NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZVANPARNIČNOM POSTUPKU
Zagreb, lipanj 2015.
1. PROBLEM
Hrvatsko izvanparnično pravo, opterećeno povijesnim problemima nedovoljnosti pravnih izvora, nedostatne pravne uređenosti i pravne šarolikosti nastale zbog regulacije vrlo opsežne, raznolike pravne materije i nejednakog vremenskog nastanka raznovrsnih pravnih izvora, mora se mijenjati kako bi se izvanparnični postupak opskrbio pravnim garancijama koje mu pripadaju prema odredbama članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).
Hrvatsko izvanparnično procesno pravo čine pravna pravila Zakona o vanparničnom postupku za Kraljevinu Jugoslaviju (Službene novine Kraljevine Jugoslavije, 45-175/1934) temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine, broj 73/91) koja se primjenjuju u nekim slučajevima, ali i niz zakona primarno materijalnopravnog karaktera koji sadržavaju i postupovne odredbe: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/14), Zakon o mjenici (Narodne novine, broj 74/94 i 92/10), Zakon o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12 i 68/13), Ovršni zakon (Narodne novine, broj 112/12, 25/13 i 93/14), Stečajni zakon (Narodne novine, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12), Zakon o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13), Obiteljski zakon (Narodne novine, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 05/15), Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine, broj 76/14), Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15), Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i dokazivanju smrti (Narodne novine, broj 10/74) i drugi.
Niz je razloga koji ukazuju na nužnost reforme hrvatskog izvanparničnog postupka, od praktične neprimjenjivosti pojedinih odredbi Zakona o vanparničnom postupkuza Kraljevinu Jugoslaviju, preko nedostatka izvora koji bi mogli preuzeti funkciju općih pravnih pravila do pravne neusklađenosti postojećih pravnih izvora.
Pravila Zakona o vanparničnom postupkuza Kraljevinu Jugoslaviju stara su osamdeset godina i kao takva ne mogu biti okvir i temelj za izvanparnično postupanje, osobito s obzirom na činjenicu da se trenutno primjenjuju samo u ograničenom opsegu. To se posebno odnosi na opća pravila Zakona koja bi morala biti temelj i okvir svih posebnih izvanparničnih postupaka.
Zakoni doneseni za vrijeme bivše Jugoslavije kao i zakoni doneseni nakon osamostaljenja Republike Hrvatske derogirali su odredbe Zakona o vanparničnom postupku u gotovo svim posebnim izvanparničnim postupcima, a time posredno i opća pravila.
Ne samo da su se u međuvremenu razvili posebni izvanparnični postupci, koji nisu bili obuhvaćeni tim zakonom, nego su i opća pravila Zakona o vanparničnom postupkuza Kraljevinu Jugoslaviju izgubila smisao stalnom derogacijom posebnim zakonima, ali i njihovom neprimjenjivošću u novonastalim uvjetima.
2. CILJEVI
Glavni razlozi zbog kojih je nužna reforma pravila hrvatskog izvanparničnog postupka jesu poštivanje odredbi članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i odredbi članka 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), poštivanje ustavnih odredbi o postupanju sudova po zakonu, ali i zbog problema koji se tiču praktične neprimjenjivosti nekih pravila Zakona o vanparničnom postupkuza Kraljevinu Jugoslaviju i nepostojanja općih pravila izvanparničnog prava.
Reformom će se modernizirati izvanparnični postupak, usvojiti principi pravne države, građanima olakšati pristup sudovima i osigurati kvalitetna i transparentna pravna zaštita.
Pri izradi novog Zakona o izvanparničnom postupku posebna pažnja posvetit će se općim pravilima izvanparničnog postupka jer upravo ona trebaju poslužiti kao opći procesni standardi i smjernice za izvanparnično postupanje.
Jednako tako potrebno je proširiti postupovna načela koja će se ogledati u većoj fleksibilnosti, smanjenoj formalnoj strogosti, orijentiranosti za pomoć, naglašavanju zajedničke odgovornosti suda i stranaka za moguć temeljitiji, ali i moguć brži postupak, naglašavanju samoodgovornog rješavanja konflikata samih stranka u postupku putem nagodbe ili izvan postupka putem drugih načina rješavanja konflikata kao što su mirenje.
S obzirom da se neuspješnom pokazala potraga za postupovnim odredbama zakona koje bi mogle preuzeti ulogu općih pravila izvanparničnog postupka, osim općih pravila izvanparničnog prava (općeg dijela), zakon će sadržavati i odredbe o najkarakterističnijim posebnim izvanparničnim postupcima.
Nadalje, izvanparnični postupak mora biti opskrbljen s gotovo svim garancijama kao i parnični postupak.
Novim Zakonom o izvanparničnim postupku uredit će se opća pravila koja se odnose na: prava i obveze stranaka i drugih sudionika postupka, tijek i pravila postupka, donošenje odluka, redovni i izvanredni pravni lijekovi protiv prvostupanjskih odluka, provedba odluka, ovlaštenja nadležnih tijela u izvanparničnom postupku, te posebni postupci: statusni izvanparnični postupci koji se tiču fizičkih osoba,izvanparnični postupci za uređenje susjedskih odnosa, uređenje odnosa između sudionika pravnih zajednica i razvrgnuće tih zajednica, polog novca, isprava i drugih stvari,sudski poništaj (amortizacija) isprava, postupak izvansudskog osiguranja dokaza te imenovanja, određivanje rokova i obavljanje drugih radnji, odnosno utvrđivanje prava i obveza stranaka i uređivanje odnosa među njima.
Nastavno na navedeno, reformom izvanparničnog prava modernizirat će se izvanparnični postupak, usvojiti principi pravne države, građanima će se olakšati pristup sudovima i osigurati kvalitetna i transparentna pravna zaštita te eliminirati pravna nesigurnost izazvana situacijom da su pravila izvanparničnog postupka regulirana mnogobrojnim zakonima, uključujući i zakon stariji od 80 godina.
3. MOGUĆE OPCIJE
3.1. OPCIJA 1 – ne poduzimati ništa (nenormativno rješenje)
Ako razmatramo opciju da se ne poduzima ništa, odnosno da zakonodavac ne intervenira u cilju rješenja postojećeg problema, moramo biti svjesni da će se izvanparnični postupci i dalje voditi prema postupovnim pravilima koja nisu usklađena s potrebama današnjeg pravnog sustava. Stoga, želimo li razviti sustav koji će rezultirati stvaranjem uvjeta za modernizaciju izvanparničnog postupka, olakšati građanima pristup sudovima, osigurati kvalitetnu i transparentnu pravnu zaštitu te eliminirati pravnu nesigurnost, očito je da ova opcija neće pomoći u rješenju utvrđenih problema.
3.2. OPCIJA 2: - izrada uputa/vodiča kroz postojeće propise u izvanparničnim stvarima i izvanparničnim postupcima (nenormativno rješenje)
Izradom uputa/vodiča kroz postojeće propise u izvanparničnim stvarima i izvanparničnim postupcima može se olakšati građanima snalaženje (u vidu svojevrsnog pomagala) kroz mnogobrojne propise koji reguliraju izvanparnični postupak (uključujući i Zakon o vanparničnom postupku za Kraljevinu Jugoslaviju iz 1934.), koji propisi su nastali u različitim vremenskim razdobljima zbog potrebe regulacije vrlo opsežne i raznolike pravne materije. Međutim, u slučaju odabira ove opcije postoji veliki rizik da se predmetnim vodičem ne obuhvati cjelokupna materija izvanparničnih postupaka te da sam pregled, s obzirom na širinu i složenost materije, bude nepregledan i zbunjujući za same građane, kao i ostale sudionike u postupku.
3.3. OPCIJA 3: - materiju regulirati kroz posebne propise koji reguliraju postupke koji se vode prema pravilima izvanparničnog postupka (normativno rješenje)
Kao prijedlog normativnog rješenja moguće bilo bi urediti postupovna pravila izvanparničnih postupaka kao zasebno poglavlje svakog pojedinog zakona koji regulira predmetnu materiju, kao što je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Obiteljski zakon i slično. Međutim, budući da bi intervencija u veliki broj zakona bila dugotrajna i neracionalna te bi dovela do pravne nesigurnosti u prijelaznom razdoblju, kao i mogućih preklapanja odredbi pojedinih propisa, stručni nositelj izrade zakona zauzeo je stav da ova opcija ne bi bila prihvatljiva i ne bi dovela do zadovoljavajućih rješenja.
3.4. OPCIJA 4: - izrada novog propisa – Zakona o izvanparničnom postupku (normativno rješenje)
Uređenjem postupovnih pravila instituta izvanparničnog postupka omogućit će se izrada zakonodavnog i organizacijskog okvira te će se stvoriti uvjeti za modernizaciju izvanparničnog postupka, olakšati građanima pristup sudovima, osigurati kvalitetnu i transparentnu pravnu zaštitu te eliminirati pravnu nesigurnost.
4. USPOREDBA OPCIJA
Opcije
Koristi
Troškovi
Opcija 1:
ne poduzimati ništa (nenormativno rješenje)
Nema pozitivnih strana.
Izvanparnični postupak će se i dalje voditi prema propisima koji nisu odgovarajući za potrebe današnjeg društva.
Bez troškova.
Troškovi bi moguće mogli nastati u slučaju ne poduzimanja nikakvih radnji.
Ova opcija nema značajne učinke na područje socijalne skrbi, područje zaštite okoliša i gospodarstvo.
Opcija 2:
izrada uputa/vodiča kroz propise u izvanparničnim stvarima
(nenormativno rješenje)
Uputama/vodičem kroz propise u izvanparničnim stvarima građanima se daju osnovne informacije i putokazi s ciljem povećanja njihove informiranosti.
Troškovi ove opcije su minimalni. Ova opcija nema značajne učinke na područje socijalne skrbi, područje zaštite okoliša i gospodarstvo te ne zahtjeva uspostavljanje novih institucionalnih okvira.
Opcija 3:
izmjena pojedinačnih zakona
(normativno rješenje)
Nije svrsishodno kao samostalno rješenje jer ne može osigurati provedbu zadanih ciljeva u razumnom roku te nije sveobuhvatno rješenje za sve vrste izvanparničnih postupaka. Predmetnu materiju bi u ovom slučaju trebalo posebno normirati, odnosno izmijeniti veliki broj posebnih zakona što se ukazuje kao dugotrajan i vrlo složen postupak, a ne kao sveobuhvatno rješenje.
Zahtjeva veće troškove s obzirom na količinu propisa koji bi se trebali izmjeniti.
Opcija 4:
donošenje novog propisa koji će sveobuhvatno regulirati materiju
(normativno rješenje)
Potrebno je donijeti posebni zakon koji će u okviru jednog propisa regulirati izvanparnični postupak.
Troškovi ove opcije su minimalni. Također, izbor ove opcije ne zahtjeva uspostavljanje novih institucionalnih okvira, a svodi se na plaćanje postupovnih troškova koji su u odnosu na druge postupke minimalni i koji nisu utemeljeni na ekonomskim osnovama.
MINISTARSTVO PRAVOSUĐA
Komentirate u ime: Ministarstvo pravosuđa
NACRT PRIJEDLOGA ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZVANPARNIČNOM POSTUPKU
Zagreb, lipanj 2015.
Komentirate u ime: Ministarstvo pravosuđa
1. PROBLEM
Hrvatsko izvanparnično pravo, opterećeno povijesnim problemima nedovoljnosti pravnih izvora, nedostatne pravne uređenosti i pravne šarolikosti nastale zbog regulacije vrlo opsežne, raznolike pravne materije i nejednakog vremenskog nastanka raznovrsnih pravnih izvora, mora se mijenjati kako bi se izvanparnični postupak opskrbio pravnim garancijama koje mu pripadaju prema odredbama članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).
Hrvatsko izvanparnično procesno pravo čine pravna pravila Zakona o vanparničnom postupku za Kraljevinu Jugoslaviju (Službene novine Kraljevine Jugoslavije, 45-175/1934) temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine, broj 73/91) koja se primjenjuju u nekim slučajevima, ali i niz zakona primarno materijalnopravnog karaktera koji sadržavaju i postupovne odredbe: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/14), Zakon o mjenici (Narodne novine, broj 74/94 i 92/10), Zakon o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12 i 68/13), Ovršni zakon (Narodne novine, broj 112/12, 25/13 i 93/14), Stečajni zakon (Narodne novine, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12), Zakon o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13), Obiteljski zakon (Narodne novine, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 05/15), Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine, broj 76/14), Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15), Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i dokazivanju smrti (Narodne novine, broj 10/74) i drugi.
Niz je razloga koji ukazuju na nužnost reforme hrvatskog izvanparničnog postupka, od praktične neprimjenjivosti pojedinih odredbi Zakona o vanparničnom postupku za Kraljevinu Jugoslaviju, preko nedostatka izvora koji bi mogli preuzeti funkciju općih pravnih pravila do pravne neusklađenosti postojećih pravnih izvora.
Pravila Zakona o vanparničnom postupku za Kraljevinu Jugoslaviju stara su osamdeset godina i kao takva ne mogu biti okvir i temelj za izvanparnično postupanje, osobito s obzirom na činjenicu da se trenutno primjenjuju samo u ograničenom opsegu. To se posebno odnosi na opća pravila Zakona koja bi morala biti temelj i okvir svih posebnih izvanparničnih postupaka.
Zakoni doneseni za vrijeme bivše Jugoslavije kao i zakoni doneseni nakon osamostaljenja Republike Hrvatske derogirali su odredbe Zakona o vanparničnom postupku u gotovo svim posebnim izvanparničnim postupcima, a time posredno i opća pravila.
Ne samo da su se u međuvremenu razvili posebni izvanparnični postupci, koji nisu bili obuhvaćeni tim zakonom, nego su i opća pravila Zakona o vanparničnom postupku za Kraljevinu Jugoslaviju izgubila smisao stalnom derogacijom posebnim zakonima, ali i njihovom neprimjenjivošću u novonastalim uvjetima.
Komentirate u ime: Ministarstvo pravosuđa
2. CILJEVI
Glavni razlozi zbog kojih je nužna reforma pravila hrvatskog izvanparničnog postupka jesu poštivanje odredbi članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i odredbi članka 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14), poštivanje ustavnih odredbi o postupanju sudova po zakonu, ali i zbog problema koji se tiču praktične neprimjenjivosti nekih pravila Zakona o vanparničnom postupku za Kraljevinu Jugoslaviju i nepostojanja općih pravila izvanparničnog prava.
Reformom će se modernizirati izvanparnični postupak, usvojiti principi pravne države, građanima olakšati pristup sudovima i osigurati kvalitetna i transparentna pravna zaštita.
Pri izradi novog Zakona o izvanparničnom postupku posebna pažnja posvetit će se općim pravilima izvanparničnog postupka jer upravo ona trebaju poslužiti kao opći procesni standardi i smjernice za izvanparnično postupanje.
Jednako tako potrebno je proširiti postupovna načela koja će se ogledati u većoj fleksibilnosti, smanjenoj formalnoj strogosti, orijentiranosti za pomoć, naglašavanju zajedničke odgovornosti suda i stranaka za moguć temeljitiji, ali i moguć brži postupak, naglašavanju samoodgovornog rješavanja konflikata samih stranka u postupku putem nagodbe ili izvan postupka putem drugih načina rješavanja konflikata kao što su mirenje.
S obzirom da se neuspješnom pokazala potraga za postupovnim odredbama zakona koje bi mogle preuzeti ulogu općih pravila izvanparničnog postupka, osim općih pravila izvanparničnog prava (općeg dijela), zakon će sadržavati i odredbe o najkarakterističnijim posebnim izvanparničnim postupcima.
Nadalje, izvanparnični postupak mora biti opskrbljen s gotovo svim garancijama kao i parnični postupak.
Novim Zakonom o izvanparničnim postupku uredit će se opća pravila koja se odnose na: prava i obveze stranaka i drugih sudionika postupka, tijek i pravila postupka, donošenje odluka, redovni i izvanredni pravni lijekovi protiv prvostupanjskih odluka, provedba odluka, ovlaštenja nadležnih tijela u izvanparničnom postupku, te posebni postupci: statusni izvanparnični postupci koji se tiču fizičkih osoba, izvanparnični postupci za uređenje susjedskih odnosa, uređenje odnosa između sudionika pravnih zajednica i razvrgnuće tih zajednica, polog novca, isprava i drugih stvari, sudski poništaj (amortizacija) isprava, postupak izvansudskog osiguranja dokaza te imenovanja, određivanje rokova i obavljanje drugih radnji, odnosno utvrđivanje prava i obveza stranaka i uređivanje odnosa među njima.
Nastavno na navedeno, reformom izvanparničnog prava modernizirat će se izvanparnični postupak, usvojiti principi pravne države, građanima će se olakšati pristup sudovima i osigurati kvalitetna i transparentna pravna zaštita te eliminirati pravna nesigurnost izazvana situacijom da su pravila izvanparničnog postupka regulirana mnogobrojnim zakonima, uključujući i zakon stariji od 80 godina.
Komentirate u ime: Ministarstvo pravosuđa
3. MOGUĆE OPCIJE
3.1. OPCIJA 1 – ne poduzimati ništa (nenormativno rješenje)
Ako razmatramo opciju da se ne poduzima ništa, odnosno da zakonodavac ne intervenira u cilju rješenja postojećeg problema, moramo biti svjesni da će se izvanparnični postupci i dalje voditi prema postupovnim pravilima koja nisu usklađena s potrebama današnjeg pravnog sustava. Stoga, želimo li razviti sustav koji će rezultirati stvaranjem uvjeta za modernizaciju izvanparničnog postupka, olakšati građanima pristup sudovima, osigurati kvalitetnu i transparentnu pravnu zaštitu te eliminirati pravnu nesigurnost, očito je da ova opcija neće pomoći u rješenju utvrđenih problema.
3.2. OPCIJA 2: - izrada uputa/vodiča kroz postojeće propise u izvanparničnim stvarima i izvanparničnim postupcima ( nenormativno rješenje )
Izradom uputa/vodiča kroz postojeće propise u izvanparničnim stvarima i izvanparničnim postupcima može se olakšati građanima snalaženje (u vidu svojevrsnog pomagala) kroz mnogobrojne propise koji reguliraju izvanparnični postupak (uključujući i Zakon o vanparničnom postupku za Kraljevinu Jugoslaviju iz 1934.), koji propisi su nastali u različitim vremenskim razdobljima zbog potrebe regulacije vrlo opsežne i raznolike pravne materije. Međutim, u slučaju odabira ove opcije postoji veliki rizik da se predmetnim vodičem ne obuhvati cjelokupna materija izvanparničnih postupaka te da sam pregled, s obzirom na širinu i složenost materije, bude nepregledan i zbunjujući za same građane, kao i ostale sudionike u postupku.
3.3. OPCIJA 3: - materiju regulirati kroz posebne propise koji reguliraju postupke koji se vode prema pravilima izvanparničnog postupka ( normativno rješenje )
Kao prijedlog normativnog rješenja moguće bilo bi urediti postupovna pravila izvanparničnih postupaka kao zasebno poglavlje svakog pojedinog zakona koji regulira predmetnu materiju, kao što je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Obiteljski zakon i slično. Međutim, budući da bi intervencija u veliki broj zakona bila dugotrajna i neracionalna te bi dovela do pravne nesigurnosti u prijelaznom razdoblju, kao i mogućih preklapanja odredbi pojedinih propisa, stručni nositelj izrade zakona zauzeo je stav da ova opcija ne bi bila prihvatljiva i ne bi dovela do zadovoljavajućih rješenja.
3.4. OPCIJA 4: - izrada novog propisa – Zakona o izvanparničnom postupku ( normativno rješenje )
Uređenjem postupovnih pravila instituta izvanparničnog postupka omogućit će se izrada zakonodavnog i organizacijskog okvira te će se stvoriti uvjeti za modernizaciju izvanparničnog postupka, olakšati građanima pristup sudovima, osigurati kvalitetnu i transparentnu pravnu zaštitu te eliminirati pravnu nesigurnost.
Komentirate u ime: Ministarstvo pravosuđa
4. USPOREDBA OPCIJA
Opcije
Koristi
Troškovi
Opcija 1:
ne poduzimati ništa (nenormativno rješenje)
Nema pozitivnih strana.
Izvanparnični postupak će se i dalje voditi prema propisima koji nisu odgovarajući za potrebe današnjeg društva.
Bez troškova.
Troškovi bi moguće mogli nastati u slučaju ne poduzimanja nikakvih radnji.
Ova opcija nema značajne učinke na područje socijalne skrbi, područje zaštite okoliša i gospodarstvo.
Opcija 2:
izrada uputa/vodiča kroz propise u izvanparničnim stvarima
(nenormativno rješenje)
Uputama/vodičem kroz propise u izvanparničnim stvarima građanima se daju osnovne informacije i putokazi s ciljem povećanja njihove informiranosti.
Troškovi ove opcije su minimalni. Ova opcija nema značajne učinke na područje socijalne skrbi, područje zaštite okoliša i gospodarstvo te ne zahtjeva uspostavljanje novih institucionalnih okvira.
Opcija 3:
izmjena pojedinačnih zakona
(normativno rješenje)
Nije svrsishodno kao samostalno rješenje jer ne može osigurati provedbu zadanih ciljeva u razumnom roku te nije sveobuhvatno rješenje za sve vrste izvanparničnih postupaka. Predmetnu materiju bi u ovom slučaju trebalo posebno normirati, odnosno izmijeniti veliki broj posebnih zakona što se ukazuje kao dugotrajan i vrlo složen postupak, a ne kao sveobuhvatno rješenje.
Zahtjeva veće troškove s obzirom na količinu propisa koji bi se trebali izmjeniti.
Opcija 4:
donošenje novog propisa koji će sveobuhvatno regulirati materiju
(normativno rješenje)
Potrebno je donijeti posebni zakon koji će u okviru jednog propisa regulirati izvanparnični postupak.
Troškovi ove opcije su minimalni. Također, izbor ove opcije ne zahtjeva uspostavljanje novih institucionalnih okvira, a svodi se na plaćanje postupovnih troškova koji su u odnosu na druge postupke minimalni i koji nisu utemeljeni na ekonomskim osnovama.
Komentirate u ime: Ministarstvo pravosuđa