1 Uvod

Za ostvarenje energetsko-klimatskih ciljeva - dekarbonizacija, sigurnost opskrbe energijom i ublažavanje klimatskih promjena, aktivnosti za poboljšanje energetske učinkovitosti imaju ključnu ulogu, pri čemu poseban naglasak mora biti na zgradama, koje su odgovorne za preko 40 % potrošnje energije na razini kako Europske unije (EU) tako i Hrvatske. Na razini EU dugoročni cilj je smanjiti emisije CO ₂ iz sektora zgradarstva za 80 - 95 % do 2050. godine. Energetska obnova zgrada predstavlja najveći potencijal za energetske uštede na postojećim zgradama, a istovremeno je prilika za njihovo temeljito osuvremenjivanje i prilagodbu modernom načinu života. Povećana građevinska aktivnost potaknuta sustavnom energetskom obnovom zgrada otvara nova radna mjesta i pokreće gospodarstvo.

Nadalje, energetska obnova zgrada ključan je mehanizam za borbu protiv energetskog siromaštva, koji predstavlja jedan od ključnih i rastućih problema današnjice, čak i u najrazvijenijim društvima. Naime, uz kontinuirani porast cijena energije, sve više kućanstava suočeno je s problemima u podmirivanju računa za energiju te je prisiljeno živjeti u neadekvatnim uvjetima, u  smanjenom  životnom prostoru tijekom zimskih mjeseci. Procjenjuje se da je otprilike 50 milijuna kućanstava u EU pogođeno energetskim siromaštvom. Mjere energetske učinkovitosti ključne su za rješavanje ovog problema te moraju biti komplementarne politikama socijalne sigurnosti. Kako bi se osiguralo da se mjerama energetske učinkovitosti na održiv način smanji energetsko siromaštvo stanara, potrebna je odgovarajuća financijska potpora.

U Hrvatskoj posebno osjetljiva kategorija stambenih zgrada nalazi se na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi, a stanari u tim zgradama imaju vrlo skromne ili nikakve prihode, bez obzira jesu li vlasnici stanova ili njihovi korisnici. Potpomognuto područje je područje Republike Hrvatske koje je na temelju indeksa razvijenosti ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Stoga, geografski ovaj Program obuhvaća jedinice lokalne samouprave sa statusom potpomognutog područja te područja posebne državne skrbi .

SDUOSZ raspolaže i upravlja zgradama koje su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu Republike Hrvatske. Za potrebe ovog Programa identificirano je 413 stambenih zgrada na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi. Nakon  potresa u Petrinji 28. i 29. prosinca 2020. kao i naknadnih potresa, provedena je kontrola zgrada u pogođenom području, te je popis zgrada ažuriran s podacima iz preliminarnih statičkih pregleda konstrukcija. Ukupni broj zgrada je ažuriranim stanjem iz 2021. godine te iznosi 387 zgrada, što čini  obuhvat ovoga Programa.

U svim analiziranim zgradama stanovnici nisu u mogućnosti sudjelovati u financiranju nužnih popravaka, a kamoli energetske obnove zgrada,  kojom bi  osigurali smanjenje troškova za energiju, uz značajno podizanje kvalitete života. Stoga je na ovim područjima nužno 100 % financiranje provedbe projekata energetske obnove.

Glavni ciljevi ovog Programa su:

1. Analizirati postojeće stanje zgrada i utvrditi potencijale za energetsku obnovu , uključujući potencijal za ostvarenje energetskih ušteda i smanjenja emisija CO ₂ ,

2. Utvrditi potrebna financijska sredstva za energetsku obnovu zgrada te prioritete i pilot projekte koji će se financirati raspoloživim sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost i državnoga proračuna,

3. Izraditi operativni model provedbe energetske obnove za razdoblje do 2025. godine, s jasno definiranim aktivnostima i nadležnostima za njihovu provedbu.

Nositelj izrade Programa je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI), a provedbeno tijelo je SDUOSZ. Program je izrađen u skladu sa Zaključkom Vlade Republike Hrvatske o izradi Programa suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje 2019. - 2021. godine , usvojenim na 139. sjednici  Vlade, 23. siječnja 2019.

Iz Mehanizma za oporavak i otpornost putem Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. godine predviđeno je financiranje provedbe ovog Programa u iznosu od 150.000.000 kuna, a preostala sredstva u iznosu od 205.000.000 kuna osiguravaju se iz državnog proračuna i to iz  preostalog raspoloživog iznosa sredstava prikupljenih na osnovu solidarne naknade za ugroženog kupca energenta.

2 Pregled EU i nacionalnog zakonodavstva i nadležnih institucija

1.1.1 EU zakonodavstvo iz područja energetske učinkovitosti

Energetska učinkovitost jedna je od pet dimenzija europske Energetske unije. Kroz načelo „Prvo energetska učinkovitost“ (engl. Energy efficiency first), Europska unija je prepoznala i potvrdila da je upravo energetska učinkovitost europski najznačajniji izvor energije. Glavne odrednice EU politike energetske učinkovitosti, s fokusom na zgradarstvo, dane su u sljedećim direktivama i uredbama:

 Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju van snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 315, 14.11.2012.) ;

 Direktiva (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21.12.2018.) - (u daljnjem tekstu: Direktiva o energetskoj učinkovitosti) ;

 Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (Preinaka) (SL L 153, 18.6.2010.) ;

 Direktiva (EU) 2018/844 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 19.6.2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva o energetskim svojstvima zgrada) i

 Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21.12.2018.) – (u daljnjem tekstu: Uredba o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime) .

Najvažnije mjere, definirane u gore navedenim dokumentima, kojima se doprinosi ostvarenju ciljeva energetske učinkovitosti do 2030. godine uključuju sljedeće obveze država članica:

 ostvarenje smanjenja količine prodane energije od 0,8 % na godišnjoj razini u razdoblju od 2021. do 2030. godine i to uspostavom sustava obveza energetske učinkovitosti za opskrbljivače i/ili distributere energije i/ili primjenom alternativnih mjera energetske učinkovitosti s istim kvantitativnim učinkom;

 energetska obnova barem 3 % površine zgrada središnje državne uprave godišnje;

 izrada dugoročne strategije za obnovu zgrada radi dekarbonizacije fonda zgrada do 2050. godine;

 obvezno definiranje minimalnih energetskih standarda (temeljenih na troškovno optimalnoj analizi) za nove zgrade i zgrade koje se obnavljaju te obvezno energetsko certificiranje zgrada javne namjene i svih ostalih zgrada koje se prodaju ili daju u najam;

 redovne kontrole sustava grijanja i klimatizacije;

 obveza da sve nove zgrade od 31. prosinca 2020. budu zgrade gotovo nulte energije (nZEB standard; za javne zgrade ova obveza je počela s 31. prosincem 2018.);

 priprema nacionalnih akcijskih planova energetske učinkovitosti svake tri godine i godišnje izvještavanje za razdoblje do 2020. godine;

o za razdoblje od 2021. do 2030. godine države članice pripremaju integrirani energetsko-klimatski plan u skladu s Uredbom 2018/1999. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime te izvještavaju o napretku svake dvije godine;

 primjena pametnih brojila potrošnje električne energije i prirodnog plina;

 promicanje uporabe pametnih tehnologija u zgradama;

 minimalni zahtjevi za osiguravanje infrastrukture za e-mobilnost kod izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih zgrada;

 provedba energetskih pregleda svake četiri godine za velika poduzeća;

 zaštita prava potrošača vezano uz pristup jednostavnim i razumljivim informacijama o stvarnoj i povijesnoj potrošnji energije;

 izrada Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske;

 izrada Integriranog energetskog i klimatskog plana Republike Hrvatske.

Direktiva o energetskim svojstvima zgrada dodatno osnažuje potrebu za energetskom obnovom cjelokupnog fonda zgrada te obvezuje države članice na izradu dugoročne strategije za obnovu zgrada radi dekarbonizacije fonda zgrada do 2050. godine. U svojim dugoročnim strategijama države članice trebaju definirati i mjere kojima se doprinosi ublažavanju energetskog siromaštva.

Direktiva o energetskoj učinkovitosti nalaže državama članicama da u osmišljavanju mjera politike za ispunjavanje svojih obveza u pogledu uštede energije uzmu u obzir potrebu za smanjenjem energetskog siromaštva, u skladu s kriterijima koje su uspostavile, uzimajući u obzir svoje dostupne prakse u tom području, zahtijevajući, u mjeri u kojoj je to primjereno, da se dio mjera energetske učinkovitosti u okviru njihovih nacionalnih sustava obveze energetske učinkovitosti, alternativnih mjera politike, ili programa ili mjera financiranih u okviru nacionalnog fonda za energetsku učinkovitost prioritetno provedu među ranjivim kućanstvima, uključujući ona pogođena energetskim siromaštvom i prema potrebi, u socijalnim prostorima za stanovanje.

Uredba o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime obvezuje države članice EU da u svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima procijene broj kućanstava u energetskom siromaštvu, uzimajući u obzir domaće energetske usluge potrebne za jamčenje osnovnih životnih standarda u odgovarajućem nacionalnom kontekstu, postojeću socijalnu politiku i druge relevantne politike, kao i Komisijine okvirne smjernice o relevantnim pokazateljima, uključujući geografsku raspršenost, koje su utemeljene na zajedničkom pristupu energetskom siromaštvu. U slučaju da država članica utvrdi da postoji znatan broj kućanstava u energetskom siromaštvu, trebala bi u svoj plan uključiti nacionalni okvirni cilj smanjenja energetskog siromaštva. Potrebno je donijeti politike i mjere za zaštitu potrošača, osobito ranjivih i energetski siromašnih potrošača.

1.2.2 Nacionalno zakonodavstvo iz područja energetske učinkovitosti

Područje energetske učinkovitosti u zgradarstvu, koje je fokus ovog Programa, u Hrvatskoj regulirano je Zakonom o energetskoj učinkovitosti , Zakonom o gradnji  kao i podzakonskim aktima.

Tablica 2-1 : Pregled zakonskih odredbi i podzakonskih akata energetske učinkovitosti u Hrvatskoj

2.2 EU definicije i nacionalno zakonodavstvo u kontekstu energetskog siromaštva

2.1.1 Energetsko siromaštvo na razini EU

Kao što je već navedeno u poglavlju 2.1.1, europske direktive iz područja energetske učinkovitosti prepoznaju energetsko siromaštvo kao rastući problem i upućuju države članice da definiraju mjere za njegovo suzbijanje.

Zimskim paketom Europske unije iz studenoga 2016. godine , koji je donio niz prijedloga za dopune i izmjene europskih direktiva iz područja energetike, stavljen je dodatan naglasak na rješavanje pitanja zaštite ugroženih i energetski siromašnih kupaca. Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (Tekst značajan za EGP) (SL L 158, 14.06.2019.) prepoznaje problem energetskog siromaštva i nalaže državama člancima da poduzmu potrebne mjere za zaštitu ugroženih i energetski siromašnih kupaca u kontekstu unutarnjeg tržišta električne energije. Mjere zaštite ugroženih i energetski siromašnih kupaca mogu se razlikovati ovisno o situaciji u državama članicama, a mogu uključivati socijalne i energetske mjere vezane za plaćanje računa, zabranu isključivanja s mreže, općenite mjere socijalne politike te investicije u energetsku učinkovitost.

Mjere koje će države članice definirati i provoditi za suzbijanje energetskog siromaštva trebaju biti temeljene na vlastitim definicijama energetskog siromaštva, koje najbolje odražavaju stanje u državi.

Dvije najčešće korištene definicije energetskog siromaštva u znanstvenoj literaturi su:

 „Kućanstvo je energetski siromašno ukoliko bi trebalo trošiti više od 10 % svojih prihoda da održi dom adekvatno toplim” (Boardman, 1991.)

 „Nemogućnost zagrijavanja doma i podmirivanja osnovnih energetskih potreba do društveno i materijalno potrebne razine” uz „narušeno fizičko i mentalno zdravlje i smanjenje mogućnosti sudjelovanja u aktivnostima zajednice” (Buzarovski, 2007.)

Jedinstvene definicije energetskog siromaštva na razini EU nema, što ne predstavlja prepreku državama članicama da same definiraju energetsko siromaštvo i/ili da definiraju kriterije prihvatljivosti kućanstava za provedbu mjera suzbijanja energetskog siromaštva.

Tablica 2-2 : Primjeri definicija energetskog siromaštva u EU

Europska komisija donijela je Preporuke o energetskom siromaštvu , koje opisuje kao situaciju u kojoj kućanstvo nema pristup temeljnim energetskim uslugama (odgovarajuće grijanje, hlađenje, rasvjeta i energija za pogon kućanskih uređaja). U prilogu ovih Preporuka navode se i preporučeni pokazatelji energetskog siromaštva, od kojih se neki mogu pratiti i kroz statistiku Europske unije o dohotku i životnim uvjetima (EU - SILC), koja uključuje tri pokazatelja koja se koriste za opisivanje i mjerenje energetskog siromaštva u EU:

 nemogućnost adekvatnog zagrijavanja doma;

 dospjele neplaćene obveze po računima za energiju i

 prisutnost krova koji propušta, vlažnih zidova, podova ili temelja, ili trulež u prozorskim okvirima ili podu.

Nemogućnost održavanja doma adekvatno toplim na razini EU prikazuje Slika 2-1.

Slika 2-1 : Nemogućnost održavanja doma adekvatno toplim [EUROSTAT]

Definiranje energetskog siromaštva važno je za statističko praćenje ovog fenomena, no za definiranje shema potpore ključno je utvrditi jednostavne, primjenjive i dokazive kriterije kojima će se neko kućanstvo svrstati u kategoriju energetski siromašnoga i bit će prihvatljivo za dobivanje odgovarajuće pomoći iz ciljanog programa za suzbijanje energetskog siromaštva. Primjere takvih kriterija u programima energetske učinkovitosti i suzbijanja energetskog siromaštva prikazuje Tablica 2-3: Primjeri kriterija energetskog siromaštva u EU .

Tablica 2-3 : Primjeri kriterija energetskog siromaštva u EU

2.2.2 Energetsko siromaštvo na razini Hrvatske

U Hrvatskoj ne postoji definicija energetskog siromaštva niti su do sada utvrđeni opći kriteriji odnosno metodologija za utvrđivanje energetskog siromaštva. Također, Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu (mjera MEN 30 i MEN-32) kao i Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (NEKP) predviđa usvajanje i provedbu sveobuhvatnog Programa za suzbijanje energetskog siromaštva i Programa suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje 2021. - 2025. godine (mjera UET-5 i UET-6).

P rema Zakonu o socijalnoj skrbi , donesena je Uredba o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava kako bi se ispunili zahtjevi iz Trećeg energetskog paketa o definiranju koncepta ugroženog kupca. Pitanje je dodatno uređeno i Uredbom o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb .

Prema Uredbi, ugroženi kupac je krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kroz obveznu javnu uslugu u okviru univerzalne usluge i/ili obveznu javnu uslugu opskrbe plinom i/ili uslugu opskrbe toplinskom energijom pod uvjetom da je:

 korisnik zajamčene minimalne naknade,

 član kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade,

 korisnik osobne invalidnine,

 da živi u kućanstvu s korisnikom osobne invalidnine.

Status može ostvariti i krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kod ostalih opskrbljivača električnom i toplinskom energijom i plinom. Ugroženi kupac ima pravo na naknadu u iznosu do 200 kuna mjesečno tijekom cijele godine, za sufinanciranje troška električne energije. Sredstva za naknadu za ugroženog kupca osiguravaju opskrbljivači električnom energijom, plaćanjem tzv. solidarne naknade koja iznosi 0,03 kn/kWh isporučene električne energije. Ukupno je u Hrvatskoj na kraju 2019. godine bilo 62.301 osoba obuhvaćenih zajamčenom minimalnom naknadom, odnosno 35.103 samaca i 27.198 kućanstava .

Uz naknadu za ugroženog kupca, Zakon propisuje i druge oblike socijalne pomoći (zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja i pravo na troškove ogrjeva) koje pomažu socijalno najugroženijem stanovništvu, a time potencijalno i energetski ugroženim kupcima. U nastavku su dane karakteristike navedenih mjera.

Tablica 2-4: Mjere pomoći ugroženim kupcima iz domene socijalne politike

Unatoč činjenici da su u hrvatskom zakonodavstvu definirani termin i kriteriji stjecanja naziva ugroženog kupca, oni nisu određeni s ciljem obuhvata energetski, već ekonomski siromašnih kućanstava. Ovim načinom tumačenja problema, energetsko siromaštvo se izjednačava s ekonomskim. U Hrvatskoj postoji značajan broj dugotrajno siromašnih kućanstava, koji su korisnici zajamčene minimalne naknade i osobne invalidnine, na koja nisu značajno utjecale promjene i politike na energetskom tržištu te takva kućanstva ne bi trebala biti jedina ciljana skupina u određivanju energetski siromašnih kupaca. U okviru politike energetskog siromaštva treba prepoznati kućanstva koja izlaze van kategorije socijalno ugroženih, a suočena su s energetskim siromaštvom.

Upravo s tim ciljem, nužno je razviti jasnu i transparentnu metodologiju određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca. Konačni cilj metodologije bi trebao biti klasificiranje energetski siromašnog kućanstva prema uzroku siromaštva te oblikovanje specifičnih mjera za svaku od kategorija.

U prilog razvoju metodologije određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca ide i činjenica da postoji veliki nerazmjer između broja potencijalno energetski siromašnog stanovništva u Hrvatskoj te onog stanovništva koje je obuhvaćeno ciljnim mjerama rješavanja problema ugroženosti kupca energije ili općeg siromaštva . Naime, 7,4 % hrvatskog stanovništva smatra da si ne može priuštiti da svoj dom održava adekvatno toplim (EU-SILC) , što odgovara oko 305.000 stanovnika.

Ipak, unatoč nedostatku detaljne metodologije i definicije energetskog siromaštva, problem je jasno prepoznat u Programu energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine kojim je prvi je put u Hrvatskoj omogućeno financiranje energetske obnove obiteljskih kuća građana koji su u opasnosti od energetskog siromaštva, a oni su za potrebe Programa definirani kao korisnici zajamčene minimalne naknade ili članovi kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade. Predviđene mjere energetske obnove i trošak energetskih certifikatora tim građanima je financiran u cijelosti (100 %) Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

S obzirom na kompleksnost problematike energetskog siromaštva, potrebno je jasno utvrditi da se ovim Programom ne definira energetsko siromaštvo u Hrvatskoj niti se razrađuje metodologija određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca . Ovim se Programom obuhvaća samo jedan dio problema, a to je stanovništvo koje živi u zgradama u nadležnosti SDUOSZ na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi.

Prema Zakonu o regionalnom razvoju , potpomognuto područje je ono područje Hrvatske koje je na temelju indeksa razvijenosti ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Područja posebne državne skrbi su, prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi , određena na temelju posljedica agresije na Republiku Hrvatsku i na temelju ekonomskih, strukturnih i demografskih poteškoća s kojima se ta područja suočavaju. Prema Zakonu o potpomognutim područjima , nadležna tijela dužna su donositi gospodarske, socijalne, fiskalne i demografske mjere, mjere stambenog zbrinjavanja, mjere jačanja administrativnih kapaciteta za učinkovit i održiv razvoj potpomognutih područja te mjere za provedbu programa integriranih teritorijalnih ulaganja.

Ovaj Program donosi se u potpunosti u skladu s navedenim zakonskim okvirom, a energetska obnova u ovom kontekstu predstavlja ne samo socijalnu i demografsku mjeru te mjeru stambenog zbrinjavanja, već i ekonomsku mjeru, jer će dovesti do povećane aktivnosti u građevinskim poslovima.

Dodatno, stanari (suvlasnici ili korisnici) u zgradama obuhvaćenima ovim Programom, zadovoljavaju uvjete propisane Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima , koji uključuje kriterije socijalne ugroženosti. Stoga, g rađani obuhvaćeni ovim Programom zbog svoje opće socijalne ugroženosti i rizika od siromaštva, ali i stanja zgrada u kojima žive, nedvojbeno pripadaju skupini građana ugroženih od energetskog siromaštva,

3.3 Nadležne institucije za energetsku učinkovitost i energetsko siromaštvo u Hrvatskoj

Krovna institucija za provedbu nacionalnih energetskih i klimatskih politika je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MGOR) te je s  Nacionalnim koordinacijskim tijelom za energetsku učinkovitost i alternativna goriva (NKT), zaduženo, u skladu sa Zakonom o energetskoj učinkovitosti, za sustavno praćenje provedbe kroz sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (SMiV), izvještavanje te informiranje široke javnosti o planovima, realiziranim mjerama i njihovim učincima.

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI) je nadležno za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, dakle za kreiranje politika i mjera kojima se ostvaruju postavljeni ciljevi energetskih ušteda u zgradama, kao i za suzbijanje energetskog siromaštva kroz energetsku obnovu zgrada. MPGI djeluje i kao Posredničko tijelo razine 1 (PT1) za korištenje sredstava ESI fondova prema Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., u okviru IP 4c - Podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenje obnovljivih izvora energije u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade te u stambenom sektoru, SC 4c1 - Smanjenje potrošnje energije u zgradama javnog sektora i SC 4c2 - Smanjenje potrošnje energije u višestambenim zgradama. MPGI je nositelj reformske mjere C6.1. R1 Dekarbonizacija zgrada iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), iz kojega će se osigurati dio sredstava za provedbu ovoga Programa.  

Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU) je nadležno za vođenje cjelovitog sustava planiranja, programiranja, upravljanja i financiranja regionalnoga razvoja te korištenje sredstava fondova Europske unije i ostalih međunarodnih izvora financiranja namijenjenih regionalnom razvoju (Upravljačko tijelo), dok je SDUOSZ nositelj mjere Stambenog zbrinjavanja za potpomognuta i demografski ugrožena područja te odgovorno tijelo za praćenje provedbe navedenog Programa.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP) nadležno je, između ostalog, i za cjelokupnu politiku socijalne skrbi u Hrvatskoj.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) zadužen je za sufinanciranje mjera definiranih u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, a djeluje i kao Posredničko tijelo razine 2 (PT2) za korištenje sredstava ESI fondova prema Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. godine u dijelovima relevantnim za energetiku i klimu. FZOEU također raspolaže financijskim sredstvima dobivenim od emisijskih jedinica putem dražbi na EU tržištu te ih usmjerava u skladu s Planom korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi , FZOEU raspolaže i sredstvima koja uplaćuju opskrbljivači energijom u slučaju neispunjavanja svoje obveze u skladu sa Zakonom o energetskoj učinkovitosti te ih je dužan ulagati u alternativne mjere politike definirane u Strategiji niskougljičnog razvija Republike Hrvatske, Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama i u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu.

SDUOSZ obavlja upravne i druge poslove nositelja mjere stambenog zbrinjavanja na potpomognutim područjima Hrvatske i područjima posebne državne skrb u okviru kojih predlaže, organizira, provodi i nadzire provedbu stambenog zbrinjavanja radi osiguranja uvjeta za povratak, ostanak i naseljavanje stanovništva; provodi upravne, stručne, provedbene i druge poslove koji se odnose na planiranje, pripremu, provedbu i nadzor provedbe programa obnove i popravka u Domovinskom ratu oštećenih ili uništenih stambenih jedinica kao i programe stambenog zbrinjavanja u okviru kojih upravlja stambenim jedinicama u državnom vlasništvu te gospodari istima kroz potpisivanje ugovora o najmu, postupke darovanja i prodaje stambenih jedinica obiteljima korisnika prava.

Provedbeno tijelo ovog Programa je SDUOSZ, koji operativno provodi aktivnosti predviđene Programom. Detaljniji prikaz uloge i odgovornosti pojedinih dionika u provedbi ovog Programa dan je u poglavlju 5 ovog Programa.

3 Programski kriteriji energetskog siromaštva

1.1 Analiza strukture vlasništva zgrada obuhvaćenih Programom

Ovim Programom analizirano je 413 stambenih zgrada prema popisu kojeg je utvrdio SDUOSZ (5.382 stambene jedinice) na kojima su hitni i neodgodivi veći građevinski zahvati koji se prvenstveno odnose na sanacije ili rekonstrukcije krovišta, limarije, stolarije i pročelja. Radi se o manjim stambenim zgradama koje imaju uglavnom od 5 do 20 stanova. Većina ih je građena krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina i u pravilu nisu održavane te na njima nikada nije načinjen nikakav ozbiljniji građevinski zahvat. Zgrade su u tako lošem stanju da osim što nisu prikladne za stanovanje, ujedno nagrđuju i prostor na kojem se nalaze, a u nekim slučajevima predstavljaju i sigurnosni rizik. Velik broj stanova u državnom vlasništvu koji se nalaze u tim zgradama su prazni i devastirani i ne mogu se obnavljati bez prethodne cjelovite obnove zgrada.

Od 5.382 stambene jedinice, trenutno je u vlasništvu Republike Hrvatske njih 2.069 ili 38,44 %.

Slika 3-1 : Udio Republike Hrvatske u vlasništvu stanova

Rezultati analize vlasništva stanova po pojedinačnim zgradama su sljedeći:

 45 zgrada ima 100 % stanova u vlasništvu RH - najviše ovakvih zgrada je u Plaškom

 155 zgrada ima