I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona  sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Zakonom o biogorivima za prijevoz  (Narodne novine, broj65/09, 145/10, 26/11, 144/12, 14/14, 94/18) (u daljnjem tekstu: Zakon) donesen je 2009. godine s ciljem promoviranja korištenja i proizvodnje biogoriva za prijevoz. U Zakon su prenesene odrednice Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30//EZ (Tekst značajan za EGP) . Tom direktivom je propisana obveza postizanja nacionalnog cilja korištenja energije iz obnovljivih izvora energije u svim oblicima prijevoza u 2020. od 10% ukupne neposredne potrošnje energije u prijevozu. Ovaj cilj je trebalo ostvariti korištenjem biogoriva i električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u prijevozu. Zakonom je uvedena obveza javnom sektoru da osim Nacionalnog akcijskog plana poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu, u županijama i velikim gradovima također moraju postojati programi šireg korištenja energije iz obnovljivih izvora za prijevoz. Kako bi se osiguralo postizanje cilja uvedena je obveza distributerima koji stavljaju na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila da u određenom postotku stavljaju biogoriva na tržište. Ovaj postotak povećava se na godišnjoj razini sukladno trajektoriji iz Nacionalnog akcijskog plana do 2020. kada treba osigurati da ukupni postotak biogoriva i obnovljive energije na tržištu iznosi 10%. Zakon je također propisao mogućnost davanja državne potpore za zaštitu okoliša u obliku subvencije što se realiziralo kroz Program novčanog poticaja za proizvodnju biogoriva za prijevoz, u trajanju od 1. kolovoza 2011. do 31. prosinca 2014. Cilj je bio uspostaviti konkurentnu proizvodnju biogoriva u Republici Hrvatskoj i kroz povećanu potražnju koja je dolazila sukladno godišnjem povećanju obveze plasmana biogoriva na tržištu osigurati njenu održivost.

2018. godine Zakon je izmijenjen i u hrvatsko zakonodavstvo prenesene su odrednice Direktive (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (Tekst značajan za EGP). U Zakon se uvodi novi koncept preko novih pojmova i definicija vezanih uz korištenje zemljišta i sirovina za proizvodnju biogoriva koji uključuje ograničenje od 7% na korištenje konvencionalnih biogoriva, odnosno biogoriva tzv. prve generacije. Biogoriva prve generacije dobivaju se od uljarica, šećerne kulture, žitarica te drugih kultura bogatih škrobom i uzgajaju se na površinama koje bi se mogle koristiti za svrhe tržišta prehrambenih proizvoda ili hrane za životinje. Kako se ne bi dogodila indirektna promjena namjene zemljišta koje se koristi za proizvodnju hrane bilo je potrebno uvesti ograničenje na maksimalne količine konvencionalnih biogoriva koje se plasiraju na tržište. Izmjene i dopune Zakona su napravljene i u cilju uspostavljanja funkcionalnijeg tržišta biogoriva. Cilj je bio uspostaviti ponudu i potražnju  uključivo nastavak proizvodnje biogoriva u Republici Hrvatskoj tržišnim mehanizmima. Uveden je model penalizacije obveznika stavljanja biogoriva na tržište, koji su osim naknada zbog nestavljanja biogoriva na tržište   dužni plaćati i dodatnu naknadu ako nisu smanjene emisije stakleničkih plinova. Ova mjera je rezultirala značajnim povećanjem udjela biogoriva na tržištu Republike Hrvatske koja je u 2019. bila 5,26% udjela biogoriva u ukupnim benzinima i plinskim uljima stavljenim u promet u Republici Hrvatskoj. Obzirom da je postavljani cilj od 10%, s ugrađenim ograničenjima proizvodnje biogoriva prve generacije i minimalnog udjela naprednih biogoriva prisutnih na tržištu, teško doseziv, naglasak je dan i na korištenje električne energije u prijevozu.  Tako su direktivom povećani faktori kojima se množi električna energija iz obnovljivih izvora i potrošena u cestovnom prijevozu (s 2,5 na 5)  i željezničkom prijevozu (1 na 2,5). Sukladno tome uvedena je i obveza obveznicima korisnika goriva u javnom prijevozu što uključuje i željeznicu da za potrebe prijevoza koriste isključivo obnovljivu električnu energiju za koju je izdano jamstvo podrijetla. Mjera je na tragu tranzicije koja se događa u Europskoj uniji, a gdje se posebice povećava uporaba električne energije u gradskom i prigradskom prijevozu te se razvija željeznički i intermodalni prijevoz.

Provedbenim aktima ovoga Zakona precizno se definiraju elementi vezani uz plaćanje naknada obveznika te ostali elementi održivosti biogoriva kojima se u tri godine provedbe u bitnome  nadoknadio zaostatak stavljanja biogoriva iz prethodnih godina. Međutim potrebno je osigurati kontinuitet provođenja politike tranzicije sektora prometa prema održivim i okolišno prihvatljivim gorivima u prijevozu u periodu iza 2020. godine te su u tom smislu potrebne izmjene i dopune ovoga Zakona.

Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom

Izmjene i dopune Zakona o biogorivima za prijevoz predlažu se kako bi se zakonodavni okvir Republike Hrvatske uskladio s izmjenama regulatornog okvira Europske Unije koji se dogodio donošenjem Direktive (EU) 2018/2001 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (preinaka) (Tekst značajan za EGP)( dalje u tekstu: Direktiva 2018/2001). Direktivom 2018/2001 uspostavlja se zajednički pravni okvir za promicanje korištenja obnovljive energije u prijevozu na način da se svakoj državi članici propisuje da osigura da udio obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije u sektoru prometa bude najmanje 14 % do 2030. (minimalni udio). Radi uključivanja uporabe obnovljive energije u sektor prometa, svaka država članica određuje obvezu za opskrbljivače gorivom u skladu s okvirnom putanjom koju treba postaviti sama država članica, a koju je potrebno izračunati u skladu s propisanom  metodologijom. Pri tome metodologija se odnosi na kvalitetu i količine stavljanja pojedinih vrsta biogoriva i načina njihove proizvodnje, obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom ciklusu od proizvodnje i prerade pojedinih sirovina do krajnje primjene. Također se propisuju kriteriji i način bilanciranja i dokazivanja ostalih oblika obnovljivih izvora odnosno energije u prometu poput vodika i električne energije.

Sukladno Direktivi 2018/2001, propisivanje obveze povećanja obnovljivih izvora u prijevozu treba biti u skladu s okvirnom putanjom koju treba postaviti sama država članica, te je prezentirati u Integriranom nacionalnim energetskom i klimatskom planu i izvješćivanju i praćenju napretka u ostvarivanju zajedničkih ciljeva Europske Unije. Tako Uredba (EU) 2018/1999 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (dalje u tekstu Uredba (EU) 2018/1999) propisuje postupanja država članica i Europske Komisije vezano uz izradu nacionalnih akcijskih planova stavljanja obnovljive energije u prometu kao dijela nacionalnog akcijskog plana povećanja korištenja obnovljivih izvora u konačnoj odnosno neposrednoj potrošnji energije u državi članici u dijelu  integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova i izvješćivanju i praćenju napretka u ostvarivanju zajedničkih ciljeva Europske Unije koji se odnosi na obnovljive izvore energije, dimenzija dekarbonizacija. Sukladno Uredbi 2018/1999 države članice obvezne su Europskoj Komisiji do 31. prosinca 2019. godine dostaviti integrirane nacionalne energetske i klimatske planove. Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan postaje glavni dokument planiranja za razdoblje od 2021. do 2030. u segmentu obnovljivih izvora energije i njegovo je donošenje propisano u članku 12. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 123/17) koji donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za energetiku. Izmjenama i dopunama Zakona utvrđuju se jasne poveznice između navedenih strateških i planskih dokumenata u području obveze povećanja obnovljivih izvora u prijevozu u periodu od 2021 do 2030 godine.

Za uštede gore navedene od 2014 do 2030.  godine ukoliko se ne ispune u navedenoj godini je predviđeno da za neostvareni dio obveze iz prethodne godine koji prelazi 10 % obveze Ministarstvo će po službenoj dužnosti, rješenjem koje donosi do 30. svibnja  ekuće godine, odrediti iznos koji je stranka obveznica na ime neostvarene uštede dužna jednokratno uplatiti Fondu s rokom uplate od 30 dana od dana dostave rješenja stranki.

Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći:

Glavne promjene u Zakonu odnose se na:

- uvođenje novih ciljeva vezanih uz povećanje korištenja obnovljivih izvora u prijevozu do 2030. godine, te utvrđivanje načina za postizanje tih ciljeva kombinacijom obveza stranaka obveznika stavljanja obnovljivih izvora na tržište, korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru, te županija i velikih gradova kroz poticanje energetske učinkovitosti u prometu i izgradnje infrastrukture za alternativna goriva;

- obvezu planiranja i izvještavanja u skladu s Uredbom 2018/1999 uz prvenstveno uvažavanje obveze povećanja obnovljivih izvora u prijevozu;

- obvezu da se prilikom oblikovanja mjera javnih politika županija i gradova uključe mjere izgradnje javne infrastrukture za alternativna goriva te da naprave projekcije korištenja obnovljivih izvora u prijevozu u javnim službama kao i da se o tome izvješćuje nadležno ministarstvo za energetiku;

- Obvezu izvješćivanja o obnovljivim izvorima u prijevozu i evidentiranja biogoriva i ostale obnovljive energije sukladno zahtjevima održivosti i smanjenja emisija stakleničkih plinova

- usklađivanje s odrednicama Direktive 2018/2001 koje se odnose na  količine, kakvoću  i način plasmana pojedinih biogoriva, naprednih goriva odnosno ostalih obnovljivih izvora energije za prijevoz;

- usklađivanje s odrednicama Direktive 2018/2001 koje se odnose na sirovine za proizvodnju biogoriva, naprednih biogoriva i  goriva odnosno ostalih obnovljivih izvora energije za prijevoz u smislu njihovog porijekla i održivosti prerade odnosno proizvodnje.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV.TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O BIOGORIVIMA ZA PRIJEVOZ S OBRAZLOŽENJEM

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O BIOGORIVIMA ZA PRIJEVOZ

Članak 1.

U Zakonu o biogorivima za prijevoz (Narodne novine, br. 65/09, 145/10, 26/11, 144/12, 14/14 i 94/18) članak 1. mijenja se i glasi:

„Ovim se Zakonom uređuje proizvodnja, trgovina i skladištenje biogoriva, korištenje obnovljivih izvora energije u prijevozu, donošenje programa i planova za poticanje proizvodnje i korištenja obnovljivih izvora energije u prijevozu, ovlasti i odgovornosti za utvrđivanje i provođenje politike poticanja proizvodnje i korištenja obnovljivih izvora energije u prijevozu, mjere poticanja proizvodnje i korištenja obnovljivih izvora energije u prijevozu kao i poticanja istraživanja i razvoja novih, naprednih biogoriva koja se ne natječu s kulturama za hranu i krmivo te utvrđuju kriteriji održivosti i uštede emisije stakleničkih plinova za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase.“.

Članak 2.

Članak 2. mijenja se i glasi:

„(1) Ovim se Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju sljedeći akti Europske unije:

- Direktiva (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (Tekst značajan za EGP) (SL L 239 15.9.2015.)

- Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (Tekst značajan za EGP.) (SL L 328, 21. 12. 2018.) .“.

(2) Ovim se Zakonom osigurava provedba Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba o upravljanju energetskom unijom) u dijelu koji se odnosi na korištenje biogoriva i energije iz obnovljivih  izvora energije u prometu.“.

Članak 3.

U članku 3. stavku 1. iza riječi: „ u području prijevoza“ dodaju se riječi: „odnosno, uključivanje obnovljive energije u sektor prometa:“, a iza riječi: „biogoriva“ dodaju se riječi: „ ,odnosno obnovljive energije“.

U stavku 2. iza riječi: „pomorskom prijevozu, „ dodaju se riječi: „infrastruktura za alternativna goriva“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„ (3) Korištenjem biogoriva i naprednih biogoriva, odnosno električne energije i vodika proizvedenih iz obnovljive energije u prijevozu ostvaruju se interesi Republike Hrvatske u području energetike utvrđeni dokumentima energetske i klimatske politike Republike Hrvatske, zakonima i drugim propisima kojima se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti, u smislu ostvarenja nacionalnog cilja od najmanje 14 % do 2030. godine u Republici Hrvatskoj.“.

Članak 4.

Članak 4. mijenja se i glasi:

„(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:

1. Agencija za ugljikovodike je pravna osoba s javnim ovlastima osnovana posebnim zakonom kojima se uređuje istraživanje i eksploatacija ugljikovodika, tržište nafte i naftnih derivata (u daljnjem tekstu: AZU),

2. biogorivo je tekuće ili plinovito gorivo namijenjeno uporabi u prijevozu, proizvedeno iz biomase,

3. biogoriva, tekuća biogoriva i biogoriva iz biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta su biogoriva, tekuća biogoriva i biogoriva iz biomase čije su sirovine proizvedene u okviru programa kojima se izbjegavaju učinci premještanja biogoriva, tekućih biogoriva i biogoriva iz biomase koja se temelje na kulturama za proizvodnju hrane i krmiva putem poboljšanih poljoprivrednih praksi, kao i putem uzgoja kultura na područjima koja prethodno nisu upotrebljavana za uzgoj kultura i koja su proizvedena u skladu s kriterijima održivosti za biogoriva, tekuća biogoriva biogoriva iz biomase navedenima u pravilniku kojim se uređuje način i uvjeti primjene zahtjeva održivosti u proizvodnji i korištenju biogoriva,

4. biomasa je biorazgradiv dio proizvoda, otpada i ostataka biološkog podrijetla iz poljoprivrede, uključujući tvari biljnog i životinjskog podrijetla, iz šumarstva i s njima povezanih proizvodnih djelatnosti, uključujući ribarstvo i akvakulturu, te biorazgradiv udio otpada, uključujući industrijski i komunalni otpad biološkog podrijetla,

5. distributer je pravna ili fizička osoba koja u lancu nabave u svojstvu trgovca stavlja gorivo na tržište kao dizelsko gorivo ili motorni benzin, biogorivo ili mješavinu dizelskog goriva ili motornog benzina s biogorivom i osigurava provedbu postupaka ocjene sukladnosti goriva s propisanim tehničkim zahtjevima za kakvoću goriva prije stavljanja na tržište ili u uporabu, u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje zaštita zraka i posebnim zakonom kojim se uređuju tehnički zahtjevi za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti,

6. energija iz obnovljivih izvora energije je energija iz obnovljivih nefosilnih izvora, primjerice energija vjetra, solarna energija (toplinska i fotonaponska) te geotermalna energija, energija iz okoliša, energija plime, oseke i druga energija oceana, hidroenergija, biomasa, plin dobiven od otpada, plin dobiven iz uređaja za obradu otpadnih voda i bioplin,

7. obnovljiva energija u prijevozu je energija goriva iz recikliranog ugljika, obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla namijenjena u prometu, te električna energija iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza i vodik iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza,

8. energijska vrijednost je donja ogrjevna vrijednost goriva,

9. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je pravna osoba s javnim ovlastima osnovana posebnim zakonom (u daljnjem tekstu: Fond),

10. gorivo je gorivo za pogon motornih vozila i brodova za potrebe prijevoza, u skladu s propisom kojim se uređuje kakvoća goriva,

11. goriva iz recikliranog ugljika su tekuća i plinovita goriva proizvedena iz tekućih ili krutih tokova otpada neobnovljiva podrijetla koji nisu prikladni za oporabu materijala u skladu s člankom 4. Direktive 2008/98/EZ ili plin iz obrade otpada i ispušni plin neobnovljiva podrijetla koji su proizvedeni kao neizbježni i nisu namjerna posljedica proizvodnog procesa u industrijskim postrojenjima

12. Hrvatska energetska regulatorna agencija je pravna osoba s javnim ovlastima nadležna za regulaciju energetskih djelatnosti osnovana posebnim zakonom (u daljnjem tekstu: Agencija),

13. Hrvatski operator tržišta energije, d.o.o., Zagreb je pravna osoba s javnim ovlastima čije udjele u cijelosti drži Republika Hrvatska,

14. Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku je plan, odnosno dokument iz članka 3. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća

15. javni sektor je proračunski i izvanproračunski korisnik državnog proračuna, proračunski i izvanproračunski korisnik proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, trgovačko društvo i pravna osoba u kojoj Republika Hrvatska odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima odlučujući utjecaj na upravljanje,

16. kakvoća goriva je kvaliteta goriva propisana posebnim propisima kojima se uređuju zahtjevi za kvalitetu goriva,

17. korisnik goriva u javnom prijevozu je korisnik goriva u javnom cestovnom prijevozu, u javnom brodskom prijevozu i korisnik goriva u željezničkom prijevozu,

18. korisnik goriva u javnom cestovnom prijevozu je domaći prijevoznik koji koristi gorivo za pogon motornog vozila u obavljanju javnog i/ili posebnog linijskog prijevoza, upisan u upisnik o izdanim dozvolama za autobusne linije koji vodi upravno tijelo županije ili ministarstvo nadležno za promet, u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje prijevoz u cestovnom prometu,

19. korisnik goriva u javnom sektoru je proračunski i izvanproračunski korisnik državnog proračuna, proračunski i izvanproračunski korisnik proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, trgovačko društvo i pravna osoba u kojoj Republika Hrvatska odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima odlučujući utjecaj na upravljanje, koji koristi gorivo za pogon motornog vozila u obavljanju svojih djelatnosti, upisan u registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika koji vodi ministarstvo nadležno za financije, u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje proračun,

20. korisnik električne energije u javnom cestovnom, brodskom i željezničkom prijevozu je pravna i fizička osoba koja koristi električnu energiju za pogon bilo koje vrste električnih prijevoznih sredstava u javnom cestovnom, brodskom i željezničkom prijevozu,

21. krajnji korisnik je korisnik goriva u javnom prijevozu i korisnik goriva u javnom sektoru,

22. kulture bogate škrobom su kulture koje se sastoje uglavnom od žitarica (bez obzira na to koriste li se isključivo zrna ili se koristi cijela biljka, kao u slučaju zelenog kukuruza), gomolja, korjenastih kultura (poput krumpira, čičoka, slatkih krumpira, manioke i jama) te izdanaka korijenja (poput taroa i cocoyama),

23. kulture za proizvodnju hrane i krmiva su kulture bogate škrobom, šećerne kulture ili uljarice proizvedene na poljoprivrednom zemljištu kao glavne kulture, isključujući ostatke, otpad ili lignocelulozni materijal i međuusjevi, kao što su postrni usjevi i pokrovni usjevi, uz uvjet da uporaba takvih međuusjeva ne dovodi do potražnje za dodatnim zemljištem;

24. lignocelulozni materijal je materijal koji se sastoji od lignina, celuloze i hemiceluloze, poput biomase dobivene iz šuma, drvenih energetskih kultura i šumskih industrijskih ostataka i otpada,

25. ministar je ministar nadležan za energetiku,

26. Ministarstvo je tijelo državne uprave nadležno za energetiku,

27. nacionalni cilj za biogoriva i obnovljivu energiju u prijevozu je udio energije iz biogoriva i obnovljivih izvora energije u godišnjoj neposrednoj potrošnji energije u prijevozu, a izražava se kao postotak u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu,

28. napredna biogoriva su biogoriva koja su proizvedena iz sirovina navedenih u stavku 3. ovoga članka,

29. neprehrambeni celulozni materijali su sirovine koje se uglavnom sastoje od celuloze i hemiceluloze te imaju manji udio lignina od lignoceluloznog materijala; to uključuje ostatke kultura za proizvodnju hrane za ljude i hrane za životinje (poput slame, kukuruznih stabljika, pljeve i ljusaka), travnate energetske kulture s malim udjelom škroba (poput ljulja, proso trave, trave Miscanthus, divovske trske i pokrovnih usjeva prije i nakon glavnih usjeva), kulture za ugar, industrijske ostatke (uključujući ostatke kultura za proizvodnju hrane za ljude i hrane za životinje nakon ekstrakcije biljnih ulja, šećera, škroba i proteina) te materijal od biološkog otpada, kada se kulture za ugar i pokrovne usjeve smatraju kao privremeni, kratkoročno zasijani pašnjaci koji obuhvaćaju kombinaciju trave i mahunarki s malim udjelom škroba kako bi se dobila stočna hrana za stoku i poboljšala plodnost tla radi dobivanja većih prinosa ratarskih glavnih usjeva;

30. obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla namijenjena uporabi u prometu su tekuća ili plinovita goriva koja se upotrebljavaju u prometu, koja nisu biogoriva ni bioplin, čiji energetski sadržaj potječe iz obnovljivih izvora energije koji nisu biomasa,

31. obveza povezana s energijom za prijevoz iz obnovljivih izvora energije je nacionalni program poticanja korištenja energije za prijevoz iz obnovljivih izvora kojim se od proizvođača energije traži da u svoju proizvodnju uključe određeni dio energije iz obnovljivih izvora, kojim se od distributera energije traži da u svoju isporuku uključe određeni dio energije iz obnovljivih izvora ili kojim se od potrošača energije traži da u svoju potrošnju uključe određeni dio energije iz obnovljivih izvora,

32. obveza korištenja obnovljivih izvora energije u javnom prijevozu i javnom sektoru je obveza na temelju koje je krajnji korisnik goriva dužan osigurati da najmanje 70% vozila koja su kupljena, unajmljena ili uzeta na lizing u pojedinoj godini koristi biogorivo umiješano u dizelsko gorivo ili motorni benzin u udjelu većem od standardnog, ili biodizel u obliku čistog biogoriva, ili bioplin u obliku čistog biogoriva, ili električni pogon, ili vodik,

33. obveznik stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu (u daljnjem tekstu: obveznik) je distributer koji stavlja na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila koji se, po posebnom zakonu kojim se uređuju trošarine, smatra trošarinskim obveznikom, osim AZU-a,

34. ostaci iz poljoprivrede, akvakulture, ribarstva i šumarstva su ostaci koji su izravno proizvedeni u okviru djelatnosti poljoprivrede, akvakulture, ribarstva i šumarstva; oni ne uključuju ostatke iz povezanih industrija ili prerade,

35. ostaci su tvar koja nije jedan od konačnih proizvoda koji su neposredni cilj proizvodnog postupka; ona nije primarni cilj proizvodnog postupka i postupak nije bio namjerno izmijenjen radi njezine proizvodnje,

36. ovlaštena osoba za provedbu monitoringa količine biogoriva je osoba koja je to ovlaštenje stekla po propisu kojim se uređuju zahtjevi za kakvoću goriva (u daljnjem tekstu: ovlaštena osoba za monitoring količine biogoriva),

37. posebna naknada za okoliš je prihod Fonda, a plaća je obveznik stavljanja biogoriva na tržište koji propusti ispuniti obvezu stavljanja biogoriva, te smanjiti emisiju stakleničkih plinova,

38. pošiljka biogoriva je određena količina biogoriva, u obliku čistog biogoriva ili umiješanog u dizelsko gorivo ili motorni benzin, koju distributer dostavlja do prodajnog mjesta,

39. praćenje količine obnovljive energije u prijevozu stavljene na tržište ili na korištenje (u daljnjem tekstu: monitoring količine obnovljive energije u prijevozu ) je postupak utvrđivanja količine biogoriva stavljenog na tržište ili na korištenje koji uključuje neposrednu provjeru tehnoloških postupaka dodavanja biogoriva naftnom gorivu, provjeravanje isprava o sukladnosti na osnovi kojih proizvođači goriva jamče za količinu biogoriva u dizelskom gorivu ili motornom benzinu i utvrđivanje količine biogoriva u pojedinim pošiljkama goriva odnosno provjeravanje dokumentacije koja prati pošiljku goriva po postupku utvrđenom u programu monitoringa količine biogoriva. Ono također obuhvaća postupak utvrđivanja količine električne energije i vodika proizvedenih iz obnovljivih izvora i stavljenih na tržište za potrebe prijevoza.

40. proizvođač je pravna ili fizička osoba koja proizvodi biogorivo. Proizvođač se smatra distributerom kada proizvodi i stavlja proizvod na tržište.

41. stavljanje na tržište je puštanje u promet i/ili potrošnju dizelskog goriva ili motornog benzina, biogoriva ili mješavine dizelskog goriva ili motornog benzina s biogorivom, električne energije ili vodika za pogon motornih vozila ili brodova u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuju trošarine, posebnim zakonom kojim se uređuje zaštita zraka i posebnim zakonom kojim se uređuju tehnički zahtjevi za proizvode i ocjenjivanje sukladnosti,

42. sustavi poticanja proizvodnje i korištenja te istraživanja i razvoja naprednih biogoriva su opći instrumenti koje koristi Republika Hrvatska ili tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili javne ustanove kako bi stvorili okvir podrške ili poticaja za sudionike tržišta da proizvode i koriste biogorivo za potrebe prijevoza,

43. trgovac je pravna ili fizička osoba koja kupuje i prodaje biogorivo ili mješavinu biogoriva i dizelskog goriva ili motornog benzina,

44. neposredna potrošnja energije je energetski proizvod isporučen za energetske potrebe industriji, prijevozu, kućanstvima, sektoru usluga, uključujući i javne usluge, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, uključujući potrošnju energije u energetskom sektoru za potrebe proizvodnje električne energije, toplinske energije i goriva u prometu, kao i gubitke električne i toplinske energije u distribuciji i prijenosu,

45. uvoznik je trgovac na veliko biogorivom ili gorivom koji stavlja na tržište u Republici Hrvatskoj gorivo ili biogorivo ili mješavinu biogoriva i dizelskog goriva ili motornog benzina proizvedenog u drugoj državi,

46. zahtjev održivosti je zahtjev propisan za proizvodnju i korištenje biogoriva po načelu održivog razvoja, a primjenjuje se kao kriterij pri utvrđivanju ispunjenja nacionalnog cilja za obnovljive izvore energiju i obveze stavljanja na tržište obnovljivih izvora energije u prijevozu .

(2) U smislu ovoga Zakona sljedeći proizvodi se smatraju biogorivima:

1. biodimetileter je dimetileter koji se proizvodi od biomase, da bi se koristio kao biogorivo,

2. biodizel je metilni ester masnih kiselina (FAME) koji se proizvodi od biljnog ili životinjskog ulja, koji ima svojstva dizela, da bi se koristio kao biogorivo,

3. bioetanol je etanol koji se proizvodi od biomase i/ili biorazgradivoga dijela otpada, da bi se koristio kao biogorivo,

4. biometanol je metanol koji se proizvodi od biomase, da bi se koristio kao biogorivo,

5. bioplin je plinovito gorivo koje se proizvodi od biomase i/ili od biorazgradivoga dijela otpada, koje se može pročistiti do kvalitete prirodnoga plina, da bi se koristilo kao biogorivo za umješavanje s prirodnim plinom ili generatorski plin,

6. biovodik je vodik koji se proizvodi od biomase, i/ili od biorazgradivoga dijela otpada, da bi se koristio kao biogorivo,

7. bio-ETBE (etil-ter-butil-eter) je ETBE koji se proizvodi na bazi bioetanola. Volumni postotak bio-ETBE-a koji se priznaje kao biogorivo uređuje se propisom o kakvoći biogoriva,

8. bio-MTBE (metil-ter-butil-eter) je gorivo koje se proizvodi na bazi biometanola. Volumni postotak bio-MTBE-a koji se priznaje kao biogorivo uređuje se propisom o kakvoći biogoriva,

9. čisto biljno ulje je ulje koje se proizvodi od biljaka uljarica prešanjem, ekstrakcijom ili sličnim postupcima, sirovo ili rafinirano, ali kemijski neizmijenjeno, u slučajevima kada je kompatibilno s određenim tipovima motora i odgovarajućim uvjetima glede emisije,

10. sintetička biogoriva su sintetički ugljikovodici ili mješavine ugljikovodika koji su proizvedeni od biomase.

(3) Sirovine za proizvodnju bioplina za promet i naprednih biogoriva čiji se doprinos nacionalnom cilju za obnovljive izvore energiju u prijevozu može smatrati dvostruko većim od njihova energetskog sadržaja su :

1. alge, ako su uzgojene na zemljištu u ribnjacima ili fotobioreaktorima;

2. dio biomase koji odgovara miješanom gradskom otpadu, a ne sortiranom otpadu iz kućanstava podložno ciljevima recikliranja sukladno zakonu kojim se uređuje područje održivog gospodarenja otpadom;

3. biootpad kako je definiran sukladno zakonu kojim se uređuje područje održivog gospodarenja otpadom iz privatnih kućanstava podložan odvojenom prikupljanju kako je utvrđeno sukladno zakonu kojim se uređuje područje održivog gospodarenja otpadom;

4. dio biomase iz industrijskog otpada koji nije pogodan za korištenje u prehrambenom lancu za ljude ili za životinje, uključujući materijale iz sektora trgovine na malo i veletrgovine te poljoprivredno-prehrambenog sektora i sektora ribarstva i akvakulture, isključujući sirovine navedene u dijelu B ovoga Priloga;

5. slama;

6. životinjski gnoj i mulj od rafiniranja;

7. tekući otpad iz uljara za proizvodnju palminog ulja i prazni grozdovi palminog ploda;

8. smola tal ulja;

9. sirovi glicerin;

10. bagasa;

11. otpad od grožđa i vinski talog;

12. orahove ljuske;

13. pljeva;

14. klipovi kukuruza bez zrna;

15. dio biomase iz otpada i ostataka iz šumarstva i industrija koje se temelje na šumarstvu, odnosno kora, grane, pretkomercijalna proreda, lišće, iglice, krošnje stabala, piljevina, trijeske od sječe, crni lug, sulfitna lužina, mulj koji sadrži vlakna, lignin i tal ulje;

16. drugi neprehrambeni celulozni materijal;.

17. drugi lignocelulozni materijal uz iznimku pilanskih i furnirskih trupaca

(4) Sirovine za proizvodnju biogoriva i bioplina za promet, čiji se doprinos nacionalnom cilju za obnovljive izvore energiju ograničava i može se smatrati dvostruko većim od njihovog energetskog sadržaja su:

1. korišteno ulje za kuhanje;

2. životinjske masti iz kategorija 1. i 2. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1069/2009.

Članak 5.

Naslov poglavlja iznad članka 7. mijenja se i glasi: „ IV. PROGRAMI I PLANOVI POTICANJA PROIZVODNJE I KORIŠTENJA BIOGORIVA I OBNOVLJIVE ENERGIJE U PRIJEVOZU “

Članak 6.

Naslov iznad članka 7. mijenja se i glasi: „Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku“

Članak 7. mijenja se i glasi:

„(1) Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku je osnovni planski dokument energetske i klimatske politike Republike Hrvatske koji se donosi za razdoblje od deset godina, a kojim je u smislu ovoga Zakona određena putanja nacionalnog cilja za obnovljive izvore energiju u prijevozu i putanja obveze stavljanja na tržište obnovljivih izvora energije u prijevozu za razdoblje od 2021. do 2030. godine i svako naredno desetljeće .

(2) Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku donosi Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva.“

Članak 7.

Naslov iznad članka 8. mijenja se i glasi: „ Nacionalni cilj za biogoriva i obnovljivu energiju u prijevozu“

Članak 8. mijenja se i glasi:

„(1) Nacionalni cilj za biogoriva i obnovljivu energiju u prijevozu određuje se kao udio energije iz obnovljivih izvora energije u godišnjoj neposrednoj potrošnji energije u prijevozu, u koju se uračunava samo energija benzina, dizela, prirodnog plina, biogoriva, bioplina, obnovljivih tekućih i plinovitih goriva nebiološkog podrijetla namijenjenih uporabi u prometu, goriva iz recikliranog ugljika i električna energija isporučena sektorima cestovnog i željezničkog prometa, a izražava se kao postotak u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu, uzimajući u obzir propisane prosječne energijske vrijednosti pojedinih goriva.

(2) U ispunjenju nacionalnog cilja iz stavka 1. ovoga članka sudjeluju: obveznici, korisnici goriva u javnom sektoru i korisnici električne energije u javnom cestovnom i željezničkom prijevozu, županije i veliki gradovi kroz stavljanje na tržište obnovljive energije u prijevozu, poticanje energetske učinkovitosti u prometu i izgradnju infrastrukture za alternativna goriva.

(3) Udio obveznika stavljanja na tržište obnovljivih izvora energije u prijevozu (u daljnjem tekstu: udio obveznika) dio je nacionalnog cilja iz stavka 1. ovoga članka , a izražava se kao postotak u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za svaku godinu u razdoblju od 2021. – 2030. godine.

(4) Za izračun i utvrđivanje ispunjenja nacionalnog cilja iz stavka 1. ovoga članka i udjela obveznika iz stavka 3. ovoga članka primjenjuju se sljedeća pravila:

1. uzima se u obzir isključivo energija biogoriva koja ispunjavaju zahtjev održivosti sukladno odredbama ovoga Zakona, neovisno o tome jesu li sirovine za proizvodnju biogoriva uzgojene u Republici Hrvatskoj ili su uvezene,

2. biogoriva proizvedena iz otpada i ostataka, osim ostataka iz poljoprivrede, akvakulture, ribarstva i šumarstva, moraju ispuniti samo zahtjev smanjenja emisije stakleničkih plinova u odnosu na emisiju koja nastaje korištenjem dizelskog goriva i motornog benzina,

3. za potrebe dokazivanja ispunjenja nacionalnog cilja iz stavka 1. ovoga članka i ispunjenja udjela obveznika iz stavka 3. ovoga članka, energija biogoriva proizvedenih iz sirovina navedenih u članku  4. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona uračunava se u dva (2) puta većoj vrijednosti od stvarno potrošene energije u odnosu na biogoriva proizvedena iz drugih sirovina, električna energija iz obnovljivih izvora utrošena u električnim cestovnim vozilima uračunava se u četiri (4) puta većoj vrijednosti od stvarno potrošene energije, a električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora potrošena u elektrificiranom željezničkom prijevozu uračunava se u 1,5 puta većoj vrijednosti od stvarno potrošene energije, dok se, uz iznimku goriva proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje, energija goriva iz obnovljivih izvora isporučenih u sektoru zrakoplovstva i pomorstva uračunava u 1,2 puta većoj vrijednosti od stvarno potrošene energije,

4. ne uzima se u obzir ona količina dizelskog goriva ili motornog benzina koju pojedini distributer stavlja na tržište radi punjenja obveznih zaliha nafte i naftnih derivata, u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje tržište nafte i naftnih derivata, niti ona količina dizelskog goriva ili motornog benzina koju stavlja na tržište za obrambene potrebe Hrvatske vojske ili za namjene u skladu s međunarodnim obvezama Republike Hrvatske,

5. maksimalni doprinos biogoriva proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i krmiva u postizanju nacionalnog cilja iz stavka 1. ovoga članka ne može prijeći 7% u godišnjoj neposrednoj potrošnji energije u prijevozu pri čemu se biogoriva proizvedena iz sirovina navedenih u članku 4. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona ne uračunavaju u ovo ograničenje. Kod ispunjenja udjela obveznika, maksimalni doprinos biogoriva proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i krmiva može biti najviše za 1 postotni poen veći od postotnog udjela obveze koju je obveznik ostvario u 2020. godini stavljanjem na tržište biogoriva proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i krmiva. Ako je obveznik u 2020. godini ostvario udio biogoriva proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i krmiva manji od 1%, tada se taj udio može povećati na najviše 2% u svakoj narednoj godini do 2030. godine.

6. prilikom ispunjenja udjela obveznika, doprinos naprednih biogoriva proizvedenih iz sirovina navedenih u članku 4. stavku 3. ovoga Zakona, mora iznositi najmanje 0,2 postotna poena u 2022. godine, 1 postotni poen u 2025. godini te 3,5 postotna poena u 2030 . godini.

7. prilikom ispunjenja udjela obveznika iz stavka 3. ovoga članka , udio biogoriva proizvedenih iz sirovina navedenih u članku 4. stavku 4. ovoga Zakona ograničava se na 2 % energetskog sadržaja goriva namijenjenih uporabi u prometu koja su isporučena za potrošnju ili uporabu na tržištu u 2024. godini,  e  na 1,7 % počevši od 2026. godine.

8. pri izračunu godišnje neposredne potrošnje energije iz obnovljivih izvora za prijevoz iz stavka 1. ovoga članka udio biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase proizvedenih iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta za koje je uočeno znatno proširenje proizvodnog područja na zemljište s velikim zalihama ugljika, ne prelazi razinu potrošnje takvih goriva u 2019. godini, osim ako su certificirana kao biogoriva, tekuća biogoriva ili goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta. Od 31. prosinca 2023. do najkasnije 31. prosinca 2030. ta se granica postupno smanjuje do 0 %.

9. postavljeni nacionalni cilj Ministarstvo može revidirati do kraja rujna 2023. godine kako bi se utvrdila mogućnost ostvarenja nacionalnog cilja, uzimajući u obzir tržišni potencijal i cijenu navedenih biogoriva.“

(5) Prosječne energijske vrijednosti goriva propisuje ministar pravilnikom.

Članak 8.

U članku 11. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Program poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu županije i velikog grada je planski dokument koji se donosi za vrijeme od tri godine, kojim se utvrđuje politika poticanja povećanja proizvodnje i korištenja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu na području županije i velikog grada (u daljnjem tekstu: program županije i velikog grada).“

U stavku 2. iza riječi: „biogoriva“ dodaju se riječi: „ ,odnosno obnovljive energije“.

Članak 9.

Naslov iznad članka 14. mijenja se i glasi: „ Program obveznika stavljanja na tržište biogoriva, obnovljive energije u prijevozu“

U članku 14. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Program obveznika stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu je planski dokument obveznika koji se donosi za razdoblje od tri godine, (u daljnjem tekstu: program obveznika) i  koji sadrži sljedeće podatke:

1. predviđene godišnje količine i vrste goriva koje namjerava staviti na tržište,

2. predviđene godišnje količine biogoriva i vrste biogoriva, iz domaće proizvodnje i/ili uvoza koje namjerava staviti na tržište,

3. prosječni godišnji udio biogoriva u pojedinoj vrsti goriva koje namjerava staviti na tržište,

4. predviđene godišnje količine električne energije iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza koje namjerava staviti na tržište putem javno dostupne punionice u svojem vlasništvu,

5. predviđene godišnje količine vodika iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza koje namjerava staviti na tržište,

6. druge podatke o distribuciji biogoriva.“

U stavku 2. riječi: „stavljanja biogoriva na tržište“ brišu se, a riječi: „do kraja listopada tekuće godine“ zamjenjuju se riječima: „ do 31. listopada tekuće godine“ .

Članak 10.

Članak 14.a mijenja se i glasi:

„(1) Pravilnik o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu, koji donosi ministar, propisuje način izrade programa i plana obveznika, vođenja registra obveznika, vođenja evidencija o stavljanju na tržište obnovljive energije u prijevozu, izrade izvješća obveznika i odgovarajuće obrasce, vođenja registra korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru, vođenja evidencija korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru o korištenju obnovljive energije u prijevozu, izrade izvješća korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru o korištenju obnovljive energije u prijevozu te odgovarajuće obrasce i druge uvjete o načinu primjene mjera za poticanje korištenja obnovljive energije u prijevozu.

(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se i metodologija za izračun nacionalnog cilja za obnovljivu energiju u prijevozu koja služi za utvrđivanje ispunjenja obveze stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu.“

Članak 11.

Naslov iznad članka 15. mijenja se i glasi: „ Plan obveznika“

U članku 15. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Plan obveznika je planski dokument obveznika koji se donosi za vrijeme od jedne godine, a utvrđuje provedbu programa obveznika (u daljnjem tekstu: godišnji plan obveznika) i sadrži sljedeće podatke:

1. predviđene godišnje količine i vrste goriva koje namjerava staviti na tržište,

2. predviđene godišnje količine biogoriva i vrste biogoriva koje namjerava staviti na tržište iz domaće proizvodnje i/ili uvoza,

3. prosječni godišnji udio biogoriva u pojedinoj vrsti goriva koje namjerava staviti na tržište,

4. predviđeni način i mjesto isporuke biogoriva krajnjim korisnicima,

5. druge podatke o distribuciji biogoriva važne za provođenje monitoringa količine biogoriva.

6. predviđene godišnje količine električne energije iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza koje namjerava staviti na tržište putem javno dostupne punionice u svom vlasništvu,

7. predviđene godišnje količine vodika iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza koje namjerava staviti na tržište.“

U stavku 2. riječi: „stavljanja biogoriva na tržište“ brišu se a riječi: „do kraja listopada tekuće godine“ zamjenjuju se riječima: „ do 31. listopada tekuće godine“ .

Članak 12.

Članak 16. mijenja se i glasi:

„(1) U pripremi i provođenju politike poticanja proizvodnje biogoriva, odnosno korištenja obnovljive energije u prijevozu Ministarstvo, u suradnji s ministarstvom nadležnim za poljoprivredu i šumarstvo, ministarstvom nadležnim za promet i ministarstvom nadležnim za financije, ima sljedeće ovlasti:

1. izrađuje Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan, dostavlja Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan Europskoj komisiji te koordinira aktivnosti u njegovoj provedbi,

2. ocjenjuje učinak provedbe programa i mjera za poticanja proizvodnje biogoriva, odnosno  korištenja obnovljive energije u prijevozu,

3. priprema izvješće o ostvarenju nacionalnog cilja i udjela obveznika određenih Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom,

4. provodi politiku Vlade Republike Hrvatske u području poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu.

(2) U pripremi i provođenju politike poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu, Ministarstvo:

1. vodi sustav praćenja proizvodnje i ostvarenja ciljeva u korištenju biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu te izrađuje i objavljuje izvješća o postignutim rezultatima,

2. ostvaruje međunarodnu suradnju Republike Hrvatske u području poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu,

3. priprema podzakonske akte u području poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu koje donosi Vlada Republike Hrvatske ili ministar u skladu s odredbama ovoga Zakona,

4. surađuje s drugim državnim tijelima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave i javnim ustanovama u provedbi politike Vlade Republike Hrvatske u području poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu,

5. priprema izvješća o prijenosu pravne stečevine Europske unije, u području poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu, u pravni sustav Republike Hrvatske,

6. provodi upravni postupak i odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama u upravnim stvarima, u skladu s odredbama ovoga Zakona.“

Članak 13.

Naslov poglavlja iznad članka 17. mijenja se i glasi: „ VI. MJERE ZA POTICANJE PROIZVODNJE I KORIŠTENJA BIOGORIVA I OBNOVLJIVE ENERGIJE U PRIJEVOZU “

Članak 14.

U članku 17. iza riječi: „biogoriva“, dodaju se riječi: „te istraživanja i razvoja naprednih“

Članak 15.

Članak 17.a mijenja se i glasi:

„(1) Proizvodnja i korištenje biogoriva moraju biti u skladu s ciljevima održivog razvoja i ispunjavati zahtjev održivosti i ostvarivati minimalne uštede emisija stakleničkih plinova određene pravilnikom kojim se određuje način i uvjeti primjene zahtjeva održivosti u proizvodnji i korištenju biogoriva.

(2) Zahtjev održivosti obuhvaća zahtjev za:

1. zaštitu zemljišta važnog za očuvanje biološke raznolikosti,

2. zaštitu zemljišta s velikom zalihom ugljika,

3. zaštitu tresetišta,

4. održivo upravljanje zemljištem kako bi se održala ili unaprijedila kvaliteta poljoprivrednog tla, odnosno osiguralo dugoročno održavanje ili jačanje razina zaliha i ponora ugljika u šumi,

5. uštede emisija stakleničkih plinova u odnosu na emisije koje nastaju korištenjem dizelskog goriva i motornog benzina.

(3) Ispunjenje zahtjeva održivosti  iz stavka 2. ovoga članka uvjet je za priznavanje udjela biogoriva za ispunjenje nacionalnog cilja iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona i udjela obveznika iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona.

(4) Način, uvjeti i rok primjene zahtjeva održivosti u proizvodnji i korištenju biogoriva, metodologija za izračun ušteda emisija stakleničkih plinova u odnosu na emisije koje nastaju korištenjem dizelskog goriva i motornog benzina te sadržaj i rokovi godišnjeg izvješćivanja propisuju se pravilnikom koji donosi ministar uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu i šumarstvo.

Članak 16.

Naslov iznad članka 23. mijenja se i glasi: „ Obveza stavljanja na tržište biogoriva i obnovljive energije u prijevozu“

Članak 23. mijenja se i glasi:

„(1) Obveznik je dužan tijekom kalendarske godine staviti na tržište onu količinu biogoriva i/ili električne energije i/ili vodika proizvedenih iz obnovljivih izvora čija energijska vrijednost odgovara njegovoj obvezi stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu utvrđenoj primjenom metodologije propisane pravilnikom o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu.

(2) Obveza stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu iz stavka 1. ovoga članka može se osigurati miješanjem biogoriva s dizelskim gorivom ili motornim benzinom ili stavljanjem čistog biogoriva na tržište, u skladu sa zahtjevom održivosti propisanim odredbama ovoga Zakona i zahtjevom za kakvoću goriva propisanim posebnim propisom.

(3) Obveza stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu iz stavka 1. ovoga članka može se osigurati i stavljanjem na tržište električne energije putem javno dostupnih punionica u vlasništvu obveznika i vodika proizvedenih iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza.

(4) Obveza iz stavka 1. ovoga članka može se prenijeti na treće osobe pisanim ugovorom, koji sadržava podatke o vrsti i količini biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu za koju se treća osoba obvezala da će je staviti na tržište, načinu stavljanja na tržište, vremenu ispunjenja obveze i trajanju ugovora.

(5) Ugovor iz stavka 4. ovoga članka dostavlja se Ministarstvu zajedno s obavijesti o prenošenju obveze na treću osobu u elektroničkom i pisanom obliku na obrascu propisanom pravilnikom o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu.

(6) Ministarstvo će svakom obvezniku izdati registarski broj i voditi registar obveznika u elektroničkom obliku u skladu s pravilnikom iz članka 14.a ovoga Zakona.

Članak 17.

Naslov iznad članka 25. mijenja se i glasi: „ Evidencija stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu“

Članak 25. mijenja se i glasi:

„ (1) Obveznik je dužan voditi evidenciju o količini i vrsti biogoriva, odnosno obnovljive energije stavljene na tržište za potrebe prijevoza na propisani način.

(2) Ako je obveza prenesena na treću osobu, evidenciju o količini i vrsti biogoriva, odnosno obnovljive energije stavljene na tržište za potrebe prijevoza za obveznika vodi treća osoba.

(3) Obveznici unose informacije potrebne za provjeru usklađenosti s ispunjenjem udjela obveznika prema pravilniku iz članka 14.a ovoga Zakona izravno u bazu podataka Europske unije.“

Članak 18.

Članak 26. mijenja se i glasi:

„(1) Obveznik izrađuje Izvješće o provedbi godišnjeg plana obveznika koje sadrži podatke i analizu ispunjenja udjela obveznika u prethodnoj godini i buduće mjere (u daljnjem tekstu: Izvješće obveznika).

(2) Ako je obveznik stavio na tržište manju količinu biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu u odnosu na količinu za koju je obvezan, dužan je u Izvješću obveznika naznačiti tu nedostajuću količinu i za nju platiti posebnu naknadu za okoliš iz članka 29. ovoga Zakona.

(3) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka se podnosi Ministarstvu do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu. Izvješće se dostavlja Ministarstvu u elektroničkom i pisanom obliku na propisanom obrascu.

(4) Ukoliko je obveza stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu prenesena na treću osobu, obveznik je dužan u izvješću iz stavka 1. ovoga članka naznačiti količinu koju je treća osoba stavila na tržište u ispunjenju ugovornih obveza prema obvezniku.

(5) Sastavni dio izvješća iz stavka 1. ovoga članka je izvješće o provedbi monitoringa količine biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu za prethodnu godinu koje je izradila ovlaštena osoba za monitoring količine obnovljive energije u prijevozu.“

Članak 19.

Članak 27. mijenja se i glasi:

„(1) Ministarstvo utvrđuje ispunjenje obveze stavljanja na tržište biogoriva i obnovljive energije u prijevozu za prethodnu godinu najkasnije do kraja travnja tekuće godine i obvezniku izdaje potvrdu.

(2) Potvrda iz stavka 1. ovoga članka nije upravni akt, a Ministarstvo je donosi na temelju:

1. izvješća obveznika,

2. dokaza o ispunjenju zahtjeva održivosti,

3. izvješća o monitoringu količine biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu .

(3) Ako obveznik nije ispunio propisane obveze iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo donosi rješenje kojim utvrđuje energetsku vrijednost obnovljive energije u prijevoza koju je obveznik propustio staviti na tržište u prethodnoj godini sukladno članku 29. ovoga Zakona te određuje iznos posebne naknade koju je obveznik dužan platiti.

(4) Protiv rješenja Ministarstva iz stavka 3. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Za izračun i utvrđivanje ispunjenja obveze stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu uzima se u obzir samo ona energija biogoriva koja ispunjava zahtjev održivosti propisan ovim Zakonom neovisno o tome jesu li sirovine za proizvodnju biogoriva uzgojene u Republici Hrvatskoj ili su uvezene.

(6) Za izračun i utvrđivanje ispunjenja obveze obveznika uzima se u obzir i električna energija iz obnovljivih izvora stavljena na tržište putem javno dostupnih punionica  i energija vodika proizvedenog iz obnovljivih izvora i stavljena na tržište za potrebe prijevoza.“

Članak 20.

Naslov iznad članka 28. mijenja se i glasi: „ Utvrđivanje na temelju monitoringa biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu“

Članak 28. mijenja se i glasi:

„(1) Ministarstvo utvrđuje ispunjenje obveze stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu na temelju podataka iz izvješća o monitoringu obnovljive energije stavljene na tržište za potrebe prijevoza .

(2) Obveznik iz stavka 1. ovoga članka stavlja na tržište biogoriva, odnosno obnovljivu energiju za potrebe prijevoza uz uvjet da je prethodno ishodio od Ministarstva potvrdu programa monitoringa biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu . Potvrda nije upravni akt.

(3) Obveznik iz stavka 1. ovoga članka je dužan, uz zahtjev, dostaviti program monitoringa biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu koji sadrži utvrđen opseg i način stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije za potrebe prijevoza, uz poštivanje propisanih zahtjeva za kakvoću goriva, a naročito podatke o:

1. vrsti biogoriva,

2. načinu umješavanja biogoriva u dizelsko gorivo ili motorni benzin,

3. mjestu umješavanja biogoriva s dizelskim gorivom ili motornim benzinom,

4. izdavanju potvrde (certifikata) o sukladnosti,

5. načinu provjere vjerodostojnosti podataka iz prethodnih alineja,

6. provjeravanju količine biogoriva u pojedinim pošiljkama goriva,

7. načinu i mjestu isporuke biogoriva krajnjem korisniku,

8. druge podatke iz godišnjeg plana obveznika,

9. količini i podrijetlu električne energije iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza koje je obveznik stavio na tržište putem javno dostupne punionice u svojem vlasništvu,

10. količini i podrijetlu vodika uz potvrdu (certifikat) o sukladnosti.

(4) Obveznik iz stavka 1. ovoga članka mora osigurati provođenje monitoringa količine biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu po programu koji je Ministarstvo potvrdilo. Potvrda Ministarstva vrijedi do izdavanja nove potvrde koja se izdaje na zahtjev obveznika ili po službenoj dužnosti, u slučaju izmjene propisanih uvjeta o umješavanju biogoriva u dizelsko gorivo ili motorni benzin.

(5) Program monitoringa količine biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu smiju provoditi samo ovlaštene osobe za monitoring količine biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu.

(6) Obveznik i ovlaštena osoba ugovorom u pisanom obliku uređuju sva pitanja povezana s provođenjem monitoringa količine biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu. Troškove provođenja monitoringa količine biogoriva, odnosno obnovljive energije snosi obveznik.

Članak 21.

Naslov iznad članka 29. mijenja se i glasi: „ Posebna naknada za okoliš zbog nastavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu“

Članak 29. mijenja se i glasi:

„(1) Ukoliko je obveznik u prethodnoj kalendarskoj godini propustio staviti na tržište propisanu količinu biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu, dužan je platiti posebnu novčanu naknadu za okoliš, po načelu onečišćivač plaća, radi nestavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu.

(2) Posebna naknada za okoliš iz stavka 1. ovoga članka određuje se rješenjem Ministarstva, a plaća se u korist Fonda. Protiv rješenja Ministarstva žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) Ukoliko treća osoba iz članka 23. stavka 4. ovoga Zakona propusti ispuniti obvezu stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu koju je preuzela u ime i za račun obveznika, Ministarstvo će obvezu plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga članka odrediti obvezniku.

(4) Posebna naknada za okoliš iz stavka 1. ovoga članka određuje se u novčanom iznosu po jedinici energije ovisno o količini biogoriva, odnosno obnovljive energije koju je obveznik propustio staviti na tržište izračunato na temelju njihove energijske vrijednosti. Uredbom o posebnoj naknadi za okoliš zbog nestavljanja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu na tržište propisuju se ostali elementi i visina posebne naknade za okoliš te rok plaćanja, uključujući uvjete u kojima se može ostvariti popust i visina popusta na jednokratno plaćanje te uvjete, kriterije i postupak obročne otplate. Uredbu donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.“

Članak 22.

U članku 29.a stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Obveznik je dužan  smanjivati emisije stakleničkih plinova u životnom vijeku isporučenog tekućeg naftnog goriva i energije, koje je stavio na tržište Republike Hrvatske, u odnosu na razinu emisije iz 2010. godine, koja je iznosila 94,1 gCO ₂ eg/MJ, u iznosu od najmanje 6%.

Članak 23.

U članku 30. stavku 1. točka 4. briše se.

Dosadašnje točke 5. i 6. postaju točke 4. i 5.

U stavcima 3. i 5. riječi: „ stavljanja biogoriva na tržište“ brišu se.

Članak 24.

U članku 31. stavak 1. iza riječi: „biogoriva“ dodaju se riječi: „obnovljive energije u prijevozu“.

U stavku 4. riječi: „biogoriva“ dodaju se riječi: „obnovljive energije u prijevozu“.

Članak 25.

U članku 32. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Osim ovlasti iz stavka 3. ovoga članka nadležni inspektori iz stavka 2. ovoga članka ovlašteni su i :

1. narediti obvezniku dostavljanje Ministarstvu programa obveznika (članak 14. stavak 2.),

2. narediti obvezniku dostavljanje Ministarstvu plana obveznika (članak 15. stavak 2.),

3. narediti obvezniku provođenje obveze stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije za potrebe prijevoza (članak 23. stavak 1. i članak 24. stavak 1.),

4. narediti obvezniku vođenje evidencije o količini i vrsti biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu stavljene na tržište (članak 25.),

5. narediti obvezniku dostavljanje Ministarstvu izvješća o provedbi godišnjeg plana obveznika (članak 26.),

6. narediti obvezniku dostavljanje Ministarstvu programa monitoringa količine biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu (članak 28.),

7. narediti korisniku goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru vođenje evidencije o ispunjenju obveze korištenja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu (članak 31. stavak 1.),

8. narediti korisniku goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru dostavljanje izvješća Ministarstvu o ispunjenju obveze korištenja biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu (članak 31. stavak 5.).“

Članak 26.

Članak 33. mijenja se i glasi:

„(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 150.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, obveznik stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu ako:

1. ne dostavi Ministarstvu program obveznika do 31. listopada tekuće godine na način određen sukladno članku 14. stavku 2. ovoga Zakona,

2. ne dostavi Ministarstvu godišnji plan obveznika do 31. listopada tekuće godine na način određen sukladno članku 15. stavku 2. ovoga Zakona,

3. ne ispunjava obvezu tijekom kalendarske godine stavljanja na tržište biogoriva i/ili električne energije i/ili vodika proizvedenih iz obnovljivih izvora odnosno obnovljive energije u prijevozu na način kako to određuje članak 23. stavak 1. ovoga Zakona,

4. ne izradi i dostavi Ministarstvu izvješće o provedbi godišnjeg plana obveznika na način određen u članku 26. stavcima 1., 2. i 4. ovoga Zakona,

5. ne dostavi Ministarstvu izvješće o provedbi godišnjeg plana obveznika do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu na način određen sukladno članku 26. stavku 3. ovoga Zakona,

6. ne ishodi od Ministarstva potvrdu programa monitoringa biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu sukladno članku 28. stavku 3. ovoga Zakona,

7. ne dostavi Ministarstvu program monitoringa biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu sukladno članku 28. stavku 3. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba pravne osobe obveznika stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba obrtnik ili osoba koja obavlja samostalnu djelatnost, a obveznik je stavljanja na tržište biogoriva, odnosno obnovljive energije u prijevozu .“

Članak 27.

U članku 36. stavku 1. iza riječi: „biogoriva“ dodaju se riječi: „ odnosno obnovljive energije u prijevozu“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 28.

(1) Vlada Republike Hrvatske će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti Uredbu o posebnoj naknadi za okoliš zbog nestavljanja biogoriva na tržište („Narodne novine“, br. 113/18) s odredbama ovoga Zakona.

(2) Ministar će u roku od šest mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti Pravilnik o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu („Narodne novine“ broj 42/10, 94/18 i 119/18), Pravilnik o načinu i uvjetima primjene zahtjeva održivosti u proizvodnji i korištenju biogoriva („Narodne novine“, broj  83/2013, 94/2018, i 118/2018) i  Pravilnik o utvrđivanju prosječnih energijskih vrijednosti goriva  („Narodne novine“, broj 36/2011) s odredbama ovoga Zakona.

Članak 29.

Postupci započeti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Zakona o biogorivima za prijevoz („Narodne novine“ broj 65/09, 145/210, 26/211, 144/12, 14/14 i 94/18 dovršit će se prema odredbama toga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega.

Članak 30.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

O B R A Z L O Ž E N J E

Uz članak 1.

Ovim se člankom sukladno Direktivi (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora propisuje da se Zakonom uređuje i korištenje obnovljive energije u prijevozu, donošenje programa i planova za poticanje proizvodnje i korištenja obnovljive energije u prijevozu, ovlasti i odgovornosti za utvrđivanje i provođenje politike poticanja proizvodnje i korištenja obnovljive energije u prijevozu, mjere poticanja proizvodnje i korištenja obnovljive energije u prijevozu, uz mjere poticanja istraživanja i razvoja novih, naprednih biogoriva koja se ne natječu s kulturama za hranu i krmivo, ranije određenim kao prehrambenim kulturama.

Uz članak 2.

Ovim se člankom utvrđuje prijenos Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora u pravni poredak Republike Hrvatske te se dodaje novi stavak 2. kojim se konstatira da se ovim Zakonom osigurava provedba Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba o upravljanju energetskom unijom), u dijelu koji se odnosi korištenje biogoriva i energije iz obnovljivih izvora u prometu.

Uz članak 3.

Ovim se člankom pojašnjava svrha ovoga Zakona u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001. kojom su uključuje i infrastruktura za alternativna goriva te se konstatira da će se korištenjem biogoriva i naprednih biogoriva odnosno električne energije i vodika proizvedenih iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza ostvariti interesi Republike Hrvatske u području energetike utvrđeni dokumentima energetske i klimatske politike Republike Hrvatske, zakonima i drugim propisima kojima se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti i korištenje obnovljivih izvora energije te se određuje nacionalni cilj koji je bilo potrebno ostvariti do 2020. odnosno nacionalni cilj za obnovljivu energiju u prijevozu koji je potrebno ostvariti do 2030. godine.

Uz članak 4.  

U novom stavku 1. se pojašnjava značenje pojedinih pojmova iz ovoga Zakona, u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001. Isto tako, u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001, određuju se sirovine za proizvodnju bioplina za promet i naprednih biogoriva čiji se doprinos nacionalnom cilju za obnovljivu energiju u prijevozu može smatrati dvostruko većim od njihova energetskog sadržaja te sirovine za proizvodnju biogoriva i bioplina za promet čiji se doprinos nacionalnom cilju za obnovljivu energiju ograničava i može se smatrati dvostruko većim od njihovog energetskog sadržaja.

Uz članak 5.  

Ovim se člankom slijedom zahtjeva Direktive (EU) 2018/2001, mijenja naslov poglavlju IV. na način da se jasno određuje da se programi i lanovi poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva odnose i na obnovljivu energiju u prijevozu.

Uz članak 6.  

U skladu s Uredbom o upravljanju energetskom unijom i Direktivom, koje određuju integrirani nacionalni energetski i klimatski plan kao osnovni alat planiranja energetske i klimatske politike koji zamjenjuje postojeće planske dokumente, uključujući i nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije čiji je sastavni dio nacionalni akcijski plan za biogoriva, dodaje se iznad članka 7. novi naslov „Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku“ kao i novi članak 7. gdje se konstatira da je Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku, koji donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstava za razdoblje od deset godina u skladu s Uredbom o energetskoj uniji, osnovni planski dokument energetske i klimatske politike Republike Hrvatske te da je njime određena putanja nacionalnog cilja za obnovljivu energiju u prijevozu i putanja obveze stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu za razdoblje od 2021. do 2030. godine. Izrada Nacionalnog akcijskog plana više nije predviđena.

Uz članak 7.

Ovim se člankom mijenja naslov članka te se određuje nacionalni cilj za obnovljivu energiju u prijevozu, način njegova izračuna, subjekti koji sudjeluju u ispunjenju nacionalnog cilja, obveznici stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu, udio obveznika stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu te pravila koja se primjenjuju za izračun i utvrđivanje ispunjenja nacionalnog cilja i udjela obveznika.

Uz članak 8.

Ovim se člankom određuje brisanje članka 10. Zakona.

Uz članak 9.

Ovime se člankom, slijedom zahtjeva Direktive i prethodnih izmjena i dopuna članaka Zakona, u članku 11. riječi „biogoriva“ zamjenjuju riječima „obnovljive energije u prijevozu“ te se brišu riječi „u skladu s Nacionalnim akcijskim planom“.

Uz članak 10.

Ovim se člankom, slijedom zahtjeva Direktive i prethodnih izmjena i dopuna članaka, mijenja naslov iznad članka 14. koji sada glasi „Program obveznika stavljanja obnovljive energije na tržište“ kao i stavak 1. toga članka gdje se u obvezni sadržaj Programa obveznika stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu dodaju i podaci o predviđenim godišnjim količinama električne energije iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza koje namjerava staviti na tržište putem javno dostupne punionice u svojem vlasništvu te predviđenim godišnjim količinama vodika iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza koje namjerava staviti na tržište.

Uz članak 11.

Ovim se člankom, slijedom zahtjeva Direktive i izmjena i dopuna prethodnih članaka zakona u pogledu stavljanja na tržište obnovljive energije za potrebe prijevoza, određuje donošenje Pravilnika o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu, kojim ministar nadležan za energetiku treba propisati način izrade programa i plana obveznika, vođenja registra obveznika, vođenja evidencija o stavljanju na tržište obnovljive energije u prijevozu, izrade izvješća obveznika i odgovarajuće obrasce, vođenja registra korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru, vođenja evidencija korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru o korištenju obnovljive energije u prijevozu, izrade izvješća korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru o korištenju obnovljive energije u prijevozu te odgovarajuće obrasce i druge uvjete o načinu primjene mjera za poticanje korištenja obnovljive energije u prijevozu te metodologija za izračun nacionalnog cilja za obnovljivu energiju u prijevozu koja služi za utvrđivanje ispunjenja obveze stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu.

Uz članak 12.

Ovime se člankom, radi usklađenja s tekstom Zakona, mijenja naslov iznad članka 15. na način da sada glasi „Plan obveznika stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu, u stavku 1. riječi „stavljanja biogoriva na tržite zamjenjuju se riječima „stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu“ te se određuje da Plan obveznika treba još sadržavati i podatke o predviđenim godišnjim količinama električne energije iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza koje namjerava staviti na tržište putem javno dostupne punionice u svom vlasništvu kao i predviđenim godišnjim količinama vodika iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza koje namjerava staviti na tržište.

Uz članak 13.

Ovim se člankom, nastavno na zahtjeve Uredbe o upravljanju energetskom unijom, Direktive i prethodne izmjene i dopune članaka zakona, mijenjaju odredbe članka 16. koji se odnosi na ovlasti Ministarstva, zamjenjujući riječ „biogoriva“ riječima „obnovljive energije“ u cijelom tekstu članka te mijenjajući odredbe stavka 1. točke 1., 2 i 3. radi usklađenja s obvezom izrade i praćenja provedbe Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana odnosno brisanjem obveze izrade Nacionalnog akcijskog plana za biogoriva.

Uz članak 14.

Ovim se člankom određuje brisanje naslova iznad članka 17. Zakona.

Uz članak 15.

Ovim se člankom, u skladu sa zahtjevima Direktive, mijenja odredba stavka 1. članka 17.a na način da se dodatno propisuje kako proizvodnja i korištenje biogoriva moraju ostvarivati i minimalne uštede emisija stakleničkih plinova određene Pravilnikom o načinu i uvjetima primjene zahtjeva održivosti u proizvodnji i korištenju biogoriva.

Ovim se člankom, u skladu sa zahtjevima Direktive, mijenja i odredba stavka 2. propisujući da zahtjev održivosti obuhvaća također zahtjeve za održivim upravljanjem zemljištem kako bi se održala ili unaprijedila kvaliteta poljoprivrednog tla odnosno osiguralo dugoročno održavanje ili jačanje razina zaliha i ponora ugljika u šumi te uštedom emisija stakleničkih plinova u odnosu na emisije koje nastaju korištenjem dizelskog goriva i motornog benzina.

Postojeći članak 4. se briše a riječ „smanjenje“ zamjenjuje se s riječi „ušteda“, što je u skladu s Direktivom.

Uz članak 16.

Ovim se člankom, slijedom zahtjeva Direktive i izmjena i dopuna prethodnih članaka Zakona te uvažavajući svrhu Zakona za uključivanjem obnovljive energije u sektor prometa, mijenja naslov iznad članka 23. koji sada glasi „Obveza stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu“ kao i tekst članka 23. Zakona kojim se određuje obveza stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu te način osiguranja te obveze. Ispunjenje obveze stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu obveznik može osigurati miješanjem biogoriva s dizelskim gorivom ili motornim benzinom ili stavljanjem čistog biogoriva na tržište, u skladu s propisanim zahtjevom održivosti i zahtjevom za kakvoću goriva odnosno stavljanjem na tržište električne energije putem javno dostupnih punionica u vlasništvu obveznika i vodika proizvedenih iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza.

Uz članak 17.

Ovim se člankom, sukladno zahtjevima Direktive i prethodnim izmjenama članaka zakona, mijenja naslov iznad članka 25. koji sada glasi „Evidencija stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu“ te se mijenja članak 25. na način da se određuje da su obveznici dužni voditi evidenciju o količini i vrsti obnovljive energije stavljene na tržište za potrebe prijevoza na propisani način te izravno, u bazu podataka Europske unije, unositi informacije potrebne za provjeru usklađenosti s ispunjenjem udjela obveznika prema pravilniku o poticanju korištenja biogoriva u prijevozu.

Uz članak 18.

Ovim se člankom, sljedeći zahtjev Direktive i uvažavajući prethodne izmjene članaka Zakona, mijenjaju odredbe članka 26. propisujući obvezu izrade Izvješća obveznika stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu, sadržaj Izvješća, dužnost obveznika da u Izvješću naznači nedostajuću količinu obnovljive energije u prijevozu kao i formu, način i sadržaj Izvješća uključujući i izvješće o provedbi monitoringa količine obnovljive energije u prijevozu za prethodnu godinu.

Uz članak 19.

Ovim člankom se određuje način izračuna i utvrđivanja ispunjenja obveze obveznika stavljanja na tržište obnovljive energije za potrebe prijevoza od strane Ministarstva, pri čemu će se, shodno dopunama stavka 5. ovoga članka, za izračun i utvrđivanje ispunjenja obveze obveznika uzimati u obzir i električna energija iz obnovljivih izvora stavljena na tržište putem javno dostupnih punionica u vlasništvu obveznika i energija vodika proizvedenog iz obnovljivih izvora i stavljena na tržište za potrebe prijevoza.

Uz članak 20.

Ovim se člankom mijenja način utvrđivanja da se monitoring količine odnosno potvrda koju izdaje Ministarstvo odnosi na obnovljivu energiju stavljenu na tržište za potrebe prijevoza.

Dodatno, propisuju se  i obveze obveznika da uz zahtjev za potvrdom programa monitoringa, dostavi Ministarstvu i podatke o količini i podrijetlu električne energije iz obnovljivih izvora za potrebe prijevoza koje je obveznik stavio na tržište putem javno dostupne punionice u svojem vlasništvu te količini i podrijetlu vodika.

Uz članak 21.

Ovim se člankom, uvažavajući izmjene prethodnih članaka Zakona, mijenja naslov iznad članka 29. i tekst članka 29. propisujući da se posebna naknada za okoliš plaća zbog nestavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu te da se ista određuje u novčanom iznosu po jedinici energije ovisno o količini obnovljive energije koju je obveznik propustio staviti na tržište izračunato na temelju njene energijske vrijednosti.

Uz članak 22.

Ovim se člankom određuje nastavak obveze obveznika stavljanja biogoriva na tržište, smanjivanja emisija stakleničkih plinova u životnom vijeku isporučenog tekućeg naftnog goriva i energije, koje je stavio na tržište Republike Hrvatske i nakon 2020. godine u istom iznosu.

Uz članak 23.

Ovim se člankom usklađuju obveze korisnika goriva u javnom prijevozu i javnog sektora s tekstom Zakona te se utvrđuje da isti više nije dužan nabavljati vozila na hibridni pogon.

Uz članak 24.

Ovim se člankom usklađuje se izričaj u području vođenja evidencije i izvješćivanje od strane korisnika goriva u javnom prijevozu i javnog sektora s ostalim tekstom Zakona.

Uz članak 25.

Ovim se člankom odredbe o inspekcijskom nadzoru u pogledu obveze stavljanja na tržište obnovljive energije u prijevozu, usklađuju se s odredbama Zakona.

Uz članak 26.

Ovim se člankom usklađuju prekršajne odredbe s ostalim odredbama Zakona.

Uz članak 27.

Ovim se člankom usklađuju izričaj u prekršajnim odredbama s ostalim odredbama Zakona.

Uz članak 28.

Ovim se člankom određuju podzakonski akti koje je potrebno donijeti odnosno uskladiti s odredbama ovoga Zakona.

Uz članak 29.

Postupci započeti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Zakona o biogorivima za prijevoz („Narodne novine“ broj 65/09, 145/210, 26/211, 144/12, 14/14 i 94/18 dovršit će se prema odredbama toga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega.

Uz članak 30.

Ovim se člankom određuju stupanje na snagu Zakona.