stoljeću), Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta povijest, travanj 2018. str. 29). Strah od anarhije i kaosa u školama sasvim je neopravdan. Kao primjer navodim sadašnji nastavni plan i program za gimnazije iz 1995. godine. Nastavniku je praktički zadan samo naziv tematske cjeline i manjih cjelina s opisom. Ako primjerice u 1. razredu gimnazije obrađujemo nastavnu jedinicu Kultura i umjetnost u starih Grka, opis glasi: Vjerovanja starih Grka. Mitologija. Društveni život: Olimpija, Delfi. Pjesma i glazba. Filozofija. Umjetnost. Graditeljstvo.) Treba li nastavniku povijesti u kurikulumu navesti popis grčkih bogova ili umjetničkih stilova u grčkoj umjetnosti koje će raditi na nastavi? To nije potrebno, jer je jasno da u realizaciji nastave sam mora kombinirati i odabirati sadržaj, metode rada i sredstva koja će mu poslužiti u nastavi. Satnica: Broj sati za pojedine predmete u klasičnoj i općoj gimnaziji utvrđen je još nastavnim planom i programom iz 1995. godine. SRS za Povijest imao je obvezu držati se postojeće satnice i zadanih normi sati za nastavu Povijesti, sukladno propisanome broju sati u pojedinim usmjerenjima u srednjim školama. Stoga je u pripremi dokumenta za javnu raspravu nastala tiskarska greška koju bi nakon javne rasprave trebalo doraditi, onako kako stoji u izvornoj inačici Kuriuluma 105 sati u općim gimnazijama, 70 sati u jezičnim, klasičnim i prirodoslovno-matematičkim gimnazijama (Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta povijest, travanj 2018. str. 46). Vrednovanje: U poglavlju G pod nazivom Vrednovanje uočena je tiskarska greška u umetanju prvog odlomka koji nije dio Prijedloga inačice Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta povijest, travanj 2018. Predlažem da se prvi odlomak ukloni, jer se radi o tiskarskoj greški prilikom pripremanja dokumenta za javnu raspravu. Izvorni dio prema dokumentu počinje od odlomka “Vrednovanje odgojno-obrazovnih ishoda u predmetu Povijest služi za prikupljanje informacija o postignućima i napredovanju učenika te kao pomoć i putokaz u poboljšanju učenja. Ujedno je i povratna informacija učitelju o uspješnosti strategija i metoda rada koje je primijenio. Vrednovanje treba planirati kao dio procesa učenja i poučavanja te ga uskladiti s ciljevima, ishodima učenja i nastavnim strategijama. Potrebno je često komunicirati s učenicima i roditeljima o razinama usvojenosti ishoda, metodama i načinima vrednovanja te načinu određivanja završne (pr)ocjene.” (Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta povijest, travanj 2018. str. 51). Dosadašnja iskustva iz eksperimentalne faze iz vizure mentora: Na kraju se želim osvrnuti na dosadašnji tijek provedbe kurikuluma u praksi, ali iz vizure mentora. Nastavnici koji provode eksperimentalni program u praksi podijelili su svoja iskustva. Za nas mentore i autore kurikuluma ona zvuče ohrabrujuće. Predmetni tim je za potrebe provedbe kurikuluma pripremio opsežne metodičke priručnike za OŠ i SŠ koji su u postupku obrade i lekture. U njima je prikazano na konkretnim primjerima kako osnovne ideje aktivnog učenja Povijesti funkcioniraju u praksi. Radi se o mogućem prijedlogu rada, no naša je želja da nastavnici pronađu svoj kreativni put i iskoriste mogućnosti koju im pruža autonomija. Iskustvo mentoriranja pokazuje da su učitelji i nastavnici sposobni uz kvalitetnu podršku provoditi nastavu povijesti na tragu suvremenih metodičkih i kurikularnih principa. Ovom prilikom im se u osobno ime i u ime članova predmetnog tima mentora želim zahvaliti na trudu koji ulažu u bolju i svrsishodniju nastavu povijesti. Valerija Turk-Presečki, prof. Član predmetnog tima za Povijest Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
6 Hrvatska udruga nastavnika povijesti ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Predmet: Očitovanje o Prijedlogu kurikuluma povijesti za osnovne škole i gimnazije, prosinac 2018. Hrvatska udruga nastavnika povijesti je neprofitna udruga osnovana 2003. godine sa misijom promicanja i podržavanja profesionalnog razvoja članova kroz angažman i kolegijalnu suradnju u organizaciji i provođenju stručnih usavršavanja i rasprava te izradi kvalitetnih nastavnih materijala. Vizija Hrvatske udruge nastavnika povijesti jest kompetentna, aktivna i angažirana zajednica nastavnika povijesti koja promiče i podržava inovativne, uključive, odgovorne i kritičke pristupe u poučavanju povijesti. Udruga trenutno broji 41 člana. Na poziv Upravnog odbora udruge, na seminaru za nastavnike održanom 3. ožujka 2018. godine, članovi Stručne radne skupine predstavili su Prijedlog kurikuluma te izveli dvije radionice sa primjerima nastavnih aktivnosti temeljenih na njemu. Sudionici su dobili mogućnost s autorima razgovarati ne samo o stručnoj i znanstvenoj koncepciji kurikuluma već i na primjerima konkretnih nastavnih aktivnosti iskusiti kakvu nastavu povijesti donosi ovaj prijedlog. Upravo su praktični primjeri bili ključni za zorno predstavljanje svih mogućnosti koje novi kurikulum nudi. Sudionici su osobito pohvalili organizacijski princip kurikuluma (povijesni koncepti). U raspravi o predstavljenim nastavnim aktivnostima, više sudionika istaknulo je veliku prednost učestalijeg rada sa povijesnim izvorima u nastavi. Mnogi su nastavnici krutost i preopterećenost starih programa apostrofirali kao teško savladivu prepreku u ostvarivanju kreativnije i svrsishodnije nastave. Kurikulum koji daje veću autonomiju i odgovornost samim nastavnicima u osmišljavanju nastave prepoznat je kao pozitivan korak naprijed. Sudionici su naglasili važnost kvalitetnog, redovitog i tematski raznovrsnog stručnog usavršavanja za podržavanje uspješne implementacije novog kurikuluma. Predstavljanje kurikuluma i radionice koje su izveli članovi Stručne radne skupine dobili su, osim toga i najviše ocjene sudionika. Upravni odbor Hrvatske udruge nastavnika povijesti snažno podržava Prijedlog kurikuluma jer drži da donosi značajna unaprjeđenja nastave povijesti koja će učiniti učenje povijesti zanimljivijim i korisnijim. Osim toga, tematski pristup otvara mogućnost proučavanja društvene, gospodarske i kulturne povijesti u puno većoj mjeri nego što je dosada bio slučaj. Opsežnija obrada pojedinih tema omogućit će efikasniji razvoj vještina kritičkog mišljenja, koje je deklarativno jedan od ciljeva nastave povijesti u Hrvatskoj odavno. Hrvatska udruga nastavnika povijesti od svog osnutka sudjeluje u i organizira međunarodne seminare sa edukatorima povijesti iz čitave Europe. Ovakav kurikularni iskorak učinio bi hrvatsku nastavu povijesti puno bliže standardima nastave povijesti u Zapadnoj Europi. U konačnici, osobito značajnim držimo angažman samih nastavnika, članova Stručne radne skupine u izradi i predstavljanju kurikuluma. Držimo da njihova iskrena predanost učiteljskom pozivu i kolegijalni pristup stručnom usavršavanju mogu biti primjer i inspiracija svim dionicima obrazovnog sustava. S poštovanjem, Upravni odbor Hrvatske udruge nastavnika povijesti Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
7 Magdlena Najbar-Agičić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ prof. dr. sc. Damir Agičić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Na žalost, nisam se uspio prijaviti s vlastite adrese, pa svoj komentar upućujem posredno. „Nastava povijesti čini vrlo važan segment u obrazovnom sustavu svih europskih zemalja. Neosporno je njezino značenje u pripremanju mladog naraštaja za sudjelovanje u demokratskom društvu te za razvoj nacionalnog, ali i šireg europskog identiteta. Stoga se posvuda u Europi vodi mnogo računa o tome što se i kako mlade poučava o prošlosti. Duboko sam uvjeren da i ovaj naš susret valja shvatiti u tom smislu: odgovornim dužnosnicima Vijeća Europe zasigurno je stalo do poboljšanja i osuvremenjavanja nastave u svim zemljama članicama te organizacije, pa tako i u Hrvatskoj. Istovremeno, i našim bi prosvjetnim vlastima nastava povijesti trebala biti jedan od prioriteta, napose jer je u tom segmentu obrazovne politike mnogo preostataka starih i – u razvijenim zemljama napuštenih – koncepcijskih, sadržajnih i metodičkih pristupa. Iskreno vjerujem kako su za promjene u pristupu poučavanju povijesti još više zainteresirani sami nastavnici koji rade s učenicima i u svakodnevnoj komunikaciji s njima uviđaju da je naš programski obrazac uvelike istrošen te ne zadovoljava interese mladih niti im pomaže u njihovu formiranju kao kritički mislećih građana.” Tako sam 2003. započeo uvodno izlaganje na skupu Nastava povijesti u Hrvatskoj koji je održan u organizaciji prosvjetnog ministarstva i podršku Vijeća Europe. Dvije godine kasnije sudjelovao sam u radu na izradi Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda (HNOS) za povijest i, zajedno s nekoliko kolegica i kolega, zalagao se za promjene u pristupu nastavi povijesti, osobito u gimnazijskom programu. Tradicionalan pristup poučavanja povijesti od prapovijesti do suvremenosti, i to tako da se mora obraditi baš sve (a često se mnogo toga samo spomene ili pak preskoči, osobito gradivo koje je predviđeno za obradu na kraju nastavne godine), zasigurno ne pomaže djeci i mladima u stvaranju zrele ličnosti, odgovornoga građanina koji razumije svijet oko sebe. S druge strane, takav pristup pretvara povijest kao školski predmet u dosadnu, napornu i nesvladivu hrpu činjenica koje valja nabubati i potom odgovoriti: usmeno, na testu ili državnoj maturi, ali ne omogućuje im da dublje proniknu u uzroke i posljedice određenih povijesnih događaja, jasnije i temeljitije upoznaju važne povijesne osobe, i nacionalne i europske/svjetske povijesti, stvore kritički odnos prema onome što čuju/pročitaju... Rezultat je takva pristupa da mnogi smatraju kako je povijest u školi predmet u kojem se traži memoriranje imena i godina, bitaka i pobjeda itd. Drugi je pristup nastavi povijesti, primijenjen u ovome dokumentu/kurikulumu, relativno nov te vjerojatno stoga i izaziva nepovjerenje dijela javnosti. Bojazan da će povijest prestati igrati ulogu u upoznavanju nacionalne povijesti, da će se sada učiti premalo o znamenitim ljudima hrvatske povijesti i procesima koji su pridonijeli izgrađivanju hrvatske nacije, ipak je pretjerana. Uvjeren sam da će se dogoditi upravo suprotno. U Hrvatskoj postoji desetak studija povijesti, relativno snažan nacionalni povijesni institut, brojni zavodi i istraživački centri HAZU, ukupno je više od četiri stotine povjesničara u znanstvenim i znanstveno-nastavnim zvanjima, udžbenike i priručnike pišu hrvatski povjesničari, znanstvenici i nastavnici, a objavljuju ih hrvatski nakladnici, nastavu izvode domaći profesori povijesti. U tim okolnostima teško da će zbog ovako koncipirana kurikuluma povijesti u gimnazijama biti ugrožen nacionalni identitet i da će se nedovoljno obrađivati nacionalna hrvatska povijest. Za očekivati je da će na temelju ovakva kurikuluma nastati brojni novi i kvalitetni udžbenici i priručnici za nastavu povijesti, koji neće nalikovati jedan drugome kao sadašnji, te da će se nastavnicima povijesti u gimnazijama otvoriti mogućnosti da s učenicima, od kojih su oni u četvrtim razredima već odrasli punoljetni građani, osobe s pravom glasa, rade puno kvalitetnije i da ih pridobiju za stvarno udubljivanje u složene i teške procese u prošlosti, osobito one koji su karakteristični za moderno i suvremeno doba – zapadna demokracija, nedemokratski totalitarni sustavi, Drugi svjetski rat, holokaust, poratni raspolućeni svijet, slom socijalizma, propast Jugoslavije i Domovinski rat, suvremena Hrvatska... U Zagrebu su svojedobno izlazili važni časopisi posvećeni nastavi povijesti (uz određene probleme, takav časopis – Povijest u nastavi – izlazi i danas, makar ima znatno slabiji doseg i utjecaj nego nekadašnji Historijski pregled i Nastava povijesti), a mnogi su se sveučilišni profesori i znanstvenici aktivno uključivali u rješavanje problema nastave povijesti bilo kroz izravan angažman bilo preko Povijesnog društva Hrvatske ili pak kao autori udžbenika. U tranzicijskom je razdoblju bilo i mnoštvo problema, zastajanja i povratka unatrag, ali i iskoraka prema naprijed, prema suvremenim europskim praksama. Smatram da je ovaj dokument jedan snažan iskorak upravo u pravcu osuvremenjivanja i temeljite promjene u pristupu nastavi povijesti. Zapravo je začuđujuće očito nerazumijevanje i neprihvaćanje kurikuluma kod dijela znanstvene i stručne javnosti, među stručnjacima koji bi trebali i morali poznavati prirodu povijesne znanosti, razumjeti mehanizme funkcioniranja povijesnih istraživanja i prenošenja historiografskih znanja široj javnosti, pa tako i đacima u školama. Pred nama je sada izbor – ili ćemo nastavu povijesti ostaviti u tradicionalnim okvirima gdje je njena zadaća vrlo uska, gdje ona ne korespondira sa suvremenim vremenom i učenicima je dosadna i naporna, ili ćemo je osloboditi starih tradicionalnih stega, osloboditi potencijale autora/urednika/izdavača udžbenika i nastavnika te samih učenika, koji će uz takvu nastavu povijesti (ali i ostalih predmeta poput jezika i književnosti, sociologije i dr.) moći lakše postati kritički misleći ljudi, otvoreni i tolerantni, pošteni i hrabri, odgovorni građani Republike Hrvatske. Ja sam za potonju varijantu i podržavam prihvaćanje te primjenu novoga kurikuluma. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
8 Bore Štrbac ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani, Uvažavajući potrebu za reformom nastave povijesti na svim razinama od osnovne škole do visokog školstva, a vezano uz obrazovnu politiku prema strukovnom obrazovanju i statusu nastave povijesti u njemu imala bih slijedeću primjedbu i prijedlog: Ministarstvo znanosti i obrazovanja, inicijator je i nositelj uvođenja eksperimentalnog programa Dualno obrazovanje čiji su sastavni dio i strukovni kurikuli za stjecanje kvalifikacija na razinama 4.1 i 4.2 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (trogodišnje i četverogodišnje strukovne škole). U eksperimentalnu provedbu ove je školske godine tako krenulo četiri strukovna zanimanja – prodavač, kozmetičar, dimnjačar i staklar, u 11 škola u RH. Nastavni predmet povijest je isključen iz ovih kurikuluma. Moje pitanje jest: namjerava li se nastaviti s reformom strukovnog obrazovanja po dualnom modelu i narednih godina. Ako se tako nastavi očito je da će nastava povijesti u tom segmentu školstva, koje je ujedno najbrojnije po broju učenika, u potpunosti izgubiti. Naime, U RH imamo oko 300 strukovnih škola koje u prosjeku imaju oko 400 učenika, u prosječno 10 različitih programa obrazovanja. Agencija za strukovno obrazovanje kreirala je programe za nastavu povijesti za pojedina zanimanja u srednjim strukovnim školama (trogodišnjim i četverogodišnjim – a među kojima je i kurikulum povijesti za kozmetičare), a u čijem je središtu razvoj kritičkog i kreativnog mišljenja. Programi su bili u eksperimentalnoj provedbi od 2014. do 2017. godine. Na snagu su stupili školske godine 2017./18. i sukladno tome objavljeni su u Narodnim novinama. I u sklopu CKR napravljeni su prijedlozi kurikula za strukovne škole, a koji također nisu ušli u eksperimentalnu provedbu u dualnom modelu. Kako to da su ti programi zaobiđeni? Mi nastavnici povijesti u strukovnim školama prihvaćamo promjene kao nužnost i pri tom zagovaramo održive promjene koje idu za dobrobit svih učenika i cjelokupne društvene zajednice. Ukidanje nastave povijesti u strukovnim školama svako ne ide u tom smjeru – odluka je nazadnjačka i pokazuje nerazumijevanje svrhe nastave povijesti – stvaranje odgovornih građana u demokratskom društvu. Voditeljica ŽSV-a Vesna Slaviček i Bore Štrbac sa nastavnicima povijesti strukovnih škola Primorsko goranska županija Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
9 Danijel Marot ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Očitovanje županijskog stručnog vijeća nastavnika Povijesti Ličko-senjske županije za osnovne i srednje škole Nakon provedenih razgovora i konzultacija sa kolegicama i kolegama u osnovnim i srednjim školama Ličko-senjske županije dajemo sljedeće mišljenje: Srednje škole - Izbornost tema koje nastavnik individulano odabire postati će problem prilikom provođenja državne mature s obzrirom da učenici na nacionalnoj razini neće savladavati isto gradivo. To podrazumjeva ili promjenu kurikuluma ili ukidanje mature iz predmeta povijest. Također nije jasno da li uvođenje ovakvoga pristupa donosi ukidanje školskih, županijskih i državnih natjecanja iz nastvanog predmeta povijest. Nije jasno na koji način će izdavači pripremati materijale za takvu vrstu rada ili će i taj dio biti prepušten nastavnicima. - Brojni kolege i kolegice nisu sigurni da li je brojka sati nastave povijesti (70 sati) u četvrtom razredu gimnazije umjesto dosadašnjih 96 tiskarska greška ili stvarni cilj reforme. Ukoliko se ne radi o tiskarskoj grešci onda se time dosta sadržaja nužnog za razumjevanje akualnih zbivanja u domovini i svijetu ne bi moglo obrađivati, a i pitanje je i na koji način ostvariti taj broj sati kao i u ostalim gimnazijskim razredima s obzirom da se radi o maturantima kojima nastava uvijek završava ranije no ostalim učenicima (prema sadašnjih 32 tjedna nastave za maturante moguće bi bilo odraditi 64 sati). - Izbornost nastave povijesti u trećem i četvrtom razredu gimnazije eventualno se može opravdati u prirodoslovno-matematičkoj i matematičkoj gimnaziji dok za opću, jezičnu i klasičnu gimnaziju to ne možemo opravdati. Smatramo da gimnazije moraju ostati škole koje nude širok spekar obrazovanja i spremaju učenike za različita propitivanja svijeta. - Tema Domovinski rat u srednjim školama premalo je zastupljena i obrađuje se u vrijeme kada su učenici najopterećeniji, što dugoročno onemogućava pravilno tumačenje događaja 90-ih, te opće poznavanje tematike Domovinskoga rata što se odnosi i na kompetentost učenika za prepoznavanje događaja koji se reflektiraju i na današnje događaje. -Predlažemo temeljitiju reviziju kurikuluma koja bi dovela do stvaranja razlike u gradivu između osnovnih i srednjih škola. Već ionako veliko i komplicirano gradivo osnovnih škola samo se optereti s novim gradiva u srednjim školama. -U strukovnim srednjim školama povezivati i produbiti nastavno gradivo s više svjetske i zavičajne povijesti -U gimnazijama bolje sadržajno omogućiti tumačenje silnica kako svijet, kulturno-civilizacijski krug, domovina i zavičaj utječu jedni na druge (globalizacija, imperijalizam, /neo/kolonijalizam, nacionalizam, ali i interdiscipliniranost, komparativnost itd.) Osnovne škole -Učiniti početak 5. razreda pripremom za rad s povijesnim gradivom. Temu "Uvod u povijest" bolje iskoristiti kako bi se djecu doista pripremilo na rad s kartama, snalaženjem u vremenu, povijesnim izvorima, novim kompliciranijim terminima itd... Učenici uče nove apstraktne pojmove (polis, demokracija, kolonizacija...) koje jedva izgovaraju, a o istim ili sličnim pojmovima uče u geografiji kasnije kada je puno jednostavnije za njih baratati takvim ili sličnim terminima. - Gradivo 5. razreda učiniti dostupnim njihovom uzrastu. Plan petog razreda je (kao i u aktualnom kurikulumu) preopširan i suviše apstraktan za učenike. Ono što je postavljeno kao ishodi većina učenika nije u mogućnosti razumjeti niti interpretirati. -U 6. razredu dolazak Hrvata nije među nastavnim temama, smatramo da iako nemamo neoborive dokaze o tome što se i kako zbilo ne bi bilo dobro preskočiti ovu temu. -U sedmom razredu samo jedna od četiri cjeline, djelomično sadrži nacionalne teme. Zadnja cjelina je nastanak Kraljevstva SHS što smatramo preširokim te sugeriramo da se lekcija Hrvatska u Prvome svjetskome ratu prebaci u osmi razred radi lakšeg povezivanja sa gradivom osmoga razreda. -Smatramo da u obradi gradiva osmoga razreda, veću pozornost treba posvetiti temi Domovinski rat, kao ključnoj prekretnici nakon proglašenja samostalne Hrvatske sa čijim posljedicama se suočavamo svakodnevno. - U cjelini Drugi svjetski rat treba definirati domaće teme poradi specifičnosti i aktualnosti ovih tema koje se i danas interpretiraju na različite načine. S obzirom da politički i povijesni kompromis oko tumačenja ovih događaja nije postignut, predlažemo da se to učini. Ishodi učenja su postavljeni preširoko u osnovnim i srednjim školama te smatramo da će ih u praksi biti teško ostvariti. Jedan od problema sa kojima se susrećemo na prostoru LSŽ je problem malih sredina i malih škola, s toga predlažemo obaveznu digitalizaciju nastavnoga gradiva, pripremljene digitalne materijali za pojedine teme, ovo bi olakšalo rad svim učiteljima koji nemaju mogućnost u mjestima kojima predaju, posjećivati razne znanstvene i kulturne institucije zbog nepostojanja istih. U prijedlogu kurikuluma navodi se da se osim brojčane ocjene opisuje postignuta razina usvojenosti pojedinih ishoda. Nismo izričito protiv ovoga načina ocjenjivanja ali propitujemo njegovu svrhovitost i praktičnost, osobito kod donošenja završne ocjene. Zahvaljujem svim kolegicama i kolegama koji su sudjelovali u izradi ovoga očitvanja, Danijel Marot, prof., voditelj ŽSV nastavnika Povijesti za osnovne i srednje škole Ličko-senjske županije Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
10 Mladen Tomorad ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani, prethodni komentari natjerali su me da dopunim svoj prethodni tekst. Navesti ću samo neke osnovne primjedbe koji ne stoje: 1) Tematske cjeline vezane uz gradivo 1. razreda srednje škole su dobro oblikovane i sadrže sve elemente potrebne za poznavanje stare povijesti. Uopće nije točno da nastavnici ne mogu obrađivati teme vezane uz rimsku povijest u 10 školskih sati (sva tematska cjelina zasebno). Dapače, ako se uključe i primjeri iz hrvatskog prostora opseg gradiva je i puno veći od 10 sati a da se ne pretjera. Svih oblika izvora ima napretek i sadržaji se mogu obraditi vrlo zanimljivo. Jedina tema koja se ne može obrađivati u tome vremenu je vezana uz umjetnost na tlu Hrvatske. Ja bih u nju uključio prapovijest za koju svi tvrde da nedostaje pa to tko želi raditi ima mogućnost raditi prapovijest na hrvatskim primjerima i antičkoj umjetnosti. Tema „Teokratske države starog svijeta“ - pročitao sam komentare da se ovdje ne mogu obrađivati Hetiti. Sve države starog svijeta bile su teokratskog tipa gdje su vladari bili poslanici bogova na zemlji. To nisu samo države Mezopotamije i Egipat nego sve državne tvorevine na tom prostoru. Dakle u sklopu teme mogu se jako lijepo obraditi i usporediti sve države na prostoru starog Istoka. Drugi je problem što za to trenutno nema udžbenika pa takva usporedba za mnoge neće biti jednostavna. Nadalje, trebalo bi ispraviti dva činjenična podatka koja su zastarjela. Ujedinjenje egipatske države nije bilo 3100. g. pr. Kr., nego se Gornji i Donji Egipat ujedinio 3000. g. pr. Kr. nakon što je završio period dinastije 0 odnosno razdoblje Nagade III. To je činjenica koja je u svjetskoj historiografiji poznata preko 20 godina. Trebalo bi paziti na pisanje imena vladara – npr. Nabukonosor je zastarjeli oblik imena koji više u svijetu nitko ne koristi. Njegovo ime je Nebukadnezar i taj oblik imena sam koristio u svojim udžbenicima za 5. razred osnovne škole i 1. gimnazije još od 2003. godine. Sličan problem je s pisanjem i mnogih drugih vladara starog Istoka te bi ih u udžbenicima i kurikulu trebalo točno propisati kako bi bili ujednačeni. Treće, u Sumeru više nisu pronađeni najstariji oblici pisma. Najstariji zapisi pronađeni su u Egiptu prije otprilike 6-7 godina (ime kralja perioda Nagada III. koje je datirano u 3900. g. pr. Kr.; otkriće Stan Hendrixxa). Na prostoru Mezopotamije najnovija istraživanja su datirala pojavu klinastog pisma u 3300.-3200. g. pr. Kr. Dakle ja ne bih koristio više podatak da je najstarije pismo nastalo na prostoru Mezopotamije nego Egipta i Mezopotamije ili samo Egipta. Pojavu pisma ostavio bih i dalje o. 3500. g. pr. Kr. kako bi sve dodatno pojednostavio (i razgraničenje prapovijesti od starog vijeka). Slažem se s nekim komentarima da neke gimnazijske teme nisu sasvim jasno određene. To se odnosi na teme vezane uz povijest ranog novog vijeka i modernog doba. Npr. teme o ratovima od sredine 18. st. mogu uključivati sve ratove od npr. Sedmogodišnjeg rata do najnovijeg doba. To je bitno preveliki zalogaj za bilo kakvu dublju razradu. Neke teme se mogu i preklapati pa bi taj dio trebalo malo bolje definirati. Teme su bez obzira ne sadržajni opseg dobro koncipirane i mislim da mogu biti vrlo zanimljive učenicima bez „bubanja gomile činjenica“. U vezi prapovijesti i uvoda u povijest. Istina je da ti elementi nedostaju, ali propisana su četiri obvezne teme od njih 15 ponuđenih, a jednu mogu samostalno oblikovati nastavnici. Dakle, tko smatra da se prapovijest i uvod u povijest mora obrađivati može obrađivati i taj dio gradiva. Budući udžbenici mogu obraditi i te dvije teme kao izborne. Najveći problem će biti udžbenici jer nastavnici su u ovom trenutku preopterećeni gomilom papirologije koja im ne omogućuje istraživanja i samostalno oblikovanje novog kurikuluma. Idealno bi bilo da udžbenici obrađuju sve propisane teme plus par izbornih. No tu se javlja problem – kako to napraviti? Naime udžbenički standardi predviđaju opseg udžbenika, pa čak i po novom mjere knjige u gramima. To je apsurd koji ne omogućuje izradu takvog tipa udžbenika. Kako MZO planira riješiti ovaj problem? Vjerojatni odgovor će biti kurikulum nije vezan uz udžbenike, ali to nije pravi odgovor. Treba se jasno definirati mogu li se napraviti tri odvojena udžbenika (svaki za jednu veliku tematsku cjelinu koja bi obuhvaćala 5 ponuđenih tema) ili se dio sadržaja može ponuditi nekako drugačije. U svakom slučaju moraju se napraviti odgovarajući udžbenici i pomagala koja će omogućiti nastavnicima da pripreme obradu svake teme. Na kraju bih još jednom želio zaključiti da se ne slažem s komentarima da hrvatska povijest nije dovoljno zastupljena. Ona se može obrađivati kroz gotovo sve ponuđene teme. Drugi je problem što neki to ne smatraju dovoljnim. dr. Mladen Tomorad, viši znanstveni suradnik docent stare povijest, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
11 Matija Mikac ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Prigovori na prijedlog Kurikuluma iz nastavnog predmeta povijesti za osnovne škole i gimnazije Osnovna škola Iako su sve predložene nastavne cjeline obvezne za poučavanje, po sadašnjem prijedlogu iz tih cjelina nastavnici će sami odabrati teme koje obrađuju „dublje“ (cjelovito), a koje samo kao pregled. Budući da tih tema ima puno, nije moguće svaku nastavnu cjelinu dublje obraditi. Iz toga onda proizlazi da će razni učenici zapravo već u osnovnoj školi imati vrlo različitu nastavu iz predmeta povijesti. Nadalje, smatramo da se tako važno pitanje ne može prepustiti individualnoj procjeni nastavnika, jer će takvo stanje za čas dovesti do snižavanja kriterija i ukupnog smanjenja znanja iz povijesti. Još važnije, na razini osnovne škole, kao što je to u velikoj većini slučajeva u drugim zemljama, mora postojati konsenzus o zajedničkom društvenom znanju iz predmeta povijesti koji je nužan za funkcioniranje društva kao i za normalan društveni razvoj učenika. Gimnazije Praktički isti prigovor koji smo u uputili vezano za prijedlog Kurikuluma iz nastavnog predmeta povijesti za osnovne škole, možemo uputiti i za gimnazije. Iako se s obzirom na dob djece za gimnazije može shvatiti nešto prošireni izbor tema, trenutni prijedlog kurikulima izbornost je doveo gotovo do apsurda. Tako gotovo ne postoji ni osnovna jezgra sadržaja koje će sva djeca morati usvojiti, do te mjere da će biti praktički nemoguće organizirati maturu iz premeta povijesti. Stoga predlažemo određivanje jezgrenih tema koje će obrađivati cjelokupna populacija učenika u gimnazijama, s jasno odvojenim manjim brojem tema koje se eventualno mogu dodatno obraditi po izboru nastavnika. Zato i ovdje još jednom naglašavamo kako mora postojati konsenzus o zajedničkom društvenom znanju iz predmeta povijesti koji je nužan za funkcioniranje društva kao i za normalan društveni razvoj učenika. Pet koncepata U prijedlogu Kurikuluma iz nastavnog predmeta povijesti za osnovne škole i gimnazije izvođenje nastave organizira se oko pet međusobno povezanih koncepata: vrijeme i prostor, uzroci i posljedice, kontinuiteti i promjene, izvori istraživanja prošlosti te interpretacije i perspektive. Uočavamo da nedostaju neki drugi važni koncepti kao što su pojedinac i zajednica, ili čovjek i društvo. Također, smatramo kako posljednja dva predložena koncepta, izvori istraživanja prošlosti te interpretacije i perspektive, nisu u potpunosti primjereni dobi učenika u osnovnoj školi i gimnaziji, jer su prvenstveno povezani s poučavanjem povijesti kao znanstvene discipline. Zato su ova dva koncepta puno primjerenija nastavi povijesti na visokoškolskim institucijama, odnosno fakultetima. U ishodima, aktivni glagoli (istražuje sa širokim spektrom primarnih i sekundarnih izvora; procjenjuje uzroke i posljedice događaja; primjenjuje složeniji narativ u kojem se kreće sinkronijski i dijakronijski; analizira i procjenjuje složenost kontinuiteta i promjena; izrađuje radove složene strukture) potpuno su neprimjereni nastavi osnovnoj školi i gimnazijama, i pokazuju začudno nerazumijevanje razlike između nastave i istraživačkog rada, gdje istraživački rad podrazumijeva znanja, vještine i metode koje se usvajaju s fakultetskim obrazovanjem. Naime, istraživački ishodi se zapravo po strukturi školstva smiju pojavljivati tek na sveučilištima. Nadalje, aktivni glagoli koje smo citirali podložni su vrlo proizvoljnim tumačenjima sa svim mogućim posljedicama za destrukciju izvođenja koherentne nastave povijesti. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
12 Maja Janković ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ U ime skupine nastavnika Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu Na početku ističemo da je Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – najvažniji povijesni odsjek u Republici Hrvatskoj – i u prvom javnom savjetovanju 2016. godine „iz niza stručnih razloga podržao prijedlog novog kurikuluma povijesti“. Tu bismo podršku, u ovom slučaju kao skupina nastavnika, željeli prenijeti i u ovom savjetovanju te podržati Odluku o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. Reforma kurikuluma nastave povijesti – upravo onakva kakva je predložena – iznimno je važna za provođenje nužnih promjena u nastavi povijesti. S jedne strane kako bi se ona modernizirala i unaprijedila, a s druge povezala s uspješnim europskim primjerima suvremene nastave povijesti u 21. stoljeću. To je, osim toga, posebno važno kako bi se nastavilo integriranje hrvatskog obrazovnog sustava u europski, na čemu Republika Hrvatska kao članica Europske Unije svakako treba inzistirati. Upravo ovaj prijedlog novog kurikuluma povijesti sadrži čitav niz preduvjeta kako bi se sve navedeno i ostvarilo. Isto tako ističemo da je kvaliteta prijedloga rezultat toga što su u njegovoj izradi sudjelovali stručnjaci koji su specijalizirali metodiku nastave povijesti i didaktiku povijesti te brojni nastavnici-praktičari iz cijele Hrvatske. Podsjećamo također da je prijedlog novog kurikuluma povijesti pozitivno ocijenjen od međunarodnih recenzenata. Naglašavamo da je Bavarsko državno ministarstvo obrazovanja i kulture, znanosti i umjetnosti istaknulo upravo spomenutu „usklađenost s europskim i svjetskim preporukama“ te primjerice pozitivno vrednovalo „pet koncepata na kojima se temelji kurikulum povijesti“, odnosno „ciljeve učenja i poučavanja povijesti koji obuhvaćaju znanje, vještine, stajališta i vrijednosti“ itd. I mnogi nastavnici iz brojnih hrvatskih škola pozitivno su reagirali na prvi prijedlog novog kurikuluma, očitujući time svoju želju za promjenama nastave povijesti i potvrđujući da je predloženi kurikulum odgovarajući korak u tom smjeru. Napominjemo da su u novoj verziji prijedloga kurikuluma povijesti – o kojem upravo traje javno savjetovanje – na kvalitetan način uključene primjedbe domaćih recenzenata, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao i druge primjedbe iz prve javne rasprave te uvjerljivo odgovoreno na ostale koje nije bilo moguće unijeti. Budući da raspravu o prijedlogu novog kurikuluma povijesti otpočetka prate i javne reakcije koje nisu samo stručne naravi, naglašavamo da se nadležna tijela trebaju prvenstveno voditi stručnim vrednovanjem – ne samo specijalista za povijest nego i za nastavu povijesti te odgoj i obrazovanje – i odoljeti pritiscima različite vrste. Kao nastavnici Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu – najstarije i najveće hrvatske znanstveno-nastavne institucije koja obrazuje buduće nastavnike povijesti – posebno napominjemo da u skladu s demokratskim temeljima Europske Unije obrazovanje treba biti slobodno i kritičko te poticati stalno propitivanje nacionalnih narativa, društva i svijeta u kojem živimo. Skupina nastavnika Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Dr. sc. Damir Agičić, red. prof. Dr. sc. Nikola Anušić, doc. Dr. sc. Zrinka Blažević, red. prof. Dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof. Dr. sc. Borislav Grgin, red. prof. Dr. sc. Tvrtko Jakovina, red. prof. Dr. sc. Branimir Janković, viši asistent Dr. sc. Hrvoje Klasić, doc. Dr. sc. Vjeran Kursar, doc. Dr. sc. Nenad Moačanin, red. prof. Dr. sc. Ida Ograjšek Gorenjak, doc. Dr. sc. Mario Strecha, red. prof., pročelnik Odsjeka za povijest Dr. sc. Marko Šarić, doc. Dr. sc. Nataša Štefanec, red. prof. Nikola Tomašegović, asistent Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
13 Mario Kevo ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Ovaj komentar je nastao u konzultacijama sa stručnjacima koji održavaju nastavu na visokoškolskim ustanovama, ali isto tako su izravno involvirani i u sustav osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Temeljna je opservacija kako se u prijedlogu Kurikula suštinski gotovo ništa ne mijenja u odnosu na Kurikul koji je dobio negativnu ocjenu krovne organizacije hrvatske znanosti, odnosno Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Naravno, uz navedenu, i niz drugih ustanova je dalo kraća ili šira priopćenja i očitovanja u vezi (prijedloga) kurikula nastave povijesti u kojima su ukazali na ozbiljne nedostatke vezane uz njegovu provedbenu stranu. Prijedlog je proturječan, jer se u kurikulu pobija odluka po pitaju vrsta škola na koje se odnosi i to na više mjesta u tekstu. Istodobno, Kurikul je u proturječju s Nacionalnim kurikulom za gimnazije, jer za IV. razred opće gimnazije u tablici plana Nacionalni kurikul predviđa tri sata nastave, za Kurikul povijesti dva. Kurikul povijesti nije usklađen s orijentacijskim modulima, jer propisani sadržaji (teme) i razine ishoda nisu diferencirani za različito trajanje nastave (1 do 6 sati nastave tjedno). Primjerice, s jednim satom nastave tjedno iluzorno je očekivati da će se ostvariti što je propisano, a za veći broj sati nastave od predviđenih nije propisan dovoljan broj tema, dok bi razine postignutog trebale bi biti veće. Kurikul povijesti ne omogućava ostvarivanje propisanih postignuća u kurikulima međupredmetnih tema. Propisani odabir tema onemogućit će ostvarivanje tema o razvoju demokratskog političkog sustava, što posljedično postavlja pitanje kako će se zbog toga vrednovati rad nastavnika. Ishodi su određeni na razini dobar iako Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru (čl. 6.) propisuje da opisnice ishoda učenja predstavljaju minimalne uvjete. Tako nije omogućeno valjano vrednovanje učenika i nastavnika. Stoga bi ishode trebalo odrediti barem na razini ocjene dovoljan. Ocjenjivanje učenika se u ovom prijedlogu definira kao povremeno, dok Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi praćenje i ocjenjivanje učenika određuje kao sustavno i kontinuirano. Stoga bi Prijedlog trebalo uskladiti s Pravilnikom. Čini se potpuno nepotrebnim određivati vrste ocjena, jer je to već određeno Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Odredbe o dopunskoj i dodatnoj nastavi u suprotnosti su s odredbom čl. 52 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi da se nastava izvodi po razredu. Nepotrebno je da Kurikulum određuje oblike nastave kada su oni već određeni zakonskim aktima. Planirani istraživački radovi traže vrijeme za njihovu pripremu, vođenje i provjeru rezultata. Današnji raspored radnog vremena nastavnika ne zadovoljava potrebe za pripremanje nastave ovog stupnja složenosti, pripremu, vođenje i ocjenjivanje radova učenika, obimnije kontakte s roditeljima i predloženi način opisnog ocjenjivanja učeničkog rada. Korelacije s nastavnim predmetima i međupredmetnim temama, navedene su samo sumarno, a ne konkretno za svaku nastavnu temu posebno. Odustajanje od vertikalno-spiralnog načela organizacije nastave predstavlja problem, jer se metodika na kojoj je utemeljen prijedlog kurikula bitno razlikuje od postojeće prakse, suvremenih metodičkih rješenja, a da su predviđeni ciljevi ostvarivi na poznate i provjerene načne, objašnjenje metodičkog utemeljenja je neophodno. Rješenje je trebalo tražiti u definiranju ciljeva nastava za iste sadržaje na pojedinim razinama učenja. U opisu nastavnog predmeta povijesti navedene „istraživačke vještine“ ne postoje. Povijest ne uči apstraktne, od sadržaja odvojene vještine. Historijsko razumijevanje je kompleksno i zahtijeva refleksiju. Učenici neće poboljšati razumijevanje koncepata drugog reda samo vježbom, već bi prije svega trebali moći razmišljati o tome što rade i koliko to razumiju. Dilema vještine ili činjenice je problematična, jer jedno svakako ne može bez drugoga, a poznavanje jednog poboljšava poznavanje drugog. Kad se prema konceptima drugog reda odredimo kao prema vještinama, a ne kao sposobnostima, a tako je u prijedlogu kurikula postavljeno, način rada i vrednovanja bit će pogrešan. U opisu koncepata na kojima žele utemeljiti nastavu povijesti vidljivo je da su zanemareni koncepti prvoga reda, sadržaji rada u školi. Nastava povijesti priprema građane točno određenog područja, u našem slučaju Republike Hrvatske, za razumijevanje svijeta u kojem žive. S tog motrišta treba odabrati sadržaje nastave povijesti, a ne na temelju relativnih udjela (koliko je posto problematika vezana uz vladara Andriju II nacionalna, a koliko opća povijest). Zabrinjavajuće je kako nastavu povijesti prijedlog kurikula pretvara u znanstveno istraživanje. Za takvo što učenici bi trebali poznavati historijsku znanost, njene metode i dosege, nedovršenost i promjenljivost znanstvene spoznaje. Dio koncepata koji su navedeni u prijedlogu kurikula u ovom obliku su do sada nepoznati u metodičkoj literaturi. Negiranje suštinskih koncepata vodi njihovom svođenju na puke pojmove čije se definicije, najčešće, uče napamet. Razumijevanje republike (atenska, rimska, mletačka, dubrovačka, francuska itd.) očito se ne može svesti na definiciju, već je nužno „poznavanje općih načela, veza, struktura i obrazaca“. Koncepti nisu definirani, već opisani. Ishodi za učenike su neostvarivi. Primjerice, pretpostavlja se da će učenici u petom razredu raditi s kronološkim tablicama. Usvajanje lente vremena u V. razredu sasvim je dovoljno. Ako su ishodi previsoko postavljeni to će imati loše posljedice na ocjenjivanje učenika, nastavnika i novog kurikula. Lente vremena su u razinama usvojenosti ishoda podijelili na „obične“, jednostavnije i složenije koje su dio grafičkih prikaza tijeka vremena koji se opet dijele na jednostavnije, jednostavne i složenije uz to ustanovljene su još i slikovne lente vremena. Tematski pristup u srednjoj školi onemogućava savladavanje koncepata kao su zamišljeni. Učenik, na primjer, ne može shvatiti da su renesansu tumačili kao prekid sa srednjovjekovnom tradicijom i nastavak antike jer, sukladno s raspodjelom na tematska područja, ukoliko ona vrijede, prethodno uči neke druge sadržaje. Tako bi se pri obradi tema mnogo vremena trebalo koristiti na one sadržaje koji, da bi tema bila smisleno prikazana, prethodno nisu niti spomenuti, a kamoli naučeni. Tematski pristup ne može zadovoljiti niti na činjeničnoj niti na konceptualnoj razini predviđenog. Umjesto „veće dubine obrade“ dio vremena pri obradi tema morat će se koristiti za razumijevanje kauzaliteta i kontinuiteta i za nadoknadu do tada propuštenih sadržaja. Tako će se na štetu neznatnog „produbljenja“ izgubiti kronološki slijed i sistematičnost sadržaja. Gimnazijski ishodi previsoko su postavljeni. Na kraju školovanja u gimnaziji učenici bi trebali pisati radnje koje su prema opisu opsega nekadašnjih maturalnih radnji, a po zahtjevnosti i složenije. Koliko je to ostvariv cilj za sve učenike gimnazija i koliko je dobro to tražiti nije jasno. Ponajprije zbog uvođenja izbornosti, ovako organizirana nastava povijesti vjerojatno će biti izbjegavana od učenika, što je sasvim razumljivo, ali je za društvo u cjelini loše. No promotrimo zahtjeve gimnazijskih tema s dva motrišta: prvo, što dobivamo na kraju tako promijenjenog procesa, i, drugo, koliko su za ovakve zahtjeve osposobljeni nastavnici. Ovim silnim promjenama u srednjim školama ne dobivamo ništa novo. Podsjetimo se nekadašnjih maturalnih radnji i pitanja na maturalnom ispitu. Hoće li učenici ovakvim radom ostvariti ono što novi kurikul predviđa? Sasvim je jasno da na kraju učenici neće razumjeti kontinuitete i promjene s tematskim pristupom, niti koncepte prvog reda. Nije problem u studiju povijesti, koji je više-manje usklađen s bolonjskim sustavom. Po složenosti i opsegu teme na kraju gimnazije približavaju se fakultetskim kolegijima. Njih na fakultetu izvode stručnjaci za pojedina razdoblja. Zamjerka se ne odnosi na samu organizaciju nastave, takva je po bolonjskom režimu posvuda. Tako školovani stručnjaci ne mogu više od onog što su naučili. Pitanje je može li oko 1500 učitelja povijesti naučiti onome što traži prijedlog kurikula, tko bi takav oblik dopune dodiplomskog studija trebao izvršiti? Što s onima koji takvu obuku ne završe? Učitelji povijesti uče i nakon završetka studija. Uglavnom ih možemo podijeliti u dvije grupe: one koji se usavršavaju u pojedinim užim područjima i one koje zanima cijela povijest pa čitaju pomalo od svega. Ni jedni ni drugi neće moći (prvi širinom, drugi dubinom) zadovoljiti postavljene kriterije. Iz navedenog je vidljivo da prijedlog kurikula povijesti ne rješava probleme nastave povijesti kojih ima, već samo otvara brojne nove probleme, a ne radi se samo o pokojoj faktografskoj pogrešci ili nejasno napisanom ishodu koje je lako popraviti. Zahtjevi za dionike nastavnog procesa su – prezahtjevni, a sam tekst je na više mjesta nejasan i proturječan. I za kraj, tek podsjetnik kako u Očitovanju na prijedlog Kurikula Stručnog vijeća Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu iz 2016. godine (http://www.unicath.hr/strucno-ocitovanje-o-prijedlogu-nacionalni-kurikulum-nastavnog-predmeta-povijest i http://www.unicath.hr/hks2015/wp-content/uploads/2016/05/O%C4%8Ditovanje-HKS_Odjel-za-povijest_kurikul.pdf) piše: „(…) predmet povijest valja motriti kao ključan u pogledu čuvanja „mentalnog zdravlja“ budućih generacija usredotočenog na iskaz dugotrajnosti identiteta nacije. Za to je pak potreban strukovno konsenzualno formiran te valjano i pravodobno u nastavi posredovan meta-narativ o prošlosti. Samo je tako poimanje prošlosti za školsku populaciju – buduće dionike i nositelje hrvatske društvene realnosti – smisleno. Samo omanji dio te populacije, koji će se odlučiti za visokoškolski studij povijesti, tek tada će se podrobno upoznati s konceptima oblikovanja slika o prošloj zbilji. (...)“ Ne može se zanemariti pitanje uloge povijesti u oblikovanju nacionalnog identiteta, dok se s druge strane sama mogućnost ukidanja podučavanja povijesti u strukovnim školama može okarakterizirati i kao pravi udarac na humanističko obrazovanje. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
14 Luka Vrljić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani, Izrazito mi je drago da je novi kurikulum stavio naglasak na koncepte, što smatram velikim pomakom u odnosu na postojeći kurikulum. Od svih koncepta naročito me obradovao koncept „Interpretacije i perspektive“ zbog kojeg se nadam da će buduća nastava povijesti izgledati više istraživačka, zanimljivija, da će gradivo omogućiti više rasprave među učenicima i tako više njih (učenike) staviti u aktivniji položaj nego što je to bilo do sada. Također se nadam da će navedeno utjecati na drugačiji način obrade nacionalne povijesti, u kojoj će biti više propitkivanja a manje „diktiranja“ kako je nešto prema nekome bilo. Podržavam otvoreniji pristup kurikulumu, što se jasno vidi u kurikulumu povijesti za osnovnu školu gdje se svaka cjelina sastoji od šireg pregleda i dublje obrade. Smatram da su cjeline uglavnom dobro osmišljene kao i njihovi opisi, ali postoje određeni nedostatci. Žao mi je da pregled povijesti ne završava nešto ranije kako bi se nastavniku omogućilo u 8. razredu da na kraju može odabrati neku cjelinu koju bi odradio kroz sva razdoblja i tako s učenicima napraviti usporedbu između razdoblja i regija (prm. Usporedba razvoja Kine i Hrvatske). Poučavanje o ranom srednjem vijeku moglo se započeti u 5. razredu u okviru seobe naroda i dr. Također jedina veća primjedba po pitanju cjelina je vezana za cjeline u 8. razredu. Mogla se osmisliti još jedna cjelina vezana za nedavne godine, primjerice „Svijet i Hrvatska u 21. stoljeću“ jer u razgovoru s kolegama vidim da se navedeno izrazito šturo obrađuje, pa čak je i pitanje obrađuje li se uopće. Glavna zamjerka kurikuluma za osnovnu školu je eurocentričnost. Žao mi je što nije više ostavljeno prostora za druge kontinente, a učenicima bi bilo korisno i zanimljivo da mogu usporediti vlastiti kraj u nekom razdoblju s odabranim krajem izvan „Starog svijeta“. Također mislim da bi se udio nacionalne povijesti trebao nešto smanjiti. Sve u svemu kurikulum povijesti za osnovnu školu pokazuje određeni pozitivni pomak u odnosu na dosadašnji kurikulum. Kurikulum za srednje škole je nešto lošiji u odnosu na kurikulum za osnovne škole. Smatram izrazito lošim to što je on eurocentričan. Trebalo bi se propisati obradu cjelina vezanih za neku regiju ili državu koji nisu na području Starog svijeta. Postavljanje fiksnog udjela 50% hrvatske povijesti je izrazito previsoko i ne vidim čemu tako visok udio pridonosi kvaliteti buduće nastave povijesti. Glavna zamjerka kurikulumu za srednje škole je izbacivanje prapovijesti. Ne vidim razloga zašto bi se prapovijest izbacila koja je sjajna podloga za obradu koncepata interpretacije i perspektive. Podržavam smanjivanje političke povijesti i obradu gradiva kroz ovakve teme, ali navedenih predloženih tema bi moglo biti više. Štoviše određene teme su loše postavljene. Primjerice ako nastavnik želi odrađivati temu vezanu za prve civilizacije odabire temu „Teokratske države ranih civilizacija“, ali zašto nije postavljena neka tema vezana za države ranih civilizacija koje nisu teokratskog uređenja? Ili zašto nije postavljanja neka tema koja uspoređuje više različitih država npr. „Egipatska i Hetitska država“ ili „Države Sredozemlja na prijelazu iz brončanog u željezno doba“. Ako se kurikulum pokušao što više osloboditi zašto je tako kruto postavljeno kad se obrađuje stara povijest, kada srednjovjekovna i dr. Zašto učitelj ne može postaviti ili odabrati temu koja je vezana za stari i srednji vijek ili možda čitavu predmodernu povijest? Npr. „Položaj i život Židova u predmodernim državama“. Izrazito mi je žao što se odustalo od prvog prijedloga gdje su teme iz predmoderne i moderne povijesti bile u oba ciklusa, a ne kako je postavljeno u zadnjem prijedlogu kurikuluma nakon recenzije. Onakav tip obrade predmoderne i moderne povijesti u svakom ciklusu je suvremeniji i kvalitetniji. Ne vidim razloga zašto se neka tema iz predmoderne povijesti ne bi mogla obrađivati u 4. razredu srednje škole. Podržavam stavljanje obaveznog dijela obrade vezan uz holokaust, ali trebalo bi staviti i druge tematike vezane uz ljudska i građanska prava kao što je ukidanje ropstva i borba crnaca za građanska prava, položaj Roma u društvu, Apartheid, borba za ženska prava, razvoj dječjih prava te položaj ljudi s invaliditetom u povijesti. Naravno ne kao zasebne cjeline ili teme, nego da se pronađe mjesta prilikom obrade različitih cjelina. Ne razumijem zašto nema posebnih cjelina ili tema u srednjoj školi vezanih za teoriju historiografije. Ako želimo kvalitetno odrađivati koncept interpretacije, trebalo bi više pažnje dati povijesti historiografije te suvremenoj historiografiji odnosno njenim teorijama i metodama. Za kraj smatram da je prijedlog kurikuluma povijesti za srednje škole daleko lošiji u odnosu na prijedlog kurikuluma povijesti koji je postavljen u veljači 2016. godine. U odnosu na dosadašnji kurikulum ima poboljšanja, ali puno više mogućih prijetnji uzrokovanih načinom vođenja nastave. Toplo se nadam da će se reforma nastaviti i da će se više pažnje staviti na razvoj kreativnog i kritičkog mišljenja. Luka Vrljić Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
15 Tamara Janković ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani/e, moj osvrt vezan je ponajviše uz dio dokumenta koji se odnosi na osnovnu školu s obzirom da sam učiteljica u osnovnoj školi te pored rada u redovnoj nastavi imam zanimljivu priliku uvida u rad kolega širom Hrvatske s obzirom da povremeno radim s njihovim učenicima u Školi u bolnici najveće dječje bolnice u Hrvatskoj. Iskreno priznajem kako malo zavidim kolegama koji će prema novom kurikulumu raditi u srednjim školama zbog još veće slobode izbornosti tema i planiranih sati koja im se ovim dokumentom nudi. Osnovnoškolski kurikulum nastavnog predmeta Povijest, potpuno logično, nama učiteljima u OŠ mora ostaviti na ”teret” linearno, kronološko učenje povijesnih sadržaja. Ipak njime je učinjen veliki pomak u osuvremenjivanju nastave povijesti, ne zbog upotrebe digitalnih sadržaja, već zbog suvremenog pristupa poučavanja povijesti koji se bazira na konceptima. Vidim ovaj dokument kao sjajnu i dugo očekivanu priliku promjene u doživljaju predmeta povijesti i njegovoj osnovnoj svrsi, a to je poticati interes učenika za proučavanje prošlosti. Još od prvih pokušaja osuvremenjivanja u vrijeme HNOS-a pa do danas nije se dogodila bitna promjena u načinu poučavanja, dok ni sadržajno HNOS nije donio rasterećenje. U ponuđenom kurikulumu povijesti vidim jasnije definirane “alate” pomoću kojih će učenici bolje razumjeti društvo u kojem žive, ali i moći u njemu sudjelovati kao aktivni građani. Ovdje želim istaknuti kako me posebno veseli činjenica što se rasterećenjem i mogućnošću izbora tema za dublju obradu, otvara i veća mogućnost rada na izrazito važnim temama međupredmetne teme Građanskoga odgoja i obrazovanja. To je i dosad bila naša obaveza, no u premalo sati ili bolje rečeno previše sadržaja koje treba obraditi, ne ostaje vremena u kojemu možemo učenike pretvoriti u aktivne sudionike nastave, dajući im priliku da razvijaju potrebne vještine. Iskreno, ne razumijem kolege koji u promjeni često ili uvijek vide problem, nešto sumnjivo ili a priori negativno. Naravno da je svaka promjena izazov, ali ona je i poticaj da nastavu poboljšamo i učinimo je plemenitijom i svrsishodnijom. Baš kao što jedan od koncepata nastave potiče kontinuitet i promjenu , smatram da u svim dosadašnjim dokumentima zasigurno ima dobrih dijelova koji će u kontinuitetu biti zastupljeni, ali jednako tako promjena iako i ne mora biti napredak, ovoga puta vjerujem to jest. Tko promjenu uvijek doživljava kao negativnu samo zato što ga plaši, trebao bi se upravo prisjetiti sadržaja vlastitog predmeta i sjetiti kolike su promjene u društvima početno doživljavane kao nedobrodošle, nemoguće za provesti ili nepotrebne. No, to u konačnici nije bilo tako. Istina, ponekad je trebalo proći i više stoljeća! Nadam se da se to neće dogoditi s dokumentom koji je pred nama. Kurikulum nastavnog predmeta Povijest je procijenjen i ocijenjen od brojnih domaćih i stranih stručnjaka. Ne vidim opravdanost za strah u tome da nas brojni inozemni stručnjaci savjetuju, što je česta kritika koja se može pročitati. Mislim da moramo biti svjesni da su brojne europske i izvaneuropske države započele promjene (reforme) svojih obrazovnih sustava mnogo ranije od Hrvatske te da imaju brojna iskustva, dobra i manje dobra, koja nama mogu samo pomoći u provođenju obrazovne reforme. Osobno reformu i kurikulum vidim kao dugotrajni proces jer se ništa neće promijeniti na bolje u godini - dvije, ali ne vidim ih kao nove “okove”, dapače, upravo i jest riječ o većoj slobodi. Sloboda dokumenta, koji sada još imamo priliku komentirati, upravo se sastoji u onome što svi koji radimo u nastavi priželjkujemo. Sloboda u organiziranju i planiranju pojedinih predloženih cjelina i tema za dublju obradu, učiteljima i nastavnicima daje ono potrebno poštovanje i povjerenje koje smo tijekom godina dopustili da nestane. Mi smo ti koji imamo znanje da s predloženim temama i više sati za obradu, ponavljanje i utvrđivanje gradiva, učinimo nastavu povijesti onakvu kakvu smo je sanjali dok smo završavajući studij razmišljali kako ćemo uživati predajući je u školama. Naravno da će svima nama biti potrebna dodatna edukacija i nadam se da će ih odgovorne ustanove organizirati. Vidim u konceptu kurikuluma priliku koja nije dosad bila moguća, a to je da učeničke generacije koje nam dolaze mogu napokon učeći povijest dobiti znanja i vještine potrebne za brojne struke kojima će se baviti kasnije u životu. Uvijek će biti učenika koji će biti željni još znanja, čak i onog činjeničnog, to nikad nije bio problem. Ono što jest u današnjoj nastavi problem jest činjenica da učenici nemaju priliku steći potrebne vještine koje će im koristiti ne samo za razumijevanje prošlosti nego za snalaženje u današnjem društvu kao i u budućnosti koju im mi kao njihovi učitelji prepuštamo (trenutno s velikim strahom može li se još stara latinska izreka Historia magistra vitae est! uopće smatrati opravdanom). Ne treba zaboraviti da mi koji jesmo uključeni u nastavni proces imamo iskustvo brojnih generacija iza nas te nam je lakše komentirati novi dokument poput ovog kurikuluma, no ovaj dokument je i temeljni za rad naših budućih kolega koji tek stižu s raznih odsjeka za povijest širom Hrvatske i koji će tek započeti svoj rad u školama. Zbog njih kao i zbog nove generacije učenika hrvatskih škola moramo sagledati ovaj dokument kao “budućnost”. Za kraj, zahvaljujem kolegama radne skupine koja je izradila kurikulum na predanom radu i velikom trudu, Srdačno, Tamara Janković OŠ J.J. Strossmayera, Zagreb Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
16 lidija dumančić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Prijedlog kurikula je nepregledan (bez preciznog kazala i označenih stranica; bez razdvojenih cjelina, autora…) i ostavlja dojam na brzinu sastavljenog radnog dokumenta. Smatram da je trebalo pričekati i vrednovati provedenu reformu u eksperimentalnim školama pa na temelju iskustava krenuti u daljnje promjene. Smatram da je nekoliko stvari dvojbeno: a) na str. 35 piše: “uči se i poučava u srednjoj školi prema vrsti škole i realizira se u jednom, dva odnosno tri sata tjedno“. U nastavku tj. na str. 39, 44, 49 i 55 piše da se povijest uči u I., II., III. i IV. razredu 70 sati. Na što se onda odnosi ova rečenica o jednom, dva ili tri sata tjedno?! b) u tekstu nema objašnjenja o izbornosti nastave povijesti o kojoj se govorilo ranije. Hoće li nastava povijesti biti izborna? U kojem razredu? Naznake izbornosti vidim na str. 63 u ulomku koji ste nazvali „Grupiranje učenika“, a koja glasi: “Učenici se u školi i prema potrebi izvan nje (suradnja među školama, projekti i sl.) grupiraju prema interesu za predmet i prema individualnim potrebama“. Podrazumijeva li se pod „individualnim potrebama“ zapravo opredijeljivanje za predmete koji će učeniku trebati za nastavak školovanja tj. izbornost predmeta? Što ako učenik u završnom/završnim razredima neće uzeti povijest kao izborni predmet? Hoće li imati priliku upoznati se sa sadržajima moderne i suvremene povijesti ili će se njegove kompetencije razvijati isključivo na sadržajima staroga i srednjega vijeka? Nakon javne rasprave iz 2016. dobila sam odgovor: “Definiranje satnice nije u ingerenciji Stručne radne skupine za Povijest. Kurikulum je rađen za postojeće programe i satnicu“. Vjerojatno i 2018. vrijedi isti odgovor. c) na str. 61 u ulomku „Materijali i izvori za učenje“ navodite izvore i materijale koji će biti „primjereni dobi učenika, usklađeni s prethodnim iskustvom…“. Potaknuta aktualnom raspravom o zakonu o udžbenicima ali i nedavnim javnim pozivom za prijavu inovativnih digitalnih obrazovnih sadržaja (objavljen na stranicama MZO-a 3. prosinca i otvoren čak 7 dana!?!), pokušavam zamisliti nastavnika koji u 7 dana može pristupiti javnom pozivu sa gotovim i licenciranim digitalnim sadržajem. Za izradu takvih sadržaja potrebni su tjedni i mjeseci, a ne 7 dana. Ako će se na takav način pristupiti izradi udžbenika i/ili digitalnih materijala, onda možemo pretpostaviti da će samo određeni autori / izdavači moći odgovoriti na takve „specifične“ zahtjeve i time (ne)izravno utjecati na izbor tema, a ne nastavnici. Vjerojatno i ovdje vrijedi isti odgovor kao i 2016.:“ Izrada udžbenika nije u ingerenciji Stručne radne skupine za Povijest.“ d) na str. 63 piše:“ Ovisno o vrsti škole i odgojno-obrazovnom programu, odnosno broju nastavnih sati u pojedinom razredu, učitelji biraju s popisa tema određeni broj tema za obradu.“ Mislim da je ovo u suprotnosti s ranije navedenim podacima da sve gimnazije imaju 70 sati, a ovdje spominjete različite satnice. e) u prijedlogu se ne spominje državna matura i kako će se usvojenost različito izabranih sadržaja moći vrednovati kroz ispite državne mature. Smatram da je uz prijedlog kurikula trebao ići i prijedlog/nacrt promjena državne mature. Vjerojatno i ovdje vrijedi odgovor iz 2016.:“ Državna matura nije u ingerenciji Stručne radne skupine za Povijest.“ f) ponovit ću svoj komentar iz 2016.: “Mislim da bi temeljne sadržaje tj. nastavne teme iz područja nacionalne povijesti trebalo precizno definirati i da bi kao takve trebale biti obvezujuće za sve učenike / nastavnike istog ciklusa … neka se barem postigne dogovor struke oko obaveznih nastavnih tema nacionalnog sadržaja.“ Lidija Dumančić (IV. gimnazija, Zagreb) Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
17 Martina Glučina ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Objavljujem još jedan prilog raspravi zbog primjedbi u pojedinim osvrtima koji se odnose na zastupljenost nacionalne povijesti u kurikulumu. Primjedbe se uglavnom odnose na srednju školu/gimnaziju. Prilažem popis tema. TEME ZA SREDNJU ŠKOLU/GIMNAZIJU Velika većina predviđenih tema iz opće povijesti za razdoblja od srednjeg vijeka do suvremenog doba omogućuje da se u njima ključni događaji, procesi i fenomeni rade na sadržajima iz hrvatske povijesti. Nikad dosad nismo imali ni nastavni plan i program ni kurikulum koji je do te mjere omogućuje da se teme iz svjetske povijesti rade na hrvatskim primjerima. U nastavku slijede detaljnije upute i primjeri kako je to moguće realizirati da bi bio zadovoljen omjer nacionalne i europske/svjetske povijesti (50:50%). Za neke teme priloženi su mogući izvori za pripremu sadržaja nastave. Prvi razred gimnazije – teme koje se odnose i na hrvatski prostor u antici: • Rimska uprava Italije i provincija – rimske provincije primarno se trebaju raditi na primjeru Ilirika • Društvene strukture u starom vijeku – uključuje i primjere s današnjeg hrvatskog prostora, te zavičajnu povijest • Kolonizacija i romanizacija Ilirika – uključuje primjere s današnjeg hrvatskog prostora, zavičajnu povijest te se preporuča suradnja s kulturnim i javnim ustanovama • Kontinuiteti i promjene u razvoju rimskog gospodarstva – ta se tema može raditi na primjerima salonitanskog i zadarskog agera, brojnih villa rustica, pomorstva, rudarstva koje je bilo najvažnija privredna grana u provinciji Dalmaciji, trgovačkih emporija u gradovima na istočnoj obali Jadrana, zanata poput primjerice klesarstva; o tome postoji i značajna literatura, npr. radovi Roberta Matijašića i Davora Bulića za Istru, radovi Nenada Kambija, knjiga Ante Škegre o gospodarstvu u provinciji Dalmaciji. • Antička svakodnevica – ova tema uključuje primjere s današnjeg hrvatskog prostora, te je značajna za zavičajnu povijest, budući da se odnosi na primjere iz raznih društvenih slojeva i interesnih skupina, može se pratiti kroz prikaz svakodnevice rimskog vojnika, žene, roba, trgovca, gradskih dužnosnika. O tome postoje radovi Željka Miletića, Zrinke Buljević, Nenada Cambija, Duje Rendića Miočevića, Slobodana Čače. • Komunikacije i putovanja – uključuje i primjere s današnjeg hrvatskog prostora koji se odnose na rimske ceste, luke, pomorske rute, carine, 5 salonitanskih cesta koje vode prema unutrašnjosti provincije, limitanske ceste koja je išla uz limes i drugih ključnih prometnica u Dalmaciji i Panoniji; upravitelj provincije Publije Kornelije Dolabela poticao je izgradnju cesta. O tome su npr. pisali Z. Brusić, Bojanovski, Irena Radić Rossi. • Vjerovanja, rituali i pogrebni običaji – uključuje i primjere s današnjeg hrvatskog prostora koji se odnose na, primjerice, rimske forume s kapitolijskim trojstvom, carske kultove (npr. u Naroni kao lokalitetu u svjetskim razmjerima ili Augustov hram u Puli), na kršćanstvo i starokršćanske lokalitete poput onog au Manastirinama u Saloni, mitraizam. O tome su pisali Nenad Cambi, Dražen Maršić, Domagoj Tončinić. • Predodžbe o svijetu u antici (znanstvene, mitološke, umjetničke) – vidjeti primjerice Radoslav Katičić, Illyricum mythologicum • Kršćanstvo i nova slika svijeta – uključuje i primjere s današnjeg hrvatskog prostora poput primjerice sarkofaga dobrog pastira, djelovanje ranokršćanskih zajednica i lokalitete vezane uz njihovo djelovanje (npr. sv. Duje, sv. Kvirin u Sisku), progone kršćana, starokršćanske lokalitete poput onog u Manastirinama, djelovanje sv. Jeronima i sl. • Antička umjetnost na prostoru današnje Hrvatske - uključuje primjere s današnjeg hrvatskog prostora uz komparaciju sa stranim primjerima antičke umjetnosti • Kako su se otkrivale civilizacije starog svijeta? – uključuje i primjere s današnjeg hrvatskog prostora, primjerice istraživanja Narone, Andautonije, Salone, Nezakcija, Pule, djelovanje don Frane Bulića, Mihovila Bramića, Eynara Dyggvea, Dragutina Krambergera, Aleksandra Durmana. Sva istraživanja i lokaliteti mogu se komparirati sa primjerima iz drugih područja. Srednji i rani novi vijek (drugi razred gimnazije): • Monarhije u srednjem i ranom novom vijeku – ova se tema odnosi se i na sve monarhije na prostoru Hrvatske. Pogodna je za kombinaciju općeg pregleda razvoja srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih monarhija te njihovu ilustraciju hrvatskim primjerima (npr. ranosrednjovjekovna hrvatska država, primjeri srednjovjekovnih monarhija u vrijeme Ludovika Anžuvinca, Matije Korvina ili Žigmunda Luksemburškog, apsolutističkih vladara poput Leopolda I. ili prosvijećenih apsolutista poput Marije Terezije. • Aristokratske republike: Venecija i Dubrovnik - za ovu temu ima mnogo literature i izvora • Zakonodavstvo i utjecaj pravnih sustava na vlast i društvo –tema se obrađuje na temelju izvora: statuti i isprave hrvatskih gradova, npr. Statut grada Dubrovnika, Statut grada Šibenika, povelje poput Zlatne Bule i ostalih isprava slobodnih kraljevskih gradova (lokalni primjeri), Vinodolski zakonik i sl. – govore nam o odnosu vladara, velikaša i gradova, statuti nam govore o lokalnoj upravi, odnosima u srednjovjekovnom i novovjekovnom društvu te urbanom životu. Postoji brojna literatura (Nada Klaić Nada, Irena Benyovsky, Zdenka Janeković-Römer, Lujo Margetić, Tomislav Raukar, Marija Mogorović Crljenko itd.) • Vladari i vrela hrvatskog ranog srednjovjekovlja - za ovu temu ima mnogu literature i izvora • Vlast i moć: kraljevi, carevi i pape u srednjem i ranom novom vijeku – komparacija odnosa moći između kraljeva, careva i papa u europskim zemljama srednjeg vijeka uključuje i hrvatske vladare npr. Branimira, Zvonimira, Žigmunda Luksemburškog, neke vladare iz roda Habsburgovaca i sl. • Grad u srednjem i ranom novom vijeku – temu primarno treba obrađivati na primjeru gradova na području Hrvatske (dalmatinske komune, slobodni kraljevski gradovi, trgovišta), što otvara široke mogućnosti i za zavičajnu povijest. • Staleško društvo srednjeg i ranog novog vijeka – tema uključuje staleško društvo na primjeru hrvatskih zemalja; velikaške obitelji (Šubići, Nelipići, Frankopani, Zrinski), seljaštvo (Supetarski kartular, Poljčki kartular, Vinodolski zakonik), građani (statuti gradova); crkva i samostani (povelje, dokumenti). • Trgovina na Sredozemlju u srednjem i ranom novom vijeku – dalmatinski i istarski gradovi, Dubrovnik. • Marginalne skupine u srednjem i ranom novom vijeku – npr. heretički pokreti, bolnice, sirotišta, nahodišta, karantene i lazareti u gradovima poput Splita, Dubrovnika, Motovuna itd. • Samostani i crkveni redovi u srednjem i ranom novom vijeku – tema koja ne samo da se može, nego i treba raditi primarno na hrvatskim (benediktinci, npr. Zadar, franjevci, dominikanci, cisterciti, Topusko, templari). • Mecene i umjetnici –familija Ćipiko u Trogiru i Papalić u Splitu – kao mecene u umjetnosti; Juraj Dalmatinac; Matija Korvin i humanisti (Ivan Česmički, Ivan Vitez od Sredne), Zrinski i ozaljski krug; Zagrebačka nadbiskupija i umjetnici koji su radili za nju. • Novi duhovni i intelektualni horizonti: od humanizma do prosvjetiteljstva – hrvatski humanisti, renesansi umjetnici, prosvjetitelji • Slika o „sebi“ i „drugome“: kako su srednjovjekovni i ranonovjekovni pisci, istraživači i osvajači vidjeli druge narode – primjeri: Konstantin Pofirogenet, tri starofrancuske kronike o Zadru; govori protiv Turaka; Evlija Čelebija; hodočasnički putopisi u kojima se opisuju dalmatinski gradovi i Dubrovnik; Vinko Paletin; Pavao Ritter Vitezović; Juraj Križanić. • Umjetnost i znanost srednjovjekovne i ranonovovjekovne Hrvatske Treći razred • Velike revolucije od kraja 18. stoljeća (Američka revolucija, Francuska revolucija, revolucije 1848., Oktobarska revolucija) - Francuska revolucija, revolucije 1848-1849., Oktobarska revolucija – utjecali su na područje današnje Hrvatske. • Nacije i nacionalni pokreti od kraja 18. stoljeća – opća uporišta i hrvatski primjer (Hrvatski narodni preporod) • Razvoj političke misli i političkih ideologija od kraja 18. stoljeća – komparacija npr. Zahtijevanja naroda s europskim primjerima, programi političkih stranaka i ideje, Ante Starčević, Stjepan Radić itd. • Ratovi i ratovanje modernoga doba (od kraja 18. stoljeća do Prvog svjetskog rata) – npr. Napoleonovi ratovi i francuska uprava u hrvatskim zemljama, Prvi svjetski rat i Hrvati. • Od staleškog do građanskog društva – hrvatsko staleško društvo – kontinuitet i promjene, usporedba plemićkih i građanskih obitelji (značajni pojedinci i njihova uloga, svakodnevni život, život žena, djeca i odrastanje, gospodarske promjene i sl.) • Procesi društvene modernizacije od kraja 18. stoljeća – tema koja se u potpunosti može napraviti na hrvatskim primjerima (građansko društvo, reforme školstva I. Mažuranića, utjecaj gospodarskog razvoja na svakodnevni život) • Industrijalizacija i tehnološke promjene - npr.: razvoj industrije, tvornice, razvoj komunikacija (npr. pruge), razvoj znanosti i medicine; uporaba tehnologije u gradovima… • Gospodarski razvoj i gospodarske krize - utjecaj gospodarskih promjena i kriza na hrvatski prostor • Svijet u očima umjetnika - hrvatski primjeri u komparaciji sa svjetskim, književnost, slikarstvo, glazba; povijesni kontekst umjetnosti preporodnog doba, realizam, historijsko slikarstvo, odraz društvenih, političkih, gospodarskih zbivanja na umjetnost • Znanstvene revolucije u moderno i suvremeno doba - Nikola Tesla, Lavoslav Ružička, Vladimir Prelog • Djetinjstvo i odrastanje u 19. i 20. stoljeću -prva «zabavišta» u 19. st. na primjeru lokalne zajednice, pioniri između zabave i politike, društvo «Naša djeca» od 1948. do danas) • Ideja demokracije u modernom i suvremenom svijetu - žensko pravo glasa u FNRJ, višestranački izbori, osnivanje prvih organizacija civilnog društva u Hrvatskoj, pop-kultura kao prostor slobode Četvrti razred • Europa između demokracije, diktature i totalitarizma (1918.-1989.) – sve tri komponente mogu se i trebaju raditi i na hrvatskim primjerima, budući da Hrvatska u 20. stoljeću ima i iskustvo demokracije i diktature i totalitarizma. • Drugi svjetski rat i Holokaust – tema koja se mora i treba raditi na hrvatskim primjerima; valja napomenuti da je u, primjerice, osnovnškolskom programu iz 2006. i dosad postojala ovakva sintetska tema pa na to nitko nije imao prigovora. • Hladnoratovski i posthladnoratovski svijet; slom komunizma u Europi –Hrvatska u Jugoslaviji 1945. – 1990.; slom komunizma • Europske integracije i ideja Europe – Hrvatska kao članica EU • Hrvatska država i društvo nakon 1990. - od proglašenja samostalnosti i Domovinskog rata do Hrvatske kao članice Europske unije • Demografski razvoj i migracije – pratiti kako se kretao demografski razvoj i migracije u Hrvatskoj od 19. stoljeća nadalje – selo-grad, migracije u Novi svijet, migracije u europske zemlje (npr. Božena Vraneš Šoljan, Ljubomir Antić) • Medicina i zdravlje – Andrija Štampar, razvoj medicine, • Rad, svakodnevica i slobodno vrijeme – turizam, dokolica, glazba… (radovi Igora Dude) • Utjecaj društvenih i ekonomskih promjena na okoliš – industrijalizacija zemlje nakon Drugog svjetskog rata, utjecaj na okoliš (npr. kaštelanski zaljev), velike poplave i regulacija toka Save u Zagrebu, meliorizacija ušća Neretve, stvaranje umjetnog Perućkog jezera i utjecaj na dolinu Cetine • Prilike i izazovi globaliziranog svijeta - svijet između jednakosti i nejednakosti, gospodarenje resursima, globalna ekonomija - svjetske kompanije; u RH, turizam, mediji • Umjetnost u službi politike – u temi se može obraditi socrealizam, August Augustinčić, Ivan Meštrović, književnici itd. • Razvoj građanskih i ljudskih prava – tema obuhvaća Ustav RH, širenje prava glasa tijekom 19. stoljeća, žensko pravo glasa, kršenja ljudskih prava itd. • Mediji i komunikacije – Radio Zagreb, prvi filmovi, televizija, itd. • U zdravom tijelu zdravi duh? Sport, politika i društvo od kraja 19. stoljeća – sportski klubovi, natjecanja, Hrvatski sokol, olimpijski pokret u Hrvatskoj, slavne utakmice (npr. Dinamo- Crvena zvezda, popularizacija sporta, upotreba sporta u političke svrhe) Martina Glučina Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
18 Martina Glučina ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Uključujem se u e - Savjetovanje kao jedna od autora Kurikuluma za nastavni predmet Povijest [dalje kurikulum Povijesti]. U stručnoj radnoj skupini [dalje SRS] za Povijest sudjelovala sam otpočetka, a trenutno sam angažirana u radu Predmetne skupine za Povijest u sklopu provedbe eksperimentalnog programa Škola za život. U raspravu sam se uključila u želji da komentiram Očitovanje Stručnog vijeća Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru [dalje Očitovanje]. Ono što me kao nastavnika povijesti razočaralo je temeljno nepoznavanje metodičkih pojmova te se pitam zašto u Očitovanju Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru nije sudjelovao netko tko se bavi metodikom. Jedino na taj način mogu opravdati iznesene materijalne pogreške koje se očituju u nerazlikovanju pojmova „kurikulum“ i „plan i program“ te „odgojno-obrazovni ishodi“ koji se brkaju s ocjenama. Čudi me iz razloga što su sveučilišni studiji orijentirani prema ishodima koji nisu ocjene. Znanstvenici i profesori koji rade na fakultetima mogu biti stručnjaci u specijaliziranim područjima, međutim nastavnici su oni koji neposredno rade s učenicima te razumiju sve probleme i poteškoće koje donosi sadašnji plan i program i njegova realizacija. Od iznimne je važnosti da nastavnik osim poznavanja struke, u ovom slučaju povijesti, redovito prati i implementira u svoj rad suvremene spoznaje s područja psihologije odgoja i obrazovanja, pedagogije, metodike i didaktike. U izradi Prijedloga kurikuluma bili su uključeni stručnjaci za metodiku nastave povijesti s Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, viša savjetnica za povijest u Agenciji za odgoj i obrazovanje te nastavnici koji imaju status mentora ili savjetnika. Promišljajući o suvremenim pristupima obrazovanju u kojima je središte učenik i njegovo učenje, a poučavanje sredstvo kojim osiguravamo učenicima da ostvare sve svoje potencijale, SRS za Povijest proučio kurikulume zemalja koje se danas smatraju vodećima u obrazovanju (npr. Finska, Švedska, Irska, Velika Britanija, Novi Zeland, Slovenija itd.). Strani kurikulumi djelomično su propisujući, a karakterizira ih veliko povjerenje u svoje nastavnike. Nastavnici sami odabiru kako će ostvariti ishode, koje metode rada upotrijebiti i koje sadržaje koristiti. Uzimajući u obzir dosadašnju tradiciju hrvatskog obrazovanja, potom kurikularni pristup strukturiranja nastave temeljene na konceptima i ishodima, a ne sadržajima (sadržaji služe za ostvarivanje ishoda), uzimajući u obzir vlastito iskustvo, prilikom izrade kurikuluma Povijesti zaključili smo da kurikulum Povijest ne može biti potpuno otvoren, ali da u njega treba ugraditi elemente autonomije. Tvrdnja o "velikoj slobodi nastavnika" kao nečem lošem govori o nepovjerenju u stručnjake - kolege koji su završili sveučilišne studije ili se obrazuju za nastavnike na hrvatskim sveučilištima. Sloboda ne podrazumijeva anarhiju već kreativnost i odgovornost. Hrvatska je u gotovo cijelom 20. stoljeću imala školske sustave koji su vrlo agresivno nastojali formirati identitet i osobnost učenika. Nerijetko su to činili mimo volje i roditelja i učenika. To je pristup u kojem se kolektivno nameće individualnom. Nasuprot tome, uloga obrazovanja je pružanje onih znanja i vještina koje će učeniku omogućiti da oblikuje vlastiti identitet, a nacionalni identitet samo je jedna od sastavnica identiteta. Na oblikovanje identiteta utječe mnogo faktora, npr. obitelj, posao, vjera, socijalni status, osobni interesi i sl. U društvu koje njeguje pluralnost ljudima treba dopustiti vlastite prioritete u izgradnji i oblikovanju identiteta. Stoga "Učeći o vlastitoj zajednici i drugim kulturama i društvima učenici razvijaju razumijevanje sila i procesa koji utječu na oblikovanje osobnih i kolektivnih identiteta (lokalnih, etničkih, nacionalnih, kulturnih, socijalnih, klasnih, religijskih, manjinskih, rodnih i drugih)." U nastavku piše: "Svrha učenja povijesti stoga je poticati interes učenika za proučavanje prošlosti, omogućiti razumijevanje sadašnjosti te stjecanje znanja i vještina nužnih za upućeno i aktivno sudjelovanje učenika u društvu kao građana Hrvatske, Europe i svijeta…Kurikulum nastavnog predmeta Povijesti obuhvaća teme iz hrvatske i svjetske povijesti. Učenici stječu znanja potrebna za bolje razumijevanje i vrednovanje nacionalnog i lokalnog povijesnog i kulturnog nasljeđa stavljajući ga u širi regionalni, europski i globalni kontekst." (poglavlje A.) Kao odgojno-obrazovni ciljevi nastave povijesti navode se između ostalog i ciljevi koji se odnose na formiranje odgovornog građanina Republike Hrvatske, a glase: "Učenik: razumije profesionalnoetičke norme i vrijednosne aspekte povezane s proučavanjem povijesti temeljem kojih oblikuje osobni sustav vrijednosti, stavova i uvjerenja; koristi se znanjima i vještinama stečenima učenjem povijesti kako bi ostvario osobne potencijale te odgovorno djelovao u javnom životu lokalne, nacionalne, europske i globalne zajednice; razumije važnost očuvanja kulturne i povijesne baštine kao nositelja informacija o prošlosti." (poglavlje B.) Po pitanju omjera nacionalne i europske/svjetske povijesti iznosim vlastita iskustva. U dosadašnjim Planovima i programima za osnovnu i srednju školu, obrađuju se kronološkim slijedom najprije sadržaji europske i svjetske povijesti, a potom hrvatske povijesti. Učenici prolaze dva puta skoro identične programe, a na kraju svoga školovanja ne znaju više ili bolje. Učenje povijesti svodi se na suhoparnu faktografiju popraćenu udžbenicima u kojima su vremenom "nabujali" pojmovi, imena, godine i sl. Sadržaji nacionalne povijesti odvojeni od europskog i svjetskog konteksta, no u stvarnosti nije bilo tako. Hrvatska nije otok već je itekako uronjena u sveopća europska i svjetska zbivanja, kako u prošlosti tako i danas. Iz tih razloga smo predložili tematski pristup u srednjoj školi. Tematski pristup sasvim je uobičajen u modernim europskim i svjetskim kurikulumima. Ponuđene teme učenicima i nastavnicima nude zanimljive i poticajne sadržaje kojima će se moći posvetiti dovoljno vremena za istraživanje i koji neće nuditi gotova rješenja već će poslužiti između ostalog, razvijanju kompetencija nužnih za snalaženje u svakodnevnom životu. Kompetencije poput kritičkog mišljenja, prezentacijske i komunikacijske kompetencije, korištenje IKT-a i sl. potrebne su za funkcioniranje svakog pojedinca u suvremenom svijetu. Gotovo sve ponuđene teme mogu se obraditi na hrvatskim primjerima te se u kurikulumu navodi:„Sadržaj može biti vezan za lokalnu i zavičajnu povijest u širem nacionalnom i svjetskom kontekstu što omogućuje učeniku neposrednije iskustvo učenja." (kurikulum str. 11.) te dalje: "Odabrani sadržaji učenicima trebaju omogućiti šire iskustvo učenja koje uključuje školsko i izvanškolsko okruženje, posjete izvornim lokalitetima i baštinskim ustanovama, kreativno izražavanje znanja, uporabu informacijsko-komunikacijske tehnologije te razvija predmetno-specifične i opće kompetencije." (kurikulum str. 36) Prilikom oblikovanja ishoda SRS je vodio računa o novijim istraživanjima načina na koji učenici razumiju povijest, kao i kognitivnih procesa kojima se koriste dok analiziraju povijesne materijale. Oni upućuju na to da primjena odgovarajućih tehnika poučavanja koje proizlaze iz strukture historijske znanosti mogu pospješiti razvoj povijesnog mišljenja te potaknuti kognitivni razvoj djeteta. Ishodi u prijedlogu kurikuluma Povijesti postupno se usložnjavaju prema ciklusima i godinama učenja., a utemeljeni na aktivnoj konstrukciji znanja koje polazi od pretpostavke da se znanje gradi kao rezultat aktivnosti onoga koji uči, a ne prenošenjem informacija s učitelja na učenika. Ljudi izgrađuju razumijevanje svijeta vlastitim otkrivanjem i komunikacijom s drugima. Što to znači za učenje i poučavanje povijesti? Danas se u mnogim svjetskim kurikulumima učenje općenito (ne samo učenje povijesti) promatra kao proces istraživanja. Kao i u znanosti, taj se proces temelji na: 1. oblikovanju prikladnih pitanja, 2. pronalaženju izvora informacija, 3. analizi i procjeni prikupljenih informacija te prosudbama o njihovoj važnosti i značenju čime se one pretvaraju u dokaze, 4. donošenju zaključaka temeljenih na dokazima, 5. priopćavanju rezultata istraživanja te 6. procjeni uspješnosti istraživanja (odgovaraju li prikupljeni podaci na postavljena pitanja). Kad se takav pristup primijeni u nastavi povijesti – naravno, prilagođen dobi učenika – on ima znatan potencijal za učenje i razvoj mišljenja. Učeničko istraživanje prošlosti u kontekstu aktivnog učenja znači da učenici dolaze do spoznaje vlastitim istraživanjem i otkrivanjem. Naravno, u najvećem broju slučajeva, oni „otkrivaju“ već otkriveno, iako u pojedinim slučajevima nije isključen ni izvoran istraživački rad (npr. kad učenici istražuju epizode iz lokalne i zavičajne povijesti ili izrađuju samostalne istraživačke radove za natjecanje iz povijesti). Konačno, prakse poučavanja koje uključuju vrednovanje različitih izvora informacija, rješavanje problema, sudjelovanje u debatama i projektima te različitim oblicima timskog rada, pisanje eseja i sl. razvijaju širi spektar životnih vještina važnih za budući profesionalni život svojih učenika. Ishodi pomažu učiteljima u praćenju napretka učenika i u vrednovanju njihova znanja. Ne predstavljaju školske ocjene, već služe kao opći orijentir koji pomaže učitelju: u planiranju iskustava učenja, za unapređivanje procesa učenja i poučavanja, u planiranju i provedbi vrednovanja te u određivanju zaključne (pr)ocjene. Razina „dobar“ u ovoj verziji dokumenta za potrebe e- Savjetovanja stavljena je prema preporuci ERS-a. Primjer usložnjavanja ishoda po godinama učenje predmeta: učenike postupno upoznajemo s konceptom interpretacija kroz interpretacije prikladne uzrastu. Za peti razred to su: udžbenici, znanstveno-popularne knjige i enciklopedije za djecu, igrani, animirani i dokumentarni filmovi o prapovijesti i starom vijeku, muzejski antički spomenici, stripovi popularni prikazi prošlosti poput uprizorenja bitaka, računalne igre s povijesnom tematikom, rekonstrukcije (fizičke i virtualne) izgleda prapovijesnih naselja, starovjekovnih gradova i građevina, izgleda i odijevanja ljudi u prapovijesti i u pojedinim civilizacijama staroga vijeka. Učenici uspoređuju pojedine interpretacije i identificiraju sličnosti i razlike. Navode i neke razloge nastanka različitih interpretacija: edukacija (udžbenici, enciklopedije, znanstveno-popularne igre, dokumentarni filmovi i dr.), zabava (stripovi, animirani i igrani filmovi i dr.), sjećanje na važne ljude i događaje). Učenici uče da su različite interpretacije dozvoljene, ali nisu sve jednako vrijedne. Učenici u višim razredima koriste obrazac za analizu interpretacija koji sadrži pitanja o autoru, mjestu i vremenu nastanka, o izvorima kojima se autor služio, dokazima u izvorima koji su upotrijebljeni i/ili izostavljeni, o razlogu i mogućem motivu nastanka interpretacije, o stavovima i vrijednostima autora koji se mogu uočiti u interpretaciji, eventualnoj društvenoj/političkoj pripadnosti autora i sl. Od iznimne je važnost da učenici znaju koristiti ovakva pitanja u svakodnevnom životu prosuđujući primjerice sadržaje na Internetu i drugim medijima. Kako je cilj poučavanja povijesti da učenici budu odgovorni građani Republike Hrvatske, ovaj koncept će im pomoći u prepoznavanju korištenja povijesti u različitim kontekstima i u različite svrhe: npr. znanstveni, popularni, politički, javni kontekst; različite svrhe korištenja povijesti uključuju i primjere zlouporaba prošlosti za poticanje stereotipa i predrasuda. Od učenika nižih razreda očekuje rad na jednostavnim vrstama povijesnih izvora poput kratkih tekstova ili slikovnog materijala. U višim razredima osnovne škole rad na izvorima može postati kompleksniji i zahtijevati dublja promišljanja, međutim ni tada to ne znači da je riječ o istraživanju koje se može usporediti sa znanstvenim. Izrazi „učenici koji planiraju i izvršavaju složena istraživanja koriste složene narative, sofisticirani rječnik i slično“ odnose se isključivo na najviše razine za 5. ciklus učenja (3. i 4. razred gimnazije). Treba naglasiti da su isti zahtjevi prisutni u hrvatskim nastavnim planovima i programima povijesti već više od 10 godina. Primjerice, u Nastavnome planu i programu Povijesti za osnovnu školu iz 2006. godine traži se da se učenici „upoznaju s ulogom izvora i literature u objašnjavanju prošlosti“, da „upoznavaju različite načine prikazivanja i interpretiranja prošlosti“ te „pronalaze, upoznavaju, raščlanjuju i vrednuju različite izvore informacija (udžbenik, enciklopedija, historiografski tekst, školska knjižnica, muzej, Internet)“. U recentnome kurikulumu za strukovne škole koji je u eksperimentalnoj primjeni od 2013., a ove godine ušao je i u redovitu uporabu, od učenika se očekuje da „idenificiraju autora, izvor povijesnog dokumenta… i ocijene njegovu vjerodostojnost“, „usporede i međusobno suprotstave različite ideje, vrijednosti, osobe…“, „naprave razliku između povijesnih činjenica i povijesnih intepretacija…“, „dovedu u pitanje argumente o povijesnoj neizbježnosti…“, „formuliraju povijesna pitanja kroz susret s povijesnim dokumentima….“, „ispitaju izvore podataka u smislu njihove vjerodostojnosti, autoriteta, autentičnosti, interne konzistencije i potpunosti…“ (iz odgovora na Recenziju HAZU) Primarni i sekundarni izvori u nastavi povijesti nisu izvori napisani srednjovjekovnim latinskim ili na veneto-talijanskom jeziku kako je navedeno u Očitovanju, već objavljeni izvori u povijesnim čitankama (npr. ulomak iz Ilijade, Zakonik dvanaest ploča, Zlatna bula Bele IV., tekst Bašćanske ploče, oproštajno pismo Petra Zrinskog, plakat novačenja vojnika u Prvom svjetskom ratu i sl.) i udžbenicima, potom tekstovi enciklopedija, književnih djela, slikovni prilozi, grafikoni, muzejski eksponati itd. Od učenika se očekuje da znaju primjenjivati analitičke obrasce i pitanja za rad na izvorima i koristiti dokaze iz izvora u oblikovanju vlastite argumentacije (npr. pri kreiranju plakata/pisanog rada/referata/eseja/kratkog istraživačkog rada/prezentacije), da precizno navode izvore koje su koristili (npr. knjige, časopise, novine, internetske stranice, fotografije, intervjue i slično). Učenici u strukovnim školama izrađuju završne radove koji moraju biti popraćeni bibliografijom i bilješkama. Učenici svih srednjih škola mogu sudjelovati u natjecanju iz povijesti u kategoriji istraživačkih radova te prolaze kroz sve faze istraživačkog rada, prilagođeno njihovoj dobi. Tema Hrvatska država i društvo nakon 1990. (B1.10) je obavezna tema kojoj se treba posvetiti najmanje 10 sati. Domovinski rat sastavni je dio te teme. Dodatnim navođenjem naglašena je važnost teme, no tema nije samo Domovinski rat. U temi se mora objasniti položaj Hrvatske u SFRJ kao i događaje koji su prethodili Domovinskom rau. Tema obuhvaća također i demokratske procese, višestranačke izbore, stvaranje neovisne Hrvatske, uključivanje Republike Hrvatske u europske integracije, uspjehe naših sportaša koji su također imali važnu ulogu u promicanju Hrvatske u svijetu i sl. Domovinski rat ostavio je snažne posljedice na samo na bojišnici već i u svakodnevnom života, stoga se u temu treba uključiti život ljudi u progonstvu (npr. prekinuto bezbrižno djetinjstvo i mladost). Zanimljiv dio teme može biti i umjetnost i kultura u vrijeme rata (učenici mogu analizirati ulogu plakata u Domovinskom ratu, npr. „Vukowar“, „Osijek nikada neće biti Ocek“ i sl.; u ratno doba nastale su i mnoge popularne pjesme). Učenici mogu istražiti zavičajnu povijest u vrijeme Domovinskog rata. Krajevi Hrvatske koji su bili izravno pogođeni ratnim razaranjima donose svoju ratnu priču gdje su osim ljudskih žrtava stradali kulturno-povijesni spomenici. Domovinskom ratu mogu se dodatno posvetiti sati obilježavanjem različitih obljetnica kao i školskim projektima. Treba naglasiti da je u dosadašnjim planovima i programima za srednju školu Domovinski rat bio na samom kraju školske godine te se u redovnom radu nije moglo posvetiti dovoljno vremena. Izdvajanjem minimalno 10 sati ovoj temi je dano zasluženo mjesto u kurikulumu. Prijedlog kurikuluma, kao i drugi predmetni kurikulumi, zahtijeva drugačiju državnu maturu, sa zadacima problemskog tipa, koji ispituju sve kompetencije učenika, a ne samo poznavanje sadržaja. Slično kao i kod udžbenika, ne možemo kurikulum i nastavni proces prilagođavati državnoj maturi, nego matura treba biti koncipirana kao oblik neovisnog vanjskog vrednovanja škola, učitelja i učenika. Sažetak: • Cilj učenja povijesti prema kurikulumu je između ostaloga, omogućiti razumijevanje sadašnjosti te stjecanje znanja i vještina nužnih za upućeno i aktivno sudjelovanje učenika u društvu kao građana Hrvatske, Europe i svijeta. • Ishodište kurikuluma je aktivna konstrukcija znanja pri čemu učenici uče iskustvom i istraživanjem koristeći različite izvore znanja primjerene dobi i kognitivnom razvoju (udžbenici, povijesni tekstovi, ilustracije, stripovi, filmovi, rekonstrukcije itd.). Rezultat istraživanja prezentiraju na prikladan način (esej, referat, kraći sastavak, plakat, prezentacija itd.). Učenici uče da su različite interpretacije dozvoljene, ali nisu sve jednako vrijedne. Razvijaju pri tome kritičko mišljenje, komunikacijske vještine, koriste IKT što predstavlja znanje za svakodnevni život. • Primarni i sekundarni izvori u nastavi su već objavljeni izvori u povijesnim čitankama, udžbenicima, tekstovi enciklopedija, ulomci književnih djela, slikovni prilozi, grafikoni, muzejski eksponati i sl. • Kurikulum je koncipiran oko pet koncepata iz kojih proizlaze odgojno-obrazovni ishodi. Ishodi se postupno usložnjavaju prateći kognitivni razvoj učenika. • Ishodi ne predstavljaju školske ocjene, već služe kao opći orijentir koji pomaže učitelju: u planiranju iskustava učenja, za unapređivanje procesa učenja i poučavanja, u planiranju i provedbi vrednovanja te u određivanju zaključne (pr)ocjene. Razina „dobar“ u ovoj verziji dokumenta za potrebe e- Savjetovanja stavljena je prema preporuci ERS-a. • Kurikulum potiče autonomiju nastavnika jer sloboda ne znači anarhiju već odgovornost i kreativnost. • Omjer nacionalne i europske/svjetske povijesti je uravnotežen. Prednost se daje hrvatskim primjerima te lokalnoj povijesti. • Tema Hrvatska država i društvo nakon 1990. (B1.10) je obvezna. Njen sastavni dio je Domovinski rat. Tema se treba realizirati u najmanje 10 nastavnih sati. Domovinski rat može se dodatno obraditi u školskim projektima, istraživanju zavičajne povijesti i različitim obljetnicama. • Iz kurikulumskog pristupa poučavanju proizlazi promjena državne mature. • Na posljetku, o pitanju „nerealnosti“ postavljenih ishoda moći će se prosuđivati tijekom i nakon eksperimentalne provedbe kurikuluma koja će pokazati njihovu realnu (ne)održivost u nastavnoj praksi. Zašto nešto unaprijed ocijeniti kao „neralno“ i ne uzeti u obzir argumente koje je SRS za Povijest u uvažavajućem i demokratskom okružju navodio u svojim odgovorima u stručnoj i javnoj raspravi. Martina Glučina, članica Predmetne skupine za Povijest u provedbi eksperimentalnog programa "Škola za život" Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
19 Nikica Torbica ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani, Ovim putem pozdravljam novi prijedlog kurikuluma te zahvaljujem svim kolegicama i kolegama koji su bili uključeni u njegovu izradu. Predugo je nastava povijesti bila talac opširnosti gradiva, koje je nametalo brzi tempo i površnu obradu, što je pak vodilo nekritičnom usvajanju faktografije. Ne poričući važnost stjecanja činjeničnog znanja, ovakav kurikulum zadržava prostor za opću kontekstualizaciju, ali i daje prostor nastavnicima za dubinsku obradu i prilagodbu potrebama učenika. Dodatan se naglasak može staviti na razvijanje vještina, posebice na razvijanje analitičkog, kritičkog i kreativnog razmišljanja. S druge strane, učenici dobivaju prostor za istraživanje vlastitih interesa, a time i za aktivni doprinos nastavnom procesu – čime se nastavu povijesti dovodi u 21. stoljeće. Svime navedenim učenici stječu kompetencije potrebne za život u demokratskom društvu, u društvu odgovornih i aktivnih građana. Završno, ne mogu propustiti napomenuti kako je jasno da su kurikulum radile osobe s nastavnom praksom u osnovnim i srednjim školama. I to me veseli budući da prema priloženom vidim da prepoznaju mogućnosti i potrebe učenika, ali i nastavnika. Na žalost, evidentno je i da su obje skupine podcijenjene od strane dijela akademske zajednice. Vjerujem kako se radi o velikom koraku za nastavu povijesti koji ne bismo smjeli propustiti. Srdačno, Nikica Torbica, prof. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
20 Ante Birin ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Predmet: Očitovanje o prijedlogu kurikula za nastavni predmet Povijesti za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj Poštovani, unatoč (pre)brojnim kritikama koje su od strane akademske zajednice upućene na račun predloženog kurikula nastavnog predmeta povijest, od samog početka javne rasprave do zaključno negativne recenzije Povjerenstva za recenziju predmetnog kurikula povijesti koju je, u svojstvu predsjednika povjerenstva, potpisao uvaženi akademik Tomislav Raukar sa žalošću moram konstatirati kako Stručna radna skupina (SRS) za izradu prijedloga kurikuluma nastavnog predmeta Povijest, očito uz potporu resornog Ministarstva znanosti i obrazovanja, u velikoj mjeri nije uvažila iznesene kritike pri čemu su učinjene promjene bile uglavnom kozmetičke prirode. Nasuprot mišljenju dijela sudionika ovog e-Savjetovanja koji smatraju kako „ovim prijedlogom kurikuluma hrvatski učenici i nastavnici konačno imaju prilike sudjelovati u suvremenom načinu poučavanja povijesti“ i kako „tematski pristup nastavnicima daje veću fleksibilnost i visoki stupanj autonomije, čime se omogućuje fokusiranost na stjecanje konceptualnih znanja i ostvarivanje predviđenih ishoda“ mišljenja sam kako škola nije dućan iz kojeg će svatko uzeti ono što mu se sviđa dok će na polici ostaviti ono što mu nije zanimljivo i privlačno. Škola nije mjesto u kojoj će se učenici (primarno) zabavljati (što dakako ne znači da se nastava ne može odvijati na privlačan način) već (primarno) učiti, a samo učenje je proces koji zahtijeva pažnju, rad i trud. Umjesto nuđenja okvirnih natuknica obogaćenih hrpom tablica s odgojno-obrazovnim ishodima, čjii se sadržaj u znatnoj mjeri ponavlja, nastava svakog predmeta, pa tako i povijesti, trebala bi imati jasno definiran nastavni plan i program za osnovne i srednje škole. Umjesto traženja uzora u australskim novozelandskim i kanadskim obrazovnim sustavima bilo bi bolje da smo se držali nama bližih primjera i uzor potražili u rješenjima kakva, na primjer, nude pojedine njemačke savezne pokrajine (http://www.bildungsplaene-bw.de/,Lde/LS/BP2016BW/ALLG/SEK1/G). Davanje „visokog stupnja autonomije“ glede sadržaja nastave povijesti (što se s obzirom na predloženi kurikul prije svega odnosi na srednje škole) otvara svojevrsnu Pandorinu kutiju koja otvara mogućnost „zaobilaženja“ određenih povijesih tema i njihovu neravnomjernu obradu te postavlja pitanje načina provođenja državne mature. Osim toga, smatram kako ovo „bastardno“ rješenje kojim se u nastavi povijesti kombinira kronološki pristup (u osnovnoj školi) i tematski pristup (u srednoj školi) niti u metodičkom niti u stručnom pogledu nije nimalo sretno rješenje i bilo bi i više nego zanimljivo dobiti odgovor na pitanje postoji li igdje u Europi sličan primjer da se u osnovnom i srednjem školstvo kombiniraju dva sasvim različita pristupa nastavi povijesti Smatrajući kako preciznije određivanje nastavnih sadržaja – kako je to zaključilo i Povjerenstva za recenziju predmetnog kurikula povijesti HAZU – predstavlja jedan od ključnih nedostataka ovog kurikula ovom prigodom želim skrenuti pažnju upravo na pitanje sadržaja i to osobito kada je riječ o predloženim popisima tema za srednje škole koje su oblikovane krajnje nestručno pri čemu su pojedina povijesna razdoblja (osobito kada je riječ o nacionalnoj povijesti) „izbrisana“ iz nastave povijesti, dok se istovremeno pojedine teme sadržajno preklapaju otvarajući pitanje opravdanosti njihova oblikovanja. U vezi s time navodim slijedeće primjere: - predloženim kurikulom prapovijest je doslovce izbačena iz srednjih škola s obzirom da nema niti jedne teme posvećene tom povijesnom radzoblju. S tim u vezi postavlja se ne samo pitanje opravdanosti tog „izbacivanja“ kada imamo u vidu našu bogatu prapovijesnu baštinu već i pitanje prema kojim kriterijima učenici 5. razreda osnovnih škola uče o Život ljudi u prapovijesti dok učenici 1. razreda gimnazija (koji bi istu temu mogli daleko lakše razumjeti i shvatiti temeljem stečenog znanja) o istoj temi ne uče ništa? - isto pitanje moglo bi se postaviti i za „izbrisano“ razdoblje od sedam stotina godina nacionalne povijesti. Naime, predloženim popisom tema za srednju školu predviđena je tek obrada ranosrednjovjekovnog razdoblja hrvatske povijesti (Vladari i vrela hrvatskog ranog srednjovjekovlja) dok je razdoblje od početka 12. st. do kraja 18. st. de facto „izbrisano“ iz nastave povijesti. Obrađivanje pojedinih segmenata tog radzbolja kroz teme Monarhije u srednjem i ranom novom vijeku (A1.6), Aristokratske republike: Venecija i Dubrovnik (A1.7), Zakonodavstvo i utjecaj pravnih sustava na vlast i društvo (A1.8) nikako ne može biti nadomjestak za cjelovitu i kvalitetnu razradu nacionalne povijesti tog razdoblja niti, u konačnici, može zadovoljiti kritaerij da se u predviđenoj stanici nastave povijesti najmanje 50% nastavnih sati posvete obradi tema iz hrvatske povijsti; - iako bi se sličnih primjera dalo izdvojiti još ovom prigodom moram spomenuti i „izbor“ tema za četvrte razrede gimnazije gdje je na sličan način, ponuđena i obrada nacionalne povijesti 20. st. Naime, povijesti Hrvatske u razdoblju od 1918.-1990. nije posvećena niti jedna tema koja bi izravno obrađivala povijesne događaje iz tog razdoblja već je iste moguće obrađivati tek u sklopu tema Europa između demokracije, diktature i totalitarizma (1918.-1989.) (B1.6), Drugi svjetski rat i Holokaust (B1.7), Hladnoratovski i posthladnoratovski svijet; slom komunizma u Europi (B1.8). Kako su navedene teme same po sebi vrlo zahtjevne upitno je ostavljaju li one dovoljno prostora da se na kvalitetan način učenicima objasni i više nego kompleksna hrvatska povijest 20. st. Naravno i ovdje se postavlja pitanje kako na taj način zadovoljiti spomenuti kriterij za najmanje 50% nastavnih sati posvećenih nacionalnoj povijesti; - nadalje, kada je riječ o izboru pojedinih tema postavlja se pitanje po čemu se one međusobno sadržajno stvarno razlikuju? Tako, na primjer, nije jasno zbog čega se kao posebna tema nudi Rimska uprava Italije i provincija (A1.5) i zašto ista nije uklopiljena u temu Vlast i moć u rimskoj državi: od kraljevstva do carstva (A1.4)? O čemu bi se zapravo tijekom desetak sati posvećenih toj temi trebalo govoriti? O istim onim stvarima o kojima se u osnovnoj školi govori u kontekstu cjeline Rimski svijet (rimskim osvajanjima, romanizaciji, hrvatskim prostorima u doba Rimljana ili rimskoj baštini na području Hrvatske). O čemu će se desetak sati govoriti o Atenskoj demokraciji (A1.2) ili Aleksandrovom carstvu i ideji univerzalizma (A1.3)? Koja je suštinska razlika imeđu tema Monarhije u srednjem i ranom novom vijeku (A 1. 6) - Vlast i moć: kraljevi, carevi i pape u srednjem i ranom novom vijeku (A 1. 10), zatim Mecene i umjetnici (A 3. 6) - Novi duhovni i intelektualni horizonti: od humanizma do prosvjetiteljstva (A 3. 8) ili pak Nacije i nacionalni pokreti od kraja 18. stoljeća (B 1. 2) - Razvoj političke misli i političkih ideologija od kraja 18. stoljeća (B 1. 3), da navedem tek par primjera, da iste nisu mogel biti uklopljene u jednu temu. Da se opet ne vraćamo na isto pitanje: kako ne temelju ovako oblikovanih tema zadovoljiti kriterij za najmanje 50% nastavnih sati posvećenih temama iz hrvatske povijesti? Naposljetku, s obzirom na sve navedeno smatram kako umjesto njegova brzopletog uvođenja iz eksperimentalnog u redovni program kurikul nastavnog predmeta povijest – osobito u pogledu preciznijeg definiranja sadržaja – treba temeljito revidirati. dr. sc. Ante Birin Zagreb, 13. prosinca 2018. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
21 Srpsko narodno vijeće ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Na početku, htjeli bismo pohvaliti neumoran rad kolega i kolegica na ovome kurikulumu. Na mnogim je mjestima vidljivo koliko se truda posvetilo poticanju kritičkoga mišljenja i koliko su u njega utkani kreativni pristupi obradi gradiva koji će učenicima/-ama materiju približiti, stoga ćemo u narednim odlomcima nastojati nadopuniti i doraditi one dijelove koje smatramo da je moguće unaprijediti. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
22 Timur Križak ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Prijedlog je proturječan. Odluka ministra pobija se u kurikulu po pitaju vrsta škola na koje se odnosi na više mjesta u tekstu. Kurikul je u proturječju s Nacionalnim kurikulom za gimnazije. Za IV. razred opće gimnazije u tablici plana Nacionalni kurikul predviđa tri sata nastave, a Kurikul povijesti dva. Kurikul povijesti nije usklađen s orijentacijskim modulima jer propisani sadržaji (teme) i razine ishoda nisu diferencirani za različito trajanje nastave (1-6 sati tjedno). S jednim satom tjedno nemoguće je ostvariti ovo što je propisano, a za veći broj sati nastave od predviđenih nije propisano dovoljno tema, a razine postignutog trebale bi biti veće. Kurikul povijesti ne omogućava ostvarivanje propisanih postignuća u kurikulima međupredmetnih tema. Propisani odabir tema onemogućit će ostvarivanje tema o razvoju demokratskog političkog sustava. Kako će se zbog toga vrednovati rad nastavnika? Ishodi su određeni na razini dobar iako Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru (čl. 6.) propisuje da opisnice ishoda učenja predstavljaju minimalne uvjete. Tako nije omogućeno valjano vrednovanje učenika i učitelja. Stoga bi ishode trebalo odrediti barem na razini ocjene dovoljan. Ocjenjivanje učenika se u ovom prijedlogu definira kao povremeno, dok Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi praćenje i ocjenjivanje učenika određuje kao sustavno i kontinuirano. Prijedlog je potrebno uskladiti s Pravilnikom. Nepotrebno je određivati vrste ocjena jer je to određeno Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Odredbe o dopunskoj i dodatnoj nastavi u suprotnosti su s odredbom čl. 52 Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi da se nastava izvodi po razredu. Nepotrebno je da Kurikulum određuje oblike nastave kada su oni već određeni zakonom. Planirani istraživački radovi traže vrijeme za njihovu pripremu, vođenje i provjeru rezultata. Današnji raspored radnog vremena učitelja ne zadovoljava potrebe za pripremanje nastave ovog stupnja složenosti, pripremu, vođenje i ocjenjivanje radova učenika, obimnije kontakte s roditeljima i predloženi način opisnog ocjenjivanja učeničkog rada. Korelacije s nastavnim predmetima i međupredmetnim temama, navedene su samo sumarno, a ne konkretno za svaku nastavnu temu posebno. Učitelji povijesti će pročitati još nekoliko stotina strana teksta ne bi li proveli korelacije. U zahtjevu za obradu nastavne teme nedostaje sistematiziranje gradiva na kraju teme i time se ne upućuje na metodički valjan način rada. Odustajanje od vertikalno-spiralnog načela organizacije nastave nije opravdano. Metodika na kojoj je utemeljen prijedlog kurikula bitno razlikuje od postojeće prakse, suvremenih metodičkih rješenja, a da su predviđeni ciljevi ostvarivi na poznate i provjerene načne, objašnjenje metodičkog utemeljenja je neophodno. Rješenje je trebalo tražiti u definiranju ciljeva nastava za iste sadržaje na pojedinim razinama učenja, a ne u napuštanju valjana sustava. U opisu nastavnog predmeta povijesti navedene „istraživačke vještine“ ne postoje. Povijest ne uči apstraktne, od sadržaja odvojene vještine. Historijsko razumijevanje je kompleksno i zahtjeva refleksiju. Učenici neće poboljšati razumijevanje koncepata drugog reda samo vježbom, oni trebaju razmišljati o tome što rade i koliko to razumiju . Dilema vještine ili činjenice je lažna jer jedno ne može bez drugoga, a poznavanje jednog poboljšava poznavanje drugog. Kad se prema konceptima drugog reda odredimo kao prema vještinama, a ne kao sposobnostima a tako je u prijedlogu kurikula postavljeno, način rada i vrednovanja bit će pogrešan. Način ocjenjivanja predviđen kurikulom nije podesan za upotrebu. Ograničavanje koncepata na koncepte drugog reda iskrivljuje sliku. Demokracija nije pojam već koncept prvog reda. Dakle izdvajanje koncepata je zbunjujuće, historijski i metodički upitno. Istraživanje prošlosti je u osnovnoj školi zanemarivo, stoga se kurikulom nastoji uvesti ponderiranje pojedinih sastavnica ocjenjivanja. Takve zamršene matematičke operacije su nepotrebne. Zadržavanjem postojećeg sustava ocjenjivanja, koji funkcionira pola stoljeća, omogućit ćemo razumni kontinuitet rada, a radove učenika moguće je vrednovati u njemu. U opisu koncepata na kojima žele utemeljiti nastavu povijesti vidljivo je da su zanemareni koncepti prvoga reda, sadržaji rada u školi. Nastava povijesti priprema građane točno određenog područja, u našem slučaju Hrvatske, za razumijevanje svijeta u kojem žive. S tog motirišta treba odabrati sadržaje nastave povijesti, a ne na temelju postotaka (koliko je posto Andrija II nacionalna, a koliko opća povijest). Sadržaje treba jasno, konkretno i precizno odrediti. Dio koncepata koji su navedeni u prijedlogu kurikula u ovom obliku su do sada nepoznati u metodičkoj literaturi. Negiranje suštinskih koncepata vodi njihovom svođenju na puke pojmove čije se definicije uče. Razumijevanje republike (atenska, rimska, mletačka, dubrovačka, francuska, Hrvatska kao narodna, socijalistička i današnja republika) očito se ne može svesti na definiciju već je nužno „poznavanje općih načela, veza, struktura i obrazaca“. Koncepti nisu definirani, već opisani. Za rad u školi predviđena je specijalizirana učionica, suvremena digitalna oprema i standardna didaktička sredstva. Niti suvremena digitalna tehnologija niti standardna didaktička sredstva nisu preciznije određena. Valja postaviti pitanje koliko je, uz suvremena digitalna sredstva, neophodna specijalizirana učionica? S obzirom na današnje uvjete izvođenja nastave, u prevelikom broju škola nisu zadovoljeni uvjeti za izvođenje nastave. Zakon o odgoju i obrazovanju govori o autonomiji škole i učitelja u planiranju i organizaciji te slobodi pedagoškog i metodičkog rada prema smjernicama kurikula (čl. 4.). U prijedlogu kurikula povijesti je autonomija u odabiru načina rada znatno sužena propisivanjem oblika rada i nastavnih sredstava. Prijedlog kurikula nužno vodi do promjena u sustavu državne mature. Promjene sustava vanjskog vrednovanja ionako su predviđene u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, (mjera 8.6.1). Problem je što je barem nacrt tih promjena trebao biti poznat prije izrade prijedloga kurikula, jer je pitanje može li se stvoriti sustav koji će osigurati efikasnu vanjsku provjeru i autonomiju izbora tema učitelja. Odredba po kojoj se u školama nacionalnih manjina predviđaju samo sadržaji iz povijesti manjine na području Hrvatske a ne i povijest matičnih zemalja je necivilizirana i ispod postignutih standarda obrazovanja nacionalnih manjina u našoj zemlji. Isto tako učenje povijesti matične zemlje dio je obrazovanja pripadnika hrvatske manjine i djece iseljenika. Neophodno je dodati sadržaje iz povijesti matičnih zemalja za pripadnike manjina. Nemogućnost provođenja stručnih ispita (prve licence) u srednjim školama, a znatno otežano u osnovnim školama. Pitanje je što bi se ispitivalo koliko se pripravnik uklapa u zamišljen rad mentora ili pripravnikova stručnost. Kurikul povijesti i s te strane treba revidirati. Razine ishoda su previsoko postavljene. To potvrđuju strane i domaće recenzije koje su dane na raniju verziju ovog kurikula. Na primjer pretpostavlja se da će učenici u petom razredu raditi s kronološkim tablicama. Usvajanje lente vremena u V. razredu sasvim je dovoljno. Ako su ishodi previsoko postavljeni to će imati loše posljedice na ocjenjivanje učenika, učitelja i novog kurikula. Razine ishoda su i neprecizne. Lente vremena su u razinama usvojenosti ishoda podijelili na „obične“, jednostavnije i složenije koje su dio grafičkih prikaza tijeka vremena koji se opet dijele na jednostavnije, jednostavne i složenije uz to ustanovljene su još i slikovne lente vremena. Takva pojmovna nepreciznost neprihvatljiva je u propisu na temelju kojega će se ocjenjivati učenici i procjenjivati rad učitelja. Jednako će i procjena učinka kurikula time biti onemogućena. Stoga je neophodno odrediti ishode učenika na razini koja je ostvariva, a odrediti ih jasno i mjerljivo. Tematski pristup u srednjoj školi onemogućava savladavanje koncepata kao su zamišljeni. Učenik, na primjer, ne može shvatiti da su renesansu tumačili kao prekid sa srednjovjekovnom tradicijom i nastavak antike jer, sukladno s raspodjelom na tematska područja, ukoliko ona vrijede, prethodno uči neke druge sadržaje. Tako bi se pri obradi tema mnogo vremena trebalo koristiti na one sadržaje koji, da bi tema bila smisleno prikazana, prethodno nisu niti spomenuti, a kamoli naučeni. Tematski pristup ne može zadovoljiti niti na činjeničnoj niti na konceptualnoj razini predviđenog. Umjesto „veće dubine obrade“ dio vremena pri obradi tema morat će se koristiti za razumijevanje kauzaliteta i kontinuiteta i za nadoknadu do tada propuštenih sadržaja. Tako će se na štetu neznatnog „produbljenja“ izgubiti kronološki slijed i sistematičnost sadržaja. Gimnazijski ishodi previsoko su postavljeni. Na kraju školovanja u gimnaziji učenici bi trebali pisati radnje koje su prema opisu opsega nekadašnjih maturalnih radnji, a po zahtjevnosti i složenije. Koliko je to ostvariv cilj za sve učenike gimnazija i koliko je dobro to tražiti nije jasno. Ponajprije zbog uvođenja izbornosti, ovako organizirana nastava povijesti vjerojatno će biti izbjegavana od učenika, što je sasvim razumljivo, ali je za društvo u cjelini loše, a za učitelje zabrinjavajuće zbog pratećeg gubitka satnice. Po složenosti i opsegu teme na kraju gimnazije približavaju se fakultetskim kolegijima. Njih na fakultetu izvode stručnjaci za pojedina razdoblja. Zamjerka se ne odnosi na samu organizaciju nastave, takva je po bolonjskom režimu posvuda. Tako školovani stručnjaci ne mogu više od onog što su naučili. Pitanje je može li oko 1500 učitelja povijesti naučiti onome što traži prijedlog kurikula, tko bi takav oblik dopune dodiplomskog studija trebao izvršiti? Što s onima koji takvu obuku ne završe? Učitelji povijesti uče i nakon završetka studija. Uglavnom ih možemo podijeliti u dvije grupe: one koji se usavršavaju u pojedinim užim područjima i one koje zanima cijela povijest pa čitaju pomalo od svega. Ni jedni ni drugi neće moći (prvi širinom, drugi dubinom) zadovoljiti postavljene kriterije. Obrada pojedinih nastavnih tema za gimnaziju u knjižicama nije moguća, po zakonu o udžbenicima, a to bi bio najbolje rješenje. Ovako će udžbenici određivati izbor tema. Ostvarila bi se autonomija izdavača i autora udžbenika a ne učitelja. Iz svega je vidljivo da prijedlog kurikula povijesti ne rješava probleme nastave povijesti, a otvara brojne nove. Nije riječ samo o pokojoj faktografskoj grešci ili nejasno napisanom ishodu koju je lako popraviti. Prijedlog nije utemeljen u metodici nastave povijesti. Zahtjevi za dionike nastavnog procesa su prezahtjevni. Tekst je nejasan i proturječan. Iskustva koja bi pokazivala da su barem dijelovi prijedloga primjenjivi u našoj situaciji ne postoje. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
23 ANTE NAZOR ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Predmet: Očitovanje o prijedlogu kurikula za nastavni predmet Povijesti za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj Prije svega želim zahvaliti na trudu svima koji svojim radom pokušavaju nastavu povijesti u školama u Hrvatskoj učiniti kvalitetnijom i zanimljivijom. Moje očitovanje fokusirat će se na dio kurikula, odnosno na cjeline koje se odnose na nacionalnu povijest. Cilj nastave povijesti je obrazovanje, odnosno stjecanje znanja o događajima i procesima iz prošlosti, a kad je riječ o hrvatskim školama držim da je prije svega potrebno steći znanje o nacionalnoj povijesti, koja je, dakako, dio europske, pa i svjetske povijesti i taj se kontekst ne može izostaviti u nastavi povijesti. No, cilj nastave povijesti u hrvatskim školama treba biti i odgoj, jer se na primjerima iz povijesti mogu istaknuti opće vrijednosti kao što su, primjerice, poštenje, čovjekoljublje, borba za slobodu i pravdu, poštivanje prava osoba drugih nacionalnosti i vjere, ali i važnost njegovanja nacionalnoga identiteta, odnosno jačanje osjećaja i svijesti o pripadnosti hrvatskom narodu te prema političkom i etničkom teritoriju Hrvata. Sadašnjim prijedlogom cjelina i njihova sadržaja u kurikulu za predmet nastave Povijesti koje se odnose na nacionalnu povijest nisam zadovoljan. Držim da bi određene cjeline iz hrvatske povijesti trebale biti obvezne i u osnovnim i u srednjim školama/gimnazijama, kako bi učenice i učenici tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja stekli znanje o temeljnim događajima i procesima iz hrvatske povijesti, o granicama hrvatskih zemalja kroz povijest te o područjima gdje žive Hrvati, s posebnim osvrtom na područja na kojima su Hrvati izvan Hrvatske autohton narod. Naravno, poštujući pritom činjenicu da su danas ta područja, primjerice dijelovi Bosne i Hercegovine, u sastavu međunarodno priznatih država. Nedopustivo je da sadržaj kurikula povijesti za škole u suverenoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj zanemari činjenicu da se i danas u Hrvatskoj mogu ćuti izjave, primjerice, da „u BiH ne žive Hrvati, nego katolici“ ili da „Hrvati nemaju ništa s BiH“, što je dobrim dijelom i rezultat sadržaja nastave povijesti u jugoslavenskoj državi. Očigledno je da se uz pomoć obrazovanja mora promijeniti takova neznanstvena i protuhrvatska percepcija, koja ignorira činjenicu da su Hrvati konstitutivan narod u BiH, zajedno s Bošnjacima-muslimanima i Srbima, odnosno da je BiH „i muslimanska i srpska i hrvatska“. Učenice i učenici kad završe osnovnu i srednju školu u Hrvatskoj moraju znati što je Hrvatima Bosna i Hercegovina, odnosno da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini dio jedne i nedjeljive hrvatske nacije. Kao što su to, uostalom, svi Hrvati koji žive u susjednim i drugim državama diljem svijeta. Osim obveznih cjelina iz hrvatske povijesti i u osnovnim i u srednjim školama/gimnazijama, u kurikulu nastave Povijesti treba navesti teme, odnosno „ključne događaje i procese“ koje treba obraditi u svakoj cjelini, ali i ključne termine i izvore koji će se pritom koristiti. Nažalost, u ovom prijedlogu kurikula za nastavni predmet Povijest to nije učinjeno (navedene cjeline za osnovne škole su obvezne, no nisam zadovoljan njihovim nazivom i nedostatkom točno navedenih ključnih događaja i procesa koje treba obraditi na nastavi). Uostalom, to je bila jedna od glavnih primjedbi stručnoga povjerenstva HAZU-a, koje je prethodni sadržaj kurikula ocijenilo nezadovoljavajućim. Sadržaj koji sada čitamo nadopunjen je, no i dalje je preopćenit, a treba biti detaljniji i, kad je riječ o hrvatskoj povijesti, većim dijelom obvezujući i u osnovnim i u srednjim školama/gimnazijama. Doduše, u kurikulu je sada napomenuto da „u obradu tema u 3. i/ili 4. razredu gimnazije obvezno treba ugraditi i sadržaj hrvatska država i društvo nakon 1990. te „Domovinski rat“ (str. 54 kurikula), no bez detaljnije razrade sadržaja tih tema. To treba promijeniti tako da se u sadržaj tema „ugrade“ ključni događaji i procesi koje treba obraditi. Stoga u proces predlaganja cjelina/tema i njihovih sadržaja treba uključiti nove znanstvenike. S obzirom na to da se u predloženom sadržaju kurikula Povijesti samo općenito navodi što obuhvaća pojedina cjelina – npr. „obrađuje ključne političke, gospodarske i društvene događaje i procese“, nameće se pitanje tko će odlučiti koji su to ključni događaji i procesi, a posebice termini koji će se koristiti – hoće li to biti prepušteno svakom nastavniku posebno ili će se još prirediti nešto poput Nastavnog plana i programa za svaki razred, odnosno za svaku cjelinu/temu, u kojem će se onda detaljno i na temelju rezultata znanstvenoga istraživanja navesti „ključni događaji i procesi“ koje treba obvezno obraditi u nastavi povijesti u školama u Hrvatskoj? Budući da ne možemo imati jednako dobro znanje o svim razdobljima povijesti, treba prepustiti znanstvenicima da za svaku obveznu cjelinu, odnosno za svako razdoblje hrvatske povijesti, odrede ključne događaje i procese, te izvore, koje nastavnici i profesori trebaju obraditi u nastavi. Jednako tako, određivanje satnice za obvezne cjeline/teme iz nacionalne povijesti u osnovnim i srednjim školama/gimnazijama, ne smije se prepustiti volji pojedinaca, broj sati mora se propisati za sve obvezne cjeline i razine škola. Po vlastitom izboru mogu se odabrati tek „neobvezne“ teme, kao i teme iz zavičajne povijesti. Poznato je da u tiskovinama i na internetu ima mnogo netočnih informacija i selektivno navedenih sadržaja izvora, posebice za povijest 20. stoljeća, a da u literaturi, čak i onoj namijenjenoj nastavnicima povijesti, čiji sadržaj nije prošao recenziju znanstvenika koji se bave određenim razdobljem povijesti, ima pogrešaka, pa vjerujem da bi se na taj način broj pogrešaka smanjio, a nastavnicima i profesorima olakšao posao, jer bi dobili gotov i znanstveno utemeljen sadržaj za svaku obveznu cjelinu/temu iz hrvatske povijesti. Nasuprot tome, s obzirom na dosadašnje iskustvo i činjenicu da znanstvenici pojedinu problematiku istražuju godinama i pritom pročitaju tisuće stranica izvora kako bi došli do nekog relevantnog zaključka, može se zaključiti da bi provedba ovako zamišljenoga sadržaja i mogućnost da nastavnici sami odabiru „ključne događaje i procese“, posebice za cjeline iz hrvatske povijesti u 20. stoljeću, značila otvaranje vrata anarhiji i kaosu u nastavi povijesti. Ovako predložen sadržaj cjelina i „tema za dublju obradu“, bez točno navedenih „ključnih događaja i procesa“, ne garantira da će nastava povijesti ispuniti jedan od važnih ciljeva - njegovanje nacionalnoga identiteta, odnosno jačanje osjećaja i svijesti o pripadnosti hrvatskom narodu te prema političkom i etničkom teritoriju Hrvata. Primjerice, za Cjelinu 6.2 u dijelu za osnovne škole napisano je: „Srednjovjekovna Hrvatska prati ključna obilježja srednjovjekovlja do kraja 14. st. Teme za dublju obradu mogu (mogu, što ne znači da moraju!, op. A.N.) obuhvatiti proučavanje hrvatskog ranog srednjeg vijeka, uloge vladara i plemstva u državi i društvu, srednjovjekovno društvo, pokrštavanje, razvoj gradova, kulturnu i povijesnu baštinu.“ Dakle, nije navedeno koja to „ključna obilježja srednjovjekovlja“ nastavnici i profesori trebaju obraditi, a u programu za gimnazije od tema iz predmoderne povijesti ponuđenih za odabir nastavnicima, za proučavanje hrvatskoga srednjovjekovlja predviđene su samo teme koje podrazumijevaju da su učenice i učenici u osnovnoj školi dobili temeljno znanje iz povijesti hrvatskoga srednjovjekovlja i da će to znanje, primjerice, o događajima iz hrvatskoga srednjovjekovlja koje su učili u 6. razredu osnovne škole, zadržati i kad dođu u 2. razred gimnazije. Tako su za učenike 2. razreda gimnazije ponuđene samo teme za nadogradnju postojećega znanja, što nije realno, kako zbog ograničenoga broja sati, tako i zbog dobi učenika 6-ih razreda osnovne škole. Stoga bi, radi boljeg poznavanja i utvrđivanja znanja te razumijevanja događaja i procesa iz hrvatske povijesti, cjeline/teme iz hrvatske povijesti koje bi bile obvezne u osnovnoj školi, trebale biti obvezne i u srednjim školama/gimnazijama, samo s proširenim i detaljnije obrađenim sadržajem. Prema sadašnjem prijedlogu, profesorice i profesori povijesti koji 2. razredima u gimnaziji predaju srednjovjekovnu povijest teoretski, bez obzira na preporuku, ne moraju izabrati niti jednu temu iz hrvatske povijesti, jer, primjerice, u sadržaju „A1. Država, vlast i moć“ za 2. razred gimnazije imaju obvezu odabrati samo dvije od pet ponuđenih tema, a od tih pet tema, tri su općenitoga karaktera. Koliko će nacionalne povijesti i kako profesori obraditi u okviru ponuđenih tema, prema ovako napisanom kurikulu može se samo nagađati i nadati da će se svi držati upute da 50% predavanja treba posvetiti nacionalnoj povijesti. Budući da je to teško kontrolirati, potrebno je jasno navesti cjeline/teme sa sadržajem iz nacionalne povijesti koje su obvezne u nastavi Povijesti te precizno odrediti njihovu satnicu. Istodobno, preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda čine mi se „preambiciozne“, kao da djecu u hrvatskim školama školujemo za buduće profesorice i profesore povijesti. Sadašnji naslov cjeline (8.4) u programu ponuđenog kurikula za nastavni predmet Povijest za 8. razred - „Hrvatska nakon 1945.: Socijalistička Jugoslavija, samostalnost i Domovinski rat“, ne samo da nije precizan, nego je posebno iritantan i znakovit… Domovinski rat ima posebnu važnost, jer je to razdoblje najčvršći temelj suvremene Republike Hrvatske, na kojem treba graditi budućnost. Žalosno je što neki još uvijek ne razumiju da moderno hrvatsko društvo ne može biti stabilno ako se gradi na ruševinama ideologija iz Drugog svjetskog rata koje su podijelile hrvatski narod. Uz poštovanje prema svima koji su se tijekom povijesti časno borili te živjeli i umirali za samostalnu i suverenu Hrvatsku, o čemu govore izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske, činjenica je da se tek u Domovinskom ratu Hrvatska izborila za nezavisnost u pravom smislu te riječi, da su Hrvati tek u Domovinskom ratu ostvarili potpunu nacionalnu slobodu, te da su hrvatski građani tek stvaranjem suvremene Republike Hrvatske ostvarili svoja građanska prava i demokratske vrijednosti na način kako je to uređeno u državama zapadne demokracije. Tu činjenicu kurikul povijesti za hrvatske škole ne smije zanemariti, stoga „Stvaranje samostalne i suverene Republike Hrvatske i Domovinski rat“ mora biti samostalna cjelina. S obzirom na to da u Republici Hrvatskoj žive i pripadnici nacionalnih manjina, a posebice s obzirom na činjenicu da su i tijekom Domovinskog rata sve nacionalne manjine u Hrvatskoj (osim dijela jedne, srpske, nacionalne manjine) bile lojalne hrvatskoj vlasti i da su pripadnici svih nacionalnih manjina sudjelovali u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu, potrebno je predvidjeti cjelinu/temu u kojoj će se obraditi povijest nacionalnih manjina i vjerskih zajednica u Hrvatskoj te njihova uloga u hrvatskom društvu kroz povijest. Spomenuta tema vjerojatno će biti i dio predmeta za koji se, za sada, predviđa naziv Građanski odgoj, no potrebno je o tome posebno govoriti i na nastavi povijesti. Iako nije predmet očitovanja o kurikulu povijesti, moram i ovdje primijetiti da mi je umjesto naziva Građanski odgoj, primjereniji naziv Domovinski odgoj, koji bi uz teme sada predviđene za taj predmet, sadržavao i teme važne za razumijevanje problematike nacionalne sigurnosti, jer su u predviđenim kurikulima za škole u Hrvatskoj one potpuno zapostavljene, a vrlo su važne, posebice s obzirom na to da u Hrvatskoj nije obvezno služenje vojnog roka. Nastavni predmet Povijest treba biti u svim strukovnim školama, pa ga tako treba vratiti i u programe, odnosno strukovne kurikule škola (smjer prodavači, dimnjačari, staklari i kozmetičari) koje su ove školske godine ušle u eksperimentalni projekt Dualnog obrazovanja. Izbacivanjem nastavnog predmeta povijest u pojedinim programima strukovnih škola podcjenjuje se važnost općeg obrazovanja i potrebe njegovanja nacionalnog identiteta. To sigurno nije u skladu ni s govorom predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića u Hrvatskom saboru od 10. listopada 2018., koji je u Izvješću o radu Vlade RH naglasio da treba učvrstiti nacionalni identitet, između ostaloga, „kroz hrvatski jezik, naše vrijednosti, našu kulturu i povijest“. Izbacivanje nastavnog predmeta Povijest u eksperimentalnom projektu dualnog obrazovanja i predloženi sadržaj kurikula za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj, zasigurno neće pridonijeti učvršćenju nacionalnoga identiteta, na kojem javno inzistira i Vlada RH. S obzirom na navedeno, nema razloga da se umjesto preporuke da „pri odabiru tema ili sadržaja za pojedine teme treba voditi računa o hrvatskoj povijesti tog razdoblja“, odnosno da se koriste „hrvatski primjeri“, u kurikulu nastavnog predmeta Povijest za osnovne i srednje škole/gimnazije jasno ne navedu kao obvezne cjeline/teme sa sadržajem iz hrvatske povijesti, te točno propišu „ključni događaji i procesi“ koje treba obraditi, odnosno izvori i termini koje treba koristiti u obradi pojedinih razdoblja povijesti – npr. agresija i osvajački rat, okupacija i oslobađanje teritorija i slično. Moguće obvezne cjeline iz hrvatske povijesti u nastavnom predmetu Povijest: - Srednjovjekovna Hrvatska: Podrijetlo Hrvata; Hrvati i hrvatske zemlje u srednjem vijeku (4 – 6 sati) - Hrvatska pod vladavinom Habsburgovaca i osmanlijska osvajanja (2 - 4 sata) - Oblikovanje hrvatske nacije - Hrvatski narodni preporod (2 sata) - Hrvati i Hrvatska u Prvom svjetskom ratu i prvoj Jugoslaviji (2 sata) - Banovina Hrvatska i Hrvati izvan granica Republike Hrvatske, s posebnim osvrtom na povijest BiH (2 - 4 sata) - Hrvati i Hrvatska u Drugom svjetskom ratu i drugoj Jugoslaviji (2 - 4 sata) - Stvaranje samostalne i suverene Republike Hrvatske i Domovinski rat (4 – 6 sati) - Višestranački izbori i konstituiranje višestranačkoga Hrvatskog sabora - Oduzimanje naoružanja hrvatske TO - Protuustavno djelovanje i oružana pobuna dijela Srba u Hrvatskoj - Proglašenje Ustava RH - Cilj velikosrpske politike 1990-ih i prvi sukobi hrvatske policije i srpskih terorista - "Ustavna odluka o samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj" i konačan "Raskid državnopravnih veza sa SFRJ" - Stvaranje Oružanih snaga RH i obrana Hrvatske od velikosrpske agresije - Bitka za Vukovar (tu temu učenice i učenici obradit će prilikom posjeta Vukovaru koji je već u programu) - Sarajevsko primirje - Područja RH pod srpskom okupacijom i dolazak snaga UN-a - Međunarodno priznanje RH - Oslobodilačke akcije i operacije hrvatskih snaga - Rat u BiH (uloga Hrvatske i Hrvata u obrani teritorija BiH od velikosrpske agresije, bošnjačko (muslimansko) – hrvatski sukob u BiH, Washingtonski sporazum, Splitski sporazum i savezničko djelovanje hrvatskih snaga i Armije BiH u borbi protiv srpskih snaga u BiH) - Daytonski sporazum i unutarnja podjela BiH - Mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja - Posljedice Domovinskog rata (ljudske žrtve i materijalna stradanja) - Povijest nacionalnih manjina i vjerskih zajednica u Hrvatskoj (1 – 2 sata) - Republika Hrvatska u procesima europskih i svjetskih integracija (1 - 2 sata) U zagradama su prvo navedeni obvezni sati za osnovne škole, a potom za srednje škole/gimnazije, dok su boldano označene teme koje u srednjoj školi/gimnaziji treba obraditi opširnije. Temu Bitka za Vukovar i opširnije predavanje o obrani Vukovara učenice i učenici slušaju u Vukovaru u Javnoj ustanovi Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. U preostalim satima predviđenim za nacionalnu povijest, uz obvezne teme, mogu se odabrati i teme koje se, s obzirom na raspoloživu satnicu, neće moći dublje obraditi u predavanjima u obveznim cjelinama (npr., za Domovinski rat: Velikosrpski projekti i izvori, Mirovne inicijative u Domovinskom ratu, Hrvatsko zdravstvo u Domovinskom ratu – Vukovarska bolnica, Nova Bila…, Ratna fotografija, Stradanje sakralnih i kulturnih spomenika u Domovinskom ratu, Improvizirana borbena vozila i naoružanje za obranu Hrvatske 1991., Briga za izbjeglice i prognanike u Domovinskom ratu, itd.). Na satima predviđenima za Zavičajnu povijest treba predvidjeti i barem jedan sat s temom iz razdoblja Domovinskog rata na tom području, posebice ako je riječ o području koje je stradalo u Domovinskom ratu (npr., Rujanski rat u Šibeniku, Obrana Zadra, Dubrovnika, Gospića, Karlovca itd.) U cjelini Domovinski rat predložio sam teme, odnosno događaje, koje držim važnim za razumijevanje procesa stvaranja i obrane Republike Hrvatske, očekujući da će svoje prijedloge o nazivu i redoslijedu cjelina te broju sati dati i ostale kolegice i kolege koje se intenzivno bave istraživanjem pojedinih razdoblja povijesti, te da će na kraju stručna i argumentirana rasprava iznjedriti bolji sadržaj kurikula za nastavni predmet Povijest. Sažetak očitovanja Na temelju navedenoga mišljenja o dijelu predloženoga kurikula za nastavni predmet Povijest za škole i gimnazije u Hrvatskoj, koji se odnosi na cjeline iz hrvatske povijesti, držim da: - sadržaj kurikula za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj treba imati jasno određene obvezne cjeline/teme, koje će nazivom i sadržajem omogućiti učenicama i učenicima temeljno znanje o hrvatskoj povijesti, o političkom i etničkom teritoriju Hrvata, te ukazati na važnost njegovanja nacionalnoga identiteta, odnosno osjećaja i svijesti o pripadnosti hrvatskom narodu; - stoga zastupljenost sadržaja iz hrvatske i europske/svjetske povijesti, umjesto 50% : 50%, kako je predloženo za gimnazije, treba biti najmanje 50% (nacionalna) te do 40% (europska/svjetska) i najmanje 10% (zavičajna), naravno uz preporuku kombiniranja, tj. komparacije sadržaja nacionalne, europske/svjetske i zavičajne povijesti prilikom obrade pojedinih cjelina/tema; - također, treba jasno navesti koliko sati će se, u predviđenih 70 sati godišnje, odrediti za svaku obveznu cjelinu/temu iz hrvatske povijesti, kako bi se obvezalo nastavnike i profesore da najmanje 50% nastavnih sati posvete obradi cjelina/tema iz hrvatske povijesti, a najmanje 10% nastavnih sati na teme iz zavičajne povijesti, što sada u kurikulu nije navedeno (nego se „učiteljima dopušta da slobodno planiraju broj sati za pojedinu cjelinu“), dok je slobodno planiranje broja sati i samostalno biranje tema moguće samo za „neobvezne“ teme i teme iz zavičajne povijesti; - u sadržaj cjelina/tema treba jasno navesti „ključne događaje i procese“ koje treba obraditi, kao i termine, ali i izvore koje pritom treba koristiti; - „ključne događaje i procese“ te termine i izvore za obvezne cjeline/teme odredit će znanstvenici, čija biografija pokazuje da su ih sposobni prepoznati i preporučiti za pojedina razdoblja hrvatske povijesti; - ne može se dopustiti da nastavnici i profesori u školama „ključne događaje i procese“ iz hrvatske povijesti određuju samostalno, jer nitko od nas nema potrebnu razinu znanja niti takvu znanstvenu biografiju, da može jamčiti kako jednako kvalitetno poznaje sva razdoblja hrvatske povijesti, niti se to može tražiti od nastavnika i profesora u školama; - nastavni predmet Povijest mora ostati u svim školama, pa tako i u svim programima za strukovne škole; - s obzirom na aktualne probleme, koji se, primjerice, očituju i kroz ubrzani rad na novim udžbenicima povijesti u okolnostima kada još nije poznat konačan sadržaj kurikula povijesti, odgovornost i mudrost navode na zaključak da primjenu predloženog kurikula za nastavni predmet Povijest treba odgoditi dok se ne steknu svi potrebni uvjeti, odnosno dok se ne postigne konsenzus znanstvenika i nastavnika/profesora u osnovnim školama i srednjim školama/gimnazijama o detaljnije razrađenom sadržaju svih cjelina, a posebno o detaljnije razrađenom sadržaju obveznih cjelina/tema i „ključnim događajima i procesima“ iz hrvatske povijesti. U Zagrebu, 12. prosinca 2018. Izv. prof., dr. sc. Ante Nazor Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
24 Dea Marić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovane i poštovani, prije rasprave o samom prijedlogu kurikuluma, imam potrebu izraziti negodovanje zbog činjenice da je o istom otvoren čak treći krug javne rasprave. O prijedlogu kurikuluma povijesti za osnovnu školu i gimnaziju stručnjaci i zainteresirana javnost imali su priliku raspravljati već u dva navrata. Slijedom komentara pristiglih u raspravama i slijedom recenzija, dokumenti su unaprjeđivani, što je vidljivo jednostavnim uvidom u različite inačice dokumenata. Osim toga, upravo temeljem ovih dokumenata provodi se eksperimentalna faza kurikularne reforme. Ostaje stoga nejasno zbog čega je Ekspertna radna skupina odlučila da je u ovom trenutku potreban još jedan krug rasprave umjesto da je materijalne, stručne i ljudske resurse usmjerila u ključnu aktivnost ove faze reformskog procesa – eksperimentalnu provedbu. Ovakav je postupak još čudniji u svjetlu činjenice da kod drugih reformskih procesa koji se tiču nastave povijesti (poput donošenja kurikuluma povijesti za strukovne škole 2017. godine i eksperimentalnog uvođenja dualnog modela obrazovanja u strukovnim školama 2018.) nije osigurana zadovoljavajuća razina stručne i javne rasprave. Sam prijedlog kurikuluma povijesti za osnovne škole i gimnazije predstavlja izniman kvalitativni pomak u odnosu na postojeće nastavne planove i programe povijesti. Autori su se vodili kretanjima u suvremenoj historiografiji (u organizaciji kurikuluma i oblikovanju tema, ishoda) i nalazima obrazovnih znanosti (u njihovom posredovanju odnosno pristupu učenju). Kurikulum donosi koncepciju poučavanja i učenja povijesti usmjerenu na učenike i usklađenu sa njihovim razvojnim mogućnostima i potrebama na različitim obrazovnim razinama. U središte nastave povijesti nedvosmisleno je postavljen razvoj učeničkih vještina povijesnog mišljenja, a posvećena je pozornost i generičkim vještinama koje su nužne za njihovo funkcioniranje u suvremenom društvu. Kurikulum je organiziran kroz povijesne koncepte (vrijeme i prostor,
 uzroci i posljedice
 promjena i kontinuiteti, izvori i istraživanje prošlosti, interpretacije i perspektive) čime slijedi neke od najutjecajnijih pristupa u osmišljavanju nastave povijesti. Iako su neki povijesni koncepti u određenoj mjeri i ranije bili prisutni u hrvatskoj nastavi povijesti , ovaj dokument jasno ih artikulira i ugrađuje preduvjete za njihovu djelatnu ulogu u poučavanju i učenju. Umjesto zahtjeva za «preletanjem» kroz veliku količinu povijesnih sadržaja, otvara se prostor za dubinsku obradu materije, korištenje historijskih procedura prilagođenih učenicima i u konačnici, omogućuje svrsishodnije i efikasnije učenju. Više vremena za upoznavanje pojedinih tema omogućuje i podupire korištenje nastavnih aktivnosti koje učenike angažiraju u korištenje viših kognitivnih procesa, koje čine srž kritičkog mišljenja. Time ovaj kurikulum postavlja čvrste temelje za smisleno i aktivno učenje povijesti. Obzirom na činjenicu da se javna rasprava vodi u tijeku eksperimentalne provedbe, imam mogućnost podijeliti i vlastita iskustva sa istom. Kao predavačica na Katedri za metodiku nastave povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, upućujem studente nastavničkog smjera diplomskog studija povijesti na nastavnu praksu u 17 osnovnih i srednjih škola na području Zagreba. Nastavna praksa se odvija i u gimnazijskim razrednim odjeljenjima u kojima je u tijeku eksperimentalna provedba kurikularne reforme. Studijski program u III. i IV. semestru nastavničkog smjera diplomskog studija povijesti zahtijeva od studenata osmišljavanje i izvođenje nastave koja učenje gradi na višim kognitivnim procesima. Iskustva sa hospitacija u razrednim odjeljenima u kojima se nastava izvodi po «starom» i «novom» programu ukazuju na značajne razlike u podržavanju aktivnog i smislenog učenja. Ostaje dojam da se aktivnosti usmjerene na ostvarivanje zahtjevnijih obrazovnih ishoda po «starom» programu osmišljavaju, gotovo programu usprkos jer je zbog diktata obrade enormne količine povijesnih sadržaja teško donijeti ekonomične odluke o provođenju kompleksnijih i vremenski zahtijevnijh aktivnosti. Iskustva iz «eksperimentalnih učionica» ukazuju na to da je odluke o dubinskoj obradi i kompleksnijim zadacima za učenike puno lakše donositi i provoditi kada ih temeljni dokument nedvosmisleno i dosljedno podržava i potiče. U ovim učionicama puno je manje «pretrčavanja» i visokog tempa, a puno više dubinskog čitanja, analize, refleksije, razgovora, kreacije i tempa prilagođenog istraživanju i učenju. U konačnici, sami učenici su više angažirani u nastavnom procesu i lakše ispunjavaju kompleksnije i problemske zadatke te općenito, imaju više prilika za aktivno učenje. Na kraju, imam potrebu čestitati Stručnoj radnoj skupini za povijest na dokumentu koji sam najbolje svjedoči o stručnom znanju i kompetencijama koje ste u njega ugradili. Vaša istrajnost u procesu rasprava, «testiranja» i dorade dokumenta dodatno svjedoči o vašoj profesionalnoj i građanskoj odgovornosti i integritetu. Na kraju nam ostaje nadati se da će svi hrvatski učenici 2019. godine, konačno dobiti nastavu povijesti za 21. stoljeće. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
25 Martina Glučina ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani, referiram se na komentare Danijele Kegalj, Magdalene Najbar-Agičič i Očitovanje županijskog stručnog vijeća nastavnika Povijesti u srednjim školama Istarske županije o prijedlogu kurikula za nastavni predmet Povijest za gimnazije u RH. Primjedba se odnosi na sadržaj 4. razreda gimnazije. Prilikom prijenosa izvornog teksta prijedloga Nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Povijest iz travnja 2018.godine za potrebe e-Savjetovanja ispušten je greškom dio teksta sa stranice 46. U originalu tekst glasi: "ČETVRTI RAZRED OPĆE, JEZIČNE, KLASIČNE I PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKE GIMNAZIJE (105 sati u općim gimnazijama, 70 sati u jezičnim, klasičnim i prirodoslovno-matematičkim gimnazijama)". Dakle teme se u gimnazijama biraju po ključu 70 sati godišnje u jezičnoj, klasičnoj i prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji što iznosi 2 sata tjedno te 105 sati godišnje u općim gimnazijama što iznosi 3 sata tjedno. Izvorni dokument nalazi se na stranicama MZO https://mzo.hr/sites/default/files/dokumenti/2018/OBRAZOVANJE/Nacionalni-kurikulumi/povijest_nakon_recenzije_travanj_2018v3.pdf. Grešku treba ispraviti u skladu s originalom. Martina Glučina, članica radne skupine za Povijest za provođenje eksperimentalnog programa "Škola za život". Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
26 Maurizio Levak ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Ovaj je kurikul nastave povijesti konačni korak naprijed u osuvremenjivanju nastave povijesti u Hrvatskoj. Naglasak na konceptima svjedoči o rasterećivanju sadržaja i većoj autonomiji nastavnika, kao i o težnji za izvođenjem nastave povijesti u skladu sa suvremenim metodičkim pristupima. Poticanje razvoja povijesnog mišljenja važno je za razvoj kritičkog razmišljanja, a takvim pristupom stvaramo budućeg odgovornog i svjesnog građanina. To zahtijeva i novi pristup učenju, za koje treba očekivati da će učenici biti daleko motiviraniji. Naravno da predloženi kurikul nije savršen i da treba uzeti u obzir primjedbe koje su iznijeli sudionici rasprave, prije svih učitelji i nastavnici koji najbolje znaju kako to izgleda ili će izgledati u praksi. Odluka Ministarstva o isključivanju nastave povijesti iz strukovnih škola upravo je nazadnjačka jer pokazuje nerazumijevanje same svrhe povijesti kao nastavnoga predmeta. Ako srednjoškolsko obrazovanje iz povijesti ne treba dimnjačarima i frizerima, zašto treba budućim inženjerima elektrotehnike ili stomatolozima? Stoga svakako treba kurikul dopuniti sadržajem predviđenim za strukovne škole. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
27 Domagoj Švigir ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Kao profesor povijesti u osnovnoj školi prije svega želim pohvaliti kolege za izradu novoga kurikuluma - bez ikakve dvojbe ovaj prijedlog je veliki korak naprijed za nastavu povijesti. Sadašnji plan i program za povijest uvelike je opterećen usvajanjem faktografije i reproduciranja nastavnih sadržaja. Nastava temeljena na konceptima i temama, kako predlaže ovaj kurikulum, omogućiti će razvoj kritičkoga promišljanja te bolje razumijevanje svijeta u kojemu živimo. Nadalje, ovakav pristup omogućuje da učenici tijekom osnovnoškolske i srednjoškolske nastave upoznaju povijest kao znanost, da je bolje razumiju, a tako nešto je teško ostvarivo u tradicionalnom shvaćanju nastave povijesti kao svojevrsnoga "nacionalnog predmeta". Mislim da je i predloženi omjer zastupljenosti nacionalne i opće povijesti sasvim prikladan u osnovnim školama, dok u gimnazijama veća izbornost daje priliku profesorima da pokažu svoju kreativnost i talent u poučavanju. Učenici ovim prijedlogom postaju aktivni sudionici nastave te istraživači prošlosti, a ne samo konzumenti jedne interpretacije prošlosti. Pristup predložen ovdje u skladu je s modernim europskim i svjetskim trendovima u nastavi povijesti. Ne bi li to trebao biti naš cilj? Baš radi učenika kojima trebamo pomoći da razviju vještine potrebne da funkcioniraju u svijetu koje se mijenja nevjerojatnom brzinom. Ne vidim nikakve potrebe za promjenama kurikuluma, dapače, mislim da zahvati u njega mogu samo zamrznuti nastavu povijesti u stanju u kojemu je na nekoliko godina, a možda i još koje desetljeće. A to svakako nije dobro. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
28 Igor Jovanović ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani, U raspravu se javljam se kao učitelj i kao roditelj. Učitelj sam povijesti u OŠ Veli Vrh u Puli i roditelj učenice koja pohađa peti razred u OŠ Veruda u Puli, školi koja sudjeluje u eksperimentalnom programu „Škola za život.“ Od početka školske godine pokušavam komparirati stečeno znanje i vještine u petom razredu po „starom“ i „novom“ kurikulu odnosno načinu rada. Razlike su vidljive upravo u razvijanju koncepata koje nam nudi novi kurikul. Nije da se koncepti ne razvijaju i po trenutnom kurikulu, ali potonji je podosta prenatrpan pa ne ostavlja puno prostora za razvijanje istih. Učenici su na nastavi povijesti u OŠ Veruda aktivno uključeni u proces učenja, dublje proučavaju određene teme ( npr. Egipatsko društvo, početci pismenosti, rijeke “Plodnog polumjeseca“ ) te lakše razvijaju koncepte uočavanja uzročno-posljedičnih veza i snalaženja u vremenu i prostoru. Motivacija je za rad vrlo visoka jer su teme zanimljive, Moj se trud u razvijanju istih koncepata ponekad izgubi u mnoštvu činjenica i pojmova koji trebaju biti usvojeni. Napredak je i uvođenje tema iz zavičajne nastave koja povezuje zavičajnu povijesti lokalnu zajednicu Petaši su generalno (također i ostali učenici), trenirani reproducirati gradivo odnosno odgovarati na pitanja bez uočavanja uzročno-posljedičnih veza. Ne čitaju s razumijevanjem, ( poneki uopće ne čitaju), manjkav im je i nedostatan fond riječi, ne snalaze se na povijesnom ili geografskom zemljovidu, ali žele odlično ocjenu za napamet naučeno gradivo. Takvo je sadašnje stanje koje će se (nadam se) uvođenjem novog kurikula potpuno promijeniti jer svima nam je cilj dobrobit i bolja budućnost naše djece. Zar ne?! Lijep pozdrav Igor Jovanović Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
29 Daniel Bogešić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Očitovanje županijskog stručnog vijeća nastavnika Povijesti u srednjim školama Istarske županije o prijedlogu kurikula za nastavni predmet Povijest za gimnazije u RH Uvažavajući potrebu za reformom nastave Povijesti na svim razinama obrazovanja, od osnovnih škola do visokog školstva, na županijskom skupu održanom u utorak 11. prosinca 2018. godine u Pazinu, vijeće je donijelo slijedeće primjedbe i prijedloge: I. Izbornost tema Ovakav nacrt potiče motivaciju i aktivnost učenika, omogućuje veću kreativnost i slobodu nastavnika, izbor tema, omogućuje slobodniji pristup radu, slobodniji način poučavanja, potiče kritičko promišljanje, produbljivanje tema. Međutim, u mnogim je segmentima Dokument je previše općenit, nejasan, dvosmislen i nije dovoljno konkretan. II. Problem satnice i izbornosti predmeta Povijest kao općeobrazovni predmet daje svoj doprinos razvoju temeljnih kompetencija (koje je stoje i u preporuci Europskog vijeća 962 iz 2006.) Zašto je broj sati u svim gimnazijama isti (jezična, klasična i prirodoslovna)? Što je sa dosadašnjim trećim satom Povijesti u 4. razredu gimnazije (fond sati smanjen je na 70)? Postavlja se pitanje izbornosti nastave Povijesti u trećem i četvrtom razredu gimnazije – znači li to da je nastava Povijesti obvezna samo u prvom i drugom razredu gimnazije. Takvo rješenje nam nije prihvatljivo. III. Problem udžbenika i dostupnost materijala a) Izbornost tema mogla bi postati problem za oblikovanje udžbenika. Npr. postojeći udžbenici koji su odobreni za eksperimentalni program obrađuju samo neke teme, a time izdavači više ili manje utječu na izbor tema od strane pojedinih nastavnika. Iz iskustva znamo da postoji opasnost prilagođavanja izvedbenog plana i programa sadržaju udžbenika. Digitalizacija obrazovnih sadržaja i materijala za rad (izvori, literatura) postaje imperativ, osobito u manjim sredinama gdje sveučilišne knjižnice, arhivi, muzeji i ostale institucije nisu lako dostupne. Hoćemo li imati literaturu i materijale za sve teme? U suprotnom bi istraživački radovi mogli postati veliko opterećenje za učenike. Broj takvih radova trebalo bi ograničiti. b) Ističemo dodatan problem udžbenika i dostupnosti materijala za talijanske srednje škole. Je li predviđeno prevođenje materijala za rad, digitalnih obrazovnih sadržaja, udžbenika? IV. Problem sadržaja a) Sadržaji vezani uz nacionalnu povijest manjina Predlažemo da se u kurikulumu odredi što s poviješću nacionalnih manjina (talijanske i dr.). Hoćemo li je promatrati kao dio nacionalne povijesti ili svjetske Povijesti i hoće li povijest manjina učiti samo učenici pripadnici manjina ili svi učenici u RH? Smatramo da neki minimum treba biti propisan za sve učenike. b) Status nacionalne povijesti u kurikulumu točka Nakon detaljne analize ponuđene tema iz nacionalne povijesti, javno izrečen komentar jednog nastavnika da „narod koji zaboravi svoju povijest nema budućnosti, a u Hrvatskoj je puno onih koji žele da je zaboravimo“ bio je općeprihvaćen. Naime, u popisu tema na str. 37-38 od predloženih 58 tema samo su 5 tema izričito nacionalne tematike. Ovakav nacrt dokumenta ne osigurava zastupljenost nacionalne Povijesti od 50%. Zato predlažemo da se kroz nacionalne i zavičajne teme dopusti obrada tema iz opće Povijesti (npr. srednjovjekovno društvo u Istri). Zavičajne teme treba također smatrati dijelom nacionale Povijesti, pa i onda kad se obrađuju teme vezane za Povijest nacionalnih manjina. Iz navedenog proizlazi da je omjer 50:50 neadekvatan te da udio nacionalne Povijesti (u širem smislu) treba povećati. Osim toga, postavlja se pitanje: je li moguće ostvariti ishode sinkronijskog (i dijakronijskog) kretanja kroz povijest ako ne postoji obaveza poučavanja određenih tema, npr. hrvatsko srednjovjekovlje ? c) U nacrtu je navedeno da sadržaj može biti vezan za lokalnu i zavičajnu Povijest. Postavlja se pitanje smatra li se obrada takvih tema dijelom nacionalne Povijesti? Treba li tema iz zavičajne Povijesti pratiti povijesno razdoblje koje je propisano u pojedinom razredu ili može biti slobodna? d) Teme o Povijesti kao znanosti Zašto su u SŠ izbačene uvodne teme o Povijesti kao znanosti, disciplinama, kronologiji, historiografiji, znamenitim povjesničarima? Što je s kronologijom i razdobljima / lentom vremena, svjetskim i domaćim povjesničarima? Je li za takve cjeline predviđena obrada u nižim razredima osnovne škole, ili bi se trebale uvrstiti i obraditi kroz ponuđene teme. Predlažemo među nastavne teme ubaciti teme o Povijesti kao znanosti. e) Teme iz prapovijesti u 1.r. Neprihvatljivo je da u 1. razredu nema niti jedne teme iz prapovijest. Tražimo ubacivanje takvih tema. f) Temu „Vlast i moć: carevi i pape u srednjem i ranom novom vijeku“ u 2.r. potrebno je raščlaniti i odrediti konkretnije. g) Tematska cjelina Slike svijeta u 1. razredu gimnazija. Velik je nesrazmjer sadržaja unutar ponuđene tematske cjelina. h) U 4. razredu nije izričito ponuđen Prvi svjetski rat V. Problem državne mature Kako će se provoditi državna matura iz Povijesti? Hoće li državna matura biti prilagođena novom kurikulumu i kako? VI. Problem natjecanja Kako će biti koncipirana ako svatko ima pravo odabrati razne teme kojima će se baviti, te na kraju, hoće li učenici lakše usvajati gradivo od ovih koji uče Povijest na "stari" način. učenici koji su ove školske godine krenuli u eksperimentalnim program neće biti u stanju sudjelovati na natjecanjima s obzirom na obrađeni sadržaj. VII. Prilagođenost koncepata psiho-fizičkom uzrastu učenika Većina ishoda je preopćenita i u dobroj mjeri teško ostvariva. Jesu li današnja učenici spremni za realizaciju ovih ishoda? Npr. ishod glasi „Učenik izrađuje koherentan rad u kojem na temelju izvora i literature raspravlja o odabranom pitanju ili problemu, formulira i brani svoje stavove ili manju tezu. Izrađuje tekstove, opise i rasprave u kojima se koristi dokazima iz širokog spektra izvora te rabi stručnu terminologiju. U radove uključuje argumentaciju i interpretaciju.“ Stječe se dojam da je cilj nastave Povijesti formiranje profesionalnih povjesničara. Smatramo da nastava Povijesti u srednjim školama treba prije svega doprinositi humanističkom odgoju i obrazovanju svih učenika, kako bi postali funkcionalni članovi VIII. Status nastave Povijesti u strukovnim školama s obzirom na eksperimentalni program dualnog obrazovanja gdje je nastava Povijesti ukinuta Zašto se ovaj nacrt odnosi samo na gimnazijsko obrazovanje, a ne na ostalo srednjoškolsko obrazovanje? Što će biti s nastavom Povijesti u strukovnim školama? Iskustva iz škola dualnog obrazovanja nisu ohrabrujuća. Ukidanje predmeta smatramo štetnim za buduće generacije hrvatskih građana. mr.sc. Daniel Bogešić, voditelj ŽSV-a nastavnika Povijesti u SŠ IŽ Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
30 Liljana Benčik ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani! Imam nekoliko primjedbi i pitanja za nastavni program povijesti, 1. Pregledavajući slijed povijesnih cjelina primijetila sam da između 5. i 6. razreda nedostaje cijelo razdoblje od propasti Rimskog carstva, Bizanta, do dolaska Hrvata, naseljavanja u obalne gradove, do pokrštavanja i formiranja države. 5. razred završava sa cjelinom 5.5 Rimski svijet uz napomenu da se vodi računa o prostoru današnje Hrvatske u antičko doba, da bi se u 6. razredu nastavilo sa cjelinom 6.1. Srednjovjekovni svjetovi. Znači preskočeno je razdoblje Bizanta, iz kojeg su ostali mnogi kulturni spomenici među kojima je Eufrazijeva bazilika u Poreču iz 6. stoljeća, jedna od najljepših sačuvanih spomenika kulture rane bizantske umjetnosti i ranokršćanska bazilika Sv. Marije Formoze u Puli, isto iz 6.stoljeća, od koje je ostalo sačuvana samo Kapelica Sv. Marije Formoze. Preskočen je dolazak Hrvata , njihova integracija u obalne Bizantske gradove, pokrštavanje i formiranje države. Izostalo je i priznanje Hrvatske države od strane Pape Ivana VIII. sa dva pisma knezu Branimiru. Pitanje je hoćete li taj dio povijesti uključiti u jednu cjelinu i pridodati na početak 6. razreda? 2. Imam jednu primjedbu o cjelini 7.4. pri kraju 7. razreda, koja završava sa " nastankom Kraljevstva SHS." Taj naziv ne odgovara povijesnim činjenicama. Ženevskom deklaracijom potpisanom 9, studenog 1918. godine nastala je Država Slovenaca, Hrvata i Srba, da bi 1.prosinca 1918,godine delegacija Narodnog vijeća Države SHS otišla u Beograd moliti da se priključe Kraljevini Srbiji. Tada je regent Aleksandar Karađorđević proglasio Kraljevinu SHS. Prema tome taj naziv "Kraljevstvo SHS" treba zamijeniti sa Državom SHS i kasnije sa Kraljevinom SHS. 3.Povijesno gradivo 8. razreda je preobimno je ili nije dobro raspoređeno. Povijesnom cjelinom kojom počinje 8. razred 8.1. Izazovi međuraća, a završava sa 8.4. Hrvatska nakon 1945 gradivo je preobimno, tako da se veoma malo sati može posvetiti Domovinskom ratu. A kako svi znamo da je po Ustavu RH, Domovinski rat temelj na kojem je nastala samostalna Republika Hrvatska "na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. – u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države." smatram da treba više pažnje i više sati posvetiti Domovinskom ratu, na kraju 8. razreda. Znam da djeca idu u Vukovar tri dana, koje plaća Ministarstvo obrazovanja, i tamo se upoznaju sa tim djelom Domovinskog rata, ali nije se rat vodio samo u Vukovaru, već i u drugim dijelovima Hrvatske i na diplomatskom planu i o tome trebaju više naučiti. Liljana Bencik, Pula Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
31 Tihomir Rajčić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ JAVNA RASPRVA Prijedlog predmetnog kurikula Povijest dr. sc. Tihomir Rajčić, Split rajcic66@yahoo.com Poštovane, poštovani ovime putem želim dati svoj prilog javnoj raspravi o najnovijemPrijedlogu predmetnog kurikula Povijesti. S obirom da sam, sam povjesničar, učitelj povijesti ali i novinar Slobodne Dalmacije moj prilog je formuliran u vidu pitanja oko stvari koje smatram nejasnim. Molim vas da mi na pitanja odgovorite što prije jer o svemu pišem novinski članak. Odgovori autora kurikula ili odgovorne osobe omogućili bi da sagledam i službenu stranu ove priče. Srdačan pozdrav . 1. Zašto stranice kurikula nisu numerirane i zašto nisu navedeni autori ili osobe čije profesionalne kompetencije i profesionalno iskustvo stoje iza ovog kurikula? Sadašnji, prilično neuredni, grafički prijelom otežava snalaženje u materijalu, posebno pri kraja kada se govori o ocjenjivanju koje je objašnjeno na kraju kurikula, a veže uz sadržaje koji su izneseni pri početku. S obzirom da je ovo, ako je suditi po odluci koja je priložena, službeni dokument, grafička „razbarušenost“ ostavlja neugodan dojam nesustavnosti, što u jednom ovako ozbiljnom poslu nije dobro. Također, anonimnost kurikula smanjuje transparentnost čitavog procesa i otvara pitanje kompetencija autora ili odgovornih osoba, u smislu Zakona o hrvatskom i kvalifikacijskom okviru. 2. Zašto su nastavni sadržaji, odnosno nastavne teme koje treba biti obrađene nabrojane vrlo šturo, i tek usput? Stječe se dojam da su, nakon kontroverzne rečenice iz jedne od brojnih prethodnih inačica kurikula u kojem je Domovinski rat prikazan kao sukob na „bivšem jugoslavenskom prostoru“ autori kurikula ili odgovorne osobe spominjanje nastavnih tema odlučili svesti na najmanju moguću mjeru kako bi izbjegli svjetonazorske kontroverze koje je kurikul povijesti do sada generirao. Ovaj postupak, koji je sa stajališta autora kurikula ili odgovornih osoba, možda opravdan, ostavlja puno dvojbi i nejasnoća glede budućeg načina izvođenja nastave povijesti i načina na koji će biti pisani udžbenici. Naime odredba navedena na kraju kurikula kako je „obrada svih cjelina obvezna“ i da „učitelj planira teme za dublju obradu“ ostavlja dvojbu oko toga koje su to „obične“ teme obvezne. Gledanog strogo pravno, ova bi neodređenost mogla značiti da učitelji imaju odriješene ruke u okvirima zadanih cjelina. No, kad se pogleda odgojno-obrazovna praksa takvo nešto izgleda ne izgleda realno. Realnije izgleda da će netko anoniman naknadno propisati teme i time, mimo kurikula i javne rasprave odrediti što će se poučavati u hrvatskim osnovnim srednjim školama, što bi svakako bilo vrlo netransparentno. Sve ovo aktualizira pitanje koje sam početkom ove godine postavio u svojoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji o tome tko će i kako propisivati što će se u školama učiti iz povijesti. Naime iz kurikula povijesti uklonjena je, do sada uobičajena, detaljna razrada odgojno-obrazovnih sadržaja, koja je u prošloj verziji kurikula izazvala mnoge profesionalne kontroverze. Umjesto toga razrađena je konkretna, metodička, strana poučavanja uz pomoć povijesnih koncepata koja, ako je suditi prema popisu literature navedenom u jednoj od prethodnih verzija kurikula, počiva na širokom spektru europskih iskustava. Ovakav prilično netransparentni pristup otvara mogućnost da se konkretni nastavni sadržaji formuliraju na jedan od tri dolje navedena načina. Naime kurikul povijesti može se nadopuniti inicijativama za konstruiranje zajedničke jugoslavenske povjestice koju npr. već duže vrijeme promiče američko-britanski povjesničarski ekspert Charles Ingaro. Autori kurikula povijesti ili netko anoniman, mogli bi posegnuti i za inicijativom američke politologinje i savjetnice USAID-a, Lube Fajfer koja se bavi konstruiranjem zajedničke narativne povjestice Balkana. Naravno, postoji i alternativa, projekt zajedničke europske povjestice koju npr. piše američko-francuski povjesničarski dvojac J. Winter. i A. Prost, promovirajući zanimljivu tezu da je Prvi svjetski rat zapravo bio europski građanski rat. Zajedničkom europskom povjesticom bavi se i njemački ekspert za udžbenike povijesti i savjetnik EU-a i UN-a Falk Pingel. No, što god se u budućnosti dogodi autor ovih redaka smatra da nam je potreban stručni i argumentirani kompromis svih vrhunskih stručnjaka, ne samo kad je u pitanju kurikul povijesti, nego i reforma školstva općenito. Ovo tim više što je provođenje cjelovite reforme školstva jedna bitnih točaka programa sadašnje vlade. Ideološke i političke podjele i, ne daj Bože, netransparentno i samovoljno nametanje gotovih rješenja, nisu u interesu naše djece. 3. Zašto u kurikulu za 6. razred osnovne škole kao tema za dublju obradu nije navedeno doseljenje Hrvata? S obzirom da je riječ o događaju/procesu koji u povijesnom i baštinskom smislu predstavlja utemeljenje današnje Republike Hrvatske, koja je naša zajednička domovina i o kojoj sva hrvatska djeca svakako trebaju opširnije učiti, ovdje valja postaviti dva vrlo važna pitanja koja čine zanimljiv povod za posebnu novinsku priču. Je li ovaj propust posljedica nečijeg neznanja o ovom vrlo važnom događaju/procesu hrvatske povijesti. Je li ovaj propust povezan sa svjetonazorskim uvjerenjima autora kurikula ili odgovornih osoba koje su u kurikul iz 2016. uvrstile kontroverznu rečenicu kako je Domovinski rat bio sukob na „bivšem jugoslavenskom prostoru“? 4. Zašto su umjesto preciziranih tema vrlo detaljno razrađena metodologija poučavanja povijesti koja po mnogo čemu nadilazi razinu poučavanja u osnovnoj i srednjoj školi? Naime, prethodno spomenuti, odmak od jasnog i transparentnog navođenja tema koje bi se trebale obrađivati na nastavi povijesti jako odudara od dobre profesionalne prakse. Primjer toga je udžbenik Common Core Curriculum: United States History objavljen 2014. u izdanju ugledne američke izdavačke kuće specijalizirane za akademske i obrazovne sadržaje JosseyBass. Wiley, u kojem su precizno pobrojane i kronološki razvrstane teme koje će biti obrađivane, unutar čega su opet, konkretno navedene pod teme. Ovdje je posebno zanimljivo da su imena autora ove američke „zajedničke jezgre“ navedena transparentno, skupa s njihovim kompetencijama i profesionalnim iskustvom. Stoga predlažem da se u eventualnoj novoj verziji kurikula povijesti postupi na isti način, kako bi stručna ali i šira javnost općenito, imali puni, transparentni, ali i lako razumljivi uvid u to što će hrvatska djeca učiti u nastavi povijesti. Također vrlo je važno stručnoj, ali i široj javnosti, transparentno navesti podatke tko je i s kakvim kompetencijama i profesionalnim iskustvom autor kurikula povijesti. 5. Zašto je kurikul povijesti toliko usredotočen na pet koncepata poučavanja? Naime, kako sada stoje stvari, ti koncepti su formulirani toliko opširno i detaljno da je upitno koliko je ovakav pristup izvediv na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini. Da je tome tako svjedoče sljedeće rečenice, kojih je u tekstu kurikula obilje. „Strukturirani rad za većinu učenika u ovom ciklusu podrazumijeva rad koji ima uvod, razradu i zaključak, u kojem postoji logički slijed odlomaka i poglavlja te u kojem je tekst popraćen navođenjem izvora informacija u osnovnoj formi“. Iako ova zamisao potpisniku ovih redova izgleda vrijedna učiteljskog truda jer bi time obrazovali vrlo kompetentne učenike spremne za aktivan pristup budućnosti, čitava zamisao u konkretnoj stvarnosti obrazovnog sustava izgleda neizvedivo iz više razloga. Prvo, pojednostavljena digitalizacija vezana uz društvene mreže i fokusiranost na kratke video sadržaje kod većine učenika je sasvim uklonila želju za čitanjem. Drugo, u konkretnoj prosvjetnoj stvarnosti ovako zamišljeni pisani uradci mogli bi sa sobom povući pitanje preopterećenosti učenika, a posebno u kontekstu pismenih zadaća iz hrvatskog i stranih jezika. Treće, možda najvažnije, nije izvjesno da će učenici, ali i njihovi roditelji, blagonaklono gledati na pristup koji bi u njihovim očima mogao izgledati kao pretjerano apstraktan, i obim vrlo opširan, zahtjev. Da je tome tako svjedoči odlomak iz onoga što se zahtijeva od studenata studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. „Studentima pruža znanje i kompetencije s područja povijest. Ujedno razvija njihove opće sposobnosti da raščlanjuju i tumače različite probleme, prosuđuju o njima i tumače ih, te da na akademski način priopćavaju zaključke koje su izveli i raspravljaju o njima. Studenti upoznaju osnovne povijesne procese, strukture i događaje od prapovijesti do suvremenosti iz svjetske, europske, regionalne i nacionalne povijesti kroz kolegije koji daju dijakroni pregled povijesnog toka.“ Usprkos vidljivim razlikama, očito je da su konceptualni zadaci u kurikulu povijesti, posebno u kurikulu za osnovnu školu, previše blizu zahtijevima visokoškolskog izučavanja povijesti. Stoga predlažem da se, koliko god je to moguće, konceptualni pristup pojednostavi i približi novoj generaciji „cyber-učenika“. 6. Što točno znači rečenica „vrednovanje naučenog u kontekstu predmeta, odnosno njegovih pojedinih elemenata vrednovanja“? Ova rečenica koja nije sasvim jasna i u uvjetima našeg školskog sustava otvara mogućnost za višestruke zabune otvara pitanje transparentnosti sustava ocjenjivanja kakav je opisan na kraju kurikula. Naime, nije izvjesno da će učenicima i njihovim roditeljima biti transparentna i sasvim razumljiva zamisao ocjenjivanja koja bi se temeljila na postotcima navedenih elemenata učenja od kojih koji bi se na kraju godine trebala konstruirati ocjena na skali ocjena od 1 do 5. Čak što više vrlo je vjerojatno da će se roditelji i djeca uvijek iznova pitati što se točno uči na nastavi povijesti i kako se naučeno znanje ocjenjuje, jer će višeslojnost i kompleksnost poučavanja i ocjenjivanja izazivati zabune. 7. Što točno znači rečenica da se nastava povijesti treba izvoditi u sigurnom i poticajnom okružju, koja se, bez jasnog i vidljivog razloga provlači kroz kurikule još od 2016. Kakvo okruženje je "sigurno i poticajno okruženje". Znači li to da se nastava povijesti ne može odvijati u školi u kojoj se dogodilo nasilje, koje je sve češći fenomen u našim školama. Znači li da se nastava povijesti ne može organizirati u okružju u kojem je previše vruće (Dalmacija lipanj i rujan temperature preko 30 celzijevih stupnjeva, bez klimatizacije) ili previše hladno (škole bez odgovarajućeg grijanja u unutrašnjosti Hrvatske). Zato sam slobodan ponovo predložiti, kao što sam to učinio i 2016., da se ova odlomak u cijelosti ukloni iz prijedloga kurikula. Isto treba učiniti i sa rečenicom o tome kako učionice povijesti trebaju biti opremljene odgovarajućom informatičkom opremom jer u ovom trenutku takvo nešto nije moguće. 8. Što točno znači rečenica navedena u tablici „odgojno obrazovni ishodi na razini „dobar“ na kraju razreda? Znači li ovo da priložena tablica treba biti predložak po kojem će učitelji konstruirati spomenuti način ocjenjivanja? Ako je tako, zašto u tablicama nisu razrađeni ishodi za ocjene od 1 do 5.? Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
32 Goran Bilogrivić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Kao sveučilišni nastavnik povijesti htio bih izraziti pohvale ovdje predstavljenom kurikulumu te pojedincima zaduženima za njegovu izradu. Neosporno je da su nastavi povijesti u našim školama već dugo potrebne promjene, a ovaj kurikulum se čini kao velik korak u dobrom smjeru. Izvođenje nastave temeljene na konceptima i temama vrlo je pozitivno jer će donijeti smanjenje u odnosu da dosadašnju nerijetku pretrpanost faktografijom i omogućiti bolje razumijevanje povijesnih procesa nego li je to bilo moguće kroz uobičajeni kronološki pravocrtni program. Predloženi omjer zastupljenosti nacionalne i opće povijesti je sasvim prikladan. Dapače, mogućnost podučavanja opće povijesti na nacionalnim primjerima čak i podiže udio nacionalne povijesti, no svakako je važnija zbog boljeg sagledavanja iste unutar šireg europskog i svjetskog okvira. Uz navedeno, jedna od najboljih strana ovoga kurikuluma jest naglasak na aktivnoj ulozi ne samo profesora, nego i učenika u nastavi. Na taj način će učenici neupitno steći izraženije vještine kritičkog razmišljanja, koje nisu važne samo za razumijevanje povijesti, nego su nužne i za savladavanje drugih nastavnih predmeta, kao i za aktivno sudjelovanje u svakodnevnom građanskom životu. dr. sc. Goran Bilogrivić, doc. Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
33 Magdlena Najbar-Agičić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani, kao sveučilišna profesorica i povjesničarka ali prvenstveno kao osoba koja se godinama bavila istraživanjem nastave povijesti i udžbenika, te radila na izradi udžbenika i nastavnih materijala željela bih komentirati ovaj prijedlog Kurikuluma za nastavni predmet povijest za osnovne škole i gimnazije u RH. Prvenstveno želim pozdraviti ovaj veliki korak učinjen u pravcu uvođenja učenja i poučavanja temeljenog na konceptima, odnosno odmak od tradicionalno shvaćene nastave povijesti fokusirane isključivo na usvajanje činjenica. Smatram da je takav pristup, koji je u skladu s modernim europskim i svjetskim trendovima u nastavi povijesti, vrlo dobar put koji će, nadajmo se , pomoći da učenici koji završe školovanje u hrvatskom školskom sustavu osnovne i srdnje škole imaju dobar temelj za razumijevanje svijeta oko sebe, te da lakše usvajaju nova znanja i kritički promatraju svijet. Također, ovaj pristup omogućuje da učenici tijekom osnovnoškolske i srednjoškolske nastave upoznaju prirodu povijesti kao znanosti i da je razumiju, a izostanak te komponente jedna je od najznačajnijih slabosti „stare“ nastave povijesti. U programiranju nastave povijesti značajan problem uvijek predstavlja postavljanje pravog omjera između propisanog i izbornog. Prakse u inozemstvu u tom su pogledu različite: u nekim zemljama postoji veća izbornost, a u drugima se više toga propisuje. Ovaj dokument, po mome mišljenju, dobro postavlja taj odnos na razini osnovnih škola (uz obveze cjeline i izborne teme). Nešto veća izbornost na gimnazijskoj razini mogla bi biti izazov za nastavnike, no uz odgovarajuće stručno usavršavanje i općenitu brigu za kvalitetu nastavnog kadra daje gimnazijskim profesorima povijesti veliko polje za njihovu kreativnost, a posljedično bi to trebalo doprinijeti tome da učenje povijesti u gimnaziji postane zanimljivo i učenicima. Isto tako, pozdravljam naglasak na uključivanje u nastavu baštinskih ustanova. Ono što je po meni problem s ovim dokument, a što nije – uvjerena sam – odluka skupine koja je radila na njegovoj izradi, a vezano je uz politiku prema strukovnom školstvu, jest isključivanje kurikuluma i nastave povijesti za strukovne škole iz ovog dokumenta. Po mome mišljenju, u temelju te odluke bilo je upravo tradicionalno shvaćanje nastave povijesti kao „bubanja činjenica“, koje u kasnijem životu ljudima nisu od praktične koristi. Ovaj dokument pokazuje da moderna nastava povijesti to nije, pa bih se ja i ovom prilikom založila za reviziju spomenute odluke Ministarstva, a onda za dopunu Kurikuluma povijesti dijelom koji će se odnositi i na strukovne škole. Kolegama uključenima u izradu ovoga dokumenta željela bih čestitati i zahvaliti im na golemom trudu uloženom u rad na njemu. Nadam se da taj trud nije bio uzaludan, iako smo svi svjesni da provođenje kurikularne reforme ovisi prvenstveno o nekim drugim čimbenicima, a ne o tom njihovom radu i njegovom rezultatu, odnosno kvaliteti dokumenta koji imamo priliku komentirati. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
34 Miljenko Hajdarovic ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Usvajanjem ovog prijedloga kurikuluma hrvatski učenici i nastavnici konačno imaju prilike sudjelovati u suvremenom načinu poučavanja povijesti. Teme za dublje proučavanje u osnovnoj školi i još dublji uzlaz u pojedine teme u srednjoj školi konačno će pružiti priliku da učenici budu istraživači. Nastavnici će dobiti priliku izraziti svoju kreativnost i umanjiti otuđenje od posla kojeg rade. Inzistiranje kurikuluma da se sve teme po mogućnosti rade na nacionalnim primjerima je izvrsno i daje prilike da se počevši od prapovijesti i antike u znatnoj mjeri više bavimo pitanjima što smo baštinili od naših predaka. Premda je preporučeni omjer 50:50 na ovaj se način često mogu nacionalne teme oblikovati u znatnoj većoj mjeri. To će posebno doći do izražaja u srednjim školama gdje se tematske cjeline gotovo u potpunosti mogu oblikovati kroz nacionalnu prizmu. Tema suvremene povijesti Republike Hrvatske na ovaj način već u osnovnoj školi znatno dobija na važnosti što će biti vidljivo i kroz satnicu za tu temu. Gimnazijalci će npr. o temi borbe za samostalnost i demokraciju moći raditi čak i četvrtinu satnice u završnom razredu. Posebno me veseli što će promjene kurikuluma utjecati i na promjene natjecanja iz povijesti i na državnu maturu gdje će naglasak dobiti vještine umjesto kratkoročnog memoriranja faktografije. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
35 Zlatko Begonja ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Predmet: Očitovanje Stručnog vijeća Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru o prijedlogu kurikula za nastavni predmet Povijesti za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj Uvažajući potrebu za reformom dosadašnjeg načina podučavanja nastave povijesti, Stručno vijeće Odjela za povijest na e-sjednici sjednici od 10. prosinca 2018. donijelo je zaključke: I. Izražavamo nezadovoljstvo što je pored negativne ocjene kurikula nastavnog predmeta Povijest iskazanog od strane Stručnog povjerenstva HAZU, ministarstvo znanosti i obrazovanja nastavilo reformu na temelju postojećeg negativno ocjenjenog kurikula. II. Zabrinuti smo činjenicom da se poziv odnosi samo na gimnazijsko, a ne na ostalo srednjoškolsko obrazovanje. Zabrinutost je tim veća jer je ministarstvo već ukinulo podučavanje povijesti u strukovnim školama dualnog obrazovanja. Ministarstvo bi trebalo jasno iskomunicirati zašto je tako postupilo. Glede općih primjedbi na kurikul nastavnog predmeta Povijesti, Stručno vijeće Odjela zaključuje: 1. Postavlja se pitanje koja je svrha učenja povijesti? Jedan od ciljeva mora biti da učenik razumije razvoj povijesnih procesa na području Republike Hrvatske te se kroz to formira kao funkcionalan član društvene zajednice nacionalne države. Za to nije dovoljno osnovnoškolsko obrazovanje i upravo bi srednjoškolsko, a osobito gimnazijsko obrazovanje trebalo služiti za produbljivanje znanja o onome što se zove nacionalna povijest. Takovo znanje je bitan preduvjet humanističkog obrazovanja i formiranju učenika kao odgovornog građanina Republike Hrvatske. U prijedlogu kurikula ne postoji kontinuirana dijakronija koja bi to omogućila. Na str. 36. prijedloga piše: „Sadržaji iz hrvatske povijesti mogu se realizirati na dva načina: u zasebnim temama ili u temama iz opće povijesti u koje su integrirani sadržaji iz hrvatske povijesti“ i uzima se pravilo obrade 50% opće i 50% nacionalne povijesti (dosada je omjer 60% naspram 40% u korist nacionalne povijesti). Međutim u popisu tema na str. 37-38 od predloženih 58 samo je 5(1/2) tema isključivo nacionalne tematike ili ispod 10% od predviđenih tema. Iznimno je teško, ako ne i nemoguće da se iz tema koje su dominantno posvećene općoj povijesti postigne to da barem 50% sadržaja bude iz nacionalne povijesti. Zar ne bi bilo bolje da se kroz nacionalne teme obradi i opća povijest i da se npr. kroz hrvatsko srednjovjekovlje obradi i europsko srednjovjekovlje. U predloženoj reformi koja se bazira na velikoj slobodi nastavnika u obradi teme, iznimno će biti teško kontrolirati propisanu kvotu od 50% za nacionalnu povijest. Ovim će se načinom kroz obrazovni sustav implicitno razgrađivati koherentan narativ nacionalne povijesti što je protivno ustavnoj normi koja Republiku Hrvatsku definira, među ostalim, kao nacionalnu državu. 2. Kod ishoda učenja uzeta je samo ocjena „dobar“ (3) i postavlja se pitanje zašto su se ishodi učenja iskazali samo za tu ocjenu? Kod ocjene „dobar“ podrazumijeva se prosječni gimnazijalac s prosječno uloženim trudom treba ostvariti, dvojbeno moguće, ishode. Smatramo da su ishodi učenja preopćeniti i dobroj mjeri ih je teško postići. Ovdje želimo naglasiti da svrha i smisao nastave povijesti nije proizvodnja „malih povjesničara“ što implicira ovako postavljen kurikul, nego razumijevanje proteklog povijesnog gibanja i razlike između sadašnjeg i prošlih svjetova. Ovdje navodimo samo najizrazitije primjere tako nerealno postavljenih ishoda: a) Na str. 42 piše da učenik: „Analizira i objašnjava interpretacije i perspektive kako bi identificirao stavove, motive i vrijednosti njihovih autora.“ Da bi ovo učenik ostvario treba poprilično predznanje i uložen ogroman rad. Je li realno da učenik od 14 ili 15 godina i to za ocjenu dobar (3) može ovo ostvariti? b) Na str. 45 i kasnije piše: „Sinkronijsko kretanje podrazumijeva da učenici mogu pratiti istovremena zbivanja u raznim državama u jednom razdoblju (npr. povijest Europe i Hrvatske u ranom srednjem vijeku).“ Kako je ovo ostvarivo kada uopće ne postoji obveza proučavanja hrvatskog srednjovjekovlja? Ovo isto vrijedi i za hrvatski rani novi vijek. c) Na str. 46 piše: „Učenici trebaju razumjeti da povjesničari određuju važnost promjena i pripisuju im određena značenja, odnosno procjenjuju što su određene promjene značile za ljude.“ U prvom redu treba naglasiti da ovo nije točno. Ako je išta povijesni razvitak pokazao onda je to da povjesničari nisu ti koji u društvu dominantno određuju što je važna promjena nego da se to ustanovljuje u puno širem konglomeratu društvenih silnica i interesa. Sam prijedlog ovog kurikula je negacija navedene teze. Upravo je stručno povjerenstvo HAZU dalo negativnu ocjenu kurikula, a on se pored negativnog iskaza povjesničara postavlja kao osnova za predmetnu nastavu Povijesti. d) Na str. 47 za drugi razred gimnazije (predmoderna povijest) piše: „Za ostvarenje ovog odgojno-obrazovnog ishoda očekuje se rad sa širokim spektrom primarnih i sekundarnih izvora: za učenika bi to bio udžbenik, nastavni materijali u pripremi nastavnika, odabrani prilozi iz stručne literature i dr.“ Postavlja se pitanje kako će učenik koristiti primarne izvore na npr. srednjovjekovnom latinskom ili na veneto-talijanskom jeziku? Kakve će to nastavne materijale pripremiti nastavnici za navedeno razdoblje? Je su li oni osposobljeni za takvo nešto i općenito moraju li nastavnici to uopće znati? I to sve za ocjenu dobar (3). e) Na str. 52 piše za treći razred gimnazije piše: „Učenik izrađuje koherentan rad u kojem na temelju izvora i literature raspravlja o odabranom pitanju ili problemu, formulira i brani svoje stavove ili manju tezu. Izrađuje tekstove, opise i rasprave u kojima se koristi dokazima iz širokog spektra izvora te rabi stručnu terminologiju. U radove uključuje argumentaciju i interpretaciju.“ Tko god je radio u sveučilišnoj nastavi svjestan je da je ovo ogroman problem i za studenta povijesti, a kamoli za učenika i to za ocjenu (3). f) Na str. 57-58 piše: „Procjenjuje uspješnost vlastitih istraživačkih postupaka uvažavajući relevantne kriterije procjene.“ Za ovu razinu znanja učenik bi trebao suvereno vladati metodološkim znanjima, imati široko povijesno znanje što uključuje različite historiografske pristupe i metode. Kako je moguće ovo tražiti od prosječnog učenika? g) Na str. 60 kod obvezatnih tema navedena je obrada Domovinskog rata koji uopće ne postoji kao zasebna tema u popisu na str. 37-38. 3. Iščitavajući kurikul postavlja se pitanje kako će se koncipirati državna matura iz predmeta Povijest? Uz visoku razinu neobvezatnosti obrade tema, kako će se složiti zajednički fond znanja za sve one učenike koji će pristupiti državnoj maturi? Postoje obvezatne teme za modernu povijest, ali onda bi trebalo jasno odrediti da se neće vrednovati znanje iz prva dva razreda gimnazije. Možda postoje modaliteti, ali oni nisu iskomunicirani. Zaključujemo: - Predloženi gimnazijski kurikul nastavnog predmeta Povijesti protivan je ideji stvaranja koherentnog nacionalnog narativa, a time i temeljne vrednote Republike Hrvatske kao nacionalne države - Ishodi učenja su postavljeni preambiciozno i neće biti provedivi u praksi - Nije jasno kako će se provoditi državna matura iz predmeta Povijesti - Čitav sustav obrazovanja u sadašnjem stanju (obrazovanje nastavnika povijesti, prateći nastavni materijali, digitalna osposobljenost škola) nije u mogućnosti provesti navedenu reformu. Stoga se predlaže da se odgodi provedba navedenog kurikula nastavnog predmeta Povijesti za gimnazijsko obrazovanje dok se za to ne steknu potrebni uvjeti, a u prvom redu ostvarivanje što šireg društvenog dogovora o smislu i cilju učenja povijesti u srednjim školama. Pročelnik doc. dr. sc. Zlatko Begonja Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
36 Branka Biškić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Zahvaljujem svim autorima na otvorenom, razvojnom i vrlo kreativnom kurikulu Povijesti. Osuvremenjivanje nastave povijesti je izuzetno važno jer se radi o jednom od temeljnih humanističkih predmeta. Ključna promjena u odnosu na važeći Plan i program je napuštanje nastavnog procesa prenošenje ogromne količine planiranog gradiva kojeg učenici trebaju usvojiti i gdje je u fokusu nastave nastavnik kao izvor. Ovaj kurikul aktivnim metodama dopušta učeniku da bude autonoman i u središtu nastavnog procesa, a aktivnim učenjem možemo odgojiti i obrazovati aktivne građane toliko potrebne ovom društvu. Ohrabruju me i vesele pozitivni komentari kolegica koje su u ekperimentalnom programu "Škole za život" jer se nadam da će kurikul Povijest biti usvojen i da ću vam se pridružiti slijedeće školske godine. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
37 Kiti Korda ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Konačna verzija kurikuluma Povijesti još jednom potvrđuje koliko truda, rada i kooperativnosti su uložili njezini autori kojima čestitam i zahvaljujem. Pod pritiskom prenatrpanog programa, vječitog manjka vremena, frustrirana zbog nemogućnosti da kroz regularni program odvojim dovoljno vremena za rad s izvorima i druge oblike aktivnog učenja, na početku svake školske godine redovito sam se pitala kako „doskočiti“ sustavu. „Rezala“ sam dijelove programa, jurila kroz određene sadržaje kako bi mi ostalo vremena za dodatne aktivnosti kroz koje učenici mogu razvijati sve one kompetencije koje su im nužne za snalaženje u suvremenom svijetu te kako bi mi ostalo dovoljno vremena za zavičajnu povijest. Svi ti pokušaji nisu mi u dovoljnoj mjeri omogućili postići rezultate kojima sam težila – da moji učenici steknu određena znanja ali prvenstveno da usvoje obrasce učenja i promišljanja povijesti kroz koncepte (uočiti uzročno-posljedične veze, snalaziti se u vremenu i prostoru, razumjeti različite interpretacije i perspektive, kao i kontinuitete i promjene u povijesnom vremenu). Vjerujem da su se mnoge nastavnice i nastavnici našli pred sličnim problemima u svojoj praksi i da će nam novi kurikulum nastave povijesti svojim pristupom, naglaskom na konceptima, rasterećivanjem obveznog sadržaja konačno omogućiti da unaprijedimo svoju nastavu i odgovorimo izazovima suvremenog svijeta i očekivanjima novih generacija učenika. Svjesna da nas očekuje veliki posao u prvim godinama primjene novog kurikuluma nadam se da ćemo imati svekoliku podršku digitalnih platformi, portala, e-priručnika, kao i novih udžbenika, priručnika i drugih nastavnih materijala u izradi godišnjih planova i oblikovanju nastavnih jedinica. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
38 Daniel Pevec ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Pozdravljam novi kurikulum povijesti. Smatram da su promjene nužne jer postojeća situacija (prenatrpanost sadržaja, naglasak na faktografiji, "štrebanje" činjenica...) nije održiva i sam predmet stvara odioznost i averziju učenika i prema predmetu i nastavi povijesti. Sviđa mi se autonomnost koju nastavnik dobiva novi kurikulumom, a ono čemu se nadam je jasnoća izrade i izgleda pripreme (evenutalno da se priprema sažme, a ne da kao što je dosad bila ogromna!) te jasnije elemente ocijenjivanja. Lijep pozdrav. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
39 Danijel Jelaš ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Kao povjesničar, arhivist i djelatnik u baštinskoj ustanovi angažiran na poslovima arhivske pedagogije, pozdravljam pomake u ovom kurikulumu u pogledu uključivanje baštinskih ustanova u obrazovanje koje se napokon prihvaća ne samo kao mjesta gdje je pohranjena građa važne za poznavanje i razumijevanje prošlosti, već i kao mjesta učenja. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
40 Jelena Šilje Capor ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Kurikulum za nastavni predmet Povijest olakšava učenje i poučavanje. Potiče motivaciju i aktivnost učenika, a učiteljima omogućava veću slobodu u radu bez pritiska. Učenici se direktno uključuju u proces učenja, potiču na istraživanje i kritičko promišljanje što doprinosi njihovoj izgradnji u osobe spremne za moderne izazove što ovaj predmet čini nezaobilaznim dijelom suvremenog obrazovanja. Jelena Šilje-Capor, prof. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
41 Željko Holjevac ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta Povijest utemeljen je na pet koncepata tehničke prirode: 1. vrijeme i prostor, 2. uzroci i posljedice, 3. kontinuiteti i promjene, 4. izvori i istraživanje prošlosti i 5. interpretacije i perspektive. Konceptualno znanje svakako je korak naprijed u odnosu na činjenično znanje, obzirom da pasivno znanje bez aktivnog razumijevanja ni izdaleka nije dovoljno, ali su zapostavljene vještine koje pojedini stručnjaci smatraju pokazateljima postignuća u razvoju sposobnosti povijesnoga mišljenja, npr. vještina kronološkog mišljenja, vještina razumijevanja povijesne priče, vještina analize povijesnih događaja i njihova interpretacija, vještina povijesnog istraživanja i vještina analize vrijednosnih povijesnih tema i zauzimanje stavova. Iako koncepti i vještine ravnopravno sudjeluju u organizaciji mnogih svjetskih kurikuluma povijesti, prema predloženoj inačici nacionalnog kurikuluma Povijesti vještine su i dalje potpuno zasjenjene konceptima. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
42 Ana Hinić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Uvođenjem Kurikuluma za nastavni predmet Povijest za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj u osnovnim školama i gimnazijama bi započeo proces izgradnje platforme za razvoj suvremenog pristupa poučavanja u predmetu Povijest. Do sada su učitelji i nastavnici, koji razlikuju tradicionalni i zastarjeli, od suvremenog pristupa poučavanju bili prepušteni radu intuitivne i individualne prirode u smislu da za suvremeni pristup nisu postojali razrađeni propisi. Iako je Nastavnim planom i programom za osnovnu školu predmeta Povijest opisana svrha nastave povijesti kao stjecanje znanja i intelektualnih vještina koje će učenicima pomoći razumijevanju suvremenog svijeta, a cilj razvijanje interesa za izučavanje prošlosti i zanimanja za sadašnjost, isto nije bilo u potpunosti potkrijepljeno očekivanim obrazovnim postignućima. Prema navedenom planu i programu za osnovnu školu, od učenika se očekivalo uglavnom da može imenovati, opisati, pokazati, pratiti, prepoznati, označiti i navesti. Predloženim Kurikulumom se učitelj, koji dobro prepoznaje i strukturu i važnost dobro oblikovanog ishoda, koristeći različite, učeniku prilagođene metode koje tog učenika potiču na aktivnost, odmiče od predavačke nastave postajući moderator učeničkih aktivnosti u ovladavanju vještina samostalnog učenja te učenje osmišljava na način da isto predstavlja izazov za učenika, ali i učitelja. Ukratko, sadržaj postaje sredstvo kojim se postiže razvoj generičkih kompetencija učenika, što je iznimno važno za građanina 21. stoljeća, umjesto da se sadržaj samo pamti i umjesto da bude, kao velikim dijelom do sada, cilj učenja. Kurikulumom se predviđa postepeni razvoj kompetencija učenika te isti postaje onaj koji istražuje, primjenjuje, prosuđuje, analizira, uočava različite interpretacije, a što još posebno motivira mene kao učitelja za rad- postavlja pitanja i objašnjava svoja opažanja. Time postaje ne samo spreman za nadogradnju svojih vještina u predmetu Povijest u gimnazijskom programu, nego u svakom slučaju može postati aktivan član društva u kojem živi stvarajući vlastita, izvorima i relevantnim činjenicama potkrijepljenim, znanja o svijetu u kojem će donositi promišljene zaključke i odluke utemeljene na izvorima različitog porijekla, postajući spreman i za cjeloživotno učenje u području koje sam odabire. Dio Kurikuluma koji definira cjeline i predlaže teme za dublju obradu za osnovnu školu napokon zaista omogućuje učitelju dublju obradu tema iz zavičajne i nacionalne povijesti, čime se omogućuje učenicima stvaranje poveznica između dijela već poznate i/ili bliske zavičajne povijesti i stjecanje vještina i znanja koje će ga učiniti aktivnim sudionikom najbliže mu zajednice i to i implementacijom stečenih vještina na drugim predmetima i/ili povezanih s drugim predmetima jer je Kurikulum nastavnog predmeta Povijest povezan s međupredmetnim temama i drugim nastavnim predmetima. Iako sam većinu svog radnog vijeka provela radeći u osnovnim školama, osvrnula bih se i na dio Kurikuluma koji se odnosi na gimnazijski program jer sam se do sada suočavala s problemom vezanim uz odgoj i obrazovanje učenika nakon završetka osnovnoškolskog programa, a taj je da učenicima, koji su i razvili određene kompetencije u osnovnoj školi, gimnazijskim programom nije bila osigurana mogućnost daljnjeg razvoj kompetencija važećim propisima, već je poučavanje još i u većoj mjeri bilo usmjereno na sadržaj, što se bi se ovim Kurikulumom u potpunosti promijenilo. Na dobrobit učenika. Svakako bih pohvalila odgojno- obrazovne ishode Kurikuluma te razrađene ishode, koji će dodatno olakšati rad i učenicima i učiteljima. Učiteljima tako što će temeljem istih moći za nastavne jedinice oblikovati specifične, fokusirane, konkretne, mjerljive ishode koji će biti ostvarivi sukladno planiranom vremenu i usmjereni na učenikovo učenje. Učenicima tako što će imati jasnu sliku onoga što se od njih očekuje. Nadam se kako će uvođenje Kurikuluma predstaviti prvu od potrebnih promjena u odgojno- obrazovnom procesu u osnovnim školama i gimnazijama, kojima bi učitelj/nastavnik stekao prijeko potrebnu potporu u kreiranju nastave prilagođene individualnim potrebama učenika u suvremenom društvu. Ana Hinić, prof. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
43 Marina Čačić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani, predajem Povijest u OŠ Benkovac , imam 12 godina radnog staža . Moja škola je uključena u provođenje eksperimentalnog kurikuluma povijesti u okviru "Škole za život". Budući da sam uključena u ovaj projekt imam potrebu uključiti se u raspravu o kurikulumu nastave Povijesti. Drago mi je što ovaj kurikulum povijesti unosi potrebne novosti i promjene u dosadašnjem načinu poučavanja. Stari kurikulum je pretrpavao učenike informacijama bez mogućnosti dubljeg istraživanja povijesti, a i zavičajna povijest je bila na margini. Ovaj kurikulum daje nastavnicima više autonomije i prostora u planiranju nastave koja je usmjerena na ostvarivanje ishoda i novih kompetencija učenika. Aktivno učenje utječe na razvoj kreativnosti i motivacije učenika. Nastava je usmjerena na aktivnost učenika koji istraživajući prošlost kroz razne koncepte usvajaju nove kompetencije, a nastavnik je moderator procesa. Ovim kurikulumom povijest je zanimljivija i kreativnija. Nakon skoro četiri mjeseca od početka školske godine, mogu samo reći da je novi kurikulum Povijesti upravo ona nužna promjena potrebna za razvoj novih generacija učenika . S poštovanjem, Marina Čačić, prof. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
44 Marina Ćurković ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani, predajem Povijest 10 godina u OŠ Benkovac koja je od ove godine u eksperimentalnom programu "Škola za život". Samim time osjetila sam potrebu uključiti se u javnu raspravu. U samom početku, prije javljanja u program "Škole za život" bila sam podosta skeptična, vezano uz tehničku podršku, no ne uz sam kurikulum s kojim sam ranije bila upoznata. Danas, nakon skoro četiri mjeseca od početka školske godine, mogu samo reći da je novi kurikulum Povijesti upravo ono o čemu sam godinama razmišljala. Iskreno, nikako se nisam mogla pomiriti sa starim kurikulumom koji je "bičem" tjerao učenike da "galopiraju" kroz povijesna razdoblja ostavljajući povijesno istraživanje nedostižnim. Učenici su bili osuđeni na preveliku količinu informacija te nisu imali vremena baviti se sistematskim istraživanjima i proučavanjima zavičajne povijesti kao i povijesti mikrocjelina/pojava i procesa. Novi kurikulum koncipiran je iznimno stručno i metodički izuzetno dobro obrazložen. Ishodima se pokrivaju svi stupnjevi revidirane Bloomove taksonomije, od najnižih stupnjeva, reproduciranja, do najviših, kreiranja. Napokon je učitelj u službi moderatora koji učenike potiče na učenje otkrivanjem te primjenom problemskih zadataka. Učenik tako postaje aktivnim članom nastavnog procesa koji je u mogućnosti samostalno analizirati te izvoditi zaključke. Da se ne zavaravamo, ovakav pristup učenju koji od mladih ljudi stvara odgovorne, samoinicijativne i promišljene osobe je ključ uspjeha istih u njihovom cjeloživotnom kretanju. Napokon, htjela bih čestitati kolegama koji su osmislili i kreirali isti jer smatram da smo ovakvim kurikulumom napokon osuvremenili nastavu Povijesti. S poštovanjem, Marina Ćurković, prof. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
45 Elvis Čavić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Kurikul predmeta Povijest koncipiran je metodički i stručno. U fokus suvremenog odgojno-obrazovnog procesa postavljen je učenik koji će istraživački i kritički promatrati historijske procese. Tematskim pristupom predmetu sustavno će se stjecati znanja, vještine i stavovi, a pozicija nastavnika transformirat će se u poziciju moderatora. Suvremeni nastavnik-moderator poticat će suradničko učenje, problemsku nastavu te istraživačku aktivnost. Ovako formiran kurikul stvara preduvjete za odagajanje aktivnog učenika koji samostalno promišlja, analizira i prosuđuje. Kurikul otvara prostor autonomiji. Ona će se pozitivno manifestirati na dvojnoj razini: nastavnik-moderator te učenik, a u konačnici će doprinijeti realizaciji predviđenih ishoda. Isto tako ostavlja prostor za eventualne nadopune i nadogradnje u budućnosti. Kurikul predmeta Povijest jedan je od dimenzija Škole za život, a slobodno se može determinirati i kao Škola za modernog učenika. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
46 Igor Artić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Kurikulum za nastavni predmet Povijest predstavlja novost u odnosu na dosadašnje principe poučavanja. Tematski pristup nastavnicima daje veću fleksibilnost i visoki stupanj autonomije, čime se omogućuje fokusiranost na stjecanje konceptualnih znanja i ostvarivanje predviđenih ishoda. Aktivno učenje, temeljeno na istraživanju prošlosti kroz različite koncepte, zasigurno će utjecati na razvoj kreativnosti, a time potaknuti i učeničku motivaciju. Vještine koje će učenici razvijati, navedene u poglavlju Svrha i opis predmeta, poput postavljanja relevantnih pitanja, razmatranja konteksta, sagledavanja događaja iz različitih persprektiva ili oblikovanja utemeljenih pretpostavki, nisu usmjerene samo na predmet Povijest, već su potrebne u prepoznavanju i tumačenju različitih disciplina. Ovako osmišljnen kurikulum učenicima omogućuje stjecanje kompetencija i u potpunosti prati ideju o potrebi stvaranja "Škole za život" Igor Artić, prof. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
47 Danijela Kegalj ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Poštovani! Predajem Povijest u Gimnaziji Županja, imam 19 godina radnog staža i u statusu sam profesora-savjetnika. Moja škola je uključena u provođenje eksperimentalnog kurikuluma povijesti u okviru "Škole za život" pa sam osjetila potrebu uključiti se u raspravu o kurikulumu nastave Povijesti. Moram priznati da sam bila poprilično skeptična prije uključivanja u ovaj projekt i edukaciju o novom kurikulumu, no sada, nakon tromjesečnog rada po novom kurikulumu za prvi razred gimnazije, posve sam drukčijeg stava i mišljenja o kurikulumu i samoj reformi. Naime, prema prijedlogu kurikuluma, a u skladu s autonomijom koja mi je ponuđena, odabrala sam 5 tema u 1. razredu gimnazije: TEOKRATSKE DRŽAVE RANIH CIVILIZACIJA (A.1.1.- Država i moć), ATENSKA DEMOKRACIJA (A1.2.- Država i moć), ANTIČKA SVAKODNEVICA (A2.4.- Društvo, ekonomije i svakodnevica), VJEROVANJA, RITUALI I POGREBNI OBIČAJI (A.3.1- Slike svijeta) i kao izbornu temu, koju sam sama oblikovala, UVOD U UČENJE POVIJESTI. Smatram da je tematski pristup, na kojem počiva novi kurikulum, puno bolje rješenje od dosadašnjeg kronološkog pristupa. Ovakav pristup zaista omogućuje autonomiju nastavniku i usmjerava rad na koncepte, a ne na žurbu i "stizanje" programa. Po meni, voljela bih da može biti i više od 5 tema tijekom godine, ali zaista, u sustavu kad se povijest uči 2 sata tjedno, vjerujem da to nije moguće, ukoliko se zaista želi usmjeriti nastavu na kompetencije, za što je ipak nužno i dulje vrijeme rada na temi. Svaki nastavnik, koji ima dobar uvid u gradivo i ishode koje želi ostvariti, itekako može SVAKU temu obraditi u 10-ak sati, a neke i kraće/dulje, a i sami učenici mogu sudjelovati u kreiranju izvedbenog plana i programa. Tako se konačno daje prilika da se hrvatska povijest komparativno poveže sa svjetskom, a ne uči odvojeno, a omogućeno je dublje i kvalitetnije proučavanje zavičajne povijesti. Kroz, recimo, temu antičke svakodnevice ili antičke umjetnosti učenike se može poučavati kompetencijama o poduzetništvu jer mogu, npr. postati čimbenik turističkog razvoja i promocije svog zavičaja (kroz projektnu nastavu, recimo, u kojoj mogu sudjelovati svi učenici). Time se rješavamo kalupa, koji su nas često držali na razini površnog prelaska preko gradiva, a učenici uče kompetencije za život. Ovim načinom rada, gdje se u uvodu daje pregled, a zatim teme produbljuju, učenici definitivno razvijaju kritičko mišljenje i imaju ga vremena i prilike izraziti. Smatram da se kroz 5 tema svake godine mogu prijeći osnovni kronološki nizovi i obilježja, a zatim se koncentrirati na teme i dovoljno dobro ih razraditi. Za to su potrebne vještine i dodatna priprema nastavnika, no svakako je učinkovitije od repeticije gradiva, kojima su mnogi pribjegavali zbog dosadašnjeg faktografskog imperativa. Mislim da je dobro što nije određen broj sati za teme jer se neke zaista mogu odrađivati u 15-20 sati, a neke, premda možda odrađene u 5-6 sati, dakle, puno manje od nekih "velikih", ipak daju puno bolju i zorniju sliku o temi, nego da su se odrađivale u pregledu na jednom satu, kao dosad (kod mene konkretno je tako odrađena tema o atenskoj demokraciji). Naravno, najveći problem nastavniku je kako odabrati temu u kojoj će obuhvatiti bit cijelog razdoblja i ciljanu problematiku (imam još uvijek taj strah da sam neki sadržaj preskočila), ali tome se može doskočiti ukoliko profesor zaista dobro poznaje struku. Korelacija s drugim predmetima također može pomoći da se te nedoumice premoste. Konkretno, dvoumila sam se hoću li iz teme Država, moć i vlast obraditi Atensku demokraciju ili Rimski ustroj, no, budući da sam i etnolog, odlučila sam Rim obraditi u Antičkoj svakodnevici, a Grčku kroz demokraciju. Tu mi je pomogao kolega iz Latinskog jezika jer je u njihovoj kurikularnoj promjeni jedna od tema rimski ustroj i velike rimske povijesne ličnosti. Tako da će učenici obrađivati povijest Rima u više nastavnih predmeta i s više aspekata. Također, iduće godine srednji vijek planiram raditi kroz hrvatsku povijest, koju ću obrađivati u svakoj temi, u nekima samostalno a u nekima kroz refleksiju svjetske na hrvatsku povijest. Na taj način ću povećati broj nastavnih sadržaja vezanih uz hrvatsku povijest, a to ću nastaviti i u sljedećim nastavnim godinama. To se postojećim programom nije moglo ostvariti. Problem eventualno vidim kod mlađih kolega, koji nemaju to iskustvo u balansiranju između sadržaja, no u tom bi se slučaju oni trebali osloniti na metodičke priručnike i edukaciju. Posebice sam zadovoljna što u području SLIKE SVIJETA mogu konačno s učenicima raditi na svjetonazoru, dostignućima, konstrukcijama i duhovnoj baštini čovječanstva. To je, nažalost, dosad bio samo kratki mali isječak, koji sam učenicima prezentirala u onim nastavnim jedinicama vezanim uz kulturu, na kraju nastavne cjeline. Također, konačno se otvara mogućnost dublje analize povijesti žena, marginalnih skupina i sl., a primjećujem da su neki povjesničari već odradili te nove teme i objavili novu literaturu vrlo prigodnu za tematski pristup novog kurikuluma, te ću od iduće godine vjerojatno odraditi temu Žene u starom vijeku. Budući da sam po zvanju povjesničar i etnolog, itekako sam već osjetila interdisciplinarni karakter nove nastave. Posebno sam zadovoljna time što je u 4. razredu obavezno izvođenje sadržaja iz Domovinskog rata, što je dosad bilo svedeno na svega nekoliko sati, a sada će se moći itekako proširiti i produbiti, a proučavanjem zavičajne povijesti itekako učenicima približiti i na toj razini. Moji učenici dosta dobro reagiraju na novi pristup, a dokaz tomu vidim i u činjenici da su im dosadašnje ocjene iz temeljnih povijesnih znanja (dakle, teorije) lošije nego ocjene iz konceptualnog znanja, koje su, po meni, ono što zaista na nastavi povijesti treba naglašavati. Najveći izazov vidim u sumativnom vrednovanju učeničkih postignuća jer će se nastavnička uvriježena dokimologija morati znatno mijenjati, iako formativno vrednovanje na svakom satu puno pomaže u kreiranju ocjene. Sviđa mi se prijedlog iz općeg dijela kurikulumske reforme, za koji se nadam da će zaživjeti za nekoliko godina, o ukidanju prosjeka ocjena za sve predmete i ocjenjivanje po predmetima bez ukupnog prosjeka, jer se zbog dosadašnjeg načina ocjenjivanja učenici često trude postići veću ocjenu samo da bi imali veći prosjek pa tu dolazi do pritiska na nastavnike, a izostaje i intrizična motivacija. Uz to, često su im ocjene iz određene grupe predmeta "rušile prosjek" i puno su vremena trošili ispravljajući ih pa se nisu posvećivali područjima i predmetima u kojima su dobri, a opći prosjek je utjecao i na njihov upis na fakultete. Moji prijedlozi za eventualne promjene u prijedlogu kurikuluma nastave povijesti (s naglaskom na gimnazijski program, jer njega provodim i s njim imam iskustva) su sljedeći: 1. Smatram da i u 1. razredu gimnazije, kao i u 5. razredu osnovne škole, treba odraditi nastavne jedinice iz uvoda u učenje povijesti, ako ne kao posebnu temu, a onda barem kao 2-3 sata, u kojima će učenici upoznati koncepte povijesti i primjere rada s njima, kao i glavna obilježja razvoja povijesti kao znanosti. Poželjno bi tu bilo odraditi i pojmove poput države, religije, politike, radi lakšeg snalaženja u daljnjem radu. Zbog slabog snalaženja u kronologiji, na lenti vremena i na zemljovidima te zbog neujednačenog znanja iz osnovne škole to bi trebalo provoditi toliko godina dok učenici ne prođu novi kurikulum od prvog razreda osnovne do srednje škole. 2. Treba postaviti normativ (pa makar zbog toga izići iz autonomije nastavnika) i odrediti da u svaku temu mora biti uključen uvod i pregled osobitosti države/razdoblja koja se odrađuje (npr. prije dublje analize atenske demokracije treba u uvodnom satu dati pregled grčke povijesti i osnovih pojmova, nužnih da bi učenik uopće mogao raditi sa složenim obilježjima atenske demokracije; obavezno dati pregled povijesti Egipta da bi se uopće moglo analizirati obilježja vlasti u Egiptu itd.) 3. Kurikulum treba usklađivati, a po mogućnosti i mijenjati svakih 5 godina, da bi bio u skladu s promjenama u svijetu i s razvojem učeničkih kompetencija. 4. Budući da je nastava usmjerena na koncepte, te se naglasak više daje na formativno vrednovanje, samovrednovanje, medijsku pismenost, pravilno citiranje u digitalnom okruženju, stalno praćenje kroz rad na satu, projekte, prezentacije, a odmiče se od teorijskog znanja i tradicionalnog usmenog ispitivanja sadržaja (koncepti se najbolje provjeravaju pismeno-analizom izvora ili pisanjem eseja i istraživačkog rada), smatram da u eventualnim promjenama Pravilnika o praćenju i ocjenjivanju treba nastojati da se zbog osobitosti kurikuluma iz Povijesti taj predmet uvrsti među one koji moraju imati pisanu provjeru (iako mislim da time izlazim iz teme komentiranja kurikuluma, smatram da upravo kurikulumi moraju utjecati na postojeći pravilnik). 5. Izbornost tema otežava oblikovanje udžbenika (konkretno, iz postojećeg sam samo jednom koristila materijal jer uopće ne prati moj izvedbeni plan) pa bi mnogi nastavnici, zbog linije manjeg otpora i da bi lakše oblikovali aktivnosti, mogli prema udžbeniku krojiti svoj izvedbeni plan i program. Stoga smatram da se udžbenici povijesti trebaju usmjeriti prema izvorima, odnosno, da u njima trebaju biti ponuđeni različiti povijesni izvori vezani uz određenu nastavnu godinu i uz sve teme, a koji će biti metodički oblikovani sa zadacima usmjerenima prema konceptima. Dakle, više radna bilježnica, nego udžbenik u dosadašnjem smislu. Dostupnost informacija i kurikulum smanjuju potrebu za sadržajima usmjerenima prema činjenicama i postavljaju imperativ rada na konceptima, a pri tome "priručnik", odnosno zbirka obrađenih izvora puno više može pomoći učenicima nego klasični udžbenik. Nastavnicima bi trebao najviše pomoći metodički priručnik, koji će ih upućivati na rad s konceptima (moram primijetiti da mi je u dosadašnjoj provedbi nastave on najviše pomogao). Bilo bi poželjno da se, u suradnji s HRT-om, drugim medijskim kućama te web portalima autorizira i učini dostupnim metodički i pedagoški oblikovan digitalni i multimedijalni sadržaj iz nastave povijesti. 5. Iako se naglašava da se u 4.r gimnazije trebaju obavezno odraditi sadržaji vezani uz Domovinski rat, predlažem da se nastavna tema iz područja Država, moć i vlast - HRVATSKA DRŽAVA I DRUŠTVO NAKON 1990. (B1.10) radi kao OBAVEZNA TEMA, pa tako Domovinski rat neće biti eventualno marginaliziran u okviru jedne nastavne jedinice (što bi se moglo dogoditi jer bi pritom obavezni "sadržaj" formalno bio zastupljen,, a u stvari se sadržaj ne bi mogao konceptualno obraditi). 6. Mislim da se potkrala tiskarska greška u tekstu kurikluma jer u planu sati po razredima stoji da se U 4.R opće gimnazije povijest izvodi u 70 sati godišnje, a trebalo bi biti 96. Nikako se ne slažem s tim da bi se broj sati nastave povijesti u 4. r opće gimnazije mogao u ikakvoj varijanti smanjiti na 2 sata tjedno, a nisu ni najavljene promjene po tom pitanju pa vjerujem da je to tiskarska greška. Moderna povijest je iznimno važna, učenici su tada puno zreliji i spremniji za razvoj viših kompetencija i kritičkog mišljenja, pogotovu u razumijevanju hrvatskog društva i društvenih promjena, što je nužno za modernog čovjeka, a ovakva nastava povijesti, zasnovana na konceptima i istraživanju, baš to nudi. Prijedlozi i komentari koje sam o kurikulumu iznijela rezultat su mog rada i opažanja izravno iz učionice i nadam se da predstavljaju konstruktivnu kritiku. Vjerojatno sam malo izišla iz osnovne teme, ali su primjedbe koje sam iznijela o udžbenicima, priručnicima i provjerama itekako vezane uz kurikulum jer se prema njemu oni i oblikuju. S poštovanjem, Danijela Kegalj, prof. savjetnica Gimnazija Županja Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
48 Ivica Ivić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Svrha i bit predmeta sročena u ovom kurikulumu je ono što povijest čini interesantnijom. Naime, važnost učenika i njegove potpune aktivnosti čini predmet zanimljivijim jer je on taj koji čini okosnicu u radu u kojem do izražaja dolazi njegov potencijal. Drago mi je jer je ono na tragu nekog mog već ranijeg razmišljanja te mi kao takav donosi veću slobodu u radu. Hvala svima koji su na njemu radili. Ivić prof. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
49 Mladen Tomorad ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ Na ovogodišnje savjetovanje javljam se kao sveučilišni profesor povijesti i dugogodišnji autor udžbeničke literature. Uključio sam se u javno savjetovanje izrade kurikuluma povijesti još početkom 2016. godine te mi je drago da su neki moji prethodni komentari uvršteni u njegovu novu verziju. Podržavam novi kurikulum, ali Ovaj puta želio bih ukazati na nekoliko problema koji se protežu u predloženim sadržajima srednjoškolskog programa povijesti. Prvo, uočio sam veliku sadržajnu razliku prilikom odabira pojedinih tema. Taj nerazmjer najbolje se vidi u tematskoj cjelini A3. Slike svijeta u kojem u 1. razredu gimnazija imamo pet predloženih tema. Četiri teme vrlo su velikog opsega, dok je tema A3.4. Antička umjetnost na prostoru današnje Hrvatske vrlo malog opsega. Kao dugogodišnjem profesoru stare povijest nije mi jasno što bi to učenici morali obrađivati u toj temi više od tri školska sata. Teme A3.1 Vjerovanja, rituali i pogrebni običaji, A3.2 Predodžbe o svijetu u antici, A3.5 Kako su se otkrivale civilizacije starog svijeta mogu se obrađivati u više od 10 školskih sati zbog velikog opsega, zanimljivih sadržaja i brojnosti izvora. Upravo iz tog razloga predlažem da se sadržaji predložene tema A3.4 jednostavno uključe u temu A.3.2. Sličan nesrazmjer sadržaja vidljiv je u ostalim tematskih cjelinama te predviđenim temama od kojih se neke zbog zanimljivosti i dostupnih raznih oblika izvora mogu obrađivati i do petnaest sati nastave, a istovremeno neke ne mogu više od pet do šest sati (npr. A2.2 Kolonizacija i romanizacija Ilirike, A2.3 Kontinuiteti i promjene u razvoju rimskog gospodarstva, A2.5 Komunikacije i putovanja). Budući da nisu propisani točni sadržaji što bi se u pojedinim temama obrađivalo nastaje problem koji će se vrlo teško riješiti u izvođenju nastave. Slični problemi javljaju se i kod obrade sadržaja od 2. do 4. razreda gimnazije pa bi trebalo napraviti neke sitne korekcije kako bi se opseg tema barem djelomično ujednačio. Prilikom simulacija za obradu sadržaja tijekom 70 nastavnih sati uzeo sam u obzir da bi se novo gradivo obrađivalo tijekom 45 nastavnih sati, a ostatak bi otpao na razna ponavljanja gradiva i ispitivanja. U 1. razredu gimnazija obrađuje se pet tema otprilike svaka 9 nastavnih sati. Ukoliko se na ovaj način radi podjela tema, tematske cjeline malog opsega nitko neće niti odabirati jer u tom slučaju profesori neće imati što raditi ostale predviđene sate nastave. Drugo, nije mi jasno kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja planira potaknuti izdavače u pripremi nastavnih pomagala, udžbenika i drugih materijala za gimnazijske programe povijesti. Naime, odgovarajuće literature i prijevoda izvora predviđene obradom navedenih tema za sva četiri razreda u ovom trenutku nema. Autori novih udžbenika naći će se također pred jednim velikom problemom, a to je velika količina podataka koja se mora naći u njima ukoliko se obrađuju sve predviđene teme. Takvi udžbenici bi mogli imati opseg i do 450-500 stranica. To se trenutno protivi udžbeničkim standardima koji nisu uzeli u obzir ovakav način obrade gradiva odnosno mogućnost izbora tematskih cjelina. Hoće li izdavači dobiti mogućnost objavljivanja tri udžbenika za svaki razred gimnazije u kojima će se obrađivati sve teme pojedinih cjelina? Ili Ministarstvo želi da se pojedine teme budu dostupne isključivo u obliku digitalnih sadržaja? U svakom slučaju to je veliki problem o kojem do sada nitko nije govorio. Ja sam na njega ukazao prilikom rasprave u Hrvatskom institutu za povijest još u proljeće 2016. godine. Jedno od mogućih rješenja je financijski potaknuti malobrojne hrvatske povijesne portale da na svojim stranicama uključe nove sadržaje koje bi mogli napisati brojni hrvatski povjesničari. No, tu se javlja problem – gotovo nitko ne želi raditi besplatno. Iz tog razloga hrvatski povijesni portali gotovo da i ne postoje. U ovom trenutku jedini izuzetak su: www.starapovijest.eu; www.historiografija.hr i povijest.net koji funkcioniraju na besplatnom objavljivanju raznovrsnih sadržaja. Ukoliko bi se našla odgovarajuća financijska sredstva pretpostavljam da bi se uskoro hrvatski Internet portali mogli znatno osvježiti brojnim tekstovima. Nadalje, tu je i problem autorskih prava audio-vizualnih sadržaja (filmovi), slikovni materijal, citirane izvatke iz razne literature i sl. Prema postojećim zakonima Europske unije više se neće moći koristiti brojni audio-vizualni sadržaji ili će se za njihovo korištenje trebali isplaćivati određena naknada. Ukoliko želimo napraviti vlastite dokumentarne emisije i filmove koji bi se mogli koristiti u školama potrebno je izdvojiti dodatna financijska sredstva. Sve su to problemi o kojima do sada nitko nije govorio. Dosadašnje rasprave uglavnom su bile vezane uz pitanja količine hrvatske povijesti u pojedine razrede do teških apsurda da su pojedine osobe pobrojavale koliko se puta spominje pojedina država (npr. Jugoslavija, Habsburška Monarhija i sl.) ili koliko je opsežno u programu obrađen pojedini opseg Domovinskog rata u pojedinim razredima ili ukupno u cjelokupnom programu povijesti. Ukoliko želimo napraviti nešto dobro i svrsishodno moramo razmišljati na drugačiji način, a pitanje proučavanje prošlosti isključivo prepustiti znanstvenicima. Pritom naravno moramo misliti na budućnost naše djece i budućih generacija. Uključivanje politike u povijest nikuda ne vodi pa bi bilo kakve komentare političke naravi jednostavno trebalo zanemariti. doc. dr. sc. Mladen Tomorad Odsjek za povijest Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
50 Tamara Janković ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ, I. Poštovani/e, moj osvrt vezan je ponajviše uz dio Kurikuluma za nastavu predmeta Povijest koji se odnosi na osnovnu školu s obzirom da sam učiteljica u osnovnoj školi te pored rada u redovnoj nastavi imam zanimljivu priliku uvida u rad kolega širom Hrvatske s obzirom da povremeno radim s njihovim učenicima u Školi u bolnici najveće dječje bolnice u Hrvatskoj. Iskreno priznajem kako malo zavidim kolegama koji će prema novom kurikulumu raditi u srednjim školama zbog još veće slobode izbornosti tema i planiranih sati koja im se ovim dokumentom nudi. Osnovnoškolski kurikulum nastavnog predmeta Povijest, potpuno logično, nama učiteljima u OŠ mora ostaviti na ”teret” linearno, kronološko učenje povijesnih sadržaja. Ipak njime je učinjen veliki pomak u osuvremenjivanju nastave povijesti, ne zbog upotrebe digitalnih sadržaja, već zbog suvremenog pristupa poučavanja povijesti koji se bazira na konceptima. Vidim ovaj dokument kao sjajnu i dugo očekivanu priliku promjene u doživljaju predmeta povijesti i njegovoj osnovnoj svrsi, a to je poticati interes učenika za proučavanje prošlosti. Još od prvih pokušaja osuvremenjivanja u vrijeme HNOS-a pa do danas nije se dogodila bitna promjena u načinu poučavanja, dok ni sadržajno HNOS nije donio rasterećenje. U ponuđenom kurikulumu povijesti vidim jasnije definirane “alate” pomoću kojih će učenici bolje razumjeti društvo u kojem žive, ali i moći u njemu sudjelovati kao aktivni građani. Ovdje želim istaknuti kako me posebno veseli činjenica što se rasterećenjem i mogućnošću izbora tema za dublju obradu, otvara i veća mogućnost rada na izrazito važnim temama međupredmetne teme Građanskoga odgoja i obrazovanja. To je i dosad bila naša obaveza, no u premalo sati ili bolje rečeno previše sadržaja koje treba obraditi, ne ostaje vremena u kojemu možemo učenike pretvoriti u aktivne sudionike nastave, dajući im priliku da razvijaju potrebne vještine. Iskreno, ne razumijem kolege koji u promjeni često ili uvijek vide problem, nešto sumnjivo ili a priori negativno. Naravno da je svaka promjena izazov, ali ona je i poticaj da nastavu poboljšamo i učinimo je plemenitijom i svrsishodnijom. Baš kao što jedan od koncepata nastave potiče kontinuitet i promjenu , smatram da u svim dosadašnjim dokumentima zasigurno ima dobrih dijelova koji će u kontinuitetu biti zastupljeni, ali jednako tako promjena iako i ne mora biti napredak, ovoga puta vjerujem to jest. Tko promjenu uvijek doživljava kao negativnu samo zato što ga plaši, trebao bi se upravo prisjetiti sadržaja vlastitog predmeta i sjetiti kolike su promjene u društvima početno doživljavane kao nedobrodošle, nemoguće za provesti ili nepotrebne. No, to u konačnici nije bilo tako. Istina, ponekad je trebalo proći i više stoljeća! Nadam se da se to neće dogoditi s dokumentom koji je pred nama. Kurikulum nastavnog predmeta Povijest je procijenjen i ocijenjen od brojnih domaćih i stranih stručnjaka. Ne vidim opravdanost za strah u tome da nas brojni inozemni stručnjaci savjetuju, što je česta kritika koja se može pročitati. Mislim da moramo biti svjesni da su brojne europske i izvaneuropske države započele promjene (reforme) svojih obrazovnih sustava mnogo ranije od Hrvatske te da imaju brojna iskustva, dobra i manje dobra, koja nama mogu samo pomoći u provođenju obrazovne reforme. Osobno reformu i kurikulum vidim kao dugotrajni proces jer se ništa neće promijeniti na bolje u godini - dvije, ali ne vidim ih kao nove “okove”, dapače, upravo i jest riječ o većoj slobodi. Sloboda dokumenta, koji sada još imamo priliku komentirati, upravo se sastoji u onome što svi koji radimo u nastavi priželjkujemo. Sloboda u organiziranju i planiranju pojedinih predloženih cjelina i tema za dublju obradu, učiteljima i nastavnicima daje ono potrebno poštovanje i povjerenje koje smo tijekom godina dopustili da nestane. Mi smo ti koji imamo znanje da s predloženim temama i više sati za obradu, ponavljanje i utvrđivanje gradiva, učinimo nastavu povijesti onakvu kakvu smo je sanjali dok smo završavajući studij razmišljali kako ćemo uživati predajući je u školama. Naravno da će svima nama biti potrebna dodatna edukacija i nadam se da će ih odgovorne ustanove organizirati. Vidim u konceptu kurikuluma priliku koja nije dosad bila moguća, a to je da učeničke generacije koje nam dolaze mogu napokon učeći povijest dobiti znanja i vještine potrebne za brojne struke kojima će se baviti kasnije u životu. Uvijek će biti učenika koji će biti željni još znanja, čak i onog činjeničnog, to nikad nije bio problem. Ono što jest u današnjoj nastavi problem jest činjenica da učenici nemaju priliku steći potrebne vještine koje će im koristiti ne samo za razumijevanje prošlosti nego za snalaženje u današnjem društvu kao i u budućnosti koju im mi kao njihovi učitelji prepuštamo (trenutno s velikim strahom može li se još stara latinska izreka Historia magistra vitae est! uopće smatrati opravdanom). Ne treba zaboraviti da mi koji jesmo uključeni u nastavni proces imamo iskustvo brojnih generacija iza nas te nam je lakše komentirati novi dokument poput ovog kurikuluma, no ovaj dokument je i temeljni za rad naših budućih kolega koji tek stižu s raznih odsjeka za povijest širom Hrvatske i koji će tek započeti svoj rad u školama. Zbog njih kao i zbog nove generacije učenika hrvatskih škola moramo sagledati ovaj dokument kao “budućnost”. Za kraj, zahvaljujem kolegama radne skupine koja je izradila kurikulum na predanom radu i velikom trudu, Srdačno, Tamara Janković OŠ J.J. Strossmayera, Zagreb Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
51 Miljenko Hajdarovic ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ, I. Poštovano Ministarstvo, ovaj se dokument osim dorade nastale nakon prošlih stručnih i javih rasprava razlikuje od verzije koja je sada u "Školi za život" i po još jednom vrlo važnom detalju. Prijedlog kurikuluma Povijesti je obuhvaćao i trogodišnje i četverogodišnje strukovne škole. Što je sada s njima i kada se može očekivati da će te škole i ti učenici dobiti osuvremenjene kurikulume Povijesti? Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
52 Kiti Korda ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ, IV. Konačna verzija kurikuluma Povijesti još jednom potvrđuje koliko truda, rada i kooperativnosti su uložili njezini autori kojima čestitam i zahvaljujem. Pod pritiskom prenatrpanog programa, vječitog manjka vremena, frustrirana zbog nemogućnosti da kroz regularni program odvojim dovoljno vremena za rad s izvorima i druge oblike aktivnog učenja, na početku svake školske godine redovito sam se pitala kako „doskočiti“ sustavu. „Rezala“ sam dijelove programa, jurila kroz određene sadržaje kako bi mi ostalo vremena za dodatne aktivnosti kroz koje učenici mogu razvijati sve one kompetencije koje su im nužne za snalaženje u suvremenom svijetu te kako bi mi ostalo dovoljno vremena za zavičajnu povijest. Svi ti pokušaji nisu mi u dovoljnoj mjeri omogućili postići rezultate kojima sam težila – da moji učenici steknu određena znanja ali prvenstveno da usvoje obrasce učenja i promišljanja povijesti kroz koncepte (uočiti uzročno-posljedične veze, snalaziti se u vremenu i prostoru, razumjeti različite interpretacije i perspektive, kao i kontinuitete i promjene u povijesnom vremenu). Vjerujem da su se mnoge nastavnice i nastavnici našli pred sličnim problemima u svojoj praksi i da će nam novi kurikulum nastave povijesti svojim pristupom, naglaskom na konceptima, rasterećivanjem obveznog sadržaja konačno omogućiti da unaprijedimo svoju nastavu i odgovorimo izazovima suvremenog svijeta i očekivanjima novih generacija učenika. Svjesna da nas očekuje veliki posao u prvim godinama primjene novog kurikuluma nadam se da ćemo imati svekoliku podršku digitalnih platformi, portala, e-priručnika, kao i novih udžbenika, priručnika i drugih nastavnih materijala u izradi godišnjih planova i oblikovanju nastavnih jedinica. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
53 Matija Mikac ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ, Prijedlog predmetnog kurikuluma Povijest Prigovori na prijedlog Kurikuluma iz nastavnog predmeta povijesti za osnovne škole i gimnazije Osnovna škola Iako su sve predložene nastavne cjeline obvezne za poučavanje, po sadašnjem prijedlogu iz tih cjelina nastavnici će sami odabrati teme koje obrađuju „dublje“ (cjelovito), a koje samo kao pregled. Budući da tih tema ima puno, nije moguće svaku nastavnu cjelinu dublje obraditi. Iz toga onda proizlazi da će razni učenici zapravo već u osnovnoj školi imati vrlo različitu nastavu iz predmeta povijesti. Nadalje, smatramo da se tako važno pitanje ne može prepustiti individualnoj procjeni nastavnika, jer će takvo stanje za čas dovesti do snižavanja kriterija i ukupnog smanjenja znanja iz povijesti. Još važnije, na razini osnovne škole, kao što je to u velikoj većini slučajeva u drugim zemljama, mora postojati konsenzus o zajedničkom društvenom znanju iz predmeta povijesti koji je nužan za funkcioniranje društva kao i za normalan društveni razvoj učenika. Gimnazije Praktički isti prigovor koji smo u uputili vezano za prijedlog Kurikuluma iz nastavnog predmeta povijesti za osnovne škole, možemo uputiti i za gimnazije. Iako se s obzirom na dob djece za gimnazije može shvatiti nešto prošireni izbor tema, trenutni prijedlog kurikulima izbornost je doveo gotovo do apsurda. Tako gotovo ne postoji ni osnovna jezgra sadržaja koje će sva djeca morati usvojiti, do te mjere da će biti praktički nemoguće organizirati maturu iz premeta povijesti. Stoga predlažemo određivanje jezgrenih tema koje će obrađivati cjelokupna populacija učenika u gimnazijama, s jasno odvojenim manjim brojem tema koje se eventualno mogu dodatno obraditi po izboru nastavnika. Zato i ovdje još jednom naglašavamo kako mora postojati konsenzus o zajedničkom društvenom znanju iz predmeta povijesti koji je nužan za funkcioniranje društva kao i za normalan društveni razvoj učenika. Pet koncepata U prijedlogu Kurikuluma iz nastavnog predmeta povijesti za osnovne škole i gimnazije izvođenje nastave organizira se oko pet međusobno povezanih koncepata: vrijeme i prostor, uzroci i posljedice, kontinuiteti i promjene, izvori istraživanja prošlosti te interpretacije i perspektive. Uočavamo da nedostaju neki drugi važni koncepti kao što su pojedinac i zajednica, ili čovjek i društvo. Također, smatramo kako posljednja dva predložena koncepta, izvori istraživanja prošlosti te interpretacije i perspektive, nisu u potpunosti primjereni dobi učenika u osnovnoj školi i gimnaziji, jer su prvenstveno povezani s poučavanjem povijesti kao znanstvene discipline. Zato su ova dva koncepta puno primjerenija nastavi povijesti na visokoškolskim institucijama, odnosno fakultetima. U ishodima, aktivni glagoli (istražuje sa širokim spektrom primarnih i sekundarnih izvora; procjenjuje uzroke i posljedice događaja; primjenjuje složeniji narativ u kojem se kreće sinkronijski i dijakronijski; analizira i procjenjuje složenost kontinuiteta i promjena; izrađuje radove složene strukture) potpuno su neprimjereni nastavi osnovnoj školi i gimnazijama, i pokazuju začudno nerazumijevanje razlike između nastave i istraživačkog rada, gdje istraživački rad podrazumijeva znanja, vještine i metode koje se usvajaju s fakultetskim obrazovanjem. Naime, istraživački ishodi se zapravo po strukturi školstva smiju pojavljivati tek na sveučilištima. Nadalje, aktivni glagoli koje smo citirali podložni su vrlo proizvoljnim tumačenjima sa svim mogućim posljedicama za destrukciju izvođenja koherentne nastave povijesti. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
54 Magdlena Najbar-Agičić ODLUKU O DONOŠENJU KURIKULUMA ZA NASTAVNI PREDMET POVIJEST ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ, Prijedlog predmetnog kurikuluma Povijest Je li broj sati povijesti u svim gimnazijama isti ili se ovdje radi o pogreški u dokumentu? Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
55 Srpsko narodno vijeće Prijedlog predmetnog kurikuluma Povijest, D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po razredima i konceptima S obzirom na doprinose srpskog naroda povijesnom, političkom i kulturnom razvoju Hrvatske (npr. Vojna krajina, Hrvatsko-srpska koalicija, antifašistička borba), smatramo da je nužno ukazati na tu činjenicu i u samome kurikulumu. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
56 Srpsko narodno vijeće Prijedlog predmetnog kurikuluma Povijest, D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po razredima i konceptima Kapitalizam se spominje samo jednom, i to u kontekstu povijesti 19. stoljeća (sedmi razred), iako je to jedan od ključnih povijesnih i socioloških termina bez koga nema razumijevanja moderne povijesti. Pogotovo nema spomena krize kapitalizma u međuratnom razdoblju koja je imala ozbiljne reperkusije po svjetsku povijest, naročito u kontekstu dolaska fašizma na vlast. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
57 Srpsko narodno vijeće Prijedlog predmetnog kurikuluma Povijest, D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po razredima i konceptima U tekstu kurikuluma uopće se ne spominje termin "antifašizam"/"antifašistički". Smatramo da je osobito u hrvatskom kontekstu nužno istaknuti civilizacijski značaj antifašističke borbe koja je svrstala Hrvatsku (u okviru Jugoslavije) među zemlje pobjednice nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Dakle, nameće se nužnost uvrštavanja termina „antifašizam“ u tekst kurikuluma. Antifašizam nije samo povijesni fenomen nego predstavlja temeljnu društvenu vrijednost. Fašizam se spominje samo jednom (Preporuke za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda, u osmome razredu), nacizam nijednom, što je također propust s obzirom da je riječ o jednom od najznačajnijih povijesnih fenomena dvadesetog stoljeća koji se izrazito reflektirao i na povijest Hrvatske. Termini „uzroci i posljedice“ koriste se dvadesetak puta u tekstu kurikuluma, što je vrlo pohvalno. Naprimjer, uzroci i posljedice Francuske revolucije, uzroci i posljedice Prvog svjetskog rata, uzroci Oktobarske revolucije, uzroci Drugog svjetskog rata... Ali što je s uzrocima i posljedicama fašizma/nacizma? Isto tako, upadljivo je izbjegavanje spomena Nezavisne Države Hrvatske (NDH), ustaša i partizana. Holokaust se spominje pet puta, što je pohvalno, ali nijednom u kontekstu Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Činjenica je da je razdoblje NDH povezano s dotad nezabilježenim obimom nasilja i zločina u modernoj povijesti hrvatskih prostora i da je za to nasilje najvećim dijelom odgovoran režim NDH. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
58 Srpsko narodno vijeće Prijedlog predmetnog kurikuluma Povijest, D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po razredima i konceptima Glavna primjedba tiče se korištenja znanstveno spornoga termina – "totalitarni" i "totalitarizam" (pet puta). Teorije o totalitarizmu su odavno znanstveno upitne i sporne, tj. ne postoji znanstveni konsenzus oko upotrebe tih termina. Jednostavno, ne mogu se izjednačiti Treći Reich i Sovjetski Savez, tj. ne može se izjednačiti režim koji je odgovoran za najveću klaonicu u ljudskoj povijesti i rasistički motivirani genocid s državom koja je najviše doprinijela rušenju nacističkog poretka. Niti se mogu izjednačiti nacistička i komunistička ideologija. Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.
59 Magdlena Najbar-Agičić Prijedlog predmetnog kurikuluma Povijest, D. Odgojno-obrazovni ishodi, sadržaji i razine usvojenosti po razredima i konceptima Dio sadrži potpis "Slika 3", no ja ne vidim ovdje nikakve slike ni sheme. Je li ona greškom izostavljena? Primljeno na znanje S obzirom na to da je novi prijedlog kurikuluma navedenog predmeta ponovno stavljen na javno savjetovanje, u vremenu od 7. do 22. veljače 2019. godine, iz razloga što je od strane radne skupine dorađen u značajnoj mjeri u odnosu na prijedlog teksta u ovom savjetovanju, odgovoriti ćemo na pristigle komentare javnog savjetovanja za novi prijedlog.