Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga Zakona o vodama
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | HGK | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VODAMA | U odnosu na članke 25., 26. i 27. NP zakona o vodama, a vezano na obuhvat pojma „zaštitne vodne građevine“, Sekcija za toplovodni uzgoj HGK smatra da je potrebno jasno definirati jesu li su nasipi na slatkovodnim ribnjacima zaštitne vodne građevine, pod čijom su nadležnošću i tko je odgovoran za njihovo održavanje ili ih na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18, 115/18) treba izdvojiti u posebnu kategoriju i dati na raspolaganje zakupcima/vlasnicima slatkovodnih ribnjaka. | Primljeno na znanje | Nacrtom prijedloga Zakona o vodama nije moguće jasno definirati status nasipa na slatkovodnim ribnjacima, jer isti, u pravilu, ne služe za uređenje vodotoka i drugih površinskih voda ili zaštitu od štetnog djelovanja voda. Međutim, sukladno članku 33. stavku 2. Nacrta prijedloga Zakona, omogućeno je rješavanje predmetne problematike svakog pojedinačnog slučaja, ukoliko predmetna građevina služi za namjene iz članka 24. Nacrta prijedloga Zakona, na način da upravitelj akumulacije odnosno ribnjaka i nositelj prava korištenja za druge namjene sklopi ugovor kojim se usklađuje korištenje iste te uređuje održavanje i snošenje dijela troškova održavanja. Nasipi i kanali, koje su funkcionalni dio proizvodno – tehnološke cjeline ribnjaka određene člankom 51. stavkom 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 20/18 i 115/18) te člankom 3. stavkom 1. točkom 9. Zakona o akvakulturi (Narodne novine, broj 130/17 i 111/18), a služe proizvodnji, po kojima se kreću ljudi i strojevi u svrhu proizvodnje, dovodi i odvodi voda, ne predstavljaju nasipe određene Zakonom o vodama kao regulacijske i zaštitne vodne građevine. Navedene građevine, kao funkcionalni dio proizvodno-tehnološke cjeline ribnjaka, predstavljaju unutarnje nasipe i kanale kojima je namjena uzgoj vodenih organizama te, kao takve, ne predstavljaju vodno dobro i mogu biti predmetom zakupa slatkovodnih ribnjaka kao cjeline. |
| 2 | Ured pučke pravobraniteljice | NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VODAMA | Mišljenje se temelji na višegodišnjem iskustvu postupanja po pritužbama građana, građanskih inicijativa i udruga u području zaštite okoliša, u ovom slučaju zaštite voda i vodnog okoliša, čije onečišćenje može utjecati ili već utječe i na ljudsko zdravlje uslijed rada različitih industrijskih postrojenja, odlagališta otpada, te drugih zahvata koji uzrokuju štetne emisije u vode i općenito okoliš. Polazište su najviše ustavne vrednote, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, koje su i temelj za tumačenje Ustava te prava na zdrav život koje Ustav garantira. O zaštiti okoliša i prirode, odnosno ostvarivanju prava na zdrav život pravobraniteljica redovito izvještava Hrvatski sabor od 2013. godine, između ostaloga, o stanju svih sastavnica okoliša: zraka, vode, tla, o problemima u gospodarenju otpadom, a posebice se ističe važnost pravovremenog sprečavanja utjecaja negativnih čimbenika iz okoliša na ljudsko zdravlje. Ovisno o učenim problemima, pravobraniteljica daje i pojedinačne preporuke za unapređenje. U Izvješćima za 2016. i 2017. godinu, pravobraniteljica je ukazala Hrvatskom saboru da je javnost bila zainteresirana za pojačanu izgradnju hidroelektrana na hrvatskim rijekama iznijevši pritom primjer negativnog utjecaja ovakvog zahvata na zaštićeni dio prirode. Istaknula je da i obnovljivi izvori energije također mogu utjecati na okoliš i prirodu, zbog čega je važno razjasniti svrhu i učinkovitost zaštite voda, kao i drugih prirodnih bogatstava pri planiranju hidroelektrana te drugih investicijskih projekata. Pravobraniteljica je upozorila na nužnost integracije okolišne u druge sektorske politike kako bi se ustavne vrednote očuvanja prirode i okoliša dovele u ravnopravan odnos s interesima gospodarskog razvoja te je posebno naglasila potrebu kontinuiranog rada na podizanju ekološke svijesti i institucionalne odgovornosti. Vezano za konkretni zakonski prijedlog, iz obrazloženja je razvidno da se donošenju novog Zakona o vodama pristupilo istovremeno s donošenjem Prijedloga Zakona o vodnim uslugama jer se djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje izdvajaju iz važećeg Zakona o vodama, u Prijedlog Zakona o vodnim uslugama na koji smo već dali mišljenje u zasebnom dopisu od 23. siječnja 2019. Naime, u spomenutom smo Mišljenju istaknuli da je organizacija i učinkovitost sustava i djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje od iznimne važnosti za građane pa smo pozdravili nastojanje da se riješe i poteškoće na koje smo u proteklom razdoblju upućivali pri čemu smo ukazali na dvojbe oko nekih predloženih rješenja. Budući da se u predloženom Nacrtu Zakona o vodama, izuzev izdvajanja djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje ne predlažu izmjene drugih odredbi, Mišljenjem načelno ističemo potrebu da se jače istakne zaštita voda i vodnog okoliša u predloženom Nacrtu. Zaštita voda i vodnog okoliša među osnovnim su pitanjima koja se uređuju Zakonom o vodama, stoga predlažemo da se zaštita voda i vodnog okoliša eksplicitno navedu u članku 1. Nacrta Prijedloga Zakona o vodama koji definira predmet uređivanja, a što nije bilo učinjeno u istom članku važećeg zakona. Smatramo da i ova načelna promjena može doprinijeti podizanju ekološke svijesti koja je evidentno potrebna zbog sadašnjih i budućih generacija. | Primljeno na znanje | Člankom 1. Nacrta prijedloga Zakona o vodama određeno je da se istim uređuje, između ostaloga, upravljanje kakvoćom i količinom voda što se nedvojbeno odnosi na zaštitu voda i vodnog okoliša. |
| 3 | Društvo građevinskih inženjera Zagreb | 2. Pravni status vodnog dobra, Članak 9. | Odredbu iz stvka (5) treba uskladiti s odredbom članka 160. Zakona o prostornom uređenju, NN 153/13, 65/17 i 114/18 (ZOPU) koja propisuje parcelaciju građevinskog zemljišta. ZOPU naime ne utječe na parcelaciju zemljišta koje nije prostornim planom namijenjeno za gradnju. | Nije prihvaćen | Predmetna odredba nije u suprotnosti sa odredbama članka 160. Zakona o prostornom uređenju (NN 153/13, 65/17 i 114/18) |
| 4 | WWF Adria | 2. Pravni status vodnog dobra, Članak 10. | Uz već navedeno, vodno dobro trebalo biti namijenjeno i za provedbu netehničkih mjera poboljšanja vodnog režima poput provedbe mjera revitalizacije te ostalih prirodnih mjera obrane od poplava. | Nije prihvaćen | Odredbama ovoga članka nije isključena mogućnost provedbe netehničkih mjera poboljšanja vodnog režima poput provedbe mjera revitalizacije te ostalih prirodnih mjera obrane od poplava |
| 5 | Društvo građevinskih inženjera Zagreb | IV. PLANSKI DOKUMENTI UPRAVLJANJA VODAMA, Članak 39. | Odredba iz stavka (8) nije u skladu s odredbom članka 90. ZOPU-a koja propisuje obvezu dostave zahtjeva javnopravnih tijela za izradu prostornog plana povodom dostavljene im odluke o izradi prostornog plana i odredbe članka 101. ZOPU-a koji propisuje obvezu dostave mišljenja javnopravnih tijela povodom dostavljene im obavijesti o provođenju javne rasprave o prijedlogu prostornog plana. Ne ishodi stoga JLS zahtjeve i mišljenja već se javnopravno tijelo treba zahtjevima i mišljenjem uključiti u postupak izrade i donošenja plana. | Primljeno na znanje | Predmetna odredba predstavlja provedbu načela Okvirne direktive o vodama prenesene ovim Zakonom, a u cilju usklađivanja prostornih planova s planskim dokumentima upravljanja vodama te ne zadire u postupke propisane odredbama člankom 90. Zakona o prostornom uređenju. |
| 6 | WWF Adria | IV. PLANSKI DOKUMENTI UPRAVLJANJA VODAMA, Članak 45. | I Višegodišnji programi gradnje komunalnih vodnih građevina, regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije bi trebali biti dostupniji javnosti zbog obimnosti građe, utjecaja na lokalno stanovništvo i prirodu, te obuhvaćeni ovim člankom Zakona. Smatramo kako se u stavak 1 treba unijeti: Strategija upravljanja vodama, Plan upravljanja vodnim područjima te Višegodišnji programi gradnje komunalnih vodnih građevina, regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije moraju se u nacrtu učiniti dostupnima javnosti..... | Primljeno na znanje | Za višegodišnje programe gradnje komunalnih vodnih građevina, regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije obvezna je provedba strateške procjene utjecaja istih na okoliš, a sukladno člancima 5. i 23. Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja strategije, plana i programa na okoliš (NN 3/17) te je o navedenom postupku nužno osigurati informiranje javnosti, odnosno uputiti stratešku studiju i nacrt prijedloga programa na javnu raspravu. Smatramo da je na navedni način osigurano informiranje javnosti o postupku donošenja predmetnih programa. |
| 7 | ODVODNJA HVAR d.o.o. | 5. Ispuštanje, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, Članak 70. | Poštovani. Mislim da bi trebalo promijeniti odnosno dopuniti definiciju (značenje) Prvog stupnja pročišćavanja u čl.3, stavka 2. u Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda Obrazloženje: U Zakonu ili Pravilniku ne bi trebale biti relativne formulacije bez konkretnih vrijednosti. Zato bi se definicija Prvog stupnja pročišćavanja trebala dopuniti s parametrima na izlazu kao što je uvedeno kod Drugog stupnja (zahtjevi iz Tablice 2. iz Priloga 1. ovoga Pravilnika) s tim da bi konkretne vrijednosti BPK i ST bile više (npr. ST – 70 mg/l, BPK5 – 100 mg/l). Razlog: Ako je na ulazu u UPOV već nizak parametar ST (npr kod povećanog ljetnog hidrauličkog opterećenja (tuširanje), ili kod mješovitog sustava odvodnje u kišnom razdoblju = veći protok vode s nižim ulaznim koncentracijama), onda je vrlo teško postići smanjenje ukupnih suspendiranih tvari ulaznih otpadnih voda za najmanje 50%. Uvjet za BPK od min. 20 % učinkovitosti pročišćavanja je uglavnom bez problema, ali svejedno bi i taj parametar trebalo uzeti u obzir sukladno navedenoj logici. Ing. Robert Armić Sponza, Ph.D. | Primljeno na znanje | Primjedba se ne odnosi na Nacrt prijedloga Zakona, već na Pravilnik iz članka 70. stavka 3. Nacrta prijedloga Zakona. Sukladno članku 230. Nacrta prijedloga Zakona, ministar će donijeti Pravilnik iz članka 70. stavka 3. Nacrta prijedloga Zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Slijedom navedenog, pri izradi navedenog Pravilnika vodit će se računa o preispitivanju značenja izraza „Prvi stupanj (I) pročišćavanja“, iz članka 3. točke 2. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (Narodne novine, br. 80/13, 43/14, 27/15 i 3/16), mada je ono istovjetno značenju izraza „primarno pročišćavanje“ iz članka 2. točke 7. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. U tom smislu smatramo da je u potpunosti prenesena odredba članka 2. točke 7. Direktive 91/271/EEZ u nacionalno zakonodavstvo, preciznije u važeći Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda.“ |
| 8 | ĐAKOVAČKI VODOVOD D.O.O. | 5. Ispuštanje, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, Članak 77. | Predlažemo da se u članku 77. doda novi stavak kojim će se ograničiti transport velikih količina otpadnih voda tlačnim cjevovodima s određene aglomeracije i njoj gravitirajućeg područja na velike udaljenosti. Zbog problema smanjenja nivoa podzemnih voda, ukoliko se kroz dugi period vrši iznošenje istih transportiranjem pročišćenih i nepročišćenih otpadnih voda tlačnim cjevovodima prema velikim recipijentima (rijekama). Ovakav pristup treba definirati i kroz strategiju razvoja u RH, jer do sada nismo uočili da se netko bavio ovom problematikom. Problem iznošenja velikih količina vode iz podzemlja neke geografske regije dodatno se pogoršava "brzom" odvodnjom oborinskih voda preko melioracijskih kanala i kanala prema velikim recipijentima. Održavanjem kanala povećala se brzina iznošenja vodnog potencijala iz neke regije, te time također nužno dolazi do smanjenja nivoa podzemnih voda jer se vodni potencijal više ne zadržava na određenom području, nego odlazi brzim transportom na velike udaljenosti. Proučavanjem studija koje se bave ovom tematikom utvrđeno je da se nivo podzemnih voda u proteklom razdoblju znatno smanjio, što se u studijama pripisuje globalnom zatopljenju, dok se nije uzelo u razmatranje dugoročno iznošenje velikih količina vode iz nekog područja na veće udaljenosti. Izradom retencija na odvodnim kanalima i manjim recipijentima usporilo bi se iznošenje vode iz područja, regulirala odvodnja za velikih voda i omogućilo navodnjavanje navedenog područja. Ivan Kočiš Đakovački vodovod d.o.o. | Nije prihvaćen | Odluka o odvodnji otpadnih voda koja mora sadržavati, između ostaloga, način odvodnje otpadnih voda s određene aglomeracije i njoj gravitirajućeg područja donosi se na prijedlog javnog isporučitelja vodnih usluga. |
| 9 | GRAD ZAGREB | 5. Ispuštanje, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, Članak 77. | Predlažemo da se u članku 77. doda stavak 5. koji glasi: „Javni isporučitelj je dužan u izradu odluke iz stavka 1. ovog članka uključiti i predstavnike nadležnih upravnih tijela svih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na kojima se aglomeracija rasprostire prije upućivanja na donošenje.“ OBRAZLOŽENJE: Predloženom odredbom članka 77. stavka 4. propisano je da se odluka o odvodnji donosi po prethodnom mišljenju Hrvatskih voda, a na prijedlog javnog isporučitelja vodnih usluga, čime su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave isključene iz sudjelovanja u pripremi teksta odluke. Time u fazi pripreme ne mogu utjecati na utvrđivanje prioritetnih radnji, bitnih parametara, primjeni novih tehničko-tehnoloških rješenja i znanstvenih dostignuća u području pročišćavanja otpadnih voda, s kojima većina članova predstavničkih tijela, odnosno članova općinskih i gradskih vijeća te županijskih skupština i Gradske skupštine Grada Zagreba ne moraju nužno biti upoznati. Stoga se, bez sudjelovanja nadležnih upravnih tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave u pripremi teksta odluke, mogu dogoditi nepotrebni propusti. Zato smatramo neophodnim da nadvedena upravna tijela jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave budu uključena u izradu prijedloga predmetne odluke. Važno je naglasiti da se primjenom Nacrta prijedloga Zakona o vodama, Grad Zagreb potpuno isključuje iz sudjelovanja u pripremi i donošenju Odluke o odvodnji aglomeracije Zagreb, buduću da se aglomeracija Zagreb proteže na području više jedinica područne (regionalne) samouprave, Odluku o odvodnji donosi ministar po prethodnom mišljenju Hrvatskih voda, a na prijedlog javnog isporučitelja vodnih usluga. Osim toga, treba uzeti u obzir da se u Gradu Zagrebu, kao i u nekim drugim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, Odluka o odvodnji otpadnih voda odnosi i na sustav odvodnje aglomeracija iz susjednih jedinica lokalne samouprave. Isto tako, u nekim jedinicama lokalne samouprave javni isporučitelj vodnih usluga upravlja samo dijelom sustava odvodnje, dok je sustav za pročišćavanje otpadnih voda na određeno vrijeme koncesijskim ugovorom dat na upravljanje koncesionaru. Slijedom navedenog, budući da se odlukom o odvodnji, između ostalog, propisuju i uvjeti pročišćavanja otpadnih voda, a jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave financiraju izgradnju vodnih objekata, smatramo da je sudjelovanje njihovih nadležnih upravnih tijela u izradi prijedloga odluke o odvodnji, nužno kako bi se izradio što kvalitetniji i sveobuhvatniji tekst. Također, predloženom odredbom doprinosi se horizontalnoj usklađenosti s Nacrtom prijedloga Zakona o vodnim uslugama, osobito člankom 23. stavkom 1. točkom 6. i člankom 27. kojima se uređuje nadležnost skupštine i poslovi uprave javnog isporučitelja u postupku donošenja odluke o odvodnji otpadnih voda. | Nije prihvaćen | Ovim zakonom se ne trebaju uređivati interni odnosi između isporučitelja i njegovog osnivača. Obveza da se u izradu najvažnijih Odluka upravljanja vodama u određenoj JLS uključe i predstavnici JLS proizlazi iz drugih propisa. Posve je nejasno zašto bi predstavnik JLS izglasao određenu odluku koju donosi gradska skupština ili općinsko vijeće ako ista nije usuglašena s nadležnim tijelima te JLS. Nadalje, prijedlog podnositelja mišljenja po sadržaju je poslovična odredba, a ne materija zakona |
| 10 | Iva Brkarić | 5. Ispuštanje, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, Članak 79. | 1) Predlažemo brisati stavak 1. članka 79. koji definira obveze vlasnika individualnih sustava odvodnje u dijelu vezano za stručni nadzor javnih isporučitelja vodnih usluga. Povezano s ovim prijedlogom po ovom članku Nacrta prijedloga Zakona o vodama, dali smo i primjedbu po članku 40., stavku 2., točki 8. Nacrta prijedloga Zakona o vodnim uslugama koji je istovremeno na e-savjetovanju, a s obzirom na to da su po tom sadržaju međusobno povezani, molimo da se obje naše primjedbe s danim obrazloženjima objedinjeno i sagledavaju. Generalno smo protiv toga da javni isporučitelj vodnih usluga vrši stručni nadzor nad održavanjem i postavljenjem individualnih sustava odvodnje, treba biti identično kao što je ovim zakonom postavljeno za individualne sustave vodoopskrbe, jer javni isporučitelj vodnih usluga nema nadležnost nad individualnim sustavima, oni ne spadaju u komunalne vodne građevine. Vlasnici individualnih sustava su korisnici vodne usluge javne odvodnje samo u dijelu pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i mulja iz malih sanitarnih uređaja, a to osim javnih isporučitelja vodnih usluga mogu raditi i koncesionari, što znači da ni u tom smislu to nije isključiva nadležnost javnog isporučitelja vodnih usluga. Isto tako, građevine iz kojih se vrši pražnjenje tog sadržaja su sabirne jame i mali sanitarni uređaji, koji čine samo jedan dio individualnih sustava odvodnje, dok s ostalim dijelovima individualnih sustava, kao što su odvodni kanali, kućni vodovi, pa u nekim slučajevima i uređaji za pročišćavanje industrijskih otpadnih voda itd., javni isporučitelji vodnih usluga po niti jednoj osnovi ne bi trebali imati bilo kakvu nadležnost i zato nije ni jasno zašto bi oni trebali vršiti stručni nadzor u smislu postavljanja ili u smislu održavanja cijelog individualnog sustava odvodnje. Osim toga, dodatni argument je i taj da prethodni članak 78. ovog Nacrta prijedloga Zakona o vodama definira da će tehničke zahtjeve za projektiranje, građenje, održavanje i kontrolu tehničke ispravnosti koje moraju zadovoljavati građevine za odvodnju, u koje osim građevina za javnu odvodnju otpadnih voda spadaju i individualni sustavi odvodnje, propisati ministar pravilnikom. Ako je to sadržaj budućeg pravilnika kao podzakonskog akta ovog Zakona o vodama, nadzor nad provedbom istoga vrši u smislu inspekcijskog nadzora vodopravna inspekcija. Vršenje stručnog nadzora je pak definirano putem Zakona o gradnji. Građevine za koje ne treba ishoditi akt o odobrenju građenja su definirane podzakonskim propisom prema Zakonu o gradnji kao jednostavne građevine. Zašto onda propisivati uz sve to još i dodatni stručni nadzor nad postavljanjem i održavanjem tih individualnih sustava putem isporučitelja vodne usluge što bi samo stvorilo dodatne troškove za isporučitelje vodnih usluga koji će se onda reflektirati i na dodatne troškove vlasnika tih individualnih sustava ili pak na troškove svih korisnika javne odvodnje tog uslužnog područja. Nije jasno ni što bi takav stručni nadzor trebao dodatno nadzirati. Osim toga, stručni nadzor u skladu sa Zakonom o gradnji, javni isporučitelji vodnih usluga ne mogu vršiti niti nad građevinama javne odvodnje koje su u njihovoj nadležnosti, a ovdje im se daje zadatak da to rade na građevinama u tuđem vlasništu. To onda predstavlja i dodatnu djelatnost za isporučitelja vodnih usluga, za što ne vidimo nikakvu osnovu. Niz pitanja se tu nameće vezano za stručni nadzor isporučitelja vodnih usluga, od naplate tih troškova, do operativne provedbe u praksi, stvarne osnove za to, odnosno nije jasno kako bi to trebalo funkcionirati. Zbog toga taj stavak 1. članka 79. predlažemo brisati, nepotreban je. 2) U ovom članku 79., stavak 2. bi slijedom gore navedenog trebao postati stavak 1., a u njemu predlažemo navedene riječi „dužni su ih prazniti putem isporučitelja vodne usluge ili putem koncesionara“ izmijeniti u riječi „dužni su prazniti sabirne jame i male sanitarne uređaje putem javnih isporučitelja vodne usluge ili putem koncesionara“. Smatramo da se moraju dati jasne naznake za pražnjenje kojeg točno sadržaja i iz kojih to sve građevina individualnih sustava se moraju prazniti, a sve je povezano s primjedbom s detaljnim obrazloženjem koje smo dali na članak 3. stavak 1. točku 4. Nacrta prijedloga Zakona o vodnim uslugama i to vezano za izraz „javna odvodnja“, pa molimo obvezno te primjedbe objedinjeno sagledavati, jer je taj stavak u sklopu ovog članka Zakona o vodama i usko povezan s djelatnosti javne odvodnje u dijelu koji se odnosi na pražnjenje i odvoz sadržaja iz određenih građevina individualnog sustava odvodnje. Isto tako članak 11. stavak 3. Nacrta prijedloga Zakona o vodnim uslugama definira kako su koncesionari isto isporučitelji vodnih usluga i zato je u ovom stavku članka 79. nelogično definirano „putem isporučitelja vodne usluge ili putem koncesionara“. Dovoljno bi bilo reći onda „putem isporučitelja vodne usluge“, ali još jasnije je definirati, kako smo gore i predložili „putem javnih isporučitelja vodnih usluga ili putem koncesionara“ s obzirom na to da je pojašnjenje tko su sve isporučitelji vodnih usluga sadržano kroz članak u drugom Zakonu, a ne u ovom Zakonu o vodama, pa je teže nalaziti poveznicu u svezi tumačenja konkretno ovog predmetnog stavka članka 79. Također, u odnosu na stavak 2. ovog članka, s obzirom na to da se istim propisuje kako se pražnjenje obavlja pod nadzorom vodnog redara, dok se Zakonom o vodnim uslugama propisuje kako su vodni redari zaposlenici javnog isporučitelja vodnih usluga, predlaže se nadzor pražnjenja vezati samo za slučajeve kada se pražnjenje obavlja putem javnog isporučitelja vodnih usluga, ne i koncesionara, jer javni isporučitelj vodnih usluga, pa tako ni njegovi zaposlenici nisu ovlašteno tijelo za provođenje nadzora o koncesijama. Također, predlaže se definirati u čemu se sastoji nadzor nad pražnjenjem. Podredno, ukoliko zakonodavac ne prihvati ovaj prijedlog, predlaže se definirati način provedbe nadzora nad pražnjenjem putem koncesionara. | Nije prihvaćen | U predmetnoj odredbi Nacta prijedloga Zakona o vodama nije riječ o stručnom nadzoru sukladno propisu o gradnji niti isporučitelj treba biti registriran za poslove tog stručnog nadzora. Navedeno se odnosi na nadzor nad postavljanjem individualnih sustava odvodnje kojeg provode odgovarajuće stručne službe javnih isporučitelja vodnih usluga. |
| 11 | ĐAKOVAČKI VODOVOD D.O.O. | 5. Ispuštanje, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, Otpadni mulj | Predlažemo da se termin/naziv pojma "Otpadni mulj" promjeni u "Mulj sa uređaja za pročišćavanje otpadnih voda". Obrazloženje: Kako u RH nije donesena strategija upravljanja muljem sa UPOV-a neke sredine imaju problema sa zbrinjavanjem istoga. Mulj sa UPOV-a može biti uporabljen kao vrlo korisna sirovina ovisno o njegovoj obradi i sastavu. Promjena termina i klasificiranje mulja u kategorije ovisno o sadržaju teških metala i štetnih spojeva olakšala bi način zbrinjavanja mulja sa UPOV-a svima, a najviše sredinama bez teške industrije. Kao primjer bi naveli da zbog toga što se mulj tretira kao otpad onemogućeno je da se isti zbrinjava na šumska zemljišta jer je Zakonom o šumama zabranjeno odlaganje otpada na šumske površine. | Nije prihvaćen | Člankom 4. stavkom 1. točkom 59. Nacrta Prijedloga Zakona definiran je izraz “otpadni mulj” te se isti definira kao preostali, obrađeni ili neobrađeni dio mulja iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Isti je i člankom 53. stavkom 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13 i 73/17) definiran kao otpadni mulj. |
| 12 | ĐAKOVAČKI VODOVOD D.O.O. | 5. Ispuštanje, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, Članak 80. | Predlažemo da se u članku 80. doda novi stavak kojim će se definirati stavljanje na tržište i transport otpadnog mulja čijom dehidracijom isti postaje energent, te nakon spaljivanja kao sirovina - aditiv u proizvodnji vezivnih građevinskih materijala. Ukoliko komentar nije predmet ovog zakona, bilo bi poželjno definirati ga u posebnim propisima. Ivan Kočiš Đakovački vodovod d.o.o. | Nije prihvaćen | Navedeno nije predmet ovog Nacrta prijedloga Zakona. |
| 13 | HGK | 6. Izvanredna i iznenadna onečišćenja voda, Članak 84. | Stav Udruženja osiguravatelja HGK U članku 84. NP zakona o vodama navodi se solidarna odgovornost osiguratelja i onečišćivača te i nadalje stoji da rješenje o obračunu i plaćanju troškova poduzetih mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja u odnosu na onečišćivača i njegovog osiguravatelja donose Hrvatske vode u upravnom postupku. O žalbi protiv rješenja odlučuje nadležno Ministarstvo, a žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Postupak naknade štete propisan je kao upravni postupak u kojem oštećenik kao javnopravno tijelo sam odlučuje o svojim pravima i obvezama i o pravima i obvezama protustranke. Dakle, Hrvatske vode i prema Nacrtu prijedloga i nadalje imaju zakonsko pravo u upravnom postupku odlučivati o naknadi štete što je suprotno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu. Narušeno je načelo ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa u odnosu na članak 11. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), načelo zabrane zlouporabe prava u odnosu na članak 13. ZOO te pravo oštećene osobe na podnošenje neposrednog zahtjeva društvu za osiguranje iz članka 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN, 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) te da oštećene osobe naknadu štete ostvaruju od društva za osiguranje izvansudskim i sudskim putem iz članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Pitanje naknade štete u odnosu na društva za osiguranje isključivo je u sudskoj nadležnosti kao građanskopravna stvar i ne može se smatrati upravnopravnom stvari kao što je propisano važećim Zakonom o vodama i sada Nacrtom prijedloga zakona o vodama. Predložene odredba krši ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom, a suprotna je i članku 16. Ustava, jer se društvima za osiguranje nameću ograničenja koja nisu nužna s obzirom na okolnosti. | Nije prihvaćen | Hrvatske vode nisu oštećenik: - za štete nastale na vodama koje su opće dobro, izvan vlasničkog režima, i dostupne su svima (opća uporaba) - na javnom vodnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske (dakle pravne osobe zasebnog pravnog subjektiviteta od Hrvatskih voda) i kao javno vodno dobro je u općoj uporabi, dakle opet dostupno je svima - na vodnom dobru, koje je u privatnom vlasništvu. S obzirom na to da Hrvatske vode nisu oštećenik, nisu ni stranka u upravnom postupku pa ne mogu biti niti u povoljnijem ili lošijem položaju od bilo kog oštećenika, štetnika ili njegovog osiguravatelja. Okolnost da se kod drugih vrsta osiguranja nakon obraćanja štetniku i njegovom osiguravatelju osigurava postupak pred sudom opće nadležnosti ničim ne mijenja ravnotežu u pravima i obvezama. Naime, nad rješenjima Hrvatskih voda osigurana je upravno-sudska kontrola, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.. |
| 14 | HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE | 6. Izvanredna i iznenadna onečišćenja voda, Članak 84. | Člankom 84. utvrđuje se solidarna odgovornost osiguratelja i onečišćivača te da rješenje o obračunu i plaćanju troškova poduzetih mjera za slučaj izvanrednih i iznenadnih onečišćenja u odnosu na onečišćivača i njegovog osiguravatelja donose Hrvatske vode u upravnom postupku. O žalbi protiv rješenja odlučuje nadležno Ministarstvo, a žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Navedeno zakonodavno rješenje sadržano je i u trenutno važećem Zakonu o vodama, u odnosu na koje je Hrvatski ured za osiguranje u svojstvu udruženja društava za osiguranje podnio još 15. srpnja 2014. godine Ustavnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti odredbe članka 73. stavak 2., 3. i 4. Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) s Ustavom Republike Hrvatske. Međutim, u navedenom predmetu Ustavni sud još uvijek nije donio odluku. Dakle, navedenom odredbom članka 84. Nacrta prijedloga, postupak naknade štete određen je kao upravni postupak u kojem oštećenik kao javnopravno tijelo sam odlučuje o svojim pravima i obvezama i o pravima i obvezama protustranke. S druge strane, odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Zakona o obveznim odnosima, propisujući postupak ostvarenja naknade štete, razlikuju izvansudski i sudski postupak. Drugim riječima, oštećenik se može neposredno obratiti društvu za osiguranje s odštetnim zahtjevom ili radi zaštite svojih prava tužbom pokrenuti i sudski postupak. U svakom slučaju, navedenim odredbama pitanje naknade štete u odnosu na društva za osiguranje eksplicitno je stavljeno u sudsku nadležnost kao građanskopravna stvar i ne može se smatrati upravnom stvari kao što je to propisano osporenim odredbama. Stoga, nameće se zaključak kako postupak odgovornosti za štetu društava za osiguranje regulira Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis, a Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis. Isto tako, dikcija oba zakona izričito govori o sudskom postupku i građanskopravnoj stvari. Spornom odredbom članka 84. zakonodavac evidentno pogoduje jednoj stranci, Hrvatskim vodama, čime je prekršeno Ustavom zajamčeno pravo na jednakost pred zakonom i jednakost pred sudovima. Drugim riječima, Hrvatske vode kao pravnu osobu stavlja se u privilegiran položaj u odnosu na sve ostale pravne i fizičke osobe u pravnom sustavu izvanugovorne odgovornosti za štetu, a za što ne postoji ustavnopravno prihvatljiv razlog. Naime, sve druge pravne i fizičke osobe koje pretrpe određenu štetu za koju je odgovorno društvo za osiguranje koje obavlja poslove osiguranja od automobilske odgovornosti moraju istu potraživati od društva za osiguranje u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, izvansudskim ili sudskim putem. S druge strane, takva pravila ne vrijede i za "izdvojene" Hrvatske vode jer im je osporenim odredbama prijenosom sudske nadležnosti dozvoljeno da same kao javnopravno tijelo i neposredno zainteresirana strana, u upravnom postupku sude društvima za osiguranje. Dakle, dok za sve ostale vrijedi pravilo da se odštetnim zahtjevom obraćaju društvima za osiguranje kako bi u mirnom putu dogovorno i konsenzusom ostvarili svoja prava ili u suprotnom, sudskim putem, za Hrvatske vode vrijedi sasvim drugačije – Hrvatske vode sukladno predloženoj odredbi Nacrta prijedloga društvima same sude, donose i prisilno izvršavaju rješenja. Predložena (ali i postojeća) odredba grubo krše ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom, a suprotna je i članku 16. Ustava, jer se društvima za osiguranje nameću ograničenja koja nisu nužna s obzirom na okolnosti. Potpuno je neosnovano da se postupci naknade štete zbog onečišćenja kad je oštećena strana pravna osoba Hrvatske vode, delegiraju iz sudskog u upravni postupak i da društvima za osiguranje upravo oštećenik kao zainteresirana strana u postupku sudi i odlučuje o njegovim pravima i obvezama. | Nije prihvaćen | Hrvatske vode nisu oštećenik: - za štete nastale na vodama koje su opće dobro, izvan vlasničkog režima, i dostupne su svima (opća uporaba) - na javnom vodnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske (dakle pravne osobe zasebnog pravnog subjektiviteta od Hrvatskih voda) i kao javno vodno dobro je u općoj uporabi, dakle opet dostupno je svima - na vodnom dobru, koje je u privatnom vlasništvu. S obzirom na to da Hrvatske vode nisu oštećenik, nisu ni stranka u upravnom postupku pa ne mogu biti niti u povoljnijem ili lošijem položaju od bilo kog oštećenika, štetnika ili njegovog osiguravatelja. Okolnost da se kod drugih vrsta osiguranja nakon obraćanja štetniku i njegovom osiguravatelju osigurava postupak pred sudom opće nadležnosti ničim ne mijenja ravnotežu u pravima i obvezama. Naime, nad rješenjima Hrvatskih voda osigurana je upravno-sudska kontrola, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.. |
| 15 | Društvo građevinskih inženjera Zagreb | 4. Zaštita izvorišta i zone sanitarne zaštite, Članak 104. | Primjedba na stavak (5): Državni plan prostornog razvoja treba donijeti do kraja 2019. nakon čega se pristupa izradi i donošenju prostornih planova nove generacije (PPŽ, PPGZ, PPPPO, PPUG, PPUO i dr.). Stoga treba posebnom odredbom Zakona o vodama, u dogovoru s MGIPU-om, utvrditi koja se područja zaštite voda moraju uvrstiti u prostorne planove nove generacije. Ovakvo parcijalno navođenje te obveze otežava rad nadležnih službi za prostorno uređenje (JLS). Smatramo da bi i zaštićena područja iz članka 55. Zakona, osjetljiva i manje osjetljiva područja voda iz čl. 56. i 57. Zakona, planirane akumulacije iz čl. 108. Zakona trebalo uvrstiti u prostorni plan odgovarajuće razine. | Nije prihvaćen | Nacrt prijedloga Zakona upućen na mišljenje Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja koje nije imalo primjedbi na predmetni članak te je isti usklađen po tom pitanju. |
| 16 | GRAD ZAGREB | 4. Zaštita izvorišta i zone sanitarne zaštite, Članak 104. | Predlažemo da se u članku 104. doda stavak 5. koji glasi: „Javni isporučitelj je dužan u izradu odluke iz stavka 1. ovog članka uključiti i predstavnike nadležnih upravnih tijela svih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na kojima se zona sanitarne zaštite rasprostire prije upućivanja na donošenje.“ Obzirom na predloženu izmjenu postojeći stavak 5. postaje stavak 6. OBRAZLOŽENJE: Predloženom odredbom članka 104. stavka 4. Nacrta prijedloga Zakona o vodama propisano je da se odluka o zaštiti izvorišta donosi isključivo na prijedlog javnog isporučitelja vodnih usluga, uz prethodnu suglasnost Hrvatskih voda, čime jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u potpunosti gube mogućnost sudjelovanja u pripremi teksta navedene odluke, a kojom se propisuju uvjeti planiranja i provođenja mjera i aktivnosti u svrhu zaštite izvorišta i površinskih vodozahvata po zonama sanitarne zaštite. Isto tako, odredbom stavka 2. istog članka Nacrta prijedloga Zakona o vodama predviđeno je da se odlukom o zaštiti izvorišta, na temelju provedenih vodoistražnih radova, propisuje: veličina i granice zona sanitarne zaštite; sanitarni i drugi uvjeti održavanja; mjere zaštite; izvori i načini financiranja provedbe mjera zaštite; ograničenja ili zabrane obavljanja poljoprivredne i drugih djelatnosti; ograničenja ili zabrane građenja ili obavljanja drugih radnji kojima se može utjecati na kakvoću ili količinu voda izvorišta i površinskih vodozahvata te prekršajne odredbe. Trenutno važećim Pravilnikom o uvjetima za utvrđivanje zona sanitarne zaštite izvorišta (Narodne novine, br. 66/11 i 47/13), propisano je da župan, gradonačelnik odnosno općinski načelnik osniva povjerenstvo za pripremu nacrta odluke o zaštiti izvorišta, u koje se imenuju, pored ostalih članova i predstavnik donositelja odluke. Daljnji postupak donošenja odluke o zaštiti izvorišta provodi se po propisima o donošenju općih akata jedinica lokalne samouprave odnosno jedinica regionalne (područne) samouprave. Zone sanitarne zaštite mogu se utvrditi nakon provedenih vodoistražnih radova i izrade elaborata zona sanitarne zaštite, a naručitelj vodoistražnih radova za postojeća izvorišta za javnu vodoopskrbu su jedinice lokalne samouprave odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave, na koje se odluka o zaštiti izvorišta odnosi. Na temelju postojećih vodoistražnih radova naručitelj izrađuje nacrt elaborata zona sanitarne zaštite izvorišta, nakon čega se može sprovesti rezervacija prostora za zone sanitarne zaštite u dokumentu prostornog uređenja. Ako se članak 104. stavak 4. Nacrta prijedloga Zakona o vodama donese u predloženom obliku, otvara se mogućnost da se novim Pravilnikom, potpuno isključi sudjelovanje tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave u pripremi teksta prijedloga odluke, što bi u konačnici moglo rezultirati time, da navedeni dokument izgubi na sveobuhvatnosti i drugim kvalitetnim rješenjima te na kraju možebitnim negativnim posljedicama za zaštitu izvorišta. Ovo tim više što je, zbog složenosti problematike zaštite izvorišta, i dosadašnjim zakonodavnim okvirom bio predviđen multidisciplinarni rad na izradi prijedloga nacrta odluke o zaštiti izvorišta kao i provedbenih akata koji proizlaze iz odluke poput primjerice Nacrta programa mjera sanacije u zonama sanitarne zaštite izvorišta za postojeće građevine i postojeće djelatnosti. Budući da je i odredbom članka 7. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o vodama, koji glasi: „U pripremi i provedbi vodne politike sudjeluju i druga tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge pravne i fizičke osobe, druga javna i savjetodavna tijela, koja svojim djelovanjem znatnije pridonose ostvarenju ciljeva vodne politike.” ,predviđeno aktivno sudjelovanje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, stava smo da nadležna upravna tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave svakako moraju sudjelovati u izradi nacrta prijedloga odluke i drugih akata koji se donose radi zaštitu izvorišta. Također, predloženom odredbom doprinosi se horizontalnoj usklađenosti s Nacrtom prijedloga Zakona o vodnim uslugama, osobito člankom 23. stavkom 1. točkom 5. i člankom 27. kojima se uređuje nadležnost skupštine i poslovi uprave javnog isporučitelja u postupku donošenja odluke o zonama sanitarne zaštite. | Nije prihvaćen | Ovim zakonom se ne trebaju uređivati interni odnosi između isporučitelja i njegovog osnivača. Obveza da se u izradu najvažnijih Odluka upravljanja vodama u određenoj JLS uključe i predstavnici JLS proizlazi iz drugih propisa. Posve je nejasno zašto bi predstavnik JLS izglasao određenu odluku koju donosi gradska skupština ili općinsko vijeće ako ista nije usuglašena s nadležnim tijelima te JLS. Nadalje, prijedlog podnositelja mišljenja po sadržaju je poslovična odredba, a ne materija zakona |
| 17 | WWF Adria | 7. Šljunak i pijesak u području značajnom za vodni režim , Članak 110. | Prije bilo kakve eksploatacije šljunka i pijeska vađenjem potrebno je izraditi sveobuhvatnu analizu sedimenta u koritu rijeka. Na temelju stručnih podataka o deficitu ili suficitu sedimenta potrebno je razraditi strategiju upravljanja tim resursom te sukladno tome prilagoditi i zakonski okvir. | Primljeno na znanje | Prije početka vađenja, odnosno eksploatacije šljunka i pijeska, sukladno članku 112. Nacrta prijedloga Zakona, potrebno je izraditi geodetsku snimku na mjestima vađenja i mjestima mogućeg razmještanja i izraditi analizu granulometrijskog sastava nanosa šljunka i pijeska s mjesta vađenja, osim ako nanos nije predviđen samo za razmještanje. Isto tako, sukladno članku 110. stavku 3. Nacrta prijedloga Zakona, za provedbu eksploatacije pijeska i šljunka, provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima te se u navedenom postupku definiraju mogući načini eksploatacije i raspolaganja nanosom, kao i količine koje je moguće izvaditi, odnosno razmjestiti unutar vodotoka. |
| 18 | WWF Adria | 7. Šljunak i pijesak u području značajnom za vodni režim , Članak 112. | U Stavku 3 jako je bitno naglasiti kako, bez obzira što je interes Hrvatske, iznimno je važno da svako vađenje sedimenta prođe odgovarajuću proceduru procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima. | Primljeno na znanje | Predmetno je navedeno u članku 110. stavku 3. Nacrta prijedloga Zakona, kao i u važećem Zakonu o vodama, a provodi se sukladno Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 61/14 i 3/17). |
| 19 | WWF Adria | 7. Šljunak i pijesak u području značajnom za vodni režim , Članak 115. | Šljunak i pijesak izvađen tijekom provođenja mjera revitalizacije i ostalih prirodnih mjera obrane od poplava potrebno je zadržati unutar riječnog korita, njegovom raspodjelom uzvodno ili nizvodno od predmetne lokacije. | Primljeno na znanje | Vidjeti odgovor na primjedbu vezanu uz članak 110. Za provedbu eksploatacije pijeska i šljunka, provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš, odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima te se u navedenom postupku definiraju mogući načini eksploatacije i raspolaganja nanosom, kao i količine koje je moguće izvaditi, odnosno razmjestiti unutar vodotoka. |
| 20 | Društvo građevinskih inženjera Zagreb | 1. Zaštita od štetnog djelovanja voda, Članak 123. | Primjedba na stavak (4): Državni plan prostornog razvoja treba donijeti do kraja 2019. nakon čega se pristupa izradi i donošenju prostornih planova nove generacije (PPŽ, PPGZ, PPPPO, PPUG, PPUO i dr.). Stoga treba posebnom odredbom Zakona o vodama, u dogovoru s MGIPU-om, utvrditi koja se područja zaštite voda moraju uvrstiti u prostorne planove nove generacije. Smatramo da bi i zaštićena područja iz članka 55. Zakona, osjetljiva i manje osjetljiva područja voda iz čl. 56. i 57. Zakona, planirane akumulacije iz čl. 108. Zakona trebalo uvrstiti u prostorni plan odgovarajuće razine.Ovakvo parcijalno navođenje te obveze otežava rad nadležnih službi za prostorno uređenje (JLS). | Nije prihvaćen | Vidjeti odgovor na primjedbu vezanu uz članak 104. |
| 21 | Društvo građevinskih inženjera Zagreb | 2. Vodopravni uvjeti, Članak 161. | Odredbu stavka (3) treba uskladiti s odredbom članka 135. ZOPU-a i članka 81. ZOG-a koje propisuju donošenje rješenja u slučaju kada se ne mogu utvrditi posebni uvjeti. Treba propisati i kome se stranka može požaliti na to rješenje. | Primljeno na znanje | Vodopravni uvjeti nisu upravni akti sukladno članku 156. stavku 3. Nacrta prijedloga Zakona o vodama, osim u slučajevima iz članka 158. stavka 4. točaka 3., 4. i 5. istog Zakona. U slučaju neizdavanja vodopravnih uvjeta kao posebnih uvjeta u skladu s propisima o prostornom uređenju i propisima o gradnji stranci se dostavlja obrazloženi akt iz propisa o prostornom uređenju i propisa o gradnji. Međutim, ukoliko se radi o neizdavanju vodopravnih uvjeta koji su upravni akti donosi se rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje vodopravnih uvjeta na koje, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (NN 47/09), postoji mogućnost žalbe drugostupanjskom tijelu. |
| 22 | Društvo građevinskih inženjera Zagreb | 2. Vodopravni uvjeti, Članak 161. | Primjedba: članak 158. – 161. Na više mjesta navodi se o izdavanju posebnih uvjeta što nije u skladu s odredbama članaka: 3/28. i 125. ZOPU-a i članaka 3/15. i 81. Zakona o gradnji, NN 163/13 i 20/17 (ZOG) prema kojima se posebni uvjeti utvrđuju u slučaju propisanom posebnim propisom u svrhu provedbe tog propisa. Stoga treba razmotriti i dijelove tih odredbi prema kojima se posebni uvjeti odnosno posebni uvjeti priključenja izdaju kada propisi o prostornom uređenju i propisi o gradnji upućuju na izdavanje posebnih uvjeta prema posebnom zakonu. | Primljeno na znanje | Navedenim odredbama Nacrta prijedloga Zakona postignuta je usklađenost s odredbama navedenih propisa o prostornom uređenju i propisa o gradnji pa tako u članku 158. stavku 2. stoji: “Vodopravni uvjeti izdaju se kao posebni uvjeti kada propisi o prostornom uređenju, propisi o gradnji i propisi o rudarstvu upućuju na izdavanje posebnih uvjeta prema posebnom zakonu, i to za zahvate u prostoru koji utječu ili mogu utjecati na ciljeve iz članka 5. stavka 2. i članka 46. ovoga Zakona.” |
| 23 | Društvo građevinskih inženjera Zagreb | 6. Posebni uvjeti priključenja i potvrda o sukladnosti s posebnim uvjetima priključenja, Članak 174. | Odredbu iz stavka (3) potrebno je uskladiti s odredbom članka 89. ZOG-a u dijelu koji se odnosi na rok za rješavanje zahtjeva (15 dana od zaprimanja urednog zahtjeva) i u dijelu koji se odnosi na način odbijanja zahtjeva (rješenjem na koje se podnositelj može požaliti/ navesti kome). | Primljeno na znanje | Odredbom članka 174. stavka 3. Nacrta prijedloga Zakona određeno je da je javni isporučitelj vodne usluge dužan u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva, osim ako propisima o prostornom uređenju i gradnji nije propisan kraći rok, izdati potvrdu iz stavka 1. ovoga članka ili odbiti zahtjev za izdavanjem potvrde čime je ista usklađena s odredbom članka 89. stavka 1. Zakona o gradnji. Kako potvrda o sukladnosti s posebnim uvjetima priključenja nije upravni akt, sukladno članku 156. stavku 4. Nacrta prijedloga Zakona, nije moguća provedba postupka sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. |
| 24 | Iva Brkarić | 6. Posebni uvjeti priključenja i potvrda o sukladnosti s posebnim uvjetima priključenja, Članak 175. | U članku 175. stavak 2. predlažemo brisati ili izmijeniti tekst da bude sukladan svim zakonima koje tretiraju problematiku građevina oborinske odvodnje s javnih površina. Smatramo da ovo što je sada definirano da se na javnog isporučitelja vodnih usluga može prenijeti ovlast izdavanja posebnih uvjeta priključenja na građevine urbane odvodnje osnovom prethodnog prijenosa nadležnosti upravljanja projektom gradnje tih građevina sukladno Zakonu o vodnim uslugama, nije po nama ispravno definirano, što u nastavku detaljnije obrazlažemo. Održavanje građevina javne odvodnje oborinskih voda spada pod komunalnu djelatnost što je reguliramo člankom 22. stavak 1. točka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN. 68/18, 110/18), a članak 23. stavak 3. tog Zakona o komunalnom gospodarstvu detaljno definira da to održavanje građevina javne odvodnje oborinskih voda podrazumjeva upravljanje i održavanje građevina koje služe prihvatu, odvodnji i ispuštanju oborinskih voda iz građevina i površina javne namjene u građevinskom području itd. Poglavlje III. u sklopu tog Zakona definira sve moguće organizacijske oblike obavljanja komunalnih djelatnosti, To ujedno znači da se ta djelatnost održavanja građevina javne odvodnje oborinskih voda obavlja zavisno o organizacijskom obliku koje odredi jedinica lokalne samouprave, odnosno u svezi povjeravanja to može biti povjereno npr. i drugom trgovačkom društvu, ustanovi, a ne isključivo javnom isporučitelju vodne usluge prema zakonu kojim se uređuju vodne usluge. Prema zakonu kojim se uređuju vodne usluge, a u svezi prijenosa poslova upravljanja projektom gradnje građevina urbane oborinske odvodnje na javnog isporučitelja vodnih usluga prema članku 14. stavku 1. Nacrta prijedloga Zakona o vodnim uslugama koji je istovremeno sada na e-savjetovanju, ti poslovi ne obuhvaćaju i poslove održavanja tih građevina, odnosno obuhvaćaju poslove neposrednog održavanja samo ukoliko se dodatno postupi prema stavku 2. tog članka 14. Zakona o vodnim uslugama. Želimo naročito istaknuti činjenicu da samo upravljanje projektom gradnje nije dovoljna osnova da bi se izdavali posebni uvjeti priključenja na građevine urbane oborinske odvodnje, jer se time ne održava i ne upravlja cjelokupnim izgrađenim sustavom javne odvodnje oborinskih voda na koje se izdaju ti posebni uvjeti priključenja. Poslovi upravljanja projektom gradnje su samo dio poslova vezano za gradnju građevina urbane oborinske odvodnje, što ne podrazumjeva nadležnost nad tim građevinama kada je završena gradnja i kada se puste u funkciju te postanu dio cjelokupnog postojećeg sustava. Iz svega navedenog, jedino ispravno je da posebne uvjete priključenja mogu izdavati samo oni koji održavaju, a time i upravljaju cjelokupnim sustavom javne odvodnje oborinskih voda, odnosno onaj kome je povjerena ta komunalna djelatnost prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu, što ne mora biti isključivo javni isporučitelj vodnih usluga kako smo i prije obrazložili. Onaj tko obavlja tu komunalnu djelatnost prema Zakonu o komunalnm gospodarstvu postaje isporučitelj te komunalne usluge i on propisuje između ostalog opće uvjete isporuke te komunalne usluge i sklapa s korisnikom komunalne usluge ugovor o isporuci, pa je zato jedino logično da samo on može izdavati posebne uvjete priključenja. Upravo zato molimo da se svi zakoni koji tretiraju tu problematiku uzmu u obzir te da se postavke ovog prijedloga Zakona o vodama, pa i ako treba i Zakona o vodnim uslugama usklade s time, što će u konačnici rezultirati potrebom ili za brisanjem tog stavka 2. ovog članka 175. ili za izmjenom koja će uzeti u obzir i Zakon o komunalnom gospodarstvu, odnosno, prije svega nadležnost nad održavanjem koja uključuje i upravljanje, a ne samo i isključivo dio poslova upravljanja projektom gradnje građevina urbane oborinske odvodnje kako sada taj stavak definira. | Nije prihvaćen | Predmetna odredba nije predmet uređenja ovog Nacrta prijedloga Zakona već se radi o usklađenju s Nacrtom prijedloga Zakona o vodnim uslugama. |
| 25 | Iva Brkarić | 2. Koncesije za usluge i radove, Članak 186. | U ovom članku 186. u stavku 3. predlažemo riječi „usluge pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje“ zamijeniti riječima „usluge pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i mulja iz malih sanitarnih uređaja“. Sve je povezano s primjedbom s detaljnim obrazloženjem koje smo dali na članak 3. stavak 1. točku 4. Nacrta prijedloga Zakona o vodnim uslugama i to vezano za izraz „javna odvodnja“ gdje se spominju i ti poslovi, pa molimo obvezno te primjedbe objedinjeno sagledavati. U Zakonu o vodnim uslugama smo u detalje obrazložili taj naš prijedlog, pa molimo da i ta obrazloženja tamo dana sagledate, kako biste slijedom toga isto primijenili i u ovom članku vezano za koncesije. Ovdje ćemo samo istaknuti da je ovaj naš prijedlog teksta identičan tekstu koji je nedavno putem zadnjih Izmjena i dopuna Zakona o vodama definiran i sada je važeći prema važećem Zakonu o vodama. Nije nam jasno zašto ovim Nacrtom Zakona o vodama nešto što ste tek nedavno dobro postavili, sada opet sami mijenjate? Nešto što sada nedvojbeno i potpuno jasno i stručno definira te aktivnosti, mijenjate po našem mišljenju u potpuno nejasnu i neispravnu definiciju tog posla, koja uopće jasno ne definira niti sadržaj pražnjenja i odvoza, niti iz kojih točno sve građevina iz individualih sustava odvodnje. Ne može cijeli individualni sustav biti predmet ovog pražnjenja i odvoza, a niti svi sadržaji. Npr. mulj iz uređaja za pročišćavanje industrijskih otpadnih voda koji isto može biti dio individualnog sustava nikako ne može biti dio ovog pražnjenja i odvoza. Zato smatramo da treba ostati kao što je sada važećim zakonom ta aktivnost riječima opisana, što je onda i sukladno ovom našem prijedlogu. | Nije prihvaćen | Definicija je promijenjena radi usklađenja s Nacrtom prijedloga Zakona o vodnim uslugama. |
| 26 | Iva Brkarić | 2. Koncesije za usluge i radove, Članak 187. | U ovom članku 187. vezano za stavak 1. dajemo istu primjedbu, komentare i obrazloženja kao što smo dali u članku 186. stavku 3. tog članka, pa molimo da se to jednako uzme u obzir. Isto tako u svim i drugim člancima ukoliko se ponavlja negdje ovaj opis aktivnosti „pražnjenje i odvoz otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje“ molimo to zamijeniti riječima „pražnjenje i odvoz otpadnih voda iz sabirnih jama i mulja iz malih sanitarnih uređaja“. | Nije prihvaćen | Definicija je promijenjena radi usklađenja s Nacrtom prijedloga Zakona o vodnim uslugama. |
| 27 | GRAD ZAGREB | 3. Zajedničke odredbe o koncesijama, Članak 189. | Predlažemo da se članak 189. stavak .1 točka 4. koja glasi: „za koncesiju iz članka 186. stavka 3. ovoga Zakona – javni isporučitelj vodnih usluga sukladno zakonu kojim se uređuju vodne usluge“ mijenja i glasi: „za koncesiju iz članka 186. stavka 3. ovoga Zakona - izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave.“ OBRAZLOŽENJE: Odredbom citiranog članka propisano je da odluku o davanju koncesije donosi davatelj koncesije, i to za koncesiju iz članka 186. stavka 3. ovoga Zakona – javni isporučitelj vodnih usluga, sukladno zakonu kojim se uređuju vodne usluge. Prema Zakonu o vodama koji je sada u primjeni, davatelj koncesije za pružanje usluge pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz individualnog sustava odvodnje je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Mišljenja smo da je i dalje neophodno da mogućnost dodjele koncesije bude u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, ali da se zbog ekonomičnosti i brzine postupka povjeri izvršnom tijelu jedinice lokalne samouprave. Slažemo se da je javnom isporučitelju vodnih usluga, usluga pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz individualnog sustava odvodnje jedna od registriranih djelatnosti i da oni obavljaju tu uslugu, međutim, ukoliko javni isporučitelj nema dovoljno kapaciteta za obavljanje usluge u potrebnim rokovima, izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, kao davatelj koncesije, može donijeti odluku o davanju koncesije za obavljanje te usluge, nekom od najpovoljnijih koncesionara. Smatramo da naknada za koncesiju treba biti prihod jedinica lokalne samouprave. | Nije prihvaćen | Odredba je promijenjena radi usklađenja s Nacrtom prijedloga Zakona o vodnim uslugama. |
| 28 | GRAD ZAGREB | 3. Zajedničke odredbe o koncesijama, Članak 190. | Predlažemo da se članak 190. stavak 2. koja glasi: „Ugovor o koncesiji iz članka 186. stavka 3. ovoga Zakona sklapa javni isporučitelj zastupan po upravi i koncesionar.” mijenja te glasi: “Ugovor o koncesiji iz članka 186. stavka 3. ovoga Zakona sklapa jedinica lokalne samouprave, zastupana po gradonačelniku, odnosno općinskom načelniku i koncesionar.” OBRAZLOŽENJE: Budući da smo prethodno predložili da davatelj koncesije umjesto javnog davatelja vodne usluge, bude izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, logično je da ugovor o koncesiji s koncesionarom, u ime jedinice lokalne samouprave sklapa gradonačelnik, odnosno općinski načelnik. | Nije prihvaćen | Odredba je promijenjena radi usklađenja s Nacrtom prijedloga Zakona o vodnim uslugama. |
| 29 | GRAD ZAGREB | 3. Zajedničke odredbe o koncesijama, Članak 193. | Predlažemo da se članak 193. stavak 4. koja glasi: „Naknada za koncesiju iz članka 186. stavka 3. ovoga Zakona prihod je javnog isporučitelja vodnih usluga.” mijenja te glasi: “ Naknada za koncesiju iz članka 186. stavka 3. ovoga Zakona prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave.” OBRAZLOŽENJE: Budući da smo predložili da se članak 189. stavak 4. mijenja na način da davatelj koncesije umjesto javnog davatelja vodne usluge, bude izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave logično je i da naknada za koncesiju bude prihod proračuna jedinice lokalne samouprave. | Nije prihvaćen | Odredba je promijenjena radi usklađenja s Nacrtom prijedloga Zakona o vodnim uslugama. |
| 30 | Igor Draženović | 2. Hrvatske vode, Članak 208. | Ovaj članak je prijepis članka 195. iz prethodnog Zakona o vodama i u trenutnim uvjetima nije potpun. Nije navedeno i građevinsko održavanje crpnih stanica. Također, zaboravilo se navesti održavanje sustava veza i telemetrije. | Nije prihvaćen | Građevinsko održavanje predstavlja poslove gradnje što nije djelatnost Hrvatskih voda; člankom 208. propisano je rukovanje i održavanje automatskih vodomjernih stanica i sl., što podrazumijeva i sustav veza i telemetrije |
| 31 | Iva Brkarić | XIII. POSEBNE DJELATNOSTI ZA POTREBE UPRAVLJANJA VODAMA, Članak 209. | U ovom članku 209. u stavku 1. točki 6. predlažemo riječi „ispitivanje vodonepropusnosti građevina za odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda“ zamijeniti riječima „ispitivanje vodonepropusnosti građevina za odvodnju otpadnih voda i građevina za vodoopskrbu“, jer ovako kako ste definirali nije sukladno članku 78. i članku 101. ovog Nacrta prijedloga Zakona o vodama. U oba članka 78. i 101. je stavkama 3. definirano koje građevine se moraju podvrgnuti kontroli ispravnosti, a osobito na svojstvo vodonepropusnosti i to po ovlaštenoj osobi. Iz toga slijedi da po članku 78. stavku 3. moraju se osobito na svojstvo vodonepropusnosti podvrgnuti građevine za odvodnju otpadnih voda, po ovlaštenoj osobi, a po članku 101. stavku 3. moraju se osobito na svojstvo vodonepropusnosti i isto po ovlaštenoj osobi podvrgnuti i građevine za vodoopskrbu. To znači da u ovom predmetnom članku koji definira posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, ta posebna djelatnost u svezi ispitivanja vodonepropusnosti treba biti sukladna tim člancima 78. i 101 koji upravo i određuju obvezu ispitivanja vodonepropusnosti i određuju na koje se to građevine točno odnosi. Da bi opis te posebne djelatnosti bio sukladan obvezama propisanim spomenutim člancima u sklopu ovog istog Zakona, onda tekst treba izmjeniti upravo prema ovom našem prijedlogu. | Nije prihvaćen | Iz razloga zdravstveno-sanitarne zaštite spitivanje vodonepropusnosti građevina za odvodnju otpadnih voda spada u posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, što ne znači da vlasnici odnosno drugi zakoniti posjednici građevina za vodopskrbu nisu dužni podvrgnuti kontroli ispravnosti te građevine, a što je jasno propisano člankom 101. Nacrta prijedloga Zakona o vodama. |
| 32 | Igor Draženović | XIV. NADZOR , Članak 223. | Zašto se vodočuvarima ne definira i izgled vodočuvarske značke uz vodočuvarsku iskaznicu? Vodočuvari su predstavnici Države i kao takvi su prvi kontakt između građanstva i institucija. Ako lovočuvari i ribočuvari imaju identifikaciju putem iskaznice i numerirane službene značke, vjerujem da je vodočuvarska služba jednakovrijedna. | Nije prihvaćen | Vodočuvarska iskaznica je dovoljna i jasna identifikacija, nema potrebe za propisivanjem izrade službene značke. |
| 33 | Igor Draženović | XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak244. | Članak 244. (1) Iznimno od odredbe članka 27. stavka 3. ovoga Zakona, u razdoblju od pet godina od stupanja na snagu ovoga Zakona, građevine za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave kao i mješovite vodne građevine iz članka 28. stavka 1. ovoga Zakona, upravljaju Hrvatske vode na temelju programa iz članka 30. stavka 3. ovoga Zakona i do visine sredstava naknade za navodnjavanje osiguranih na temelju zakona kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva. (2) Program održavanja predstavničkom tijelu jedinice područne (regionalne) samouprave predlažu Hrvatske vode. (3) Jedinica područne (regionalne) samouprave ovlaštena je preuzeti upravljanje građevine za navodnjavanje i mješovite vodne građevine, počevši od 1. siječnja svake iduće godine unutar roka iz stavka 1. ovoga članka, na temelju akta kojeg je u obvezi dostaviti Hrvatskim vodama najmanje 60 dana unaprijed. (4) U razdoblju iz stavka 1. ovoga članka, smatra se da Hrvatske vode ispunjavaju uvjete za obavljanje posebnih djelatnosti za potrebe upravljanja vodama iz članka 210. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na upravljanje vodnim građevinama iz stavka 1. ovoga članka. | Primljeno na znanje | Sukladno članku 27. stavku 3. Nacrta prijedloga zakona građevinama za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave upravljaju te jedinice koje su ujedno i vlasnici istih, a Hrvatske vode ih sukladno članku 244. stavku 1. održavaju. Pod upravljanjem se smatraju poslovi investitora gradnje predmetnih građevina što su jedinica područne (regionalne) samouprave. |