Članak 1.

U Standardima za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 58/99) članak 54. mijenja se i glasi:

„Bibliobus je pokretna knjižnica, smještena u cestovnom vozilu (autobus, kamion ili kombi), koja ima knjižničnu građu, stručno osoblje i opremu za pružanje knjižničnih usluga stanovnicima na više međusobno udaljenih područja.“.

Članak 2.

Naslov iznad članka 59. mijenja se i glasi:  „Karakteristike vozila i unutarnje uređenje bibliobusa“

Članak 59. mijenja se i glasi:

„Kako bi bibliobus mogao obavljati funkciju pokretne narodne knjižnice, treba biti posebno projektiran i konstruiran te namjenski opremljen odgovarajućim namještajem i drugom potrebnom opremom, u skladu s Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama i knjižničnim standardima.

Tehnička izvedba i unutarnje uređenje vozila trebaju omogućiti optimalno izvođenje knjižnične djelatnosti i osigurati siguran i ugodan boravak korisnika i osoblja pokretne knjižnice u vozilu.  

Bibliobus treba biti konstruiran na način da je osigurano dobro osvjetljenje, mogućnost zagrijavanja i prozračivanja, odgovarajuća dostupnost ulaza/izlaza za korisnike te funkcionalna prohodnost za korisnike i osoblje duž unutrašnjosti vozila.“.

Članak 3.

Članak 60. mijenja se i glasi:

„Cestovno motorno vozilo koje služba pokretne knjižnice koristi kao bibliobus može biti kombi, kamion i autobus. Određuje ih tip podvozja na kojem je obavljena nadogradnja odnosno prenamjena u pokretnu knjižnicu.

Izbor vozila ovisi o konfiguraciji terena, klimatskim uvjetima, cestovnoj mreži, potrebama korisnika, cijeni i dostupnosti na tržištu.

Vrste bibliobusa i tipovi podvozja, unutarnje uređenje, sigurnost i zaštita okoliša, uređeni su u Prilogu koji je sastavni dio ovog Standarda.“.

Članak 4.

Članak 61. briše se.

Članak 5.

Članak 62. briše se.

Članak 6.

Ove Izmjene Standarda stupaju na snagu prvoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

Klasa:

Urbroj:

Zagreb,

                                                                                      Ministrica

                                                                                      dr.sc. Nina Obuljen Koržinek

PRILOG

Vrste vozila, konstrukcija vozila, unutarnje uređenje bibliobusa, sigurnost i zaštita okoliša

Vrste vozila

Vrste bibliobusa su kombi, kamion i autobus. Određuje ih tip podvozja na kojem je obavljena nadogradnja odnosno prenamjena u pokretnu knjižnicu.

Tablica 1. Vrste i okvirna mjerila vozila

Tehničke  karakteristike vozila propisane su Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama.

Bibliobus izrađen na autobusnom podvozju (I. i II. tip) preporučuje se za nizinska područja jer niži pod autobusa može biti ograničavajući faktor za brdovite terene. Osobito je pogodan za velika naselja i gradske četvrti.

Bibliobus izrađen na kamionskom podvozju (I. i II. tip) prikladan je za zahtjevnije terene, s uzbrdicama i lošijim cestama.

Kombi vozilo (III. tip) prikladan je za brdovite terene i vrlo uske ceste. Može učinkovito pružati knjižnične usluge u naseljima do 1.000 stanovnika, odnosno u razasutim područjima s manje od 2.000 stanovnika, odgojnim, obrazovnim i drugim ustanovama, pojedinačnim korisnicima s teškoćama u kretanju i dr.

Konstrukcija vozila

Bibliobus treba biti konstruiran na način da je osigurano dobro osvjetljenje, mogućnost zagrijavanja i hlađenja te prozračivanja , odgovarajuća dostupnost ulaza/izlaza za korisnike te funkcionalna prohodnost duž unutrašnjosti vozila.

Bruto težina (težina vozila i težina tereta) utvrđuje se prema pravilu da 1.200 svezaka tvrdog uveza teži 1 tonu.

Za odabir motora preporučuje se optimalno tehnološko rješenje u trenutku nabave. U skladu s europskim strategijama o dekarbonizaciji prometa za odabir motora preporučuje se optimalno tehnološki – ekološko rješenje u trenutku nabave, a poželjno je prednost dati motorima s prirodnim plinom ili hibridnim motorima.

Konstrukcija nadogradnje bibliobusa I. i II. tipa, a III. tipa po mogućnosti, treba biti:

- nadogradnja ne smije narušavati funkcionalnost i sigurnost vozila te treba omogućavati jednostavan pristup svim agregatima, uređajima i sustavima vozila

- izrađena od laganih, izdržljivih i trajnih materijala, što jednostavnijih za ugradnju; preporučuju se aluminijske ili čelične konstrukcije od pravokutnih cijevi ili slično, a  rebaju biti obložene materijalima koji štite od korozije; čelične ploče, ukoliko nisu nehrđajuće, isto tako trebaju biti obložene materijalima ili sredstvima koji štite od korozije  

- za oplatu vozila preporučuje se koristiti izdržljive materijale, otporne na koroziju i hrđanje, koji se mogu izliti iz jednog dijela, tj. bez šavova

- vanjske oplate na bočnim stranama mogu biti aluminijske, čelične ili plastične pojačane staklom; oplate trebaju biti glatke zbog lakšeg čišćenja kao i zbog cjelokupnog izgleda vozila

- za krov su najpogodnije aluminijske, čelične ili plastične oplate pojačane staklom, a prednost imaju jednodijelne, bešavne i nepropusne krovne oplate

- cijela konstrukcija treba biti dobro zaštićena od korozije i toplinski izolirana umetnutim izolacijskim slojem u konstrukcijsku oblogu; preporučuje se koristiti najmanje 5 cm izolacijskog materijala s bočnom antivibracijskom izolacijom

- dijelovi kao što su blatobrani, pragovi, bočni reflektori i krovne ploče mogu biti izrađeni od stakloplastike (fiberglas) koju je lako oblikovati i relativno lako zamijeniti ukoliko se ošteti

- za postavljanje samoljepljivih slika na vanjskom oblikovanju vozila potrebna je savršeno glatka površina.

Vizualni identitet bibliobusa mora biti posebno osmišljen kako bi bio privlačan i prepoznatljiv. P reporuča se izrada cjelovitog dizajnerskog rješenja - knjige grafičkog standarda.

Napajanje električnom energijom i električni sustav

Preporuka je da bibliobusno vozilo bude samodostatno u napajanju električnom energijom i proizvoditi dovoljno energije za nesmetan višesatni rad svih trošila za vrijeme boravka na stajalištu. Ukoliko vozilo ima mogućnosti uključivanja u mrežni sustav napajanja električnom energijom za vrijeme dok stoji na stajalištima, odnosno, ako se stajališta planiraju na taj način, njegove potrebe za vlastitim izvorima električne energije bit će manje.

U vozilu mora postojati izvor energije odvojen od one koju proizvodi motor. To može biti agregat, baterije, solarna energija ili vanjski izvor. Osobitu pozornost treba posvetiti tome da strujni krugovi budu dobro zaštićeni, zasebnim osiguračima ili automatskim prekidačima za svaki pojedini uređaj ili strujni krug u vozilu radi zaštite od požara zbog električnih kvarova.

Zapremina stvaranja energije treba biti što veća jer agregat gubi snagu tijekom vremena. Napon je obično 12 - 24 V, a električni uređaju uglavnom rade na 220 - 240 V tako da je potreban pretvarač napona.

Moguća je i ugradnja solarnih panela na krov vozila koji mogu biti nadopuna akumulatorima i osigurati dio potrebne električne energije za rad trošila u vozilu.

Strujni ormarić s pretvaračem napona, osiguračima, sklopkama za paljenje, utičnicama unutar samog vozila namijenjen napajanju različitih potrošača (računala, rasvjeta…) mora biti estetski uklopljen u sam unutrašnji  interijer vozila, lako dostupan. Također, strujni ormarić mora imati i zaseban sustav hlađenja kako bi se spriječilo moguće pregrijavanje i nastanak požara.

Prozori i rasvjeta

U vozilu je potrebno omogućiti što više prirodnog svjetla kako bi se omogućilo što ugodnije i za zdravlje ljudi što primjerenije okruženje, a također i kako bi se potreba za proizvodnjom umjetnog svjetla svela na najmanju moguću mjeru.

Za umjetno osvjetljavanje prostora preporučuje se koristiti  sustave  koji štede energiju i mogu precizno usmjeriti svjetlo na određena mjesta, kao što je LED tehnologija koja usto ima malu potrošnju energiju i nisku voltažu. Fluorescentno osvjetljenje s difuzorima također može biti učinkovito.

Ulaz/izlaz, sve stepenice i prolazi moraju biti dobro osvjetljeni. U području ulaza/izlaza i posudbenog pulta obavezno se mora ugraditi i sigurnosno osvjetljenje.

Svjetla treba postaviti iznad polica, cijelom njihovom dužinom, i to tako da se što je moguće više izbjegnu sjene. Središnji prolaz kroz vozilo kao i područje pulta trebaju uvijek biti osobito dobro osvijetljeni.

Posebno treba omogućiti osvjetljavanje radnih mjesta uz računala i druga sjedeća područja za korisnike u vozilu, ako postoje.

Zasebna svjetla treba postaviti u kabini i prostoru za osoblje.

Prekidače za svjetlo treba postaviti na ulazu i iza pulta. Preporuča se ugraditi više zasebnih prekidača. Svi prekidači moraju biti pravilno označeni i lako dostupni.

Ugradnja bočnih prozora preporučljivija je od ugradnje prozora na krovu radi izbjegavanja mogućih problema s prokišnjavanjem.

Prozori na stražnjem dijelu vozila I. i II. tipa također su preporučljivi jer mogu dati dosta svjetla za cijelo vozilo, a pružaju i osjećaj većeg prostora. Stražnji prozor može poslužiti i kao izlaz u slučaju opasnosti ukoliko tamo nisu postavljena druga vrata.

Svi prozori trebaju biti nepropusni za prašinu i vodu, napravljeni od čvrstog otpornog izo-stakla. Prozori na vozilima I. i II. tipa trebaju imati gumeni okvir umjesto metalnog kako bi ih bilo lakše zamijeniti.

Prozori u vozilu I. i II. tipa  barem u jednom svom dijelu moraju imati mogućnost otvaranja. Svi prozori koji se mogu otvarati trebaju imati mogućnost zaključavanja s unutarnje strane.

Ako se ugrađuju prozori na krovu, trebaju se moći otvarati prema stražnjoj strani vozila kako bi se smanjio otpor vjetra za vrijeme vožnje. Preporučuje se ugradnja zvučnog alarma koji bi upozoravao na potrebu zatvaranja krovnih prozora.  

Grijanje, klimatizacija, provjetravanje i izolacija

Vozilo obavezno mora imati sustav grijanja / hlađenja , odgovarajuće snage u skladu s vrstom i veličinom vozila te potrebama samog terena, kako bi se osigurao ugodan boravak u prostoru.

Kod izračuna potrebnog kapaciteta klimatizacijskog sustava treba uzeti u obzir veličinu unutrašnjosti vozila, kvalitetu izolacije vozila, broj i veličinu prozora i način korištenja vrata. Treba uračunati vremenske uvjete kojima je izloženo vozilo  i raspon između postojećih krajnjih temperaturnih vrijednosti, kao i broj osoblja i korisnika, odnosno frekvenciju korištenja pokretne knjižnice.

Optimalno rješenje su jedinice s dvostrukom namjenom – za grijanje i klimatizaciju – postavljene na krovu ili u stražnjem dijelu vozila, a u manjim vozilima tipa kombi mogu biti spojene na postojeći sustav hlađenja koju posjeduje vozilo.

Ulaz/izlaz za korisnike

Vozilo treba imati više vrata. Obvezna su vrata kabine za vozača i osoblje, a za ulaz/izlaz korisnika trebaju biti ugrađena posebna jedna ili dvoja vrata s desne strane vozila te predviđen izlaz za nuždu.

Vrata na ulazu/izlazu za korisnike trebaju biti od sigurnosnog stakla radi zaštite od rasprsnuća, minimalne širine 100 cm te otporna na prašinu i vremenske uvjete. Dvokrilna, pneumatska, vrata su poželjna gdje god ih je moguće ugraditi, osobito u većim vozilima. Vratima se treba moći lako i sigurno rukovati te se trebaju moći zaključati i s unutarnje i s vanjske strane.

Sva vrata za korisnike trebaju imati i automatsko otvaranje i zatvaranje, s prekidačem ugrađenim na više mjesta – kod vozača, uz vrata, kod pulta , s vanjske strane uz vrata (da se mogu otvoriti i izvana). Sve vanjske kvake trebaju biti uvučene te s ugrađenim mehanizmom postupnog otpuštanja.

Postavljanjem dvostrukih vrata na ulazu/izlazu za korisnike (što je moguće u najvećim vozilima, dužine 12 m i više) stvara se pretpostor (vjetrobran) na ulazu u vozilo koji može poboljšati mikroklimu u vozilu jer vanjska temperatura manje utječe na temperaturu u vozilu. Dvostruka vrata štite i od prašine te pružaju dodatnu zaštitu od vjetra.

Funkcionalno i estetsko rješenje u vozilima manjima od 12 m mogu biti klizna vrata (po mogućnosti dvokrilna) koja se brže otvaraju i zatvaraju nego klasična autobusna vrata i time dobro čuvaju mikroklimu i štite od prašine, a zauzimaju i manje mjesta s obzirom da im nije potrebna osovina za pridržavanje kao kod klasičnih autobusnih vrata.

Nadstrešnica na izvlačenje je korisna za natkrivanje ulaza kao zaštita od sunca ili kiše, a može se koristiti i u svrhu odvijanja pojedinih animacijskih aktivnosti.

Stube na ulazu za korisnike trebaju imati neklizajuću oblogu, kao i cijela podna površina u vozilu, i trebaju biti jasno označene živim bojama.

Preporučena visina stube je 13 – 15 cm, a širina ne smije biti manje od 30 cm . Najniža stuba ne smije biti viša od 15 cm, a u slučaju da se zbog konstrukcije vozila ne može postići takva visina, potrebno je obvezno ugraditi automatsku stubu na uvlačenje.

U vozilima I. i II. tipa, a III. tipa ukoliko  je to moguće, pristup za osobe s invaliditetom u invalidskim kolicima potrebno je obvezno osigurati odvojenim mehaničkim dizalom (rampom) pričvršćenom na vozilo ili ugrađenom u stube. Dizalo mora imati sigurnosne rukohvate.

Zaštitna oprema

Obvezna je ugradnja vanjskog zvučnog signalnog uređaja za vožnju unatrag kao upozorenje prolaznicima, kao i ugradnja senzora blizine prepreka koji olakšavaju parkiranje i vožnju unatrag te zvučnim signalom upozoravaju vozača na blizinu teško vidljivih prepreka. Prema potrebama mogu se ugraditi i kamere na stražnjoj strani vozila za bolju preglednost.

Vozilo mora imati dobro označene aparate za gašenje požara, učinkovite protiv električnih požara te kutiju za prvu pomoć.  

Vozilo treba imati priručni alat i opremu za održavanje vozila uslijed kvarova i popravaka na licu mjesta, kao i znakove za obilježavanje vozila u kvaru (trokut upozorenja). Za potrebe vožnje u zimskim uvjetima u područjima s hladnijom klimom neophodan dio opreme je lopata za snijeg. Treba ugraditi i opremu za vuču.

Unutarnje uređenje bibliobusa

Preporučuje se da unutrašnjost vozila bude u svijetlim bojama . Pod treba biti ravan , po mogućnosti u jednom nivou, radi lakšeg kretanja osoba s invaliditetom ili drugim teškoć ama u kretanju.

Police

Za police treba koristiti čvrste i stabilne materijale, odgovarajuće nosivosti i prilagodljive u pogledu dizajna i s mogućnošću dobrog uklapanja u cjelovit projekt interijera. Treba izbjegavati teške materijale i one slabe izdržljivosti.

Izdržljivost polica trebala bi biti veća od uobičajenih polica za klasičnu knjižnicu ili za neke druge namjene kako bi se spriječilo njihovo savijanje i izbjegle deformacije ili pucanje pod teretom, uslijed naprezanja zbog gibanja i naginjanja vozila ili zbog izloženosti ekstremnim temperaturama.

Police mogu biti izrađene od čvrstog drveta ili metala.

Police se smještaju duž bočnih strana vozila i obvezno pričvršćuju u pod i konstrukciju da se zbog vibracije ili nesreće ne razdvoje i tako ozlijede posadu.

Sve police trebaju biti postavljene u vlastitim ležištima i nagnute pod određenim kutom prema stijeni vozila radi sprečavanja ispadanja knjiga u vožnji.

Ukoliko se ugrađuju držači na policama, treba paziti da zauzimaju što manje prostora na policama te da ne oštećuju knjige kod manipulacije. Držači trebaju biti funkcionalni i jednostavni za prilagođavanje, stabilni i čvrsti.

Tablica 2. Preporučene dimenzije polica

Najniži red polica treba biti najmanje 5 – 10 cm iznad poda. Prostor ispod najnižih polica može se iskoristiti kao spremišni. Najviši red polica može biti do 180 cm.

Radi uštede na prostoru, poželjno je nekoliko polica namijeniti za velike formate knjiga, a preporuka je da to budu donje police koje tada trebaju biti visine 30 cm.

Rotirajući stalci mogu povećati smještajne mogućnosti na malom prostoru, a osobito su pogodni za građu manjih formata, a mogu biti i prilagođeni za časopise i novine.

Knjige s uvećanim tiskom i neknjižna građa smještaju se na zasebne namjenske police ili u ladice.

Građa namijenjena djeci mora biti na nižim policama kako bi im bila dostupna. Za smještaj slikovnica, časopisa te igračaka potrebno je ugraditi namjenska korita, police i kutije, odnosno ladice na izvlačenje.

Prednji dio vozila općenito se smatra najboljim prostorom za smještaj pulta – obično na kućištu kotača. Pult treba biti postavljen tako da zauzima što manje od prostora kojim se kreću korisnici, a s druge strane treba omogućiti dovoljno prostora zaposlenicima za sve funkcije – od obavljanja knjižničnog poslovanja s korisnicima do odlaganja paketa s novim knjigama, rezerviranih knjiga itd.

Osoba za pultom treba imati dobar pregled cijele unutrašnjosti vozila, kao i ulaza u vozilo, odnosno mora imati kontrolu i omogućen nadzor nad ulaznim vratima za korisnike.

Uobičajen je pult za kojim osoblje sjedi visine je 71 cm. Za manja vozila tipa kombi, ukoliko su im stajanja na stajalištima kratka,  može se ugraditi i viši tip pulta – visine 92 cm za kojim osoblje stoji te koje zauzima nešto manje mjesta unutar vozila. Širina pulta treba biti između 50 i 62 cm.

Računalo za knjižnično poslovanje najbolje je pričvrstiti za pult, ako se koristi stolno računalo. Tipkovnica može stajati i na polici koja se izvlači ispod pulta.

Prostor treba osigurati i za dodatne informatičke i elektroničke uređaje.

Sjedala

Sjedala za osoblje moraju biti sigurna, udobna, funkcionalna i dobro oblikovana. Trebaju biti opremljena naslonima za ruke i glavu, a sjedala za vozača i suvozače trebaju biti potpuno prilagodljiva.

Ukoliko su za potrebe rada za pultom postavljeni stolci na okretanje, oni trebaju biti konstruirani i postavljeni tako da ne ugrožavaju sigurnost osoblja u vožnji.

Suvremena pokretna knjižnica treba osigurati što je moguće više sjedećih mjesta za korisnike i za to iskoristiti sve dostupne površine. Sjedeća mjesta za čitanje trebaju biti tapecirana ili  imati jastučiće, a mogu se postaviti u stražnjem dijelu vozila, na kućištima kotača ili na spremišnim sanducima.  

Potrebno je minimalno jedno radno mjesto za rad na računalu za korisnike.

Tehnička oprema

Bibliobus treba biti opremljen suvremenom i funkcionalnom tehničkom i računalnom opremom, kao i računalnim programima, sredstvima i vezama komunikacije te pristupom internetu.

Online pristup može se omogućiti: mobilnim telefonom, satelitom, bežičnom računalnom mrežom (wi-fi) ili modemskom vezom. Za komunikaciju je potrebno osigurati mobitele.

Pokretna knjižnica mora imati:

- računala za potrebe korisnika s brzim pristupom internetu

- računala za djelatnike s programima za uredsko poslovanje, knjižnično-informacijskim sustavom za sveukupno knjižnično poslovanje u skladu sa stručnim knjižničnim standardima i protokolima za razmjenu podataka i RFID čitačem ili čitačem crtičnog koda

- multifunkcijski uređaj za kopiranje, skeniranje i ispis

- AV opremu potrebnu za reprodukciju slike i zvuka kao i za prikazivanje TV programa (televizor i/ili zaslon i digitalni projektor).

Bibliobus treba biti opremljen računalima s konfiguracijom koja odgovara suvremenim programskim zahtjevima. R ačunalna oprema redovito se treba zamjenjivati novom. Sva ostala suvremena oprema koja je standardna u klasičnim stacioniranim knjižnicama (primjerice tableti, iPod uređaji, e-čitači i drugo) mora postati i dio standardne opreme u bibliobusima.

Oprema za osoblje bibliobusa

Veličina vozila najvažniji je faktor koji uvjetuje raspon pogodnosti i mogućnosti ugradnje  opreme za bibliobusnu posadu. Oprema koju se preporučuje ugraditi, osim u slučaju da se radi o najmanjim vozilima u kojima to nije moguće:

- garderobni ormar za odlaganje osobnih stvari

- zatvoreni umivaonik/sudoper s tekućom toplom vodom iz posebnog spremnika

- hladnjak

- ladica/ormarić za vozačku evidenciju, izvještaje o servisu i slično

- ugrađeni radio i glazbena linija

- sat

- sanitarije – kemijski WC.

Spremišni prostor u vozilu I. i II. tipa

Spremišni prostor u bibliobusu iznimno je važan zbog potrebe odlaganja velikih količina knjiga i druge građe kao i različite druge opreme. Stoga za spremišnu namjenu treba iskoristiti sav raspoloživ prostor.

Ukoliko je to moguće, treba ugraditi spremišne odjeljke ispod konstrukcije koji se mogu zaključati.

Sigurnost vozila

Potrebno je obratiti maksimalnu pažnju na sigurnost vozila u cestovnom prometu za optimalnu zaštitu kako osoblja bibliobusa tako i ostalih sudionika u prometu. U tu svrhu potrebno je birati podvozja opremljena sa najvišim sigurnosnim standardima (aktivna i pasivna sigurnost) dostupnima u odgovarajućoj kategoriji vozila, odnosno minimalno sljedeće:

- minimalno zračni jastuk za vozača, a preporučuje se i za ostalo osoblje ukoliko je dostupno.

- za I. i II. tip vozila:

 ugrađeni dodatni sustavi kočenja – pojačana motorna kočnica (minimalno snage kao motor) ili sekundarni sustav kočenja

 kamera za vožnju unatrag.

Zaštita okoliša

Preporučljivo je da se u vozilo I. i II. tipa ugrade sustavi i sklopovi koji jamče najmanju moguću emisiju ugljičnog dioksida (CO2), dušičnih oksida (NOx), nemetanskih ugljikovodika (NMHC). To su za nadogradnju: ugrađen alternativni, ekološki prihvatljiv, izvor energije za napajanje potrošača, kao što je primjerice sustav solarnih ćelija i sl.