Predgovor

Republika Hrvatska se ratificiranjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda 2008. godine pridružila naporima međunarodne zajednice kako bi se u području politika prema osobama s invaliditetom učinili daljnji napori i formirao nacionalni okvir za provedbu navedene Konvencije.

Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine predstavlja akt strateškog planiranja kojim Republika Hrvatska nastavlja kreirati politiku prema osobama s invaliditetom poštujući UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i ostale suvremene međunarodne standarde kao okvir za daljnji razvoj prava za osobe s invaliditetom.

Ovaj dokument stavlja naglasak na jednakost, kao temeljno načelo svih ljudskih prava i temeljnih sloboda, a ima za cilj osigurati uvjete za ravnopravno uživanje prava i aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim područjima života zajednice.

Cjelovito unapređenje prava i mogućnosti za osobe s invaliditetom moguće je postići samo zajedničkim djelovanjem cjelokupnog sustava i svih dionika te poduzimanjem potrebnih mjera koje omogućuju slobodno kretanje, zadovoljavajuću kvalitetu života i neovisan život uz posebnu usmjerenost na proces deinstitucionalizacije, socijalnu zaštitu, pravo na inkluzivno obrazovanje, rad i zdravstvenu zaštitu te pristup svim sadržajima zajednice koje omogućuju potpuno i učinkovito sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim područjima života.

1. Uvod

Republika Hrvatska kao članica Ujedinjenih naroda, Europske unije i Vijeća Europe te potpisnica svih ključnih konvencija i standarda u području socijalne i ekonomske sigurnosti građana, preuzela je obvezu zaštite i promicanja ljudskih prava osoba s invaliditetom u svrhu  ravnopravnog sudjelovanja u građanskim, političkim, ekonomskim, društvenim i kulturnim područjima života.

Osobe s invaliditetom sa značajnim udjelom u populaciji na svim razinama, od globalne do nacionalne, prepoznate su među najugroženijim društvenim skupinama ali i kao društveni resurs u kontekstu društvenog napretka na svim područjima, posebice uzimajući u obzir mogućnost pozitivne diskriminacije te korištenja napredne tehnologije. Veliki napredak u takvom shvaćanju donijela je UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom iz 2006., mijenjajući paternalistički pristup prema osobama s invaliditetom u suvremeni pristup koji se temelji na njihovoj autonomiji i fokusu na preostale sposobnosti, a ne na stupnju ograničenja sposobnosti.

Republika Hrvatska je ratificirala UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom 2007 . godine (prethodno je RH bila među prve tri potpisnice na svijetu), a Konvencija je stupila na snagu 2008. godine te je ista bila osnova za donošenje ključnih nacionalnih dokumenta, posebice Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. kao i sljedeće Nacionalne strategije za razdoblje 2017. - 2020. Uz Konvenciju, Odbor UN za prava osoba s invaliditetom izdao je i sedam Općih komentara iznimno bitnih za razumijevanje i primjenu Konvencije: Opći komentar 1 (2014.) na članak 12 - Jednakost pred zakonom; Opći komentar 2 (2014.) na članak 9 - Pristupačnost; Opći komentar 3 (2016.) na članak 6 - Žene s invaliditetom; Opći komentar 4 (2016.) na članak 24 - Obrazovanje; Opći komentar 5 (2017.) na članak 19 - Neovisno življenje i uključenost u zajednicu; Opći komentar 6 (2018.) na članak 5 - Jednakost i nediskriminacija i Opći komentar 7 (2018.) Sudjelovanje osoba s invaliditetom, uključujući djecu s teškoćama u razvoju putem njihovih predstavničkih organizacija u provedbi i praćenju Konvencije na članak 4 - Opće obveze i 33 - Nacionalna provedba i praćenje.

Sukladno Konvenciji Hrvatska ima obvezu podnositi periodična izvješća prema UN Odboru za prava osoba s invaliditetom o provedbi Konvencije. Nakon podnošenja, odnosno predstavljanja inicijalnog izvješća u ožujku 2015. godine (u fokusu su bile teme: zapošljavanje, pravo na glasanje, proces deinstitucionalizacije itd.), Hrvatska je uz prihvaćanje metodologije LOIPR procedure (novi način izvještavanja putem odgovora na konkretna pitanja) u procesu pripreme kombiniranog Drugog, trećeg i četvrtog periodičkog izvješća Republike Hrvatske prema UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom te se očekuje njegovo predstavljanje u 2021. godini. Također, pitanja osoba s invaliditetom predstavljaju značajan dio u izvještavanju i prema drugim međunarodnim mehanizmima, uključujući Europski odbor za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), Europsku komisiju protiv rasizma i netolerancije (ECRI), Odbor za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), a posebice Univerzalni periodički pregledu UN-a (UPR). Republika Hrvatska je svoje treće izvješće prema UPR predstavila u studenom 2020. (virtualnim putem) te dobila određeni broj preporuka za unaprjeđenje stanja ljudskih prava osoba s invaliditetom, s fokusom na provedbu edukacije za djecu s teškoćama u razvoju, usuglašavanje nacionalnog okvira s Konvencijom, borbu protiv predrasuda i osiguravanje jednakih šansi.

Sukladno definiciji osoba s invaliditetom u UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, u Republici Hrvatskoj osobe s invaliditetom su osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, uz uvažavanje načela jednakog postupanja prema osobama s invaliditetom bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo, spol, jezik, vjeru ili uzrok nastanka invaliditeta.

Nakon rasprave o terminima za prikladno oslovljavanje osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj, u koju je bila uključena šira društvena zajednica, 2003. godine donesena je Sheratonska deklaracija kojom je usvojena sljedeća terminologija:

- za odrasle osobe – osobe s invaliditetom

- za djecu – djeca s teškoćama u razvoju.

Izrazi koji se koriste u ovom Nacionalnom planu a imaju rodno značenje, koriste se neutralno i obuhvaćaju na jednak način i muški i ženski rod. Termin osoba s invaliditetom odnosi se na sve dobne skupine osoba, dok se u slučajevima kada se govori isključivo o djeci, upotrebljava termin djeca s teškoćama u razvoju .

Kreiranje Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan 2021. - 2027.) započelo je u 2020. godini kao posljednjoj provedbenoj godini Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. godine, ali i u godini kada smo se suočili s posljedicama epidemije bolesti COVID-19, odnosno s novim izazovima koja je ista donijela. Za vrijeme procesa izrade ovog Nacionalnog plana usvojena je Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine (u daljnjem tekstu: Nacionalna razvojna strategija) koja je kao hijerarhijski najviši akt strateškog planiranja, odnosno oblikovanja i provedbe razvojnih politika Republike Hrvatske, također usmjerena poboljšanju kvalitete života današnjih i budućih generacija.

Što se tiče međunarodnih dokumenata, u pogledu ostvarivanja prava osoba s invaliditetom postoji i jasno određenje UN Programa održivog razvoja do 2030 . godine, čijih je 14 ciljeva povezano s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom UN-a i njenom provedbom. Ovaj Nacionalni plan sa svojim ciljevima i aktivnostima kao krovni dokument koji razvija ključne politike za osobe s invaliditetom, jest njihova refleksija i cjeloviti praktični okvir za potvrđivanje najviših međunarodnih standarda kao i postizanje daljnjeg napretka za promicanje i zaštitu prava osoba s invaliditetom.

Uz već navedene dokumente, kao ostali značajni međunarodni dokumenti s različitim aspektima zaštite prava osoba s invaliditetom, ističu se:

- UN Deklaracija o pravima osoba s invaliditetom

- UN Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom

- Povelja EU o temeljnim pravima

- Europska konvencija o ljudskim pravima

- Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

- Konvencija o zaštiti djece od spolnog iskorištavanja i spolnog zlostavljanja

- Europska socijalna povelja

- OSCE smjernice za promicanje političke participacije osoba s invaliditetom

- Europski akt o pristupačnosti proizvoda i usluga 2019.

- Strategija Vijeća Europe za osobe s invaliditetom 2017. – 2023.

- Unija ravnopravnosti: Strategija o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021.–2030.

Posebno je važno istaknuti da je Europska komisija u ožujku 2021. godine donijela dokument „Unija ravnopravnosti: Strategija za prava osoba s invaliditetom 2021.-2030.“ Vizija strategije Europske unije: „Osobe s invaliditetom imaju pravo na dobre uvjete na radnom mjestu, živjeti samostalno, na jednake mogućnosti, u potpunosti sudjelovati u životu svoje zajednice. Svi imaju pravo na život bez prepreka i naša je obveza, kao zajednice, osigurati njihovo puno sudjelovanje u društvu, na ravnopravnoj osnovi s drugima“, predsjednica Komisije von der Leyen .

Dodanu vrijednost u međunarodnom kontekstu kao doprinos djelovanju UN-a i EU na ovom području, ima Strategija Vijeća Europe o pravima osoba s invaliditetom 2017. – 2023. sa svojih pet prioriteta: jednakost i nediskriminacija, podizanje svijesti, pristupačnost, jednakost pred pravom, sloboda od izrabljivanja i nasilja.

Također potrebno je istaknuti i Akcijski plan Europskog stupa socijalnih prava u kojemu Europska komisija iznosi viziju jake socijalne Europe koja je usmjerena na radna mjesta i vještine za budućnost te otvara put pravednom, uključivom i otpornom socioekonomskom oporavku. U Akcijskom planu navode se konkretne mjere za daljnju provedbu načela tog stupa u sklopu zajedničkih nastojanja država članica i Europske unije uz aktivno sudjelovanje socijalnih partnera i civilnog društva, te se predlažu i glavni ciljevi koje bi Europska unija  rebala ostvariti u području zapošljavanja, vještina i socijalne zaštite do 2030. Akcijski plan naglašava potrebu uključivanja na tržište rada svih nedovoljno zastupljenih skupina, primjerice osoba s invaliditetom, starijih ljudi, niskokvalificiranih radnika, osoba koje žive u ruralnim i udaljenim područjima, LGBTIQ osoba, Roma i drugih etničkih ili rasnih manjina kojima prijeti isključenje ili diskriminacija, kao i onih s migrantskim porijeklom. Njihovo uključivanje na tržište rada doprinijet će sveobuhvatnijem rastu zaposlenosti na razini cijele EU.

Vlada Republike Hrvatske je na temelju članka 18. stavka 5. i članka 19. stavka 2. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 123/17) 14. listopada 2020. godine donijela „Odluku o utvrđivanju akata strateškog planiranja s uvjetima koji omogućavaju provedbu fondova Europske unije u razdoblju od 2021. do 2027. godine, rokova donošenja i tijela zaduženih za njihovu izradu“, a u skladu s Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijska pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize (COM(2018)375 final).

Nacionalni plan 2021. - 2027. je temeljem Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske srednjoročni akt strateškog planiranja od nacionalnog značaja kojima se pobliže definira provedba strateških ciljeva iz Nacionalne razvojne strategije i sadrži posebne ciljeve povezane s proračunom te predstavlja okvir za oblikovanje mjera, projekata i aktivnosti u provedbenim programima središnjih tijela državne uprave. Nositelj izrade Nacionalnog plana je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u suradnji s ostalim relevantnim dionicima.

Nadalje, Nacionalni plan 2021. - 2027. je nastavak strateškog planiranja na području promicanja prava osoba s invaliditetom s dostignutim standardima na globalnoj razini, ali i svim trendovima koji imaju za cilj nastojanje da sva područja života i djelovanja budu otvorena i pristupačna osobama s invaliditetom, poštujući načela pristupačnosti, univerzalnog dizajna i razumne prilagodbe. Cilj je učiniti hrvatsko društvo što osjetljivijim i prilagođenijim za nužne promjene u korist izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom, odnosno stvoriti uvjete za njihovo aktivno uključivanje i ravnopravno sudjelovanje u društvu kroz sprečavanje bilo kakve diskriminacije i snaženje svih oblika društvene solidarnosti, čime se stvara inkluzivna zajednica utemeljena na principima neovisnog življenja.

Vrijeme donošenje Nacionalnog plana 2021. - 2027.  razrađuje se u razdoblju kada je Republiku Hrvatsku zahvatila katastrofa uzrokovana potresima koji su se dogodili u Zagrebu i Sisačko- moslavačkoj županiji, a čije se posljedice osjećaju na cijelom području Republike Hrvatske. M inistarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi organiziralo je mobilne timove za krizne intervencije, osiguralo telefonske linije za građane na kojima se pruža psihosocijalna pomoć u kriznim situacijama te osiguralo financijsku podršku građanima kroz priznavanje prava na jednokratnu naknadu putem centara za socijalnu skrb.

Gospodarske posljedice uzrokovala je i epidemija COVID-19 te je još više pojačala prepreke i nejednakost sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvu. Za vrijeme epidemije iskustvo je pokazalo da se osobe s invaliditetom koje koriste uslugu smještaja u sustavu socijalne skrbi suočavaju s većim stupnjem socijalne izolacije zbog potrebe poštivanja epidemioloških mjera propisanih u interesu zaštite njihovog zdravlja. Osobe s invaliditetom koje žive u zajednici također su iskusile niz ograničenja u dostupnosti uslugama zbog nedostatka informacijsko-komunikacijskih tehnologija i ostalih alata potrebnih za komunikaciju, obrazovanje i rad na daljinu, online kupovinu, a samim time i dostupnost informacijama na njima pristupačan način povezanih s COVID-19.

Na početku pojave bolesti COVID-19 u Republici Hrvatskoj, odnosno u ožujku 2020. godine u ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi je uspostavljen tim podrške te otvorena posebna adresa elektroničke pošte putem koje se svakodnevno kroz pitanja i odgovore vezane uz pandemiju iz nadležnosti socijalne skrbi, komunicira s pružateljima socijalnih usluga te građanima. Ministarstvo kontinuirano i redovito prati epidemiološku situaciju kod pružatelja socijalnih usluga te u cilju sprječavanja širenja bolesti u ustanovama socijalne skrbi, u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i Nastavnim zavodom za javno zdravstvo «Dr. Andrija Štampar» izrađuje upute i preporuke za pružatelje socijalnih usluga i njihove korisnike. Također, s ciljem zaštite starijih osoba i osoba iz drugih ranjivih skupina koji su prepoznati kao zdravstveno najugroženiji trenutnom epidemijom COVID-19, osnovano je Povjerenstvo za sprečavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 nad starijim osobama i osobama iz drugih ranjivih skupina , kao međuresorno savjetodavno i stručno tijelo Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Navedena situacija uzrokovana potresima i epidemijom potvrdila je važnost definiranja mjere unutar ovog akta strateškog planiranja usmjerenog na sigurnost u kriznim situacijama osoba s invaliditetom.

2. Srednjoročna vizija razvoja

U skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom kojom se ističe da je za postizanje ciljeva važno u središte staviti čovjeka i čija vizija glasi „Hrvatska je u 2030. godini konkurentna, inovativna i sigurna zemlja prepoznatljivog identiteta i kulture, zemlja očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve“, ovaj Nacionalni plan usmjeren je postizanju vizije Hrvatske kao države u kojoj su osobe s invaliditetom ravnopravni članovi društva koje imaju jednaka prava i mogućnosti kao i građani bez invaliditeta, te da se u provedbi svih javnih politika uzimaju u obzir i specifičnosti osoba s invaliditetom s posebnim naglaskom na osiguravanju jednakog pristupa obrazovanju, zdravlju, zaposlenju i svim javnim uslugama.

Vizija razvoja Nacionalnog plana 2021. - 2027. glasi:

„Republika Hrvatska je socijalno uključiva država, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih mogućnosti utemeljenih na principima neovisnog življenja za sve građane u kojoj djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ravnopravno sudjeluju u životu zajednice i pridonose socijalnom i ekonomskom razvitku društva“.

3. Opis srednjoročnih razvojnih potreba i razvojnih potencijala

Nacionalni plan 2021.-2027. predstavlja okvir koji pruža smjernice za usklađivanje svih politika djelovanja vezanih uz zaštitu prava osoba s invaliditetom u raznim područjima života i djelovanja, te će i nadalje zadržati multi-sektorski pristup položaju osoba s invaliditetom.

Izradi Nacionalnog plana prethodila je analiza stanja svih područja djelovanja definiranih Nacionalnom strategijom izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. godine. Analizom stanja utvrđene su srednjoročne razvojne potrebe i potencijali, što predstavlja osnovu za izradu novog strateškog okvira za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom.

Prethodni akt strateškog planiranja za razdoblje od 2017. do 2020. godine obuhvaćao je 16 područja djelovanja kroz koja je u najvećoj mogućoj mjeri implementirao UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom te zaključne primjedbe UN Odbora za prava osoba s invaliditetom koje je isti dao nakon razmatranja početnog izvješća Republike Hrvatske 2015. godine. U provedbi navedenog akta sudjelovala su tijela državne uprave, tijela javne vlasti, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i ostali važni dionici i partneri poput saveza i udruga osoba s invaliditetom i ostalih organizacija civilnog društva, akademskih zajednica, Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom i drugi.

Analizom stanja utvrđena je potreba daljnjeg poboljšanja kvalitete života osoba s invaliditetom, osnaživanje kapaciteta pružatelja usluga, izgradnja pristupačnog okruženja i komunikacijskih sustava i tehnologija te izgradnja inkluzivnog društva. Također potrebno je i nadalje poduzimati mjere i aktivnosti s ciljem osiguravanja jednakog pristupa i ne diskriminacije u području pravosuđa i pravne zaštite, socijalne zaštite, zdravstvene skrbi, obrazovanja, stanovanja, umjetnosti, kulture, rekreacije, slobodnog vremena, turizma i sporta.

Ministarstvo hrvatskih branitelja temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21) skrbi između ostalog o hrvatskim braniteljima i hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata (HRVI) te sukladno ciljevima Konvencije o pravima osoba s invaliditetom nastoji ostvariti najviše standarde tjelesnog i mentalnog zdravlja koji će odgovarati potrebama narušenog zdravstvenog stanja HRVI iz Domovinskog rata i potrebama koje isto zahtjeva.

Budući da Ministarstvo sustavno prati zdravstveno stanje hrvatskih branitelja rezultati istog ukazuju na potrebu posvećenja posebne pažnje unaprjeđenju sustava i infrastrukture usmjerene podizanju kvalitete življenja. Cilj je osigurati dodatne preventivne i kurativne (rehabilitacijske) zdravstvene usluge za hrvatske ratne vojne invalide iz Domovinskog rata usmjerene zaštiti i očuvanju njihovog zdravlja te sprečavanju pogoršanja funkcionalnog oštećenja organizma, kako bi utjecali na smanjenje nejednakosti u zdravlju, povećali njihovu samostalnost, time im omogućili lakše sudjelovanje u životu zajednice te poboljšali ukupnu kvalitetu života. Prilagodbom objekata javne namjene osobama s invaliditetom omogućit će se dostupnost javnih usluga, veću ravnopravnost i samostalnost osoba s invaliditetom te poboljšati kvalitetu njihova života, kao i prilagodbom stambenih objekata HRVI s najtežim oštećenjima organizma.

Nastavno na proces započet donošenjem Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji 2017., pokrenut je proces donošenja novog jedinstvenog Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata kojim će se na sustavan način urediti prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata tako da odgovaraju njihovim potrebama te će se time doprinijet poboljšanju kvalitete življenja civilnih invalida iz Domovinskog rata što predstavlja napredak u sustavu skrbi za stradalničku populaciju. Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (NN, br. 84/21) stupio je na snagu 31. srpnja 2021

3.1. SWOT matrica

4. Opis prioriteta javne politike u srednjoročnom razdoblju  

U svrhu socijalnog uključivanja i neovisnog življenja te ostvarivanja ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim segmentima života u srednjoročnom razdoblju prepoznati su slijedeći prioriteti javnih politika:

1. Prioritet: Inkluzivni odgoj i obrazovanje te zapošljavanje osoba s invaliditetom

Obrazovanje kao cjeloživotni proces stjecanja znanja i vještina, odnosno razvoja sposobnosti, temeljni je čimbenik društvene uključenosti i neovisnosti osoba s invaliditetom. Osiguravanje uvjeta za inkluzivno obrazovanje nije važno samo za osobe s invaliditetom, već i za osobe bez invaliditeta kako bi imale prilike za upoznavanje ljudske različitosti.

Inkluzivno obrazovanje podrazumijeva prilagodbu obrazovnog sustava i školskih ustanova potrebama, mogućnostima, sposobnostima i interesima djece s teškoćama u razvoju i mladih osoba, studenata s invaliditetom, a kako bi osobnost svakog pojedinca došla do punog izražaja. Pritom je potrebno osigurati učinkovite mjere alternativne podrške, primjerice u vidu prilagodbe nastavnih materijala i literature, podrške pomoćnika u nastavi/stručnog komunikacijskog posrednika i sl. Pored formalnog obrazovanja potrebno je osigurati i pristup neformalnom i informalnom obrazovanju.

Javna politika u području obrazovanja mora biti usmjerena na sprječavanje diskriminacije djece s teškoćama u razvoju, mladih ljudi i odraslih osoba s invaliditetom u pristupu svim fazama njihova obrazovanja kako bismo imali sretne i uspješne učenike sa znanjima koja će osigurati da postanu odrasle osobe svjesne svojih vrijednosti i mogućnosti s izgrađenom lepezom vrijednosnih stavova kao suvremenih europskih građanina.

Kvalitetno obrazovanje je preduvjet ulaska u svijet rada kao jednog od temeljnih područja neovisnog življenja.

Poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada primjenjujući načela antidiskriminacijske politike predstavlja cilj javne politike zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Zabrana diskriminacije odnosi se na sve oblike zapošljavanja, počevši od odabira kandidata za zapošljavanje, obavljanja posla do osiguravanja sigurnih uvjeta rada, dok je korištenjem prava prednosti pri zapošljavanju u javnom sektoru osobama s invaliditetom olakšano zapošljavanje u odnosu na druge kandidate koji ostvaruju jednake stručne i druge uvjete koji se traže za radno mjesto.

Kako profesionalna rehabilitacija predstavlja preduvjet za povećanje zapošljivosti i socijalne uključenosti osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, razvoj modela sustavne i kvalitetne profesionalne rehabilitacije također predstavlja jedan od važnih prioriteta politike.

Također je potrebno kontinuirano podizati razinu svijesti o potrebi zapošljavanja osoba s invaliditetom kako bi mogle ispuniti svoje potencijale i doprinijeti razvoju društva na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima.

2. Prioritet: Dostupnost, priuštivost i pristupačnost zdravstvenih i socijalnih usluga  osobama s invaliditetom

Poštujući pravo osoba s invaliditetom na jednak pristup svim javnim uslugama, sadržajima i mogućnostima koje su dostupne i građanima bez invaliditeta, Republika Hrvatska pri kreiranju svih javnih politika implementira sveobuhvatni pristup osobama s invaliditetom. Za potrebe HRVI MHB dodatno osmišljava, prati i provodi projekte koji su usmjereni na njihove specifične zdravstvene potrebe.

Premda niz zakona, provedbenih propisa i strategija potvrđuje opredijeljenost države na osiguravanje uvjeta za život osoba s invaliditetom u svojim obiteljima i zajednici potrebno je ulagati daljnje napore na stvaranju uvjeta za neovisan život u zajednici za sve.

Proces deinstitucionalizacije i transformacije domova podijeljen je u tri povezana dijela koji nužno moraju teći paralelno kako bi se postigli očekivani rezultati u odnosu na trenutno stanje vezano uz broj korisnika u domovima socijalne skrbi i dostupnost usluga u zajednici i to: proces deinstitucionalizacije, proces transformacije i proces prevencije institucionalizacije i razvoj izvaninstitucionalnih usluga te službi podrške u zajednici . Prevencija institucionalizacije podrazumijeva širenje niza kvalitetnih, regionalno dostupnih i priuštivih izvaninstitucijskih usluga. Navedeni procesi i  nadalje ostaju prioritet u području socijalne politike. Pri tome pored usluga propisanih Zakonom o socijalnoj skrbi potrebno je unaprjeđenje drugih usluga poput i usluge osobne asistencije i inovativnih socijalnih usluga u širem smislu, primjerice usluga odmor od skrbi.

Treba napomenuti da je kvaliteta usluga općenito subjektivnog karaktera i ovisi prije svega o razini zadovoljavanja potreba i očekivanja korisnika, a napredak kvalitete usluga baziran je na međusektorskoj suradnji.

Zadovoljstvo osoba s invaliditetom uslugama potrebno je neprekidno pratiti i analizirati njihove potrebe i očekivanja u čemu veliku ulogu imaju savezi i udruge osoba s invaliditetom koje, između ostalog, potiču samozagovaranje i samozastupanje osoba s invaliditetom.

Pored navedenog kvalitetna zdravstvena zaštita, sukladno zdravstvenom stanju i općeprihvaćenim stručnim standardima, jedno je od temeljnih ljudskih prava. Zdravstveni sustav kontinuirano poboljšava usluge s ciljem pružanja najbolje moguće zdravstvene zaštite te će i nadalje nastaviti provoditi zdravstvenu skrb koja će svojim aktivnostima odgovarati potrebama pojedinaca.

3. Prioritet: Osiguravanje pristupačnosti temeljne društvene infrastrukture i sadržaja javnog života, te jačanje sigurnosti u kriznim situacijama

Pristupačnost je preduvjet uključivanja osoba s invaliditetom u život zajednice na ravnopravnoj osnovi s ostalim građanima, a podrazumijeva pristupačnost:

fizičkog okoliša

prijevoza

informacija i komunikacija, uključujući informacijsko-komunikacijske tehnologije i sustave

ostalih sadržaja i usluga otvorenih ili namijenjenih javnosti.

Pristupačnost fizičkog okoliša podrazumijeva primjenu tehničkih rješenja u projektiranju i građenju građevina, kojima se osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti osigurava nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad u tim građevinama na jednakoj razini kao i ostalim građanima. Pristupačnost se odnosi na sve građevine javne i poslovne namjene te građevine stambene i stambeno-poslovne namjene.

Kod pristupačnost prijevoza normativno su uređeni elementi pristupačnosti javnog prometa (stajalište i peron; parkirališno mjesto; javna pješačka površina; semafor; pješački prijelaz; pješački otok i raskrižje) međutim pristupačnost prijevoznih sredstava javnog prometa osobama s invaliditetom nije regulirana zakonskim propisima. Dostupnost javnog prijevoza za osobe s invaliditetom je različito organizirana i uvjetovana financijskim mogućnostima i raspoloživim kapacitetima pojedine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te se osigurava nabavkom prilagođenih vozila javnog prijevoza ( niskopodna vozila ili vozila s podiznom platformom) ili osiguravanjem posebnih oblika prijevoza (primjerice usluga prijevoza kombi-vozilom za prijevoz osoba s invaliditetom u okviru javnog gradskog prijevoznika). Pristupačan prijevoz temeljni je preduvjet mobilnosti osoba s invaliditetom i njihovog uključivanja u sve sadržaje zajednice.

Digitalna pristupačnost podrazumijeva prilagodbu mrežnih stranica, mobilnih aplikacija i digitalnih dokumenata kako bi im svi korisnici mogli pristupiti, koristiti ih i razumjeti bez obzira na vizualne, slušne, motoričke ili kognitivne poteškoće (privremene ili trajne).

Pored fizičke i komunikacijske pristupačnosti osobama s invaliditetom je potrebno osigurati i pristup ostalim sadržajima i uslugama na ravnopravnoj osnovi s ostalim građanima.

Istovremeno važnu ulogu ima i jačanje svijesti zajednice o potrebi osiguravanja pristupačnosti uzimajući u obzir načelo razumne prilagodbe i univerzalnog dizajna s ciljem stvaranja inkluzivne zajednice koja prepoznaje potrebe osoba s invaliditetom i njihov doprinos društvu kao i osiguranje njihove zaštite i sigurnosti u rizičnim situacijama .

5. Popis posebnih ciljeva i ključnih pokazatelja ishoda

6. Terminski plan provedbe projekata od strateškog značaja

Sukladno Zakonu o strateškim investicijskim projektima Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 29/18 i 114/18) strateški investicijski projekt je svaki privatni investicijski projekt, javni investicijski projekt ili javno-privatni investicijski projekt iz područja gospodarstva, rudarstva, energetike, turizma, prometa, infrastrukture, elektroničkih komunikacija, poštanskih usluga, zaštite okoliša, komunalnoga gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, vodnoga gospodarstva, ribarstva, zdravstva, kulture, audiovizualnih djelatnosti, znanosti, obrane, pravosuđa, tehnologije i obrazovanja koji uključuje gradnju građevina, a koji na temelju ovoga Zakona proglasi Vlada Republike Hrvatske.

Strateškim projektom smatra se projekt čijom se provedbom stvaraju uvjeti za zapošljavanje većeg broja osoba ovisno o vrsti i lokaciji projekta, koji znatno pridonosi razvoju ili poboljšanju uvjeta i standarda za proizvodnju proizvoda i pružanje usluga, koji uvodi i razvija nove tehnologije kojima se povećava konkurentnost i ekonomičnost u gospodarstvu ili javnom sektoru i/ili kojim se podiže ukupna razina sigurnosti i kvaliteta života građana i zaštita okoliša, koji pozitivno utječe na više gospodarskih djelatnosti i čijom se provedbom stvara dodana vrijednost, u gore navedenim područjima te koji u većoj mjeri pridonosi održivom razvitku i zaštiti prostora, okoliša i kulture, konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva i udovoljava propisanim kriterijima, među kojima i kriterij da projekt ima vrijednost ukupnih kapitalnih troškova ulaganja jednaku ili veću od 75.000.000,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV), te da ima mogućnost biti sufinanciran iz fondova i programa Europske unije, a ukupna vrijednost kapitalnih troškova projekta jednaka je ili veća od 75.000.000,00 kuna bez PDV-a.

Slijedom navedenih odredbi ističe se da Nacionalnim planom izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine nije predviđen projekt koji bi udovoljavao kriterijima Zakona o strateškim investicijskim projektima Vlade Republike Hrvatske, u svrhu proglašavanja istog Projektom od strateškog značaja.

7. Indikativni financijski plan

Vlada Republike Hrvatske je na temelju članka 18. stavka 5. i članka 19. stavka 2. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 123/17) donijela „Odluku KLASA: 022-03/20-04/352, URBROJ: 50301-05/16-20-6, od 14. listopada 2020. godine o utvrđivanju akata strateškog planiranja s uvjetima koji omogućavaju provedbu fondova Europske unije u razdoblju od 2021. do 2027. godine, rokova donošenja i tijela zaduženih za njihovu izradu“, a u skladu s Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijska pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize (COM(2018)375 final).

Temeljem navedenog utvrđuje se da će se sukladno Odluci, provedba Nacionalnog plana i na njemu donesenog Akcijskog plana financirati iz fondova Europske unije, ali i iz Državnog proračuna te prihoda jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i eventualno iz donacija.

Uočene potrebe u pogledu financijskih sredstava  za što uspješniju provedbu Nacionalnog plana osigurati će se i kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija, te Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali za naredno financijsko razdoblje od 2021. do 2027. godine.

Nacionalnim planom okvirno se planira se za razdoblje od 2021. do 2027. godine utrošiti ukupno 18.038.543.336,80 kuna.

8. Usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom do 2030. godine te dokumentima prostornog uređenja

Sveobuhvatnom analizom Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. godine, utvrđeni su prioriteti djelovanja u smjeru postizanja potpune socijalne inkluzije osoba s invaliditetom, odnosno uživanje svih prava na ravnopravnoj osnovi sa svim građanima Republike Hrvatske.

Važno je istaknuti da je navedenim aktom strateškog planiranja za prethodno razdoblje implementirana Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda i to kroz 16 područja djelovanja:

1. Obitelj

2. Život u zajednici

3. Odgoj i obrazovanje

4. Zdravstvena zaštita

5. Socijalna skrb

6. Stanovanje, mobilnost i pristupačnost

7. Profesionalna rehabilitacija, zapošljavanje, rad i mirovinsko osiguranje

8. Pravna zaštita i zaštita od zlostavljanja

9. Informiranje, komunikacija i podizanje razine svijesti

10. Sudjelovanje u kulturnom životu

11. Sudjelovanje u javnom i političkom životu

12. Istraživanje i razvoj

13. Rekreacija razonoda i sport

14. Rizične situacije i humanitarna krizna stanja

15. Udruge osoba s invaliditetom u civilnom društvu i

16. Međunarodna suradnja.

Uzimajući u obzir da u izradi i provedbi Nacionalnog plana 2021. - 2027. sudjeluju tijela nadležna za područje zdravstva, znanosti i obrazovanja, hrvatskih branitelja, unutarnjih poslova, vanjskih i europskih poslova, gospodarstva i održivog razvoja, mora, prometa i infrastrukture, turizma i sporta, prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, kulture i medija, pravosuđa i uprave te rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, nadležnost istih prepoznata je unutar 2 razvojna smjera i 2 strateška cilja Nacionalne razvojne strategije - hijerarhijski najvišeg akta strateškog planiranja.

Povezanost Nacionalnog plana 2021. - 2027. sa Nacionalnom razvojnom strategijom očituje se u nastojanju postizanja socijalne solidarnosti koja čini temelj hrvatskog sustava socijalne sigurnosti , pravednosti, jednakih mogućnosti za sve, osiguranju temeljnih prava i sloboda te borbu protiv svih oblika nasilja, diskriminacije i isključenosti, osnaživanju programa prevencije nasilja i osiguravanju kvalitetne međusektorske suradnje, te edukaciju svih relevantnih dionika. Ulaganjem u mjere socijalne politike, u poboljšanje pristupa i kvalitete temeljne društvene infrastrukture i usluga, uključujući obrazovnu, zdravstvenu, kulturnu i sportsku infrastrukturu i programe, pridonijet će se poboljšanju kvalitete života u svim krajevima Hrvatske, a u suradnji s organizacijama civilnog društva jačat će se društvena kohezija na temelju jednakih prilika i jednake brige za sve društvene skupine.

Razvojni smjer 1. Održivo gospodarstvo i društvo uvelike je povezan s pravom osoba s invaliditetom na inkluzivno obrazovanje s obzirom na potrebu osiguravanja jednakih pedagoških uvjeta za realizaciju odgojno-obrazovnih ciljeva za djecu s teškoćama u razvoju u svrhu poštivanja prava na odgoj i obrazovanje pod jednakim uvjetima.

Pored predškolskog odgoja i obaveznog osnovnoškolskog odgoja potrebno je omogućiti pristup srednjoškolskom obrazovanju za zanimanja konkurentna na tržištu rada te povećati dostupnost i završivost visokog obrazovanja. Kroz kvalitetno obrazovanje mladim osoba, osobama s invaliditetom omogućit će se ulazak u svijet rada na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima.

U području zapošljavanja osoba s invaliditetom poduzimat će se mjere aktivne pripreme za tržište rada, intenzivnijeg zapošljavanja i ostanka u zaposlenosti čime će se doprinijeti postizanju učinka strateškog cilja „Stopa zaposlenosti u dobnoj skupini 20 - 64 godine“.

Razvojni smjer 2. Jačanje otpornosti na krize u središte stavlja kvalitetu života građana kroz usmjerenost na jačanje otpornosti na krize, što pridonosi poboljšanju zdravlja, podizanju razine usluga i promicanju društvene uključenosti, stvaranje poticajnog okruženja za obitelj te povećanje sposobnosti javnih službi da adekvatno odgovore na potrebe osoba s invaliditetom. Kroz Nacionalni plan 2021.- 2027. u kontekstu ovog razvojnog smjera provodit će se niz mjera koje su usmjerene na ostvarivanje temeljnih ljudskih prava - prava na život u obitelji i na život u zajednici, a nužan preduvjet ostvarivanja ovih prava je aktivna politika deinstitucionalizacije i prevencije institucionalizacije.

Ovaj razvojni smjer obuhvaća socijalnu solidarnost koja između ostalog podrazumijeva osiguranje temeljnih prava i sloboda te borbu protiv svih oblika nasilja, diskriminacije i isključenosti s kojima se još uvijek u većoj mjeri u odnosu na ostale građane suočavaju osobe s invaliditetom. U navedenu svrhu provodit će se i nadalje programi prevencije svih oblika nasilja i podizanje razine svijesti.

Dostupnost, kvaliteta i učinkovitost zdravstvene zaštite temelj su promicanja zdravlja, sprečavanja invaliditeta i sprečavanja težih oštećenja zdravlja. Zdravstveni sustav je potrebno  kontinuirano unaprjeđivati uzimajući u obzir suvremena dostignuća tehničkih i medicinskih znanosti sukladno potrebama osoba s invaliditetom. Bitne aspekte kvalitete života koji pridonose očuvanju zdravlja osoba s invaliditetom čine fizička aktivnost i omogućavanje uvjeta za uključivanje u sportske i rekreativne aktivnosti.

Temeljni preduvjet za sudjelovanje osoba s invaliditetom u svim segmentima života je pristupačnost fizičkog okruženja, koji pored izgrađenog okruženja i pristupačnost prijevoza podrazumijeva pristupačnost informacija i komunikacija, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije i sustave te pristupačnost ostalih sadržaja i usluga otvorenih ili namijenjenih javnosti. Standard kvalitete života očituje se u pristupačnosti infrastrukture, sadržaja i usluga u svim područjima života kao što su primjerice javni i politički život, zdravstvo, odgoj i obrazovanje, rad, promet, kultura, turizam, sport, slobodno vrijeme, pravosuđe, socijalna skrb i dr.

Republika Hrvatska je sukladno čl. 11. UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom već u prethodnom aktu strateškog planiranja prepoznala potrebu i obuhvatila mjere za osiguranje zaštite i sigurnosti osoba s invaliditetom u rizičnim situacijama i humanitarnim kriznim stanjima, a iskustvo uslijed epidemije COVID-19 i potresa potvrdilo je važnost daljnjeg jačanja kompetencija operativnih snaga civilne zaštite i ostalih dionika prilikom postupanja s osobama s invaliditetom u slučaju velikih nesreća.

Republika Hrvatska se za sve navedeno obvezala prema nizu međunarodnih instrumenata koji promiču prava osoba s invaliditetom te će nastaviti suradnju s međunarodnim tijelima i organizacijama nadležnim za zaštitu i promicanje ljudskih prava osoba s invaliditetom kako bi se osigurali mehanizmi za uspješno provođenje politika za osobe s invaliditetom.

Poboljšanje kvalitete politika i programa vezanih uz invaliditet mora se temeljiti na kvalitetnim informacija stoga će se poticati provođenje istraživačkih studija i uska suradnja nadležnih tijela. U skladu s navedenim provodit će se edukacije stručnjaka koji neposredno rade s osobama s invaliditetom u svim sustavima.

Nove tehnologije nisu uvijek prilagođene i dostupne svim građanima, a p ristupačnost elektroničkih usluga je preduvjet za ravnopravno sudjelovanje svih građana u aktivnoj ulozi u društvu i doprinosu pametnom, održivom i uključivom razvoju digitalnog društva i društva u cjelini. Prilikom planiranja i osiguranja nastavka razvoja digitalne infrastrukture potrebno je kontinuirano ulagati u daljnji razvoj tehnologija prilagođenih osobama s invaliditetom i poticati razvoj inovacija.

Kako bi se omogućilo aktivno sudjelovanje svih građana na ravnopravnoj osnovi u digitalnoj transformaciji društva, potrebno je podupirati pristup programima za jačanje digitalnih vještina za sve društvene skupine, uključujući i osobe s invaliditetom. Samo je na taj način moguće osigurati uspješnu i društveno prihvaćenu digitalnu transformaciju društva u narednom desetljeću.

Jedno od prioritetnih područja javnih politika Republike Hrvatske iz Nacionalne razvojne strategije je i zaštita dostojanstva hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji te civilnih stradalnika iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. S tim u vezi posebna pažnja posvetit će se unaprjeđenju sveobuhvatnog sustava i infrastrukture za pružanje psihosocijalne i zdravstvene skrbi za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, poticat će se socijalno uključivanje i zapošljavanje.

9. Okvir za praćenje, izvještavanje i vrednovanje

Okvir za praćenje, izvještavanje i vrednovanje Nacionalnog plana usklađen je s mjerodavnim zakonodavnim okvirom sustava strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske, te podzakonskim aktima kojima se uređuje provedba postupka vrednovanja kao i podzakonskim aktima kojima se definiraju rokovi, postupci praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Okvir za praćenje i izvještavanje

Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine donosi Vlada Republike Hrvatske, te se objavljuje u „Narodnim novinama“.

U zajedničkoj suradnji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom će se u roku od 6 (šest) mjeseci nakon usvajanja Nacionalnog plana isti tiskati u crnom tisku, na Brailleovom pismu ili u audio zapisu, te će se objaviti na mrežnom mjestu ministarstva.

Osobita važnost Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine pronalazi se u činjenici da isti doprinosi ispunjenju horizontalnog uvjeta: „Primjena i provedba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ“ te time omogućava provedbu fondova Europske unije u razdoblju od 2021. do 2027. godine i predstavlja provedbeni dokument Konvencije o pravima osoba s invaliditetom UN-a.

Sukladno članku 33. Zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi kao središnje tijelo ima ulogu i odgovornost koordinatora politika usmjerenih prema osobama s invaliditetom, s obzirom da je provedba navedenog Zakona u djelokrugu više središnjih tijela državne uprave, nadležnih za poslove zapošljavanja, rada, pravosuđa, kulture, zdravstva, socijalne skrbi, obrazovanja, znanosti, turizma, sporta, graditeljstva i obitelji. S tim u vezi i u smjeru kvalitetne provedbe politika usmjerenih prema osobama s invaliditetom ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi uspostavilo je međuresornu suradnju, te horizontalnu i vertikalnu koordinaciju prilikom izrade, praćenja, provedbe i vrednovanja prethodnih strateških dokumenata, te će se isto i u narednom periodu primjenjivati. U provedbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom potrebno je istaknuti i značajnu ulogu Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom koje kao savjetodavno i stručno tijelo Vlade Republike Hrvatske daje prijedloge, mišljenja i stručna obrazloženja iz područja položaja, zaštite i rehabilitacije osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, te provodi aktivnosti usmjerene na njihovu dobrobit.

Također i Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom kao nezavisni mehanizam ima značajnu ulogu, između ostalog, i u praćenju izvršavanja obveza Republike Hrvatske koje proizlaze iz međunarodnih dokumenata koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom te praćenju primjene politika, nacionalnih strategija i programa Republike Hrvatske koji se odnose na zaštitu prava i interesa osoba s invaliditetom.

Treba spomenuti ulogu organizacija osoba s invaliditetom i ostalih organizacija civilnog društva kao važnih partnera u procesu kreiranja i praćenja politika usmjerenih prema osobama s invaliditetom i praćenju primjene Konvencije te izvještavanju o primjeni iste putem alternativnih/paralelnih izvješća.

Slijedom preuzetih međunarodnih obveza ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi dužno je koordinirati izradu objedinjenog izvješća o provedbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom UN-a na traženje Odbora za prava osoba s invaliditetom UN-a.

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 29. travnja 2021. donijela Odluku o osnivanju nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika. Vijeće je savjetodavno i stručno tijelo Vlade Republike Hrvatske.

Vijeće čine predstavnici tijela državne uprave, predstavnici nevladinih organizacija, predstavnici akademske zajednice, predstavnici komora stručnih radnika i predstavnici sindikata (ukupno 36 članova).

Zadaća Vijeća je da Vladi Republike Hrvatske daje prijedloge, mišljenja i stručna obrazloženja radi razvoja socijalnih politika, osobito:

1. praćenje primjene međunarodnih ugovora i postojećih propisa koji se odnose na područje sustava socijalne zaštite

2. praćenje potreba na području socijalne zaštite

3. predlaganje programa mjera i razvoja na području socijalne zaštite

4. praćenje rada u području socijalnog planiranja i razvojnog usmjerenja u sustavu socijalne zaštite

5. praćenje standarda socijalnih usluga i drugih pitanja iz područja socijalne zaštite.

Uzimajući u obzir veliku važnost Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine u njegovoj izradi sudjelovalo je više dionika koji su ujedno i nositelji mjera kojima se omogućava postizanje definiranih posebnih ciljeva, a to su: tijela državne uprave, tijela javne vlasti, uredi Vlade Republike Hrvatske, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, organizacije civilnoga društva. U cilju učinkovite suradnje i kontinuiranog poboljšanja sustava praćenja i izvještavanja o provedbi Nacionalnog plana uspostavit će se mreža koordinatora - osoba za praćenje i izvještavanja o provedbi Nacionalnog plana imenovanih od strane središnjih tijela državne uprave i regionalnih koordinatora , u roku od 3 (tri) mjeseca od dana donošenja Nacionalnog plana.

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kao nositelj izrade Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine ujedno koordinira izradu objedinjenog godišnjeg izvješća o provedbi Nacionalnog plana te isti podnosi Koordinacijskom tijelu do 1. ožujka tekuće godine, a sva tijela zadužena za provedbu mjera Nacionalnog plana obvezna su do 31. siječnja tekuće godine dostaviti Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike izvješća o provedbi mjera iz svoje nadležnosti za prethodnu godinu. Praćenje i provedba Nacionalnog plana odvijati će se praćenjem i provedbom Akcijskog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2024. godine te Akcijskim planom izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2025. do 2027. godine, koji su ujedno alati kojim će se pratiti ostvarenje pokazatelja rezultata u vezi s provedbom mjera.

Izrađeno godišnje izvješće o provedbi Nacionalnog plana dostaviti će se na mišljenje svim tijelima koja sudjeluju u provedbi kao i Povjerenstvu Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom, te se po zaprimljenim mišljenjima upućuje na usvajanje Vladi Republike Hrvatske do kraja trećeg kvartala tekuće godine za prethodnu godinu.

Koordinatori za strateško planiranje središnjih tijela državne uprave te regionalni i lokalni koordinatori odgovorni su za praćenje i izvještavanje o provedbi Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine sukladno Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske. Sva tijela državne uprave, nositelji provedbe Nacionalnog plana, dužni su u svoje Provedbene programe uvrstiti mjere iz svoje nadležnosti definirane Nacionalnim planom koje su dužni provesti.

Okvir za vrednovanje

U skladu s podzakonskim aktom kojim se uređuje postupak vrednovanja, Nacionalni plan podliježe postupku vrednovanja tijekom izrade, tijekom provedbe i nakon provedbe. Uz vrednovanje koje je provedeno tijekom izrade, vrednovanje tijekom provedbe Nacionalnog plana planirano je u II. kvartalu 2024. godine, dok se vrednovanje po završetku provedbe Nacionalnog plana planira u I. kvartalu 2028. godine. Vrednovanje tijekom provedbe treba pokazati napredak ostvarenja rezultata i ishoda Nacionalnog plana, te dati preporuke za otklanjanje svih uočenih smetnji i prepreka u provedbi Nacionalnog plana, uključujući i prijedloge promjena ili nadopuna Nacionalnog plana. Vrednovanje u 2028. treba sažeto ocijeniti cjelokupni utjecaj i učinak Nacionalnog plana, odnosno njegovu djelotvornost i učinkovitost u cijelom razdoblju provedbe od 2021.-2027. U postupcima vrednovanja Nacionalnog plana potrebno je pratiti i razvoj i analize mjerodavnih javnih politika.

10. Prilozi

1. Analiza stanja nakon provedbe Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. godine

2. Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2021. do 2027. godine (excel)

3. Akcijski plan za razdoblje od 2021. do 2024.

Za nacionalne planove je skraćeno trajanje objave na portalu e-Savjetovanje jer se radi o tri strateška dokumenta iz područja socijalne politike, povezana s uvjetima koji omogućavaju provedbu fondova Europske unije u razdoblju od 2021. do 2027. godine. Odlukom Vlade predviđeni su i rokovi donošenja koji su premašeni. Za Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. u mjerama NPOO-a njegovo donošenje je predviđeno u III. kvartalu 2021.