1. UVOD

Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021. do 2030. godine (u daljnjem tekstu: Program razvoja ZI) izrađen je s ciljem uspostave održivih, otpornih, sigurnih i za život ugodnih i uređenih gradova i općina u Republici Hrvatskoj. Njime će se stvoriti preduvjeti za bolju kvalitetu života i zdravlja ljudi i dati doprinos održivom društvenom, gospodarskom i prostornom razvoju.

Urbana područja, posebice gradovi, prepoznati su kao pokretači ekonomskog rasta, ali imaju i najveći utjecaj na održivi razvoj. Važan čimbenik održivog razvoja je unaprjeđenje održivosti urbanih područja, poboljšanje okoliša i povećanje kvalitete života u gradovima.

Međutim, sve više gradova bori se s izazovima neodržive urbanizacije, degradacijom i gubitkom prirodnog kapitala, klimatskim promjenama i povećanjem rizika od prirodnih katastrofa. S obzirom da trenutno 75% europskog i 57% hrvatskog stanovništva živi u urbanim područjima, ključnu ulogu u rješavanju razvojnih izazova kao što su klimatske promjene i učinkovito korištenje resursa može igrati stvaranje, očuvanje i upravljanje zelenom infrastrukturom u urbanim područjima. Navedeno će imati snažan utjecaj i na razvoj Hrvatske te pridonijeti zaustavljanju daljih negativnih trendova na europskoj i globalnoj razini.

Jedan od prioriteta Europske Unije je ostvarenje održive, klimatski neutralne i zelene Europe. Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Europski zeleni plan (COM(2019) 640 final) od 11.12.2019. godine razvija ambiciozan smjer zelene i održive Europe te ističe iznimnu važnost intenzivnijeg djelovanja u pogledu otpornosti na klimatske promjene, izgradnje te otpornosti, prevencije klimatskih promjena i pripravnosti na njih.

Strateški dokument Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Zelena infrastruktura (ZI) – Unapređenje Europskog prirodnog kapitala (COM(2013) 249 final ) od 6.5.2013. godine, definira zelenu infrastrukturu kao „strateški planiranu mrežu prirodnih i poluprirodnih površina koja je, s drugim elementima okoliša, projektirana i upravljana da uspostavi široki raspon usluga ekosustava. Ona obuhvaća krajobrazne i ozelenjene prostore (ili plave ukoliko se odnosi na vodene ekosustave) i ostale fizičke elemente u kopnenim (uključujući obalne) i morskim područjima. Na kopnu je zelena infrastruktura prisutna u ruralnom i urbanom okruženju.“

Urbana agenda za EU se od svibnja 2016. godine bavi integriranim, koordiniranim i održivim rješavanjem urbanih pitanja njezinih zemalja članica. Ona promiče europski model urbanog razvoja, stvaranje nadnacionalnog mehanizma koordinacije urbanih politika i osnaživanje gradova na razini EU-a. Agenda, također, nastoji poboljšati kvalitetu života u urbanim područjima usmjeravanjem na konkretne prioritetne teme. To čini kroz rad 14 tematskih partnerstava od kojih su sedam „zelena partnerstava“, i to: partnerstvo Održivo korištenje zemljišta i rješenja prihvatljiva za prirodu koje, između ostalog, prioritizira učinkovitiju iskorištenost zemljišta i miješanje funkcija te potiče povećanje prisutnosti zelenih površina i zelene infrastrukture i promicanje korištenja rješenja temeljenih na prirodi za poboljšanje uvjeta života unutar urbanih područja; partnerstvo Kvaliteta zraka koje potiče veću usmjerenost na poboljšanje zdravlja građana na način da gradovi pri strateškom planiranju stave veći naglasak na učinke na zdravlje povezane s kvalitetom zraka; partnerstvo Kružno gospodarstvo koje, između ostalog, aktivno promiče održivo urbano planiranje; partnerstvo Prilagodba klimatskim promjenama koje, između ostalog, ističe važnost zelene infrastrukture kao dio sinergijskog procesa za urbanu regeneraciju i mjere prilagodbe klimatskim promjenama; partnerstvo Energetska tranzicija koje se bavi razvojem pametnog integriranog energetskog sustava unutar urbanih područja koji će gradovima omogućiti učinkovito ublažavanje klimatskih promjena, istovremeno postižući dekarbonizaciju i šire ekološke ciljeve;  partnerstvo Inovativna i odgovorna javna nabava koje posebnu pažnju posvećuje međusektorskim pitanjima, između ostalih i urbanoj regeneraciji koja uključuje društvene, gospodarske, ekološke, prostorne i kulturne aspekte u cilju ograničavanja greenfield potrošnje te partnerstvo Urbana mobilnost koje snažno povezuje temu mobilnosti s održivim urbanim razvojem, klimatskim promjenama i kvalitetom života. Iako su i ostala partnerstva relevantna za ovaj Program (partnerstva Stanovanje,  Urbano siromaštvo, Digitalna tranzicija,  Poslovi i vještine u funkciji lokalnog gospodarstva,  Kultura i kulturna baština), među njima se naročito ističe partnerstvo Sigurnost javnih prostora, koje, između ostalog, naglašava važnost zelene infrastrukture i rješenja temeljenih na prirodi kao snažnih alata za postizanje pristupačnosti, održivosti i sigurnosti javnih prostora.

Program razvoja ZI izrađen je za razdoblje 2021.-2030. godine i srednjoročni je strateški dokument Republike Hrvatske kojim se na temelju identificiranog postojećeg stanja zelene infrastrukture u urbanim područjima opisuju razvojne potrebe i potencijali, identificiraju izazovi, definira vizija razvoja te razrađuju ciljevi, prioriteti i mjere za razvoj zelene infrastrukture u urbanim područjima RH radi uspostave održivih, sigurnih i otpornih gradova i naselja kroz povećanje energetske učinkovitosti zgrada i građevinskih područja, razvoj zelene infrastrukture u zgradarstvu te urbanu preobrazbu i urbanu sanaciju.

Održivi razvoj urbanih područja podrazumijeva racionalno korištenje prostora i raspoloživih resursa, što usmjerava aktivnosti prema napuštenim, zapuštenim i podiskorištenim zgradama i prostoru njihovog neposrednog okoliša. Stoga je usporedno s Programom razvoja ZI izrađen i Program razvoja kružnog gospodarenja prostorom i zgradama za razdoblje 2021. do 2030. godine, u kojem je predviđena provedba mjera ponovnog korištenja napuštenih i / ili zapuštenih i produljenja trajnosti postojećih prostora i zgrada, mjera kružnosti kod planiranja novih zgrada, mjera u svrhu smanjenja količine građevinskog otpada te povećanja energetske učinkovitosti zgrada. U navedenim mjerama istaknut je veliki potencijal za primjenu elemenata urbane zelene infrastrukture za poboljšanje kvalitete prostora.

Oba programa imaju integralni pristup temama razvoja zelene infrastrukture, kružnog gospodarenja prostorom i zgradama i energetske učinkovitosti te prepoznaju njihov međusobni sinergijski učinak. Prilikom ponovnog korištenja zapuštenih i napuštenih prostora i zgrada, ali i prilikom izgradnje novih zgrada, osim primjene elemenata zelene infrastrukture, biti će potrebno primjenjivati model kružnog gospodarenja, uz poštivanje postojećih propisa za racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu u zgradama. Pri tome oba Programa istovremeno sagledavaju i zgrade i prostor, odnosno jedinstveno urbano područje.

U Strategiji prostornog razvoja Republike Hrvatske (SPRRH), temeljnom državnom dokumentu za usmjeravanje razvoja u prostoru, otpornost na klimatske promjene je jedan od prioriteta prostornog razvoja, koji se, između ostalog, ostvaruje jačanjem prirodnog kapitala i planiranjem razvoja zelene infrastrukture. SPRRH navodi da je „potrebno promišljati i postupcima planiranja uspostavljati nove te čuvati postojeće sustave urbane zelene infrastrukture – mreže zelenih površina u kojima i s pomoću kojih se doprinosi očuvanju, poboljšanju i obnavljanju prirode, prirodnih funkcija i procesa u gradovima.“

Pregledom stanja u prostoru Republike Hrvatske možemo doći do zaključka da u urbanim područjima postoji velik broj nepovezanih manjih te veći broj nefunkcionalnih i često neuređenih većih zelenih površina, koje su ili izgubile svoju prvotnu povezanost planiranu prostornim planovima ili su realizirane u mjerilu pojedinog dijela naselja bez povezanosti sa sustavom zelenih površina šireg okruženja. To mogu biti drvoredi, šetnice, izdvojene sportsko-rekreacijske površine, dječja igrališta, travnate površine, unutarnja dvorišta blokova, ozelenjeni dijelovi građevnih čestica i slično. One se zbog svoje monofunkcionalnosti i neuređenosti ne mogu smatrati urbanom zelenom infrastrukturom, no njihovim međusobnim povezivanjem u mrežu zelenih površina uz osiguravanje njihove multifunkcionalnosti i korištenje inovativnih rješenja to svakako mogu postati.

Prilikom izrade nove generacije planova ili izmjene i dopune postojećih planova, primjenom novog Pravilnika o prostornim planovima biti će moguće iste prilagoditi potrebama provedbe Programa razvoja ZI, na način da će se kroz režime korištenja prostora omogućiti evidentiranje zelene infrastrukture i opis njezinih tipologija čime će se osigurati jednoznačni pristup njihovoj izradi za cijelu RH.

U svrhu razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima RH, Program razvoja ZI predlaže tri posebna cilja:

Posebni cilj 1. Kvalitetno planiranje i upravljanje razvojem zelene infrastrukture

Posebni cilj 2. Unaprijeđena, raširena, povezana i lako dostupna zelena infrastruktura
                       u urbanim područjima

Posebni cilj 3. Visoka razina znanja i društvene svijesti o održivom razvoju urbanih područja
                       kroz razvoj zelene infrastrukture

Ovaj Program ima namjeru svim dionicima pružiti okvir za provedbu razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima RH uz identificiranje mjera i aktivnosti, nužnih okvira i preduvjeta za provedbu, očekivanih učinaka tih mjera i predviđene izvore financiranja, a sve u skladu s obvezama proizašlih iz međunarodnog i europskog okvira te nacionalnog strateškog i zakonskog okvira RH.

Kako bi se afirmirala zelena infrastruktura, biti će izuzetno važno u okviru provedbe Programa razvoja ZI uključiti što širi krug javnosti i dionika, senzibilizirati ih, informirati i educirati o zelenoj infrastrukturi te im pomoći u sagledavanju vlastite uloge u ostvarivanju uključivih, sigurnih, otpornih i održivih urbanih područja budućnosti. Poseban naglasak je na kreatorima politika na lokalnoj razini, koji podizanjem razine svijesti o ovoj tematici moraju zelenu infrastrukturu prepoznati kao javni interes, posebno prilikom izrade razvojnih i prostornih planova.

2. OKVIR I METODOLOGIJA IZRADE

2.1.  MEĐUNARODNI KONTEKST

Program razvoja ZI izrađuje se u međunarodnom i europskom kontekstu koji obilježava razvojna politika usmjerena na održivi razvoj, u okviru koje izniman značaj ima upravo zelena infrastruktura te s njom povezani elementi.

Najvažniji dokument na svjetskoj razini koji definira ciljeve održivog razvoja je Program Ujedinjenih Naroda za održivi razvoj 2030 (Program 2030) usvojen 2015. godine. Program 2030 postavlja 17 novih globalnih ciljeva održivog razvoja kojima se u 15 godina nastoji zaustaviti svaki oblik siromaštva, riješiti problem klimatskih promjena, smanjiti nejednakosti istovremeno osiguravajući da nitko ne bude isključen te doprinijeti održivom gospodarskom razvoju. Program 2030 kao jedan od ciljeva ističe cilj 11 koji je usmjeren na razvoj uključivih, sigurnih, prilagodljivih i održivih gradova i naselja, pri čemu se kao jedan od prioriteta ovog cilja ističe osiguravanje univerzalnog pristupa sigurnim, uključivim i pristupačnim zelenim i javnim površinama. Isto tako, zelena infrastruktura u određenoj mjeri je značajna za ostvarenje preostalih ciljeva Programa 2030, poput onih usmjerenih na borbu protiv klimatskih promjena i ublažavanje posljedica istih (cilj 13) te razvoj otporne i prilagodljive infrastrukture (cilj 9).

U kontekstu globalnog okvira usmjerenog na razvoj urbanih područja ističe se Nova urbana agenda Ujedinjenih naroda usvojena 2016. godine koja postavlja nova strateška usmjerenja, globalne ciljeve i prioritete održivog urbanog razvoja te preispituje načela za planiranje, izgradnju, razvoj, upravljanje i poboljšanje urbanih područja. Važnim se ističe stvaranje, održavanje i promicanje sigurnih, uključivih, dostupnih i kvalitetnih javnih zelenih površina te primjena održivih rješenja u planiranju i razvoju urbanih područja.

S aspekta značaja razvoja zelene infrastrukture na globalnoj razini bitno je istaknuti i Pariški sporazum kojim su se sve članice Europske unije obvezale do 2030. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 40 % i doprinijeti ograničenju rasta globalne temperature na manje od 2˚C u odnosu na predindustrijsku razinu. Ovaj Sporazum daje i obvezu provoditi mjere prilagodbe klimatskim promjenama.

Na razini Europske unije kao dokument koji ističe značaj i potiče razvoj zelene infrastrukture i s njom povezanih rješenja ističe se Europski zeleni plan. Europski zeleni plan je sastavni dio strategije Europske komisije za provedbu Programa 2030 i ciljeva održivog razvoja. Pri tome on predstavlja strategiju rasta kojom se Europska unija nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem 2050. godine neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa. Razvojem zelene infrastrukture u urbanim područjima Republike Hrvatske doprinosimo kako održivom razvoju tako i jačanju otpornosti na klimatske promjene te postizanju ciljeva Europskog zelenog plana. Kao dio Europskog zelenog plana, EK je u rujnu 2020. godine predstavila sveobuhvatan plan za povećanje klimatskih ciljeva EU do 2030. godine, kojim se predlaže povećanje trenutačnog cilja sa najmanje 40% smanjenja emisija stakleničkih plinova na najmanje 50% ili 55% u usporedbi s razinama emisija iz 1990. godine.

Uz Europski zeleni plan bitno je istaknuti i strateški dokument Europske Komisije Zelena infrastruktura (ZI) – Unapređenje Europskog prirodnog kapitala, koji zagovara potpunu integraciju zelene infrastrukture u propise EU-a na način da ona postane standardni element teritorijalnoga razvoja širom EU-a. Spomenuta strategija ima oblik okvira koji omogućava kombinaciju razvojnih politika i tehničkih ili znanstvenih aktivnosti, a koje se mogu provoditi u kontekstu postojećeg zakonodavstva, političkih instrumenata i mehanizama financiranja. Strategija sadržava sljedeće elemente: promicanje zelene infrastrukture u glavnim područjima politika (regionalna ili kohezijska politika, klimatske promjene i ekološka politika, upravljanje rizikom od katastrofa, zdravstvene i potrošačke politike te zajednička poljoprivredna politika, uključujući njihove povezane mehanizme financiranja); unaprjeđivanje informacija, jačanje baze znanja i promicanje inovacija; poboljšanje pristupa financiranju; i poticanje razvoja projekata na razini EU-a. Uz navođenje koristi koje donosi zelena infrastruktura, Komisija ovim dokumentom potiče njen razvoj na području cijele Europske unije. Time je prepoznat značaj zelene infrastrukture u zaštiti prirodnog kapitala Europe te prirodnih staništa i vrsta. Naglašena je potreba integracije zelene infrastrukture u sektorske politike i financijske instrumente EU te poticanje država članica na uključivanje koncepta zelene infrastrukture u prostorno planiranje. Također, naglašena je potreba za međunarodnim i interregionalnim strategijama i projektima u području razvoja zelene infrastrukture.

U Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Preispitivanje napretka u provedbi strategije EU-a za zelenu infrastrukturu (COM(2019) 236 final) od 24.5.2019. godine, naglašena je potreba da se istaknu “višestruke koristi koje zelena infrastruktura može pružiti u ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi njima, na primjer izravno sekvestracijom ugljika i neizravno smanjenjem energetske potražnje i onečišćenja aktivnim prijevozom koji je povezan sa zelenom infrastrukturom (kao što su vožnja biciklom i hodanje), ublažavanjem učinaka toplinskih otoka i smanjenjem potreba za hlađenjem i grijanjem zgrada s pomoću zelenih krovova i zelenih zidova.”

Zelena infrastruktura uključena je u regionalnu politiku EU. U Prijedlogu Uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu (COM(2018) 372 final - 2018/0197(COD)) od 29.5.2018. godine, za programsko razdoblje 2021-2027, unutar posebnog cilja 2 zelenija Europa s niskom razinom emisija ugljika promicanjem prelaska na čistu i pravednu energiju, zelenih i plavih ulaganja, kružnog gospodarstva, prilagodbe klimatskim promjenama i upravljanja rizikom i njegova sprječavanja predviđa se, između ostalog i promicanje bioraznolikosti, zelene infrastrukture u urbanom okruženju i smanjenje onečišćenja. Analiza predloženih pokazatelja prijedloga Uredbe ukazuje na planirano poboljšanje postojeće te potrebu izgradnje nove zelene infrastrukture u urbanim područjima.

Na EU razini zelena infrastruktura je prepoznata i u nizu drugih dokumenata, poput Sedmog akcijskog programa za zaštitu okoliša, Komunikacije EU za regionalni razvoj 2014.-2020., Okvirne direktive o vodama, Direktive o nitratima, Direktive o poplavama i Strategije EU za prilagodbu klimatskim promjenama.

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Strategija Europske unije za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote (COM(2020) 380) od 20. svibnja 2020. godine, kroz cilj 2 Zaštita i obnova prirode u Europskoj uniji, podcilj 2.2.8. Ozelenjivanje gradskih i prigradskih područja ima za cilj preokrenuti negativne trendove i zaustaviti gubitak zelenih ekosustava u gradovima. Promicanje zdravih ekosustava, zelene infrastrukture i prirodnih rješenja trebalo bi sustavno integrirati u prostorno planiranje, uključujući projektiranje javnih prostora, infrastrukture, zgrada i njihove okolice. Takav se pristup razvio radi problema nastalih fragmentacijom zemljišta koji su doveli do degradacija ekosustava i njihovih usluga. Integriranje zelene infrastrukture u prostorno planiranje bi doprinijelo održivom razvoju, smanjenju klimatskih promjena uz poticanje ekonomske, teritorijalne i socijalne kohezije, očuvanju kulturne baštine te boljoj povezanosti ekosustava unutar i izvan ekološke mreže Natura 2000. Planovi bi trebali uključivati mjere za stvaranje bioraznolikih i dostupnih gradskih šuma, parkova i vrtova, urbanih farmi, zelenih krovova i zidova te drvoreda, gradskih travnjaka i živica te bi trebali doprinijeti povezanosti zelenih površina, ukidanju uporabe pesticida i ograničavanju pretjerane košnje zelenih gradskih površina i drugih praksi koje štete bioraznolikosti

Nakon temeljne procjene Direktive EU-a o pticama i Direktive EU-a o staništima, Europska komisija je usvojila Akcijski plan za prirodu, ljude i gospodarstvo kako bi poboljšala njihovu provedbu i pojačala svoj doprinos postizanju ciljeva EU za bioraznolikost do 2020. godine. Akcijski plan fokusira se na četiri prioritetna područja i obuhvaća 15 aktivnosti koje su se provodile do 2019. godine. U skladu s navedenim Akcijskim planom, Komisija je 2019. g. donijela dokument Smjernice za strateški okvir za daljnju podršku implementaciji zelene i plave infrastrukture na razini EU (SWD(2019) 193 final) od 24.5.2019. godine. Navedeni dokument nastoji potaknuti povećanje ulaganja u projekte zelene infrastrukture na razini EU-a. Cilj mu je potaknuti strateški i integriraniji pristup zelenoj infrastrukturi, kako bi se maksimiziralo korištenje usluga ekosustava i povećala dodana vrijednost u EU, koristeći Natura 2000 mrežu kao okosnicu. Dokument također pruža informacije o relevantnim izvorima financiranja i pomoćnim alatima. Ove smjernice doprinose uspostavljanju strateškog okvira za podršku zelenoj i plavoj infrastrukturi na razini EU, a aktivnosti bi trebale pridonijeti obnovi i boljem povezivanju funkcionalnih ekosustava i poboljšanju povezanosti mreže Natura 2000 i drugih područja od velike vrijednosti za bioraznolikost koja su fragmentirana ili izolirana. Također je potrebno poticati integraciju usluga ekosustava u EU politike i podupirati instrumente financiranja.

U dokumentu Teritorijalna agenda Europske unije 2020 iz 2007. godine, naglašeno je da su dobro funkcioniranje ekoloških sustava te zaštita i unapređenje kulturne i prirodne baštine važni preduvjeti za dugoročni održivi razvoj. Agenda podržava integraciju ekoloških sustava i zaštićenih područja u mrežu zelene infrastrukture na svim razinama. Nova Teritorijalna agenda 2030 iz prosinca 2020. predstavlja reviziju TA 2020. Ona daje strateški okvir za prostorno planiranje s naglašenim teritorijalnim pristupom u svim razvojnim politikama i na svim razinama vlasti te postavlja provedbeni okvir za potporu razvoju teritorijalne kohezije u Europi. Jedan od prioriteta TA 2030 je Zelena Europa, koja za cilj ima stvaranje klimatski neutralnih gradova i regija kao i bolje okolišne uvjete za život. Kroz dokument se podržava razvoj rješenja temeljenih na prirodi i zelenih infrastrukturnih mreža, koje povezuju ekosustave i zaštićene prostore kroz sustav prostornog planiranja i drugih razvojnih politika.

Leipziška povelja o održivim europskim gradovima iz 2007. godine, je dokument država članica EU koji daje zajednička načela i strategije politike urbanog razvoja. Ona, između ostalog, preporuča stvaranje i osiguravanje visoko kvalitetnih javnih prostora, moderniziranje infrastrukturnih mreža i poboljšanje energetske učinkovitosti te proaktivne inovacijske i obrazovne politike. Nova povelja iz Leipziga, strateški dokument za razvoj urbanih područja i nadalje ima isti cilj: promovirati integrirani urbani razvoj. Dokument sagledava nove okolnosti posebice vezano za klimatske promjene, demografske izazove i promjene u gospodarskim djelatnostima. Jedan od razvojnih smjerova koji doprinosi stvaranju otpornih gradova je Zeleni grad. Ističe se potreba da gradovi koriste rješenja temeljena na prirodi koja će omogućiti razvoj visokokvalitetne zelene i plave infrastrukture koja može odgovoriti, između ostalog, izazovima stvaranja toplinskih otoka i ekstremnih padalina u urbanim područjima. Naglašeno je da razvojem zelene i plave infrastrukture stvaramo preduvjete za zdravi okoliš koji doprinosi smanjenju klimatskih promjena te čuvanju bioraznolikosti u urbanim sredinama.

Bitno je istaknuti kako je u okviru Urbane agende za EU zelena infrastruktura prepoznata kao iznimno važan aspekt razvoja gradova, koju razmatraju gotovo sva partnerstva, a naročito partnerstvo Održivo korištenje zemljišta i rješenja temeljena na prirodi te partnerstvo Prilagodba klimatskim promjenama kao i pripadajući Akcijski planovi.  

Također, brojni projekti na razini Europske unije bave se obilježjima i potencijalima zelene infrastrukture.

U sklopu projekta GREEN SURGE (Zelena infrastruktura i urbana bioraznolikost za održivi urbani razvoj i zelenu ekonomiju, 2013-2017), glavni ciljevi bili su identifikacija, razvoj i testiranje načina povezivanja zelenih prostora, bioraznolikosti, ljudi i zelene ekonomije, kako bi se zadovoljili glavni gradski izazovi povezani s namjenom zemljišta, prilagodbom klimatskim promjenama, demografskim promjenama, zdravstvom i blagostanjem.

Nadalje, u sklopu ESPON-ovog projekta GRETA (Zelena infrastruktura: poboljšanje bioraznolikosti i usluga ekosustava za teritorijalni razvoj) detaljno su analizirana obilježja pristupa i potražnje za zelenom infrastrukturom, potencijalne posljedice na usluge ekosustava i razvoj regija i gradova, ekonomska isplativost zelene infrastrukture, pogotovo dugoročno, prevladavanje otpora privatnog sektora u investiranju, načini integracije zelene infrastrukture u prostorno planiranje i teritorijalni razvoj te kako zelena infrastruktura pridonosi boljitku urbanih regija.

URBACT III je program europske teritorijalne suradnje u svrhu razmjene znanja i izgradnje kapaciteta europskih gradova i općina u području održivog urbanog razvoja. URBACT III djeluje kroz suradnju i umrežavanje gradova i općina oko zajedničke teme / izazova. Neki od relevantnih projekata za Program razvoja ZI su: uređenje postojećeg krova tunela velike prometnice na kojem je smješten niz parkova, zelenih i rekreacijskih površina, šetnica i sl.; stvaranje grada zelenijim i ekološkijim te bolje povezanim sa svojim okolišem; revitalizacija javnih prostora kroz povezivanje i grupiranja postojećih zelenih i plavih površina za stvaranje dodatne alternativne mreže gradskih puteva i komunikacija.

Program razvoja ZI predstavlja logičan korak u razvoju zelene infrastrukture u urbanim područjima Republike Hrvatske, pri čemu je on ciljevima i sadržajno dosljedan iznimno velikom broju dokumenata na globalnoj i europskoj razini te u svojoj osnovi na jedan način predstavlja konkretizaciju pristupa ostvarenja globalnih i EU ciljeva na razini Republike Hrvatske.

2.2. NACIONALNI ZAKONSKI KONTEKST

Program razvoja ZI izrađen je sukladno postojećem zakonskom okviru, odnosno relevantnim i nadležnim zakonskim aktima RH te strateškom okviru na razini RH.

Izrada Programa razvoja ZI definirana je Zakonom o gradnji koji u čl. 47.c propisuje da Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021. do 2030. godine donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine) . U ovom Programu se razrađuju ciljevi i mjere za razvoj zelene infrastrukture u urbanim područjima radi uspostave održivih, sigurnih i otpornih gradova i naselja kroz povećanje energetske učinkovitosti zgrada i građevinskih područja, razvoj zelene infrastrukture u zgradarstvu te urbanu preobrazbu i urbanu sanaciju.

Zelena infrastruktura je kao pojam definirana Zakonom o prostornom uređenju koji u čl. 3. navodi kako su zelena infrastruktura planski osmišljene zelene i vodene površine te druga prostorna rješenja temeljena na prirodi koja se primjenjuju unutar gradova i općina, a kojima se pridonosi očuvanju, poboljšanju i obnavljanju prirode, prirodnih funkcija i procesa radi postizanja ekoloških, gospodarskih i društvenih koristi održivog razvoja.

Program razvoja ZI strateški je dokument čiji su proces izrade i sadržaj definirani Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske. Ovaj Program sukladno navedenom Zakonu predstavlja tip srednjoročnog akta strateškog planiranja koji se izrađuje i donosi za razdoblje od pet do deset godina, pri čemu on pobliže definira provedbu strateških ciljeva definiranih dugoročnim aktima strateškog planiranja, odnosno Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine (NRS 2030) te višesektorskim i sektorskim strategijama. Temeljem istog Zakona donesena je Uredba o smjernicama za izradu akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave , koja propisuje obavezni sadržaj i postupke izrade, izvještavanja, praćenja i vrednovanja akata strateškog planiranja, pa tako i predmetnog Programa te P ravilnik o rokovima i postupcima praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kojim se propisuju rokovi i postupci praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

2.3. USKLAĐENOST PROGRAMA S NACIONALNOM RAZVOJNOM STRATEGIJOM, SEKTORSKIM I VIŠESEKTORSKIM STRATEGIJAMA TE DOKUMENTIMA PROSTORNOG UREĐENJA

Program razvoja ZI je izrađen u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine (NRS 2030), krovnim strateškim dokumentom koji definira razvojnu viziju zemlje, strateške ciljeve i prioritetna područja javnih politika te identificira ključna reformska područja za sljedećih deset godina. NRS 2030 postavlja temelje poticajnog okruženja i prioritete za ulaganje za brži, pametan, održiv i uključiv rast radi podizanja standarda i kvalitete života cjelokupnog stanovništva. U NRS 2030, razvoj zelene infrastrukture u urbanim područjima i stvaranje zelenih gradova prioritet su provedbe javne politike na području održivog okoliša, a nalaze se u okviru razvojnog smjera Zelena i digitalna tranzicija unutar strateškog cilja Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost.

Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine čiji su ciljevi smanjenje emisija stakleničkih plinova i potrošnje energije, važan je pokazatelj željene nacionalne politike u nadolazećem srednjoročnom razdoblju. Ciljevi i prioriteti Programa razvoja ZI stoga su usklađeni s ciljevima spomenutog Plana te će poticanjem razvoja zelenih površina doprinijeti unaprjeđenju održivosti urbanih sredina.

Hrvatski Sabor je u travnju 2020. godine usvojio Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu, čija uloga je osvijestiti važnost i prijetnje klimatskih promjena za društvo te nužnost integracije koncepta prilagodbe klimatskim promjenama u postojeće i nove politike, kako bi se smanjila ranjivost i smanjili nepotrebni troškovi sanacija od posljedica. Ona ukazuje na ulogu zelene infrastrukture u postizanju ciljeva prilagodbe i jačanja otpornosti na klimatske promjene te postizanja održivog razvoja primjenom rješenja temeljenih na prirodi.

Program razvoja ZI jedan je od čimbenika koji u zgradarstvu djeluje na smanjenje potrošnje energije, izvedbom zelenih krovova i zidova te zasjenjenjem visokim zelenilom.

Dugoročna strategija obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine razmatra energetsku učinkovitost građevinskih područja ili nearly Zero Energy Neighbourhoods (nZEN) – većih prostornih cjelina s nultom potrošnjom energije. Promatranjem četvrti ili susjedstva moguće je u analizu uključiti odnose među zgradama i moguće putove razmjene energije te omogućiti postizanje nZEB zahtjeva za veći broj zgrada. Strategija prepoznaje značaj razvoja zelene infrastrukture interpolacijom zelenih i plavih površina u izgrađeno gradsko tkivo čime se pridonosi smanjenju temperature prostora i urbanih toplinskih otoka te energetskih potreba zgrada i prostora uključujući četvrti ili susjedstva, odnosno uštedi energije za grijanje i hlađenje.

Program razvoja ZI usklađen je sa SPRRH, strateškim dokumentom prostornog razvoja koji je donio Hrvatski sabor. SPRRH je usmjeravajući dokument koji se provodi uz pomoć sustava prostornog planiranja na državnoj, područnoj (regionalnoj) i lokalnoj razini. SPRRH u okviru prioriteta Otpornost na promjene daje usmjerenje Jačanje prirodnog kapitala planiranjem razvoja zelene infrastruktur e. Naglašava kako je u svrhu razvijanja ugodnih i uređenih gradova nužno promišljati i postupcima planiranja uspostavljati nove te čuvati postojeće sustave urbane zelene infrastrukture. Osim toga, navodi mogućnost primjene niza različitih tipova zelene infrastrukture, pri čemu se ističe značaj zelene infrastrukture u borbi protiv klimatskih promjena. Razvidno je kako je na razini Republike Hrvatske već prepoznata važnost i uloga zelene infrastrukture u planiranju i razvoju urbanih područja. SPRRH ističe da je u postupcima izrade planova svih razina potrebno promicati razvoj zelene infrastrukture – mreže zelenih površina u kojima i s pomoću kojih se odvijaju prirodne funkcije i procesi, uz ostvarivanje višestrukih koristi: poboljšane učinkovitosti prirodnih resursa, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama, sprečavanja katastrofa, upravljanja vodama, učinkovitog gospodarenja zemljištem i tlom, očuvanja raznolikosti staništa i vrsta te genetske raznolikosti za buduće generacije, višenamjenske i otporne poljoprivrede i šumarstva, prometa i energije s niskim emisijama ugljika, koristi za zdravlje i dobrobit stanovništva, razvoja turizma i rekreacije te, općenito, otpornosti ekosustava. Zelene površine potrebno je planirati tako da budu dostupne što većem broju stanovnika, a pritom planirati sadnju biljaka s niskom alergenom peludi kako bi se smanjila mogućnost izazivanja alergijskih reakcija kod ljudi. Također, ona navodi da su fizička obilježja koja pridonose zelenoj infrastrukturi raznolika, specifična za svaku lokaciju ili područje. Na lokalnoj razini to su bioraznolikošću bogati parkovi, vrtovi, zeleni krovovi, ribnjaci, potoci, šume, drvoredi, živice, livade, obnovljena napuštena industrijska područja i koridori linijske infrastrukture, prijelazi za divlje životinje i riblje staze i drugi čimbenici koji pridonose zelenoj infrastrukturi omogućujući više usluga ekosustava. U područjima urbanih aglomeracija prednost kod planiranja zelene infrastrukture treba dati područjima gdje je moguć efekt toplinskih otoka. Na regionalnoj ili nacionalnoj razini to su velika zaštićena prirodna područja, velika jezera, riječni slivovi, šume visoke prirodne vrijednosti, prostrani pašnjaci, područja poljoprivrede niskog intenziteta, obalne lagune. Na razini EU moguće je planirati prekogranične elemente – međunarodni riječni slivovi, šume i planinski lanci primjeri su nadnacionalne zelene infrastrukture EU-a. Uključivanje pitanja zelene infrastrukture u postupke planiranja treba se temeljiti na pristupu procjene zelene infrastrukture uzimajući u obzir njezin položaj, prijetnje, ograničenja, prioritete, mogućnosti i druge specifične čimbenike: geografske, okolišne, društvene, političke, gospodarske itd. U planiranju zelene infrastrukture posebno se ističu rješenja gradske i prigradske zelene infrastrukture, zelene infrastrukture u sklopu integriranog planiranja morskog i obalnog područja i zelene infrastrukture kao postupka u sanaciji degradiranih dijelova prostora, odnosno tijekom urbane preobrazbe, sanacije i privremenog korištenja.

Program razvoja ZI odnosi se na građevinska područja unutar gradova i općina koja su određena kao zelena infrastruktura definirana prostornim planovima svih razina. Prema Zakonu o prostornom uređenju, prostorni planovi su: Državni plan prostornog razvoja, prostorni planovi područja posebnih obilježja, urbanistički plan uređenja državnog značaja, prostorni planovi županija, Prostorni plan Grada Zagreba, urbanistički planovi uređenja županijskog značaja, prostorni planovi uređenja grada, odnosno općine, generalni urbanistički planovi i urbanistički planovi uređenja.

2.4. METODOLOGIJA IZRADE PROGRAMA

Program razvoja ZI sastoji se od nekoliko poglavlja, u kojima je opisana tipologija i koristi zelene infrastrukture, dan je pregled stanja u prostoru, identificirane su razvojne potrebe i razvojni potencijali, izazovi u provedbi, opisani su prioriteti javne politike u strateškom razdoblju, dana srednjoročna vizija razvoja te postavljeni ciljevi, mjere i okvir za provedbu Programa, kao i pokazatelji za njegovo praćenje provedbe, izvještavanje o provedbi i vrednovanje.

S obzirom na to da do sada nije provođeno sustavno evidentiranje stanja zelene infrastrukture na nacionalnoj razini te nisu uspostavljeni jedinstveni kvantitativni i kvalitativni kriteriji (pokazatelji) za njeno praćenje, ovaj dokument predstavlja jedinstvenu podlogu za provođenje evidentiranja postojeće zelene infrastrukture, njene valorizacije, utvrđivanje smjernica za razvoj zelene infrastrukture te praćenja učinka u ublažavanju negativnih posljedica klimatskih promjena.

Cjelovit uvid u stanje zelene infrastrukture u RH nužan je za utvrđivanje specifičnosti RH u odnosu na europski kontekst, kao i lokalnih specifičnosti u nacionalnom kontekstu, osnovnih izazova u planiranju zelene infrastrukture te definiranje smjernica za njen budući razvoj. Stoga je u svrhu dobivanja što konkretnijeg uvida u postojeće stanje zelene infrastrukture, za potrebe izrade Programa razvoja ZI, provedeno istraživanje različitih tipova i izvora podataka:

 Internetsko istraživanje koje se temelji pretežito na izvorima podataka službenih mrežnih stranica jedinica lokalne samouprave te Hrvatske znanstvene bibliografije (CROSBI). Navedeno istraživanje je obuhvatilo teme strateškog i prostornog planiranja te projektiranja, znanstveno-istraživačkog rada, edukacije i različitih oblika javnog djelovanja u kontekstu razvoja zelene infrastrukture.

 Anketno ispitivanje koje je provedeno među svim JLS na razini RH, omogućilo je uvid u podatke vezane uz teme planiranja, projektne razine, načina praćenja te uključivanja dionika u proces implementacije zelene infrastrukture.

 Interdisciplinarna radionica organizirana je u obliku stručne rasprave sa 70-ak predstavnika akademske zajednice te javnog i privatnog sektora na temu izazova u provođenju, novih ideja, projekata razvoja i primjene zelene infrastrukture u urbanim područjima.

 Analiza ostalih službenih izvora podataka provedena je s ciljem utvrđivanja dostupnosti preciznih brojčanih pokazatelja stanja zelene infrastrukture temeljem različitih službenih izvora i dokumenata nacionalne i lokalne razine, kao što su Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2013.-2019., podaci Državnog zavoda za statistiku, Informacijski sustav prostornog uređenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine , Nacionalna infrastruktura prostornih podataka Državne geodetske uprave, prostorni planovi JLS, Izvješća o stanju u prostoru JLS.

3. TIPOLOGIJA I KORISTI ZELENE INFRASTRUKTURE

3.1. TIPOLOGIJA ZELENE INFRASTRUKTURE

Svi oblici trajnog zelenila i vode u okolišu i na zgradama su potencijalni sastavni elementi zelene infrastrukture, a da bi postali zelena infrastruktura trebaju biti dovoljne površine i međusobno povezani. Zelena infrastruktura može se tipološki sistematizirati prema različitim principima: karakteru i strukturi, fizičkim oblicima i mjerilu.

TIPOLOGIJA PO KARAKTERU / STRUKTURI

Prva podjela zelene infrastrukture na tipove zasniva se na karakteru njene strukture i uvjeta na kojima funkcionira.

Biološka (biotička) je izvorna i najveća grupa koja se bazira na živim organizmima flore i faune, koja se rađa, raste, razvija i umire.

Nebiološka (abiotička) grupa uključuje tlo, vodu i zrak te sve procese vezane uz njih, a bez kojih prva grupa ne može postojati.

Mehanička (tehnička) grupa je nužno povezana s biološkom i nebiološkom zelenom infrastrukturom, posebice u nepovoljnim uvjetima narušenih klimatskih pojava, a čine ju mehanički uređaji i tehnike koje pomažu pri pročišćavanju vode i zraka, snižavanju temperature i slično. Mnogi ovu grupaciju ne svrstavaju u zelenu infrastrukturu, ali je ne svrstavaju niti u sivu infrastrukturu. Ona je sve potrebnija u urbanim sredinama gdje je nivo zagađenja okoliša najveći, a uvjeti života svih živih organizama najlošiji.

TIPOLOGIJA PREMA FIZIČKIM OBLICIMA

Najvažnija podjela zelene infrastrukture u užem smislu odnosi se na definiranje njezinih fizičkih oblika.

Urbane točke su najčešći oblik nepovezanog zelenila i najzastupljenije su u hrvatskim naseljima i gradovima. To su velike i male površine zelene infrastrukture kao npr. šume i šumarci u urbanim područjima, perivoji, parkovi, sportski tereni u zelenilu, urbani vrtovi, povrtnjaci, zelena groblja i kampusi, vrtovi vila i ljetnikovaca, zelene okućnice kuća i zgrada, jezera, močvare, retencije, detencije i bare, kišni vrtovi, male zelene površine s niskim zelenilom, pojedinačna stabla i jako male grupe stabala te poljoprivredne površine u urbanom prostoru koje samostalno ne predstavljaju zelenu infrastrukturu, a to postaju umrežavanjem.

Urbane trake/koridori su uže i šire trake zelenila i vodenih površina, koje najčešće prate prirodne tokove voda ili tokove oblikovane ljudskim djelovanjem kao npr. rijeke i potoci s okolnim zelenilom, slivovi rijeka i potoka, ceste, kanali, željeznice s drvoredima, trakaste retencije oborina, zelenilo i vode uz energetske vodove, vjetrovni i ekološki koridori i slično. Cilj je povezivanje postojećih nepovezanih traka novim trakama zelene infrastrukture.

Urbane matrice/mreže, kao najkvalitetniji oblici zelene infrastrukture, su velike mreže i sustavi koji povezuju urbane zelene infrastrukture s prirodnim zelenim i plavim površinama oko i izvan grada. Oblici mreža najčešće su rezultat planiranja, jer prate urbano tkivo, dijele kvartove u gradu prema namjenama na javne, proizvodne, sportske, stambene ili prate konfiguraciju prirodnog terena (obronke i udoline, organičke tokove vode i sl.).

Slika 1. Shema umrežavanja zelene i plave infrastrukture grada

Slika 2. Shema umrežavanja zelene i plave infrastrukture naselja

Slika 3. Shema umrežavanja zelene i plave infrastrukture gradske četvrti

TIPOLOGIJA PREMA MJERILU

Cjelina i značenje zelene infrastrukture može se promatrati kroz različita mjerila i to međunarodno, nacionalno, regionalno, lokalno i detaljno na razini pojedinog sadržaja zelene infrastrukture. Iako je zelena infrastruktura najefikasnija u velikim mjerilima, u Programu razvoja ZI fokusiramo se samo na urbana područja, tj. lokalnu razinu.

Lokalna razina su pojedinačni prirodni ili novo oblikovani zeleni i plavi prostori traka ili mreža koji prolaze kroz cijeli grad, dijelove grada ili samo pojedine gradske kvartove.

Razina pojedinog sadržaja su pojedinačni veliki prostori u gradu kao što su parkovi, urbani vrtovi, jezera, zapušteni prostori, sanirani deponiji, kompleksi napuštene industrije i sl. te pojedinačni manji prostori i zgrade kao što su kišni vrtovi, okućnice, zeleni krovovi i zeleni zidovi te slični zeleni i plavi dijelovi neposrednog susjedstva.

3.2. KORISTI ZELENE INFRASTRUKTURE

Cilj ulaganja u razvoj zelene infrastrukture kao instrumenta implementacije održivog razvoja je stjecanje brojnih koristi za društvo u cjelini – okolišnih, gospodarskih i društvenih, koji čine tri stupa održivog razvoja.

KORIST ZA OKOLIŠ

Izravna okolišna korist zelene infrastrukture u urbanim područjima najbolje se ogleda u očuvanju i obnavljanju kvalitete zraka, vode i tla. Razvijena zelena infrastruktura u urbanim područjima utječe na smanjenje zagađenja filtriranjem štetnih lebdećih čestica u zraku i smanjenjem stakleničkih plinova, a istodobno ima izražene hidrološke funkcije.

Hidrološke koristi zelene infrastrukture uključuju transport, infiltraciju i prirodnu odvodnju, uklanjanje onečišćenih tvari iz tla i vode, obalnu zaštitu od plavljenja, smanjenje površinskog protoka kroz površinsku hrapavost i, na kraju, skladištenje vode s potencijalom za ponovno korištenje. U okviru kontrole otjecanja, zelena infrastruktura djeluje na smanjenje nizvodne erozije, unaprjeđenje kontrole i prevencije od poplava te zaštite od olujnih udara, unaprjeđenje upravljanja odljevom oborinskih voda i održavanje volumena otjecanja.

Okolišne koristi zelene infrastrukture uključuju pojačanu ekološku stabilnost i prilagođavanje klimatskim promjenama. U okviru poboljšanja okolišne stabilnosti, zelena infrastruktura djeluje na unaprjeđenje kvalitete i očuvanje vode, očuvanje kopnenih i vodenih staništa, poboljšanu kvalitetu zraka i smanjenje ugljičnog dioksida u atmosferi, zaštitu bioraznolikosti, te smanjenje ekološkog otiska. U okviru prilagođavanja klimatskim promjenama, zelena infrastruktura ublažava posljedice klimatskih promjena te djeluje na smanjenje potrebe za sivom infrastrukturom.

Zahvaljujući interpolaciji zelenih i vodnih površina u izgrađeno gradsko tkivo, moguće je umanjiti efekt toplinskih otoka i smanjiti temperature u gradovima. Povećanjem pješačkih površina te unaprjeđenjem vegetacije uz istaknute prometnice, posebice drvoreda, umanjuje se otpuštanje stakleničkih plinova u atmosferu te se filtriraju aeropolutanti.

Korištenje zelene infrastrukture kod preobrazbe napuštenih, nedovoljno korištenih i zapuštenih zemljišta u i oko urbanih središta može rezultirati društvenim, okolišnim i gospodarskima koristima te poboljšanjem percepcije kvalitete urbanog područja.

GOSPODARSKA KORIST

Učinci zelene infrastrukture su gospodarski mjerljivi. Zelena infrastruktura doprinosi smanjenju javnih i privatnih rashoda, a ponekad i konkretnom prihodu. Prvenstvena gospodarska korist ulaganja u zelenu infrastrukturu proizlazi iz izbjegavanja novih i nepotrebnih troškova.

Direktni gospodarski doprinos očituje se u očekivanom smanjenju toplinskih otoka u gradu, pri čemu će se smanjenjem temperature u stambenim i radnim prostorima ostvariti ušteda u troškovima energije za hlađenje. Navedeno se postiže izvedbom zelenih krovova i zelenih zidova na zgradama, kao i povećanjem zelenih površina oko zgrada, čime se smanjuje okolna temperatura.

Zelena infrastruktura također smanjuje negativne utjecaje ekstremnih klimatskih pojava, smanjujući posredno materijalnu štetu od vjetrova, ekstremnih padalina i poplava. Zato gradovi moraju promijeniti način planiranja i projektiranja urbanog tkiva planiranjem odgovarajućeg omjera izgrađenih i prirodnih te ozelenjenih površina, kao npr. dimenzioniranjem infrastrukturnih vodova na ekstremne oborine, formiranjem upojnih površina, planiranjem rekreacijskih površina koje se aktiviraju kao retencije u slučaju poplava i sl.

Vrlo važnu gospodarsku korist čini utjecaj zelene infrastrukture na poboljšanje zdravlja ljudi i smanjenje ulaganja za liječenje bolesti. Znanstvene studije pokazuju produljenje životnog vijeka ljudi u zemljama sa zdravim gradskim okolišem. Ušteda na troškovima liječenja od bolesti izazvanih zagađenim okolišem gospodarski je važna kategorija.

Zelena infrastruktura osigurava direktnu gospodarsku korist i kroz proizvodnju hrane u urbanim vrtovima na zgradama ili na terenu, u staklenicima i zimskim vrtovima. Također, doprinos se očekuje kroz otvaranje novih radnih mjesta te osnivanje novih tvrtki za potrebe izgradnje i održavanja zelene infrastrukture te proizvodnju i prodaju građevinskih i bioloških materijala. Najvidljiviji gospodarski učinak izgrađene zelene infrastrukture očekuje se kroz porast vrijednosti nekretnina. Razlika u cijeni nekretnina na nekom području prije i poslije izgradnje zelene infrastrukture stvara novu novčanu vrijednost.

Evidentno je da je uključivanje zelene infrastrukture u suvremene gradske strategije gospodarskog razvoja nužno u dobrom gospodarenju gradovima.

DRUŠTVENA KORIST

Društvena korist zelene infrastrukture izravno se ogleda u unaprjeđenju kvalitete života u gradovima kroz provođenje slobodnog vremena na otvorenom te aktivno korištenje javno dostupnih rekreacijskih, sportskih, kulturnih, zdravstvenih i obrazovnih sadržaja unutar ili uz zelenu infrastrukturu. Igrališta, kupališta, glazbene i video scene, odmorišta, paviljoni, terase, strehe, edukativne staze, eko parkovi, ugostiteljski i turistički sadržaji pješačke i biciklističke staze te drugi javni prostori značajno doprinose unaprjeđenju kvalitete zdravlja.

Zelena infrastruktura povezuje različite društvene skupine i potiče njihovu interakciju te je protumjera otuđenju s nizom psihičkih poteškoća suvremenog urbaniteta. Gradski predjeli postaju sigurniji i pristupačniji osjetljivijim ili slabije pokretljivim stanovnicima. Gradske četvrti s uređenim i dostupnim parkovima, ulice s drvoredima, urbani vrtovi te parkovi i zelene površine oko stambenih, javnih i obrazovnih zgrada čine svakodnevnicu ugodnijom, a vrijednost tih četvrti višom i poželjnijom za stanovanje. Temperatura u urbanim područjima i urbani toplinski otoci nepovoljno utječu na zdravlje ljudi i kvalitetu života, kako zbog povećane temperature tako i zbog lošije kvalitete zraka. Ovi nepovoljni utjecaji mogu se ublažiti povećanjem pješačkih te smanjenjem kolno-prometnih površina, kao i interpolacijom zelenih i vodnih površina u izgrađeno gradsko tkivo, što pomaže filtriranju lebdećih čestica i smanjenju zagađenja zraka.

Posebnu društvenu korist ima izgradnja zelene infrastrukture na prostorima zgrada društvenog standarda (vrtića, osnovnih i srednjih škola, ambulanta i drugih sadržaja u funkciji zajednice) gdje obrazovni proces stvara temelje ponašanja budućih građana, a fizički prostori postaju fokusi okupljanja lokalne zajednice.

Zelena infrastruktura uključuje i sadržaje kojima se promovira identitet te prirodno i kulturno nasljeđe, kao i uspješna integracija arhitekture i urbanizma u kontekstu krajobraza urbanog prostora. Povijesne zgrade sa svojim uređenim vrtovima punim zelenila i vode, biljnih i životinjskih vrsta, kao i povijesni perivoji oblikovani u stilu vremena u kojem su nastali predstavljaju nacionalnu kulturnu vrijednost.

4. PREGLED STANJA U PROSTORU

4.1. PREGLED STANJA ZELENE INFRASTRUKTURE U RH

Precizni podaci o stanju zelene infrastrukture za razini urbanih područja u RH do sada nisu praćeni te je za potrebe izrade Programa razvoja ZI korišteno nekoliko različitih izvora. Sintezom podataka dobivenih putem službenih izvora nacionalne razine ( Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku, Nacionalna infrastruktura prostornih podataka, Informacijski sustav prostornog uređenja) te lokalne razine - JLS (prostorni planovi, mrežne stranice JLS, anketno ispitivanje JLS i interdisciplinarna radionica) utvrđeni su osnovni modeli praćenja stanja i planiranja, kao i projektiranja te realizacije zelene infrastrukture.

Temeljem sistematizacije prikupljenih podataka doneseni su zaključci o stanju zelene infrastrukture u RH.

Sustavan način praćenja stanja zelenih površina te njihova jedinstvena klasifikacija na području JLS za sada nisu uspostavljeni. Premda su pojedine JLS ostvarile djelomično unaprjeđenje metoda identifikacije i valorizacije zelenih površina zahvaljujući sudjelovanju u različitim EU projektima (Horizon 2020, Interreg V-A, IPA i dr.), u većini slučajeva postojeći načini evidentiranja zelenih površina su tehnološki zastarjeli (analogne baze podataka), nepregledni, neažurni te bez uspostavljenih jasnih kriterija i standarda praćenja i vrednovanja. Tek nekolicina JLS ima izrađene Katastar zelenila ili GIS bazu podataka koja uključuje pojedine, često nepotpune kategorije zelenih površina. Također, p ostojeći načini praćenja zelenih površina nisu centralizirani, a podaci su rijetko javno dostupni. U loga javnosti / participativnosti u prikupljanju podataka o stanju i potrebama zelena infrastruktura je za sada zanemarena.

Zakonski okvir prostornog i urbanističkog planiranja zadan je kroz Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova . Tim Pravilnikom određena je struktura prostornih planova, koji trebaju, između ostalog, sadržavati: prostorno razvojne i resursne značajke, zaštitu krajobraznih vrijednosti, zaštitu prirodnih vrijednosti i posebnosti i kulturno-povijesnih cjelina, iskaz površina za posebno vrijedna i/ili osjetljiva područja i cjeline (prirodni resursi, krajobraz, prirodne i kulturno-povijesne cjeline i vrijednosti) te mjere očuvanja krajobraznih vrijednosti, mjere zaštite prirodnih vrijednosti i posebnosti i kulturno-povijesnih cjelina. Također, u sklopu pripreme izrade prostornih planova, nositelji izrade po vlastitoj procjeni naručuju izradu stručnih analitičkih podloga (prostorno planske dokumentacije, razvoja prostora, krajobraznih podloga i sl.).

Strateško planiranje novije generacije (dokumenti poput strategija razvoja grada ili općine usvojeni u posljednjih 5 do 6 godina) ukazuju na jačanje svijesti JLS o potrebi planiranja zelene infrastrukture u kontekstu postizanja održivog razvoja. Međutim, zanemarivo mali broj JLS ima usvojenu strategiju razvoja zelene infrastrukture pa se može zaključiti da se c jelovit i umrežen sustav zelenih površina na području cjelokupnog administrativnog područja JLS za sada, u pravilu, ne planira.

Povezivanje i umrežavanje krajobraznih prostora, koje čini temelj zelene infrastrukture, uglavnom nije zastupljeno u važećoj prostorno planskoj dokumentaciji (PPUO, PPUG, GUP, UPU). Pojedini prostorni planovi polazišta planiranja temelje na koncepcijskim smjernicama kao što su očuvanje krajobrazne fizionomije i uspostavljanje krajobraznih cezura (prodora) s ciljem sprječavanja jednolične i neprekinute izgradnje. Većina prostornih planova promišljanje krajobraznog koncepta temelji pretežito na aspektu zaštite (područja zaštićena zakonima o zaštiti prirode i/ili zaštiti kulturnih dobara).

Uređenje zelenih površina koje planiraju JLS odnosi se pretežito na pojedinačne zahvate koji u pravilu nisu sagledani niti planirani kao dio umreženog (krajobrazno povezanog) šireg sustava. Najveći broj planiranih ulaganja u zelene površine odnosi se na izgradnju novih i uređenje postojećih gradskih parkova te unaprjeđenje zelenih površina sportsko rekreacijskih zona, gradnje novih ili proširenja postojećih groblja, a kao moguća okosnica krajobraznih sustava mogu se prepoznati potezi vodenih tokova i površina (plava infrastruktura). Značajno manji broj planiranih zahvata usmjeren je na uređenje park šuma, sustava pješačkih i biciklističkih staza, izgradnju školskih i terapijskih vrtova te na uređenje različitih područja baštine (perivojne arhitekture i/ili urbanističke baštine). Zanemarivo mali broj planova uređenja zelenih površina odnosi se na tipove prostora kao što su urbani vrtovi, kišni vrtovi, zeleni krovovi, zeleni zidovi koji predstavljaju razmjerno novu kategoriju urbanih prostora. Uloga zelene infrastrukture u oporavku i preobrazbi brownfield područja je zanemarena.

Uz iznimku većih gradova koji imaju dovršen veći broj projekata za različite tipove pojedinačnih površina zelene infrastrukture, broj dovršene projektne dokumentacije za uređenje novih zelenih površina je razmjerno mali (1-2 projekta po JLS) što može predstavljati izazov u korištenju sredstava ESI fondova za razvoj zelene infrastrukture. Po prostornom obuhvatu gotovi projekti zelene infrastrukture sagledani su pretežito točkasto (lokalno) te ne polaze od ideje potencijalnog povezivanja i umrežavanja s drugim površinama koje mogu činiti cjeloviti sustav zelene infrastrukture.

Nedovoljna informiranost stručne i šire javnosti o konceptu zelene infrastrukture te koristima za prostor koji se njome ostvaruju predstavlja jedan je od osnovnih izazova za provedbu Programa razvoja ZI.

INTERNETSKO ISTRAŽIVANJE

Zelena infrastruktura istaknuta je u strateškim dokumentima JLS usvojenim u posljednjih pet do šest godina kao važna sastavnica u planiranju održivog razvoja urbanih područja. U većini analiziranih dokumenata (strategije razvoja grada, strategije razvoja urbanog područja, strategije zelene infrastrukture) ukazuje se na koristi za prostor i razvojne izazove (prilagodba klimatskim promjenama, prirodni rizici i dr.) koji se unaprjeđenjem zelene infrastrukture mogu ublažiti. Naglašava se „potreba izgradnje sustava strateški planirane mreže prirodnih i poluprirodnih staništa visoke kvalitete“. U pojedinim dokumentima još je uvijek pažnja naglašeno usmjerena na zaštićene dijelove prirode, dok se u nedovoljnoj mjeri ističe važnost svih ostalih kategorija neizgrađenog prostora kao potencijala u izgradnji sustava zelene infrastrukture.

Među istaknutim razvojnim problemima ističu se:

- neriješen imovinsko-pravni status zelenih površina

- bespravna gradnja i širenje drugih namjena u prostor zelenila

- neusklađeni standardi za oblikovanje, uređivanje i zaštitu sastavnica zelene infrastrukture te upravljanje

- nepovezanost i neumreženost nadležnih tijela u planiranju i provedbi planova zelene infrastrukture.

Među razvojnim potrebama analizirani dokumenti naglašavaju važnost:

- oblikovanja i uspostave odgovarajućeg modela multifunkcionalne mreže „zelene infrastrukture“ – kartiranje i valorizacija na području JLS, uvrštavanja elemenata zelene infrastrukture u ostale dokumente prostornog planiranja i prostornog uređenja  

- uključivanja ključnih dionika na svim razinama javnosti u procese planiranja i provođenja planova razvoja zelene infrastrukture

- provođenja informativnih i edukativnih programa

- obnove određenog udjela degradiranih ekosustava

- učinkovitog korištenja sredstava Europskih strukturnih i investicijskih fondova u nadolazećem razdoblju.

Istraživanjem zelene infrastrukture u prostorno-planskoj dokumentaciji različitih kategorija i razina (plan razvoja zelene infrastrukture, plan unaprjeđenja i razvoja zelenih površina, PPUO/G, GUP, UPU ili DPU) utvrđeno je nedovoljno prepoznavanje samoga pojma i prostornog koncepta zelene infrastrukture. U pojedinim planskim polazištima (npr. očuvanje krajobrazne fizionomije, uspostavljenje krajobraznih prodora s ciljem sprječavanja jednolične i neprekinute izgradnje) može se prepoznati ideja povezivanja krajobraznih područja grada te integralno promišljanje urbanističkog i krajobraznog aspekta razvoja urbanog prostora. Većina prostornih planova promišljanje krajobraza temelji na aspektu zaštite (područja zaštićena zakonima o zaštiti prirode i zaštiti kulturnih dobara), očuvanja krajobrazne i bioraznolikosti, očuvanje tradicionalnih kulturnih krajobraza i šumskih područja. Planovi prepoznaju potrebu cjelovite zaštite i sustavnog vrednovanja zelenih površina kao i izrade programa obnove i održavanja postojećih zelenih površina (posebno parkova), odnosno izgradnje novih. Aspekt povezivanja i umrežavanja krajobraznih prostora se uglavnom ne spominje. Gradovi koji su usvojili plan ili strategiju zelene infrastrukture ili koji su elemente zelenog sustava ugradili u svoju prostorno-plansku dokumentaciju mogu se smatrati iznimkama.

Sudjelovanje pojedinih JLS u različitim EU projektima (financiranima sredstvima iz ESI fondova) omogućilo je unaprjeđenje razvoja metoda identifikacije i valorizacije zelenih površina, npr. uspostava zelenog katastra, jačanje svijesti o potrebi očuvanja, revitalizacije i promicanja urbanih zelenih površina, razvijanje i primjena rješenja temeljenih na prirodi s ciljem prilagodbe klimatskim promjenama, sigurnosti vode, sigurnosti hrane, očuvanju i unapređenju ljudskog zdravlja i sl.

Sustavan način praćenja stanja zelene infrastrukture (mapiranja, evidencije, klasificiranja) te metodologija izrade baze podataka zelene infrastrukture na razini JLS nisu za sada ustanovljeni. Začeci uspostavljanja takvog sustava mogu se prepoznati u različitim oblicima evidentiranja urbanih zelenih površina pojedinih, uglavnom većih gradova:

- Kategorizacija zelenih površina prema tipovima, veličini, načinu korištenja i namjeni te udjelu pojedinog tipa vegetacije najčešće je lokalno prilagođena. Nedostaje metodologija praćenja stanja urbanih zelenih površina na nacionalnoj razini primjenjiva za sva urbana područja.

- Evidencija zelenih površina nije centralizirana, pretežito je u nadležnosti gradskih komunalnih odjela ili tvrtki koje se bave održavanjem javnih površina te je najčešće ograničena isključivo na površine u gradskom (javnom) vlasništvu. Navedene evidencije zelene infrastrukture najčešće nisu javno dostupne.

- Zamjetna je povećana aktivnost JLS u uspostavljanju GIS baza prostornih podataka koje sadrže i informacije o zelenim površinama. Radi se uglavnom o tek započetim sustavima čija je evidencija nepotpuna te samo djelomično provedena (samo neki dijelovi grada ili samo pojedini aspekt javnog prostora). Nezanemariv je i dug vremenski rok izrade ovakvih baza.

- Praćenje stanja u nekim JLS svodi se na zeleni katastar – bazu broja / udjela i tipova raslinja dok je klasifikacija tipova prostora zanemarena ili nepotpuna.

Internetskim pretraživanjem dostupan je razmjerno mali broj stručnih studija JLS (za područje grada ili većeg urbanog područja) koje se odnose na zaštitu karaktera urbanog krajobraza ili razvoj krajobraznog sustava grada kao i pojedinačnih projekata krajobraznih prostora (parkova, ozelenjenih javnih površina i igrališta, rekreacijskih površina, groblja, komunalnih vrtova, kišnih vrtova, uređenih prostora uz vodotoke i sl.). Iz analize realiziranih primjera može se zaključiti da je investiranje u javne zelene površine sagledano lokalno te da pojedinačni projekti uglavnom ne polaze od ideje potencijalnog povezivanja, umrežavanja s drugim površinama u cjelovit sustav zelene infrastrukture. Primjetna je pojava novih tipova i funkcija otvorenih prostora koje proizlaze iz potrebe prilagodbe klimatskim promjenama (npr. kišni vrtovi), premda je broj takvih realizacija još uvijek razmjerno mali.

Zelena infrastruktura prepoznata je kao važna tema u brojnim znanstvenim istraživanjima različitih znanstvenih područja i grana u posljednjih nekoliko godina za razliku od razmjerno malog broja informacija o skupovima, događanjima te inicijativama koje se odnose na temu zelene infrastrukture.

ANKETNO ISPITIVANJE

U Republici Hrvatskoj ustrojeno je ukupno 555 jedinica lokalne samouprave i to 428 općina i 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija. Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije, tako da je u Republici Hrvatskoj sveukupno 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Anketno ispitivanje jedinica lokalne samouprave provodilo se 45 dana putem online upitnika, tijekom studenog i prosinca 2019. godine. Upitnik je uključivao 10 anketnih pitanja. Z aprimljeno je 146 odgovora ispitanika, različitih funkcija i područja djelovanja u upravi pojedinih JLP(R)S , predstavnika 3 županije, 53 grada i 81 općine. Budući da su predstavnici 3 spomenute županije dali odgovore u ime JLS-ova na svom području, u zaključcima analize odgovora na upitnik navode se samo podaci za JLS.

Premda razina detaljnosti, sistematičnosti i informiranosti o temi istraživanja u odgovorima varira, dobiveni rezultati su indikativni za donošenje temeljnih zaključaka o trenutnom stanju zelene infrastrukture u Republici Hrvatskoj.

ZAKLJUČCI ANALIZE ODGOVORA NA UPITNIK

INTERDISCIPLINARNA RADIONICA

U sklopu pripreme Programa razvoja ZI, u studenom 2019. godine, održana je interdisciplinarna radionica s potencijalnim dionicima i korisnicima Programa razvoja ZI - predstavnicima JLP(R)S, zavodima i uredima za prostorno uređenje županija, odnosno Grada Zagreba, predstavnicima znanstvenih, istraživačkih i stručnih institucija, investitorima i developerima, poduzećima iz energetskog sektora, energetske učinkovitosti i zelene gradnje, izvođačima i proizvođačima opreme i materijala, bankarskim, financijskim i konzultantskim institucijama. Radionica je ukazala na vrlo različite izazove s kojima se susreću prilikom razvoja zelene infrastrukture te prijedloge za njeno unaprjeđenje.                

Tablica 1. Rezultati interdisciplinarne radionice

OSTALI SLUŽBENI IZVORI PODATAKA

Analiza ostalih službenih izvora podataka imala je za cilj utvrditi dostupnost preciznih brojčanih pokazatelja stanja zelene infrastrukture u RH, a uključila je sljedeće izvore:

- Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2013.-2019.

- Državni zavod za statistiku

- Informacijski sustav prostornog uređenja

- Nacionalna infrastruktura prostornih podataka Državne geodetske uprave

- Prostorni planovi JLS

- Izvješća o stanju u prostoru JLS

Sistematizacija navedenih izvora podataka pokazala je da se način stvarnog korištenja zemljišnih površina u Hrvatskoj za sada statistički ne obrađuje te da niti jedan od analiziranih izvora ne sadrži potpune i relevantne brojčane podatke o stanju zelene infrastrukture na nacionalnoj razini.

Strukturu korištenja površina (zemljišta) RH moguće je samo djelomično utvrditi usporedbom raspoloživih statističkih podataka i podataka iz PPŽ i PPUO/G te temeljem ažurne baze podataka o pokrovu zemljišta prema nomenklaturi CORINE LandCover (CLC Hrvatske) uz napomenu da navedeni izvori podataka međusobno nisu usklađeni. Utvrđena CLC nomenklatura ne ulazi u detaljnije razgraničenje površina / pokrova unutar građevinskog područja naselja, odnosno nedostatne je razine detaljnosti (rezolucije) za potrebe klasifikacije zelene infrastrukture urbanih područja RH. Precizne podatke o promjenama u načinu korištenja prostora (npr. povećanje umjetnih površina na račun šumskih i/ili poljoprivrednih) nije moguće utvrditi i s obzirom na neodgovarajuću statističku obradu podataka o zemljištu i nesređene katastarske podatke.

Nacionalna infrastruktura prostornih podataka obuhvaća skup tehnologija, mjera, normi, provedbenih pravila, usluga, ljudskih kapaciteta i ostalih čimbenika koji omogućavaju djelotvorno objedinjavanje, upravljanje i održavanje dijeljenja prostornih podataka u svrhu zadovoljenja potreba na nacionalnoj, kao i na europskoj razini. Pojedine baze u sustavu NIPP-a raspolažu djelomičnim podacima (pojedinim segmentima sustava zelene infrastrukture ili pojedinim tipovima površina) relevantnim za zelenu infrastrukturu urbanih područja:

- Informacijski sustav Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju: brojčani pokazatelji (u hektarima) su dostupni za segmente pojedinih sastavnica zelene infrastrukture koje su obuhvaćene određenim slojevima ARKOD-a (oranice, staklenike, livade, pašnjake, krške pašnjake, vinograde, maslinike, voćne vrste, kulture kratkih ophodnji, rasadnike, miješane trajne nasade i ostalo zemljište) koje se nalaze u urbanim područjima.

- Informacijski sustav zaštite prirode – Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja - BIOPORTAL: brojčani pokazatelji (u hektarima) su dostupni za segmente pojedinih sastavnica zelene infrastrukture koje su obuhvaćene zaštićenim područjima, staništima i biotopima koje se nalaze u urbanim područjima.

Velik broj JLS i nedostupnost njihove cjelovite prostorno planske dokumentacije te nedostatak evidencije načina korištenja zemljišta (za razliku od planirane namjene) predstavljaju operativne poteškoće u prikupljanju i sistematizaciji podataka o stvarnom stanju zelene infrastrukture na nacionalnoj razini.

Detaljno razgraničenje tipova površina zelene infrastrukture (prema načinu korištenja i planiranim namjenama) s iskazom površina (ha) i udjelom (%) u ukupnoj površini grada sastavnim je dijelom isključivo prostorno planskih dokumenata detaljnije razine – GUP, UPU, dok planska razina PPUO/G ne ulazi u razgraničenje toga tipa unutar građevinskog područja naselja.    

4.2. PREGLED STANJA ZELENE INFRASTRUKTURE U EU – DOBRE PRAKSE

Pregled dobre prakse razvoja zelene infrastrukture u Europi temelji se na usporednoj analizi dobrih praksi jedanaest zelenih prijestolnica - gradova kojima je dodijeljena prestižna nagrada Vijeća Europe - European Green Capital Award za dostignuća u području poboljšanja zaštite okoliša.

Zaključci izvedeni iz njihove analize te sistematizacija najznačajnijih zajedničkih obilježja modela planiranja, praćenja i implementacije zelene infrastrukture u gradovima, a koji mogu poslužiti kao polazište za definiranje usporednog nacionalnog modela zelene infrastrukture u RH prilagođenog lokalnim specifičnostima urbanih regija, navedeni su u nastavku.

Planiranje zelene infrastrukture obilježava kontinuitet planiranja zelenih površina kao integralnog dijela urbanističkog koncepta razvoja grada (od prve polovine 20. stoljeća do danas), težnja uspostavljanju jedinstvenog i prepoznatljivog krajobraznog koncepta na relaciji grad – regija (model zelenih klinova, zelenog prstena i dr.), istodobno planiranje zelene infrastrukture u različitim mjerilima od urbane  regije do mikro ambijenta (perivoj naselja) te zastupljenost različitih suvremenih planova za razvoj zelenih površina.

Pretpostavke za planiranje urbane zelene infrastrukture su:

- integriranje zelene infrastrukture u urbanističko planiranje - uključivanje sustava urbane zelene infrastrukture u urbano planiranje, integriranje u opći sustav master plana i u instrumente koji se koriste za njegovo razvijanje (podzakonski akti, urbanistički planovi itd.), različite razine planiranja zelene infrastrukture od prostornog plana grada, generalnog urbanističkog plana, detaljnijih planova

- uspostavljanje digitalne baze zelenih površina te definiranje funkcionalnih skupina elemenata unutar sustava zelene infrastrukture (definiranje tipova prostora koji čine zelenu infrastrukturu)

- izrada strateških dokumenata i planova razvoja zelene infrastrukture cjelovito promišljanih na razini grada i šireg kontaktnog prostora

- osiguravanje informacija i komunikacija - razvoj programa komunikacijskih aktivnosti s ciljem poticanja participativnosti i osiguravanja sredstava

- uspostavljanje sustava periodičnog praćenja i procjene sustava zelene infrastrukture za procjenu učinkovitosti mjera

- poticanje sudjelovanja javnosti (participativnost) u jačanju i formiranju sustava zelene infrastrukture

Ciljevi planiranja urbane zelene infrastrukture su:

- očuvanje i unaprjeđenje (zelenog) karaktera i identiteta grada

- stvaranje prostora ugodnog za život i podizanje kvalitete života

- uspostavljanje zelenih veza grad – periferija / šira regija (ekološke rute, zelene zrake, prstenovi…)

- uspostavljanje umreženog sustava otvorenih površina, jačanje uloge povezivanja (pojedinih dijelova grada, središta s periferijom te otvorenih prostora različitih tipova i funkcija međusobno)

- integriranje plave infrastrukture u sustav zelene infrastrukture grada

- osiguravanje dostupnosti te dobre i ravnomjerne opskrbljenosti grada parkovima

- osiguravanje planiranja ravnomjerne raspodjele zelenih površina jednako dostupnih za sve stanovnike

- promicanje javnih prostora (multifunkcionalnost, slobodno vrijeme, baština i dr.)

- smanjenje automobilskog prometa u korist ustupanja prostora pješacima, biciklistima i zelenoj infrastrukturi

- osiguravanje preobrazbe i unaprjeđenja pojedinih elemenata (dijelova) zelene infrastrukture u cilju osiguranja funkcionalnosti cjelovitog sustava zelene infrastrukture

- prilagodba klimatskim promjenama u urbanim područjima

- uspostavljanje preduvjeta za održivost u urbanim prostorima

- poticanje socijalne kohezije i inkluzije

- jačanje svijesti o vrijednostima zelene infrastrukture

Mjerenje / praćenje zelene infrastrukture vrši se putem:

- registra otvorenih zelenih prostora grada kao osnova za uspostavljanje kataloga mjera za razvoj i poboljšanje urbanih otvorenih prostora (mapiranje različitih vrsta otvorenih prostora te njihova klasifikacija u GIS-u)

- evidentiranja ekoloških i socio-kulturnih vrijednosti otvorenih prostora, npr. sociotopske karte razvijene u suradnji s građanima

- uspostavljanja standarda za zelene otvorene prostore sa ciljem unapređenja mreže zelenih površina te postizanja veće ekološke uravnoteženosti kao i očuvanja i poboljšanja društvenih, okolišnih i gospodarskih funkcija. Standardi su mjera osiguranja minimalnih kvantitativnih i kvalitativnih zahtjeva koje je potrebno primjenjivati na projekte urbanog širenja, kao i na postojeće gradsko tkivo.

Osnovni tipovi standarda su:

standard kvalitete – određuje minimalnu razinu kvalitete koju bi trebali dobiti svi prostori

standard udaljenosti – određuje razinu dostupnosti otvorenih prostora stanovnicima i

standard količine – određuje udio zelenih površina u određenom području

Primjeri provedenih tipova projekata i strategija uključuju:

- obnovu brownfield područja

- obnovu i preobrazbu riječnih obala u javni prostor te zaštitu od poplava

- integriranje, natkrivanje i/ili ozelenjivanje prometne infrastrukture

- modele prilagodbe klimatskim promjenama (prometna infrastruktura s povećanim udjelom zelenila i propusnih površina, inovativni oblici oblikovanja javnih površina za prihvat oborina i sl.)

- unaprjeđenje i povećanje pješačkih i biciklističkih staza

- različite strategije unaprjeđenja i povećanja udjela zelene infrastrukture na razini grada: sadnja stabala, smanjenje prosječne udaljenosti stanovnika od zelene površine i omogućavanja lakšeg pristupa, unaprjeđenje kvalitete zelenih površina, strategija pocket parkova, program Trg u svakom susjedstvu - obnova javnih prostora, strategija razvoja urbanih vrtova i privremenih vrtova, strategija razvoja zelenih krovova, smanjenje vodonepropusnih površina parcela, obnova povijesnih vrtova i parkova (planovi usmjereni na zaštitu i unaprjeđenje perivojnog naslijeđa)

5. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA

5.1. IDENTIFIKACIJA RAZVOJNIH POTREBA

Globalne razvojne potrebe za zaustavljanjem negativnih klimatskih promjena i ublažavanjem dosadašnjih i budućih posljedica klimatskih promjena slijede potrebe lokalne razine poput prevencije šteta od poplava i snažnih vjetrova te ublažavanje negativnih mikroklimatskih uvjeta života zbog porasta temperature i dugotrajnih suša u urbanim područjima.

Lokalne razvojne potrebe moguće je načelno prepoznati u postojećim nedostacima planiranja i projektiranja zelene infrastrukture koji se očituju na dvije razine - u nedostatnim površinama i neravnomjernoj distribuciji planirane zelene infrastrukture u urbanim područjima te u klasičnom, neinovativnom načinu projektiranja sive infrastrukture bez kontinuiranih pratećih zelenih površina i kišnih vrtova.

Nedostatak preciznih i cjelovitih baza podataka o stvarnom stanju zelene infrastrukture u prostoru najvećeg broja JLS predstavlja izazov za detaljnu identifikaciju kvalitativnih i kvantitativnih potreba za ostvarivanje i unaprjeđenje zelene infrastrukture u urbanim područjima RH. Postojeći uspostavljeni lokalni modeli praćenja stanja zelene infrastrukture nepotpuni su i lokalno prilagođeni te ne zadovoljavaju potrebe funkcionalnosti i efikasnosti regionalno trenutno nepovezanih rješenja zelene infrastrukture. Bez jedinstvenog modela praćenja i sistematizacije podataka o stanju zelene infrastrukture u prostoru te utvrđivanja zakonskog okvira za njegovu provedbu strateško planiranje zelene infrastrukture na nacionalnoj razini nije moguće.  

Razvojne potrebe u postupku planiranja zelene infrastrukture na razini JLS (grad/općina) mogu se utvrditi kroz preduvjete koji se predlažu usvojiti / ostvariti:

- Izrada strategije ili programa razvoja zelene infrastrukture koji su prilagođeni lokalnom prostornom karakteru i postojećem stanju zelene infrastrukture

- Izrada akcijskog plana realizacije zelene infrastrukture s kratkoročnim i dugoročnim mjerama za njen razvoj, usklađen s gospodarskim mogućnostima JLS

- Izrada sloja u prostorno-planskoj dokumentaciji s ciljem povezivanja postojećih i izgradnje novih površina zelene infrastrukture - koncept dugoročne vizije razvoja zelene infrastrukture prilagođen lokalnim geomorfološkim, krajobraznim i kulturno povijesnim obilježjima JLS te pametnoj upotrebi zemljišta, uz provediva imovinsko pravna rješenja

- Izrada prostorno-planske dokumentacije regionalne razine s ciljem povezivanja zelene infrastrukture sa susjednim JL(P)RS - regionalno usklađeni planovi i mjere razvoja zelene infrastrukture s ciljem osiguravanja funkcionalnosti i učinkovitosti sustava zelene infrastrukture.

Razvojne potrebe u realizaciji / implementaciji zelene infrastrukture na razini JLS (grad/općina) mogu se utvrditi kroz predložene tipove površina:

- Mreža zelenih i plavih površina koja međusobno povezuje pojedina gradska naselja / područja te s prirodom izvan grada, dostupna stanovnicima JLS na 5 minuta od mjesta stanovanja

- Vodotok ili jezero uz koje su organizirani različiti javni sadržaji

- Glavni gradski višenamjenski park s javnim sadržajima za odmor, rekreaciju, sport, kulturu, obrazovanje i druge socijalne potrebe

- Manji lokalni parkovi s dječjim igralištima i odmorištima za starije osobe u svakom gradskom kvartu

- Vrtovi i parkovi javnih i društvenih ustanova - dječji vrtići, škole, bolnice, domovi za starije, studentski i đački domovi, sveučilišta i fakulteti i sl. javne ustanove s potrebama za zelenim površinama za uzgoj voća ili obrazovnim, zdravstvenim i gospodarskim potrebama, groblja

- Terapijski vrt za osobe sa zdravstvenim poteškoćama

- Gradski agrikulturni vrtovi za uzgoj voća i povrća

- Neizgrađeni i ozelenjeni dijelovi građevnih čestica u naseljima

Najvažnija zajednička obilježja svih tipova zelene infrastrukture su javna dostupnost (dostupnost javnim prijevozom, dostupnost bez barijera osobama smanjene pokretljivosti) i sigurnost javnih prostora (zaštita od kriminala - preglednost, video nadzor, sustav upozoravanja, rasvjeta, čuvarske službe i dr. te sigurno korištenje svih sadržaja).

Razvojne potrebe za sprječavanje negativnih posljedica klimatskih promjena na razini JLS:

- Sustav zadržavanja oborinskih voda (zbog očekivanih nedostataka pitke vode uslijed klimatskih promjena i nesavjesnog postupanja s vodom) - prilagodbom postojećih vodotoka u gradu, uvođenjem novih kanaliziranih vodotoka ili stvaranjem umjetnih površina za prihvat i zadržavanje vode.

- Sustav sprječavanja poplava formiranjem upojnih površina (npr. zelene površine u naseljima, javni parkovi i dr.) za prihvat veće količine oborinskih voda u kratkom vremenskom periodu te povezanih kišnih vrtova.

- Sustavi ublažavanja urbanih toplinskih otoka povećanjem udjela zelenih površina te uspostavljanjem prostora kontinuiranog zelenila i neizgrađenih gradskih praznina (strujanje zraka).

5.2. RAZVOJNI POTENCIJALI (MOGUĆNOSTI)

U RH postoji mnogo mjesta gdje se može uspostaviti nova ili unaprijediti postojeća zelena infrastruktura. Prema anketi provedenoj među predstavnicima 53 grada, 81 općine i 3 županije u RH u najveće potencijale (48%) gradovi ubrajaju uređivanje velikih parkova i perivoja koje u načelu nemaju, zatim izgradnju i uređenje jezera, rijeka i potoka koji postoje u značajnom broju gradova, a do sada nisu iskorišteni njihovi potencijali. Veliki potencijali zelene infrastrukture nalaze se u povezivanju postojećih zelenih površina, ali tu mogućnost nije prepoznalo 78% gradova. U značajni potencijal razvoja zelene infrastrukture treba istaknuti izgradnju zelenih (pred)vrtova, krovova i fasada u zgradarstvu. Ova mogućnost uopće nije prepoznata u planovima hrvatskih gradova.

Da bi zelena infrastruktura u potpunosti bila efikasna, u urbanom prostoru potrebno je poduzimati i druge korake na putu prema zdravom okolišu i ljudima, a to su: smanjenje buke, unapređenje sustava (javnog) prometa, uspostava mreže biciklističkih staza te smanjenje i udaljavanje „prljavog“ prometa od neposrednog mjesta stanovanja i rada, proizvodnja zdrave hrane bez pesticida, proizvodnja „čiste“ energije iz obnovljivih izvora energije, recikliranje i ponovna upotreba materijala, proizvoda, zgrada i prostora, upotreba zdravih materijala, ekološko zbrinjavanje svih opasnih materijala.  

Također, primjena zelene infrastrukture prilikom urbane sanacije neplanske i nezakonite izgradnje, degradiranih i zanemarenih urbanih područja i javnih prostora, ima veliki potencijal za unaprjeđenje kvalitete tih prostora i okoliša, ali i kvalitete života cjelokupnog stanovništva. Integralni pristup urbanoj sanaciji, između ostalog, uz primjenu elemenata zelene infrastrukture obuhvaća i sveobuhvatnu energetsku obnovu, uz poštivanje načela kružnog gospodarenja prostorom i zgradama.

U okviru koncepta privremenog korištenja, napušteni i nekorišteni prostori i zgrade mogu se aktivirati korištenjem elemenata zelene infrastrukture kao što su npr. javni otvoreni prostori (javni parkovi, urbani vrtovi, dječja igrališta) i prostori za sport i rekreaciju (adrenalinski parkovi, urbane plaže i sl.).

5.3. IDENTIFIKACIJA IZAZOVA

Provedba Programa razvoja ZI na lokalnoj razini ovisi o specifičnim prostornim karakteristikama, kao i o obilježjima lokalne zajednice poput organiziranosti, kvalitete i dinamičnosti stručnih kadrova te materijalnom stanju lokalnog gospodarstva.

Manjak kvalitetne zelene infrastrukture u postojećim prostornim planovima proizlazi prvenstveno iz slabog znanja i nepotpune informiranosti o zelenoj infrastrukturi te iz prioritizacije drugih tzv. razvojnih potreba (namjena prostora) ispred zelenih površina. Nedovoljno iskustvo u planiranju, pomanjkanje svijesti o nužnosti implementacije zelene infrastrukture uz istovremeni agresivni pristup „razvoj kroz gradnju“ u najjačim urbanim centrima, kao i Jadranskoj Hrvatskoj, nedostatak precizno utvrđenih nužnih vrijednosti (normativa) zelene infrastrukture za pojedine razine prostornog obuhvata, uzrok su nedostatnog ugrađivanja i gubitka postojećih kvalitetnih i što većih površina zelene infrastrukture u prostornim planovima. Potencijalni izazov  predstavlja i nedostatak brojčanih i grafičkih podataka, tj. sloja  zelene infrastrukture u prostornim planovima, kao i nedostatak obaveznih urbanističkih pokazatelja razvoja zelene infrastrukture.

Izazov često predstavlja i nedovoljna zainteresiranost JLP(R)S pa velika većina JLP(R)S nema izrađenu strategiju ili program usmjeren isključivo na razvoj zelene infrastrukture.

Brže rješavanje navedenih izazova biti će potaknuto provedbom mjera i aktivnosti planiranih ovim Programom, orijentiranih na afirmaciju zelene infrastrukture u javnosti te informiranje o njezinom pozitivnom utjecaju na sve aspekte života kao i edukaciju i podizanje svijesti stručnjaka, planera i nositelja razvoja o važnosti izgradnje zelene infrastrukture u urbanim područjima. Time će se stvoriti preduvjeti za njihovo aktivno i uspješno sudjelovanje u provedbi ovog Programa.

Nedostatak znanja i iskustva stručnjaka pri izradi kvalitetne programske i tehničke dokumentacije za projekte elemenata zelene infrastrukture velikog mjerila (obuhvata), moguće je riješiti edukacijom na različitim razinama – unaprjeđenjem nastave na visokoškolskim ustanovama iz područja održivosti, organiziranjem radionica strukovnih udruženja, izradom priručnika za projektiranje zelene infrastrukture s primjerima tehničkih rješenja i očekivanim rezultatima / dobitima i sl.

Sukladno prethodnom, ističe se i izazov nedovoljne upoznatosti javnosti, a posebice donositelja odluka odnosno investitora o dugoročnim koristima zelene infrastrukture, uključujući i dugoročnu financijsku isplativost ulaganja. Širenje znanja i informiranje o navedenom mogu doprinijeti porastu podrške za projekte povezane uz zelenu infrastrukturu, ali i potaknuti donositelje odluka i investitore na ulazak u realizaciju projekata koji se odnose na zelenu infrastrukturu ili ju sadrže kao jedan od elemenata projekta.

Manjak neizgrađenog zemljišta u javnom vlasništvu, nedostupnost javnog zemljišta u dugoročnoj koncesiji i korištenju privatnika, neusklađenost podataka o zemljištu (između Zemljišnog suda u gruntovnici i Katastra), često neriješeni imovinsko pravni odnosi u zemljišnim knjigama te sporost njihova rješavanja, kao i izostanak poticaja za privatna ulaganja u realizaciji sustava zelene infrastrukture, neki su od najčešćih problema.  

Dio imovinsko-pravnih prepreka proizlazi iz nedostatka sredstava za otkup zemljišta potrebnog za razvoj zelene infrastrukture.

U procesu praćenja razvoja zelene infrastrukture izazovi se javljaju s aspekta nedostatne dostupnosti ili nepostojanja određenih kvantitativnih podataka temeljem kojih bi se odredile početne vrijednosti pokazatelja te kontinuirano pratio napredak u njihovu unaprjeđenju. Također, jedan od izazova je kvalitetna integracija pojedinih značajki zelene infrastrukture u nacionalne propise.

Jedan od najvećih izazova za provedbu mjera i aktivnosti ovog Programa je nedostatak financijskih sredstava, kao nužnog preduvjeta za realizaciju predviđenih projekata. Stoga se ocjenjuje neophodnim, uz financijske instrumente, osigurati i bespovratna financijska sredstva iz različitih izvora, od kojih su najvažniji europski strukturni i investicijski fondovi za novo financijsko razdoblje od 2021. do 2027. godine. Financijski okvir relevantan za realizaciju projekata zelene infrastrukture opisan je u poglavlju Okvir za provedbu Programa.

SWOT ANALIZA

Izrađena je sveobuhvatna SWOT analiza kojom su utvrđene ključne snage, slabosti, prilike i prijetnje za optimalnu realizaciju zelene infrastrukture u RH:

SNAGE

- Povoljan geografski položaj naših gradova, sa klimom pogodnom za rast zelenila

- Gradovi i naselja, u najvećoj mjeri, nisu prenapučeni, osim nezakonitih naselja, područja ili dijelova takvih naselja te prostora obuhvaćenih „apartmanizacijom“

- Gradovi i naselja u kontinentalnom dijelu RH većinom imaju dovoljne količine vode za rast zelenila (brojne rijeke i potoci, podzemni tokovi)

- Većina gradova ima mogućnosti za unaprjeđenje i umreženje zelenih površina

- Prostorni planovi predstavljaju podzakonski okvir za planiranje zelene infrastrukture

- U prostornim planovima propisuje se postotak neophodnih zelenih površina na građevnim česticama  

- U gradovima je razvijena urbana agrikultura

SLABOSTI

- Nedostatak strategija i planova razvoja zelene infrastrukture u JL(P)RS

- Nedostatak financijskih sredstava za razvoj zelene infrastrukture u proračunima JL(P)RS

- Vremenski zahtjevan proces izmjene prostornih planova

- Slabo povezivanje javnog i privatnog sektora pri realizaciji projekata

- Nedostatak povezivanja i umrežavanja kvalitetne zelene infrastrukture u prostornim planovima

- Niska razina svijesti donositelja odluka na lokalnoj razini o značaju i potrebi razvoja zelene infrastrukture

- Postojeći elementi zelene infrastruktura nisu umreženi

- Nejednaka i neravnopravna pristupačnost zelene infrastrukture

- Nedostatak vode za rast zelenila u gradovima i naseljima uz obalu i na otocima

- Nepoštivanje planskih postotaka neophodnih zelenih površina na svakoj čestici u provedbi

PRILIKE

- Povoljan trenutak zbog jačanja globalne svijesti o potrebi borbe protiv klimatskih promjena

- Poticajne mjere za zaštitu i očuvanje okoliša, održivi razvoj i smanjenja stakleničkih plinova

- Mogućnost korištenja bespovratnih europskih sredstava za poticaj razvoja ZI u RH

- Povoljne kamate na tržištu novca

- Korištenje informacijskog sustava eDozvola (ISPU modul) za izdavanje akata za gradnju

- Prijava Grada Zagreba na natječaj za Zelenu prijestolnicu Europe 2022. godine

PRIJETNJE

- Opasnosti od različitog tumačenja složenosti projekata elemenata zelene infrastrukture

- Nedovoljna suradnja susjednih JL(P)RS

- Nezakonita gradnja

- Viša sila (potresi, poplave, požari te druga razaranja i prirodne nepogode)

Provođenje pilot projekata u okviru provedbe Programa razvoja ZI ukazat će na eventualne dodatne izazove i potrebu prilagodbe provedbe programa stvarnim uvjetima na terenu.

6. OPIS PRIORITETA JAVNE POLITIKE U SREDNJOROČNOM RAZDOBLJU

U NRS 2030, razvoj zelene infrastrukture u urbanim područjima i stvaranje zelenih gradova prioritet su provedbe javne politike na području održivog okoliša, a nalaze se u okviru razvojnog smjera Zelena i digitalna tranzicija unutar strateškog cilja Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost.

Prioriteti javne politike u okviru Programa razvoja ZI su:

- kvalitetno upravljanje razvojem zelene infrastrukture definiranjem metodologije za izradu standarda, planiranje, evidentiranje i praćenje stanja i razvoja zelene infrastrukture te njezine tipologije, kao i uspostavom prostorne baze podataka za praćenje i evaluaciju provedbe razvoja, unaprjeđenje zakonskog okvira te poticanje izrade strateških dokumenata razvoja zelene infrastrukture,

- unaprjeđena, raširena i lako dostupna zelena infrastruktura u urbanim područjima provjerom kroz  provedbu pilot projekata te nakon toga poticanje izgradnje zelene infrastrukture na području cijele RH kojom se unaprjeđuje prilagodba na klimatske promjene,

- razvoj visoke razine znanja i društvene svijesti o održivom razvoju urbanih područja kroz razvoj zelene infrastrukture, afirmacijom i informiranjem javnosti te edukacijom o značaju i ulozi zelene infrastrukture.

Europski zeleni plan iznosi ambiciju i predanost EU da se suoči s izazovima klimatskih promjena i degradacije okoliša kao egzistencijalne prijetnje Europi i svijetu, jačanjem učinkovite uporabe resursa prelaskom na čisto, kružno gospodarstvo, obnavljanjem bioraznolikosti i smanjenjem zagađenja . Jedan od ciljeva je ostvarenje Europe u kojoj nema neto emisija stakleničkih plinova do 2050. godine. Stoga je Europski zeleni plan naš putokaz za postizanje održivog, modernog i konkurentnog gospodarstva, uz pretvaranje klimatskih i okolišnih izazova u prilike na svim područjima politike.

Program razvoja ZI je svojim ciljevima, mjerama i aktivnostima usklađen s politikom i ciljevima Europskog zelenog plana.

Dokument Policy Note Environment iz ožujka 2019. godine koji je izradila Svjetska banka, opisuje tri stupa politike zaštite okoliša: pametno iskorištavanje prirodnog kapitala, promicanje resursno učinkovitog i niskougljičnog rasta te promišljanje o rizicima u području zaštite okoliša i klimatskih promjena.

Dokument predlaže posebno poticati zeleno prostorno planiranje i stvaranje zelenih gradova. Istaknut je problem da Hrvatska tek treba razviti zelenu gradsku politiku koja jasno artikulira kako će se urbana područja boriti protiv klimatskih promjena, pri čemu je veliki naglasak stavljen na povećanje zelenih površina i boljom integracijom elemenata zelenog grada u prostorno planiranje urbanih područja. Dokument također predlaže osmišljavanje i provedbu pilot projekata kojima se testira model zelenog grada i njegovo planiranje te omogućuje potencijalnu primjenu u drugim gradovima. Očekivane koristi razvoja zelenih gradova su pametni, klimatski otporni i ekološki prihvatljivi urbani prostori, koji su ugodna mjesta za život.

7. SREDNJOROČNA VIZIJA RAZVOJA

Ostvarenjem vizije razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima doprinosi se unaprjeđenju svih aspekata djelovanja i razvoja prisutnih na području gradova i naselja, koji se mogu prikazati kroz tri aspekta održivog razvoja – društveni, gospodarski i okolišni. U središtu vizije razvoja je kvaliteta života stanovništva (stalnog i povremenog) te povezanost čovjeka i prirode, prvenstveno u kontekstu pozitivnih utjecaja prirode na ljudsko zdravlje i regulaciju (mikro)klimatskih uvjeta i procesa. Zelena infrastruktura ima iznimno velik značaj na jačanje otpornosti gradova na posljedice klimatskih promjena, te istovremeno na smanjenje nepovoljnih utjecaja gradova na klimatske promjene. Prepoznavanje širokog spektra pozitivnih utjecaja zelene infrastrukture i dugoročnih koristi razvoja iste doprinijet će stvaranju održivih, sigurnih i otpornih gradova ugodnih za život. Ostvarenjem vizije ujedno će se pridonijeti ostvarenju vizije NRS 2030 koja ističe važnost zdravog i održivog razvoja, vrednovanje postojećih potencijala te visoku kvalitetu života i okoliša.

8. POSEBNI CILJEVI

Prema Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske, posebni cilj je ujedno i srednjoročni cilj definiran u nacionalnim planovima i planovima razvoja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kojim se ostvaruje strateški cilj iz strategije i poveznica s programom u državnom proračunu ili proračunu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Ciljevi razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima usklađeni su sa strateškim okvirom NRS 2030 i SPRRH, pri čemu ciljevi ovog Programa predstavljaju posebne ciljeve, kojima se doprinosi ostvarenju pripadajućeg strateškog cilja NRS 2030 - Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost .

Upravo je razvojni smjer Zelena i digitalna tranzicija u okviru NRS 2030 usmjeren jačanju otpornosti na klimatske promjene i postizanju klimatske neutralnosti kroz održivi urbani razvoj, održivo upravljanje prirodnim dobrima i prostorom, zelenu i održivu gradnju te uspostavi zelene infrastrukture. U okviru navedenog razvojnog smjera, Program razvoja ZI je povezan sa strateškim ciljem Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost , kojim se nastoje riješiti izazovi klimatskih promjena i posljedičnog uništavanja okoliša. Navedena je problematika prepoznata kao globalna, a zbog toga se zahtijevaju i globalni odgovori na rješavanje iste. U skladu s time, Hrvatska promiče svoje ekološke ciljeve i standarde koji su usklađeni s regulativama EU-a i UN-a te provedbom aktivnosti vezanih uz zelenu infrastrukturu pridonosi provedbi Europskog zelenog plana.

Sukladno identificiranim razvojnim potrebama i potencijalima te utvrđenoj viziji razvoja, definirani su sljedeći posebni ciljevi (PC) razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima:

PC 1. Kvalitetno planiranje i upravljanje razvojem zelene infrastrukture u urbanim područjima

PC 2. Unaprijeđena, raširena, povezana i lako dostupna zelena infrastruktura u urbanim područjima

PC 3. Visoka razina znanja i društvene svijesti o održivom razvoju urbanih područja kroz razvoj
    zelene infrastrukture

POSEBNI CILJ 1.  KVALITETNO PLANIRANJE I UPRAVLJANJE RAZVOJEM ZELENE  INFRASTRUKTURE U URBANIM PODRUČJIMA  

Osnovni preduvjet uspješne provedbe projekata i aktivnosti usmjerenih na razvoj zelene infrastrukture na lokalnoj i regionalnoj razini je njezino planiranje u prostornim planovima te postojanje kvalitetnog sustava upravljanja razvojem zelene infrastrukture. Analiza stanja pokazala je kako u Republici Hrvatskoj jedan od nedostataka vezanih uz zelenu infrastrukturu predstavlja nepostojanje prostornih baza podataka zelenih površina, pa tako i zelene infrastrukture, odnosno njenih različitih tipova. Navedeno predstavlja izazov u utvrđivanju početnog stanja postojanja i rasprostranjenosti zelene infrastrukture na svim razinama od lokalne do nacionalne, pri čemu ujedno ne postoji jedinstvena metodologija evidentiranja zelene infrastrukture i obaveza praćenja iste od strane jedinica lokalne samouprave. Isto tako, većina jedinica lokalne samouprave nema izrađene razvojne i planske dokumente posvećene isključivo razvoju zelene infrastrukture, što uz nedostatak sveobuhvatnih i potpunih informacija o postojećem stanju često dovodi do izostanka planiranja zelene infrastrukture u njenom pravom smislu. S obzirom na multifunkcionalnost zelene infrastrukture, karakter pojedinih tipova zelene infrastrukture (javne površine) te njene široke koristi koje su najčešće mjerljive tek u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, nužno je unaprijediti znanja svih dionika uključenih u planiranje lokalnog razvoja, kao i ojačati suradnju svih razvojnih dionika na svim razinama, kako u vertikalnom (hijerarhijskom) i horizontalnom aspektu, tako i sa aspekta međunarodne suradnje.

POSEBNI CILJ 2. UNAPRIJEĐENA, RAŠIRENA, POVEZANA I LAKO DOSTUPNA ZELENA INFRASTRUKTURA U URBANIM PODRUČJIMA

Proces snažne urbanizacije u Hrvatskoj, izražene dnevne migracije te veliki priljev stanovništva u gradove (posebice one najveće) doveli su do napučenosti gradova, nezakonite gradnje te posljedično njihove pretjerane izgrađenosti. Gradovi i naselja su se prostorno širili ovisno o potrebama nauštrb zelenih površina čija se ukupna površina kontinuirano smanjuje. S obzirom na to da su identificirane značajne razvojne prednosti zelenih i vodenih površina u gradovima koje se ogledaju ponajprije u povećanju kvalitete života u gradu kroz povećanje kvalitete zraka i vode, smanjenju toplinskih otoka, povećanju energetske učinkovitosti i održivosti ekosustava, ali i brojnim drugim pozitivnim utjecajima na zdravlje ljudi, navedenim se posebnim ciljem nastoji razviti nova te unaprijediti postojeća zelena infrastruktura u urbanim područjima. Na taj način pridonosi se ujedno ublažavanju posljedica klimatskih promjena koje imaju sve veći utjecaj na kvalitetu života, no istodobno se i umanjuju nepovoljni utjecaji gradova na klimatske promjene. S obzirom na relativno slabo razvijenu i slabo raširenu zelenu infrastrukturu u hrvatskim gradovima u njenom pravom smislu, ovim ciljem teži se potaknuti urbana područja na intenzivnija valorizacija postojećih potencijala te osiguravanje svim stanovnicima lako dostupne zelene infrastrukture različitih tipova, veličina i funkcija.

POSEBNI CILJ 3. VISOKA RAZINA ZNANJA I DRUŠTVENE SVIJESTI O ODRŽIVOM RAZVOJU URBANIH PODRUČJA KROZ RAZVOJ ZELENE INFRASTRUKTURE

Rezultati analize stanja pokazuju kako lokalna i regionalna samouprava i cjelokupna javnost nisu dovoljno upoznati sa zelenom infrastrukturom, odnosno njenim koristima (društvenim, gospodarskim, okolišnim), značenjem, tipovima te općenito mogućnostima razvoja i financiranja iste. Iz tog razloga tematika zelene infrastrukture često nije u dovoljnoj mjeri prepoznata na lokalnoj razini, kako u administraciji, tako i među stanovništvom. Stoga je s ciljem podizanja svijesti o pozitivnom i kvalitetnom utjecaju zelene infrastrukture i mogućnostima njezine izgradnje potrebno educirati stručnjake, planere i lokalno stanovništvo. Edukacijom i podizanjem svijesti o važnosti izgradnje zelene infrastrukture u urbanim područjima, kao i odgovornom postupanju s okolišem te uvođenjem pojma zelene infrastrukture u obrazovni sustav, povećava se mogućnost održivog razvoja, posebice s aspekta održivog planiranja korištenja prostora. Jačanje osviještenosti kod stanovništva ujedno pozitivno djeluje na stvaranje „odozdo prema gore“ ( bottom-up ) inicijativa koje također mogu pospješiti razvoj zelene infrastrukture.

Sva tri navedena cilja međusobno su komplementarna te djeluju sinergijski prema ostvarenju utvrđene vizije. S obzirom na karakter ciljeva i njihovu međupovezanost, realizacijom istih doprinijet će se poticanju kružnog procesa koji će rezultirati kontinuiranim porastom interesa za provedbu projekata razvoja zelene infrastrukture.

Slika 14. Prikaz međupovezanosti ciljeva

9. POKAZATELJI ISHODA POSEBNIH CILJEVA

Tablica 2. Prikaz pokazatelja ishoda posebnih ciljeva

10. RAZVOJNE MJERE

POSEBNI CILJ 1. KVALITETNO PLANIRANJE I UPRAVLJANJE RAZVOJEM ZELENE INFRASTRUKTURE U URBANIM PODRUČJIMA

MJERA 1.1. Evidentiranje zelene infrastrukture u urbanim područjima na području gradova i općina u RH

Kako bi se mogli izraditi strateški i planski dokumenti vezani uz održivo upravljanje urbanim područjima te integrirati zelena infrastruktura u sve oblike planiranja prostorom, potrebno je utvrditi početno stanje zelene infrastrukture u gradovima i općinama u RH, s obzirom na to da stanje zelene infrastrukture na nacionalnoj razini do sada nije sustavno praćeno te nije razvijen i uspostavljen sustav utvrđivanja stanja. nije definirana ni zajednička metodologija za provođenje utvrđivanja stanja urbanih zelenih i vodenih površina, kao ni metodologija za sistematizaciju te planiranje zelene infrastrukture. Pritom izazov u sistematizaciji predstavlja nedostupnost potrebnih podataka s obzirom na to da trenutno ne postoje potpuni i relevantni brojčani i/ili grafički podaci o stanju zelene infrastrukture na području RH. Stoga se javlja potreba za utvrđivanjem i sistematizacijom zelene infrastrukture na području RH na temelju čega će se odrediti osnovna obilježja te modeli planiranja i projektiranja gradskog prostora u koje je integrirana izgradnja zelene infrastrukture. Dobiveni podaci će ujedno poslužiti za izradu prostorne baze podataka i uspostavu računalnog rješenja za praćenje stanja zelene infrastrukture, bilo nadogradnjom nekog od modula Informacijskog sustava prostornog uređenja (ISPU) potrebnim funkcionalnostima, bilo izradom novog modula za evidentiranje postojeće zelene infrastrukture i praćenje razvoja zelene infrastrukture.  Isto tako, predlaže se evaluacija učinka zelene infrastrukture, kao i razvoj dodatnih pokazatelja ishoda za praćenje zelene infrastrukture.    

Aktivnosti:        

1.1.1. Izrada projektnog zadatka za izradu analize / studije postojećih geoinformacijskih sustava (GIS), tzv. zelenih katastara JLS, s utvrđivanjem potencijala za razmjenu podataka sa ISPU

1.1.2. Izrada analize / studije postojećih geoinformacijskih sustava (GIS), tzv. zelenih katastara JLS

1.1.3. Stručni nadzor nad izradom analize / studije postojećih geoinformacijskih sustava

1.1.4. Izrada projektnog zadatka za izradu računalnog rješenja za mapiranje početnog stanja (evidentiranje postojeće zelene infrastrukture) i praćenje razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima, kroz nadogradnju nekog od modula Informacijskog sustava prostornog uređenja (ISPU) potrebnim funkcionalnostima. Kao podloga za mapiranje početnog stanja može poslužiti važeća prostorno-planska dokumentacija koja sadrži postojeće i planirane zelene površine, uz odgovarajuću obradu radi prebacivanja iz CAD u GIS okruženje, postojeći podaci JLS-ova, besplatne ili komercijalne satelitske snimke dovoljne razlučivosti za navedenu svrhu, kao i drugi dostupni izvori te prostorni planovi nove generacije.

1.1.5. Izrada računalnog rješenja za mapiranje početnog stanja  i praćenje razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima

1.1.6. Stručni nadzor nad izradom računalnog rješenja za mapiranje početnog stanja  i praćenje razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima

1.1.7. Definiranje obveznika unosa, njihovih uloga i edukacija djelatnika zaduženih za unošenje podataka o zelenoj infrastrukturi u urbanim područjima u ISPU

1.1.8. Izrada projektnog zadatka za izradu / popunjavanje baze prostornih podataka (evidentiranje i mapiranje) zelene infrastrukture

1.1.9. Izrada / popunjavanje baze prostornih podataka (evidentiranje i mapiranje) zelene infrastrukture - postojeće stanje i praćenje razvoja zelene infrastrukture

1.1.10.Izrada projektnog zadatka za izradu metodologije evaluacije učinka zelene infrastrukture, uz razvoj dodatnih pokazatelja ishoda za praćenje zelene infrastrukture

1.1.11.Izrada metodologije evaluacije učinka zelene infrastrukture, uz razvoj dodatnih pokazatelja ishoda za praćenje zelene infrastrukture  

1.1.12. Evaluacija učinka zelene infrastrukture i razvoj dodatnih pokazatelja ishoda za praćenje zelene infrastrukture  

1.1.13.Stručni nadzor nad izradom evaluacije učinka zelene infrastrukture i razvojem dodatnih pokazatelja ishoda za praćenje zelene infrastrukture

Tablica 3. Prikaz pokazatelja rezultata provedbe mjere 1.1.

MJERA 1.2.  Osiguranje preduvjeta za razvoj zelene infrastrukture

Kako bi se stvorili temeljni preduvjeti za razvoj zelene infrastrukture i potakla ulaganja na svim razinama, potrebno je utvrditi tipologiju, kriterije i smjernice za njezino planiranje u prostorno-planskoj dokumentaciji, razviti metodologiju te izraditi standarde i kriterije za njezinu primjenu, razviti metodologiju za izradu strateških dokumenata na lokalnoj i / ili regionalnoj razini, metodologiju integralnog planiranja te prilagoditi sustav evidencije na nacionalnoj razini.

Aktivnosti:

1.2.1. Izrada projektnog zadatka za prilagodbu ISPU modula eDozvola radi evidentiranja projektima planiranih te izvedenih elemenate zelene infrastrukture, prilikom izdavanja akata za gradnju i uporabu

1.2.2. Prilagodba ISPU modula eDozvola radi evidentiranja elemenata zelene infrastrukture

1.2.3. Izrada projektnog zadatka za utvrđivanje kriterija i smjernica za planiranje zelene infrastrukture u prostorno-planskoj dokumentaciji

1.2.4. Utvrđivanje kriterija i smjernica za planiranje zelene infrastrukture u prostorno-planskoj dokumentaciji

1.2.5. Stručni nadzor nad izradom kriterija i smjernica za planiranje zelene infrastrukture u prostorno-planskoj dokumentaciji

1.2.6. Izrada projektnog zadatka za razvoj metodologije integralnog planiranja zelene infrastrukture

1.2.7. Razvoj (izrada) metodologije integralnog planiranja zelene infrastrukture koja uključuje integraciju više različitih sustava u urbanim područjima kako bi se razvila zajednička rješenja (npr. prometni sustav, sustav odvodnje, energetski sustav, turizam, upravljanje vodama i sl.)

1.2.8. Stručni nadzor nad izradom metodologije integralnog planiranja zelene infrastrukture

1.2.9. Izrada projektnog zadatka za izradu priručnika sa definiranom tipologijom zelene infrastrukture i potencijalnim rješenjima za njezin razvoj

1.2.10. Izrada priručnika sa definiranom tipologijom zelene infrastrukture i potencijalnih rješenja za njezin razvoj

1.2.11. Stručni nadzor nad izradom priručnika sa definiranom tipologijom zelene infrastrukture i potencijalnih rješenja za njezin razvoj

1.2.12. Izrada projektnog zadatka za razvoj (izradu) metodologije za izradu standarda i kriterija za primjenu zelene infrastrukture

1.2.13. Razvoj (izrada) metodologije za izradu standarda i kriterija za primjenu zelene infrastrukture

1.2.14. Izrada standarda i kriterija za primjenu zelene infrastrukture

1.2.15. Stručni nadzor nad izradom standarda i kriterija za primjenu zelene infrastrukture

1.2.16. Izrada projektnog zadatka za razvoj metodologije za izradu studija, strategija i/ili planova razvoja zelene infrastrukture određenog područja na lokalnoj i/ili regionalnoj razini

1.2.17. Razvoj (izrada) metodologije za izradu studija, strategija i/ili planova razvoja zelene infrastrukture određenog područja na lokalnoj i/ili regionalnoj razini

1.2.18. Stručni nadzor nad izradom metodologije za izradu studija, strategija i/ili planova razvoja zelene infrastrukture određenog područja na lokalnoj i/ili regionalnoj razini

1.2.19. Izrada evaluacije provedbe Programa razvoja ZI za razdoblje 2021. - 2024.

1.2.20. Izrada izmjene i dopune Programa razvoja ZI sukladno rezultatima evaluacije provedbe programa za razdoblje 2021. - 2024.

1.2.21. Stručni nadzor nad izradom izmjene i dopune Programa razvoja ZI

1.2.22. Izrada projektnog zadatka za izradu Programa državnih potpora razvoja zelene infrastrukture

1.2.23. Izrada Programa državnih potpora razvoja zelene infrastrukture

1.2.24. Stručni nadzor nad izradom Programa državnih potpora razvoja zelene infrastrukture

Tablica 4. Prikaz pokazatelja rezultata provedbe mjere 1.2.

MJERA 1.3.  Izrada strateških dokumenata razvoja zelene infrastrukture na lokalnoj i regionalnoj razini

Proces razvoja zelene infrastrukture u gradovima i općinama RH potrebno je započeti od najniže, lokalne razine, odnosno voditi se pristupom „odozdo prema gore“. Kroz izradu lokalnih i regionalnih (županijskih) strategija razvoja zelene infrastrukture definirat će se jasna vizija i ciljevi razvoja JLS kroz integriranje rješenja zelene infrastrukture sukladno prethodno utvrđenim lokalnim potrebama i potencijalima. Upravo stoga potrebno je razvijati strateške dokumente vezane uz razvoj zelene infrastrukture na lokalnoj razini kojima će se potom definirati razvoj zelene infrastrukture u urbanim područjima.

Aktivnosti:

1.3.1. Izrada projektnog zadatka za izradu priručnika za izradu studija, strategija i/ili planova razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima i izmjena i dopuna postojećih strategija i/ili planova razvoja gradova i općina

1.3.2.Izrada priručnika za izradu studija, strategija i/ili planova razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima i izmjena i dopuna postojećih strategija i/ili planova razvoja gradova i općina

1.3.3.Stručni nadzor nad izradom priručnika za izradu studija, strategija i/ili planova razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima i izmjena i dopuna postojećih strategija i/ili planova razvoja gradova i općina

1.3.4. Izrada studija, strategija i/ili planova razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima  

1.3.5. Izmjena i dopuna postojećih strategija i/ili planova razvoja gradova i općina u dijelu razvoja zelene infrastrukture

1.3.6. Izrada projektnog zadatka za izradu smjernica za izradu karata zelene infrastrukture u postojećoj prostorno-planskoj dokumentaciji

1.3.7. Izrada smjernica za izradu karata zelene infrastrukture u postojećoj prostorno-planskoj dokumentaciji

1.3.8.Stručni nadzor nad izradom smjernica za izradu karata zelene infrastrukture u postojećoj prostorno-planskoj dokumentaciji

1.3.9. Izrada karata zelene infrastrukture u postojećoj prostorno-planskoj dokumentaciji

Tablica 5. Prikaz pokazatelja rezultata provedbe mjere 1.3.

MJERA 1.4.  Razvoj i izrada digitalne baze projekata

Razvoj i izrada digitalne baze projekata razvoja zelene infrastrukture u RH, za praćenje planiranih i projekata u provedbi, koja će se koristiti prilikom razvoja strateških i planskih dokumenata na lokalnoj i regionalnoj razini s ciljem korištenja zelene infrastrukture kao alata za ublažavanje utjecaja klimatskih promjena. Putem ove mjere nastoji se ujedno pratiti učinak postignutih rezultata provedenih projekata, osobito u kontekstu utjecaja izgrađene zelene infrastrukture na kvalitetu života i porast životnog standarda u promatranom području.  

Aktivnosti:

1.4.1. Izrada projektnog zadatka za razvoj (izradu) metodologije sustava praćenja provedbe projekata razvoja zelene infrastrukture, koja se izrađuje na temelju prethodno utemeljene tipologije zelene infrastrukture, a obuhvaća definiranje obveznika unosa podataka u digitalnu bazu projekata i njihovih uloga te definiranje i metodologiju izrade digitalne baze projekata

1.4.2. Razvoj (izrada) metodologije sustava praćenja provedbe projekata razvoja zelene infrastrukture

1.4.3.Stručni nadzor nad izradom metodologije sustava praćenja provedbe projekata razvoja zelene infrastrukture

1.4.4. Izrada digitalne baze projekata razvoja zelene infrastrukture

1.4.5. Stručni nadzor nad izradom digitalne baze projekata razvoja zelene infrastrukture

1.4.6. Izrada programa edukacije korisnika digitalne baze projekata, koja uključuje i djelatnike zadužene za unos podataka

1.4.7. Edukacija korisnika digitalne baze projekata

1.4.8. Evidentiranje projekata razvoja zelene infrastrukture unutar digitalne baze projekata

Tablica 6. Prikaz pokazatelja rezultata provedbe mjere 1.4.

MJERA 1.5.  Unaprjeđenje međunarodne suradnje

U svrhu ostvarenja cilja kvalitetnog upravljanja razvojem zelene infrastrukture, ističe se potreba za unaprjeđenjem europske i međunarodne suradnje s različitim relevantnim dionicima, koja uključuje obostranu razmjenu znanja i iskustava na području održivog urbanog razvoja, a posebno razvoja zelene infrastrukture.

Aktivnosti:

1.5.1. Izrada programa međunarodne suradnje

1.5.2. Suradnja s međunarodnim institucijama i stručnjacima na razvoju integralnog pristupa održivom razvoju urbanih područja kroz razvoj zelene infrastrukture koji integralno sagledava zgrade i njihov okoliš, energetsku učinkovitost i kružno gospodarenje prostorom i zgradama    

1.5.3. Organiziranje skupova (kao npr. konferencije, seminari, radionice, studijski posjeti, sajmovi, okrugli stolovi, rasprave) za stručnjake i stručnu javnost, s ciljem razmjene znanja i iskustava te educiranja na temelju primjera dobre prakse

1.5.4. Sudjelovanje na skupovima (kao npr. konferencije, seminari, radionice, studijski posjeti, sajmovi, okrugli stolovi, rasprave) za stručnjake i stručnu javnost, s ciljem razmjene znanja i iskustava te educiranja na temelju primjera dobre prakse  

Tablica 7. Prikaz pokazatelja rezultata provedbe mjere 1.5.

POSEBNI CILJ 2.  UNAPRIJEĐENA, RAŠIRENA, POVEZANA I LAKO DOSTUPNA ZELENA INFRASTRUKTURA U URBANIM PODRUČJIMA

MJERA 2.1.  Provedba pilot projekata razvoja zelene infrastrukture

Provedbom mjere realizirat će se pilot projekti kao prvi korak u sveobuhvatnom procesu razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima. Pilot projekti će obuhvaćati projekte različitih tipova elemenata zelene infrastrukture te će se realizacijom ove mjere steći znanja kojima će se ukloniti sve prepreke koje se potencijalno mogu kasnije javiti u razvoju zelene infrastrukture na široj razini i u većem razmjeru, odnosno na području svih JLS u Hrvatskoj.

Aktivnosti:

2.1.1. Izrada analize mogućih pilot projekata i plana njihove provedbe

2.1.2. Provedba pilot projekta izrade strateškog akta planiranja ZI – studija / program / plan

2.1.3. Provedba pilot projekta izmjene i dopune postojećih strategija i/ili planova razvoja gradova i općina

2.1.4. Provedba pilot projekata uređenja i izgradnje ZI – kategorija manje urbane točke (kao npr. izgradnja kišnog vrta, zelenog krova, zelene fasade, uređenje okoliša zgrade i dr.)

2.1.5. Provedba pilot projekata uređenja i izgradnje ZI – kategorija velike urbane točke (kao npr. uređenje perivoja ili centralnog parka, preobrazba postojeće nefunkcionalne zelene/plave površine u zelenu infrastrukturu, revitalizacija kulturne i industrijske baštine i dr.)

2.1.6. Provedba pilot projekta uređenja i izgradnje ZI – kategorija urbani koridori (kao npr. uređenje vodotoka i obala vodotoka unutar urbanog područja, ozelenjavanja postojeće sive infrastrukture, uspostava zelene biciklističke infrastrukture i dr.)

2.1.7. Provedba pilot projekta uređenja i izgradnje ZI – kategorija urbane mreže (kao npr. povezivanje različitih tipova elemenata zelene infrastrukture u sustav zelene infrastrukture i dr.)

2.1.8. Provedba integralnog pilot projekta, koji uključuje kombinaciju više različitih tipova elemenata ZI u jednom projektu

2.1.9. Provedba pilot projekta, kao sastavnog dijela integralnog projekta, koji osim mjera za razvoj ZI obuhvaća i mjere za povećanje energetske učinkovitosti i/ili kružnog gospodarenja prostorom i zgradama i/ili otpornosti na potres i/ili otpornosti na požar

Tablica 8. Prikaz pokazatelja rezultata provedbe mjere 2.1.

MJERA 2.2.  Poticanje izgradnje zelene infrastrukture kojom se jača otpornost urbanih područja na posljedice  klimatskih promjena

Provedbom ove mjere planira se povećati kvaliteta standarda zelene infrastrukture te njezina pristupačnost, čime se doprinosi zdravlju i socijalnoj uključivosti svih skupina stanovništva. Mjera obuhvaća aktivnosti obnove postojeće i izgradnje nove zelene infrastrukture. Također, ovom mjerom poboljšava se energetska učinkovitost zgrada i građevinskih područja. Pritom se nastoji potaknuti provedba aktivnosti koje uključuju urbanu obnovu i sanaciju te izgradnju višefunkcionalne i inovativne zelene infrastrukture. Dodanu vrijednost mjeri pruža primjena horizontalnih mjera iz područja pristupačnosti i sigurnosti javnih prostora, kombinacija više različitih tipova zelene infrastrukture te integralni pristup uređenju i izgradnji zelene infrastrukture kombinacijom sa mjerama energetske učinkovitosti i kružnog gospodarenja prostorom i zgradama.

Aktivnosti:

2.2.1. Izrada analize mogućih projekata i plana njihove provedbe

2.2.2. Raspisivanje poziva na dostavu projektnih prijedloga vezano uz uređenje i izgradnju zelene
infrastrukture – kategorija manje urbane točke, kao npr.:

- Izgradnja senzornog vrta

- Izgradnja urbanog vrta na terenu