I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona  sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Republika Hrvatska je od 2007. godine stvarala poticajan okvir za razvoj obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, a Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji („Narodne novine“, br. 100/15, 123/16, 131 /17, 96/18 i 111/18) u hrvatsko zakonodavstvo uveden je po prvi puta 2015. godine kao zakonodavni akt koji uređuje pitanje korištenja obnovljive energije u Republici Hrvatskoj u energetskim transformacijama, na način koji stvara preduvjete za povećanje udjela obnovljive energije u krajnjoj potrošnji sukladno ciljevima energetske tranzicije na niskougljično gospodarstvo. Predmetnim Zakonom i njegovim izmjenama iz 2018. godine, Republika Hrvatska je svoje zakonodavstvo uskladila s Direktivom 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ, koja je posljednji put izmijenjena Direktivom Vijeća 2013/18/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora zbog pristupanja Republike Hrvatske (tekst značajan za EGP).

U energetskom sustavu događaju se korjenite promjene s ciljem njegove dekarbonizacije koje donose nove mogućnosti i izazove svim sudionicima na tržištima energije. Upravo iz tog razloga bilo je potrebno, na razini Europske unije, donijeti novi regulatorni okvir kojim se uređuje pitanje ciljeva za novo desetogodišnje razdoblje, nakon 2020. godine.                       Od veljače 2015. godine, Europska komisija je pokrenula niz aktivnosti imajući u vidu Energetsku uniju, koju čine građani koji su u potpunosti spremni preuzeti odgovornost za energetsku tranziciju prema održivom gospodarstvu, te koji žele sudjelovati u njoj. Tako je na samom kraju 2018. godine Europska unija donijela više zakonskih akata odnosno direktiva koji imaju za cilj stvoriti temelje za jasno provođenje energetskih politika u smislu povećanja energetske učinkovitosti, održivosti proizvodnje i korištenja energije i energetskih resursa, ulogu obnovljivih izvora energije u smanjivanju energetske ovisnosti kao i poticanje građana da sudjeluju u energetskoj tranziciji. Za takve aktivnosti nužno je pripremiti energetska tržišta za izazove koje donosi energetska tranzicija prema čistoj energiji, te su donesena i nova pravila uređenja tržišta električne energije u 2019. godini. Jedan važan element u kreiranju energetskih politika je tako i stvaranje i funkcioniranje energetske Unije kojom se žele otkloniti prepreke za veću integraciju tržišta i učinkovitiju međusobnu suradnju država članica i to ne samo po pitanju energetske sigurnosti već i šire, u zajedničkom ostvarivanju ciljeva unije, te stvaranju niskougljičnog gospodarstva.

U okviru takozvanog „zimskog paketa“ energetskih zakona s kraja 2018. godine donesena je i Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (preinaka) (Tekst značajan za EGP) (dalje u tekstu: D irektiva ( EU) 2018/2001) kojom se utvrđuje zajednički okvir za promicanje energije iz obnovljivih izvora i postavlja obvezujući cilj Unije za ukupan udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije Unije u 2030. Predmetnom Direktivom (EU) 2018/2001 propisuju se ujedno i pravila o financijskoj potpori za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, o vlastitoj potrošnji takve električne energije, upotrebi energije iz obnovljivih izvora za sektore grijanja, hlađenja i prometa, regionalnoj suradnji država članica, međusobno, i s trećim zemljama, jamstvu podrijetla električne energije, upravnim postupcima i informacijama i osposobljavanju. Direktivom (EU) 2018/2001 se također utvrđuju kriteriji održivosti i uštede emisije stakleničkih plinova za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase. Određivanjem obvezujućeg cilja Europske unije za obnovljivu energiju do 2030. od minimalno 32% udjela obnovljive energije, nastavlja se poticanje razvoja tehnologije za proizvodnju obnovljive energije i pruža se daljnja sigurnost ulagačima u sektoru.

Također, iznimno važan element provođenja europske energetske politike čini Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (dalje u tekstu: Uredba (EU) 2018/1999) (SL L 197, 25. 7. 2015.). Uredbom (EU) 2018/1999 uspostavlja se mehanizam upravljanja za provedbu strategija i mjera osmišljenih za ostvarivanje ciljeva energetske unije i dugoročnih obveza Europske unije u pogledu emisija stakleničkih plinova u skladu s Pariškim sporazumom kao i za prvo desetogodišnje razdoblje od 2021. do 2030., a posebice energetski i klimatski ciljevi Europske unije do 2030. godine.

Provođenjem energetske politike poticanja obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj ostvareni su, pa čak i premašen cilj zacrtan do 2020. godinu, a koji je stabiliziran na 28% obnovljivih izvora u ukupnoj konačnoj potrošnji energije, dok je zacrtani cilj bio postavljen na 20% obnovljivih izvora u ukupnoj konačnoj potrošnji energije. U sustavu poticanja izgrađeno je 1030 MW novih proizvodnih postrojenja na obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju. Međutim, još uvijek veliki udio obnovljivih izvora energije za grijanje i hlađenje se temelji na korištenju ogrijevanog drva u kućanstvima i upravo zato je potrebno napraviti i iskorak u većem korištenju novih tehnologija koji koriste obnovljive izvore energije, a mogu zadovoljiti i potrebe kada se radi o grijanju prostora i/ili tople vode, kao i kod hlađenja.

Sukladno navedenom, potrebno je zakonodavni okvir kojim se rješavaju pitanja obnovljive energije u proizvodnji električne i toplinske energije uskladiti i dodatno unaprijediti. Iako je izmjenama i dopunama Zakona iz 2018. godine postignut bitan napredak u provođenu održivih energetskih politika, posebice kada se govori o proizvodnji električne energije za vlastite potrebe u distribuiranim proizvodnim postrojenjima, isti je potrebno uskladiti s novim odrednicama D irektive (EU) 2018/2001 kao i onime što posljedično proizlazi iz direktive kojom se uređuje tržište električne energije, odnosno Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (Tekst značajan za EGP.).

Također, dodatni izazov predstavlja postojeći visoki udio obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju koji se sukladno D irektivi (EU) 2018/2001 treba u narednom desetljeću povećavati, na način da svaka država članica nastoji povisiti udio obnovljive energije u tom sektoru okvirno za 1,3 postotna boda kao godišnji prosjek izračunat za razdoblja od 2021. do 2025. i od 2026. do 2030., polazeći od udjela obnovljive energije u sektoru grijanja i hlađenja u 2020. godini.

Pitanja koja se rješavaju ovim Zakonom

Ovim Zakonom se uređuju pitanja od značaja za provedbu energetske tranzicija prema korištenju obnovljivih izvora energije sukladno Strategiji energetskog razvoja do 2030. s pogledom na 2050. godinu („Narodne novine“, br. 25/20) te Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planom za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine kao temeljnih akata provođenja energetske politike, u dijelu koji se posebice odnosi na stavljanje i korištenje obnovljive energije na tržištima električne i toplinske energije. Europska unija je uspostavila financijski okvir za poticanje ulaganja u projekte obnovljive energije u državama članicama, među ostalim i upotrebom financijskih instrumenata, kako bi se pomogli ambiciozni doprinosi država članica postizanju cilja Europske unije. U tom smislu, nužno je potpuno usklađenje zakonodavnog okvira. Tako će Europska komisija usmjeriti dodjelu sredstava na smanjenje troškova kapitala za projekte obnovljive energije, jer takav trošak ima bitan utjecaj na troškove projekata obnovljive energije i njihovu konkurentnost, kao i na razvoj osnovne infrastrukture za poboljšan, tehnički izvediv i ekonomski pristupačan porast obnovljive energije, kao što su infrastruktura za prijenosnu i distribucijsku mrežu, inteligentne mreže i međupovezanost. Ambicioznom energetskom politikom u smislu korištenja obnovljivih izvora energije i jasnim i preciznim zakonodavnim okvirom u Republici Hrvatskoj stvaraju se preduvjeti da se najkasnije do 2040. godine, u Republici Hrvatskoj električna energije ne proizvodi i ne uvozi iz elektrana koje koriste ugljen.

U Republici Hrvatsko se pokazalo da su programi potpore za električnu energiju iz obnovljivih izvora djelotvoran način poticanja njezine uporabe. Stoga će se i nadalje primjenjivati programi potpora u obliku kojim se ne dovodi do narušavanja u pogledu funkcioniranja tržišta električne energije. Potpora mora biti tržišno utemeljena s jasnom razinom potpore i ona je, zajedno s mjerama za pripremu tržišta na povećanje udjela obnovljive energije, ključan element za povećanje tržišne integracije obnovljive električne energije, vodeći pritom računa o različitim sposobnostima malih i velikih proizvođača da odgovore na tržišne signale. Natječajni postupci za dodjelu potpora otvoreni su svim proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora na nediskriminirajućoj osnovi, a sukladno jasnim i upravljivim kriterijima provođenja energetske politike.

Također pri razvoju programa potpore za obnovljive izvore energije države članice trebale bi razmotriti dostupnu održivu opskrbu biomasom i uzeti u obzir načela kružnog gospodarstva i hijerarhije otpada uspostavljene Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kako bi se izbjegla nepotrebna narušavanja tržišta sirovina.

Zakonom bi se sukladno Direktivi (EU) 2018/2001 trebala olakšati prekogranična potpora za obnovljivu energiju, a da se pritom ne utječe nerazmjerno na nacionalne programe potpore. Prekogranično sudjelovanje nastavak je razvoja politike Europske unije u području obnovljive energije, kojom se potiče konvergencija i suradnja, s ciljem doprinosa obvezujućem cilju Unije. Kako bi se osiguralo uzajamno otvaranje programa potpore koje nosi obostrane koristi države članice sudionice trebale bi potpisati sporazume o suradnji. Zakonom se osigurava da Republika Hrvatska zadrži kontrolu nad tempom uvođenja kapaciteta za proizvodnju obnovljive električne energije na svojem državnom području, posebno uzimajući u obzir povezane troškove integracije i potrebna ulaganja u elektroenergetsku mrežu.

Republika Hrvatska u cilju izbjegavati narušavanja koje rezultiraju pretjeranim uvozom resursa iz trećih zemalja, ovim Zakonom  promiče pristup životnog ciklusa i uspostavlja princip jednakovrijednog razmatranja električne energije koja je proizvedena i koja je uvezena iz trećih zemalja na način razmatranja ispunjavanja obveza vezanih uz emisije stakleničkih plinova.

U Zakonu se, uz već uvedeni pojam proizvodnih postrojenja korisnika za samoopskrbu i kupca za vlastite potrebe, proširuje na nove sudionike tržišta električne energije sukladno zakonu kojim se uređuje tržište električne energije, a koji prepoznaje nove sudionike aktivnog kupca i energetske zajednice. Tako se definiraju potrošači vlastite energije iz obnovljivih izvora i potrošači vlastite obnovljive energije koji djeluju zajednički, te se ovim Zakonom uređuje mogućnost sudjelovanja istih u programima potpore pod jednakim uvjetima s ostalim sudionicima. U tu se svrhu omogućava poduzimanje mjera, kao što su pružanje informacija, tehnička i financijska pomoć, smanjenje administrativnih zahtjeva, uključujući kriterije nadmetanja usmjerene na zajednice, određivanje odgovarajućih razdoblja za nadmetanje za zajednice obnovljive energije ili omogućivanje zajednicama obnovljive energije isplatu naknada izravnom potporom kada ispunjavaju zahtjeve za mala postrojenja.

Kako je potrebno uspostaviti regulatorni okvir koji bi omogućio potrošačima vlastite energije iz obnovljivih izvora da proizvode, troše, skladište i prodaju električnu energiju bez izlaganja nerazmjernim opterećenjima postavljaju se jasni kriteriji za korištenje posebnih statusa vezanih uz proizvodnju za vlastite potrebe. U ovom smislu se dosadašnji zakon proširuje na način da će građani koji žive u stanovima moći iskoristiti te mogućnosti za potrošače u istoj mjeri kao i kućanstva u obiteljskim kućama. Pri tome nužno je razlikovati potrošače vlastite obnovljive energije koji djeluju pojedinačno i one koji djeluju zajednički, zbog njihovih različitih karakteristika u onoj mjeri u kojoj je svako takvo razlikovanje proporcionalno i propisno utemeljeno, vodeći računa o sigurnosti, stabilnosti i mogućnosti pojedinih sustava, odnosno osiguravanja tehničke i financijske održivosti električnog sustava, ograničavanja potpore na ono što je objektivno potrebno i učinkovitu uporabu programa potpore.

Obveze država članica da izrade nacrte akcijskih planova za obnovljivu energiju i izvješća o napretku te obveza Europske komisije da izvješćuje o napretku država članica nužne su radi povećanja transparentnosti, razjašnjavanja ulagačima i potrošačima te omogućivanja djelotvornog praćenja. Uredbom (EU) 2018/1999 te se obveze ugrađuju u sustav upravljanja energetskom unijom u kojem se obveze planiranja, izvješćivanja i praćenja u područjima energetike i klimatske politike pojednostavnjuju. Platforma za transparentnost u području obnovljivih izvora energije ugrađena je u širu e-platformu uspostavljenu tom uredbom.

Zakonom se osigurava da se tijekom postupaka ocjene, planiranja ili izdavanja dozvola za proizvodna postrojenja za proizvodnju obnovljive energije, uzme u obzir cjelokupno pravo Europske unije, u području zaštite okoliša te doprinos energije iz obnovljivih izvora u ostvarivanju ciljeva zaštite okoliša i ciljeva u području klimatskih promjena, osobito u usporedbi s postrojenjima koja ne proizvode energiju iz obnovljivih izvora.

Direktiva (EU) 2018/2021 postavlja mogućnost određivanja minimalnih zahtjeva za korištenje obnovljivih izvora od nacionalne, preko regionalne i lokalne za uporabu energije iz obnovljivih izvora u novim i obnovljenim zgradama kako bi isti doveli do znatnog povećanja uporabe energije iz obnovljivih izvora. Stoga se pri planiranju budućih sustava na svim razinama mora posebno voditi računa o omogućiti uporabe učinkovitog centraliziranoga grijanja i hlađenja ili drugih energetskih infrastruktura ako sustavi centraliziranoga grijanja i hlađenja nisu dostupni, kako bi se ispunili ti zahtjevi.

Zakonom se osigurava nužno informiranje o upravnim procedurama i mogućnostima i izrada Priručnika radi olakšavanja razumijevanja postupaka za nositelje projekata i građane koji žele ulagati u obnovljivu energiju. Nadalje jamstva podrijetla, koja su trenutačno uvedena za obnovljivu električnu energiju, proširuju se kako bi obuhvatila plin proizveden iz obnovljivih izvora.

Zakonom se uvode kriterije održivosti u skladu s Direktivom (EU) 2018/2021 i ušteda emisija stakleničkih plinova za goriva iz biomase koja se upotrebljava u sektoru električne energije, te sektoru grijanja i hlađenja kako bi se i dalje osiguravala visoka ušteda emisija stakleničkih plinova u odnosu na alternativu fosilnih goriva, izbjegli nenamjerni učinci na održivost i promicalo unutarnje tržište.

Osnovna pitanja koja će se urediti novim Zakonom, te posljedice koje će proisteći njegovim donošenjem

– postavlja se cilj ukupne obnovljive energije u krajnjoj potrošnji energije u 2030. godini

– utvrđuju se transparentna i nedvosmislena pravila za izračunavanje udjela energije iz obnovljivih izvora i definiranje tih izvora

– uvodi se obveza izvješćivanja Europskoj komisiji sukladno Uredbi (EU) 2018/1999

– propisuje se mogućnost suradnje na zajedničkim projektima s drugim članicama Europske unije i statističkom prijenosu udjela obnovljive energije

– propisuje se mogućnost poticanja korištenja obnovljive energije na način na koji će se otkloniti nedostatci tržišta energije u razvoju novih proizvodnih postrojenja

– ugrađuju se jasna pravila, opseg i dinamika davanja potpora u skladu s mogućnostima

planiranja razvoja, izgradnje i modernizacije energetskih sustava

– ostvaruje se jasan postupak za odobravanje, certificiranje i izdavanje dozvola za proizvodna postrojenja za proizvodnju obnovljive energije koji je objektivan, transparentan, ne diskriminirajući i razmjeran pri primjeni pravila za posebne projekte

– ustanovljava se jedinstvena točka za informiranje vezano uz razvoj projekata obnovljive energije, te se jasno naznačuje nadležnost pojedinih tijela koje sudjeluju u postupcima potrebnim za razvoj projekata obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije

– propisuje se izrada priručnika o upravnim postupcima i ishođenju dozvola za izgradnju proizvodnog postrojenja iz obnovljive energije

– uređuju se pitanja jamstva podrijetla obnovljive energije

– uređuje se pitanje uspostave i vođenja registra obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača

– propisuje se donošenje uredbe kojom se uvode novi kriteriji održivosti biomase koja se upotrebljava u sektoru električne energije te sektoru grijanja i hlađenja kako bi se i dalje osiguravala visoka ušteda emisija stakleničkih plinova

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona neće biti potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV.TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA O OBNOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE I VISOKOUČINKOVITOJ KOGENERACIJI   S OBRAZLOŽENJEM

PRIJEDLOG ZAKONA O ONOVLJIVIM IZVORIMA ENERGIJE I VISOKOUČINKOVITOJ KOGENERACIJI

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom stvara okvir za promicanje korištenja obnovljive energije na održivi način, uređuju planiranje i poticanje proizvodnje i potrošnje električne energije proizvedene u proizvodnim postrojenjima koja koriste obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju, utvrđuju se mjere poticanja za proizvodnju električne energije korištenjem obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, uređuje se provedba sustava poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, kao i financijske potpore za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije za vlastite potrebe, propisuju se pravila o upravnim postupcima i informacijama i osposobljavanju kroz nove obrazovne programe i programe prekvalifikacija, uređuje vođenje registra obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije za projekte, nositelje projekata i povlaštene proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, uređuje se pitanje jamstva podrijetla obnovljive energije, uređuje pitanje međunarodne suradnje u području obnovljivih izvora energije, kao i kriteriji za održivost uštede emisije stakleničkih plinova, te se uređuju druga pitanja od važnosti za korištenje obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije.

(2) Ovim Zakonom uređuju se pitanja građenja proizvodnog postrojenja koja nisu uređena zakonom kojim se uređuje gradnja te stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije za proizvodna postrojenja koja koriste bilo koji od primarnih oblika obnovljivih izvora energije na području Republike Hrvatske i/ili visokoučinkovitu kogeneraciju.

(3) Na sve odnose u energetskom sektoru, koji se odnose na proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracijskih postrojenja, a nisu uređeni ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje energetski sektor, regulacija energetskih djelatnosti, tržište električne energije, tržište plina i tržište toplinske energije.

(4) Za planiranje, projektiranje, građenje, korištenje, održavanje i uklanjanje proizvodnih postrojenja i proizvodnih jedinica koja proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju zaštita okoliša i prirode, zaštita i očuvanje kulturnih dobara, državnih potpora, prostorno uređenje, gradnja, tržište električne energije, koncesije, pomorsko dobro, vodno gospodarstvo, obavljanje gospodarskih djelatnosti, pravo vlasništva i drugih srodnih prava te odredbe drugih propisa.

Svrha Zakona i interes Republike Hrvatske

Članak 2.

(1) Korištenje obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije od interesa je za Republiku Hrvatsku.

(2) Svrha ovoga Zakona je promicati proizvodnju električne i toplinske energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, promicati proizvodnju električne i toplinske energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije na mjestu potrošnje, povećati udjele u ukupnoj konačnoj potrošnji energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije korištenjem poticajnih mehanizama i regulatornog okvira za korištenje obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, te ispuniti ciljeve Republike Hrvatske i doprinijeti ciljevima Europske unije u skladu s međunarodnim obvezama Europske unije za dekarbonizaciju.

(3) Korištenjem obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije ostvaruju se interesi Republike Hrvatske u području energetike, utvrđeni Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu („Narodne novine“, broj 25/20), Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine (dalje u tekstu: NECP), propisima kojima se uređuju pojedina tržišta energije, kao i propisima kojima se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti, osobito u smislu:

1. dekarbonizacije energetskog sektora

2. ostvarivanja Nacionalnog cilja korištenja energije iz obnovljivih izvora energije u vezi s udjelom korištenja energije iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj konačnoj potrošnji energije u Republici Hrvatskoj u 2030. godini

3. šireg održivog korištenja vlastitih prirodnih energetskih resursa

4. dugoročnog smanjenja ovisnosti o uvozu energenata

5. učinkovitog korištenja energije i smanjenja utjecaja uporabe fosilnih goriva na okoliš

6. otvaranja novih radnih mjesta i razvoja poduzetništva u energetici i drugim djelatnostima, koja se iniciraju s razvojem energetskih projekata i njihovih rezultata u lokalnoj zajednici

7. poticanja razvoja novih i inovativnih tehnologija i doprinosa lokalnoj zajednici

8. diversifikacije proizvodnje energije i povećanja sigurnosti opskrbe

9. uključivanje građana i poduzetnika i njihovo aktivno sudjelovanje u energetskoj tranziciji.

(4) Prilikom donošenja podzakonskih propisa predviđenih ovim Zakonom osigurat će se da su odobrenja i dozvole koji se primjenjuju na pogone za proizvodnju električne energije te pripadajuće prijenosne i distribucijske mreže za proizvodnju električne energije, grijanje ili hlađenje iz obnovljivih izvora, na postupak pretvorbe biomase u biogoriva, tekuća biogoriva, goriva iz biomase ili druge energetske proizvode, kao i na obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla namijenjena uporabi u prometu te postupci u kojima se izdaju, razmjerni i potrebni te da doprinose provedbi načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

(5) Republika Hrvatska će u svrhu provedbe ovoga Zakona, kroz nove obrazovne programe, kroz programe prekvalifikacija te zapošljavanja, osigurati popunjavanje potrebnih radnih mjesta stručnim i kvalificiranim osobljem.

(6) Za izgradnju proizvodnog postrojenja vjetroelektrane i sunčane elektrane određene uredbom o klasifikaciju proizvodnih postrojenja ovisno o vrsti izvora, tehnologiji i priključnoj snazi proizvodnog postrojenja iz članka 28. ovoga Zakona osniva se pravo služnosti u korist nositelja projekta, za realizaciju projekta obnovljivih izvora energije.

Primjena pravne stečevine Europske unije

Članak 3.

(1) Ovim se Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se slijedeći akti Europske unije:

1. Direktiva 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (preinaka) (tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21. 12. 2018.)

2. Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14. 11. 2012.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14. 6. 2019.)

(2) Ovim Zakonom osigurava se provedba slijedećih akata Europske unije:

– Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/1999), u dijelu koji se odnosi na  sudjelovanje Republike Hrvatske u mehanizmu financiranja Europske unije energije iz obnovljivih izvora i

– Uredba (EZ) br. 1099/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o energetskoj statistici (Tekst značajan za EGP) (SL L 304, 14. 11. 2008.)

Pojmovi

Članak 4.

(1) Pojmovi koji se koriste u ovom Zakonu imaju značenje utvrđeno zakonom kojim se uređuje energetski sektor, zakonom kojim se uređuje regulacija energetskih djelatnosti, zakonom kojim se uređuje tržište električne energije, zakonom kojim se uređuje tržište plina, zakonom kojim se uređuje tržište toplinske energije i zakonom kojim se uređuje tržište nafte i naftnih derivata.

(2) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. biootpad – biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz prehrambene industrije

2 . biomasa – biorazgradiv dio proizvoda, otpada i ostataka biološkog podrijetla iz poljoprivrede, uključujući tvari biljnog i životinjskog podrijetla, iz šumarstva i s njima povezanih proizvodnih djelatnosti, uključujući ribarstvo i akvakulturu, te biorazgradiv udio otpada, uključujući industrijski i komunalni otpad biološkog podrijetla

3. bioplin – plinovita goriva proizvedena iz biomase

4. centralizirano grijanje ili centralizirano hlađenje – distribucija toplinske energije u obliku pare, vruće vode ili pothlađenih tekućina iz centralnih ili decentraliziranih izvora proizvodnje putem mreže u više zgrada ili na više lokacija radi uporabe za zagrijavanje ili hlađenje prostora ili procesa

5. EKO bilančna grupa – bilančna grupa koju čine proizvođači električne energije i druge osobe koje obavljaju djelatnost proizvodnje električne energije, a koje imaju pravo na poticajnu cijenu sukladno sklopljenim ugovorima o otkupu električne energije temeljem Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije („Narodne novine“, br. 33/07), Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije („Narodne novine“, br. 63/12, 121/12 i 144/12), Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije („Narodne novine“, br. 133/13, 151/13, 20/14., 107/14 i 100/15) i Uredbe o poticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija („Narodne novine", br. 116/18 i 60/20) te pravo na zajamčenu otkupnu cijenu temeljem ugovora o otkupu električne energije zajamčenom otkupnom cijenom iz članka 26. ovoga Zakona

6. ekološka inovacija – svi oblici inovacijskih aktivnosti koje dovode do znatnog poboljšanja zaštite okoliša ili su na to usmjerene, uključujući nove proizvodne procese, nove proizvode ili usluge i nove metode upravljanja i poslovanja čijom bi se uporabom ili provedbom vjerojatno spriječili ili znatno umanjili rizici za okoliš, onečišćenje i drugi negativni učinci koji proizlaze iz uporabe resursa, tijekom životnog ciklusa povezanih aktivnosti

7. ekonomski opravdana potražnja – potražnja koja ne prelazi potrebe za toplinom ili hlađenjem, a koja bi se inače u tržišnim uvjetima mogla zadovoljiti postupcima proizvodnje energije različitima od kogeneracije

8. električna energija iz kogeneracije – električna energija proizvedena u postupku povezanom s proizvodnjom korisne topline i obračunata u skladu s metodologijom utvrđenom propisom kojim su uređena pitanja statusa povlaštenog proizvođača električne energije

9. energija iz obnovljivih izvora – energija iz obnovljivih nefosilnih izvora, primjerice energija vjetra, solarna energija (toplinska i fotonaponska) te geotermalna energija, energija iz okoliša, energija plime, oseke i druga energija oceana, hidroenergija, biomasa, plin dobiven od otpada, plin dobiven iz uređaja za obradu otpadnih voda i bioplin

10. energija iz okoliša – toplinska energija koja nastaje prirodnim putem i energija akumulirana u okolišu unutar ograničenog područja koja može biti skladištena u okolnom zraku, osim u ispušnom zraku, ili u površinskim vodama ili u kanalizacijskoj vodi

11. financijski instrument – znači mjere financijske potpore Europske unije koja se pruža iz proračuna kako bi se postigao jedan ili više određenih ciljeva politike Unije koje mogu biti u obliku vlasničkih ili kvazivlasničkih ulaganja, zajmova ili jamstava ili drugih instrumenata podjele rizika i koje se prema potrebi mogu kombinirati s drugim vrstama financijske potpore, sa sredstvima u okviru podijeljenog upravljanja ili sa sredstvima iz Europskog razvojnog fonda (ERF)

12. geotermalna energija – energija pohranjena u obliku topline ispod krute zemljine površine

13. goriva iz biomase – plinovita i kruta goriva proizvedena iz biomase

14. Hrvatska energetska regulatorna agencija (u daljnjem tekstu: Agencija) – neovisni regulator energetskih djelatnosti osnovan posebnim zakonom i s ovlastima propisanim ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti

15. investitor – fizička ili pravna osoba koja planira graditi proizvodno postrojenje ili proizvodnu jedinicu ili vrši obnovu kapaciteta koja još nije stekla uvjete za upis u Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača

16. isporučena električna energija – količina električne energije koju je proizvodno postrojenje ili proizvodna jedinica predala u elektroenergetsku mrežu u obračunskom mjernom intervalu, evidentirana na pojedinom obračunskom mjernom mjestu

17. jamstvo o podrijetlu – elektronički dokument čija je jedina svrha dokazati krajnjem korisniku da je određeni udio ili količina energije proizvedena iz obnovljivih izvora

18. jednostavna građevina – jednostavna i druga građevina i radovi sukladno propisima o gradnji

19. kogeneracijsko postrojenje – proizvodno postrojenje u kojem se istodobno proizvodi električna i toplinska energija u jedinstvenom procesu, pri čemu se kogeneracijska postrojenja koja obnovljive izvore energije koriste kao primarni izvor energije smatraju proizvodnim postrojenjima koja koriste obnovljive izvore energije

20. konačna bruto potrošnja energije – energetski proizvod isporučen za energetske potrebe industriji, prometu, kućanstvima, sektoru usluga uključujući i javne usluge, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, potrošnja električne energije i topline koju upotrebljava energetski sektor za proizvodnju električne energije, topline i goriva u prometu te gubitci električne energije i topline u distribuciji i prijenosu

21. konkurentan natječajni postupak za dodjelu tržišne premije odnosno za poticanje zajamčenom otkupnom cijenom – nediskriminirajući postupak prikupljanja ponuda kojim se predviđa sudjelovanje dostatnog broja poduzetnika i kojim se potpore dodjeljuju bilo na temelju početne ponude koju je ponuđač dostavio bilo na temelju dražbovne cijene. Osim toga, proračun ili obujam povezan s natječajnim postupkom obvezujuće je ograničenje, tako da potporu ne mogu dobiti svi sudionici postupka

22. korisna toplina – toplinska energija proizvedena u postupku kogeneracije radi zadovoljavanja ekonomski opravdane potražnje za grijanjem ili hlađenjem

23. korisnik postrojenja za samoopskrbu – onaj krajnji kupac električne energije uključujući višestambenu zgradu kategorije kućanstvo ili ustanove sukladno zakonu kojim se uređuju ustanove, koji unutar svojih instalacija ima priključeno postrojenje za samoopskrbu električnom energijom iz obnovljivih izvora energije ili visokoučinkovite kogeneracije, čije viškove energije unutar obračunskog razdoblja može preuzeti opskrbljivač ili tržišni sudionik s kojim postoji sklopljen odgovarajući ugovor, pod uvjetom da je unutar kalendarske godine količina električne energije koju je predao u mrežu manja ili jednaka preuzetoj električnoj energiji

24. krajnji kupac s vlastitom proizvodnjom – krajnji kupac električne energije na čiju je instalaciju priključeno proizvodno postrojenje za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije ili visokoučinkovite kogeneracije kojom se podmiruju potrebe krajnjeg kupca i s mogućnošću isporuke viška proizvedene električne energije u prijenosnu ili distribucijsku mrežu

25. mala postrojenja – proizvodna postrojenja ili proizvodne jedinice koje koriste obnovljive izvore energije i visokoučinkovitih kogeneracija, kako su definirane važećim europskim pravilima o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem

26. ministar – ministar nadležan za energetiku

27. Ministarstvo –tijelo državne uprave nadležno za energetiku

28. MSP – mikropoduzeće, malo ili srednje poduzeće kako je definirano Preporukom Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih ili srednjih poduzeća (SL L 124 od 20. svibnja 2003.) 

29. neto isporučena električna energija – razlika ukupno isporučene električne energije i ukupno preuzete električne energije proizvodnog postrojenja ili proizvodne jedinice, utvrđena u svakom obračunskom mjernom intervalu, za sva obračunska mjerna mjesta zajedno

30. nositelj projekta – fizička ili pravna osoba koja je izgradila ili planira graditi i gradi proizvodno postrojenje ili proizvodnu jedinicu ili vrši obnovu kapaciteta, upisana u Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača

31. obnova kapaciteta – obnavljanje elektrana koje proizvode energiju iz obnovljivih izvora, uključujući potpunu ili djelomičnu zamjenu postrojenja ili pogonskih sustava i opreme za potrebe zamijene kapaciteta ili povećanja učinkovitosti ili kapaciteta postrojenja

32. obveza povezana s obnovljivom energijom – program potpore kojim se od proizvođača energije zahtijeva da u svoju proizvodnju uključe određeni udio energije iz obnovljivih izvora, kojim se od opskrbljivača energijom zahtijeva da u svoju isporuku uključe određeni udio energije iz obnovljivih izvora, ili kojim se od potrošača energije zahtijeva da u svoju potrošnju uključe određeni udio energije iz obnovljivih izvora, što uključuje programe u okviru kojih se ti zahtjevi mogu ispuniti uporabom zelenih certifikata

33. omjer električne i toplinske energije – omjer između električne energije iz kogeneracije i korisne topline u isključivo kogeneracijskom pogonu, sukladno propisu kojim su uređena pitanja statusa povlaštenog proizvođača električne energije

34. operator distribucijskog sustava – fizička ili pravna osoba odgovorna za rad, održavanje i, ako je potrebno, razvoj distribucijskog sustava na danom području i, kada je to primjenjivo, njegovo međusobno povezivanje s drugim sustavima te za osiguravanje dugoročne sposobnosti sustava da udovolji razumnoj potražnji za distribucijom električne energije

35. operator tržišta energije – pravna osoba s javnim ovlastima, Hrvatski operator tržišta energije d.o.o. (HROTE d.o.o.), koja obavlja djelatnost organiziranja tržišta električne energije i tržišta plina kao javnu uslugu, s pravima i dužnostima sukladno odredbama ovoga Zakona

36. otpad – otpad kako je definiran propisom kojim se uređuje područje otpada, isključujući tvari koje su namjerno modificirane ili kontaminirane radi prilagodbe ovoj definiciji

37. otpadno grijanje i hlađenje – neizbježno grijanje ili hlađenje proizvedeno kao nusproizvod u industrijskim postrojenjima ili proizvodnim postrojenjima za proizvodnju energije, ili u uslužnom sektoru, koja bi bez pristupa sustavu centraliziranoga grijanja ili hlađenja neupotrijebljena bila raspršena u zrak ili vodu, ako je postupak kogeneracije proveden ili će biti proveden ili ako kogeneracija nije izvediva

38. područje nabave – geografski utvrđeno područje iz kojeg potječe sirovina šumske biomase, za koje su dostupni pouzdani i neovisni podatci i na kojem su uvjeti dovoljno homogeni da se procijeni rizik u pogledu svojstava održivosti i zakonitosti šumske biomase

39. poljoprivredna biomasa –biomasa proizvedena u poljoprivredi

40. potrošač vlastite obnovljive energije – krajnji korisnik koji djeluje u svojim prostorima i proizvodi električnu energiju iz obnovljivih izvora za vlastitu potrošnju ili skladišti ili prodaje električnu energiju iz obnovljivih izvora koju je sam proizveo, uz uvjet da potrošačima vlastite energije iz obnovljivih izvora koji nisu kućanstva te aktivnosti ne čine njihovu glavnu komercijalnu ili profesionalnu djelatnost

41. potrošači vlastite obnovljive energije koji djeluju zajednički – skupina koja se sastoji od barem dva potrošača vlastite obnovljive energije koji djeluju zajednički i koji su smješteni u istoj zgradi ili stambenom kompleksu

42. povlašteni proizvođač električne energije – energetski subjekt i/ili druga pravna ili fizička osoba koja električnu energiju proizvodi iz obnovljivih izvora energije ili u pojedinačnom proizvodnom objektu istodobno proizvodi električnu i toplinsku energiju na visokoučinkovit način, koristi otpad ili obnovljive izvore energije na gospodarski primjeren način koji je usklađen sa zaštitom okoliša, a koja je stekla status povlaštenog proizvođača električne energije u skladu s odredbama ovoga Zakona

43. preostala kombinacija izvora energije – ukupna godišnja kombinacija izvora energije za državu članicu, bez udjela obuhvaćenog poništenim jamstvima o podrijetlu

44. preuzeta električna energija – količina električne energije koju je proizvodno postrojenje ili proizvodna jedinica preuzela iz elektroenergetske mreže u obračunskom mjernom intervalu, evidentirana na pojedinom obračunskom mjernom mjestu

45. program potpore –svaki instrument, program ili mehanizam koji primjenjuje država članica ili skupina država članica kojim se potiče uporaba energije iz obnovljivih izvora smanjenjem troškova te energije, povećanjem cijene po kojoj se može prodati ili povećanjem količine nabavljene energije na temelju obveze povezane s obnovljivom energijom ili na drugi način, što uključuje, ali se ne ograničuje na, potporu za ulaganje, oslobađanje od poreza ili njegovo smanjenje, povrat poreza, programe potpore za obveze povezane s obnovljivom energijom uključujući programe koji primjenjuju zelene certifikate i neposredne programe zaštite cijena uključujući tarife za opskrbu energijom te promjenjivo ili fiksno plaćanje premija

46. proizvodna jedinica – postrojenje za proizvodnju električne i/ili toplinske energije, koje je dio proizvodnog postrojenja te koje s drugim proizvodnim jedinicama može koristiti zajedničke dijelove proizvodnog postrojenja i zajedničku pripremu primarnog energenta, odnosno koristi isti izvor energije, pri čemu proizvodna jedinica proizvodi energiju neovisno o drugim proizvodnim jedinicama proizvodnog postrojenja

47. proizvodno postrojenje – samostalno i tehnički cjelovito postrojenje za proizvodnju električne i/ili toplinske energije, a koje se može sastojati od više proizvodnih jedinica

48. proizvodno postrojenje koje koristi obnovljive izvore energije – proizvodno postrojenje koje koristi obnovljive izvore energije za proizvodnju električne i/ili toplinske energije

49. projekt korištenja obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije – projekt gradnje proizvodnog postrojenja koji je upisan u Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača

50. registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (u daljnjem tekstu: Registar OIEKPP-a) – jedinstvena evidencija o projektima obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, proizvodnim postrojenjima koja koriste obnovljive izvore energije, odnosno visokoučinkovitim kogeneracijskim postrojenjima te povlaštenim proizvođačima na području Republike Hrvatske

51. samoopskrba električnom energijom – zadovoljavanje vlastitih potreba za električnom energijom iz elektroenergetskog postrojenja spojenog unutar svojih instalacija

52. statistički prijenos među državama članicama – statistički prijenos određene količine električne energije iz obnovljivih izvora energije iz jedne države članice Europske unije u drugu kada se prenesena količina električne energije oduzima iz ostvarene količine električne energije iz obnovljivih izvora energije zemlje iz koje se prenosi električna energija te dodaje ostvarenoj količini električne energije iz obnovljivih izvora energije zemlje u koju se prenosi električna energija

53. šumska biomasa – biomasa proizvedena u šumarstvu

54. tekuće biogorivo – tekuće gorivo koje se upotrebljava za energetske svrhe, osim za promet, uključujući električnu energiju i energiju za grijanje i hlađenje, proizvedeno iz biomase

55. treća država – svaka država osim Republike Hrvatske ili država članica Europske unije

56. ukupna konačna potrošnja energije – količina energije isporučena za energetske potrebe krajnjih kupaca u industriji, prijevozu, kućanstvima, uslugama, uključujući javne usluge, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, uključujući potrošnju energije u energetskom sektoru za potrebe proizvodnje električne i toplinske energije, kao i za gubitke električne i toplinske energije u prijenosu i distribuciji energije

57. ugovor o kupnji obnovljive energije – ugovor na temelju kojeg je fizička ili pravna osoba pristala kupiti električnu energiju iz obnovljivih izvora izravno od proizvođača električne energije

58. ukupna učinkovitost – godišnji iznos proizvedene električne i mehaničke energije i proizvedene korisne topline podijeljen s primarnom energijom goriva utrošenog za toplinsku energiju proizvedenu u postupku kogeneracije i brutoproizvodnju električne i mehaničke energije

59. uzajamno trgovanje (peer-to-peer) energijom iz obnovljivih izvora – prodaja energije iz obnovljivih izvora među sudionicima tržišta putem ugovora s unaprijed utvrđenim uvjetima, kojima se uređuje automatsko izvršavanje i rješavanje transakcije izravno među sudionicima tržišta ili neizravno putem ovlaštene treće strane koja sudjeluje na tržištu, poput agregatora, a na način da se pri pravu na uzajamno trgovanje ne dovode u pitanje prava i obveze uključenih strana kao što su krajnji korisnici, proizvođači, opskrbljivači ili agregatori

60. visokoučinkovita kogeneracija – kogeneracija koja udovoljava kriterijima utvrđenim posebnim propisom kojim se uređuje stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije

61. vlastita potrošnja proizvodnog postrojenja – sva potrošnja električne energije povezana s proizvodnjom električne energije, a uključuje potrošnju koja se koristi za potrebe rada proizvodnog postrojenja, opću potrošnju proizvodnog postrojenja, potrošnju električne energije povezanu s pripremom primarnog energenta ili upravljanjem izvorom energije te drugu potrošnju iza obračunskih mjernih mjesta proizvodnog postrojenja. Vlastita potrošnja proizvodnog postrojenja podmiruje se proizvodnjom iz proizvodnog postrojenja ili proizvodne jedinice ili se preuzima iz mreže preko obračunskih mjernih mjesta proizvodnog postrojenja ili proizvodne jedinice

62. zajednica obnovljive energije – pravne osobe koje ispunjavaju sljedeće uvjete: koja je, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, utemeljena na otvorenom i dobrovoljnom sudjelovanju, neovisna i pod stvarnim nadzorom dioničara ili članova smještenih u blizini projekata energije iz obnovljivih izvora kojih je ta pravna osoba vlasnik ili ih ona razvija, čiji su dioničari ili članovi fizičke osobe, MSP-i ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, te čija je prvotna svrha pružiti okolišnu, gospodarsku ili socijalnu korist zajednice za svoje dioničare ili članove ili za lokalna područja na kojima djeluje, a ne financijska dobit.

Obnovljivi izvori energije

Članak 5.

(1) Za potrebe izvještavanja i statističkih obrada, koji se rade sukladno odredbama ovoga Zakona, te klasifikaciji postrojenja obnovljivi izvori energije dijele se na sljedeće:

1. energija sunčevog zračenja

2. energiju vjetra

3. hidroenergiju

4. geotermalnu energiju

5. energiju biomase te

6. nespecificirane i ostale obnovljive izvore energije.

(2) Za potrebe izvještavanja i statističkih obrada koji se rade sukladno odredbama ovoga Zakona, te klasifikaciji proizvodnih postrojenja, fosilna goriva dijele se na sljedeća goriva:

1. kameni ugljen

2. smeđi ugljen i lignit

3. prirodni plin

4. naftu i naftne derivate te

5. nespecificirana i ostala fosilna goriva.

(3) Za provedbu ovoga Zakona, Vlada Republike Hrvatske uredbom iz članka 28. ovoga Zakona detaljno razrađuje klasifikaciju proizvodnih postrojenja ovisno o vrsti izvora, tehnologiji i priključnoj snazi proizvodnog postrojenja.

II. INTEGRIRANI NACIONALNI ENERGETSKI I KLIMATSKI PLAN ZA REPUBLIKU HRVATSKU, NACIONALNI CILJ KORIŠTENJA ENERGIJE IZ OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE, IZVJEŠĆE O NAPRETKU PRI POTICANJU I UPORABI ENERGIJE IZ OBNOVLJIVIH IZVORA

Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku

Članak 6.

(1) Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine (dalje u tekstu: NECP) je akt strateškog planiranja iz članka 3. Uredbe (EU) 2018/1999, a u smislu ovoga Zakona temeljni planski dokument energetske i klimatske politike Republike Hrvatske koji se odnosi na određivanje određena indikativne putanje za povećanje obnovljive energije i postizanje zacrtanog udjela obnovljive energije u konačnoj bruto potrošnji energije u promatranom desetogodišnjem razdoblju u dimenziji dekarbonizacije.

(2) NECP se donosi na razdoblje od deset godina  e se izrađuje, donosi, mijenja i usklađuje sukladno s Uredbom (EU) 2018/1999 i po donošenju dostavlja se Europskoj komisiji.

(3) NECP, kao i njegove izmjene i dopune, donosi Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, a njime se određuje putanja povećanja udjela obnovljive energije u bruto konačnoj potrošnji, kao rezultat putanja povećanja udjela obnovljive energije u električnoj energiji, grijanju i hlađenju i prometu, uzimajući u obzir nacionalni opći cilj za udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije za Republiku Hrvatsku

(4) NECP, kao i njegove izmjene i dopune objavljuju se na mrežnim stranicama Ministarstva.

Nacionalni cilj korištenja energije iz obnovljivih izvora energije

Članak 7.

(1) Korištenjem energije iz obnovljivih izvora energije ostvaruju se interesi Republike Hrvatske u području energetike utvrđeni dokumentima energetske i klimatske politike, zakonima i drugim propisima kojima se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti, osobito u smislu ostvarenja nacionalnog cilja od najmanje 36,6% obnovljivih izvora energije u konačnoj potrošnji energije do 2030. godine u Republici Hrvatskoj.

(2) Način utvrđivanja udjela energije iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj konačnoj potrošnji energije u Republici Hrvatskoj odredit će se sukladno metodologiji utvrđivanja udjela energije iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj konačnoj potrošnji energije.

(3) Proizvodnja energije, iz proizvodnih postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije, a nisu priključena na elektroenergetsku mrežu, uračunava se kao energija iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj konačnoj potrošnji energije.

(4) U proizvodnim postrojenjima koja koriste više izvora energije od kojih i obnovljive izvore energije, u svrhu izračuna udjela energije iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj konačnoj potrošnji energije, u obzir se uzima samo udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, gdje se za potrebe tog izračuna, doprinos svakog izvora energije izračunava  na temelju njegova energetskog sadržaja.

(5) Ministarstvo je dužno izvijestiti Europsku komisiju ako Republika Hrvatska smatra da do 2030. godine zbog više sile neće moći ispuniti nacionalni cilj iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Metodologijom iz stavka 2. ovoga članka utvrdit će se i način izračuna količine aerotermalne, geotermalne ili hidrotermalne energije zahvaćene dizalicama topline, koja se smatra energijom iz obnovljivih izvora energije.

(7) Ministarstvo će do kraja tekuće godine, sukladno metodologiji iz stavka 2. ovoga članka, izraditi i na svojim mrežnim stranicama objaviti izvješće o ukupnoj ostvarenoj konačnoj potrošnji energije u prethodnoj godini.

(8) Metodologiju utvrđivanja udjela energije iz obnovljivih izvora energije u ukupnoj konačnoj potrošnji iz stavka 2. ovoga članka propisuje Vlada Republike Hrvatske uredbom iz članka 41. ovoga Zakona.

Izračun udjela energije iz obnovljivih izvora

Članak 8.

(1) Konačna bruto potrošnja energije iz obnovljivih izvora izračunava se kao zbroj:

1. konačne bruto potrošnje električne energije iz obnovljivih izvora

2. konačne bruto potrošnje energije iz obnovljivih izvora u sektoru grijanja i hlađenja i

3. konačne bruto potrošnje energije iz obnovljivih izvora u sektoru prometa.

(2) U pogledu izračuna udjela konačne bruto potrošnje energije iz obnovljivih izvora iz stavka 1. ovoga članka plin, električna energija i vodik iz obnovljivih izvora uzimaju se u obzir samo jednom za potrebe izračuna udjela konačne bruto potrošnje energije iz obnovljivih izvora.

(3) Biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase koja ne ispunjavaju kriterije održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova sukladno zakonu i podzakonskim aktima kojim se uređuje stavljanje biogoriva u prijevoz ne uzimaju se u obzir.

(4) Za potrebe izračuna iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, konačna bruto potrošnja električne energije iz obnovljivih izvora izračunava se kao količina električne energije proizvedena u Republici Hrvatskoj iz obnovljivih izvora, uključujući proizvodnju električne energije potrošača vlastite obnovljive energije i zajednica obnovljive energije, pri čemu nije uključena proizvodnja električne energije u reverzibilnim hidroelektranama iz vode koja se crpi na veću visinu i nama potvrdu o jamstvu podrijetla.

(5) U proizvodnim postrojenjima koji upotrebljavaju više vrsta goriva, te koji upotrebljavaju obnovljive i neobnovljive izvore energije, u obzir se uzima samo udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora, a za potrebe tog izračuna izračunava se doprinos svakog izvora energije na temelju njegova energetskog sadržaja.

(6) Električna energija proizvedena u hidroelektranama i vjetroelektranama uzima se u obzir u skladu s normalizacijskim pravilima navedenima u posebnom propisu kojim se uređuje stjecanje statusa povlaštenog proizvođača.

(7) Za potrebe izračuna iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, konačna bruto potrošnja energije iz obnovljivih izvora u sektoru grijanja i hlađenja, izračunava se kao količina centraliziranoga grijanja i hlađenja proizvedenog iz obnovljivih izvora u Republici Hrvatskoj, uključujući potrošnju druge energije iz obnovljivih izvora u industriji, kućanstvima, uslužnom sektoru, poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, za grijanje, hlađenje i proces prerade.

(8) U proizvodnim postrojenjima koji upotrebljavaju više vrsta goriva, te koji upotrebljavaju obnovljive i neobnovljive izvore energije, u obzir se uzima samo dio grijanja i hlađenja proizveden iz obnovljivih izvora, a za potrebe tog izračuna izračunava se doprinos svakog izvora energije na temelju njegova energetskog sadržaja.

(9) Energija iz okoliša i geotermalna energija koja se upotrebljava za grijanje i hlađenje putem dizalica topline i sustava centraliziranog hlađenja uzima se u obzir za potrebe izračuna iz stavka 1. točke 2. ovoga članka pod uvjetom da konačna proizvedena energija znatno premašuje primarni unos energije potrebne za pogon toplinske crpke.

(10) Količina energije za grijanje i hlađenje koja se smatra energijom iz obnovljivih izvora izračunava se u skladu s metodologijom određenom posebnim propisom kojim se uređuje stjecanje statusa povlaštenog proizvođača, te se njome uzima u obzir upotreba energije u svim sektorima konačne potrošnje.

(11) Toplinska energija koju proizvode pasivni energetski sustavi kod kojih se niža potrošnja energije postiže pasivno iskorištavanjem konstrukcije građevine ili topline proizvedene energijom iz neobnovljivih izvora ne uzima se u obzir za potrebe izračuna iz stavka 1. točke 2. ovoga članka .

(12) Metodologija i definicije koje se primjenjuju za izračun udjela energije iz obnovljivih izvora navedene su u Uredbi (EZ) br. 1099/2008.

(13) Ministarstvo osigurava usklađenost statističkih podataka upotrijebljenih u izračunu sektorskih i ukupnih udjela i statističkih podataka koje dostavlja Europskoj komisiji u skladu s Uredbom (EZ) br. 1099/2008.

Izvješće o napretku pri poticanju i uporabi energije iz obnovljivih izvora

Članak 9.

(1) Ministarstvo je dužno Europskoj komisiji podnijeti izvješće o napretku Republike Hrvatske u poticanju i uporabi energije iz obnovljivih izvora.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka detaljno navodi:

1. sektorske i ukupne udjele energije iz obnovljivih izvora u prethodne dvije kalendarske godine, te mjere poduzete i planirane na nacionalnoj razini za poticanje rasta udjela energije iz obnovljivih izvora

2. uvođenje i djelovanje programa potpore i drugih mjera za poticanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i sve promjene u području mjera propisanih NECP-om te informacije o tome kako se električna energija koja prima potporu dodjeljuje krajnjim korisnicima

3. kako Republika Hrvatska, kad je to potrebno, strukturira svoje programe potpore kako bi uzela u obzir primjenu uporabe obnovljive energije koja donosi dodatne koristi u odnosu na druge usporedive primjene, ali koja može imati veće troškove, uključujući goriva i sirovine navedene u pravilniku kojim se uređuju mjere za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu

4. djelovanje sustava jamstava o podrijetlu za električnu energiju i grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora energije i mjere donesene da se osigura pouzdanost i zaštita od prijevare sustava

5. napredak učinjen u procjeni i poboljšanju administrativnih postupaka kako bi se uklonile regulatorne i neregulatorne prepreke razvoju energije iz obnovljivih izvora

6. mjere poduzete da se osigura prijenos i distribucija električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije te poboljša okvir ili pravila za preuzimanje i podjelu troškova tehničke prilagodbe

7. razvoj u raspoloživosti i uporabi izvora biomase u energetske svrhe

8. izmjene u cijeni sirovina i uporabi zemljišta u Republici Hrvatskoj povezane s povećanom uporabom biomase i drugih oblika energije iz obnovljivih izvora

9. razvoj i udio biogoriva proizvedenoga od sirovina i goriva navedenih u pravilniku kojim se uređuju način i uvjeti primjene zahtjeva održivosti u proizvodnji i korištenju biogoriva, uključujući procjenu resursa koja je usmjerena na aspekte održivosti u vezi s učinkom zamjene proizvoda za hranu ljudi i životinja za potrebe proizvodnje biogoriva, uzimajući u obzir načela hijerarhije otpada uspostavljene u zakonu kojim se uređuje održivo gospodarenje otpadom i načela višestruke uporabe biomase, vodeći računa o regionalnim i lokalnim gospodarskim i tehnološkim prilikama, održavanje potrebnih zaliha ugljika u tlu te kvalitetu tla i ekosustava

10. procijenjeni utjecaj proizvodnje pogonskih biogoriva i drugih tekućih biogoriva na biološku raznolikost, izvore vode, kakvoću vode i kakvoću tla u Republici Hrvatskoj

11. procijenjenu neto uštedu emisija stakleničkih plinova zbog uporabe energije iz obnovljivih izvora

12. procijenjeni višak pri proizvodnji energije iz obnovljivih izvora u usporedbi s okvirnim smjernicama koji se može prenijeti u druge države članice te daje ocjenu mogućnosti za zajedničke projekte do 2030. godine

13. procijenjenu potražnju za energijom iz obnovljivih izvora koja se ne može podmiriti domaćom proizvodnjom do 2030. godine

14. informacije o tome kako je procijenjen udio biorazgradivoga otpada u otpadu koji se upotrebljava za proizvodnju energije te što je poduzeto da se te procjene poboljšaju i provjere i

15. količina biogoriva i tekućih biogoriva u jedinicama energije koje odgovaraju svakoj kategoriji skupine sirovina navedenih u posebnom propisu kojim se uređuje način i uvjeti primjene zahtjeva održivosti u proizvodnji i korištenju biogoriva, koje je Republika Hrvatska uzela u obzir radi postizanja nacionalnog cilja iz članka 7. ovoga Zakona.

(3) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka izrađuje se na predlošku kojeg utvrđuje Europska komisija za nacionalne akcijske planove za obnovljive izvore energije.

(4) Ako se izvješćem iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da se u razdoblju za koje je izvješće izrađeno ne ostvaruju ciljevi utvrđeni Nacionalnim akcijskim planom, Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva revidirat će NECP.

Otvaranje programa potpora za električnu energiju iz obnovljivih izvora

Članak 10.

Vlada Republike Hrvatske može odlukom propisati u kojoj će mjeri poduprijeti električnu energiju iz obnovljivih izvora koja se proizvodi u drugoj državi članici, te može otvoriti sudjelovanje u programima potpore za električnu energiju iz obnovljivih izvora proizvođačima iz drugih država članica uz uvjete koje će propisati odlukom.

Statistički prijenosi među državama članicama Europske unije

Članak 11.

(1) Republika Hrvatska može s drugim državama članicama Europske unije sklopiti sporazum o statističkome prijenosu određene količine energije iz obnovljivih izvora iz jedne države članice u drugu i urediti druge elemente takvoga prijenosa.

(2) Prenesena količina energije iz obnovljivih izvora:

1. odbija se od količine energije iz obnovljivih izvora koja se uzima u obzir pri ocjenjivanju ispunjava li država članica koja obavlja prijenos određene količine energije iz obnovljivih izvora zahtjeve utvrđene nacionalnim ciljem iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona i NECP-om.

2. dodaje se količini energije iz obnovljivih izvora koja se uzima u obzir pri ocjenjivanju ispunjava li država članica kojoj se prenosi određena količina energije iz obnovljivih izvora zahtjeve utvrđene nacionalnim ciljem iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona i NECP-om.

(3) Ako Republika Hrvatska obavlja statistički prijenos iz stavka 1. ovoga članka, statistički prijenos ne utječe na ostvarivanje nacionalnoga cilja iz članka 7. ovoga Zakona.

(4) Sporazumi iz stavka 1. ovoga članka mogu se sklopiti na jednu ili više godina.

(5) Ministarstvo je dužno o sporazumu iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti Europsku komisiju najkasnije tri mjeseca nakon završetka svake godine u kojoj je ugovor na snazi, uključujući i dostavu informacija o količini i cijeni energije o kojoj je riječ.

(6) Statistički prijenosi iz stavka 1. ovoga članka smatraju se valjanim tek nakon što sve države članice uključene u prijenos o njemu obavijeste Europsku komisiju.

(7) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, donosi odluku o provedbi statističkih prijenosa.

(8) Statistički prijenosi ugovaraju se među državama u obliku međunarodnih ugovora sukladno zakonu kojim se uređuju  o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

(9) Odluku o sklapanju sporazuma o statističkim prijenosima donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.

Zajednički projekti država članica Europske unije

Članak 12.

(1) Republika Hrvatska može s drugom državom članicom Europske unije ili s više država članica surađivati na svim vrstama zajedničkih projekata koji se odnose na proizvodnju električne energije i energije za grijanje ili hlađenje iz obnovljivih izvora energije.

(2) Suradnja propisana  u stavku 1. ovoga članka može uključivati sve proizvođače električne i toplinske energije iz obnovljivih izvora energije.

(3) Ministarstvo je dužno obavijestiti Europsku komisiju o udjelu ili količini električne energije te energije za grijanje ili hlađenje iz obnovljivih izvora energije proizvedene na teritoriju Republike Hrvatske, u okviru zajedničkoga projekta koji se počeo provoditi nakon 25. lipnja 2009. ili u proizvodnom postrojenju kojem je obnovom povećan kapacitet nakon tog datuma, a koji se smatra dijelom udjela obnovljive energije druge države članice.

(4) Obavijest iz stavka 3. ovoga članka sadrži:

1. opis predloženog prizvodnog postrojenja ili podatke o obnovljenom proizvodnom postrojenju

2. podatke o udjelu ili količini električne energije ili grijanja ili hlađenja proizvedenih u proizvodnom postrojenju koji se smatra dijelom udjela obnovljive energije druge države članice

3. podatke o državi članici za koju se izdaje obavijest i

4. podatke o razdoblju, izražene u cijelim kalendarskim godinama, u kojem se električna energija ili grijanje ili hlađenje iz obnovljivih izvora koju proizvede postrojenje smatra dijelom udjela obnovljive energije druge države članice.

(5) Trajanje zajedničkog projekta iz stavka 1. ovog članka može premašiti 2030. godinu.

(6) Obavijest iz stavka 3. ovoga članka može se izmijeniti ili povući samo uz zajednički dogovor države članice koja dostavlja obavijest i koja je navedena u stavku 4. točki 3. ovoga članka.

(7) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva donosi odluku o provedbi zajedničkih projekata s državama članicama.

(8) Zajednički projekti iz stavka 1. ovoga članka ugovaraju se među državama članicama u obliku međunarodnih ugovora sukladno zakonu kojim se uređuju sklapanje i izvršavanje međunarodnih ugovora.

(9) Za potrebe iz stavka 3. ovoga članka smatra se da je količina električne energije iz obnovljivih izvora, energija koja je rezultat povećanja kapaciteta proizvodnog postrojenja proizvedena u zasebnom proizvodnom postrojenju od trenutka povećanja kapaciteta proizvodnog postrojenja.

(10) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva donosi odluku o sklapanju ugovora o zajedničkim projektima s državama članicama.

Učinci zajedničkih projekata država članica Europske unije