I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. i članku 52. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Analiza postojećeg stanja

U postupku pretvorbe društvenih poduzeća koja su se bavila turističkom djelatnošću u temeljni kapital trgovačkih društava u pravilu nije procjenjivano zemljište na kojem su bili izgrađeni hoteli i drugi objekti u funkciji turizma već su samo bili procijenjeni objekti. Nakon postupka pretvorbe objekti su postali vlasništvo trgovačkih društava, a zemljište ispod objekata i oko objekata je postalo vlasništvo Republike Hrvatske.

Ukoliko su navedena društvena poduzeća bili korisnici kampova, tada u postupku pretvorbe u temeljni kapital u pravilu nisu bili procijenjeni kampovi u cijelosti, ili su objekti u kampovima bili procijenjeni u temeljni kapital društvenih poduzeća koji su radili pretvorbu u trgovačka društva, a zemljište u navedenim kampovima nije bilo procijenjeno.

U Republici Hrvatskoj danas postoji 77 kampova površine 14.500.000,00 m ² koji su bili predmet pretvorbe društvenih poduzeća i u kojima su objekti procijenjeni, a zemljište ispod objekata i oko objekata nije.

I prilikom pretvorbe pojedinih društvenih poduzeća koja su se bavila drugom gospodarskom djelatnošću također se događalo da su bili procijenjeni objekti, a zemljište ispod objekata i oko objekata nije.

Posljedice navedenog su bile da su hotelsko-turistička trgovačka društva koristila nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske bez plaćanja naknade, a takvih situacija ima i danas. Stoga su izostajale investicije, posebice zbog nemogućnosti dobivanja potrebne dokumentacije za gradnju zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, a dolazilo je do degradacija turističkog proizvoda. Istodobno je stvorena negativna poslovna i investicijska klima.

Slijedom navedenog, a radi rješavanja imovinsko pravnih odnosa na nekretninama u navedenim situacijama, Hrvatski sabor je 2010. godine donio Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“, br. 92/10).

Zakonom iz 2010. godine određeno je da su zemljišta ispod hotela i objekata za turističku djelatnost koja su procijenjena u postupku pretvorbe u temeljni kapital trgovačkog društva također vlasništvo trgovačkog društva čime je ostvareno načelo jedinstva nekretnine (građevine i zemljišta na kojem je izgrađena).

Zakonom iz 2010. godine određeno je da je jedinica lokalne samouprave vlasnik zemljišta koje je na dan stupanja na snagu navedenog Zakona bilo u prostornim planovima određeno za turističku namjenu i koje nije bilo procijenjeno u temeljeni kapital trgovačkog društva u postupku pretvorbe, a na navedenom zemljištu je bivše društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja ili raspolaganja.

Iako ne postoji točan podatak, procjenjuje se da je takvog zemljišta više od 10 milijuna m ² .

Zakon iz 2010. godine propisao je da se zemljištem koje nije procijenjeno u postupku pretvorbe i koje je vlasništvo jedinice lokalne samouprave, jedinica lokalne samouprave može raspolagati (prodati ili dati u koncesiju ili osnovati pravo građenja) neposredno u korist navedenih trgovačkih društava po procijenjenoj vrijednosti ako ono služi za redovitu uporabu procijenjenih objekata.

Ako navedeno zemljište koje nije procijenjeno u postupku pretvorbe i koje je vlasništvo jedinice lokalne samouprave ne služi za redovitu uporabu procijenjenih objekata, jedinica lokalne samouprave navedeno zemljište može jedino dati u koncesiju navedenim trgovačkim društvima, a vlasništvo može prenijeti isključivo Republici Hrvatskoj bez naknade.

Zakonom iz 2010. godine Republika Hrvatska utvrđena je vlasnikom zemljišta u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u temeljni kapital prilikom pretvorbe društvenog poduzeća.

U kampovima u kojima je dio zemljišta ili građevina procijenjen u vrijednost temeljnog kapitala trgovačkog društva, a dio nije procijenjen, utvrđen je titular prava vlasništva na način da je ex lege između Republike Hrvatske i trgovačkog društva uspostavljena suvlasnička zajednica. Time su stvorene pretpostavke za naplatu korištenja navedenog zemljišta.

Za zemljište na kojem je uspostavljena suvlasnička zajednica određeno je da će se razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevina utvrditi suvlasnički omjeri te da je moguće razvrgnuće suvlasničke zajednice na način da Republika Hrvatska isplati trgovačko društvo, a samo ako je trgovačko društvo većinski suvlasnik, ono može isplatiti Republiku Hrvatsku.

Zakonom iz 2010. godine je propisano da trgovačko društvo koje je suvlasnik kampa s Republikom Hrvatskom može podnijeti zahtjev za koncesiju na suvlasničkom dijelu Republike Hrvatske u tom kampu na rok od najdulje 50 godina i da će navedena koncesija, nakon utvrđivanja točnih suvlasničkih omjera, biti dana neposredno.

Kamovima koji su u cijelosti u vlasništvu Republike Hrvatske, Republika Hrvatska raspolaže bez ograničenja javnim natječajem.

Slijedom činjenice da su hoteli, drugi objekti za turističku djelatnost, a i kampovi često u prostoru izgrađeni i na dijelu pomorskog dobra koje je kao opće dobro izvan pravnog prometa,  Zakonom iz 2010. godine propisano je pravo trgovačkom društvu podnijeti zahtjev  za dobivanje koncesije na zauzetom pomorskom dobru sukladno odredbama propisa koji uređuje pomorsko dobro i morske luke, a u slučaju dodjele koncesije prihod se raspoređuje  na isti način kao i prihodi od koncesije na turističkom zemljištu.

Zakon iz 2010. godine priznao je vlasništvo zemljišta ispod procijenjenih objekata i drugim trgovačkim društvima koja se ne bave turističkom djelatnošću, a u postupku pretvorbe im nije procijenjeno zemljište ispod procijenjenih objekata. Zemljište koje nije procijenjeno u postupku pretvorbe takvih trgovačkih društava i koje je vlasništvo Republike Hrvatske, Republika Hrvatska može prodati neposredno u korist navedenih trgovačkih društava po tržišnoj vrijednosti ako ono služi za redovitu uporabu procijenjenih objekata.

Ostalim građevinskim zemljištem koje nije procijenjeno i čiji je vlasnik Republika Hrvatska, Republika Hrvatska raspolaže bez ograničenja putem javnog natječaja.

Rješenja Zakona iz 2010. godine nisu uspjela zaživjeti i proizvesti učinke u praksi.

Za zemljišta koja su postala vlasništvo jedinica lokalne samouprave jer su na dan stupanja na snagu navedenog Zakona bila u prostornim planovima određena za turističku namjenu i koja nisu bila procijenjena u temeljeni kapital trgovačkih društava u postupku pretvorbe, a na kojima su bivša društvena poduzeća imala pravo korištenja, upravljanja ili raspolaganja postoji problem uknjižbe prava vlasništva u korist jedinica lokalne samouprave jer nije određen kriterij za obuhvat zemljišta koje je zakonom određeno kao vlasništvo jedinica lokane samouprave. Stoga upravna tijela državnih ureda u županijama nisu mogla donijeti akte kojima bi utvrdili obuhvat tog zemljišta, a bez tih akata jedinice lokalne samouprave se nisu mogle upisivati kao vlasnici navedenog zemljišta jer postoje mišljenja da je to cjelokupno zemljište kojemu je prostornim planom određena turistička namjena, ali postoje i druga mišljenja koja navode da su to isključivo zemljišno knjižne čestice koje su prostornim planom određene za turističku namjenu, ali samo one čestice na kojima su izgrađeni objekti koji su procijenjeni u temeljeni kapital trgovačkih društava.

Što se tiče kampova, Zakonom iz 2010. godine su određene suvlasničke zajednice Republike Hrvatske i trgovačkog društva u kampovima, ali se temeljem navedenog Zakona nisu mogli utvrditi omjeri suvlasničke zajednice zbog nedostataka kriterija koji su potrebni za procjenu objekata i zemljišta.

Zakon iz 2010. godine propustio je detaljnije propisati kriterije temeljem kojih će se utvrđivati veličina suvlasničkih omjera (elaborati iz pretvorbe, stanje nekretnine na određeni dan, identifikacija procijenjenih i neprocijenjenih dijelova kampa i sl.), propustio je odrediti koje tijelo je nadležno za provođenje postupka utvrđivanja suvlasničkih omjera, a improvizirana odluka da se do konačnog utvrđenja suvlasničkih omjera smatra da su Republika Hrvatska i trgovačko društvo suvlasnici svaki 50% donesena je bez temelja i pravne osnove.

Posljedica navedenog je činjenica da još uvijek niti u jednom kampu nije utvrđen omjer suvlasništva između Republike Hrvatske i trgovačkog društva te stoga nije dana niti jedna koncesija jer se ne može utvrditi točna površina kampa koja se daje u koncesiju, a trgovačka društava su podnijela zahtjeve za koncesijom jer je Zakonom bio određen prekluzivni rok za podnošenje zahtjeva do 1. veljače 2011. godine.

Stoga danas na 14.500.000,00 m ² zemljišta u kampovima na kojima je utvrđena suvlasnička zajednica još nisu uređeni odnosi i nije moguće uređivanja odnosa s trgovačkim društvima u skladu s tržišnim uvjetima. Kao prijelazno i privremeno rješenje za otklanjanje mogućih štetnih posljedica, Ministarstvo turizma naplaćuje korištenje takvih kampova trgovačkim društvima na način da im naplaćuje 3,00 kn/m ² za pola zemljišta kampa koje je u suvlasništvu i 2% od ½ ukupnog godišnjeg prihoda kampa. Republika Hrvatska putem Ministarstva turizma na taj način godišnje uprihodi 31 milijun kuna.

Isto tako niti u jednom slučaju kada se hotel, dio hotela, dio druge turističko ugostiteljske građevine, kamp ili dio kampa nalazi na pomorskom dobru, nije poznato da je korištenje pomorskog dobra riješeno dugoročno na način kako je to  propisano Zakonom iz 2010.  e su i ste osnove izostali realni prihodi za ovlaštenike.

Današnjim rješenjem i stanjem, Republika Hrvatska ne prihoduje iznose za korištenje kampova na kojima je utvrđena suvlasnička zajednica koje bi prihodovala da su omjeri utvrđeni, a trgovačkim društvima se onemogućava razvoj turističke ponude i ulaganja.

Važno je istaknuti da je Zakon iz 2010. godine propisao da se i turističko zemljište u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i zemljište u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske prodaje ili daje u koncesiju. Navedeno davanje u koncesiju nije potrebno jer se svi učinci mogu postići i ugovorom o zakupu.

Posljedica navedenih manjkavosti zakona iz 2010. godine je dugoročni izostanak investicija na turističkom zemljištu zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, potom opasnost od potencijalnih arbitražnih postupaka zbog zaštite stranih ulaganja te smanjena međunarodna konkurentnost hrvatskog turizma zbog izostanka razvoja.

Svrha novog zakonodavnog okvira, pitanja koja će se urediti novim Zakonom, te posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

U namjeri donošenja rješenja kojima bi se ispravili uočeni nedostaci Zakona iz 2010. godine i omogućilo jednostavnije upravljanje i raspolaganje turističkim zemljištem i kampovima, izrađen je Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama dopunama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, međutim kako su navedene izmjene obuhvaćale mijenjanje odnosno dopunjavanje više od polovine članaka navedenog Zakona, sukladno odredbama Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor („Narodne novine“, br. 74/15), pripremljen je novi, cjeloviti, Nacrt prijedloga Zakona kako bi se trajno riješili imovinsko pravni odnosi i vlasništvo na neprocijenjenom građevinskom zemljištu (turističko zemljište, zemljište u kampovima i ostalo neprocijenjeno građevinsko zemljište).

Prijedlogom Zakona se sva rješenja Zakona iz 2010. godine koja su životna, logična, provediva i konzumirana nastavljaju i u novom Zakonu.

Važećim Zakonom dana je definicija turističkog zemljišta koja je nejasna te se stoga Prijedlogom Zakona daje nova definicija neprocijenjenog građevinskog zemljišta, nova definicija turističkog zemljišta kojom se otklanjaju dvojbe iz Zakona iz 2010. godine, ali osim toga, definirani su i pojmovi hotel, turističko naselje, kamp, dio kampa, obuhvat turističkog zemljišta, preostalo turističko zemljište, ostalo građevinsko zemljište i trgovačkog društva za potrebe primjene ovog Zakona.

Prijedlogom Zakona se točno definira obuhvat turističkog zemljišta koje nije procijenjeno i koje je važećim Zakonom određeno kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave na način da je to površina turističkog zemljišta određena granicama građevinske čestice koja je posebnim aktom utvrđena kao zemljište nužno za redovitu uporabu hotela i turističkog naselja s time da zemljište nužno za redovitu uporabu hotela i turističkog naselja čini i zemljište na kojemu su izgrađene građevine u funkciji hotela ili su na njemu smješteni ili osmišljeni trajni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji potreba gostiju hotela i/ili turističkog naselja.

Time se točno utvrđuju granice turističkog zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i određuje da zemljište za redovitu uporabu obuhvaća širok pojas oko samog objekta (npr. tenis tereni, parkovi, igrališta, pomoćni objekti za komunalije u funkciji hotela i slično) čime se upravnom tijelu koje će donijeti upravni akt o utvrđivanju građevne čestice hotela, odnosno turističkog naselja, kao zemljišta potrebnog za redovitu uporabu istih, daju jasne upute koje postojeće sadržaje treba obuhvatiti građevnom česticom.

Temeljem ovog Zakona trgovačko društvo imat će zakonski položaj zakupnika zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u obuhvatu građevne čestice kao zemljišta za redovitu uporabu turističkih građevina i s njim će jedinica lokalne samouprave sklopiti ugovor o zakupu. Zakupninu za takvo zemljište odredit će jedinica lokalne samouprave u skladu sa svojim aktima, a zakupnina ne može biti određena u iznosu manjem od 6,00 kn/m ² niti većem od 10,00 kn/m ² godišnje. Zakonom se za navedeno zemljište daje i mogućnost trgovačkom društvu da u bilo kojem trenutku zatraži od jedinice lokalne samouprave prodaju navedenog zemljišta.

Budući da je turističko zemljište posebna vrsta građevinskog zemljišta čijom uporabom se treba osigurati daljnji razvoj turizma kao gospodarske djelatnosti predlaže se da prihod od zakupa ili prodaje zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave treba raspodijeliti na način da 60% prihoda pripada jedinici lokalne samouprave, 20% jedinici područne (regionalne) samouprave i 20% Fondu za razvoj turizma, a samo je dio prihoda koji pripada Fondu za razvoj turizma namjenski prihod koji će se koristiti za razvoj turističke infrastrukture na području cijele Republike Hrvatske, dok jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu svojim dijelom prihoda ras polagati samostalno bez ograničenja.

Navedenim rješenjem se jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te Fondu za razvoj turizma omogućavaju značajno veći prihodi od onih koje sada imaju, a navedeni prihodi u dijelu koji pripadaju jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave više nisu namjenska sredstva.

Prijedlog Zakona određuje da se i u kampovima priznaje trgovačkim društvima vlasništvo zemljišta ispod objekata koji su procijenjeni u njihov temeljni kapital u slučaju ako zemljište ispod objekta nije procijenjeno. Time se ostvaruje načelo jedinstva nekretnine (građevine i zemljišta na kojem je izgrađena), ali će se na taj način i formirati nove katastarske čestice na kojima su procijenjene građevine izrađene koje će biti vlasništvo trgovačkog društva, a samim time će se i razvrgnuti suvlasnička zajednica te će Republika Hrvatska biti isključivi vlasnik neprocijenjenog zemljišta u kampovima. Time se izbjegava dugotrajan i kompliciran postupak utvrđivanja veličine suvlasničkih omjera i potom razvrgnuća suvlasničke zajednice.

Nakon takvog razvrgnuća suvlasničke zajednice, trgovačko društvo koje ima vlastite nekretnine u obuhvatu kampa imat će zakonski položaj zakupnika zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u obuhvatu kampa i s njim će se sklopiti ugovor o zakupu u kojem će se iznos zakupnine odrediti na način da će trgovačko društvo na ime zakupnine plaćati 12,00 kn/m² zemljišta u kampu u vlasništvu Republike Hrvatske.

Svi kampovi na otocima ostvaruju 10% popusta na iznos zakupnine, a svi kampovi s 4 zvjezdice ostvaruju 5% popusta na iznos zakupnine, a kampovi s 5 zvjezdica dodatnih 5% popusta na iznos zakupnine.

Određivanjem naplate naknade u vidu zakupnine u paušalnom iznosu od 12,00 kuna/m2 ukupnog zemljišta u kampu u vlasništvu Republike Hrvatske umjesto dosadašnjih 3,00 kn/m ² za pola zemljišta kampa, koje je danas u suvlasništvu, i ukidanjem naplate naknade od 2% od ½ ukupnog godišnjeg prihoda kampa, pojednostavljuje se postupak obračunavanja i naplate naknade za zemljište u kampu u vlasništvu Republike Hrvatske, a realno se može očekivati da će se takvim načinom obračunavanja naknade osigurati za Republiku Hrvatsku porast prihoda od zakupa kampova koji bi trebali biti znatno veći od 31 milijun kuna koliko Republika Hrvatska uprihođuje godišnje danas.

Novim Zakonom se turističko zemljište u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i zemljište u kampovima u vlasništvu Republike Hrvatske ne daje više u koncesiju već u zakup.

Zakonom se daje mogućnost trgovačkom društvu da u bilo kojem trenutku zatraži od Republike Hrvatske prodaju dijela kampa koji je u njezinom vlasništvu. Dio kampa u vlasništvu Republike Hrvatske prodat će se neposredno trgovačkom društvu po procijenjenoj vrijednosti.

Važećim Zakonom su se svi prihodi od prodaje ili naknada za koncesiju, neovisno o titularu vlasništva, dijelili u omjeru 60% Fondu za razvoj turizma, 20% jedinici lokalne samouprave i 20% jedinici područne (regionalne) samouprave i svi navedeni prihodi su bili namjenska sredstva za razvoj turističke infrastrukture.

Prijedlogom Zakona propisuje se da se prihod od zakupa dijela kampa u vlasništvu Republike Hrvatske ili prodaje dijela kampa u vlasništvu Republike Hrvatske dijeli na način da 50% pripada Republici Hrvatskoj, 20% jedinici lokalne samouprave, 15% jedinici područne (regionalne) samouprave i 15% Fondu za razvoj turizma, a samo je dio prihoda koji pripada Fondu za razvoj turizma namjenski prihod, dok jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu svojim dijelom prihoda raspolagati samostalno bez ograničenja.

Navedenim rješenjem se državnom proračunu, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te Fondu za razvoj turizma omogućavaju značajno veći prihodi od onih koje sada imaju.

Zakonom se  nadalje propisuje obveza trgovačkog društva da, u slučaju ako se hotel, turističko naselje, dio hotela i/ili dio turističkog naselja, kamp ili dio kampa nalazi na pomorskom dobru, ishodi koncesiju na zauzetom pomorskom dobru i na taj način trajno  riješi  pitanje, a isto tako i u slučaju ako se građevna čestica kao zemljište nužno za redovitu uporabu hotela i/ili  urističkog naselja ne može formirati bez uključivanja dijela pomorskog dobra. U navedenim slučajevima odluku o dodjeli koncesije donijelo bi Ministarstvo, a  akođer je utvrđen i kriterij za  određivanje koncesijske naknade koja se raspoređuje na isti način kao i naknada za turističko zemljište uz koje se pomorsko dobro nalazi. Na ovaj način konačno bi se uredili odnosi u vezi s korištenjem pomorskog dobra kada je ono u neposrednom doticaju s turističkim zemljištem.

Što se tiče ostalog neprocijenjenog građevinskog zemljišta na kojem nisu izgrađeni turistički objekti, već građevine druge gospodarske namjene koje su procijenjen u temeljni kapital trgovačkog društva bez zemljišta na kojem su izgrađene, Prijedlogom Zakona je predviđeno da se trgovačkom društvu prizna vlasništvo zemljišta na kojem je procijenjeni objekt izgrađen. Time će se i formirati nova katastarska čestica za navedeni objekt čime će se riješiti imovinsko pravni odnosi za takve procijenjene objekte. Ukoliko zemljište oko takvih objekata nije procijenjeno u temeljni kapital trgovačkog društva, obo je vlasništvo Republike Hrvatske, a trgovačko društvo može ishoditi upravni akt o utvrđivanju zemljišta nužnog za redovitu uporabu procijenjen zgrade, temeljem navedenog akta formirati novu česticu te od Republike Hrvatske kupiti tako novo formiranu česticu bez provođenja postupka javnog natječaja po procijenjenoj vrijednosti.

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Također, provedba ovoga Zakona neće izazvati povećanje troškova jedinica lokalne samouprave.

Provedbom ovog Zakona se državnom proračunu, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te Fondu za razvoj turizma omogućavaju značajno veći prihodi od onih koje sada imaju.

ZAKON O NEPROCIJENJENOM GRAĐEVINSKOM ZEMLJIŠTU

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje pojam, vrste, obuhvat i način identifikacije građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu na kojemu je društveno poduzeće imalo knjižno ili vanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo (u daljnjem tekstu: neprocijenjeno građevinsko zemljište) i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije.

(2) Ovim se Zakonom uređuju imovinskopravni pravni odnosi između vlasnika neprocijenjenog građevinskog zemljišta i vlasnika građevina koje su izgrađene na tom zemljištu, a procijenjene su u vrijednost društvenog kapitala i unesene u temeljni kapital trgovačkog društva, a koji su kao titulari prava vlasništva utvrđeni Zakonom o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“, br. 92/10.).

Članak 2.

Pojedini pojmovi u smislu ovog Zakona te propisa i akata koji se donose na temelju ovog Zakona imaju sljedeće značenje:

1. Neprocijenjeno građevinsko zemljište je zemljište u društvenom vlasništvu na kojemu je pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imalo društveno poduzeće, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, br. 19/91., 83/92., 94/93., 2/94. i 125/95.) i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije temeljem Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, br.21/96, 71/98, 16/98 i 73/00), a na kojemu je na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća bila izgrađena građevina gospodarske namjene

2. Turističko zemljište je neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojemu je bio ili je izgrađen hotel, turističko naselje i/ili kamp.

3. Ostalo građevinsko zemljište je neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojemu je izgrađena ili bila izgrađena građevna gospodarske namjene koja nije hotel, turističko naselje i/ili kamp.

4. Hotel je građevina kojoj je namjena utvrđena rješenjem upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

5. Turističko naselje je složena građevina kojoj je namjena utvrđena rješenjem upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

6. Kamp je poslovno funkcionalna cjelina turističkog zemljišta i građevina kojoj je namjena utvrđena rješenjem upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma, važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, koja je na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu  neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“, br. 92/10.) zatečena u prostoru i ogradom ili sličnom preprekom odvojena od susjednih nekretnina i u kojemu je trgovačko društvo obavljalo turističko ugostiteljsku djelatnost.

7. Obuhvat turističkog zemljišta je površina turističkog zemljišta određena granicama građevne čestice koja je posebnim aktom nadležnog upravnog tijela utvrđena kao zemljište nužno za redovitu uporabu hotela i turističkog naselja i/ili granicama kampa.

8. Preostalo turističko zemljište je građevinsko zemljište koje nije obuhvaćeno građevnom česticom hotela, turističkog naselja ili nije obuhvaćeno granicama kampa na kojemu je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja.

9. Dijelovi kampa su građevine i zemljište (katastarske čestice) u kampu koji su procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala i temeljem ovog Zakona su vlasništvo trgovačkog društva i turističko zemljište u kampu (katastarske čestice) koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala i temeljem ovog Zakona je vlasništvo Republike Hrvatske, a formirani su parcelacijskim elaboratom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice u kampu.

10. Trgovačko društvo je trgovačko društvo koje obavlja turističko ugostiteljsku djelatnost , nastalo pretvorbom društvenog poduzeća - nositelja prava korištenja, upravljanja i raspolaganja na turističkom zemljištu temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i drugim aktima te trgovačko društvo koje je nastalo statusnom promjenom tog društva ili je pravni sljednik tog društva temeljem valjanog pravnog posla kao i trgovačko društvo, pravni sljednik društvenog poduzeća kojemu je u temeljni kapital unesena građevina gospodarske namjene izgrađena na neprocijenjenom građevinskom zemljištu te trgovačko društvo čiji je osnivač trgovačko društvo koje je  provelo pretvorbu sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća.

11. Ministarstvo je Ministarstvo državne imovine.

12. Ministar je ministar državne imovine.

Članak 3.

Na postupke rješavanja imovinsko pravnih i drugih odnosa na neprocijenjenom građevinskom zemljištu primjenjuju se odredbe ovog Zakona, zakona kojim je uređeno upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske te općih propisa.

II. IDENTIFIKACIJA NEPROCIJENJENOG GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA I UREĐENJE IMOVINSKO-PRAVNIH ODNOSA

1. Turističko zemljište na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja

Vlasništvo na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja

Članak 4.

(1) Kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine (hotel, i drugi objekti u turističkom naselju) bez zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je građevine i zemljišta ispod građevine (zemljište tlocrtne površine).

(2) Kada je u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije u vrijednosti društvenoga kapitala društvenog poduzeća procijenjena vrijednost građevine i dio zemljišne čestice na kojoj je izgrađena građevina, a u postupku pretvorbe nije formirana posebna zemljišna čestica procijenjenog zemljišta, trgovačko društvo vlasnik je građevine, zemljišta ispod građevine (zemljište tlocrtne površine) i procijenjenog zemljišta koje se dodaje zemljištu ispod građevine (zemljištu tlocrtne površine).

(3) Turističko zemljište na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja koje služi za redovitu uporabu tih građevina (građevna čestica), a nije procijenjeno i uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva, vlasništvo je jedinice lokalne samouprave.

(4) Preostalo turističko zemljište vlasništvo je Republike Hrvatske.

(5) Titulari prava vlasništva propisani u stavcima 1. i 2. ovog članka utvrđeni su prema odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije.

(6) U smislu ovog Zakona građevina iz stavka 1. ovog članka i turističko zemljište iz stavka 3. ovog članka čine jedinstvenu poslovno funkcionalna cjelina te to turističko zemljište ne može biti vraćeno bivšim vlasnicima u postupku po zahtjevu podnesenom temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu  za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02).

Identifikacija turističkog zemljišta zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja

Članak 5.

(1) U smislu ovog Zakona zemljište nužno za redovitu uporabu hotela čini i zemljište na kojemu su izgrađene građevine u funkciji hotela ili su na njemu smješteni ili osmišljeni trajni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji potreba gostiju hotela.

(2) U smislu ovog Zakona zemljište nužno za redovitu uporabu turističkog naselja čini  zemljište na kojemu su izgrađene sve sastavnice turističkog naselja kao složene građevine uključujući i zemljište na kojemu su izgrađeni i/ili na kojemu su smješteni ili osmišljeni trajni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji potreba gostiju turističkog naselja.

(3) Oblik i površina zemljišta iz stavka 1. i stavka 2. ovog članka (građevna čestica) utvrđuje se rješenjem nadležnog upravnog tijela za prostorno uređenje u skladu s ovim Zakonom i u skladu s posebnim zakonom.

(4) Rješenje iz stavka 3. ovog članka obvezno sadrži nalog za izradu parcelacijskog elaborata radi formiranja posebne čestice zemljišta koje služi za redovitu uporabu građevine iz stavka 1. i građevine iz stavka 2. ovog članka (građevna čestica).

(5) Zahtjev za donošenje rješenja iz stavka 3. ovog članka podnosi  rgovačko društvo u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.  

(6) Ako trgovačko društvo ne podnese zahtjev za donošenje rješenja iz stavka 3. ovog članka podnijet će ga jedinica lokalne samouprave o trošku trgovačkog društva u narednom roku od 180 dana.

Postupak utvrđivanja prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja i uknjižba prava vlasništva

Članak 6.

(1) Prije podnošenja zahtjeva iz članka 5. stavka 5. ovog Zakona trgovačko društvo će parcelacijskim elaboratom formirati posebne čestice građevina i turističkog zemljišta koji su procijenjeni u društvenom kapitalu i uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva.

(2) Parcelacijski elaborat iz stavka 1. ovog članka izrađuje se u skladu s uvjerenjem o nekretninama procijenjenim u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi („Narodne novine“, br. 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 118/99), odnosno koje su unesene u temeljni kapital  rgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, br. 21/96, 71/98, 16/98 i 73/00).

(3) Usklađenost parcelacijskog elaborata s uvjerenjem iz stavka 2. ovog članka potvrđuje tijelo nadležno za poslove pretvorbe i privatizacije.

(4) Ako trgovačko društvo ne izradi parcelacijski elaborat iz stavka 1. ovog članka izradit će ga jedinica lokalne samouprave o trošku trgovačkog društva.

Članak 7.

(1) Na zahtjev osobe koja ima pravni interes Ministarstvo će izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na turističkom zemljištu iz članka 4. stavka 3. ovog Zakona u korist jedinice lokalne samouprave kao i uknjižbu prava vlasništva na preostalom turističkom zemljištu iz članka 4. stavka 4. ovog Zakona u korist Republike Hrvatske.

(2) Tabularnom ispravom iz stavka 1. ovog članka određuje se:

- turističko zemljište iz članka 4. stavka 3. ovog Zakona kao predmet prava vlasništva jedinice lokalne samouprave,

- preostalo turističko zemljište iz članka 4. stavka  4. ovog Zakona kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske,

- nalog zemljišnoknjižnom sudu za uknjižbu prava vlasništva utvrđenog tabularnom ispravom,

- nalog zemljišnoknjižnom sudu za upis zabilježbe prava zakupa dvostrukim upisom: u zk. ulošku u kojem su upisane čestice građevina u vlasništvu trgovačkog društva i u zk. ulošku u kojem je upisana zemljišnoknjižna čestica zemljišta koje služi za redovitu uporabu građevina.

(3) Sastavni dio tabularne isprave su parcelacijski elaborat iz članka 5. stavka  4. i članka 6. stavka 1. ovog Zakona.

(4) Ministar će pravilnikom propisati postupak izdavanja tabularne isprave iz stavka 1. ovog članka.

Uređenje odnosa između jedinice lokalne samouprave i trgovačkog društva na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja

Članak 8.

(1) S danom stupanja na snagu ovog Zakona trgovačko društvo ima pravni položaj zakupnika turističkog zemljišta iz članka 4. stavka 3. ovog Zakona.

(2) Jedinica lokalne samouprave će u roku od 60 dana od dana izdavanja tabularne isprave iz članka 7. ovog Zakona pozvati trgovačko društvo na sklapanje ugovora o zakupu turističkog zemljišta u njezinom vlasništvu u pisanom obliku.

(3) Ugovor o zakupu sklopit će se na rok od 50 godina.

(4) Trgovačko društvo ne može turističko zemljište iz stavka 1. ovog članka dati u podzakup, ali s trećom osobom može sklopiti ugovor o obavljanju pojedinih djelatnosti na turističkom zemljištu kojima se upotpunjuje turistička ponuda hotela i/ili turističkog naselja.

Članak 9.

(1) Jedinica lokalne samouprave obvezna je obračunavati zakupninu, a trgovačko društvo obvezno je plaćati zakupninu.

(2) Iznos zakupnine određuje jedinica lokalne samouprave, a zakupnina ne može iznositi manje od 6,00 kuna po m² niti više od 10,00 kuna po m ² godišnje.

(3) Jedinična cijena zakupnine iz stavka 2. ovog članka revalorizirat će se nakon proteka svake tri godine od dana početka obveze plaćanja u skladu s promjenama na tržištu nekretnina, a prema indeksu iz javno objavljenih podataka o kretanju cijena na tržištu nekretnina.

(4) Zakupnina se obračunava i plaća jednokratno, najkasnije do 30. lipnja tekuće godine za tekuću godinu temeljem računa koji izdaje jedinica lokalne samouprave.

(5) U slučaju ako se trgovačko društvo ne odazove pozivu za sklapanje ugovora o zakupu u pisanom obliku jedinica lokalne samouprave ovlaštena je obračunavati i zahtijevati isplatu zakupnine na način propisan ovim člankom.

Uređenje imovinsko pravnih odnosa između jedinice lokalne samouprave i trgovačkog društva na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja

Članak 10.

(1) Trgovačko društvo u svako doba može jedinici lokalne samouprave podnijeti zahtjev za kupnju turističkog zemljišta iz članka 4. stavka 3. ovog Zakon bez provođenja postupka javnog natječaja po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti utvrđenoj od ovlaštenog procjenitelja izabranog od jedinice lokalne samouprave.

(2) U vrijednost predmeta prodaje neće se procijeniti građevine koje je trgovačko društvo izgradilo nakon završenog postupka pretvorbe i privatizacije temeljem akta za provedbu prostornih planova i/ili ozakonilo temeljem propisa o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama niti druga ulaganja trgovačkog društva na turističkom zemljištu.

(3) Jedinica lokalne samouprave obvezna je u roku od 90 dana od dana podnošenja zahtjeva iz stavka 1. ovog članka trgovačkom društvu ponuditi sklapanje ugovora o kupoprodaji turističkog zemljišta.  

(4) U slučaju ako jedinica lokalne samouprave trgovačkom društvu ne ponudi sklapanje kupoprodajnog ugovora u roku iz stavka 3. ovog članka, trgovačko društvo je ovlašteno podnijeti nadležnom sudu tužbu da sud donese odluku koja će zamijeni odluku jedinice lokalne samouprave, odnosno ugovor o kupoprodaji.

Članak 11.

(1) Zakupnina i kupoprodajna cijena (odnosno naknada u slučaju razvrgnuća suvlasničke zajednice) turističkog zemljišta iz članka 4. stavka 3. ovog Zakona dijeli se na način da:

- 60% pripada jedinici lokalne samouprave i uplaćuje se u njezin proračun,

- 20% pripada jedinici područne (regionalne) samouprave

- 20% uplaćuje se u Fond za turizam,

(2) Sredstva iz stavka 1. podstavka 3. ovoga članka koriste se isključivo u svrhu razvoja turističke infrastrukture i očuvanja turističke resursne osnove.

Članak 12.

(1) Ako se hotel, turističko naselje, dio hotela i/ili dio turističkog naselja nalazi na pomorskom dobru, trgovačko društvo obvezno je ishoditi koncesiju na zauzetom pomorskom dobru.

(2) Odluku o dodjeli koncesije iz stavka 1. ovog članka donosi Ministarstvo na zahtjev trgovačkog društva ili po službenoj dužnosti u slučaju ako trgovačko ne podnese zahtjev za  koncesiju, a ugovor o koncesiji u ime Republike Hrvatske sklapa ministar.

(3) Za koncesiju na pomorskom dobru iz ovog članka koncesijska naknada određuje se u visini dvostrukog iznosa naknade iz članka 9. stavka 2. ovog Zakona.

(4) Koncesijska naknada iz stavka 3. ovog članka revalorizirat će se nakon proteka svake tri godine od dana početka obveze plaćanja u skladu s promjenama na tržištu nekretnina, a prema indeksu iz javno objavljenih podataka o kretanju cijena na tržištu nekretnina.

(5) Na način propisan ovim člankom postupit će se i u slučaju ako se građevna čestica kao zemljište nužno za redovitu uporabu hotela i/ili turističkog naselja iz članka 4. stavka 3. ovog Zakona ne može formirati bez uključivanja dijela pomorskog dobra.

(6) Prihod od koncesije na pomorskom dobru raspoređuje se na način propisan u članku 11. ovog Zakona.

2. Preostalo turističko zemljište

Upravljanje i raspolaganje preostalim turističkim zemljištem

Članak 13.

(1) Preostalim turističkim zemljištem iz članka 4. stavka 4. ovog Zakona upravlja i raspolaže Ministarstvo u skladu s posebnim zakonom kojim je uređeno upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka Ministarstvo će trgovačkom društvu na njegov zahtjev, prodati preostalo turističko zemljište ili dio tog zemljišta ako je na njemu formirana građevna čestica zahvata u prostoru kojima se upotpunjuje turistička ponuda trgovačkog društva i jedinice lokalne samouprave, bez provođenja postupka javnog natječaja i po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti utvrđenoj od ovlaštenog procjenitelja izabranog u skladu s posebnim zakonom.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovog članka kupoprodajna cijena prihod je Državnog proračuna.

3. Turističko zemljište na kojemu su izgrađeni kampovi

Upravno pravno uređenje turističkog zemljišta na kojemu je izgrađen kamp

Članak 14.

(1) U smislu ovog Zakona, za kampove (uključujući i građevine) koji su izgrađeni do dana stupanja na snagu Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća i koji su predmet ovog Zakona, smatra se da su izgrađeni temeljem pravomoćnog akta za provedbu prostornih planova (građevinske dozvole).

(2) Do donošenja Državnog plana prostornog razvoja jedinica područne (regionalne) samouprave i jedinica lokalne samouprave ne može bez suglasnosti vlasnika na prostoru kampa koji su predmet ovog Zakona prostornim planom odrediti drugu namjenu.

(3) S danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti prostorni planovi kojima je na prostoru kampa ili na dijelu prostora kampa koji su predmet ovog Zakona planirana druga namjena.

Vlasništvo na turističkom zemljištu i građevinama u kampu

Članak 15.

(1) Suvlasnička zajednica između Republike Hrvatske i trgovačkog društva na kampu osnovana temeljem članka 6. stavka 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“, br. 92/10)  ovim se Zakonom razvrgava na način da trgovačko društvo postaje vlasnik građevina i zemljišta u kampu koji su procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i koji su uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije i zemljišta ispod građevina (zemljište tlocrtne površine) kojemu se pridodaje procijenjeno zemljište, (u daljnjem tekstu: dijelovi kampa u vlasništvu trgovačkog društva), a Republika Hrvatske postaje vlasnik zemljišta i građevina u kampu koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i koji nisu uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije (u daljnjem tekstu: dijelovi kampa u vlasništvu Republike Hrvatske).

(2) Neovisno o vlasničko pravnom statusu iz stavka 1. ovog članka, kamp je, u smislu ovog Zakona, jedinstvena poslovno funkcionalna cjelina turističkog zemljišta i građevina omeđena granicama kampa te zemljište u kampu u vlasništvu Republike Hrvatske ne može biti vraćeno bivšim vlasnicima u postupku po zahtjevu podnesenom temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu  za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02).

Identifikacija obuhvata kampa i dijelova kampa

Članak 16.

Obuhvat kampa, procijenjene i neprocijenjene dijelove kampa te vlasnike dijelova kampa utvrđuje Ministarstvo izdavanjem posebne potvrde o identifikaciji kampa kao javne isprave (u daljnjem tekstu: potvrda o identifikaciji kampa).

Članak 17.

(1) Trgovačko društvo će, u svrhu utvrđivanja obuhvata kampa, procijenjenih i neprocijenjenih dijelova kampa te u svrhu razvrgnuća suvlasništva s Republikom Hrvatskom na kampu, izraditi parcelacijski elaborat.

(2) Parcelacijski elaborat izrađuje se temeljem:

- geodetske skice obuhvata kampa na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije,  

- uvjerenja o procijenjenim nekretninama u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi („Narodne novine“, br. 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 118/99), odnosno koje su unesene u temeljni kapital  rgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, br. 21/96, 71/98, 16/98 i 73/00)

(3) Parcelacijski elaborat obvezno sadrži popis (specifikaciju) katastarskih čestica koje su formirane na procijenjenim dijelovima kampa i popis (specifikaciju) čestica koje su formirane na neprocijenjenim dijelovima kampa.

(4) Usklađenost parcelacijskog elaborata s dokumentima iz stavka 2. ovog članka potvrđuje tijelo nadležno za poslove pretvorbe društvenog vlasništva i privatizacije.

Članak 18.

(1) Zahtjev za izdavanje potvrde o identifikaciji kampa iz članka 16. ovog Zakona podnosi trgovačko društvo u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(2) Zahtjevu iz stavka 1. ovog članka prilaže se:  

- geodetska skica obuhvata kampa iz članka 17. stavka 2. podstavka 1. ovog Zakona

- parcelacijski elaborat

- uvjerenje iz članka 17. stavka 2. podstavka 2. ovog Zakona

(3) Ako trgovačko društvo ne podnese zahtjev za izdavanje potvrde o identifikaciji kampa u roku iz stavka 1. ovog članka dokumentaciju iz stavka 2. ovog članka pribavit će Ministarstvo te izdati potvrdu o identifikaciji kampa, sve o trošku trgovačkog društva.

Članak 19.

(1) Potvrda o identifikaciji kampa sadrži :

- identifikaciju granica obuhvata kampa

- popis katastarskih čestica dijelova kampu i vlasnika,

- nalog zemljišnoknjižnom sudu za uknjižbu prava vlasništva na dijelovima kampa u zemljišnoj knjizi u korist Republike Hrvatske i u korist trgovačkog društva,

- nalog zemljišnoknjižnom sudu za upis zabilježbe prava zakupa dvostrukim upisom u zk. ulošku u kojemu su upisani dijelovi kampa u vlasništvu Republike Hrvatske i u zk. ulošku u kojemu su upisani dijelovi kampa u vlasništvu trgovačkog društva

(2) U slučaju ako su u obuhvatu kampa položene čestice zemljišta koje su u zemljišnoj knjizi upisane u vlasništvu trećih osoba, državno odvjetništvo pokrenut će odgovarajući postupak radi utvrđivanja prava vlasništva Republike Hrvatske i upisa uknjižbe tog prava u zemljišnoj knjizi.

(3) Ministar će pravilnikom propisati postupak izdavanja potvrde o identifikaciji kampa.

Uređenje odnosa između Republike Hrvatske i trgovačkog društva u kampu

Članak 20.

(1) S danom stupanja na snagu ovog Zakona trgovačko društvo ima pravni položaj zakupnika dijelova kampa u vlasništvu Republike Hrvatske.

(2) Trgovačko društvo obvezno je u kampu obavljati ugostiteljsko turističku djelatnost u skladu s posebnim zakonom.

(3) Ministarstvo će u roku od 60 dana od dana izdavanja potvrde o identifikaciji kampa pozvati trgovačko društvo na sklapanje ugovora o zakupu dijelova kampa u vlasništvu Republike Hrvatske.

(4) Ugovor o zakupu sklopit će se na rok od 50 godina.

(5)Trgovačko društvo ne može predmet ugovora o zakupu dati u podzakup, ali s trećom pravnom i/ili fizičkom osobom može sklopiti ugovor o obavljanju pojedinih djelatnosti kojima se upotpunjuje i/ili obogaćuje ponuda sadržaja u kampu.

(6) U slučaju ako se trgovačko društvo ne odazove pozivu za sklapanje ugovora o zakupu iz  stavka 3. ovog članka, Ministarstvo će obračunavati zakupninu po cijeni utvrđenoj u članka 21. ovog Zakona.

(7) Ako u slučaju iz stavka 6. ovog članka trgovačko društvo izričito izjavi da ne želi plaćati zakupninu ili propusti rok za plaćanje dva uzastopna računa, smatrat će se da ne želi pravni položaj iz stavka 1. ovog članka i Ministarstvo će odmah pokrenuti postupak za predaju posjeda dijelova kampa u vlasništvu Republike Hrvatske.

Članak 21.

(1) Ministarstvo će obračunavati, a trgovačko društvo je obvezno plaćati godišnju zakupninu u iznosu 12,00 kuna po m² zemljišta u kampu u vlasništvu Republike Hrvatske.

(2) Jedinična cijena zakupnine iz stavka 1. ovog članka umanjuje se za 10% za kampove na otocima.

(3) Za kampove koji su temeljem rješenja nadležnog tijela kategorizirani s četiri zvjezdice jedinična cijena iz stavka 1. ovog članka umanjuje se za 5%, a za kampove koji su kategorizirani s pet zvjezdica, jedinična cijena iz stavka 1. ovog članka umanjuje se za dodatnih 5%.

(4) U slučaju ako se kamp iz stavka 3. ovog članka nalazi na otoku nominalni iznosi postotaka umanjenja početne jedinične cijene zakupa se zbrajaju.

(5) Ugovorena jedinična cijena zakupnine revalorizirat će se nakon proteka tri godine od dana početka obveze plaćanja u skladu s promjenama na tržištu nekretnina, a prema indeksu iz javno objavljenih podataka o kretanju cijena na tržištu nekretnina.

(6) Ministarstvo će za iznos godišnje zakupnine iz stavka 1. ovog članka trgovačkom društvu  izdati račun do kraja prvog kvartala tekuće godine za tekuću godinu, a trgovačko društvo je obvezno račun za zakupninu platiti jednokratno i u roku od 30 dana od dana izdavanja računa.

Članak 22.

(1) U slučaju ako trgovačko društvo namjerava na dijelu kampa u vlasništvu Republike Hrvatske graditi novu građevinu, na njegov zahtjev će se, u njegovu korist, na novoformiranoj građevnoj čestici osnovati pravo građenja.

(2) Pravo građenja osnovat će se do isteka roka iz članka 20. stavka 4. ovog Zakona.

(3) Pravo građenja osnovat će se i u slučaju ako je trgovačko društvo prije stupanja na snagu ovog Zakona na dijelu kampa u vlasništvu Republike Hrvatske izgradilo građevinu temeljem akta za provedbu prostornih planova ili ju je ozakonilo u postupku po posebnom zakonu do isteka roka iz članka 20. stavka 4. ovog Zakona.

(4) U slučaju iz stavaka 1. i 3. ovog članka naknadu za osnivanje prava građenja uključena je u naknadu iz članka 21. ovog Zakona.

Članak 23.

(1) Ako se kamp ili dio kampa nalazi na pomorskom dobru, trgovačko društvo je obvezno ishoditi koncesiju na zauzetom pomorskom dobru.

( 2) Odluku o dodjeli koncesije iz stavka 1. ovog članka donosi Ministarstvo, a ugovor o koncesiji u ime Republike Hrvatske sklapa ministar.

(3) Za koncesiju na pomorskom dobru iz ovog članka koncesijska naknada određuje se u visini dvostrukog iznosa naknade iz članka 21. stavka 1. ovog Zakona.

(4) Koncesijska naknada iz stavka 3. ovog članka revalorizirat će se nakon proteka svake tri godine od dana početka obveze plaćanja u skladu s promjenama na tržištu nekretnina, a prema indeksu iz javno objavljenih podataka o kretanju cijena na tržištu nekretnina.

(5) Prihod od koncesije na pomorskom dobru raspoređuje se u skladu s člankom 26. ovog Zakona.

Uređenje imovinsko pravnih odnosa između Republike Hrvatske i trgovačkog društva u kampu

Članak 24.

(1) Trgovačko društvo može u svako doba podnijeti zahtjev za kupnju dijelova kampa u vlasništvu Republike Hrvatske bez provođenja postupka javnog nadmetanja i/ili postupka javnog prikupljanja ponuda, po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti utvrđenoj od ovlaštenog procjenitelja izabranog u skladu s posebnim zakonom.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovog članka podnosi se Ministarstvu.

(3) Ministarstvo će odlučiti o zahtjevu u skladu s posebnim zakonom kojim je uređeno upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske u roku od 120 dana od dana podnošenja zahtjeva.

(4) U slučaju prodaje dijelova kampa u vlasništvu Republike Hrvatske, u vrijednost predmeta prodaje neće se procijeniti građevine koje je trgovačko društvo izgradilo nakon završenog postupka pretvorbe i privatizacije temeljem akta za provedbu prostornih planova i/ili ozakonilo u postupku temeljem propisa o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama niti druga ulaganja trgovačkog društva u kamp.

(5) Zahtjev iz stavka 1. ovog članka razmatrat će se samo ako se odnosi na sve dijelove kampa u vlasništvu Republike Hrvatske i ako je trgovačko društvo podmirilo sve obveze temeljem zakupa kao i ukupni iznos naknade koju je bilo obvezno plaćati do dana stupanja na snagu ovog Zakona.

Članak 25.

(1) U slučaju ako se iz bilo kojeg razloga raskine ugovor o zakupu dijelova kampa iz članka 20. ovog Zakona, ako trgovačko društvo ne plaća zakupninu u slučaju ako ugovor o zakupu nije sklopljen u pisanoj formi ili izričito izjavi da ne želi pravni položaj zakupnika iz članka 20. ovog Zakona, a ne podnese zahtjev za kupnju iz članka 24. ovog Zakona ili iz bilo kojeg razloga odustane od kupnje, Ministarstvo će dijelove kampa u vlasništvu Republike Hrvatske ponuditi u zakup ili prodaju trećoj osobi u postupku javnog nadmetanja ili javnog prikupljanja ponuda

(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovog članka trgovačko društvo prestane i s obavljanjem ugostiteljsko turističke djelatnosti u kampu, Ministarstvo će po pravu prvokupa od trgovačkog društva otkupiti dijelove kampa u vlasništvu društva u korist Republike Hrvatske po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti tih dijelova kampa i cijelim kampom raspolagati na način iz stavka 1. ovog čanka.

(3) Ako se postupak iz stavka 1. ovog članka provodi radi sklapanja ugovora o zakupu jedinični iznos zakupnine iz članka 21. stavka 1. ovog Zakona utvrđuje se kao početni iznos zakupnine za zemljište u kampu.

(4) Ako se postupak iz stavka 1. ovog članka provodi radi sklapanja ugovora o kupoprodaji početni iznos kupoprodajne cijene utvrđuje se u skladu s posebnim zakonom kojim je uređeno upravljanje i raspolaganje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.

(5) U slučaju iz stavka 2. ovog članka početni iznos zakupnine cijelog kampa utvrđuje se na način što se za zemljište u kampu određuje u visini jediničnog iznosa zakupnine iz članka 21. stavka 1. ovog Zakona, a za građevine u iznosu procijenjenom po ovlaštenom procjenitelju.

Članak 26.

(1) Prihodi od zakupa dijelova kampa i kupoprodajne cijene u slučaju prodaje dijelova kampa dijeli se na način da:

- 50% pripada Republici Hrvatskoj i uplaćuje se u Državni proračun,,

- 20% pripada jedinicama lokalne samouprave na čijem se području nalazi kamp,

- 15% pripada jedinici područne (regionalne) samouprave na čijem se području nalazi kamp,

- 15% uplaćuje se u Fond za turizam

(2) Sredstva iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka koriste se isključivo u svrhu razvoja turističke infrastrukture i očuvanja turističke resursne osnove.

4. Ostalo građevinsko zemljište

Pravo vlasništva na ostalom građevinskom zemljištu