1 Uvod

Za ostvarenje energetsko-klimatskih ciljeva - dekarbonizacija, sigurnost opskrbe energijom i ublažavanje klimatskih promjena, aktivnosti za poboljšanje energetske učinkovitosti imaju ključnu ulogu, pri čemu poseban naglasak mora biti na zgradama, koje su odgovorne za preko 40 % potrošnje energije na razini kako Europske unije (EU) tako i Hrvatske. Na razini EU dugoročni cilj je smanjiti emisije CO ₂ iz sektora zgradarstva za 80 - 95 % do 2050. godine. Energetska obnova zgrada predstavlja najveći potencijal za energetske uštede na postojećim zgradama, a istovremeno je prilika za njihovo temeljito osuvremenjivanje i prilagodbu modernom načinu života. Povećana građevinska aktivnost potaknuta sustavnom energetskom obnovom zgrada otvara nova radna mjesta i pokreće gospodarstvo.

Nadalje, energetska obnova zgrada ključan je mehanizam za borbu protiv energetskog siromaštva, koji predstavlja jedan od ključnih i rastućih problema današnjice, čak i u najrazvijenijim društvima. Naime, uz kontinuirani porast cijena energije, sve više kućanstava suočeno je s problemima u podmirivanju računa za energiju te je prisiljeno živjeti u neadekvatnim uvjetima, u  smanjenom  životnom prostoru tijekom zimskih mjeseci. Procjenjuje se da je otprilike 50 milijuna kućanstava u EU pogođeno energetskim siromaštvom. Mjere energetske učinkovitosti ključne su za rješavanje ovog problema te moraju biti komplementarne politikama socijalne sigurnosti. Kako bi se osiguralo da se mjerama energetske učinkovitosti na održiv način smanji energetsko siromaštvo stanara, potrebna je odgovarajuća financijska potpora.

U Hrvatskoj posebno osjetljiva kategorija stambenih zgrada nalazi se na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi, a stanari u tim zgradama imaju vrlo skromne ili nikakve prihode, bez obzira jesu li vlasnici stanova ili njihovi korisnici. Potpomognuto područje je područje Republike Hrvatske koje je na temelju indeksa razvijenosti ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Stoga, geografski ovaj Program obuhvaća jedinice lokalne samouprave sa statusom potpomognutog područja te područja posebne državne skrbi .

SDUOSZ raspolaže i upravlja zgradama koje su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu Republike Hrvatske. Za potrebe ovog Programa identificirano je 413 stambenih zgrada na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi. Nakon  potresa u Petrinji 28. i 29. prosinca 2020. kao i naknadnih potresa, provedena je kontrola zgrada u pogođenom području, te je popis zgrada ažuriran s podacima iz preliminarnih statičkih pregleda konstrukcija. Ukupni broj zgrada je ažuriranim stanjem iz 2021. godine te iznosi 387 zgrada, što čini  obuhvat ovoga Programa.

U svim analiziranim zgradama stanovnici nisu u mogućnosti sudjelovati u financiranju nužnih popravaka, a kamoli energetske obnove zgrada,  kojom bi  osigurali smanjenje troškova za energiju, uz značajno podizanje kvalitete života. Stoga je na ovim područjima nužno 100 % financiranje provedbe projekata energetske obnove.

Glavni ciljevi ovog Programa su:

1. Analizirati postojeće stanje zgrada i utvrditi potencijale za energetsku obnovu , uključujući potencijal za ostvarenje energetskih ušteda i smanjenja emisija CO ₂ ,

2. Utvrditi potrebna financijska sredstva za energetsku obnovu zgrada te prioritete i pilot projekte koji će se financirati raspoloživim sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost i državnoga proračuna,

3. Izraditi operativni model provedbe energetske obnove za razdoblje do 2025. godine, s jasno definiranim aktivnostima i nadležnostima za njihovu provedbu.

Nositelj izrade Programa je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI), a provedbeno tijelo je SDUOSZ. Program je izrađen u skladu sa Zaključkom Vlade Republike Hrvatske o izradi Programa suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje 2019. - 2021. godine , usvojenim na 139. sjednici  Vlade, 23. siječnja 2019.

Iz Mehanizma za oporavak i otpornost putem Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. godine predviđeno je financiranje provedbe ovog Programa u iznosu od 150.000.000 kuna, a preostala sredstva u iznosu od 205.000.000 kuna osiguravaju se iz državnog proračuna i to iz  preostalog raspoloživog iznosa sredstava prikupljenih na osnovu solidarne naknade za ugroženog kupca energenta.

2 Pregled EU i nacionalnog zakonodavstva i nadležnih institucija

1.1.1 EU zakonodavstvo iz područja energetske učinkovitosti

Energetska učinkovitost jedna je od pet dimenzija europske Energetske unije. Kroz načelo „Prvo energetska učinkovitost“ (engl. Energy efficiency first), Europska unija je prepoznala i potvrdila da je upravo energetska učinkovitost europski najznačajniji izvor energije. Glavne odrednice EU politike energetske učinkovitosti, s fokusom na zgradarstvo, dane su u sljedećim direktivama i uredbama:

 Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju van snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 315, 14.11.2012.) ;

 Direktiva (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21.12.2018.) - (u daljnjem tekstu: Direktiva o energetskoj učinkovitosti) ;

 Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (Preinaka) (SL L 153, 18.6.2010.) ;

 Direktiva (EU) 2018/844 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 19.6.2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva o energetskim svojstvima zgrada) i

 Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21.12.2018.) – (u daljnjem tekstu: Uredba o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime) .

Najvažnije mjere, definirane u gore navedenim dokumentima, kojima se doprinosi ostvarenju ciljeva energetske učinkovitosti do 2030. godine uključuju sljedeće obveze država članica:

 ostvarenje smanjenja količine prodane energije od 0,8 % na godišnjoj razini u razdoblju od 2021. do 2030. godine i to uspostavom sustava obveza energetske učinkovitosti za opskrbljivače i/ili distributere energije i/ili primjenom alternativnih mjera energetske učinkovitosti s istim kvantitativnim učinkom;

 energetska obnova barem 3 % površine zgrada središnje državne uprave godišnje;

 izrada dugoročne strategije za obnovu zgrada radi dekarbonizacije fonda zgrada do 2050. godine;

 obvezno definiranje minimalnih energetskih standarda (temeljenih na troškovno optimalnoj analizi) za nove zgrade i zgrade koje se obnavljaju te obvezno energetsko certificiranje zgrada javne namjene i svih ostalih zgrada koje se prodaju ili daju u najam;

 redovne kontrole sustava grijanja i klimatizacije;

 obveza da sve nove zgrade od 31. prosinca 2020. budu zgrade gotovo nulte energije (nZEB standard; za javne zgrade ova obveza je počela s 31. prosincem 2018.);

 priprema nacionalnih akcijskih planova energetske učinkovitosti svake tri godine i godišnje izvještavanje za razdoblje do 2020. godine;

o za razdoblje od 2021. do 2030. godine države članice pripremaju integrirani energetsko-klimatski plan u skladu s Uredbom 2018/1999. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime te izvještavaju o napretku svake dvije godine;

 primjena pametnih brojila potrošnje električne energije i prirodnog plina;

 promicanje uporabe pametnih tehnologija u zgradama;

 minimalni zahtjevi za osiguravanje infrastrukture za e-mobilnost kod izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih zgrada;

 provedba energetskih pregleda svake četiri godine za velika poduzeća;

 zaštita prava potrošača vezano uz pristup jednostavnim i razumljivim informacijama o stvarnoj i povijesnoj potrošnji energije;

 izrada Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske;

 izrada Integriranog energetskog i klimatskog plana Republike Hrvatske.

Direktiva o energetskim svojstvima zgrada dodatno osnažuje potrebu za energetskom obnovom cjelokupnog fonda zgrada te obvezuje države članice na izradu dugoročne strategije za obnovu zgrada radi dekarbonizacije fonda zgrada do 2050. godine. U svojim dugoročnim strategijama države članice trebaju definirati i mjere kojima se doprinosi ublažavanju energetskog siromaštva.

Direktiva o energetskoj učinkovitosti nalaže državama članicama da u osmišljavanju mjera politike za ispunjavanje svojih obveza u pogledu uštede energije uzmu u obzir potrebu za smanjenjem energetskog siromaštva, u skladu s kriterijima koje su uspostavile, uzimajući u obzir svoje dostupne prakse u tom području, zahtijevajući, u mjeri u kojoj je to primjereno, da se dio mjera energetske učinkovitosti u okviru njihovih nacionalnih sustava obveze energetske učinkovitosti, alternativnih mjera politike, ili programa ili mjera financiranih u okviru nacionalnog fonda za energetsku učinkovitost prioritetno provedu među ranjivim kućanstvima, uključujući ona pogođena energetskim siromaštvom i prema potrebi, u socijalnim prostorima za stanovanje.

Uredba o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime obvezuje države članice EU da u svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima procijene broj kućanstava u energetskom siromaštvu, uzimajući u obzir domaće energetske usluge potrebne za jamčenje osnovnih životnih standarda u odgovarajućem nacionalnom kontekstu, postojeću socijalnu politiku i druge relevantne politike, kao i Komisijine okvirne smjernice o relevantnim pokazateljima, uključujući geografsku raspršenost, koje su utemeljene na zajedničkom pristupu energetskom siromaštvu. U slučaju da država članica utvrdi da postoji znatan broj kućanstava u energetskom siromaštvu, trebala bi u svoj plan uključiti nacionalni okvirni cilj smanjenja energetskog siromaštva. Potrebno je donijeti politike i mjere za zaštitu potrošača, osobito ranjivih i energetski siromašnih potrošača.

1.2.2 Nacionalno zakonodavstvo iz područja energetske učinkovitosti

Područje energetske učinkovitosti u zgradarstvu, koje je fokus ovog Programa, u Hrvatskoj regulirano je Zakonom o energetskoj učinkovitosti , Zakonom o gradnji  kao i podzakonskim aktima.

Tablica 2-1 : Pregled zakonskih odredbi i podzakonskih akata energetske učinkovitosti u Hrvatskoj

2.2 EU definicije i nacionalno zakonodavstvo u kontekstu energetskog siromaštva

2.1.1 Energetsko siromaštvo na razini EU

Kao što je već navedeno u poglavlju 2.1.1, europske direktive iz područja energetske učinkovitosti prepoznaju energetsko siromaštvo kao rastući problem i upućuju države članice da definiraju mjere za njegovo suzbijanje.

Zimskim paketom Europske unije iz studenoga 2016. godine , koji je donio niz prijedloga za dopune i izmjene europskih direktiva iz područja energetike, stavljen je dodatan naglasak na rješavanje pitanja zaštite ugroženih i energetski siromašnih kupaca. Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (Tekst značajan za EGP) (SL L 158, 14.06.2019.) prepoznaje problem energetskog siromaštva i nalaže državama člancima da poduzmu potrebne mjere za zaštitu ugroženih i energetski siromašnih kupaca u kontekstu unutarnjeg tržišta električne energije. Mjere zaštite ugroženih i energetski siromašnih kupaca mogu se razlikovati ovisno o situaciji u državama članicama, a mogu uključivati socijalne i energetske mjere vezane za plaćanje računa, zabranu isključivanja s mreže, općenite mjere socijalne politike te investicije u energetsku učinkovitost.

Mjere koje će države članice definirati i provoditi za suzbijanje energetskog siromaštva trebaju biti temeljene na vlastitim definicijama energetskog siromaštva, koje najbolje odražavaju stanje u državi.

Dvije najčešće korištene definicije energetskog siromaštva u znanstvenoj literaturi su:

 „Kućanstvo je energetski siromašno ukoliko bi trebalo trošiti više od 10 % svojih prihoda da održi dom adekvatno toplim” (Boardman, 1991.)

 „Nemogućnost zagrijavanja doma i podmirivanja osnovnih energetskih potreba do društveno i materijalno potrebne razine” uz „narušeno fizičko i mentalno zdravlje i smanjenje mogućnosti sudjelovanja u aktivnostima zajednice” (Buzarovski, 2007.)

Jedinstvene definicije energetskog siromaštva na razini EU nema, što ne predstavlja prepreku državama članicama da same definiraju energetsko siromaštvo i/ili da definiraju kriterije prihvatljivosti kućanstava za provedbu mjera suzbijanja energetskog siromaštva.

Tablica 2-2 : Primjeri definicija energetskog siromaštva u EU

Europska komisija donijela je Preporuke o energetskom siromaštvu , koje opisuje kao situaciju u kojoj kućanstvo nema pristup temeljnim energetskim uslugama (odgovarajuće grijanje, hlađenje, rasvjeta i energija za pogon kućanskih uređaja). U prilogu ovih Preporuka navode se i preporučeni pokazatelji energetskog siromaštva, od kojih se neki mogu pratiti i kroz statistiku Europske unije o dohotku i životnim uvjetima (EU - SILC), koja uključuje tri pokazatelja koja se koriste za opisivanje i mjerenje energetskog siromaštva u EU:

 nemogućnost adekvatnog zagrijavanja doma;

 dospjele neplaćene obveze po računima za energiju i

 prisutnost krova koji propušta, vlažnih zidova, podova ili temelja, ili trulež u prozorskim okvirima ili podu.

Nemogućnost održavanja doma adekvatno toplim na razini EU prikazuje Slika 2-1.

Slika 2-1 : Nemogućnost održavanja doma adekvatno toplim [EUROSTAT]

Definiranje energetskog siromaštva važno je za statističko praćenje ovog fenomena, no za definiranje shema potpore ključno je utvrditi jednostavne, primjenjive i dokazive kriterije kojima će se neko kućanstvo svrstati u kategoriju energetski siromašnoga i bit će prihvatljivo za dobivanje odgovarajuće pomoći iz ciljanog programa za suzbijanje energetskog siromaštva. Primjere takvih kriterija u programima energetske učinkovitosti i suzbijanja energetskog siromaštva prikazuje Tablica 2-3: Primjeri kriterija energetskog siromaštva u EU .

Tablica 2-3 : Primjeri kriterija energetskog siromaštva u EU

2.2.2 Energetsko siromaštvo na razini Hrvatske

U Hrvatskoj ne postoji definicija energetskog siromaštva niti su do sada utvrđeni opći kriteriji odnosno metodologija za utvrđivanje energetskog siromaštva. Također, Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu (mjera MEN 30 i MEN-32) kao i Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (NEKP) predviđa usvajanje i provedbu sveobuhvatnog Programa za suzbijanje energetskog siromaštva i Programa suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje 2021. - 2025. godine (mjera UET-5 i UET-6).

P rema Zakonu o socijalnoj skrbi , donesena je Uredba o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava kako bi se ispunili zahtjevi iz Trećeg energetskog paketa o definiranju koncepta ugroženog kupca. Pitanje je dodatno uređeno i Uredbom o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb .

Prema Uredbi, ugroženi kupac je krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kroz obveznu javnu uslugu u okviru univerzalne usluge i/ili obveznu javnu uslugu opskrbe plinom i/ili uslugu opskrbe toplinskom energijom pod uvjetom da je:

 korisnik zajamčene minimalne naknade,

 član kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade,

 korisnik osobne invalidnine,

 da živi u kućanstvu s korisnikom osobne invalidnine.

Status može ostvariti i krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kod ostalih opskrbljivača električnom i toplinskom energijom i plinom. Ugroženi kupac ima pravo na naknadu u iznosu do 200 kuna mjesečno tijekom cijele godine, za sufinanciranje troška električne energije. Sredstva za naknadu za ugroženog kupca osiguravaju opskrbljivači električnom energijom, plaćanjem tzv. solidarne naknade koja iznosi 0,03 kn/kWh isporučene električne energije. Ukupno je u Hrvatskoj na kraju 2019. godine bilo 62.301 osoba obuhvaćenih zajamčenom minimalnom naknadom, odnosno 35.103 samaca i 27.198 kućanstava .

Uz naknadu za ugroženog kupca, Zakon propisuje i druge oblike socijalne pomoći (zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja i pravo na troškove ogrjeva) koje pomažu socijalno najugroženijem stanovništvu, a time potencijalno i energetski ugroženim kupcima. U nastavku su dane karakteristike navedenih mjera.

Tablica 2-4: Mjere pomoći ugroženim kupcima iz domene socijalne politike

Unatoč činjenici da su u hrvatskom zakonodavstvu definirani termin i kriteriji stjecanja naziva ugroženog kupca, oni nisu određeni s ciljem obuhvata energetski, već ekonomski siromašnih kućanstava. Ovim načinom tumačenja problema, energetsko siromaštvo se izjednačava s ekonomskim. U Hrvatskoj postoji značajan broj dugotrajno siromašnih kućanstava, koji su korisnici zajamčene minimalne naknade i osobne invalidnine, na koja nisu značajno utjecale promjene i politike na energetskom tržištu te takva kućanstva ne bi trebala biti jedina ciljana skupina u određivanju energetski siromašnih kupaca. U okviru politike energetskog siromaštva treba prepoznati kućanstva koja izlaze van kategorije socijalno ugroženih, a suočena su s energetskim siromaštvom.

Upravo s tim ciljem, nužno je razviti jasnu i transparentnu metodologiju određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca. Konačni cilj metodologije bi trebao biti klasificiranje energetski siromašnog kućanstva prema uzroku siromaštva te oblikovanje specifičnih mjera za svaku od kategorija.

U prilog razvoju metodologije određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca ide i činjenica da postoji veliki nerazmjer između broja potencijalno energetski siromašnog stanovništva u Hrvatskoj te onog stanovništva koje je obuhvaćeno ciljnim mjerama rješavanja problema ugroženosti kupca energije ili općeg siromaštva . Naime, 7,4 % hrvatskog stanovništva smatra da si ne može priuštiti da svoj dom održava adekvatno toplim (EU-SILC) , što odgovara oko 305.000 stanovnika.

Ipak, unatoč nedostatku detaljne metodologije i definicije energetskog siromaštva, problem je jasno prepoznat u Programu energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine kojim je prvi je put u Hrvatskoj omogućeno financiranje energetske obnove obiteljskih kuća građana koji su u opasnosti od energetskog siromaštva, a oni su za potrebe Programa definirani kao korisnici zajamčene minimalne naknade ili članovi kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade. Predviđene mjere energetske obnove i trošak energetskih certifikatora tim građanima je financiran u cijelosti (100 %) Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

S obzirom na kompleksnost problematike energetskog siromaštva, potrebno je jasno utvrditi da se ovim Programom ne definira energetsko siromaštvo u Hrvatskoj niti se razrađuje metodologija određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca . Ovim se Programom obuhvaća samo jedan dio problema, a to je stanovništvo koje živi u zgradama u nadležnosti SDUOSZ na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi.

Prema Zakonu o regionalnom razvoju , potpomognuto područje je ono područje Hrvatske koje je na temelju indeksa razvijenosti ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Područja posebne državne skrbi su, prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi , određena na temelju posljedica agresije na Republiku Hrvatsku i na temelju ekonomskih, strukturnih i demografskih poteškoća s kojima se ta područja suočavaju. Prema Zakonu o potpomognutim područjima , nadležna tijela dužna su donositi gospodarske, socijalne, fiskalne i demografske mjere, mjere stambenog zbrinjavanja, mjere jačanja administrativnih kapaciteta za učinkovit i održiv razvoj potpomognutih područja te mjere za provedbu programa integriranih teritorijalnih ulaganja.

Ovaj Program donosi se u potpunosti u skladu s navedenim zakonskim okvirom, a energetska obnova u ovom kontekstu predstavlja ne samo socijalnu i demografsku mjeru te mjeru stambenog zbrinjavanja, već i ekonomsku mjeru, jer će dovesti do povećane aktivnosti u građevinskim poslovima.

Dodatno, stanari (suvlasnici ili korisnici) u zgradama obuhvaćenima ovim Programom, zadovoljavaju uvjete propisane Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima , koji uključuje kriterije socijalne ugroženosti. Stoga, g rađani obuhvaćeni ovim Programom zbog svoje opće socijalne ugroženosti i rizika od siromaštva, ali i stanja zgrada u kojima žive, nedvojbeno pripadaju skupini građana ugroženih od energetskog siromaštva,

3.3 Nadležne institucije za energetsku učinkovitost i energetsko siromaštvo u Hrvatskoj

Krovna institucija za provedbu nacionalnih energetskih i klimatskih politika je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MGOR) te je s  Nacionalnim koordinacijskim tijelom za energetsku učinkovitost i alternativna goriva (NKT), zaduženo, u skladu sa Zakonom o energetskoj učinkovitosti, za sustavno praćenje provedbe kroz sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (SMiV), izvještavanje te informiranje široke javnosti o planovima, realiziranim mjerama i njihovim učincima.

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI) je nadležno za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, dakle za kreiranje politika i mjera kojima se ostvaruju postavljeni ciljevi energetskih ušteda u zgradama, kao i za suzbijanje energetskog siromaštva kroz energetsku obnovu zgrada. MPGI djeluje i kao Posredničko tijelo razine 1 (PT1) za korištenje sredstava ESI fondova prema Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., u okviru IP 4c - Podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenje obnovljivih izvora energije u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade te u stambenom sektoru, SC 4c1 - Smanjenje potrošnje energije u zgradama javnog sektora i SC 4c2 - Smanjenje potrošnje energije u višestambenim zgradama. MPGI je nositelj reformske mjere C6.1. R1 Dekarbonizacija zgrada iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), iz kojega će se osigurati dio sredstava za provedbu ovoga Programa.  

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU) je nadležno za vođenje cjelovitog sustava planiranja, programiranja, upravljanja i financiranja regionalnoga razvoja te korištenje sredstava fondova Europske unije i ostalih međunarodnih izvora financiranja namijenjenih regionalnom razvoju (Upravljačko tijelo), dok je SDUOSZ nositelj mjere Stambenog zbrinjavanja za potpomognuta i demografski ugrožena područja te odgovorno tijelo za praćenje provedbe navedenog Programa.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP) nadležno je, između ostalog, i za cjelokupnu politiku socijalne skrbi u Hrvatskoj.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) zadužen je za sufinanciranje mjera definiranih u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, a djeluje i kao Posredničko tijelo razine 2 (PT2) za korištenje sredstava ESI fondova prema Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. godine u dijelovima relevantnim za energetiku i klimu. FZOEU također raspolaže financijskim sredstvima dobivenim od emisijskih jedinica putem dražbi na EU tržištu te ih usmjerava u skladu s Planom korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi , FZOEU raspolaže i sredstvima koja uplaćuju opskrbljivači energijom u slučaju neispunjavanja svoje obveze u skladu sa Zakonom o energetskoj učinkovitosti te ih je dužan ulagati u alternativne mjere politike definirane u Strategiji niskougljičnog razvija Republike Hrvatske, Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama i u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu.

SDUOSZ obavlja upravne i druge poslove nositelja mjere stambenog zbrinjavanja na potpomognutim područjima Hrvatske i područjima posebne državne skrb u okviru kojih predlaže, organizira, provodi i nadzire provedbu stambenog zbrinjavanja radi osiguranja uvjeta za povratak, ostanak i naseljavanje stanovništva; provodi upravne, stručne, provedbene i druge poslove koji se odnose na planiranje, pripremu, provedbu i nadzor provedbe programa obnove i popravka u Domovinskom ratu oštećenih ili uništenih stambenih jedinica kao i programe stambenog zbrinjavanja u okviru kojih upravlja stambenim jedinicama u državnom vlasništvu te gospodari istima kroz potpisivanje ugovora o najmu, postupke darovanja i prodaje stambenih jedinica obiteljima korisnika prava.

Provedbeno tijelo ovog Programa je SDUOSZ, koji operativno provodi aktivnosti predviđene Programom. Detaljniji prikaz uloge i odgovornosti pojedinih dionika u provedbi ovog Programa dan je u poglavlju 5 ovog Programa.

3 Programski kriteriji energetskog siromaštva

1.1 Analiza strukture vlasništva zgrada obuhvaćenih Programom

Ovim Programom analizirano je 413 stambenih zgrada prema popisu kojeg je utvrdio SDUOSZ (5.382 stambene jedinice) na kojima su hitni i neodgodivi veći građevinski zahvati koji se prvenstveno odnose na sanacije ili rekonstrukcije krovišta, limarije, stolarije i pročelja. Radi se o manjim stambenim zgradama koje imaju uglavnom od 5 do 20 stanova. Većina ih je građena krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina i u pravilu nisu održavane te na njima nikada nije načinjen nikakav ozbiljniji građevinski zahvat. Zgrade su u tako lošem stanju da osim što nisu prikladne za stanovanje, ujedno nagrđuju i prostor na kojem se nalaze, a u nekim slučajevima predstavljaju i sigurnosni rizik. Velik broj stanova u državnom vlasništvu koji se nalaze u tim zgradama su prazni i devastirani i ne mogu se obnavljati bez prethodne cjelovite obnove zgrada.

Od 5.382 stambene jedinice, trenutno je u vlasništvu Republike Hrvatske njih 2.069 ili 38,44 %.

Slika 3-1 : Udio Republike Hrvatske u vlasništvu stanova

Rezultati analize vlasništva stanova po pojedinačnim zgradama su sljedeći:

 45 zgrada ima 100 % stanova u vlasništvu RH - najviše ovakvih zgrada je u Plaškom

 155 zgrada ima >50 % stanova u vlasništvu RH

 263 zgrade imaju >33 % (1/3) stanova u vlasništvu RH

 51 zgrada nema ni jedan stan u vlasništvu RH - najviše ovakvih zgrada je u Drnišu.

Udio vlasništva Republike Hrvatske svakako je jedan od kriterija za definiranje prioriteta obnove. Prednost u redoslijedu obnove trebaju imati zgrade s većim vlasničkim udjelom RH u stanovima, jer će to omogućiti SDUOSZ da nakon energetske obnove te stanove uredi i ustupi na korištenje korisnicima koji ostvare pravo na stambeno zbrinjavanje. Naime, svi su stanovi u predmetnim zgradama nekada bili vlasništvo Republike Hrvatske, te su prodani bez prethodne sanacije nakon ratne štete odnosno zapuštenosti kao neizravne posljedice rata.  Slijedom navedenog, vlasništvo je jedan od sporednih kriterija za definiranje prioriteta obnove, pri čemu je građevinsko stanje određene stambene zgrade, a i time stupanj ugroženosti stanara i okolnog područja, temeljni kriterij za određivanje prioriteta obnove.

Pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje se prema kriterijima definiranim u Uredbi o kriterijima za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje . Kriteriji, između ostaloga, uključuju i kriterije vezane uz aspekte socijalne ugroženosti kao što su prihod kućanstva (ne može biti veći od 74 % prosječnog prihoda u Hrvatskoj) i invaliditet člana kućanstva (najmanje 20 %). Ostali kriteriji odnose se na broj članova obitelji, broj djece, duljinu prebivališta na području posebne državne skrbi ili potpomognutom području, starost, status branitelja, ratne vojne invalide, i dr. Drugim riječima, stambeno zbrinjavanje je regulirano na način da je snažno socijalno osjetljivo te se može utvrditi da korisnici stambenog zbrinjavanja pripadaju u najranjivije skupine društva. Stoga se stanovi u vlasništvu Republike Hrvatske smatraju prostorima za socijalno stanovanje te su nedvojbeno prihvatljivi za sufinanciranje kroz ovaj Program.

2.2 Socijalni status suvlasnika u zgradama obuhvaćenima Programom

Socijalni status suvlasnika stanova u zgradama koje su obuhvaćene Programom temelji se na Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima , te propisima iz ovog područja kojima se utvrđuju kriteriji za stambeno zbrinjavanje. Kriteriji uključuju: broj članova kućanstva, broj djece u kućanstvu, prosječna primanja svih članova kućanstva, stručnu spremu, broj godina prebivališta na području, životnu dob, status branitelja, status ratnog vojnog invalida, stupanj invaliditeta, status žrtve nasilja u obitelji. Iz navedenoga je razvidno da se pravo stanovanja i kupnje stana temelji na kriterijima socijalne ugroženosti te se može utvrditi da suvlasnici u zgradama obuhvaćenima Programom pripadaju u kategoriju socijalno ugroženih građana.

3.3 Kriteriji energetskog siromaštva za provedbu Programa

Za potrebe provedbe ovog Programa, problematici ugroženosti od energetskog siromaštva pristupit će se na sljedeći način:

- Sve zgrade koje su obuhvaćene Programom bile su ili jesu u 100 %-tnoj ili većinskoj nadležnosti SDUOSZ-a , a pravo na korištenje i vlasništvo nad stanovima stjecalo se sukladno propisima iz područja stambenog zbrinjavanja na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi, koji se značajno temelje na kriterijima socijalne ugroženosti građana. Time zgrade obuhvaćene ovim Programom predstavljaju zgrade za socijalno stanovanje, čiji su korisnici građani ugroženi od općeg siromaštva, a samim time i energetskog siromaštva.

- Zgrade se nalaze na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi, koja predstavljaju dijelove Republike Hrvatske razorene i razvojno unazađene zbog ratnih razaranja kao i ostala područja s izrazitim ekonomskim, strukturnim i demografskim problemima. Prosječni prihodi građana, kao i mogućnost zapošljavanja građana na ovom području značajno su ispod prosjeka Hrvatske te se zbog toga ovo stanovništvo smatra ugroženim i od energetskog siromaštva, jer s vrlo niskim prihodima teško pokriva troškove energije, čija se cijena u pravilu ne razlikuje na teritoriju Republike Hrvatske.

- Stanje svih zgrada obuhvaćenih ovim Programom izuzetno je loše, kao što je to pokazala analiza u poglavlju 4. ovog Programa. Stanari se suočavaju s problemima krovova koji propuštaju i koji su uništeni, vlažnih zidova, podova ili temelja, ili trulež u prozorskim okvirima ili podu, vlagom, plijesni, itd. Svi ovi elementi prema europskoj praksi predstavljaju elemente ugroženosti od energetskog siromaštva.

S obzirom na sve navedeno, ovim se Programom utvrđuje da su svi stanari zgrada obuhvaćenih Programom nedvojbeno i značajno ugroženi od energetskog siromaštva, i ne propisuju se nikakvi dodatni kriteriji vezani uz socijalni status suvlasnika zgrada.

4 Analiza stambenih zgrada na područjima posebne državne skrbi i potpomognutim područjima Republike Hrvatske

U cilju kvalitetnijeg sagledavanja karakteristika stambenog fonda u Programu, provedeno je terensko istraživanje koje su organizirali djelatnici SDUOSZ, u suradnji s upraviteljima stambenih zgrada, kojim su sistematizirani postojeći i prikupljeni dodatni podaci o zgradama, uključujući i fotodokumentaciju zgrada, kao i anketni podaci o individualnim stanovima kojima su obuhvaćena prosječno dva stana po zgradi.

Analizom inicijalnog popisa od 413 zgrada, a nakon provedenih pregleda stanja zgrada, utvrđeno je da se u stvarnosti radi o 397 zgrada odnosno jedinstvenih arhitektonskih cjelina. Razlike u broju su nastale zbog navođenja dijela zgrade (ulaza) kao samostalne zgrade u popisu ili zbog neažurnih podataka o katastarskim česticama .

Prema tome, pregledano je i u detaljnu analizu uključeno ukupno 397 zgrada  i prikupljeni anketni podaci o 984 stana. Nakon što je  popis ažuriran s podacima iz preliminarnih statičkih pregleda konstrukcija nakon potresa u Petrinji 28. i 29. prosinca 2020. kao i naknadnih potresa, od 397 zgrada, na popisu je 387 zgrada.

Uz osnovne podatke o površini, broju stanova i starosti zgrade, prikupljani su podaci o:

- prostornim odnosima prema susjednim objektima,

- priključcima na komunalnu infrastrukturu,

- osnovnom konstruktivnom materijalu nosivih zidova i tipu međukatnih konstrukcija,

- završnim obradama zidova i podova,

- tipu krova i vrsti pokrova,

- starosti termotehničkih sustava,

- stanju dimnjaka,

- procjeni mehaničke otpornosti i stabilnosti zgrade,

- procjeni razine oštećenja od oborinske, kapilarne i kondenzne vlage.

Kroz anketu usmjerenu prema stanarima i vlasnicima stanova, prikupljani su podaci o sobnosti stanova, opremljenosti, načinu grijanja, energentima za grijanje i pripremu PTV, te subjektivnoj ocjeni nedostataka u stanovima u pogledu prokišnjavanja, pojava gljivica i plijesni, vlaženja zidova iz tla i povećane zrakopropusnosti stanova.

1.1 Analiza tehničkih karakteristika zgrada uključenih u Program

Prosječna korisna površina analiziranih zgrada je 999,63 m², odnosno prosječna korisna površina grijanog dijela zgrade 771,83 m². Ukupna korisna površina svih zgrada iznosi 395.854 m², a korisna površina grijanog dijela zgrada 306.414 m². Neto korisna površina stanova iznosi 283.881 m² (uz ukupno 5.368 stanova, prosječna veličina stana je 52,88 m²). Prosječan broj stanova po zgradi je 13, od čega je 38 % u vlasništvu RH.

Najveći udio čine zgrade građene 1970-ih godina (35 i zgrade iz 1960-ih godina (25 %).

Slika 4-1. Zgrade prema razdoblju gradnje

Osnovna obilježja zgrada čine konstrukcije vanjskih zidova, prozori i krov. Prema tim karakteristikama je moguće relativno pouzdano odrediti toplinske karakteristike objekata. Vidljivo je kako su u Programu čak i zgrade izvedene s vanjskim zidovima od drvenih platica, ali pretežni materijal vanjskih zidova je puna opeka, koju prate šuplji blokovi i šuplja opeka.

Slika 4-2. Zgrade po osnovnom materijalu vanjskih zidova

Slika 4-3. Zgrade prema vrsti pokrova

Uz dominantan udio crijepa (41 %) više od 21 % zgrada ima pokrov bitumenskim trakama (ravni krov). Značajan je udio azbest cementnih i vlakno - cementnih ploča, pri čemu se pretpostavlja da zbog starosti i nedostatnog održavanja vlakno - cementne ploče čine manji dio u takvom tipu pokrova, te mogućih 28 % azbest cementnih ploča predstavlja značajan okolišni rizik.

Slika 4-4. Pretežni tip prozora po zgradama

Najveći dio prozora odgovara dominantnom razdoblju gradnje – drveni prozori s dvostrukim ostakljenjem, ali je također velik udio drvenih prozora s jednostrukim ostakljenjem. Ukupno je tek 9 % prozora novijeg datuma sa izo ostakljenjem – novih ili starijih plastičnih prozora. Samim tim, očekivan je značajan utjecaj povećane zrakopropusnosti zgrada i povećanih gubitaka topline kroz prozore.

Konačno, tražena je procjena četiri bitna pokazatelja za zgradu koji mogu dodatno pomoći u vrednovanju zgrada i njihovog potencijala energetske obnove: mehanička otpornost i stabilnost, oštećenja od oborinskih voda, oštećenja od kapilarne vlage i oštećenja od kondenzacije vlage unutar i na površinama konstrukcija.

U pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti, 75 % zgrada je stabilno, 21 % oštećeno, a tek 4 % zadovoljava važeće zahtjeve propisa. Sve zgrade, uključujući i zgrade koje su oštećene su i dalje upotrebljive, ali utječe na ocjenu potencijala obnove i mogućih zavisnih troškova, te moguća ograničenja prilikom rekonstrukcije. Sljedeći bitan problem kod zgrada je propadanje krovova, pri čemu su u znatnoj mjeri prisutna oštećenja od oborinskih voda, te je sanacija krovova realni prioritet obnove ovih zgrada. Pri tome je važno da je tek na 6 % zgrada oštećenje krova sanirano, na 27 % dolazi do urušavanja konstrukcija krovišta i donjih etaža, a na 67 % zgrada još nije došlo do ugrožavanja stabilnosti konstrukcija, iako postoje nesanirana oštećenja. Kapilarna vlaga je prisutna na 88 % zgrada - posljedice vlaženja kapilarnom vlagom iz tla su vidljive izvana, ili izvana i iznutra. Na 2 % zgrada su vidljiva oštećenja nosive konstrukcije uslijed vlage, a na 10 % zgrada nema oštećenja ili su ona sanirana.

Dio zgrada je ugrožen pojavom gljivica i plijesni uslijed kondenzacije vlage, iako je u najvećem dijelu to pojava gljivica i plijesni u kutovima, što se najčešće ispravlja pravilnom energetskom obnovom zgrada. Unatoč tome, tek u 9 % zgrada nema vidljivih oštećenja od kondenzacije vlage u prostoru. Najgora je situacija u zgradama kod kojih je zabilježeno prorastanje micelija suhe truleži, što u pravilu predstavlja kritičnu štetu i neizvjestan tok sanacije zgrade s nepredvidljivim troškovima.

Slika 4-5. Raspodjela zgrada prema ocjeni mehaničke otpornosti i stabilnosti

Slika 4-6. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od oborinskih voda

Slika 4-7.  Raspodjela zgrada prema oštećenjima od kapilarne vlage

Slika 4-8. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od kondenzacija vlage

2.2 Klasifikacija zgrada

Sve zgrade obuhvaćene Programom su pretežito stambene namjene, s dijelom prostora u nekim od zgrada namijenjenim komercijalnoj ili javnoj namjeni. Najveći udio u fondu zgrada čine zgrade isključivo stambene namjene, 78 %, te je moguće ovaj kriterij uključiti kao dodatni kriterij za definiciju prioritetne liste objekata.

Slika 4-9. Raspodjela zgrada prema načinu korištenja

3.3

4.4 Energetski pokazatelji zgrada

Od  svih pregledanih zgrada, samo 16 zgrada ima izdan važeći energetski certifikat. Jedan energetski certifikat je energetskog razreda A+, dok su ostali distribuirani pretežno u energetskom razredu E (50 %), te F i G. Promatramo li mogući energetski razred zgrada prema rezultatima proračuna potrebne toplinske energije za grijanje, slika raspodjele energetskih razreda se značajno ne mijenja – najveći udio zgrada i dalje ostaje u energetskom razredu E, uz malo veće raspršenje rezultata prema razredima D, F i G.

Slika 4-10.  Usporedba energetskih razreda zgrada prema izdanim certifikatima i proračunatoj potrebnoj energiji za grijanje

Slika 4-11.  Energenti za grijanje i pripremu PTV

Uz informaciju o potrebnoj energiji, prikupljeni su podaci o korištenim energentima za grijanje i za pripremu PTV.

Najveći udio u energentima za grijanje prostora zauzima ogrjevno drvo – 86 %, s udjelom suvremenih oblika korištenja biomase – peleti ili sječka 2 %, 8 % električne energije, 3 % prirodnog plina i 1 % daljinskog grijanja.

Distribucija energenata je određena na temelju podataka o stanovima, s obzirom da većina zgrada nema centralni sustav grijanja i pripreme PTV – 87 % stanova grije se lokalno – pećima, 7 % prijenosnim grijalicama ili se ne grije, dok centralne sustave grijanja ima preostalih 6 % stanova.

Slika 4-12.  Način grijanja

Slika 4-13.  Starost termotehničkih sustava

Starost sustava za grijanje je pretežno 10-15 godina, ali zbog održavanja njihovo stanje nije zadovoljavajuće, čak 62 % sustava se ne koristi. Ovaj podatak nije pouzdan, pretpostavka je da je iskazano stanje centralnih sustava za grijanje, koje su korisnici zamijenili lokalnim grijanjem pećima, split sustavima ili grijalicama.

Slika 4-14  Upotrebljivost termotehničkih sustava

Slika 4-15  Stanje dimnjaka

Stanje dimnjaka donekle potvrđuje prethodni zaključak o stanju sustava grijanja – najveći dio dimnjaka je propustan, ali je još uvijek u funkciji (86 % grijanja stanova je ogrjevnim drvom, s 87 % lokalnih peći kao izvorom grijanja).

5.5 Procjena ukupne godišnje neposredne potrošnje energije i potrošnje primarne energije u zgradama

Ukupna godišnja neposredna potrošnja energije (isporučena energija) u zgradama, odnosno potrošnja primarne energije u zgradama je procijenjena korištenjem proračunskog modela temeljenog na mjesečnoj metodi proračuna potrebne energije za zgradu, s pojednostavljenom procjenom karakteristika i stupnja djelovanja sustava grijanja, te nacionalnim faktorima primarne energije.

Slika 4-16 Procjena isporučene energije prije i poslije obnove, primarne energije i potencijala ušteda primarne energije po gradovima

Ulazni podaci za analizu neposredne i primarne energije za grijanje su uključeni po energentima, s pretpostavljenim stupnjevima djelovanja sustava prema energentu (u najvećem broju slučajeva, moguća odstupanja ne utječu bitno na kvalitetu procjene), te sadrže stupanj djelovanja sustava, jediničnu cijenu energenta i faktor primarne energije. Apsolutno dominantni udio grijanja pećima na kruta goriva i ogrjevnim drvom potvrđuje da nije nužno ići u detaljniju razradu ovih parametara.

Tablica 4-1 Ulazni parametri analize neposredne i primarne energije za grijanje

Tablica 4-2 Procjena isporučene energije prije i poslije obnove i potencijala uštede isporučene energije po gradovima

Tablica 4-3 Procjena primarne energije, primarne energije poslije i potencijala ušteda primarne energije po gradovima

6.6 Prioritetne zgrade za energetsku obnovu

U analizi zgrada dva kriterija direktno opisuju bitne rizike za korisnike, prije svih ostalih svojstava vezanih uz stanje građevinske ovojnice – stanje krova te vrsta materijala pokrova.

Stanje krova je ocijenjeno kroz četiri kategorije:

Samo prva kategorija  podrazumijeva tehnički ispravno stanje krova, međutim i zgrade ocjenjene kao druga kategorija, zgrade s nesaniranim oštećenjima, ali stabilne, uključene su u skupinu zgrada koje teoretski mogu preživjeti kraće vrijeme, odnosno kod kojih nije nužna hitna intervencija. Ukupno 73 % zgrada je u prihvatljivom stanju – sa saniranim oštećenjima, ili stabilnih krovnih konstrukcija ( Slika 4-6. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od oborinskih voda ).

Drugi kriterij je vrsta materijala pokrova. Azbest je kroz četiri propisa obuhvaćen kao opasna vrsta otpada. Ugrađen u konstrukcije u upotrebljivom stanju ne bi smio predstavljati kritični rizik, ali zbog starosti zgrada azbest cemente ploče više nisu siguran pokrov. Ukupno 112 zgrada (28 %) ima pokrov od azbest cementnih ploča.

Kombinacijom oba kriterija, stanja krova (kada je stanje krovišta ocijenjeno kao nesanirana oštećenja te  konstrukcije se urušavaju (trulo krovište, raspadanje vijenaca, itd.) te pokrova (pokrov od azbest cementnih ploča), identificirano je ukupno 178 zgrada, s korisnom površinom grijanog dijela zgrada od 123.578 m², koje prema neposrednim rizicima i potrebi za intervencijom u vrlo kratkom roku predstavljaju prioritet obnove.

U preostalom fondu zgrada moguće je prema raspoloživim sredstvima utvrditi redoslijed sanacije, za što se daje prijedlog u poglavlju 5.

7.7 Utvrđivanje potreba za statičkom sanacijom ili rušenjem zgrada troškovno optimalnom analizom

Vrijednost investicije u energetsku obnovu zgrada moguće je točno utvrditi isključivo kroz projektnu dokumentaciju i troškovnik. Kod određivanja prioriteta obnove i obuhvata Programa takav pristup bi u inicijalnom koraku određivanja prioriteta rezultirao vrlo velikim intenzitetom obrade podataka s dugačkim rokom provedbe i nepouzdanim rezultatima. Za određeni broj zgrada već su izrađene analize i troškovnici za dio radova obnove, koji obuhvaćaju pretežno najnužnije intervencije, ali ni takvi podaci nisu dovoljni za detaljniju analizu cijelog fonda, ali mogu predstavljati kriterij kod određivanja redoslijeda obnove.

Konstruktivna oštećenja su uzeta u obzir kroz procjenu investicije te za sve zgrade imamo dvije vrijednosti, vrijednost utvrđenu kao prosječnu investiciju iz dosadašnjih programa energetske obnove stambenih zgrada, ili kao sumu prosječnih vrijednosti investicija po pojedinoj komponenti obnove zgrada.

Ulazni podaci za ocjenu troškova obnove zgrada su uzeti sa sljedećim vrijednostima:

Tablica 4-4 Procjena troška A - ulazne vrijednosti

Cijena energetske obnove utvrđena prema komponentama (varijanta A) ne prelazi iznos od 3.080 kn/m² ni za jednu zgradu, s prosječnom vrijednosti od 2.430 kn/m² za zgrade kod kojih je potrebna statička sanacija.

Kod procjene troška prema tlocrtnoj površini grijanog dijela zgrada (varijanta procjene troška B) kao jedinična cijena obnove uzeta je vrijednost od 1.000 kn/m², koja u pravilu nije bila prekoračena u dosadašnjim programima obnove zgrada.

Ove ocjene vrijednosti obnove nisu točne za pojedinu zgradu, zbog niza pretpostavki vezanih uz samu geometriju zgrada, potreban opseg radova i grubu procjenu troška koja ne uzima u obzir sve zavisne radove. Međutim, na razini programa nam ove vrijednosti daju zadovoljavajuću razinu točnosti za procjenu ukupne investicije i razradu strategije i prioriteta obnove.

Iz ukupnog fonda zgrada za obnovu, isključuju se zgrade kod kojih stanje nosive konstrukcije nije zadovoljavajuće, odnosno ocijenjeno je kao nepopravljivo. Među zgradama obuhvaćenim ovom analizom, samo jedna je takva  ali postoji još 80 zgrada kod kojih su uočena konstruktivna oštećenja.

Prema studiji „Pregled tržišta nekretnina Republike Hrvatske 2012.–2017., medijalna kupoprodajna vrijednost stana u Hrvatskoj je 2017. iznosila 8.310 kn/m². Podaci koji su dostupni ne omogućavaju detaljniju raščlambu po županijama, budući da u većini županija na kretanje medijalne cijene prodanih stanova utječe stanje i broj novih zgrada, kao i povećanje cijene u većim urbanim sredinama, čime se ne oslikava realna kupoprodajna cijena stanova u mjestima koja su obuhvaćena ovim dokumentom. Zbog toga, kao vrijednost stana na tržištu koji zadovoljava aktualne zahtjeve regulative uzima se objavljeni podatak o etalonskoj cijeni građenja te iznosi 6.000 kn/m² korisne površine stana.

Potpuna troškovno optimalna analiza nije provediva za zgrade obuhvaćene Programom, jer zbog energetskog siromaštva korisnici ni u jednom trenutku ne koriste količinu energije koja bi odgovarala standardnom režimu korištenja, te bi analiza nepostojeće situacije dovela do pogrešne ocjene potencijala ušteda i nerealnih financijskih pretpostavki. Prosječno smanjenje potrebne energije za grijanje prema standardnom profilu korištenja za sve zgrade iznosi 65 %, a po naseljima je dan pregled na slici 4-17.

Slika 4-17 Prosječno smanjenje potrebne energije za grijanje po naseljima u postocima

5 Plan provedbe energetske obnove s procjenom potrebnih investicija

Hitnost obnove zgrada zbog značajnog propadanja pokrova i krovnih konstrukcija, te azbest cemente ploče koje su pokrov na znatnom broju zgrada, predstavljaju temelji kriterij za određivanje faza obnove.

Za određivanje obuhvata programa, korištena su tri eliminacijska kriterija: nepopravljiva oštećenja oborinskim vodama, prorastanje micelija suhe truleži u konstrukcijama te nepopravljiva statička oštećenja zgrada. Zgrade kod kojih je identificirano prorastanje micelija su konačno uključene u pregled, jer bez detaljne analize ne može se sa sigurnošću utvrditi da energetska obnova nije moguća.

1.1 Faze provedbe energetske obnove

Ključni element energetske obnove je integralna obnova zgrada. Parcijalna obnova ne može rezultirati energetskim uštedama, ili poboljšanjem životnih uvjeta i smanjenjem energetskog siromaštva, te je faznost obnove moguće raščlaniti isključivo po grupama zgrada koje ulaze u postupak obnove. Pri tome, kako bi se reducirali troškovi, dobro je objediniti obnovu na cjelovita geografska područja.

Prva faza obnove obuhvaća zgrade s ispunjenim sljedećim kriterijima:

- Oštećenja od oborinskih voda - nesanirana oštećenja - konstrukcije se urušavaju (trulo krovište - raspadanje vijenaca...)

- Vrsta pokrova – azbest cemente ploče.

-

Tablica 5-1 prikazuje plan provedbe prve faze obnove, s procjenom potrebnih investicija prema modelu A i B, koji su objašnjeni u poglavlju 4.7.

Tablica 5-1 Prva faza obnove

Drugom fazom obuhvaćamo prioritetne zgrade koje zadovoljavaju slijedeće kriterije:

- Oštećenja od oborinskih voda – nesanirana oštećenja - konstrukcije se urušavaju (trulo krovište - raspadanje vijenaca...)

- Vrsta pokrova - sve ostalo

Tablica 5-2 Druga faza obnove

Trećom fazom obuhvaćamo zgrade koje zadovoljavaju slijedeće kriterije:

- Oštećenja od oborinskih voda - nesanirana oštećenja - zgrada je stabilna ili sanirana stara oštećenja krova i zidova ili nema oštećenja

- Vrsta pokrova - azbest cemente ploče

Tablica 5-3 Treća faza obnove

Četvrtom fazom obnove bile bi obuhvaćene zgrade koje zadovoljavaju slijedeće kriterije:

- Oštećenja od oborinskih voda – nesanirana oštećenja – zgrada je stabilna ili sanirana stara oštećenja krova i zidova ili nema oštećenja

- Vrsta pokrova – ostale vrste pokrova

Zgrada koje zadovoljavaju kriterije za uključivanje u četvrtu fazu obnove nema u trenutačnom obuhvatu programa, tako da u četvrtu fazu zapravo ulaze zgrade koje nisu ocijenjene kao prioritetne prema kriteriju neposredne ugroženosti, ali je energetska obnova nužna.

Termotehnički sustavi koji su zatečeni u zgradama su prihvaćeni kao sustavi koji će se zadržati kod obnove. Njihova prosječna starost od 10 do 15 godina znači da su još upotrebljivi na način na koji ih se koristi, te će se uz održavanje i sanaciju dimnjaka moći koristiti bez daljnjih koraka, a omogućavaju korištenje najdostupnijeg energenta na tim područjima - ogrjevnog drva. U vrlo malom broju zgrada koje su opremljene centralnim sustavima grijanja, obnovom je u petoj fazi moguće uključiti i obnovu sustava grijanja, dok je kod ostalih zgrada potrebno već u toku obnove vanjske ovojnice uključiti popravak dimnjaka.

2.2 Primjena obnovljivih izvora energije

Na zgradama obuhvaćenim programom u načelu ne postoje centralizirani sustavi grijanja i pripreme PTV, koje bi bilo troškovno učinkovito nadograditi primjenom obnovljivih izvora energije. Pretežni energent za grijanje - ogrjevno drvo eventualno bi se mogao zamjenjivati peletima, ali uz visok trošak instalacije i realno skuplji energent u odnosu na drvo ne bi rezultirao smanjenjem energetskog siromaštva. Energent za pripremu PTV je u još većem udjelu električna energija korištenjem akumulacijskih ili protočnih električnih bojlera, što značajno otežava korištenje solarne energije za pripremu PTV. Međutim, značajna stavka u primarnoj energiji za zgradu je električna energija, te se kao univerzalno primjenjiv model za sve zgrade obuhvaćene programom može upotrijebiti ugradnja fotonaponskih (FN) sustava, čija bi se proizvodnja bilancirala s potrošnjom električne energije u zgradama.

U uobičajenom slučaju neto mjerenja, korisniku postrojenja za samoopskrbu, odnosno krajnjem kupcu električne energije kategorije kućanstvo koji unutar svojih instalacija ima priključen FN sustav , potrošnja električne energije umanjuje se za ukupnu proizvodnju električne energije iz FN sustava. U ovom slučaju, bit će potrebno ugovorno urediti odnose, budući da se radi o jednom FN sustavu i nekoliko krajnjih kupaca u istoj građevini, koji se opskrbljuju iz njega. Proizvodnju električne energije potrebno je ugovorno raspodijeliti po potrošačima, prema udjelu u ukupnoj površini zgrade (na temelju čega su utvrđeni i udjeli u zajedničkim dijelovima zgrade). U ovakvom pristupu, vlasnik FN sustava ne ostvaruje prihod od proizvedene električne energije na zgrade, već se bilanciranjem prema principu neto mjerenja umanjuje neto potrošnja energije stanova prema njihovim udjelima u zgradi i zajedničkim dijelovima zgrade. Ovakav model je tehnički, na razini višestambene zgrade jednak definiranom modelu kupca korisnika postrojenja za samoopskrbu, ali formalno nije opisan u pravilima HEP ODS, te je primjenjiv model kupca s vlastitom proizvodnjom električne energije. Način raspodjele neto izmjerene energije među suvlasnicima zgrade se ugovorno određuje prema udjelu pojedinog suvlasnika u zajedničkim dijelovima zgrade. S obzirom da je potrebno zakonsku regulativu za ovo područje uskladiti s izmjenama i dopunama Zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, koje su u trenutku pisanja ovoga Programa u postupku usvajanja te je na temelju nove regulative potrebno jasno definirati međusobne odnose na razini zgrade, u početnim godinama provedbe ovoga Programa ne predviđa se ugradnja FN. Ipak,  daje se  procjena ovoga potencijala, na temelju kojega je potrebno naći najbolji poslovni model za ugradnju FN sustava u ove zgrade.  

Potencijal površine krovova za ugradnju FN sustava procijenjen je preko dostupnih podataka o površini zgrade, broju etaža i obliku krova. U ovisnosti o tipu zgrade, odnosno procjeni radi li se o manjem stambenom objektu (manje od tri stana) ili višestambenoj zgradi, efektivna dostupna površina krova procijenjena je na 30 % za višestambene odnosno 70 % za manje stambene objekte. Pretpostavljen je odnos instalirane snage i površine 150 W/m ² za kose, odnosno 60 W/m ² za ravne krovove.

Kod procjene moguće proizvodnje električne energije pretpostavljena je uniformna proizvodnost FN sustava po županijama, i to tako da je za kontinentalne županije proizvodnost procijenjena na 1.200 kWh/kW _p , dok je za primorske procijenjena na 1.400 kWh/kW _p . Dodatno, zbog mogućeg odstupanja od juga i optimalnog nagiba, za kose krovove je proizvodnost korigirana faktorom 0,9.

Pretpostavljena je uniformna visina investicije oko 13.500 kn/kW. Tablica u nastavku prikazuje ukupne snage FN sustava, moguću ukupnu proizvodnju električne energije i ukupnu investiciju po županijama.

Tablica 5-4 Procjena potencijala za ugradnju FN sustava

3.3 Procjena ukupno potrebnih investicija po fazama obnove

Potrebna investicija po fazama obnove je utvrđena prema dva pristupa kalkulaciji troška obnove – kroz pojedinačne komponente ili prema prosječnoj cijeni do sada provedenih obnova zgrada, kako je objašnjeno u poglavlju 4.7. Tablica 5 - 5 Procjena investicija po fazama obnove prikazuje rezultate procjene po fazama, kao i ukupno potrebne investicije s uključenim obnovljivim izvorima energije, a koje se okvirno kreću između 350 i 408 milijuna kuna . Bez obnovljivih izvora energije, ukupan iznos investicije se kreće u rasponu od 297 do 355 milijuna kuna.

Tablica 5-5 Procjena investicija po fazama obnove

4.4 Model provedbe

U ovom Programu ulogu „posrednika“ preuzima SDUOSZ , koji je korisnik sredstva iz NPOO, dok MPGI nadzire provedbu Programa. SDUOSZ se zadužuje za provedbu svih javnih nabava za energetske preglede, energetsko certificiranje, izradu projektne dokumentacije, stručni nadzor i izvođače radova energetske obnove.

Upravitelji će i dalje zadržati značajnu ulogu u projektu, jer će blisko surađivati s SDUOSZ na terenu, i to kod nadzora radova i provedbi informativno-edukativnih aktivnosti prema suvlasnicima. Bitno je osigurati da upravitelji raspolažu svim informacijama i dokumentacijom o energetskoj obnovi zgrade i da je u svakom trenutku mogu staviti na raspolaganje suvlasnicima. Također, predviđa se da će upravitelji biti potpora SDUOSZ na terenu u prikupljanju podataka i osiguravanju informacija suvlasnicima.

Uspješna provedba ovog Programa podrazumijeva sljedeće korake i aktivnosti:

1. korak: energetski pregledi i certificiranje zgrade prije obnove

Za zgrade koje ne posjeduju energetski pregled i energetski certifikat prije obnove, SDUOSZ pokreće javnu nabavu usluge.

2. korak: izrada projektne dokumentacije (glavni projekt sa svim pripadajućim elaboratima)

Za zgrade koje ne posjeduju glavni projekt energetske obnove ili ga je potrebno revidirati da bi se zadovoljili tehnički uvjeti, SDUOSZ pokreće javnu nabavu usluge.

3. korak: izvođenje radova energetske obnove

SDUOSZ raspisuje natječaj za izvođenje radova energetske obnove, u skladu s glavnim projektom. Također nabavlja uslugu stručnog nadzora, projektantskog nadzora i koordinatora zaštite na radu.

4. korak: energetski pregledi i certificiranje zgrade nakon obnove

Nakon završetka radova na obnovi (dokazuju se završnih izvješćem nadzornog inženjera), SDUOSZ je dužan osigurati izradu energetskog pregleda i certifikata nakon energetske obnove. Sam postupak javne nabave ove usluge provodi se prije samog završetka energetske obnove.

5. korak: završno izvješćivanje

SDUOSZ je obvezan izraditi završno izvješće o provedbi projekta energetske obnove na propisanom obrascu kojega priprema MPGI istodobno sa završnim energetskim certifikatom zgrade (korak 4).

6. korak: unos podatak u SMiV

Na temelju završnog izvješća i sve ostale dokumentacije o provedenom pojedinačnom projektu energetske obnove, SDUOSZ je dužan pravodobno unijeti podatke u SMiV.

5.5 Moguće prepreke u provedbi

Programom je prikupljen niz informacija o stanju zgrada, eventualno dostupnoj dokumentaciji, energetskim pregledima i načinu korištenja, ali su te informacije ciljale određivanje prioriteta među zgradama za energetsku obnovu, te nisu sveobuhvatne ni dovoljne za početak energetske obnove.

Provedbeno, nužna je izrada projektne dokumentacije kojom će se u prvom koraku potvrditi realno postojeće stanje zgrade, legalnost građevina i eventualnih naknadnih intervencija na njima, način energetske obnove i konstruktivne sanacije, te projektna ušteda energije nakon provedene obnove zgrada.

Organizacijski je potrebno voditi računa o potrebnim kapacitetima za energetsku obnovu, s obzirom da je u pet godina potrebno obnoviti oko 300.000 m² u zgradama, osiguravajući ujednačenu kvalitetu svih elemenata obnove – projektne dokumentacije, izvedbe, razine uštede energije.

Ukupna površina zgrada nije zahtjevna za hrvatski građevinski sektor, ali je na razini provedbenog tijela programa moguća barijera u administrativnom kapacitetu, s obzirom na mogućnost provedbe oko 1.200 postupaka javne nabave (projektna dokumentacija, izvođenje, nadzor). Predlaže se agregiranje projekata u provedbi nabave, ali i dalje će u nadzoru provedbe ostati 387 individualnih objekata.

6 Izvori financiranja i financijski plan

1.1 Izvori financiranja

1.1.1 Izvori financiranja u razdoblju 2021. do 2025. godine

U Dugoročnoj strategiji obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. godine, utvrđeno je da će se za provedbu ovoga Programa koristiti i EU i nacionalna sredstva. EU sredstva su osigurana i kroz Mehanizam za oporavak i otpornost, za čije je korištenje Hrvatska izradila Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) . Jedna od reformi navedenih u NPOO jest Dekarbonizacija zgrada koja se planira provesti kroz tri vezane investicije, od kojih je za ovaj Program bitna investicija C.6.1. R1-I1 - Energetska obnova zgrada koja se odnosi se na višestambene zgrade i zgrade javnog sektora te je predviđena alokacija od 1 milijarde kuna. Od toga je za višestambene zgrade predviđeno 300 milijuna kuna, a za zgrade javnog sektora 700 milijuna kuna. S obzirom da se ovim Programom obuhvaćaju višestambene zagrade, ali u kategoriji socijalnog stanovanja te da je riječ o zgradama kojima raspolaže i upravlja SDUOSZ iz gore navedene alokacije za zgrade javnog sektora predviđeno je 150 milijuna kuna za provedbu ovoga Programa.

Prema ranije prikazanoj procjeni ukupno potrebnih investicija, razvidno je da ova sredstva nisu dostatna za provedbu Programa u cijelosti. Stoga je za njegovu provedbu potrebno osigurati dodatnih oko 205 milijuna kn te će se taj novac osigurati iz državnog proračuna .

Ovaj Program odnosi se na borbu protiv energetskog siromaštva. Sukladno Uredbi o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb , sredstva za naknadu za ugroženog kupca osiguravaju se plaćanjem tzv. solidarne naknade koja iznosi 0,03 kn/kWh isporučene električne energije. Sukladno Uredbi solidarnu naknadu dužni su plaćati kupci električne energije iz kategorije kućanstva u cilju prikupljanja sredstava za isplatu pomoći za opskrbu energijom ugroženih kupaca. Opskrbljivač solidarnu naknadu naplaćuje svojim kupcima sukladno ugovoru o opskrbi krajnjega kupca. Sredstva prikupljena od solidarne naknade opskrbljivač jednom mjesečno uplaćuje na račun državnog proračuna, a evidentiraju se kao namjenska sredstva ministarstva nadležnog za pitanja socijalne skrbi. Ugroženi kupac ima pravo na naknadu u iznosu do 200 kuna mjesečno tijekom cijele godine, za sufinanciranje troška električne energije, a način dodjele ove naknade definiran je Uredbom.

Analizom raspoloživih podataka, utvrđeno je da se u državni proračun uplaćuje više sredstava na osnovu solidarne naknade, nego što se iz državnog proračuna isplaćuje ugrađenim kupcima za pokrivanje troškova električne energije. Analiza je provedena za razdoblje od 2016. do 2019. godine, jer podatci za 2020. godinu još nisu dostupni.

Kako bi se  dio  sredstava s osnove solidarne naknade alocirala u provedbu ovoga Programa, Vlada RH će izmijeniti Uredbu o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava . Naime, člankom 3. Uredbe utvrđuje se da su sredstva solidarne naknade namijenjena naknadi troškova energije ugroženih kupaca. Namjena ovih sredstava proširit će se na poticanje energetske učinkovitosti s ciljem smanjenja energetskog siromaštva, s time da će se sredstva i dalje prioritetno trošiti na naknadu troškova energije ugroženih kupaca, a ostatak raspoloživih sredstava na mjere suzbijanja energetskog siromaštva.

1.2.2 Izvori financiranja nakon 2025.

S obzirom da će tržište emisijskih jedinica u EU biti i u sljedećem desetljeću jedan od najvažnijih mehanizama za borbu protiv klimatskih promjena, izvjesno je da će sredstva dobivena od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi i dalje biti značajan izvor prihoda FZOEU-a. Ulaganje ovih sredstava u mjere za suzbijanje energetskog siromaštva jasno je propisano Zakonom o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja pa, prema tome, postoje svi uvjeti da se ovaj izvor financiranja koristi i u sljedećem razdoblju, sukladno potrebama.

Osim toga, Zakona o energetskoj učinkovitosti, FZOEU prikuplja i sredstva od naknada koje će plaćati opskrbljivači ukoliko ne ispune svoje obveze u sustavu obveza energetskih ušteda. Do sada FZOEU nije ostvarivao prihode s ove osnove, jer su opskrbljivači ostvarivali sve propisane uštede. Uslijed izmjena i dopuna Zakona o energetskoj učinkovitosti koje su stupile na snagu u travnju 2021. godine, povećanja obveza za razdoblje od 2021. do 2030. godine te ulaska novih opskrbljivača u sustav obveza energetske učinkovitosti, očekuje se da će prve prihode s ove osnove FZOEU početi ostvarivati 2022. godine. U ovom trenutku nije moguće utvrditi koliki će biti ti prihodi. FZOEU će ih, u svakom slučaju, morati namjenski trošiti te se predlaže da se iznos prikupljen s ove osnove alocira dijelom i u projekte suzbijanja energetskog siromaštva, sukladno potrebama. FZOEU bi trebao izradi poseban Plan za alokaciju sredstava temeljenih na sustavu obveza energetskih ušteda, s jasno definiranim područjima prihvatljivih ulaganja.

2.2 Financijski plan obnove zgrada obuhvaćenih programom za razdoblje do 2025. godine

U prvoj godini provedbe prioritetne zgrade za energetsku obnovu dane su u popisu zgrada u fazama 1., 2. i 3., čime se obuhvaćaju zgrade koje zadovoljavaju zajednički kriterij mehaničke otpornosti i stabilnosti - sve osim nepopravljivo oštećenih zgrada, te jedan od slijedećih:

- 1. oštećenja od oborinskih voda - konstrukcije koje se urušavaju, sa svim vrstama pokrova

- 2. oštećenja od oborinskih voda - nesanirana oštećenja - zgrada je stabilna ili sanirana stara oštećenja krova i zidova ili nema oštećenja, s pokrovom azbest cementnim pločama.

Ukupno, prema ovim kriterijima obuhvaća se 121.386 m² zgrada, s procijenjenom investicijom u rasponu od 121 do 175 milijuna kuna.

Tablica 6-1 Površina i procjena investicije za obnovu zgrada prema tehničkim prioritetima

Nakon obnove zgrada s liste prioritetnih, obnovom se zahvaća preostale zgrade, ukupne površine 176.004 m², s procijenjenom investicijom od 176 do 179 milijuna kuna.

Prioritet obnove zgrada odrediti će SDUOSZ prema kriterijima građevinskog stanja i teritorijalne raspoređenosti.

Vremensko trajanje obnove zgrada i priprema za izvođenje radova dodatno usmjerava prioritet u prvoj godini programa na prva dva koraka u prethodnom poglavlju - provedba energetskih pregleda i certificiranje zgrada prije obnove te izrada projektne dokumentacije, kako bi se odluke o redoslijedu obnove i potencijalnom grupiranju investicija donosile na kvalitetnijim ulaznim podacima.

Projekciju potrebnih sredstava po godinama prikazuje Tablica 6-2.

Tablica 6-2: Projekcija potrebnih sredstava za provedbu Programa u razdoblju do 2025.