Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavcima 1. i 2. i članku 52. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Ocjena stanja
Zakonom o vodama (Narodne novine, broj 66/19) uređuje se pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, detaljna melioracijska odvodnja i navodnjavanje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro. Također, u važećem Zakonu provedeno je usklađivanje sa svim relevantnim direktivama Europske unije iz područja voda, prije svega Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, odnosno Okvirnom direktivom o vodama, kao i drugim direktivama Europske unije relevantnim za vode, koje su navedene u članku 2. navedenog Zakona.
Osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom
Osnovno pitanje koje se uređuje ovim Zakonom je ispunjavanje obveze iz odgovora Republike Hrvatske na pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom EU-a vezano uz pitanja uvjeta provedbe zahvata u prostoru odnosno provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prilikom vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda.
Naime, pismom službene obavijesti Europske komisije (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) Europska komisija je ocijenila da Republika Hrvatska nije ispravno prenijela u nacionalni pravni sustav članak 2. stavak 1., članak 4. te točku 2. podtočku (c) Priloga II. Direktivi 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU (Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš), kao i članak 6. stavke 3. i 4. i članak 7. Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktiva o staništima) te članak 4. stavke 1. i 7. Direktive 2000/60EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirna direktiva o vodama), u pogledu odobravanja projekata eksploatacije šljunka i pijeska u Republici Hrvatskoj.
Konkretno, Europska komisija je spornom ocijenila odredbu članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19), u dijelu u kojem je propisano izuzeće od provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima, u slučajevima čišćenja korita rijeka radi povećanja kapaciteta apsorpcije oborinskih voda u daljem slijedu sprečavanja poplava i održavanja njihova plovnog puta.
Sukladno članku 110. stavku 1. Zakona o vodama, eksploatacija šljunka i pijeska vađenjem iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda može se dopustiti putem ugovora o koncesiji ako pridonosi održavanju voda ili vodnih putova na unutarnjim vodama. Za provedbu tih zahvata u prostoru provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša i zaštite prirode.
Sukladno članku 110. stavku 2. Zakona o vodama, izuzetak od provedbe postupka procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu obuhvaćeni su zahvati čišćenja korita rijeka radi povećanja kapaciteta apsorpcije oborinskih voda u daljem slijedu sprečavanja poplava i održavanja njihova plovnog puta, te slučajevi zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava prema posebnim propisima. U tom postupku u svojstvu stranke mogu nastupiti Hrvatske vode ili središnje tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama ovisno o nadležnosti s obzirom na područje zahvata.
U svom odgovoru na pismo službene obavijesti Europske komisije Republika Hrvatska se obvezala izmijeniti odredbu članka 110. stavka 2. Zakona o vodama. Predmetna izmjena odnosi se na to da zahvati čišćenja korita rijeka radi povećanja kapaciteta apsorpcije oborinskih voda u daljnjem slijedu sprečavanja poplava i održavanja njihova plovnog puta ne mogu biti izuzetak od provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima, a što je u skladu i sa zaključkom s Objedinjenog sastanka vezano za Pregled aktivnosti na području stanja okoliša, kohezijske politike i usklađenosti, koji je održan 5. i 6. studenoga 2019. godine u Zagrebu, s predstavnicima Glavne uprave za okoliš Europske komisije.
S tim u vezi, sukladno odgovoru Republike Hrvatske na Pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. godine, povreda br. 2019/2276 zbog neispravnog prenošenja odredbi članka 2. stavka 1., članka 4. te točke 2. podtočke (c) Priloga II. Direktivi 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU, kao i članka 6. stavaka 3. i 4. i članka 7. Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore te članka 4. stavaka 1. i 7. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, potrebno je izmijeniti predmetnu odredbu Zakona o vodama, u cilju ispravljanja utvrđene neusklađenosti.
Ovim se Zakonom ispravlja i pogrešno upućivanje u članku 141. stavku 2. točki 3. osnovnog teksta Zakona.
Ovim Zakonom dodatno se uređuju odredbe o osnivanju instituta za vode.U članku 212. stavku 1. predlaže se brisati da institut ima pravni položaj znanstvene organizacije te u stavku 5.predlaže se isključiti supsidijarna primjena propisa o znanstvenoj djelatnosti na institut, koji sadržavaju odredbe organizacijske naravi, prilagođene za institucije koje se bave isključivo ili primarno znanstvenom djelatnošću. Izvorne odredbe ovoga članka uređuju osnivanje institucije s mješovitim predmetom poslovanja (stručno-operativnim i znanstvenim), koji uključuje obavljanje djelatnosti koje imaju obilježje javne službe (provedba monitoringa iz članka 50. ovoga Zakona), izradu stručnih podloga za potrebe upravljanja vodama te izradu znanstvenih analitičkih podloga i provedbu znanstvenih istraživanja u području upravljanja vodama, te organizacijski oblik treba biti prilagođen takvom predmetu poslovanja. U stavku 7. predlaže se proširiti krug općih akata koji se donose uz suglasnost osnivača, te se uz statut, kao takvi akti određuju i financijski plan, jer ima neposredne učinke i na financijski plan Hrvatskih voda iz kojeg se financira institut za vode, kao i pravilnik o radu u skladu s općim propisima o radu, da bi se zadržala izravna kontrola osnivača na stavkama, koje, u pravilu, predstavljaju visoke troškove unutar financijskog plana.
Predlaže se u članku 236. proširiti pravo zemljišnoknjižnih vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti nekretnina koje su po sili Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19) postale javno vodno dobro po osnovi upisa vodnih građevina i korita prirodnih površinskih voda koja nisu upisana ni u katastru, niti u zemljišnoj knjizi. Na taj način štiti se pravo ranijeg vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti sukladno članku 50. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, ako se u interesu Republike Hrvatske ograničava ili oduzima vlasništvo.
Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći
Donošenjem ovoga Zakona osigurat će se usklađenost s navedenim direktivama Europske unije te istovremeno otkloniti moguće posljedice zbog pokretanja sudskog postupka podnošenjem tužbe Europske komisije protiv Republike Hrvatske Sudu Europske unije zbog povrede prava Europske unije, sukladno članku 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Nadalje, organizacijski oblik instituta za vode će se na odgovarajući način prilagoditi njegovom mješovitom predmetu poslovanja (stručno-operativni i znanstveni) kao javne ustanove i u skladu sa Zakonom o ustanovama (Narodne novine br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19) te će se u skladu s navedenim Zakonom proširiti krug općih akata koji se donose uz suglasnost osnivača.
Osigurat će se pravo svih zemljišnoknjižnih vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti nekretnina koje su po sili Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19) postale javno vodno dobro, u skladu s ustavnim načelom zaštite prava na naknadu tržišne vrijednosti iz članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, ako se u interesu Republike Hrvatske ograničava ili oduzima vlasništvo.
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provođenje odredbi ovoga Zakona u državnom proračunu Republike Hrvatske nije potrebno osigurati dodatna sredstva.
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O VODAMA
Članak 1.
U Zakonu o vodama (Narodne novine, broj 66/19) u članku 110. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Za provedbu zahvata u prostoru iz stavka 1. ovoga članka provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima, osim u slučajevima zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te prilikom otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava prema posebnim propisima. U tom postupku u svojstvu stranke mogu nastupiti Hrvatske vode ili tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama ovisno o nadležnosti s obzirom na područje zahvata.“.
Članak 2.
U članku 141. stavku 2. točki 3. riječi: „članku 9.stavku 1. točkama 1. do 4.“ zamjenjuju se riječima: „članku 10.točkama 1. do 4.“.
Članak 3.
U članku 212. stavku 1. riječi: „i pravnim položajem znanstvene organizacije“ brišu se.
U stavku 5. riječi: „propisi o znanstvenoj djelatnosti i“ brišu se.
Stavak 7. mijenja se i glasi:
„(7) Upravno vijeće instituta za vode samostalno donosi opće akte, a uz suglasnost osnivača donosi statut, financijski plan te pravilnik o radu u skladu s općim propisima o radu.“.
Članak 4.
U članku 236. stavku 1. iza riječi: „članka 230. stavka 1.“ stavlja se zarez, a riječi: „i članka 231. stavka 4.“ zamjenjuju se riječima: „članka 231. stavka 1. i članka 232. stavka 4.“.
Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.
O B R A Z L O Ž E N J E
Uz članak 1.
Ovim se člankom mijenja stavak 2. članka 110. osnovnog teksta Zakona kojim se uređuje eksploatacija šljunka i pijeska.
U stavku 2. predlaže se propisati provedba odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima za provedbu zahvata - eksploatacije šljunka i pijeska vađenjem iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda koja se može dopustiti putem ugovora o koncesiji sukladno članku 177. stavku 1. točki 5. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19), ako pridonosi održavanju voda ili vodnih putova na unutarnjim vodama, a iznimno se isti postupci ne provode u slučajevima zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te prilikom otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava, što je u skladu s odredbama članka 79. stavka 5. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) i članka 8. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, br. 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19). U tom postupku u svojstvu stranke mogu nastupiti Hrvatske vode ili tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama ovisno o nadležnosti s obzirom na područje zahvata.
Ovom izmjenom ispunjava se preuzeta obveza iz odgovora Republike Hrvatske na pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom EU-a.
Uz članak 2.
Ovom se izmjenom ispravlja pogrešno upućivanje u članku 141. stavku 2. točki 3. na odredbe: članka 9. stavka 1. točke 1. do 4., a upućivanje je trebalo biti na odredbe članka 10. točke 1. do 4.
Naime, člankom 141. stavkom 1. dopuštaju se iznimke od zabrana i ograničenja za obavljanje određenih zahvata na javnom vodom dobru ili vodnom dobru koje nema pravni položaj javnoga vodnoga dobra, uz suglasnost Hrvatskih voda, pod tri uvjeta:
„1. pod uvjetom da ne dolazi do ugrožavanja stabilnosti i sigurnosti vodnih građevina
2. pod uvjetom da ne dolazi do pogoršanja postojećeg vodnog režima i
3. ako to nije u bitnom protivno članku 9. stavku 1. točkama 1. do 4. ovoga Zakona.“.
Uvjet iz točke 3. odnosi se na to da zahvat nije u bitnom protivan namjenama (odnosno da ne sprječava ostvarenje namjena) vodnoga dobra iz članka 10. točke 1. do 4.:
„1. građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju
2. održavanje korita i obala vodotoka, te održavanje i uređenje inundacijskog područja
3. građenje i održavanje građevina za unutarnju plovidbu
4. provedbu obrane od poplava“.
Uvjet iz članka 141. stavka 2. točke 3. ne odnosi se na namjenu iz članka 10. točke 5., jer se na izvorištima vode za ljudsku potrošnju ne mogu dopustiti odstupanja od zabrana i ograničenja, uvedena radi funkcioniranja izvorišta u svojoj jedinoj namjeni – javnoj vodoopskrbi.
Uz članak 3.
Ovim se člankom mijenjaju stavci 1., 5. i 7. članka 212. osnovnog teksta Zakona kojim se uređuje institut za vode.
U stavku 1. briše se da institut ima pravni položaj znanstvene organizacije te u skladu s tim u stavku 5. briše se upućivanje na primjenu propisa o znanstvenoj djelatnosti.
Naime, u skladu s izvornim odredbama ovoga članka osnovat će se institucija s mješovitim predmetom poslovanja (stručno-operativnim i znanstvenim), koji uključuje obavljanje djelatnosti koje imaju obilježje javne službe (provedba monitoringa iz članka 50. ovoga Zakona), izradu stručnih podloga za potrebe upravljanja vodama te izradu znanstvenih analitičkih podloga i provedbu znanstvenih istraživanja u području upravljanja vodama. Takvom raznovrsnom predmetu poslovanja treba biti prilagođen i odgovarajući organizacijski oblik institucije, kao javne ustanove i u skladu sa Zakonom o ustanovama (Narodne novine br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19). Supsidijarna primjena propisa o znanstvenoj djelatnosti, in concreto Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15 i 131/17) znatno bi suzila ustrojstveni okvir instituta za vode, jer isti u članku 26. uređuje striktno osnovne odredbe o unutarnjem ustroju znanstvenog instituta, s odredbama koje su prilagođene za ustanovu koja se bavi isključivo ili primarno znanstvenom djelatnošću. Stjecanje prava za obavljanje znanstvene djelatnosti bi, u takvom slučaju, bilo otežano zbog previsokih kriterija koji su propisani za znanstvenu instituciju koja se bavi isključivo ili primarno znanstvenom djelatnošću u odnosu na institut za vode, koji ima mješoviti predmet poslovanja. Takav bi ishod vodio osnivanju nepotrebnih tijela (znanstveno vijeće), nepotrebnom povećanom zapošljavanju i angažiranju resursa koji nisu nužni za poslovanje instituta za vode, a samo da bi se ishodila dopusnica za obavljanje znanstvene djelatnosti.
U stavku 7. brišu se odredbe da proračun instituta za vode predlaže ravnatelj temeljem rasprave znanstvenog vijeća te da odluku o proračunu donosi upravno vijeće na temelju prethodne suglasnosti ministra.
Predmetna odredba je predstavljala posebno uređenje (lex specialis) u odnosu na odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Isključenjem pozivanja na primjenu propisa o znanstvenoj djelatnosti u stavku 5. ovoga članka prestala je potreba za posebnim uređenjem.
Predložena je odredba kojom se predlaže posebno uređenje u odnosu na odredbe Zakona o ustanovama. Naime, prema Zakonu o ustanovama opće akte javne ustanove donosi upravno vijeće, a statut uz suglasnost osnivača. Krug akata koji se donosi uz suglasnost osnivača ovdje se širi i na:
-financijski plan – jer ima neposredne učinke i na financijski plan Hrvatskih voda (stavak 3. članka 212.) iz kojeg se financira institut za vode
-pravilnik o radu u skladu s općim propisima o radu – da bi se zadržala izravna kontrola osnivača na stavkama, koje, u pravilu, predstavljaju visoke troškove unutar financijskog plana.
Uz suglasnost osnivača donosi se i statut što je u skladu s člankom 54. stavkom 1. Zakona o ustanovama, ali je odredba ponovljena da bi bilo nedvojbeno da prvi dio stavka 7. koji glasi: „Upravno vijeće instituta za vode samostalno donosi opće akte“ nije imao namjeru isključiti primjenu članka 54. stavka 1. Zakona o ustanovama.
Uz članak 4.
Ovim se člankom mijenja stavak 1. članka 236. kojim se osigurava pravo zemljišnoknjižnih vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti nekretnina koje su po sili Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19) postale javno vodno dobro.
Stavak 1. sadržava upućivanje na članak 231. stavak 4. koji ne postoji u odnosnoj odredbi. Stoga je bilo potrebno ispraviti upućivanje na članak 231. stavak 1.
Nadalje, stavak 1. ne sadržava upućivanje na članak 232. stavak 4., a trebao bi. Naime, odredbom članka 232. uređuje se upis vodnih građevina i korita prirodnih površinskih voda koja nisu upisana ni u katastru, niti u zemljišnoj knjizi u korist javnog vodnoga dobra i vlasništva Republike Hrvatske, neovisno o upisima u zemljišnu knjigu, dakle i upisima koji potvrđuju privatno vlasništvo ili vlasništvo pravnih osoba, osim Republike Hrvatske. Stoga je, u skladu s ustavnim načelom zaštite prava na naknadu tržišne vrijednosti, ako se u interesu Republike Hrvatske ograničava ili oduzima vlasništvo, iz članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, potrebno pružiti pravnu sigurnost i zaštitu koju osigurava odredba članka 236. i na slučaj iz članka 232. stavka 4.
Uz članak 5.
Ovim se člankom određuje stupanje na snagu Zakona.
TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU
Eksploatacija šljunka i pijeska
Članak 110.
(1) Eksploatacija šljunka i pijeska vađenjem iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda može se dopustiti putem ugovora o koncesiji iz članka 177. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ako pridonosi održavanju voda ili vodnih putova na unutarnjim vodama.
(2) Za provedbu zahvata u prostoru iz stavka 1. ovoga članka provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima, osim čišćenja korita rijeka radi povećanja kapaciteta apsorpcije oborinskih voda u daljem slijedu sprečavanja poplava i održavanja njihova plovnog puta, te u slučajevima zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te prilikom otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava prema posebnim propisima. U tom postupku u svojstvu stranke mogu nastupiti Hrvatske vode ili središnje tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama ovisno o nadležnosti s obzirom na područje zahvata.
(3) Zabranjena je eksploatacija šljunka i pijeska u uređenom inundacijskom području.
(4) Ako je propisima o rudarstvu dopuštena eksploatacija šljunka i pijeska u neuređenom inundacijskom području, za nju je potrebna prethodna suglasnost Ministarstva.
(5) Šljunak, pijesak, kamen i zemlja, uključujući glinu mogu se koristiti iz područja značajnih za vodni režim radi građenja građevina iz članka 30. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, bez ishođenja akata prema propisima o rudarstvu, sukladno vodopravnim uvjetima.
(6) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na šljunak i pijesak odnose se i na kamen te zemlju, uključujući glinu.
Zabrane i ograničenja
Članak 141.
(1) Radi očuvanja i održavanja regulacijskih i zaštitnih te drugih vodnih građevina i sprječavanja pogoršanja vodnog režima zabranjeno je:
1. na nasipima i drugim regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama:
1.1. kopati i odlagati zemlju, pijesak, šljunak, jalovinu i drugi materijal
1.2. prelaziti i voziti motornim vozilima, osim na mjestima na kojima je to izričito dopušteno
1.3. podizati nasade i
1.4. obavljati druge radnje kojima se može ugroziti sigurnost ili stabilnost tih građevina
2. saditi drveće na udaljenosti manjoj od deset metara od ruba korita vodotoka ili kanala
3. podizati građevine na udaljenosti manjoj od deset metara od ruba vodotoka ili kanala
4. u uređenom inundacijskom području orati zemlju, saditi i sjeći drveće i grmlje
5. u uređenom inundacijskom području:
5.1. podizati zgrade, ograde i druge građevine, osim regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina do šest metara od vanjske nožice nasipa odnosno od vanjskog ruba regulacijske i zaštitne vodne građevine koja nije nasip (obala i obaloutvrda)
5.2. vaditi pijesak, šljunak, kamen, glinu i ostale tvari do 20 metara od vanjske nožice nasipa odnosno od vanjskog ruba regulacijske i zaštitne vodne građevine koja nije nasip (obala i obaloutvrda)
5.3. kopati i bušiti zdence do 20 metara od vanjske nožice nasipa odnosno vanjskog ruba regulacijske i zaštitne vodne građevine koja nije nasip (obala i obaloutvrda) i
5.4. bušiti tlo do 20 metara od vanjske nožice nasipa odnosno od vanjskog ruba regulacijske i zaštitne vodne građevine koja nije nasip (obala i obaloutvrda)
6. u neuređenom inundacijskom području, protivno vodopravnim uvjetima:
6.1. podizati zgrade, ograde i druge građevine, osim regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina
6.2. vaditi pijesak, šljunak, kamen, glinu i ostale tvari
6.3. kopati i bušiti zdence i
6.4. bušiti tlo
7. na građevinama za melioracijsku odvodnju:
7.1. obrađivati zemlju te obavljati druge radnje kojima se mogu oštetiti građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju ili poremetiti njihovo namjensko funkcioniranje do udaljenosti od pet metara od ruba tih građevina
7.2. obrađivati zemlju te obavljati druge radnje kojima se mogu oštetiti građevine za detaljnu odvodnju ili poremetiti njihovo namjensko funkcioniranje do udaljenosti od tri metra od ruba tih građevina
8. u vodotoke i druge vode, akumulacije, retencije, melioracijske i druge kanale i u inundacijskom području odlagati zemlju, kamen, otpadne i druge tvari te obavljati druge radnje kojima se može utjecati na promjenu toka, vodostaja, količine ili kakvoće vode ili otežati održavanje vodnog sustava i
9. graditi i/ili dopuštati gradnju na zemljištu iznad natkrivenih vodotoka, osim gradnje javnih površina (prometnice, parkovi, trgovi).
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, odstupanja su moguća uz suglasnost Hrvatskih voda:
1. pod uvjetom da ne dolazi do ugrožavanja stabilnosti i sigurnosti vodnih građevina
2. pod uvjetom da ne dolazi do pogoršanja postojećeg vodnog režima i
3. ako to nije u bitnom protivno članku 9. stavku 1. točkama 1. do 4. ovoga Zakona.
(3) O žalbi protiv odluke o zahtjevu za izdavanje suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka odlučuje Ministarstvo.
(4) Uzgoj i sječa drveća u inundacijskom području može se obavljati isključivo na osnovi planskog dokumenta iz članka 16. stavka 3. ovoga Zakona.
Institut za vode
Članak 212.
(1) Uredbom Vlade Republike Hrvatske osniva se institucija u području voda s pravnim statusom javne ustanove i pravnim položajem znanstvene organizacije (u daljnjem tekstu: institut za vode), radi pružanja znanstvene i stručne podrške upravljanju vodama sukladno strategiji upravljanja vodama, odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.
(2) Institut za vode:
– provodi monitoring iz članka 50. ovoga Zakona i laboratorijske poslove za potrebe monitoringa
– izrađuje stručne podloge za izradu strategije upravljanja vodama, plana upravljanja vodnim područjima, plana upravljanja rizicima od poplava i višegodišnjih programa gradnje vodnih građevina
– izrađuje znanstvene, studijske i analitičke podloge za potrebe upravljanja vodama
– provodi druga znanstvena istraživanja u području upravljanja vodama i
– obavlja i druge poslove u skladu s uredbom iz stavka 1. ovoga članka i svojim statutom.
(3) Sredstva za financiranje poslovanja instituta za vode osiguravaju se iz financijskog plana Hrvatskih voda, na teret prihoda iz vodnih naknada u skladu s uredbom iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Institut za vode može ostvarivati i druge prihode u skladu sa svojim statutom.
(5) Na institut za vode primjenjuju se propisi o znanstvenoj djelatnosti i propisi o ustanovama, osim gdje je ovim Zakonom drukčije određeno.
(6) Osnivačka prava, u ime Republike Hrvatske, u institutu za vode ostvaruje Ministarstvo.
(7) Proračun instituta za vode predlaže ravnatelj temeljem rasprave znanstvenog vijeća. Odluku o proračunu donosi upravno vijeće na temelju prethodne suglasnosti ministra.
Pravo na naknadu tržišne vrijednosti
Članak 236.
(1) Odredbe članka 11. stavka 6., članka 12. stavka 2., članka 230. stavka 1. i članka 231. stavka 4. ovoga Zakona ne utječu na pravo prethodnog zemljišnoknjižnog vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti u skladu s općim pravilima imovinskog prava.
(2) Odredbe članka 235. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona ne utječu na pravo prethodnog zemljišnoknjižnog vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti u skladu s općim pravilima imovinskog prava.
(3) Pravo na naknadu tržišne vrijednosti ne ostvaruje prethodni zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina iz članka 235. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona kojem je Republika Hrvatska jedini udjeličar, dioničar ili osnivač s isključivim pravom odlučivanja.
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA
ZAKONA O VODAMA
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavcima 1. i 2. i članku 52. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Ocjena stanja
Zakonom o vodama (Narodne novine, broj 66/19) uređuje se pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, detaljna melioracijska odvodnja i navodnjavanje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro. Također, u važećem Zakonu provedeno je usklađivanje sa svim relevantnim direktivama Europske unije iz područja voda, prije svega Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, odnosno Okvirnom direktivom o vodama, kao i drugim direktivama Europske unije relevantnim za vode, koje su navedene u članku 2. navedenog Zakona.
Osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom
Osnovno pitanje koje se uređuje ovim Zakonom je ispunjavanje obveze iz odgovora Republike Hrvatske na pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom EU-a vezano uz pitanja uvjeta provedbe zahvata u prostoru odnosno provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prilikom vađenja šljunka i pijeska iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda.
Naime, pismom službene obavijesti Europske komisije (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) Europska komisija je ocijenila da Republika Hrvatska nije ispravno prenijela u nacionalni pravni sustav članak 2. stavak 1., članak 4. te točku 2. podtočku (c) Priloga II. Direktivi 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU (Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš), kao i članak 6. stavke 3. i 4. i članak 7. Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktiva o staništima) te članak 4. stavke 1. i 7. Direktive 2000/60EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirna direktiva o vodama), u pogledu odobravanja projekata eksploatacije šljunka i pijeska u Republici Hrvatskoj.
Konkretno, Europska komisija je spornom ocijenila odredbu članka 110. stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19), u dijelu u kojem je propisano izuzeće od provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima, u slučajevima čišćenja korita rijeka radi povećanja kapaciteta apsorpcije oborinskih voda u daljem slijedu sprečavanja poplava i održavanja njihova plovnog puta.
Sukladno članku 110. stavku 1. Zakona o vodama, eksploatacija šljunka i pijeska vađenjem iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda može se dopustiti putem ugovora o koncesiji ako pridonosi održavanju voda ili vodnih putova na unutarnjim vodama. Za provedbu tih zahvata u prostoru provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu, prema posebnim propisima iz područja zaštite okoliša i zaštite prirode.
Sukladno članku 110. stavku 2. Zakona o vodama, izuzetak od provedbe postupka procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu obuhvaćeni su zahvati čišćenja korita rijeka radi povećanja kapaciteta apsorpcije oborinskih voda u daljem slijedu sprečavanja poplava i održavanja njihova plovnog puta, te slučajevi zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava prema posebnim propisima. U tom postupku u svojstvu stranke mogu nastupiti Hrvatske vode ili središnje tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama ovisno o nadležnosti s obzirom na područje zahvata.
U svom odgovoru na pismo službene obavijesti Europske komisije Republika Hrvatska se obvezala izmijeniti odredbu članka 110. stavka 2. Zakona o vodama. Predmetna izmjena odnosi se na to da zahvati čišćenja korita rijeka radi povećanja kapaciteta apsorpcije oborinskih voda u daljnjem slijedu sprečavanja poplava i održavanja njihova plovnog puta ne mogu biti izuzetak od provedbe odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima, a što je u skladu i sa zaključkom s Objedinjenog sastanka vezano za Pregled aktivnosti na području stanja okoliša, kohezijske politike i usklađenosti, koji je održan 5. i 6. studenoga 2019. godine u Zagrebu, s predstavnicima Glavne uprave za okoliš Europske komisije.
S tim u vezi, sukladno odgovoru Republike Hrvatske na Pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. godine, povreda br. 2019/2276 zbog neispravnog prenošenja odredbi članka 2. stavka 1., članka 4. te točke 2. podtočke (c) Priloga II. Direktivi 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU, kao i članka 6. stavaka 3. i 4. i članka 7. Direktive Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore te članka 4. stavaka 1. i 7. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, potrebno je izmijeniti predmetnu odredbu Zakona o vodama, u cilju ispravljanja utvrđene neusklađenosti.
Ovim se Zakonom ispravlja i pogrešno upućivanje u članku 141. stavku 2. točki 3. osnovnog teksta Zakona.
Ovim Zakonom dodatno se uređuju odredbe o osnivanju instituta za vode. U članku 212. stavku 1. predlaže se brisati da institut ima pravni položaj znanstvene organizacije te u stavku 5. predlaže se isključiti supsidijarna primjena propisa o znanstvenoj djelatnosti na institut, koji sadržavaju odredbe organizacijske naravi, prilagođene za institucije koje se bave isključivo ili primarno znanstvenom djelatnošću. Izvorne odredbe ovoga članka uređuju osnivanje institucije s mješovitim predmetom poslovanja (stručno-operativnim i znanstvenim), koji uključuje obavljanje djelatnosti koje imaju obilježje javne službe (provedba monitoringa iz članka 50. ovoga Zakona), izradu stručnih podloga za potrebe upravljanja vodama te izradu znanstvenih analitičkih podloga i provedbu znanstvenih istraživanja u području upravljanja vodama, te organizacijski oblik treba biti prilagođen takvom predmetu poslovanja. U stavku 7. predlaže se proširiti krug općih akata koji se donose uz suglasnost osnivača, te se uz statut, kao takvi akti određuju i financijski plan, jer ima neposredne učinke i na financijski plan Hrvatskih voda iz kojeg se financira institut za vode, kao i pravilnik o radu u skladu s općim propisima o radu, da bi se zadržala izravna kontrola osnivača na stavkama, koje, u pravilu, predstavljaju visoke troškove unutar financijskog plana.
Predlaže se u članku 236. proširiti pravo zemljišnoknjižnih vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti nekretnina koje su po sili Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19) postale javno vodno dobro po osnovi upisa vodnih građevina i korita prirodnih površinskih voda koja nisu upisana ni u katastru, niti u zemljišnoj knjizi. Na taj način štiti se pravo ranijeg vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti sukladno članku 50. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, ako se u interesu Republike Hrvatske ograničava ili oduzima vlasništvo.
Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći
Donošenjem ovoga Zakona osigurat će se usklađenost s navedenim direktivama Europske unije te istovremeno otkloniti moguće posljedice zbog pokretanja sudskog postupka podnošenjem tužbe Europske komisije protiv Republike Hrvatske Sudu Europske unije zbog povrede prava Europske unije, sukladno članku 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Nadalje, organizacijski oblik instituta za vode će se na odgovarajući način prilagoditi njegovom mješovitom predmetu poslovanja (stručno-operativni i znanstveni) kao javne ustanove i u skladu sa Zakonom o ustanovama (Narodne novine br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19) te će se u skladu s navedenim Zakonom proširiti krug općih akata koji se donose uz suglasnost osnivača.
Osigurat će se pravo svih zemljišnoknjižnih vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti nekretnina koje su po sili Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19) postale javno vodno dobro, u skladu s ustavnim načelom zaštite prava na naknadu tržišne vrijednosti iz članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, ako se u interesu Republike Hrvatske ograničava ili oduzima vlasništvo.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provođenje odredbi ovoga Zakona u državnom proračunu Republike Hrvatske nije potrebno osigurati dodatna sredstva.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O VODAMA
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
Članak 1.
U Zakonu o vodama (Narodne novine, broj 66/19) u članku 110. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Za provedbu zahvata u prostoru iz stavka 1. ovoga članka provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima, osim u slučajevima zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te prilikom otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava prema posebnim propisima. U tom postupku u svojstvu stranke mogu nastupiti Hrvatske vode ili tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama ovisno o nadležnosti s obzirom na područje zahvata.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
Članak 2.
U članku 141. stavku 2. točki 3. riječi: „članku 9. stavku 1. točkama 1. do 4.“ zamjenjuju se riječima: „članku 10. točkama 1. do 4.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
Članak 3.
U članku 212. stavku 1. riječi: „i pravnim položajem znanstvene organizacije“ brišu se.
U stavku 5. riječi: „propisi o znanstvenoj djelatnosti i“ brišu se.
Stavak 7. mijenja se i glasi:
„(7) Upravno vijeće instituta za vode samostalno donosi opće akte, a uz suglasnost osnivača donosi statut, financijski plan te pravilnik o radu u skladu s općim propisima o radu.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
Članak 4.
U članku 236. stavku 1. iza riječi: „članka 230. stavka 1.“ stavlja se zarez, a riječi: „i članka 231. stavka 4.“ zamjenjuju se riječima: „članka 231. stavka 1. i članka 232. stavka 4.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
O B R A Z L O Ž E N J E
Uz članak 1.
Ovim se člankom mijenja stavak 2. članka 110. osnovnog teksta Zakona kojim se uređuje eksploatacija šljunka i pijeska.
U stavku 2. predlaže se propisati provedba odgovarajuće procjene utjecaja na okoliš odnosno ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima za provedbu zahvata - eksploatacije šljunka i pijeska vađenjem iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda koja se može dopustiti putem ugovora o koncesiji sukladno članku 177. stavku 1. točki 5. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19), ako pridonosi održavanju voda ili vodnih putova na unutarnjim vodama, a iznimno se isti postupci ne provode u slučajevima zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te prilikom otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava, što je u skladu s odredbama članka 79. stavka 5. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) i članka 8. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, br. 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19). U tom postupku u svojstvu stranke mogu nastupiti Hrvatske vode ili tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama ovisno o nadležnosti s obzirom na područje zahvata.
Ovom izmjenom ispunjava se preuzeta obveza iz odgovora Republike Hrvatske na pismo službene obavijesti Europske komisije od 10. listopada 2019. (Službena opomena-povreda broj 2019/2276) u pogledu usklađivanja s relevantnim zakonodavstvom EU-a.
Uz članak 2.
Ovom se izmjenom ispravlja pogrešno upućivanje u članku 141. stavku 2. točki 3. na odredbe: članka 9. stavka 1. točke 1. do 4., a upućivanje je trebalo biti na odredbe članka 10. točke 1. do 4.
Naime, člankom 141. stavkom 1. dopuštaju se iznimke od zabrana i ograničenja za obavljanje određenih zahvata na javnom vodom dobru ili vodnom dobru koje nema pravni položaj javnoga vodnoga dobra, uz suglasnost Hrvatskih voda, pod tri uvjeta:
„1. pod uvjetom da ne dolazi do ugrožavanja stabilnosti i sigurnosti vodnih građevina
2. pod uvjetom da ne dolazi do pogoršanja postojećeg vodnog režima i
3. ako to nije u bitnom protivno članku 9. stavku 1. točkama 1. do 4. ovoga Zakona.“.
Uvjet iz točke 3. odnosi se na to da zahvat nije u bitnom protivan namjenama (odnosno da ne sprječava ostvarenje namjena) vodnoga dobra iz članka 10. točke 1. do 4.:
„1. građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju
2. održavanje korita i obala vodotoka, te održavanje i uređenje inundacijskog područja
3. građenje i održavanje građevina za unutarnju plovidbu
4. provedbu obrane od poplava“.
Uvjet iz članka 141. stavka 2. točke 3. ne odnosi se na namjenu iz članka 10. točke 5., jer se na izvorištima vode za ljudsku potrošnju ne mogu dopustiti odstupanja od zabrana i ograničenja, uvedena radi funkcioniranja izvorišta u svojoj jedinoj namjeni – javnoj vodoopskrbi.
Uz članak 3.
Ovim se člankom mijenjaju stavci 1., 5. i 7. članka 212. osnovnog teksta Zakona kojim se uređuje institut za vode.
U stavku 1. briše se da institut ima pravni položaj znanstvene organizacije te u skladu s tim u stavku 5. briše se upućivanje na primjenu propisa o znanstvenoj djelatnosti.
Naime, u skladu s izvornim odredbama ovoga članka osnovat će se institucija s mješovitim predmetom poslovanja (stručno-operativnim i znanstvenim), koji uključuje obavljanje djelatnosti koje imaju obilježje javne službe (provedba monitoringa iz članka 50. ovoga Zakona), izradu stručnih podloga za potrebe upravljanja vodama te izradu znanstvenih analitičkih podloga i provedbu znanstvenih istraživanja u području upravljanja vodama. Takvom raznovrsnom predmetu poslovanja treba biti prilagođen i odgovarajući organizacijski oblik institucije, kao javne ustanove i u skladu sa Zakonom o ustanovama (Narodne novine br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19). Supsidijarna primjena propisa o znanstvenoj djelatnosti, in concreto Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15 i 131/17) znatno bi suzila ustrojstveni okvir instituta za vode, jer isti u članku 26. uređuje striktno osnovne odredbe o unutarnjem ustroju znanstvenog instituta, s odredbama koje su prilagođene za ustanovu koja se bavi isključivo ili primarno znanstvenom djelatnošću. Stjecanje prava za obavljanje znanstvene djelatnosti bi, u takvom slučaju, bilo otežano zbog previsokih kriterija koji su propisani za znanstvenu instituciju koja se bavi isključivo ili primarno znanstvenom djelatnošću u odnosu na institut za vode, koji ima mješoviti predmet poslovanja. Takav bi ishod vodio osnivanju nepotrebnih tijela (znanstveno vijeće), nepotrebnom povećanom zapošljavanju i angažiranju resursa koji nisu nužni za poslovanje instituta za vode, a samo da bi se ishodila dopusnica za obavljanje znanstvene djelatnosti.
U stavku 7. brišu se odredbe da proračun instituta za vode predlaže ravnatelj temeljem rasprave znanstvenog vijeća te da odluku o proračunu donosi upravno vijeće na temelju prethodne suglasnosti ministra.
Predmetna odredba je predstavljala posebno uređenje ( lex specialis ) u odnosu na odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Isključenjem pozivanja na primjenu propisa o znanstvenoj djelatnosti u stavku 5. ovoga članka prestala je potreba za posebnim uređenjem.
Predložena je odredba kojom se predlaže posebno uređenje u odnosu na odredbe Zakona o ustanovama. Naime, prema Zakonu o ustanovama opće akte javne ustanove donosi upravno vijeće, a statut uz suglasnost osnivača. Krug akata koji se donosi uz suglasnost osnivača ovdje se širi i na:
- financijski plan – jer ima neposredne učinke i na financijski plan Hrvatskih voda (stavak 3. članka 212.) iz kojeg se financira institut za vode
- pravilnik o radu u skladu s općim propisima o radu – da bi se zadržala izravna kontrola osnivača na stavkama, koje, u pravilu, predstavljaju visoke troškove unutar financijskog plana.
Uz suglasnost osnivača donosi se i statut što je u skladu s člankom 54. stavkom 1. Zakona o ustanovama, ali je odredba ponovljena da bi bilo nedvojbeno da prvi dio stavka 7. koji glasi: „Upravno vijeće instituta za vode samostalno donosi opće akte“ nije imao namjeru isključiti primjenu članka 54. stavka 1. Zakona o ustanovama.
Uz članak 4.
Ovim se člankom mijenja stavak 1. članka 236. kojim se osigurava pravo zemljišnoknjižnih vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti nekretnina koje su po sili Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19) postale javno vodno dobro.
Stavak 1. sadržava upućivanje na članak 231. stavak 4. koji ne postoji u odnosnoj odredbi. Stoga je bilo potrebno ispraviti upućivanje na članak 231. stavak 1.
Nadalje, stavak 1. ne sadržava upućivanje na članak 232. stavak 4., a trebao bi. Naime, odredbom članka 232. uređuje se upis vodnih građevina i korita prirodnih površinskih voda koja nisu upisana ni u katastru, niti u zemljišnoj knjizi u korist javnog vodnoga dobra i vlasništva Republike Hrvatske, neovisno o upisima u zemljišnu knjigu, dakle i upisima koji potvrđuju privatno vlasništvo ili vlasništvo pravnih osoba, osim Republike Hrvatske. Stoga je, u skladu s ustavnim načelom zaštite prava na naknadu tržišne vrijednosti, ako se u interesu Republike Hrvatske ograničava ili oduzima vlasništvo, iz članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, potrebno pružiti pravnu sigurnost i zaštitu koju osigurava odredba članka 236. i na slučaj iz članka 232. stavka 4.
Uz članak 5.
Ovim se člankom određuje stupanje na snagu Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU
Eksploatacija šljunka i pijeska
Članak 110.
(1) Eksploatacija šljunka i pijeska vađenjem iz obnovljivih ležišta u vodotocima i drugim tijelima površinskih voda može se dopustiti putem ugovora o koncesiji iz članka 177. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ako pridonosi održavanju voda ili vodnih putova na unutarnjim vodama.
(2) Za provedbu zahvata u prostoru iz stavka 1. ovoga članka provodi se odgovarajuća procjena utjecaja na okoliš odnosno ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu prema posebnim propisima, osim čišćenja korita rijeka radi povećanja kapaciteta apsorpcije oborinskih voda u daljem slijedu sprečavanja poplava i održavanja njihova plovnog puta, te u slučajevima zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u poplavama te prilikom otklanjanja posljedica poplava, u slučajevima žurne i neodgodive provedbe mjera obrane od poplava prema posebnim propisima. U tom postupku u svojstvu stranke mogu nastupiti Hrvatske vode ili središnje tijelo državne uprave nadležno za plovidbu unutarnjim vodama ovisno o nadležnosti s obzirom na područje zahvata.
(3) Zabranjena je eksploatacija šljunka i pijeska u uređenom inundacijskom području.
(4) Ako je propisima o rudarstvu dopuštena eksploatacija šljunka i pijeska u neuređenom inundacijskom području, za nju je potrebna prethodna suglasnost Ministarstva.
(5) Šljunak, pijesak, kamen i zemlja, uključujući glinu mogu se koristiti iz područja značajnih za vodni režim radi građenja građevina iz članka 30. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, bez ishođenja akata prema propisima o rudarstvu, sukladno vodopravnim uvjetima.
(6) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na šljunak i pijesak odnose se i na kamen te zemlju, uključujući glinu.
Zabrane i ograničenja
Članak 141.
(1) Radi očuvanja i održavanja regulacijskih i zaštitnih te drugih vodnih građevina i sprječavanja pogoršanja vodnog režima zabranjeno je:
1. na nasipima i drugim regulacijskim i zaštitnim vodnim građevinama:
1.1. kopati i odlagati zemlju, pijesak, šljunak, jalovinu i drugi materijal
1.2. prelaziti i voziti motornim vozilima, osim na mjestima na kojima je to izričito dopušteno
1.3. podizati nasade i
1.4. obavljati druge radnje kojima se može ugroziti sigurnost ili stabilnost tih građevina
2. saditi drveće na udaljenosti manjoj od deset metara od ruba korita vodotoka ili kanala
3. podizati građevine na udaljenosti manjoj od deset metara od ruba vodotoka ili kanala
4. u uređenom inundacijskom području orati zemlju, saditi i sjeći drveće i grmlje
5. u uređenom inundacijskom području:
5.1. podizati zgrade, ograde i druge građevine, osim regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina do šest metara od vanjske nožice nasipa odnosno od vanjskog ruba regulacijske i zaštitne vodne građevine koja nije nasip (obala i obaloutvrda)
5.2. vaditi pijesak, šljunak, kamen, glinu i ostale tvari do 20 metara od vanjske nožice nasipa odnosno od vanjskog ruba regulacijske i zaštitne vodne građevine koja nije nasip (obala i obaloutvrda)
5.3. kopati i bušiti zdence do 20 metara od vanjske nožice nasipa odnosno vanjskog ruba regulacijske i zaštitne vodne građevine koja nije nasip (obala i obaloutvrda) i
5.4. bušiti tlo do 20 metara od vanjske nožice nasipa odnosno od vanjskog ruba regulacijske i zaštitne vodne građevine koja nije nasip (obala i obaloutvrda)
6. u neuređenom inundacijskom području, protivno vodopravnim uvjetima:
6.1. podizati zgrade, ograde i druge građevine, osim regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina
6.2. vaditi pijesak, šljunak, kamen, glinu i ostale tvari
6.3. kopati i bušiti zdence i
6.4. bušiti tlo
7. na građevinama za melioracijsku odvodnju:
7.1. obrađivati zemlju te obavljati druge radnje kojima se mogu oštetiti građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju ili poremetiti njihovo namjensko funkcioniranje do udaljenosti od pet metara od ruba tih građevina
7.2. obrađivati zemlju te obavljati druge radnje kojima se mogu oštetiti građevine za detaljnu odvodnju ili poremetiti njihovo namjensko funkcioniranje do udaljenosti od tri metra od ruba tih građevina
8. u vodotoke i druge vode, akumulacije, retencije, melioracijske i druge kanale i u inundacijskom području odlagati zemlju, kamen, otpadne i druge tvari te obavljati druge radnje kojima se može utjecati na promjenu toka, vodostaja, količine ili kakvoće vode ili otežati održavanje vodnog sustava i
9. graditi i/ili dopuštati gradnju na zemljištu iznad natkrivenih vodotoka, osim gradnje javnih površina (prometnice, parkovi, trgovi).
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, odstupanja su moguća uz suglasnost Hrvatskih voda:
1. pod uvjetom da ne dolazi do ugrožavanja stabilnosti i sigurnosti vodnih građevina
2. pod uvjetom da ne dolazi do pogoršanja postojećeg vodnog režima i
3. ako to nije u bitnom protivno članku 9. stavku 1. točkama 1. do 4. ovoga Zakona.
(3) O žalbi protiv odluke o zahtjevu za izdavanje suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka odlučuje Ministarstvo.
(4) Uzgoj i sječa drveća u inundacijskom području može se obavljati isključivo na osnovi planskog dokumenta iz članka 16. stavka 3. ovoga Zakona.
Institut za vode
Članak 212.
(1) Uredbom Vlade Republike Hrvatske osniva se institucija u području voda s pravnim statusom javne ustanove i pravnim položajem znanstvene organizacije (u daljnjem tekstu: institut za vode), radi pružanja znanstvene i stručne podrške upravljanju vodama sukladno strategiji upravljanja vodama, odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva.
(2) Institut za vode:
– provodi monitoring iz članka 50. ovoga Zakona i laboratorijske poslove za potrebe monitoringa
– izrađuje stručne podloge za izradu strategije upravljanja vodama, plana upravljanja vodnim područjima, plana upravljanja rizicima od poplava i višegodišnjih programa gradnje vodnih građevina
– izrađuje znanstvene, studijske i analitičke podloge za potrebe upravljanja vodama
– provodi druga znanstvena istraživanja u području upravljanja vodama i
– obavlja i druge poslove u skladu s uredbom iz stavka 1. ovoga članka i svojim statutom.
(3) Sredstva za financiranje poslovanja instituta za vode osiguravaju se iz financijskog plana Hrvatskih voda, na teret prihoda iz vodnih naknada u skladu s uredbom iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Institut za vode može ostvarivati i druge prihode u skladu sa svojim statutom.
(5) Na institut za vode primjenjuju se propisi o znanstvenoj djelatnosti i propisi o ustanovama, osim gdje je ovim Zakonom drukčije određeno.
(6) Osnivačka prava, u ime Republike Hrvatske, u institutu za vode ostvaruje Ministarstvo.
(7) Proračun instituta za vode predlaže ravnatelj temeljem rasprave znanstvenog vijeća. Odluku o proračunu donosi upravno vijeće na temelju prethodne suglasnosti ministra.
Pravo na naknadu tržišne vrijednosti
Članak 236.
(1) Odredbe članka 11. stavka 6., članka 12. stavka 2., članka 230. stavka 1. i članka 231. stavka 4. ovoga Zakona ne utječu na pravo prethodnog zemljišnoknjižnog vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti u skladu s općim pravilima imovinskog prava.
(2) Odredbe članka 235. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona ne utječu na pravo prethodnog zemljišnoknjižnog vlasnika na naknadu tržišne vrijednosti u skladu s općim pravilima imovinskog prava.
(3) Pravo na naknadu tržišne vrijednosti ne ostvaruje prethodni zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina iz članka 235. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona kojem je Republika Hrvatska jedini udjeličar, dioničar ili osnivač s isključivim pravom odlučivanja.
Komentirate u ime: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja