PRAVILNIK O NAČINU POSTUPANJA POLICIJSKIH SLUŽBENIKA

I. UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom propisuje se način postupanja policijskih službenika prilikom obavljanja policijskih poslova i primjene policijskih ovlasti, način pružanja pomoći, nošenje službenog oružja i streljiva, obavljanje policijskih poslova u inozemstvu, obavljanje policijskih poslova koje inozemni policijski službenik obavlja u Republici Hrvatskoj te način obavljanja kriminalističkog istraživanja.

Predstavljanje i ophođenje

Članak 2.

(1) Policijski službenik dužan je u obavljanju policijskih poslova ophoditi se uljudno prema građanima, pozdraviti ih te oslovljavati riječima: gospođo odnosno gospodine.

(2) Policijski službenik koji obavlja policijske poslove u građanskom odijelu osobi kojoj se obraća predstavit će se pokazivanjem službene značke i službene iskaznice.

(3) Policijski službenik u odori, na zahtjev osobe kojoj se obraća, predstavit će se pokazivanjem službene značke i službene iskaznice.

(4) Policijski službenik neće se predstaviti pokazivanjem službene značke i službene iskaznice kada za to postoje razlozi propisani Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima (u daljnjem tekstu: Zakon). 

Pripravnost i razmjernost

Članak 3.

(1) Policijski službenik prilikom obavljanja policijskog posla mora biti pripravan kako bi spriječio napad, bijeg ili samoozljeđivanje osobe prema kojoj postupa.

(2) Policijski službenik će razmjerno svrsi obavljanja policijskog posla primijeniti zakonom propisanu ovlast na način kojim se s najmanje štetnih posljedica taj posao može obaviti.

Podnošenje izvješća

Članak 4.

(1) Policijski službenik će o obavljenim policijskim poslovima te primijenjenim policijskim ovlastima podnijeti pisano izvješće nadređenom policijskom službeniku.

(2) Podnošenje usmenog priopćenja ne oslobađa policijskog službenika obveze podnošenja izvješća iz stavka 1. ovog članka.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka ne odnose se na podatke koji se unose u zbirku operativnih izvješća, službene zabilješke i druga izvješća koja se odnose na rad ili na podatke prikupljene od informatora ili davatelja obavijesti.

Snimanje obavljanja policijskih poslova i primjene policijskih ovlasti

Članak 5.

(1) Policija može zvučno, vizualno ili na drugi način snimati obavljanje policijskih poslova i primjenu policijskih ovlasti.

(2) Snimanje iz stavka 1. ovog članka mora se prekinuti kada je prestala potreba radi koje je započeto.

(3) Policijski službenik koji provodi snimanje iz stavka 1. ovog članka će o početku snimanja dati obavijest, što može učiniti glasom, pisanim putem, tehničkim sredstvima za pojačanje zvuka i na drugi pogodan način.

(4) U izvješću o primijenjenoj policijskoj ovlasti ili obavljenom policijskom poslu iz članka 4. ovog Pravilnika navodi se da je provedeno snimanje, vrsta uređaja, ime policijskog službenika koji je snimao i mjesto pohranjivanja snimke.  

(5) Glavni ravnatelj policije ili osoba koju on za to ovlasti može odobriti objavljivanje snimke iz stavka 1. ovog članka na službenim web stranicama policije, na društvenim mrežama ili ih dostaviti medijima, ako je to potrebno radi obavještavanja javnosti ili radi obavljanja policijskih poslova.

(6) Na snimci koja se dostavlja na objavu sukladno stavku 5. ovog članka potrebno je prikriti izgled ili druga obilježja po kojima se može utvrditi identitet policijskih službenika i drugih uključenih osoba, osim ako je objavljivanje potrebno radi mjera traganja.

(7) Kada se snimke iz stavka 1. ovog članka ne koriste u postupcima koji se vode sukladno odredbama posebnih propisa, policija će te snimke uništiti u roku od 90 dana od dana njihovog nastanka.

II. PRUŽANJE POMOĆI  

Članak 6.

(1) Policija će razmatrati potrebu pružanja pomoći ovlaštenim podnositeljima zahtjeva iz članka 7. Zakona kao i ovlaštenim podnositeljima zahtjeva prema propisima kojima se uređuje postupanje policije prema osobama s duševnim smetnjama.

(2) Policija će na zahtjev suda pružiti pomoć u ovršnom postupku prisilnog oduzimanja i predaje djeteta ili maloljetnika.

(3) Ostali oblici pružanja pomoći ne smatraju se pružanjem pomoći u smislu članaka od 6. do 11. ovog Pravilnika, a prema takvim zahtjevima postupat će se kao s podnescima prema odredbama propisa koji se na njih odnose.

Članak 7.

(1) Zahtjev za pružanjem pomoći podnosi se u pisanom obliku mjesno nadležnoj policijskoj upravi ili policijskoj postaji u roku od najmanje osam dana prije dana izvršenja akta, a u kraćem roku, ako se radi o zahtjevu za pružanjem pomoći na temelju propisa kojim je taj rok drukčije određen.

(2) Iznimno , ako se radi o pružanju pomoći iz članka 6. stavka 2.  ovog Pravilnika, kao i o pružanju pomoći na temelju propisa kojima se uređuje postupanje policije prema osobama s duševnim smetnjama, zahtjev se može podnijeti usmeno s obvezom naknadne dostave u pisanom obliku. O zaprimljenom usmenom zahtjevu sastavlja se službena zabilješka i postupa kao i s pisanim zahtjevom.

(3) Zahtjev mora sadržavati podatke o podnositelju, mjestu, vremenu, sudionicima i odgovornim osobama koje u ime podnositelja izvršavaju akt , obrazloženo pravno utemeljenje za pružanjem pomoći, činjenice koje ukazuju na mogućnost pružanja otpora i opasnost te druge činjenice koje su od značaja za donošenje i provođenje odluke o pružanju pomoći.

(4) Tijekom razmatranja zahtjeva od podnositelja će se pisanim, a iznimno i usmenim putem zatražiti da ga nadopuni ako ne sadrži dovoljno činjenica za donošenje odluke o pružanju pomoći.

(5) Pomoć iz stavka 1. ovog članka pruža se na temelju podnositeljevog zahtjeva, procjene rizika, odluke o pružanju pomoći i plana postupanja.

Članak 8.

(1) Pružanje pomoći odbit će se:

1. ako zahtjev nije utemeljen na zakonu

2. ako je zahtjev podnijela neovlaštena osoba

3. ako u zahtjevu nisu navedene činjenice koje ukazuju na mogućnost pružanja otpora i opasnosti.

4. ako podnositelj zahtjeva ne dopuni zahtjev sukladno članku 7. stavku 4. ovog Pravilnika.

(2) Pružanje pomoći može se odbiti ako zahtjev nije pravodobno podnesen.

(3) O odbijanju zahtjeva načelnik policijske uprave će odmah po donošenju odluke pisanim putem izvijestiti glavnog ravnatelja policije.

(4) Nadležni rukovoditelj izvijestit će podnositelja zahtjeva o nemogućnosti pružanja pomoći, ako bi pružanje pomoći, s obzirom na broj potrebnih policijskih službenika i policijske tehnike koje bi za tu potrebu trebalo odrediti te nedovoljnog vremena za pripremu, bitno utjecalo na provedbu redovitih policijskih poslova. Tom prilikom zatražit će se od podnositelja zahtjeva određivanje novog roka za izvršenje akta u vrijeme kada će policija biti u mogućnosti pružiti potrebnu pomoć.

Članak 9.

(1) Plan pružanja pomoći donosi nadležni rukovoditelj.

(2) Tijekom izrade plana policijski službenici će izvršiti odgovarajuće provjere i prikupiti potrebne podatke koji se odnose na sigurnost ljudi i imovine prilikom pružanja pomoći.

(3) Plan se donosi u pisanom obliku najkasnije tri dana prije provođenja, a izvršavaju ga najmanje dva policijska službenika od kojih jedan mora biti određen rukovoditeljem pružanja pomoći.

(4) U cilju zaštite interesa djece i maloljetnika kod pružanja pomoći prilikom prisilnog oduzimanja i predaje djeteta ili maloljetnika kao i kod drugih na zakonu utemeljenih oblika pružanja pomoći kod kojih se unaprijed zna, ili se provjerama utvrdi, za nazočnost djece ili maloljetnika na mjestu pružanja pomoći, planom postupanja odredit će se i postupanje najmanje jednog posebno osposobljenog policijskog službenika za mladež.

(5) Iznimno, ako za to postoje opravdani razlozi, pružanje pomoći može se poduzeti i bez pisanog plana, pri čemu je nadležni rukovoditelj dužan plan postupanja usmeno priopćiti polic ijskim službenicima određenim za pružanje pomoći.

Članak 10.

(1) Prilikom pružanja pomoći policijski službenici će policijske ovlasti primjenjivati radi zaštite sigurnosti osoba, zaštite javnog reda i mira i imovine te sprječavanja i otkrivanja prekršaja i kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, odnosno prikupljanja podataka o tim djelima i njihovim počiniteljima.

(2) Pružanje pomoći obustavit će se ako to zahtjeva odgovorna osoba podnositelja i u slučaju kada je to propisano ovim Pravilnikom.

(3) Ako tijekom pružanja pomoći policijski službenici utvrde postojanje razloga za odbijanjem pružanja pomoći iz članka 8. stavka 1. ovog Pravilnika, o tome će odmah obavijestiti odgovornu osobu podnositelja te izvijestiti nadređenog rukovoditelja, koji će o tome odmah izvijestiti načelnika policijske uprave ili drugog nadležnog rukovoditelja radi donošenja odluke o pružanju pomoći.

(4) Ako uporabu sile radi udaljenja osobe koja ometa ovrhu naloži sudski ovršitelj na temelju posebnog propisa, sredstva prisile uporabit će se samo ako se udaljenje takve osobe ne može izvršiti primjenom policijskih ovlasti kojima se u najmanjoj mogućoj mjeri zadire u slobode i prava čovjeka.

(5) Posebno obazrivo i uz prethodnu konzultaciju s doktorom medicine uporabit će se tjelesna snaga prema posebno osjetljivim kategorijama osoba koje pružaju pasivan otpor sukladno odredbama članka 142. stavka 6. ovog Pravilnika .

(6) U slučaju kada osoba prema kojoj se treba izvršiti akt ili osoba koja s njom živi u istom domaćinstvu ima oružni list za držanje ili nošenje oružja, policijski službenici će prije izvršenja akta pravovremeno obaviti nadzor nad držanjem i čuvanjem oružja i streljiva te ga privremeno oduzeti sukladno odredbama Zakona radi zaštite sigurnosti sudionika provedbe akta.

(7) Ako se dođe do saznanja o mogućem nezakonitom posjedovanju ili držanju oružja i streljiva, odnosno eksplozivnih tvari, na mjestu gdje se planira pružanje pomoći, policijski službenici će poduzeti potrebne mjere i radnje utvrđene posebnim propisima, kako bi se otklonila mogućnost neželjenih posljedica i zaštitila sigurnost osoba i imovine prilikom pružanja pomoći.

Članak 11.

(1) O pruženoj pomoći izrađuje se troškovnik koji se dostavlja podnositelju zahtjeva radi naplate troškova pružanja pomoći.

(2) Obrazac troškovnika iz stavka 1. ovog članka je sastavni dio ovog Pravilnika.

III. NOŠENJE ORUŽJA I STRELJIVA

Članak 12.

(1) Policijski službenik zadužuje oružje i streljivo nakon stjecanja policijskog zvanja i izdavanja službene značke i iskaznice.

(2) Vrsta i način nošenja službenog oružja i streljiva ovise o vrsti policijskog posla koji obavlja policijski službenik.

Članak 13.

(1) Policijski službenik zadužuje osnovno oružje s 50 komada pripadajućeg streljiva.

(2) Policijski službenik dužan je dio streljiva umetnuti u spremnike do njihova punog kapaciteta, a preostali dio čuvati na siguran način.

(3) U slučaju utroška, nestanka ili gubitka streljiva policijski službenik zadužuje potrebnu količinu streljiva do 50 komada. Izdavanje potrebne količine streljiva odobrava nadležni rukovoditelj na temelju pisanog i obrazloženog zahtjeva policijskog službenika.

(4) Prilikom obuke u gađanju službenim oružjem policijski službenik koristit će streljivo koje ima na zaduženju, a preuzet će novo streljivo u količini do 50 komada.

Članak 14.

(1) Nadležni rukovoditelj odobrava zaduženje posebnog oružja i streljiva.

(2) Streljivo za posebno oružje policijski službenik preuzima zajedno s oružjem iz priručnog skladišta ustrojstvene jedinice, u količini koju odredi nadležni rukovoditelj.

(3) Nakon obavljenog policijskog posla, zajedno s posebnim oružjem, policijski službenik vraća i zaduženo streljivo odnosno neutrošeno streljivo, ako je došlo do uporabe posebnog oružja.

Članak 15.

(1) Policijski službenik razdužuje osnovno oružje i streljivo prelaskom na rad u drugu ustrojstvenu jedinicu Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) koja je opremljena posebnim tipom/markom oružja, kao i odlaskom u mirovinu ili prestankom radnog odnosa u Ministarstvu, dok se kod udaljenja iz službe oružje privremeno oduzima policijskom službeniku koji ga danom dostave rješenja o udaljenju nije sam vratio.

(2) Ako je policijski službenik okrivljenik u prekršajnom ili disciplinskom postupku, a tereti ga se za prekršaj ili težu povredu službene dužnosti s obilježjima nasilja u obitelji, pri čemu nije udaljen iz službe, postupit će se sukladno odredbama članka 59. Zakona.

Članak 16.

(1) Kada policijski službenik koristi službeno prijevozno sredstvo, dužan je posebno oružje držati u ugrađenim ili prenosivim nosačima ili spremnicima za čuvanje oružja.

(2) Ako službeno prijevozno sredstvo nema ugrađene ili prenosive nosače ili spremnike za čuvanje oružja, policijski službenik je oružje dužan prevoziti tako da ne dovede u opasnost sebe i druge.

(3) U službenim prijevoznim sredstvima službeno oružje se ne smije ostavljati bez nadzora.

(4) Iznimno od stavka 3. ovog članka, ako je to potrebno zbog žurnog obavljanja policijskih poslova i primjene policijskih ovlasti, pohranjeno oružje se smije ostaviti u službenom prijevoznom sredstvu bez nadzora, ali mora biti zaključano, a oružje ne smije biti na vidljivom mjestu.

Članak 17.

(1) Policijski službenik može zadužiti i nositi samo posebno oružje i streljivo za čije je rukovanje i uporabu osposobljen.

(2) Policijski službenik dužan je obavijestiti svog nadređenog rukovoditelja, o tome da nije osposobljen za uporabu pojedinog posebnog oružja.

Članak 18.

(1) Policijski službenik koji poslove obavlja u odori nosi službeno oružje i pričuvni spremnik u futrolama.

(2) U slučaju kada u obavljanju policijskog posla opravdano može pretpostaviti da će se prilikom njegova daljnjeg obavljanja naći u situaciji u kojoj bi mogli biti ispunjeni uvjeti za uporabu vatrenog oružja, policijski službenik može ubaciti streljivo u cijev oružja prije nastavka obavljanja policijskog posla.

(3) Nakon što prestanu okolnosti iz stavka 2. ovog članka policijski službenik je dužan provjeriti nalazi li se streljivo u cijevi te oružje na siguran način isprazniti.

(4) Iznimno, policijski službenik kad provodi preventivne programe u odgojno-obrazovnim ustanovama te policijski službenik u svečanoj odori, nije dužan nositi službeno oružje na način propisan ovim Pravilnikom.

Članak 19.

(1) Policijski službenik koji policijske poslove obavlja u građanskom odijelu, osobno oružje i streljivo nosi prikriveno u futroli na remenu hlača, na nozi ili ispod pazuha odnosno u posebnim torbicama.

(2) Iznimno, policijski  službenik iz stavka 1. ovog članka, na temelju odobrenja nadležnog rukovoditelja, nije dužan nositi osobno oružje ako bi to ugrozilo postizanje cilja i svrhe  policijskog posla.

Članak 20.

Tijekom obavljanja poslova u službenim prostorijama policije, policijski službenik, ovisno o okolnostima, smije osobno oružje odložiti na sigurno mjesto na način koji onemogućava njegovu dostupnost drugim osobama.

Članak 21.

Policijski službenici za vrijeme nošenja, rukovanja i uporabe službenog oružja dužni su se pridržavati mjera sigurnosti u rukovanju oružjem.

Članak 22.

(1) Kada policijski službenik ne nosi osnovno i posebno oružje, dužan je pohraniti ga na sigurno mjesto izvan dohvata drugih osoba te voditi brigu o njegovoj ispravnosti i čistoći. 

(2) Ako na adresi svog prebivališta ili boravišta policijski službenik ne raspolaže sigurnim mjestom iz stavka 1. ovog članka, dužan je oružje pohranjivati isključivo na sigurnom mjestu u službenim prostorijama.

Članak 23.

(1) Policijski službenik može službeno oružje nositi i izvan službe.

(2) Izvan službe policijski službenik u građanskom odijelu službeno oružje nosi prikriveno na način da ne uznemirava građane.

IV. SURADNJA S INOZEMNIM POLICIJAMA I DRUGIM MEĐUNARODNIM TIJELIMA

Članak 24.

Policija radi obavljanja policijskih poslova ostvaruje suradnju s inozemnim policijama i drugim međunarodnim tijelima kroz:

– razmjenu informacija i podataka

– postupanje po zamolbama i zahtjevima

– upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo

– angažiranje inozemnih policijskih službenika u Republici Hrvatskoj

– provedbu zajedničke istrage,

– obrazovanje, stručno usavršavanje i osposobljavanje policijskih službenika.

1. Obavljanje policijskih poslova u inozemstvu

Članak 25.

(1) Policijski službenik obavlja policijske poslove u inozemstvu na način propisan međunarodnim ugovorom ili drugim međunarodnim propisom, propisima Republike Hrvatske i propisima države primateljice.

(2) Policijski službenik u državi primateljici primjenjuje policijske ovlasti na temelju odredbi međunarodnog ugovora ili sporazuma o policijskoj suradnji sklopljenog između Republike Hrvatske i države primateljice.

Članak 26.

(1) Policijski službenik koji se upućuje na rad u inozemstvo dužan je poštivati pravni poredak države u kojoj će obavljati policijske poslove.

(2) Policijski službenik iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući način upoznat će se s međunarodnim ugovorom ili drugim međunarodnim propisom te važećim propisima koji uređuju policijske poslove i ovlasti u zemlji u koju se upućuje.

(3) Policijski službenik iz stavka 1. ovog članka dužan je poštivati kodeks policijske etike i čuvati ugled Republike Hrvatske u čije ime obavlja policijske poslove u inozemstvu.

Članak 27.

(1) Policijski službenik može obavljati policijske poslove u inozemstvu u službenoj policijskoj odori ili građanskom odijelu, ovisno o zadaćama radi kojih se upućuje na rad u inozemstvo.

(2) Policijski službenik u građanskoj odjeći, kada obavlja poslove vezane uz sigurnost na športskim natjecanjima, mora nositi poseban policijski prsluk sukladno uputama i preporukama policije države primateljice.

Članak 28.

(1) Prilikom obavljanja policijskih poslova u inozemstvu policijski službenik nosi službenu značku i iskaznicu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, policijski službenik neće nositi službenu značku i iskaznicu kada obavlja službene poslove uz prikrivanje svojstva policijskog službenika.

Članak 29.

Policijski službenik upućen na rad u inozemstvo može radi obavljanja policijskih poslova nositi sa sobom službeno naoružanje, druga sredstva prisile i drugu opremu, ako je to ugovoreno s državom primateljicom ili na temelju odobrenja države primateljice.

Članak 30.

(1) O obavljenim policijskim poslovima i primijenjenim policijskim ovlastima u inozemstvu policijski službenik redovito, prema planu, izvješćuje ustrojstvenu jedinicu Ministarstva u sjedištu u čijoj nadležnosti su policijski poslovi radi kojih je policijski službenik upućen u inozemstvo.

(2) Policijski službenik će odmah izvijestiti rukovoditelja određenog planom ako se prilikom obavljanja policijskih poslova u inozemstvu od njega bude zahtijevalo da obavlja poslove koji nisu obuhvaćeni planom.

(3) Po povratku iz inozemstva policijski službenik neposrednom rukovoditelju podnosi izvješće o tijeku boravka i obavljanju policijskih poslova i primjeni ovlasti u inozemstvu.

2. Obavljanje policijskih poslova koje inozemni policijski službenik obavlja u Republici Hrvatskoj

Članak 31.

(1) Policijski službenik strane države ili međunarodnog tijela može na području Republike Hrvatske obavljati policijske poslove i primijeniti policijske ovlasti sukladno međunarodnom ugovoru ili drugom međunarodnom propisu te propisima Republike Hrvatske.

(2) Policijskog službenika iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući način upoznat će se s međunarodnim ugovorom ili drugim međunarodnim propisom, te važećim propisima koji uređuju policijske poslove i ovlasti u Republici Hrvatskoj.

Članak 32.

(1) Kada obavljanje pojedinog policijskog posla policijskog službenika strane države ili međunarodnog tijela na području Republike Hrvatske nije regulirano međunarodnim pravom, odobrenje za njegovo postupanje u Republici Hrvatskoj daje ministar unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: ministar) na prijedlog glavnog ravnatelja policije.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati kratko obrazloženje s naznakom koje policijske poslove će policijski službenik obavljati.

Članak 33.

Policijski službenik strane države ili međunarodnog tijela može obavljati policijske poslove i primijeniti policijske ovlasti uz prisutnost ili koordinaciju policijskog službenika Republike Hrvatske .

Članak 34.

(1) Kada pri obavljanju policijskih poslova policijske ovlasti primjenjuje policijski službenik strane države ili međunarodnog tijela, osobu prema kojoj se one primjenjuju mora se upoznati s činjenicom da ih primjenjuje policijski službenik strane države ili međunarodnog tijela.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, osoba se neće upoznati sa činjenicom da su primijenjene ovlasti od strane policijskog službenika strane države ili međunarodnog tijela kada se obavljaju policijski poslovi uz prikrivanje svojstva policijskog službenika.

Članak 35.

(1) Policijski službenik strane države ili međunarodnog tijela za obavljanje policijskog posla, prema uvjetima određenim ovim Pravilnikom, može na područje Republike Hrvatske unijeti službeno vatreno oružje, druga sredstva prisile i policijsku opremu.

(2) Prijedlog za unos službenog vatrenog oružja, drugih sredstva prisile i policijske opreme mora se priložiti prijedlogu za izdavanje odobrenja za obavljanje policijskog posla iz članka 32. ovog Pravilnika.

(3) U slučajevima iz stavka 1. ovog članka, nadležna ustrojstvena jedinica policije dužna je pravovremeno dostaviti pisano izvješće Upravi za granicu  koje treba sadržavati:

– vrijeme dolaska/odlaska policijskih službenika u/iz Republike Hrvatske

– granični prijelaz preko kojega će strani policijski službenik ući/izaći u/iz Republike Hrvatske

– osobne podatke policijskih službenika (ime i prezime), državljanstvo te pripadnost nacionalnoj ili međunarodnoj policijskoj organizaciji

– marku, tip i broj oružja te količinu streljiva koje će unijeti u Republiku Hrvatsku.

(4) Ustrojstvena jedinica policije iz stavka 3. ovog članka pisanim putem izvijestit će Upravu za granicu i o odlasku policijskih službenika iz Republike Hrvatske. Pisano izvješće treba sadržavati podatke propisane stavkom 3. ovog članka.

(5) Nakon zaprimljene obavijesti, Uprava za granicu poduzet će potrebne mjere za neometan dolazak i odlazak policijskih službenika strane države ili međunarodnog tijela.

(6) Strani policijski službenici koji u Republici Hrvatskoj neposredno štite:

– predsjednika ili poglavara strane države mogu u Republiku Hrvatsku, uz odobrenje Ministarstva, unijeti najviše tri komada vatrenog oružja s pripadajućim streljivom

– predsjednika parlamenta i vlade strane države mogu u Republiku Hrvatsku, uz odobrenje Ministarstva, unijeti najviše dva komada vatrenog oružja s pripadajućim streljivom

– ministra vanjskih poslova strane države i vodeću osobu međunarodne organizacije i institucije mogu u Republiku Hrvatsku, uz odobrenje Ministarstva, unijeti najviše jedan komad vatrenog oružja s pripadajućim streljivom, osim ako međunarodnim ugovorom, na temelju prosudbe nadležne sigurnosne službe ili na temelju načela uzajamnosti, nije određeno drugačije.

(7) Ako pojedino oružje iz stavka 6. ovog članka koristi više stranih policijskih službenika svakom će se izdati posebno odobrenje.

Članak 36.

(1) Policijski službenik strane države ili međunarodnog tijela može vatreno oružje uporabiti samo u slučajevima nužne obrane ili krajnje nužde prema zakonskim odredbama Republike Hrvatske.

(2) Sredstva prisile policijski službenik strane države ili međunarodnog tijela može uporabiti na način i uz uvjete kao i policijski službenik Republike Hrvatske.

Članak 37.

Odredbe članaka 32. do 36. ovog Pravilnika na odgovarajući način primjenjuju se i na službenike sigurnosti stranih država i međunarodnih tijela koji provode osiguranje i zaštitu štićenih osoba i objekata na području Republike Hrvatske.

Članak 38.

Prekogranični nadzor, prekogranična potjera, nadzirane isporuke, upućivanje prikrivenih istražitelja i informatora, zaštita svjedoka te ostali posebni oblici međunarodne policijske suradnje, provode se sukladno primjenjivom europskom pravu, bilateralnim i multilateralnim sporazumima o policijskoj suradnji i na temelju njih donesenih protokola.

V. KRIMINALISTIČKO ISTRAŽIVANJE

 
1. Podjela kriminaliteta prema složenosti

Članak 39.

(1) U svrhu usklađivanja nadležnosti ustrojstvenih jedinica policije, u odnosu na njegovu složenost i teritorijalnu rasprostranjenost, kriminalitet se dijeli na sljedeće razine:

– lokalni kriminalitet

– regionalni kriminalitet

– nacionalni kriminalitet.

(2) U odnosu na kriminalistička istraživanja kaznenih djela predmeti se dijele na :

- predmete redovne nadležnosti

- predmete specijalizirane nadležnosti

- složene predmete.

(3) Predmeti redovne nadležnosti su predmeti u kojima su za postupanje nadležna općinska i županijska državna odvjetništva, osim predmeta ratnih zločina.

(4) Predmeti specijalizirane nadležnosti su predmeti u kojima je za postupanje nadležan Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te predmeti ratnih zločina.

(5) Složeni predmeti su predmeti za koje se policija i nadležno državno odvjetništvo usuglase da se zbog obima, značaja, interesa javnosti, zahtjevnosti činjeničnih i pravnih pitanja ili zbog drugih okolnosti imaju smatrati takvima.

 
Lokalni kriminalitet

Članak 40.

(1) Lo kalni kriminalitet su kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do osam godina ako su počinitelji djelovali, trebali djelovati ili djeluju na području jedne ili dvije policijske postaje, osim onih kaznenih djela za koja se načelnik policijske uprave može, s obzirom na način počinjenja, njihovu učestalost i druge okolnosti, dogovoriti s nadležnim državnim odvjetnikom da će ih se smatrati složenim predmetima.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, pod lokalni kriminalitet ubrajaju se i ona kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do dvanaest godina ako je počinitelj kaznenog djela poznat u trenutku saznanja policije o istom.

(3) Lokalni kriminalitet u nadležnosti je policijske postaje.

Regionalni kriminalitet

 Članak 41.

(1) Regionalni kriminalitet su sva kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora preko osam godina te kaznena djela ispod osam godina za koja su se pod uvjetima iz članka 40. stavka 1. ovog Pravilnika nadležni županijski državni odvjetnik i načelnik policijske uprave dogovorili da ih smatraju složenim predmetima, kada su počinitelji djelovali, trebali djelovati ili djeluju na području jedne ili dvije policijske uprave ili su povezani s inozemstvom ili kada se radi o kaznenim djelima lokalnog kriminaliteta koja uzrokuju uznemiravanje javnosti, stvaraju objektivni dojam nesigurnosti ili se radi o osobama i organiziranim kriminalnim skupinama koje su definirane kroz strateške dokumente ustrojstvenih jedinica regionalne razine.

(2) Regionalni kriminalitet u nadležnosti je policijske uprave.

(3) Načelnik policijske uprave donosi odluku o dodjeljivanju ili preuzimanju kriminalističkih istraživanja u rad policijskoj upravi ili policijskoj postaji.

Nacionalni kriminalitet

Članak 42.

(1) Nacionalni kriminalitet su kaznena djela koja, s obzirom na način počinjenja i posljedice, ugrožavaju nacionalnu sigurnost ili vitalne interese Republike Hrvatske ili izazivaju uznemiravanje javnosti te pravnu i osobnu nesigurnost građana ili su počinitelji djelovali, trebali djelovati ili djeluju na širem području Republike Hrvatske ili su povezani s inozemstvom. U nacionalni kriminalitet osobito spadaju:

– kaznena djela razine regionalnog kriminaliteta, za koja se kriminalistička istraživanja provode na prostoru dvije ili više policijskih uprava

– kaznena djela za čije istraživanje je potrebna međunarodna policijska suradnja

– kaznena djela čiji počinitelji su istaknuti nositelji najtežih oblika kriminaliteta

– najsloženiji oblici kaznenih djela iz područja organiziranog kriminaliteta.

(2) Nacionalni kriminalitet u nadležnosti je Uprave kriminalističke policije.

(3) Glavni ravnatelj policije donosi odluku o dodjeljivanju ili preuzimanju kriminalističkih istraživanja u rad policijskim upravama ili Upravi kriminalističke policije.

2. Tijek kriminalističkog istraživanja

Članak 43.

(1) Kriminalističko istraživanje započinje primjenom policijskih ovlasti, mjera i radnji koje se poduzimaju kada:

– postoji osnova sumnje o postojanju kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti ili povodom prijedloga ili prekršaja ili obavljenom hitnom dokaznom radnjom kaznenog djela ili prekršaja

– postoji sumnja da određena pojava ugrožava ili bi mogla ugroziti živote ljudi, njihova prava, slobodu, sigurnost, nepovredivost ili imovinu

– se na temelju analitičke obrade utvrde razlozi za provedbu kriminalističkog istraživanja.

(2) Kada se osnovanost kriminalističkog istraživanja prosuđuje na temelju provedene analitičke obrade iz stavka 1. podstavka 3. ovog članka, pisanu i obrazloženu odluku o započinjanju kriminalističkog istraživanja ili obustavi daljnjeg postupanja donosi nadležni rukovoditelj kriminalističke policije ili osoba koju on ovlasti sukladno nadležnostima u odnosu na podjelu kriminaliteta prema složenosti.

(3) Kriminalističkim istraživanjem rukovodi za to određeni policijski službenik. Policijski službenik sastavlja Plan kriminalističkog istraživanja u slučajevima kada:

– se radi o nepoznatom počinitelju kaznenih djela za koja je propisana kazna zatvora od osam godina i više

– se sumnja da se radi o vremenski i prostorno povezanim kaznenim djelima počinjenim od strane nepoznatog počinitelja neovisno o visini propisane zapriječene kazne

– se provode posebne dokazne radnje na temelju zakonskih odredbi

– u drugim situacijama po nalogu nadležnog rukovoditelja kriminalističke policije.

(4) Plan kriminalističkog istraživanja odobrava nadležni rukovoditelj.

(5) Neovisno o kriterijima iz stavka 3. podstavka 1. – 4. ovog članka, kada policija postupa na temelju pisanog naloga državnog odvjetnika u kojem je pobliže određen sadržaj izvida ili mjera izrada Plana kriminalističkog istraživanja nije obavezna.

(6) Započeta kriminalistička istraživanja upisuju se u evidenciju kriminalističkih istraživanja koja se vodi na Informacijskom sustavu Ministarstva.

(7) Kriminalističko istraživanje završava:

– ako se provedenim izvidima utvrdi da se ne radi o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaju

– podnošenjem kaznene prijave ili posebnog izvješća protiv počinitelja kaznenog djela ili pokretanjem prekršajnog postupka.

(8) Iznimno, ako ne postoje podaci potrebni za završetak kriminalističkog istraživanja na pisani prijedlog policijskog službenika koji je provodio kriminalističko istraživanje nadređeni rukovoditelj može odobriti privremeni prekid provođenja kriminalističkog istraživanja ako su u dotadašnjem provođenju poduzete sve potrebne i moguće mjere i radnje te provjereni svi raspoloživi podaci.

(9) Ponovno aktiviranje kriminalističkog istraživanja iz stavka 8. ovog članka u slučaju novih saznanja ili promijenjenih okolnosti odobrava nadređeni rukovoditelj.

3. Dnevnik odluka

Članak 44.

(1) U kriminalističkim istraživanjima regionalnog kriminaliteta i nacionalnog kriminaliteta vodi se Dnevnik odluka. Za druge predmete, ako postoje opravdane okolnosti, Dnevnik odluka se vodi na temelju zapovijedi nadležnog rukovoditelja kriminalističke policije.

(2) Dnevnik odluka je evidencija ključnih strateških, taktičkih i operativnih odluka donesenih tijekom kriminalističkih istraživanja kaznenih djela.

(3) U Dnevnik odluka unose se taktičke i operativne odluke policijskog službenika koji rukovodi kriminalističkim istraživanjem, kao i strateške odluke, zapovijedi, nalozi i preporuke nadređenog rukovoditelja ili policijskog službenika više razine te nadležnog državnog odvjetnika.

(4) Obrazac Dnevnika odluka iz stavka 1. ovog članka je sastavni dio ovog Pravilnika.

Članak 45.

(1) U najsloženijim kriminalističkim istraživanjima glavni ravnatelj policije donosi odluku o formiranju stožera koji rukovodi takvim kriminalističkim istraživanjem.

(2) Odluka o formiranju stožera sadržava podatke o rukovoditelju stožera, članovima stožera, sjedištu stožera i načinu izvješćivanja.

(3) U slučajevima iz stavka 1. ovog članka, obavezno se vodi Dnevnik odluka.

4. Institucionalna neovisnost u provođenju kriminalističkih istraživanja

Članak 46.

(1) Kada postoji osnova sumnje da je kazneno djelo počinio policijski službenik ili drugi zaposlenik Ministarstva ili njima bliska osoba ili je kazneno djelo počinjeno u prostorijama ustrojstvene jedinice Ministarstva, odnosno da je policijski službenik ili drugi zaposlenik Ministarstva te njima bliska osoba oštećena kaznenim djelom koje je u vezi s obavljanjem policijskog posla, kriminalističko istraživanje ne može provoditi ustrojstvena jedinica u kojoj je policijski službenik ili drugi zaposlenik Ministarstva zaposlen, odnosno u čijim prostorijama je počinjeno kazneno djelo, osim kada je određena osoba zatečena u počinjenju kaznenog djela ili kada je potrebno provesti hitne dokazne radnje ili druge radnje koje ne trpe odgodu, kriminalističko istraživanje će se provesti pod sljedećim uvjetima:

– kada je policijski službenik ili drugi zaposlenik Ministarstva raspoređen na rad ili je kazneno djelo počinjeno u prostorijama policijske postaje, kriminalističko istraživanje provodi druga policijska postaja ili specijalistička služba/odjel policijske uprave,

– kada je policijski službenik ili drugi zaposlenik Ministarstva raspoređen na rad ili je kazneno djelo počinjeno u prostorijama policijske uprave, kriminalističko istraživanje provodi specijalistička služba/odjel policijske uprave ili policijska postaja. Ako je za provođenje kriminalističkog istraživanja nadležna specijalistička služba/odjel policijske uprave u koju je policijski službenik raspoređen ili u čijim je prostorijama kazneno djelo počinjeno, formirat će se radna skupina čiji član ne može biti policijski službenik iste ustrojstvene jedinice,

– kada je policijski službenik ili drugi zaposlenik Ministarstva raspoređen na rad ili je kazneno djelo počinjeno u prostorijama Ministarstva ili Ravnateljstva policije, kriminalističko istraživanje provest će ustrojstvena jedinica policije koju pisanom odlukom odredi načelnik nadležne Uprave u Ravnateljstvu policije ovisno o težini i vrsti kaznenog djela. Ako je za provođenje kriminalističkog istraživanja nadležna specijalistička služba/odjel Ravnateljstva policije u koju je policijski službenik raspoređen ili u čijim je prostorijama kazneno djelo počinjeno, formirat će se radna skupina čiji član ne može biti policijski službenik iste ustrojstvene jedinice,

– kada za to postoje opravdani razlozi, policijski službenici nadležne Uprave u Ravnateljstvu policije mogu provesti kriminalističko istraživanje nad policijskim službenikom ili drugim zaposlenikom Ministarstva iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovog članka.

(2) Pisanu odluku o određivanju ustrojstvene jedinice koja provodi kriminalističko istraživanje iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovog članka donosi načelnik policijske uprave vodeći se pri tome težinom i vrstom kaznenog djela.

(4) Pisanu odluku o formiranju radne skupine iz stavka 1. podstavka 2. ovog članka donosi načelnik policijske uprave, a pisanu odluku o formiranju radne skupine iz stavka 1. podstavka 3. i 4. ovog članka donosi glavni ravnatelj policije vodeći se pri tome težinom i vrstom kaznenog djela.

5. Analitička obrada

Članak 47.

(1) Analitička obrada predstavlja sintezu prikupljanja, objedinjavanja, pregledavanja i analiziranja podataka i saznanja te daje uvid u njihov međusobni odnos, značaj i relevantnost s ciljem donošenja odluke.

(2) Analitička obrada poduzima se prije ili tijekom kriminalističkog istraživanja.

(3) Analitička obrada prije kriminalističkog istraživanja poduzima se s ciljem utvrđivanja razloga za provedbu kriminalističkog istraživanja. Podrazumijeva postupak obrade i analize dostupnih saznanja iz javnih i drugih izvora i podataka dobivenih na temelju primjene pojedinih policijskih ovlasti, a koji podaci su prikupljeni do trenutka poduzimanja analitičke obrade.

(4) Analitička obrada poduzeta prije kriminalističkog istraživanja odnosi se na primjenu policijske ovlasti prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka.

(5) Analitička obrada koja se poduzima tijekom kriminalističkog istraživanja odnosi se i na primjenu drugih policijskih ovlasti.

(6) Policijski službenik o provedenoj analitičkoj obradi sastavlja službenu zabilješku. Ako podaci dostupni policijskom službeniku nisu dostatni za donošenje odluke radi ostvarenja cilja analitičke obrade, daljnju analitičku obradu provodi specijalizirana ustrojstvena jedinica kriminalističke policije.

(7) Specijalizirana ustrojstvena jedinica kriminalističke policije analitičku obradu započinje na temelju pisanog Zahtjeva za analitičkom obradom i informacijom. Iznimno, analitička obrada može biti započeta na temelju usmenog naloga nadređenog rukovoditelja. O provedenoj analitičkoj obradi sastavlja se Analitička obavijest, Opis operativno interesantne osobe ili Opis sigurnosne pojave. Analitičke obrade započete na temelju Zahtjeva upisuju se u kriminalističko – obavještajnu bazu podataka Ravnateljstva policije.