Nacrt Programa suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
MPGI
Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine
MRRFEU
Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije
MGOR
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
NAPEnU
NKT
Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti
Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost
NN
Narodne novine
NPOO
Nacionalni plan oporavka i otpornosti
OPKK
Operativni program „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“
PDV
porez na dodanu vrijednost
PT1
PT2
Posredničko tijelo razine 1
Posredničko tijelo razine 2
RH
Republika Hrvatska
SC
specifični cilj
SDUOSZ
SMiV
Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje
Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije
VSZ
višestambene zgrade
ZMN
zajamčena minimalna naknada
Sažetak
Ovim Programom analizirane su zgrade kojima raspolaže i upravlja Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje (u daljnjem tekstu: SDUOSZ) u kojima stanovnici nisu u mogućnosti sudjelovati u financiranju nužnih popravaka, a pogotovo u energetskoj obnovi. Zgrade su građene krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina i u tako su lošem stanju da osim što nisu prikladne za stanovanje, u nekim slučajevima predstavljaju i sigurnosni rizik. Velik broj stanova u državnom vlasništvu koji se nalaze u tim zgradama su prazni i devastirani i ne mogu se obnavljati bez prethodne cjelovite obnove zgrada. Analizom je utvrđeno da sve zgrade ispunjavaju kriterije pogodnosti za energetsku obnovu, povezanu dijelom i s potrebom za statičkom sanacijom zgrade. Socijalni status suvlasnika je jedan od bitnih kriterija za stjecanja prava na stambeno zbrinjavanje u predmetnim zgradama.
Programom je analizirano 413 zgrada. Ako se u postupku izrade energetskog pregleda i glavnog projekta utvrdi da određeni broj stambenih zgrada čini jednu građevinsku cjelinu, popis će se nadopuniti drugim stambenim zgradama istih karakteristika u portfelju SDUOSZ. Također, ako se utvrdi da se pojedine zgrade ne mogu obnoviti nego se trebaju ukloniti a stanari preseliti u odgovarajuće zgrade (bilo zbog stanja zgrade, dugotrajnosti procesa i provedbe programa, obnovu kroz druge programe i izvore financiranja) popis će se nadopuniti dodatnim zgradama iz portfelju SDUOSZ, odabranim prema istim kriterijima. Dodatne zgrade u popisu će se, između ostaloga, koristiti za premještaj korisnika i stanara iz zgrada koje se ne mogu obnoviti, već ih je potrebno ukloniti.
Prioriteti obnove su određeni prema uočenim nedostacima zgrada te je procijenjena moguća ušteda energije za grijanje i primarne energije koja će se ostvariti obnovom zgrada. Ukupna moguća ušteda primarne energije na svim zgrada iznosi 27 GWh godišnje. Trošak energetske obnove procjenjuje se na 355 milijuna kuna, a odnosi se na usluge projektiranja, stručnog nadzora, izvođenja radova energetske obnove i druge troškove vezane za realizaciju Programa.
Za provedbu Programa potrebna su sredstva u ukupnom iznosu od 355 milijuna kuna po niže predloženom planu. Sredstva u ukupnom iznosu od 150 milijuna kn osiguravaju se iz Mehanizma za oporavak i otpornost, a preostala sredstva osiguravaju se iz državnog proračuna i to iz preostalog raspoloživog iznosa sredstava prikupljenih na osnovu solidarne naknade za ugroženog kupca energenta.
2021.
2022.
2023.
2024.
2025.
Planirana sredstva [kn]
400.000 kuna
80 milijuna kuna
100 milijuna kuna
90 milijuna kuna
84.600.000 kuna
NPOO
400.000 kuna
30 milijuna kuna
50 milijuna kuna
40 milijuna kuna
29.600.000 kuna
Državni proračun
0,00 kuna
50 milijuna kuna
50 milijuna kuna
50 milijuna kuna
55 milijuna kuna
Prioritetne zgrade za obnovu su zgrade kod kojih su najizraženija oštećenja krovišta ili zgrade koje imaju pokrov od azbest cementnih ploča, tj. zgrade s krovnim konstrukcijama koje se urušavaju sa svim vrstama pokrova, te zgrade s nesaniranim oštećenjima od oborinskih voda i pokrovom od azbest cementnih ploča, te ih je zbog hitnosti potrebno obuhvatiti u prvoj godini provedbe.
Program će imati izravne i neizravne učinke odnosno koristi, pogotovo na lokalnoj razini:
1.Smanjenje energetskog siromaštva,
2.Poboljšano zdravlje stanara,
3.Lokalno zapošljavanje,
4.Prostorna uređenost,
5.Povećanje vrijednosti nekretnina.
Neizravno, provedba Programa će pozitivno doprinijeti:
1.Ostanku i naseljavanju stanovništva na navedenim područjima odnosno demografskoj revitalizaciji Republike Hrvatske,
2.Smanjenju izdataka zdravstvenog sustava,
3.Cjelokupnom gospodarskom razvoju potpomognutih područja i područja posebne državne skrbi,
4.Suzbijanju sive ekonomije.
Kod odabira zgrada za prioritetnu energetsku obnovu vodit će se računa o njihovom geografskom razmještaju kako bi se ravnomjerno obuhvatila sva područja Republike Hrvatske, te o njihovom građevinskom stanju.
Ukupno komentara:
Ukupno općih komentara:
Ukupno nadopuna teksta:
0
Komentiraj
1Uvod
Za ostvarenje energetsko-klimatskih ciljeva - dekarbonizacija, sigurnost opskrbe energijom i ublažavanje klimatskih promjena, aktivnosti za poboljšanje energetske učinkovitosti imaju ključnu ulogu, pri čemu poseban naglasak mora biti na zgradama, koje su odgovorne za preko 40 % potrošnje energije na razini kako Europske unije (EU) tako i Hrvatske. Na razini EU dugoročni cilj je smanjiti emisije CO2 iz sektora zgradarstva za 80 - 95 % do 2050. godine. Energetska obnova zgrada predstavlja najveći potencijal za energetske uštede na postojećim zgradama, a istovremeno je prilika za njihovo temeljito osuvremenjivanje i prilagodbu modernom načinu života. Povećana građevinska aktivnost potaknuta sustavnom energetskom obnovom zgrada otvara nova radna mjesta i pokreće gospodarstvo.
Nadalje, energetska obnova zgrada ključan je mehanizam za borbu protiv energetskog siromaštva, koji predstavlja jedan od ključnih i rastućih problema današnjice, čak i u najrazvijenijim društvima. Naime, uz kontinuirani porast cijena energije, sve više kućanstava suočeno je s problemima u podmirivanju računa za energiju te je prisiljeno živjeti u neadekvatnim uvjetima, u smanjenom životnom prostoru tijekom zimskih mjeseci. Procjenjuje se da je otprilike 50 milijuna kućanstava u EU pogođeno energetskim siromaštvom. Mjere energetske učinkovitosti ključne su za rješavanje ovog problema te moraju biti komplementarne politikama socijalne sigurnosti. Kako bi se osiguralo da se mjerama energetske učinkovitosti na održiv način smanji energetsko siromaštvo stanara, potrebna je odgovarajuća financijska potpora.
U Hrvatskoj posebno osjetljiva kategorija stambenih zgrada nalazi se na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi, a stanari u tim zgradama imaju vrlo skromne ili nikakve prihode, bez obzira jesu li vlasnici stanova ili njihovi korisnici. Potpomognuto područje je područje Republike Hrvatske koje je na temelju indeksa razvijenosti ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Stoga, geografski ovaj Program obuhvaća jedinice lokalne samouprave sa statusom potpomognutog područja te područja posebne državne skrbi.
SDUOSZ raspolaže i upravlja zgradama koje su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu Republike Hrvatske. Za potrebe ovog Programa identificirano je 413 stambenih zgrada na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi. Nakon potresa u Petrinji 28. i 29. prosinca 2020. kao i naknadnih potresa, provedena je kontrola zgrada u pogođenom području, te je popis zgrada ažuriran s podacima iz preliminarnih statičkih pregleda konstrukcija. Ukupni broj zgrada je ažuriranim stanjem iz 2021. godine te iznosi 387 zgrada, što čini obuhvat ovoga Programa.
U svim analiziranim zgradama stanovnici nisu u mogućnosti sudjelovati u financiranju nužnih popravaka, a kamoli energetske obnove zgrada, kojom bi osigurali smanjenje troškova za energiju, uz značajno podizanje kvalitete života. Stoga je na ovim područjima nužno 100 % financiranje provedbe projekata energetske obnove.
Glavni ciljevi ovog Programa su:
1.Analizirati postojeće stanje zgrada i utvrditi potencijale za energetsku obnovu, uključujući potencijal za ostvarenje energetskih ušteda i smanjenja emisija CO2,
2.Utvrditi potrebna financijska sredstva za energetsku obnovu zgrada te prioritete i pilot projekte koji će se financirati raspoloživim sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost i državnoga proračuna,
3.Izraditioperativni model provedbe energetskeobnove za razdoblje do 2025. godine, s jasno definiranim aktivnostima i nadležnostima za njihovu provedbu.
Nositelj izrade Programa je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI), a provedbeno tijelo je SDUOSZ. Program je izrađen u skladu sa Zaključkom Vlade Republike Hrvatske o izradi Programa suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje 2019. - 2021. godine, usvojenim na 139. sjednici Vlade, 23. siječnja 2019.
Iz Mehanizma za oporavak i otpornost putem Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. godine predviđeno je financiranje provedbe ovog Programa u iznosu od 150.000.000 kuna, a preostala sredstva u iznosu od 205.000.000 kuna osiguravaju se iz državnog proračuna i to iz preostalog raspoloživog iznosa sredstava prikupljenih na osnovu solidarne naknade za ugroženog kupca energenta.
0
Komentiraj
2Pregled EU i nacionalnog zakonodavstva i nadležnih institucija
0
Komentiraj
1.1.1EU zakonodavstvo iz područja energetske učinkovitosti
Energetska učinkovitost jedna je od pet dimenzija europske Energetske unije. Kroz načelo „Prvo energetska učinkovitost“ (engl. Energy efficiency first), Europska unija je prepoznala i potvrdila da je upravo energetska učinkovitost europski najznačajniji izvor energije. Glavne odrednice EU politike energetske učinkovitosti, s fokusom na zgradarstvo, dane su u sljedećim direktivama i uredbama:
Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju van snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 315, 14.11.2012.);
Direktiva (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21.12.2018.) - (u daljnjem tekstu: Direktiva o energetskoj učinkovitosti);
Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (Preinaka) (SL L 153, 18.6.2010.);
Direktiva (EU) 2018/844 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 19.6.2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva o energetskim svojstvima zgrada) i
Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21.12.2018.) – (u daljnjem tekstu: Uredba o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime).
Najvažnije mjere, definirane u gore navedenim dokumentima, kojima se doprinosi ostvarenju ciljeva energetske učinkovitosti do 2030. godine uključuju sljedeće obveze država članica:
ostvarenje smanjenja količine prodane energije od 0,8 % na godišnjoj razini u razdoblju od 2021. do 2030. godine i to uspostavom sustava obveza energetske učinkovitosti za opskrbljivače i/ili distributere energije i/ili primjenom alternativnih mjera energetske učinkovitosti s istim kvantitativnim učinkom;
energetska obnova barem 3 % površine zgrada središnje državne uprave godišnje;
izrada dugoročne strategije za obnovu zgrada radi dekarbonizacije fonda zgrada do 2050. godine;
obvezno definiranje minimalnih energetskih standarda (temeljenih na troškovno optimalnoj analizi) za nove zgrade i zgrade koje se obnavljaju te obvezno energetsko certificiranje zgrada javne namjene i svih ostalih zgrada koje se prodaju ili daju u najam;
redovne kontrole sustava grijanja i klimatizacije;
obveza da sve nove zgrade od 31. prosinca 2020. budu zgrade gotovo nulte energije (nZEB standard; za javne zgrade ova obveza je počela s 31. prosincem 2018.);
priprema nacionalnih akcijskih planova energetske učinkovitosti svake tri godine i godišnje izvještavanje za razdoblje do 2020. godine;
oza razdoblje od 2021. do 2030. godine države članice pripremaju integrirani energetsko-klimatski plan u skladu s Uredbom 2018/1999. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime te izvještavaju o napretku svake dvije godine;
primjena pametnih brojila potrošnje električne energije i prirodnog plina;
promicanje uporabe pametnih tehnologija u zgradama;
minimalni zahtjevi za osiguravanje infrastrukture za e-mobilnost kod izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih zgrada;
provedba energetskih pregleda svake četiri godine za velika poduzeća;
zaštita prava potrošača vezano uz pristup jednostavnim i razumljivim informacijama o stvarnoj i povijesnoj potrošnji energije;
izrada Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske;
izrada Integriranog energetskog i klimatskog plana Republike Hrvatske.
Direktiva o energetskim svojstvima zgrada dodatno osnažuje potrebu za energetskom obnovom cjelokupnog fonda zgrada te obvezuje države članice na izradu dugoročne strategije za obnovu zgrada radi dekarbonizacije fonda zgrada do 2050. godine. U svojim dugoročnim strategijama države članice trebaju definirati i mjere kojima se doprinosi ublažavanju energetskog siromaštva.
Direktiva o energetskoj učinkovitosti nalaže državama članicama da u osmišljavanju mjera politike za ispunjavanje svojih obveza u pogledu uštede energije uzmu u obzir potrebu za smanjenjem energetskog siromaštva, u skladu s kriterijima koje su uspostavile, uzimajući u obzir svoje dostupne prakse u tom području, zahtijevajući, u mjeri u kojoj je to primjereno, da se dio mjera energetske učinkovitosti u okviru njihovih nacionalnih sustava obveze energetske učinkovitosti, alternativnih mjera politike, ili programa ili mjera financiranih u okviru nacionalnog fonda za energetsku učinkovitost prioritetno provedu među ranjivim kućanstvima, uključujući ona pogođena energetskim siromaštvom i prema potrebi, u socijalnim prostorima za stanovanje.
Uredba o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime obvezuje države članice EU da u svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima procijene broj kućanstava u energetskom siromaštvu, uzimajući u obzir domaće energetske usluge potrebne za jamčenje osnovnih životnih standarda u odgovarajućem nacionalnom kontekstu, postojeću socijalnu politiku i druge relevantne politike, kao i Komisijine okvirne smjernice o relevantnim pokazateljima, uključujući geografsku raspršenost, koje su utemeljene na zajedničkom pristupu energetskom siromaštvu. U slučaju da država članica utvrdi da postoji znatan broj kućanstava u energetskom siromaštvu, trebala bi u svoj plan uključiti nacionalni okvirni cilj smanjenja energetskog siromaštva. Potrebno je donijeti politike i mjere za zaštitu potrošača, osobito ranjivih i energetski siromašnih potrošača.
0
Komentiraj
1.2.2Nacionalno zakonodavstvo iz područja energetske učinkovitosti
Područje energetske učinkovitosti u zgradarstvu, koje je fokus ovog Programa, u Hrvatskoj regulirano je Zakonom o energetskoj učinkovitosti, Zakonom o gradnji kao i podzakonskim aktima.
Tablica 2-1: Pregled zakonskih odredbi i podzakonskih akata energetske učinkovitosti u Hrvatskoj
Zakon o energetskoj učinkovitosti
Obveza Vlade RH da usvoji Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NAPEnU) za trogodišnje razdoblje s mjerama koje će se provoditi na cijelom području RH u skladu s Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom (NEKP), kojim se definiraju alternativne mjere politike uključujući mjere za osiguranje godišnje obnove 3 % ukupne površine poda grijanih i/ili hlađenih zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti
Obveza županija i velikih gradova (>35.000 stanovnika) da donose Akcijske planove (trogodišnje) i godišnje planove energetske učinkovitosti
Sustav obveze energetske učinkovitosti za opskrbljivače energije – potiče se provedba mjera energetske učinkovitosti u kućanstvima pogođenima energetskim siromaštvom ili u socijalnim prostorima za stanovanje
Obveze opskrbljivača o mjerenju i obračunavanju potrošnje te informiranju kupaca o prethodnoj potrošnji, što obuhvaća usporedbu s prosječnim uobičajenim ili referentnim krajnjim kupcem iz iste kategorije krajnjih kupaca
Obveze distributera energije da podatke o mjerenju i potrošnji energije u javnom sektoru unose na mjesečnoj razini u nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) te da osiguraju pojedinačna brojila krajnjim kupcima
Obveze regulatornog tijela za energetiku da osigura poticanje energetske učinkovitosti kroz tarife te da osigura poticaje za poboljšanje učinkovitosti u planiranju i radu infrastrukture za prirodni plin i električnu energiju
Obveze operatora prijenosnog i distribucijskog sustava da omoguće pristup mreži, prijenos i distribuciju električne energije proizvedene iz visokoučinkovite kogeneracije
Obveze velikih poduzeća o provedbi energetskih pregleda svake 4 godine ili uvođenju sustava gospodarenja energijom - Pravilnik o energetskom pregledu za velika poduzeća (Narodne novine, br. 123/15 i 05/20)
Obveza javnog sektora da provodi energetske preglede sustava javne rasvjete svakih 5 godina te da održava i rekonstruira javnu rasvjetu tako da smanjuje potrošnju električne energije i ispunjava ostale uvjete propisane Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (Narodne novine, broj 14/19) i propisa koji iz njega proizlaze
Obveza javnog sektora da sustavno gospodari energijom, što podrazumijeva imenovanje odgovorne osobe za gospodarenje energijom, redovno praćenje potrošnje energije i unošenje podataka o potrošnji energije u nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) - Pravilnik o sustavnom gospodarenju energijom u javnom sektoru (Narodne novine, br. 18/15i 06/16)
Obveza prijavljivanja svih aktivnosti energetske učinkovitosti i ostvarenih ušteda u nacionalni sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda (SMiV) za javni sektor, pružatelje energetskih usluga i davatelje subvencija - Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (Narodne novine, broj 98/21)
Obveza nadležnih ministarstava i Nacionalnog koordinacijskog tijela (NKT) uspostavljanja i vođenja informacije platforme o energetskoj učinkovitosti - Nacionalni portal energetske učinkovitosti: https://www.enu.hr/
Obveza označavanja uređaja povezanih s energijom - relevantne uredbe EU za pojedine grupe uređaja
Reguliranje energetske usluge (ugovora o energetskom učinku) u javnom sektoru - Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru (Narodne novine, broj 11/15)
Reguliranje ugovaranja energetske usluge i radova energetske obnove višestambenih zgrada te utvrđivanje donošenja odluke o energetskoj obnovi na temelju natpolovične većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima i po broju suvlasnika zgrade
Obveza korištenja kriterija energetske učinkovitosti u postupcima javne nabave proizvoda povezanih s energijom - Pravilnik o zahtjevima energetske učinkovitosti proizvoda povezanih s energijom u postupcima javne nabave (Narodne novine, broj 70/15)
Obveza zadovoljavanja eko-dizajna proizvoda povezanih s energijom prilikom stavljanja na tržište - Pravilnik o utvrđivanju zahtjeva za eko-dizajn proizvoda povezanih s energijom (Narodne novine, broj 50/15)
Pravilnici o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje sustava kvalitete usluga i radova za certificiranje instalatera obnovljivih izvora energije - fotonaponskih sustava (Narodne novine, broj 56/15); solarnih toplinskih sustava (Narodne novine, br. 33/15, 56/15 i 12/17); manjih kotlova i peći na biomasu (Narodne novine, br. 39/15, 56/1 i 12/17); plitkih geotermalnih sustava i dizalica topline (Narodne novine br. 56/15 i 12/17)
Zakon o gradnji
Gospodarenje energijom i očuvanje topline kao jedan od temeljnih zahtjeva za građevine - Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (Narodne novine, br. 128/15, 70/18, 73/18, 86/18 i 102/20)
Minimalna energetska svojstva za nove zgrade i zgrade koje prolaze veliku rekonstrukciju, način određivanja energetskog svojstva zgrade, prikaz tehničke, okolišne i gospodarske izvedivosti dostupnih visokoučinkovitih alternativnih sustava opskrbe energijom, opremanje zgrada sustavima automatizacije, te zahtjevi za zgrade gotovo nulte energije
Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (Narodne novine br. 128/15, 70/18, 73/18, 86/18 i 102/20)
Obveza Vlade RH da donese Dugoročnu strategiju obnove nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske, te je ažurira svakih pet godina
Obveza Vlade RH da donese programe energetske obnove zgrada za razdoblje od 2021. do 2030. godine
Obveza Vlade RH da donese Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021. do 2030. godine
Obveza Vlade RH da donese Program kružnog gospodarenja prostorom i zgradama za razdoblje od 2021. - 2030. godine
Promicanje elektromobilnosti i uspostava infrastrukture za punjenje u novim zgradama i zgradama koje se podvrgavaju značajnoj obnovi, za stambene i nestambene zgrade
Obveza redovitih pregleda sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije u zgradama te energetskog certificiranja zgrada
Pravilnik o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju (Narodne novine, br. 88/17, 90/20, 1/21 i 45/21)
Pravilnik o kontroli energetskog certifikata zgrade i izvješća o redovitom pregledu sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije u zgradi (Narodne novine, br. 73/15 i 54/20)
Pravilnik o osobama ovlaštenim za energetsko certificiranje, energetski pregled zgrade i redoviti pregled sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije u zgradi (Narodne novine, br. 73/15, 133/15 i 60/20)
0
Komentiraj
2.2EU definicije i nacionalno zakonodavstvo u kontekstu energetskog siromaštva
0
Komentiraj
2.1.1Energetsko siromaštvo na razini EU
Kao što je već navedeno u poglavlju 2.1.1, europske direktive iz područja energetske učinkovitosti prepoznaju energetsko siromaštvo kao rastući problem i upućuju države članice da definiraju mjere za njegovo suzbijanje.
Zimskim paketom Europske unije iz studenoga 2016. godine, koji je donio niz prijedloga za dopune i izmjene europskih direktiva iz područja energetike, stavljen je dodatan naglasak na rješavanje pitanja zaštite ugroženih i energetski siromašnih kupaca. Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (Tekst značajan za EGP) (SL L 158, 14.06.2019.) prepoznaje problem energetskog siromaštva i nalaže državama člancima da poduzmu potrebne mjere za zaštitu ugroženih i energetski siromašnih kupaca u kontekstu unutarnjeg tržišta električne energije. Mjere zaštite ugroženih i energetski siromašnih kupaca mogu se razlikovati ovisno o situaciji u državama članicama, a mogu uključivati socijalne i energetske mjere vezane za plaćanje računa, zabranu isključivanja s mreže, općenite mjere socijalne politike te investicije u energetsku učinkovitost.
Mjere koje će države članice definirati i provoditi za suzbijanje energetskog siromaštva trebaju biti temeljene na vlastitim definicijama energetskog siromaštva, koje najbolje odražavaju stanje u državi.
Dvije najčešće korištene definicije energetskog siromaštva u znanstvenoj literaturi su:
„Kućanstvo je energetski siromašno ukoliko bi trebalo trošiti više od 10 % svojih prihoda da održi dom adekvatno toplim” (Boardman, 1991.)
„Nemogućnost zagrijavanja doma i podmirivanja osnovnih energetskih potreba do društveno i materijalno potrebne razine” uz „narušeno fizičko i mentalno zdravlje i smanjenje mogućnosti sudjelovanja u aktivnostima zajednice” (Buzarovski, 2007.)
Jedinstvene definicije energetskog siromaštva na razini EU nema, što ne predstavlja prepreku državama članicama da same definiraju energetsko siromaštvo i/ili da definiraju kriterije prihvatljivosti kućanstava za provedbu mjera suzbijanja energetskog siromaštva.
Tablica 2-2: Primjeri definicija energetskog siromaštva u EU
Država
Definicija energetskog siromaštva
Slovačka
Energetsko siromaštvo je stanje u kojem prosječni mjesečni izdatci za potrošnju električne energije, prirodnog plina, toplinske energije i potrošne tople vode predstavljaju značajan dio prosječnog mjesečnog prihoda kućanstva.
Francuska
Energetski siromašna je osoba koja u svom smještaju ima poteškoća s opskrbom energije za zadovoljavanje svojih osnovnih potreba, zbog neraspoloživosti sredstava ili uvjeta stanovanja.
Irska
Energetsko siromaštvo je situacija u kojoj kućanstvo nije u mogućnosti zadržati prihvatljivu razinu energetskih usluga (grijanje, rasvjeta, itd.) uz prihvatljive troškove.
Engleska
Kućanstvo se smatra energetski siromašnim ako i) mu je prihod ispod granice siromaštva (uzimajući u obzir troškove energije); i ii) su mu troškovi za energiju veći nego što je to tipično za istu vrstu kućanstva.
Austrija
Kućanstvo se smatra energetski siromašnim ako je njegov prihod ispod praga ugroženosti od siromaštva i ako istovremeno mora pokriti iznadprosječne troškove za energiju.
Škotska
Kućanstvo se smatra energetski siromašnim ako, da bi za zadržavanje zadovoljavajućeg režima grijanja, moralo potrošiti više od 10 % svojih prihoda (uključujući potpore za stanovanje) na cjelokupnu potrošnju goriva u kućanstvu.
Europska komisija donijela je Preporuke o energetskom siromaštvu, koje opisuje kao situaciju u kojoj kućanstvo nema pristup temeljnim energetskim uslugama (odgovarajuće grijanje, hlađenje, rasvjeta i energija za pogon kućanskih uređaja). U prilogu ovih Preporuka navode se i preporučeni pokazatelji energetskog siromaštva, od kojih se neki mogu pratiti i kroz statistiku Europske unije o dohotku i životnim uvjetima (EU - SILC), koja uključuje tri pokazatelja koja se koriste za opisivanje i mjerenje energetskog siromaštva u EU:
nemogućnost adekvatnog zagrijavanja doma;
dospjele neplaćene obveze po računima za energiju i
prisutnost krova koji propušta, vlažnih zidova, podova ili temelja, ili trulež u prozorskim okvirima ili podu.
Nemogućnost održavanja doma adekvatno toplim na razini EU prikazuje Slika 2-1.
Slika 2-1: Nemogućnost održavanja doma adekvatno toplim [EUROSTAT]
Definiranje energetskog siromaštva važno je za statističko praćenje ovog fenomena, no za definiranje shema potpore ključno je utvrditi jednostavne, primjenjive i dokazive kriterije kojima će se neko kućanstvo svrstati u kategoriju energetski siromašnoga i bit će prihvatljivo za dobivanje odgovarajuće pomoći iz ciljanog programa za suzbijanje energetskog siromaštva. Primjere takvih kriterija u programima energetske učinkovitosti i suzbijanja energetskog siromaštva prikazuje Tablica 2-3: Primjeri kriterija energetskog siromaštva u EU.
Tablica 2-3: Primjeri kriterija energetskog siromaštva u EU
Država
Kriterij energetskog siromaštva
Irska
Better Energy:Warmer Houses (program financiran iz EFRR)
Prihvatljivi korisnici su oni koji primaju jednu od pomoći: 1) naknadu za gorivo; 2) naknadu za nezaposlene više od 6 mjeseci i s djetetom mlađim od 7 godina i 3) obiteljski dodatak.
Rumunjska
Višegodišnji nacionalni program za poboljšanje energetskih svojstava stambenih blokova (program financiran iz EFRR)
Zgrade građene između 1951. i 1990. u kojima je više od 50 % kućanstava s niskim prihodima (< 500 € /mjesec)
Engleska
Warm Front shema (nacionalno financiranje)
Zgrada mora biti energetskog razreda D ili lošijeg. Korisnik mora biti prihvatljiv za tzv. naknadu za hladno vrijeme, koju primaju umirovljenici, odrasli i djeca s invaliditetom te obitelji s djecom do 5 godina koje primaju jednu od naknada vezanih uz dohodak, a plaćanje se vrši automatski kada je prosječna temperatura na vremenskoj stanici povezana s poštanskim brojem korisnika zabilježena kao, ili se predviđa da će biti, 0°C ili ispod sedam uzastopnih dana.
0
Komentiraj
2.2.2Energetsko siromaštvo na razini Hrvatske
U Hrvatskoj ne postoji definicija energetskog siromaštva niti su do sada utvrđeni opći kriteriji odnosno metodologija za utvrđivanje energetskog siromaštva. Također, Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu (mjera MEN 30 i MEN-32) kao i Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (NEKP) predviđa usvajanje i provedbu sveobuhvatnog Programa za suzbijanje energetskog siromaštva i Programa suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje 2021. - 2025. godine (mjera UET-5 i UET-6).
Prema Zakonu o socijalnoj skrbi, donesena je Uredba o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava kako bi se ispunili zahtjevi iz Trećeg energetskog paketa o definiranju koncepta ugroženog kupca. Pitanje je dodatno uređeno i Uredbom o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb.
Prema Uredbi, ugroženi kupac je krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kroz obveznu javnu uslugu u okviru univerzalne usluge i/ili obveznu javnu uslugu opskrbe plinom i/ili uslugu opskrbe toplinskom energijom pod uvjetom da je:
korisnik zajamčene minimalne naknade,
član kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade,
korisnik osobne invalidnine,
da živi u kućanstvu s korisnikom osobne invalidnine.
Status može ostvariti i krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kod ostalih opskrbljivača električnom i toplinskom energijom i plinom. Ugroženi kupac ima pravo na naknadu u iznosu do 200 kuna mjesečno tijekom cijele godine, za sufinanciranje troška električne energije. Sredstva za naknadu za ugroženog kupca osiguravaju opskrbljivači električnom energijom, plaćanjem tzv. solidarne naknade koja iznosi 0,03 kn/kWh isporučene električne energije. Ukupno je u Hrvatskoj na kraju 2019. godine bilo 62.301 osoba obuhvaćenih zajamčenom minimalnom naknadom, odnosno 35.103 samaca i 27.198 kućanstava.
Uz naknadu za ugroženog kupca, Zakon propisuje i druge oblike socijalne pomoći (zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja i pravo na troškove ogrjeva) koje pomažu socijalno najugroženijem stanovništvu, a time potencijalno i energetski ugroženim kupcima. U nastavku su dane karakteristike navedenih mjera.
Tablica 2-4: Mjere pomoći ugroženim kupcima iz domene socijalne politike
Vrsta i naziv mjere
Financijska sredstva
Zajamčena minimalna naknada (ZMN)
Financijska sredstva
Naknada za troškove stanovanja
Financijska sredstva ili naknada u dobru
Trošak ogrjeva
Opis
ZMN predstavlja mjesečni novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samaca ili kućanstva koji za to nemaju dovoljno sredstava. Vlada RH propisuje visinu osnovice na temelju koje se računa ZMN. Osnovica trenutno iznosi 800,00 kuna, a ne može biti viša od bruto iznosa minimalne plaće.
Iznos ZMN za samca iznosi 100 % osnovice; za kućanstvo ono predstavlja zbroj udjela svakog člana kućanstva (samohrani roditelj 100 % osnovice, odrasli član kućanstva 60 %, dijete 40 %, dijete samohranog roditelja 55 %).
Troškovi stanovanja se odnose na najamninu, komunalne naknade, električnu energiju, plin, grijanje, vodu i odvodnju te druge troškove stanovanja, u skladu s posebnim propisima. Pravo na naknadu za stanovanje ima osoba koja već prima ZMN, a iznos naknade za stanovanje može iznositi maksimalno do polovice iznosa ZMN. Naknada za troškove stanovanja se može odobriti korisniku ili na način da se direktno isplati ovlaštenoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja je izvršila uslugu.
Korisniku ZMN koji se grije na drva priznaje se pravo na troškove ogrjeva na način da mu se jednom godišnje osigura 3 m3 drva ili odobri novčani iznos za podmirenje tog troška.
Nadležno tijelo
Nadležni centar za socijalnu skrb donosi rješenje o pravu na ZMN, a sredstva ZMN-e se isplaćuju iz državnog budžeta.
Naknada za stanovanje se isplaćuje iz budžeta jedinica lokalne samouprave.
Nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave odobrava visinu troška ogrjeva i isplaćuje sredstva nadležnoj jedinici lokalne samouprave.
Ciljana skupina
Pravo na ZMN ostvaruju najsiromašniji građani Republike Hrvatske, odnosno samci i kućanstva koji nemaju sredstava za uzdržavanje u visini propisane ZMN niti su ih u mogućnosti ostvariti radom ili primitkom od imovine.
Pravo na naknadu za trošak stanovanja mogu ostvariti korisnici ZMN, odnosno najsiromašniji građani Republike Hrvatske.
Pravo na trošak ogrjeva mogu ostvariti korisnici ZMN, odnosno najsiromašniji građani Republike Hrvatske.
Unatoč činjenici da su u hrvatskom zakonodavstvu definirani termin i kriteriji stjecanja naziva ugroženog kupca, oni nisu određeni s ciljem obuhvata energetski, već ekonomski siromašnih kućanstava. Ovim načinom tumačenja problema, energetsko siromaštvo se izjednačava s ekonomskim. U Hrvatskoj postoji značajan broj dugotrajno siromašnih kućanstava, koji su korisnici zajamčene minimalne naknade i osobne invalidnine, na koja nisu značajno utjecale promjene i politike na energetskom tržištu te takva kućanstva ne bi trebala biti jedina ciljana skupina u određivanju energetski siromašnih kupaca. U okviru politike energetskog siromaštva treba prepoznati kućanstva koja izlaze van kategorije socijalno ugroženih, a suočena su s energetskim siromaštvom.
Upravo s tim ciljem, nužno je razviti jasnu i transparentnu metodologiju određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca. Konačni cilj metodologije bi trebao biti klasificiranje energetski siromašnog kućanstva prema uzroku siromaštva te oblikovanje specifičnih mjera za svaku od kategorija.
U prilog razvoju metodologije određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca ide i činjenica da postoji veliki nerazmjer između broja potencijalno energetski siromašnog stanovništva u Hrvatskoj te onog stanovništva koje je obuhvaćeno ciljnim mjerama rješavanja problema ugroženosti kupca energije ili općeg siromaštva. Naime, 7,4 % hrvatskog stanovništva smatra da si ne može priuštiti da svoj dom održava adekvatno toplim (EU-SILC), što odgovara oko 305.000 stanovnika.
Ipak, unatoč nedostatku detaljne metodologije i definicije energetskog siromaštva, problem je jasno prepoznat u Programu energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine kojim je prvi je put u Hrvatskoj omogućeno financiranje energetske obnove obiteljskih kuća građana koji su u opasnosti od energetskog siromaštva, a oni su za potrebe Programa definirani kao korisnici zajamčene minimalne naknade ili članovi kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade. Predviđene mjere energetske obnove i trošak energetskih certifikatora tim građanima je financiran u cijelosti (100 %) Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
S obziromna kompleksnost problematike energetskog siromaštva, potrebno je jasno utvrditi da se ovim Programom ne definira energetsko siromaštvo u Hrvatskoj niti se razrađuje metodologija određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca. Ovim se Programom obuhvaća samo jedan dio problema, a to je stanovništvo koje živi u zgradama u nadležnosti SDUOSZ na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi.
Prema Zakonu o regionalnom razvoju , potpomognuto područje je ono područje Hrvatske koje je na temelju indeksa razvijenosti ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Područja posebne državne skrbi su, prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi, određena na temelju posljedica agresije na Republiku Hrvatsku i na temelju ekonomskih, strukturnih i demografskih poteškoća s kojima se ta područja suočavaju. Prema Zakonu o potpomognutim područjima, nadležna tijela dužna su donositi gospodarske, socijalne, fiskalne i demografske mjere, mjere stambenog zbrinjavanja, mjere jačanja administrativnih kapaciteta za učinkovit i održiv razvoj potpomognutih područja te mjere za provedbu programa integriranih teritorijalnih ulaganja.
Ovaj Program donosi se u potpunosti u skladu s navedenim zakonskim okvirom, a energetska obnova u ovom kontekstu predstavlja ne samo socijalnu i demografsku mjeru te mjeru stambenog zbrinjavanja, već i ekonomsku mjeru, jer će dovesti do povećane aktivnosti u građevinskim poslovima.
Dodatno, stanari (suvlasnici ili korisnici) u zgradama obuhvaćenima ovim Programom, zadovoljavaju uvjete propisane Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, koji uključuje kriterije socijalne ugroženosti. Stoga, građani obuhvaćeni ovim Programom zbog svoje opće socijalne ugroženosti i rizika od siromaštva, ali i stanja zgrada u kojima žive, nedvojbeno pripadaju skupini građana ugroženih od energetskog siromaštva,
0
Komentiraj
3.3Nadležne institucije za energetsku učinkovitost i energetsko siromaštvo u Hrvatskoj
Krovna institucija za provedbu nacionalnih energetskih i klimatskih politika je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MGOR) te je s Nacionalnim koordinacijskim tijelom za energetsku učinkovitost i alternativna goriva (NKT), zaduženo, u skladu sa Zakonom o energetskoj učinkovitosti, za sustavno praćenje provedbe kroz sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (SMiV), izvještavanje te informiranje široke javnosti o planovima, realiziranim mjerama i njihovim učincima.
Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI) je nadležno za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, dakle za kreiranje politika i mjera kojima se ostvaruju postavljeni ciljevi energetskih ušteda u zgradama, kao i za suzbijanje energetskog siromaštva kroz energetsku obnovu zgrada. MPGI djeluje i kao Posredničko tijelo razine 1 (PT1) za korištenje sredstava ESI fondova prema Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., u okviru IP 4c - Podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenje obnovljivih izvora energije u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade te u stambenom sektoru, SC 4c1 - Smanjenje potrošnje energije u zgradama javnog sektora i SC 4c2 - Smanjenje potrošnje energije u višestambenim zgradama. MPGI je nositelj reformske mjere C6.1. R1 Dekarbonizacija zgrada iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), iz kojega će se osigurati dio sredstava za provedbu ovoga Programa.
Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU) je nadležno za vođenje cjelovitog sustava planiranja, programiranja, upravljanja i financiranja regionalnoga razvoja te korištenje sredstava fondova Europske unije i ostalih međunarodnih izvora financiranja namijenjenih regionalnom razvoju (Upravljačko tijelo), dok je SDUOSZ nositelj mjere Stambenog zbrinjavanja za potpomognuta i demografski ugrožena područja te odgovorno tijelo za praćenje provedbe navedenog Programa.
Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP) nadležno je, između ostalog, i za cjelokupnu politiku socijalne skrbi u Hrvatskoj.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) zadužen je za sufinanciranje mjera definiranih u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, a djeluje i kao Posredničko tijelo razine 2 (PT2) za korištenje sredstava ESI fondova prema Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. godine u dijelovima relevantnim za energetiku i klimu. FZOEU također raspolaže financijskim sredstvima dobivenim od emisijskih jedinica putem dražbi na EU tržištu te ih usmjerava u skladu s Planom korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi, FZOEU raspolaže i sredstvima koja uplaćuju opskrbljivači energijom u slučaju neispunjavanja svoje obveze u skladu sa Zakonom o energetskoj učinkovitosti te ih je dužan ulagati u alternativne mjere politike definirane u Strategiji niskougljičnog razvija Republike Hrvatske, Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama i u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu.
SDUOSZ obavlja upravne i druge poslove nositelja mjere stambenog zbrinjavanja na potpomognutim područjima Hrvatske i područjima posebne državne skrb u okviru kojih predlaže, organizira, provodi i nadzire provedbu stambenog zbrinjavanja radi osiguranja uvjeta za povratak, ostanak i naseljavanje stanovništva; provodi upravne, stručne, provedbene i druge poslove koji se odnose na planiranje, pripremu, provedbu i nadzor provedbe programa obnove i popravka u Domovinskom ratu oštećenih ili uništenih stambenih jedinica kao i programe stambenog zbrinjavanja u okviru kojih upravlja stambenim jedinicama u državnom vlasništvu te gospodari istima kroz potpisivanje ugovora o najmu, postupke darovanja i prodaje stambenih jedinica obiteljima korisnika prava.
Provedbeno tijelo ovog Programa je SDUOSZ, koji operativno provodi aktivnosti predviđene Programom. Detaljniji prikaz uloge i odgovornosti pojedinih dionika u provedbi ovog Programa dan je u poglavlju 5 ovog Programa.
0
Komentiraj
3Programski kriteriji energetskog siromaštva
0
Komentiraj
1.1Analiza strukture vlasništva zgrada obuhvaćenih Programom
Ovim Programom analizirano je 413 stambenih zgrada prema popisu kojeg je utvrdio SDUOSZ (5.382 stambene jedinice) na kojima su hitni i neodgodivi veći građevinski zahvati koji se prvenstveno odnose na sanacije ili rekonstrukcije krovišta, limarije, stolarije i pročelja. Radi se o manjim stambenim zgradama koje imaju uglavnom od 5 do 20 stanova. Većina ih je građena krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina i u pravilu nisu održavane te na njima nikada nije načinjen nikakav ozbiljniji građevinski zahvat. Zgrade su u tako lošem stanju da osim što nisu prikladne za stanovanje, ujedno nagrđuju i prostor na kojem se nalaze, a u nekim slučajevima predstavljaju i sigurnosni rizik. Velik broj stanova u državnom vlasništvu koji se nalaze u tim zgradama su prazni i devastirani i ne mogu se obnavljati bez prethodne cjelovite obnove zgrada.
Od 5.382 stambene jedinice, trenutno je u vlasništvu Republike Hrvatske njih 2.069 ili 38,44 %.
Slika 3-1: Udio Republike Hrvatske u vlasništvu stanova
Rezultati analize vlasništva stanova po pojedinačnim zgradama su sljedeći:
45 zgrada ima 100 % stanova u vlasništvu RH - najviše ovakvih zgrada je u Plaškom
155 zgrada ima >50 % stanova u vlasništvu RH
263 zgrade imaju >33 % (1/3) stanova u vlasništvu RH
51 zgrada nema ni jedan stan u vlasništvu RH - najviše ovakvih zgrada je u Drnišu.
Udio vlasništva Republike Hrvatske svakako je jedan od kriterija za definiranje prioriteta obnove. Prednost u redoslijedu obnove trebaju imati zgrade s većim vlasničkim udjelom RH u stanovima, jer će to omogućiti SDUOSZ da nakon energetske obnove te stanove uredi i ustupi na korištenje korisnicima koji ostvare pravo na stambeno zbrinjavanje. Naime, svi su stanovi u predmetnim zgradama nekada bili vlasništvo Republike Hrvatske, te su prodani bez prethodne sanacije nakon ratne štete odnosno zapuštenosti kao neizravne posljedice rata. Slijedom navedenog, vlasništvo je jedan od sporednih kriterija za definiranje prioriteta obnove, pri čemu je građevinsko stanje određene stambene zgrade, a i time stupanj ugroženosti stanara i okolnog područja, temeljni kriterij za određivanje prioriteta obnove.
Pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje se prema kriterijima definiranim u Uredbi o kriterijima za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje. Kriteriji, između ostaloga, uključuju i kriterije vezane uz aspekte socijalne ugroženosti kao što su prihod kućanstva (ne može biti veći od 74 % prosječnog prihoda u Hrvatskoj) i invaliditet člana kućanstva (najmanje 20 %). Ostali kriteriji odnose se na broj članova obitelji, broj djece, duljinu prebivališta na području posebne državne skrbi ili potpomognutom području, starost, status branitelja, ratne vojne invalide, i dr. Drugim riječima, stambeno zbrinjavanje je regulirano na način da je snažno socijalno osjetljivo te se može utvrditi da korisnici stambenog zbrinjavanja pripadaju u najranjivije skupine društva. Stoga se stanovi u vlasništvu Republike Hrvatske smatraju prostorima za socijalno stanovanje te su nedvojbeno prihvatljivi za sufinanciranje kroz ovaj Program.
0
Komentiraj
2.2Socijalni status suvlasnika u zgradama obuhvaćenima Programom
Socijalni status suvlasnika stanova u zgradama koje su obuhvaćene Programom temelji se na Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima , te propisima iz ovog područja kojima se utvrđuju kriteriji za stambeno zbrinjavanje. Kriteriji uključuju: broj članova kućanstva, broj djece u kućanstvu, prosječna primanja svih članova kućanstva, stručnu spremu, broj godina prebivališta na području, životnu dob, status branitelja, status ratnog vojnog invalida, stupanj invaliditeta, status žrtve nasilja u obitelji. Iz navedenoga je razvidno da se pravo stanovanja i kupnje stana temelji na kriterijima socijalne ugroženosti te se može utvrditi da suvlasnici u zgradama obuhvaćenima Programom pripadaju u kategoriju socijalno ugroženih građana.
0
Komentiraj
3.3Kriteriji energetskog siromaštva za provedbu Programa
Za potrebe provedbe ovog Programa, problematici ugroženosti od energetskog siromaštva pristupit će se na sljedeći način:
-Sve zgrade koje su obuhvaćene Programom bile su ili jesu u 100 %-tnoj ili većinskoj nadležnosti SDUOSZ-a , a pravo na korištenje i vlasništvo nad stanovima stjecalo se sukladno propisima iz područja stambenog zbrinjavanja na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi, koji se značajno temelje na kriterijima socijalne ugroženosti građana. Time zgrade obuhvaćene ovim Programom predstavljaju zgrade za socijalno stanovanje, čiji su korisnici građani ugroženi od općeg siromaštva, a samim time i energetskog siromaštva.
-Zgrade se nalaze na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi, koja predstavljaju dijelove Republike Hrvatske razorene i razvojno unazađene zbog ratnih razaranja kao i ostala područja s izrazitim ekonomskim, strukturnim i demografskim problemima. Prosječni prihodi građana, kao i mogućnost zapošljavanja građana na ovom području značajno su ispod prosjeka Hrvatske te se zbog toga ovo stanovništvo smatra ugroženim i od energetskog siromaštva, jer s vrlo niskim prihodima teško pokriva troškove energije, čija se cijena u pravilu ne razlikuje na teritoriju Republike Hrvatske.
-Stanje svih zgrada obuhvaćenih ovim Programom izuzetno je loše, kao što je to pokazala analiza u poglavlju 4. ovog Programa. Stanari se suočavaju s problemima krovova koji propuštaju i koji su uništeni, vlažnih zidova, podova ili temelja, ili trulež u prozorskim okvirima ili podu, vlagom, plijesni, itd. Svi ovi elementi prema europskoj praksi predstavljaju elemente ugroženosti od energetskog siromaštva.
S obzirom na sve navedeno, ovim se Programom utvrđuje da su svi stanari zgrada obuhvaćenih Programom nedvojbeno i značajno ugroženi od energetskog siromaštva, i ne propisuju se nikakvi dodatni kriteriji vezani uz socijalni status suvlasnika zgrada.
0
Komentiraj
4Analiza stambenih zgrada na područjima posebne državne skrbi i potpomognutim područjima Republike Hrvatske
U cilju kvalitetnijeg sagledavanja karakteristika stambenog fonda u Programu, provedeno je terensko istraživanje koje su organizirali djelatnici SDUOSZ, u suradnji s upraviteljima stambenih zgrada, kojim su sistematizirani postojeći i prikupljeni dodatni podaci o zgradama, uključujući i fotodokumentaciju zgrada, kao i anketni podaci o individualnim stanovima kojima su obuhvaćena prosječno dva stana po zgradi.
Analizom inicijalnog popisa od 413 zgrada, a nakon provedenih pregleda stanja zgrada, utvrđeno je da se u stvarnosti radi o 397 zgrada odnosno jedinstvenih arhitektonskih cjelina. Razlike u broju su nastale zbog navođenja dijela zgrade (ulaza) kao samostalne zgrade u popisu ili zbog neažurnih podataka o katastarskim česticama .
Prema tome, pregledano je i u detaljnu analizu uključeno ukupno 397 zgrada i prikupljeni anketni podaci o 984 stana. Nakon što je popis ažuriran s podacima iz preliminarnih statičkih pregleda konstrukcija nakon potresa u Petrinji 28. i 29. prosinca 2020. kao i naknadnih potresa, od 397 zgrada, na popisu je 387 zgrada.
Uz osnovne podatke o površini, broju stanova i starosti zgrade, prikupljani su podaci o:
-prostornim odnosima prema susjednim objektima,
-priključcima na komunalnu infrastrukturu,
-osnovnom konstruktivnom materijalu nosivih zidova i tipu međukatnih konstrukcija,
-završnim obradama zidova i podova,
-tipu krova i vrsti pokrova,
-starosti termotehničkih sustava,
-stanju dimnjaka,
-procjeni mehaničke otpornosti i stabilnosti zgrade,
-procjeni razine oštećenja od oborinske, kapilarne i kondenzne vlage.
Kroz anketu usmjerenu prema stanarima i vlasnicima stanova, prikupljani su podaci o sobnosti stanova, opremljenosti, načinu grijanja, energentima za grijanje i pripremu PTV, te subjektivnoj ocjeni nedostataka u stanovima u pogledu prokišnjavanja, pojava gljivica i plijesni, vlaženja zidova iz tla i povećane zrakopropusnosti stanova.
0
Komentiraj
1.1Analiza tehničkih karakteristika zgrada uključenih u Program
Prosječna korisna površina analiziranih zgrada je 999,63 m², odnosno prosječna korisna površina grijanog dijela zgrade 771,83 m². Ukupna korisna površina svih zgrada iznosi 395.854 m², a korisna površina grijanog dijela zgrada 306.414 m². Neto korisna površina stanova iznosi 283.881 m² (uz ukupno 5.368 stanova, prosječna veličina stana je 52,88 m²). Prosječan broj stanova po zgradi je 13, od čega je 38 % u vlasništvu RH.
Najveći udio čine zgrade građene 1970-ih godina (35 i zgrade iz 1960-ih godina (25 %).
Slika 4-1. Zgrade prema razdoblju gradnje
Osnovna obilježja zgrada čine konstrukcije vanjskih zidova, prozori i krov. Prema tim karakteristikama je moguće relativno pouzdano odrediti toplinske karakteristike objekata. Vidljivo je kako su u Programu čak i zgrade izvedene s vanjskim zidovima od drvenih platica, ali pretežni materijal vanjskih zidova je puna opeka, koju prate šuplji blokovi i šuplja opeka.
Slika 4-2. Zgrade po osnovnom materijalu vanjskih zidova
Slika 4-3. Zgrade prema vrsti pokrova
Uz dominantan udio crijepa (41 %) više od 21 % zgrada ima pokrov bitumenskim trakama (ravni krov). Značajan je udio azbest cementnih i vlakno - cementnih ploča, pri čemu se pretpostavlja da zbog starosti i nedostatnog održavanja vlakno - cementne ploče čine manji dio u takvom tipu pokrova, te mogućih 28 % azbest cementnih ploča predstavlja značajan okolišni rizik.
Slika 4-4. Pretežni tip prozora po zgradama
Najveći dio prozora odgovara dominantnom razdoblju gradnje – drveni prozori s dvostrukim ostakljenjem, ali je također velik udio drvenih prozora s jednostrukim ostakljenjem. Ukupno je tek 9 % prozora novijeg datuma sa izo ostakljenjem – novih ili starijih plastičnih prozora. Samim tim, očekivan je značajan utjecaj povećane zrakopropusnosti zgrada i povećanih gubitaka topline kroz prozore.
Konačno, tražena je procjena četiri bitna pokazatelja za zgradu koji mogu dodatno pomoći u vrednovanju zgrada i njihovog potencijala energetske obnove: mehanička otpornost i stabilnost, oštećenja od oborinskih voda, oštećenja od kapilarne vlage i oštećenja od kondenzacije vlage unutar i na površinama konstrukcija.
U pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti, 75 % zgrada je stabilno, 21 % oštećeno, a tek 4 % zadovoljava važeće zahtjeve propisa. Sve zgrade, uključujući i zgrade koje su oštećene su i dalje upotrebljive, ali utječe na ocjenu potencijala obnove i mogućih zavisnih troškova, te moguća ograničenja prilikom rekonstrukcije. Sljedeći bitan problem kod zgrada je propadanje krovova, pri čemu su u znatnoj mjeri prisutna oštećenja od oborinskih voda, te je sanacija krovova realni prioritet obnove ovih zgrada. Pri tome je važno da je tek na 6 % zgrada oštećenje krova sanirano, na 27 % dolazi do urušavanja konstrukcija krovišta i donjih etaža, a na 67 % zgrada još nije došlo do ugrožavanja stabilnosti konstrukcija, iako postoje nesanirana oštećenja. Kapilarna vlaga je prisutna na 88 % zgrada - posljedice vlaženja kapilarnom vlagom iz tla su vidljive izvana, ili izvana i iznutra. Na 2 % zgrada su vidljiva oštećenja nosive konstrukcije uslijed vlage, a na 10 % zgrada nema oštećenja ili su ona sanirana.
Dio zgrada je ugrožen pojavom gljivica i plijesni uslijed kondenzacije vlage, iako je u najvećem dijelu to pojava gljivica i plijesni u kutovima, što se najčešće ispravlja pravilnom energetskom obnovom zgrada. Unatoč tome, tek u 9 % zgrada nema vidljivih oštećenja od kondenzacije vlage u prostoru. Najgora je situacija u zgradama kod kojih je zabilježeno prorastanje micelija suhe truleži, što u pravilu predstavlja kritičnu štetu i neizvjestan tok sanacije zgrade s nepredvidljivim troškovima.
Slika 4-5. Raspodjela zgrada prema ocjeni mehaničke otpornosti i stabilnosti
Slika 4-6. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od oborinskih voda
Slika 4-7. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od kapilarne vlage
Slika 4-8. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od kondenzacija vlage
0
Komentiraj
2.2Klasifikacija zgrada
Sve zgrade obuhvaćene Programom su pretežito stambene namjene, s dijelom prostora u nekim od zgrada namijenjenim komercijalnoj ili javnoj namjeni. Najveći udio u fondu zgrada čine zgrade isključivo stambene namjene, 78 %, te je moguće ovaj kriterij uključiti kao dodatni kriterij za definiciju prioritetne liste objekata.
Slika 4-9. Raspodjela zgrada prema načinu korištenja
0
Komentiraj
3.3
0
Komentiraj
4.4Energetski pokazatelji zgrada
Od svih pregledanih zgrada, samo 16 zgrada ima izdan važeći energetski certifikat. Jedan energetski certifikat je energetskog razreda A+, dok su ostali distribuirani pretežno u energetskom razredu E (50 %), te F i G. Promatramo li mogući energetski razred zgrada prema rezultatima proračuna potrebne toplinske energije za grijanje, slika raspodjele energetskih razreda se značajno ne mijenja – najveći udio zgrada i dalje ostaje u energetskom razredu E, uz malo veće raspršenje rezultata prema razredima D, F i G.
Slika 4-10. Usporedba energetskih razreda zgrada prema izdanim certifikatima i proračunatoj potrebnoj energiji za grijanje
Slika 4-11. Energenti za grijanje i pripremu PTV
Uz informaciju o potrebnoj energiji, prikupljeni su podaci o korištenim energentima za grijanje i za pripremu PTV.
Najveći udio u energentima za grijanje prostora zauzima ogrjevno drvo – 86 %, s udjelom suvremenih oblika korištenja biomase – peleti ili sječka 2 %, 8 % električne energije, 3 % prirodnog plina i 1 % daljinskog grijanja.
Distribucija energenata je određena na temelju podataka o stanovima, s obzirom da većina zgrada nema centralni sustav grijanja i pripreme PTV – 87 % stanova grije se lokalno – pećima, 7 % prijenosnim grijalicama ili se ne grije, dok centralne sustave grijanja ima preostalih 6 % stanova.
Slika 4-12. Način grijanja
Slika 4-13. Starost termotehničkih sustava
Starost sustava za grijanje je pretežno 10-15 godina, ali zbog održavanja njihovo stanje nije zadovoljavajuće, čak 62 % sustava se ne koristi. Ovaj podatak nije pouzdan, pretpostavka je da je iskazano stanje centralnih sustava za grijanje, koje su korisnici zamijenili lokalnim grijanjem pećima, split sustavima ili grijalicama.
Slika 4-14 Upotrebljivost termotehničkih sustava
Slika 4-15 Stanje dimnjaka
Stanje dimnjaka donekle potvrđuje prethodni zaključak o stanju sustava grijanja – najveći dio dimnjaka je propustan, ali je još uvijek u funkciji (86 % grijanja stanova je ogrjevnim drvom, s 87 % lokalnih peći kao izvorom grijanja).
0
Komentiraj
5.5Procjena ukupne godišnje neposredne potrošnje energije i potrošnje primarne energije u zgradama
Ukupna godišnja neposredna potrošnja energije (isporučena energija) u zgradama, odnosno potrošnja primarne energije u zgradama je procijenjena korištenjem proračunskog modela temeljenog na mjesečnoj metodi proračuna potrebne energije za zgradu, s pojednostavljenom procjenom karakteristika i stupnja djelovanja sustava grijanja, te nacionalnim faktorima primarne energije.
Slika 4-16 Procjena isporučene energije prije i poslije obnove, primarne energije i potencijala ušteda primarne energije po gradovima
Ulazni podaci za analizu neposredne i primarne energije za grijanje su uključeni po energentima, s pretpostavljenim stupnjevima djelovanja sustava prema energentu (u najvećem broju slučajeva, moguća odstupanja ne utječu bitno na kvalitetu procjene), te sadrže stupanj djelovanja sustava, jediničnu cijenu energenta i faktor primarne energije. Apsolutno dominantni udio grijanja pećima na kruta goriva i ogrjevnim drvom potvrđuje da nije nužno ići u detaljniju razradu ovih parametara.
Tablica 4-1 Ulazni parametri analize neposredne i primarne energije za grijanje
energent
stupanj djelovanja sustava grijanja
jedinična cijena goriva kn/kWh
faktor primarne energije
ogrjevno drvo
0,75
0,35
1
ugljen
0,75
0,5
1,0381
lož ulje
0,8
0,75
1,138
prirodni plin
0,9
0,35
1,095
UNP
0,9
0,55
1,16
električna energija
0,95
1
1,614
daljinska toplina (toplana)
0,75
0,3
1,494
biomasa - peleti, sječka
0,9
0,3
0,123
Tablica 4-2 Procjena isporučene energije prije i poslije obnove i potencijala uštede isporučene energije po gradovima
Edel,H
postojeće stanje kWh/a
Edel,H obnovljeno kWh/a
Edel,H
ušteda
kWh/a
Vukovar
65.747
23.620
42.127
Vojnić
811.756
278.311
533.444
Udbina
559.743
234.911
324.832
Topusko
722.943
273.303
449.641
Šećerana, Beli Manastir
695.012
227.733
227.733
Stara Gradiška
1.144.086
382.367
68.398
Srb
114.887
46.490
600.009
Slunj
891.820
291.811
467.279
Plaški
995.921
313.433
682.488
Petrinja
645.477
304.169
412.528
Petlovac
75.202
24.867
50.335
Otočac
83.423
27.709
55.715
Obrovac
1.128.685
392.580
736.105
Lički Osik
3.290.674
1.146.215
2.144.459
Korenica
750.850
346.354
404.496
Knin
9.658.601
3.429.859
6.228.742
Kneževo
739.643
283.138
456.505
Kneževi Vinogradi
42.394
14.020
28.374
Jasenovac
101.532
46.739
46.739
Ilok
1.512.715
521.796
990.919
Gvozd
1.052.395
346.181
706.214
Gračac
2.253.251
785.660
1.467.591
Grabovac
175.761
66.603
109.159
Glina
1.650.010
542.078
1.107.932
Dvor, Croatia
952.299
341.229
611.070
Drniš
1.978.669
738.715
1.239.954
Donji Lapac
437.267
155.906
281.361
Darda
1.624.494
581.623
1.042.871
Benkovac
954.542
325.467
629.076
Beli Manastir
4.506.790
1.488.524
3.018.266
Batina
49.278
21.844
27.435
Sveukupno
39.665.870
14.003.254
25.733.836
Tablica 4-3 Procjena primarne energije, primarne energije poslije i potencijala ušteda primarne energije po gradovima
Eprim postojeće stanje kWh/a
Eprim obnovljeno kWh/a
Eprim ušteda kWh/a
Vukovar
106.115
38.122
67.993
Vojnić
856.225
294.704
561.522
Udbina
559.743
234.911
324.832
Topusko
824.783
314.377
510.405
Šećerana, Beli Manastir
227.733
1.144.086
382.367
Stara Gradiška
114.887
46.490
761.719
Srb
970.220
318.150
68.398
Slunj
751.712
246.011
652.070
Plaški
995.921
313.433
682.488
Petrinja
716.696
304.169
375.401
Petlovac
75.202
24.867
50.335
Otočac
83.423
27.709
55.715
Obrovac
1.128.685
392.580
736.105
Lički Osik
3.290.674
1.146.215
2.144.459
Korenica
750.850
346.354
404.496
Knin
9.743.173
3.446.759
6.296.414
Kneževo
739.643
283.138
456.505
Kneževi Vinogradi
42.394
14.020
28.374
Jasenovac
46.739
101.532
46.739
Ilok
1.572.176
546.240
1.025.936
Gvozd
1.052.395
346.181
706.214
Gračac
2.253.251
785.660
1.467.591
Grabovac
175.761
66.603
109.159
Glina
1.828.910
604.271
1.224.640
Dvor, Croatia
952.299
341.229
611.070
Drniš
2.545.655
959.831
1.585.824
Donji Lapac
437.267
155.906
281.361
Darda
1.775.854
623.194
1.152.661
Benkovac
993.101
337.353
655.748
Beli Manastir
5.438.166
1.797.463
3.640.703
Batina
49.278
21.844
27.435
Sveukupno
42.070.080
14.806.889
27.226.064
0
Komentiraj
6.6Prioritetne zgrade za energetsku obnovu
U analizi zgrada dva kriterija direktno opisuju bitne rizike za korisnike, prije svih ostalih svojstava vezanih uz stanje građevinske ovojnice – stanje krova te vrsta materijala pokrova.
Stanje krova je ocijenjeno kroz četiri kategorije:
1.
sanirana stara oštećenja krova i zidova ili nema oštećenja
Samo prva kategorija podrazumijeva tehnički ispravno stanje krova, međutim i zgrade ocjenjene kao druga kategorija, zgrade s nesaniranim oštećenjima, ali stabilne, uključene su u skupinu zgrada koje teoretski mogu preživjeti kraće vrijeme, odnosno kod kojih nije nužna hitna intervencija. Ukupno 73 % zgrada je u prihvatljivom stanju – sa saniranim oštećenjima, ili stabilnih krovnih konstrukcija (Slika 4-6. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od oborinskih voda).
Drugi kriterij je vrsta materijala pokrova. Azbest je kroz četiri propisa obuhvaćen kao opasna vrsta otpada. Ugrađen u konstrukcije u upotrebljivom stanju ne bi smio predstavljati kritični rizik, ali zbog starosti zgrada azbest cemente ploče više nisu siguran pokrov. Ukupno 112 zgrada (28 %) ima pokrov od azbest cementnih ploča.
Kombinacijom oba kriterija, stanja krova (kada je stanje krovišta ocijenjeno kao nesanirana oštećenja te konstrukcije se urušavaju (trulo krovište, raspadanje vijenaca, itd.) te pokrova (pokrov od azbest cementnih ploča), identificirano je ukupno 178 zgrada, s korisnom površinom grijanog dijela zgrada od 123.578 m², koje prema neposrednim rizicima i potrebi za intervencijom u vrlo kratkom roku predstavljaju prioritet obnove.
U preostalom fondu zgrada moguće je prema raspoloživim sredstvima utvrditi redoslijed sanacije, za što se daje prijedlog u poglavlju 5.
0
Komentiraj
7.7Utvrđivanje potreba za statičkom sanacijom ili rušenjem zgrada troškovno optimalnom analizom
Vrijednost investicije u energetsku obnovu zgrada moguće je točno utvrditi isključivo kroz projektnu dokumentaciju i troškovnik. Kod određivanja prioriteta obnove i obuhvata Programa takav pristup bi u inicijalnom koraku određivanja prioriteta rezultirao vrlo velikim intenzitetom obrade podataka s dugačkim rokom provedbe i nepouzdanim rezultatima. Za određeni broj zgrada već su izrađene analize i troškovnici za dio radova obnove, koji obuhvaćaju pretežno najnužnije intervencije, ali ni takvi podaci nisu dovoljni za detaljniju analizu cijelog fonda, ali mogu predstavljati kriterij kod određivanja redoslijeda obnove.
Konstruktivna oštećenja su uzeta u obzir kroz procjenu investicije te za sve zgrade imamo dvije vrijednosti, vrijednost utvrđenu kao prosječnu investiciju iz dosadašnjih programa energetske obnove stambenih zgrada, ili kao sumu prosječnih vrijednosti investicija po pojedinoj komponenti obnove zgrada.
Ulazni podaci za ocjenu troškova obnove zgrada su uzeti sa sljedećim vrijednostima:
Tablica 4-4 Procjena troška A - ulazne vrijednosti
Redni broj mjere
Kratki opis mjere
Jedinica mjere i način obračuna
Procijenjena vrijednost po jedinici mjere (kn)
1
ETICS sustav vanjske toplinske izolacije vanjskog pročelja na bazi MW debljine 14 cm
m² zida grijanog dijela
500
2
Rekonstrukcija ravnog krova MW debljine 20 cm s novom HI
m² krova grijanog dijela
700
3
Toplinska izolacija kosog krova
m² tlocrtne projekcije kosog krova
400,
4
Zamjena prozora novim PVC prozorima s Uw < 1,4 W/m2
m² prozora
3.000
5
Sanacija konstrukcije krovišta
m² tlocrtne projekcije krova
250
6
Zamjena konstrukcija krovišta
m² tlocrtne projekcije krova
500
7
Zamjena pokrova
m² tlocrtne projekcije krova
250,
8
Konstruktivna sanacija zgrade
m² korisne površine grijanog dijela
1.500
Cijena energetske obnove utvrđena prema komponentama (varijanta A) ne prelazi iznos od 3.080 kn/m² ni za jednu zgradu, s prosječnom vrijednosti od 2.430 kn/m² za zgrade kod kojih je potrebna statička sanacija.
Kod procjene troška prema tlocrtnoj površini grijanog dijela zgrada (varijanta procjene troška B) kao jedinična cijena obnove uzeta je vrijednost od 1.000 kn/m², koja u pravilu nije bila prekoračena u dosadašnjim programima obnove zgrada.
Ove ocjene vrijednosti obnove nisu točne za pojedinu zgradu, zbog niza pretpostavki vezanih uz samu geometriju zgrada, potreban opseg radova i grubu procjenu troška koja ne uzima u obzir sve zavisne radove. Međutim, na razini programa nam ove vrijednosti daju zadovoljavajuću razinu točnosti za procjenu ukupne investicije i razradu strategije i prioriteta obnove.
Iz ukupnog fonda zgrada za obnovu, isključuju se zgrade kod kojih stanje nosive konstrukcije nije zadovoljavajuće, odnosno ocijenjeno je kao nepopravljivo. Među zgradama obuhvaćenim ovom analizom, samo jedna je takva ali postoji još 80 zgrada kod kojih su uočena konstruktivna oštećenja.
Prema studiji „Pregled tržišta nekretnina Republike Hrvatske 2012.–2017., medijalna kupoprodajna vrijednost stana u Hrvatskoj je 2017. iznosila 8.310 kn/m². Podaci koji su dostupni ne omogućavaju detaljniju raščlambu po županijama, budući da u većini županija na kretanje medijalne cijene prodanih stanova utječe stanje i broj novih zgrada, kao i povećanje cijene u većim urbanim sredinama, čime se ne oslikava realna kupoprodajna cijena stanova u mjestima koja su obuhvaćena ovim dokumentom. Zbog toga, kao vrijednost stana na tržištu koji zadovoljava aktualne zahtjeve regulative uzima se objavljeni podatak o etalonskoj cijeni građenja te iznosi 6.000 kn/m² korisne površine stana.
Potpuna troškovno optimalna analiza nije provediva za zgrade obuhvaćene Programom, jer zbog energetskog siromaštva korisnici ni u jednom trenutku ne koriste količinu energije koja bi odgovarala standardnom režimu korištenja, te bi analiza nepostojeće situacije dovela do pogrešne ocjene potencijala ušteda i nerealnih financijskih pretpostavki. Prosječno smanjenje potrebne energije za grijanje prema standardnom profilu korištenja za sve zgrade iznosi 65 %, a po naseljima je dan pregled na slici 4-17.
Slika 4-17 Prosječno smanjenje potrebne energije za grijanje po naseljima u postocima
0
Komentiraj
5Plan provedbe energetske obnove s procjenom potrebnih investicija
Hitnost obnove zgrada zbog značajnog propadanja pokrova i krovnih konstrukcija, te azbest cemente ploče koje su pokrov na znatnom broju zgrada, predstavljaju temelji kriterij za određivanje faza obnove.
Za određivanje obuhvata programa, korištena su tri eliminacijska kriterija: nepopravljiva oštećenja oborinskim vodama, prorastanje micelija suhe truleži u konstrukcijama te nepopravljiva statička oštećenja zgrada. Zgrade kod kojih je identificirano prorastanje micelija su konačno uključene u pregled, jer bez detaljne analize ne može se sa sigurnošću utvrditi da energetska obnova nije moguća.
0
Komentiraj
1.1Faze provedbe energetske obnove
Ključni element energetske obnove je integralna obnova zgrada. Parcijalna obnova ne može rezultirati energetskim uštedama, ili poboljšanjem životnih uvjeta i smanjenjem energetskog siromaštva, te je faznost obnove moguće raščlaniti isključivo po grupama zgrada koje ulaze u postupak obnove. Pri tome, kako bi se reducirali troškovi, dobro je objediniti obnovu na cjelovita geografska područja.
Prva faza obnove obuhvaća zgrade s ispunjenim sljedećim kriterijima:
-Oštećenja od oborinskih voda - nesanirana oštećenja - konstrukcije se urušavaju (trulo krovište - raspadanje vijenaca...)
-Vrsta pokrova – azbest cemente ploče.
-
Tablica 5-1 prikazuje plan provedbe prve faze obnove, s procjenom potrebnih investicija prema modelu A i B, koji su objašnjeni u poglavlju 4.7.
Nacrt Programa suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi
za razdoblje do 2025. godine
Studeni 2021.
S adržaj
Sadržaj
Popis kratica
Sažetak
1 Uvod
2 Pregled EU i nacionalnog zakonodavstva i nadležnih institucija
2.1 EU i nacionalno zakonodavstvo u području energetske učinkovitosti
2.1.1 EU zakonodavstvo iz područja energetske učinkovitosti
2.1.2 Nacionalno zakonodavstvo iz područja energetske učinkovitosti
2.2 EU definicije i nacionalno zakonodavstvo u kontekstu energetskog siromaštva
2.2.1 Energetsko siromaštvo na razini EU
2.2.2 Energetsko siromaštvo na razini RH
2.3 Nadležne institucije za energetsku učinkovitost i energetsko siromaštvo u RH
3 Programski kriteriji energetskog siromaštva
3.1 Analiza strukture vlasništva zgrada obuhvaćenih Programom
3.2 Socijalni status suvlasnika u zgradama obuhvaćenima Programom
3.3 Kriteriji energetskog siromaštva za provedbu Programa
4 Analiza stambenih zgrada na p odručjima posebne državne skrbi i p otpomognutim područjima Republike Hrvarske
4.1 Analiza tehničkih karakteristika zgrada uključenih u Program
4.2 Klasifikacija zgrada
4.4 Energetski pokazatelji zgrada
4.5 Procjena ukupne godišnje neposredne potrošnje energije i potrošnje primarne energije u zgradama
4.6 Prioritetne zgrade za energetsku obnovu
4.7 Utvrđivanje potreba za statičkom sanacijom ili rušenjem zgrada troškovno optimalnom analizom
5 Plan provedbe energetske obnove s procjenom potrebnih investicija
5.1 Faze provedbe energetske obnove
5.2 Primjena obnovljivih izvora energije
5.3 Procjena ukupno potrebnih investicija po fazama obnove
5.4 Model provedbe
5.5 Moguće barijere u provedbi
6 Izvori financiranja i financijski plan
6.1 Mogući izvori financiranja
6.1.1 Izvori financiranja u razdoblju do 2025.
6.1.2 Izvori financiranja nakon 2025.
6.2 Financijski plan za razdoblje do 2025.
7 Procjena očekivane uštede energije, troškova i širih koristi temeljena na računskim i modelskim podacima
7.1 Očekivane energetske uštede, uštede troškova energije i smanjenje emisija CO 2
7.2 Šire koristi provedbe Programa
8 Praćenje, mjerenje i verifikacija ušteda
9 Edukacija korisnika zgrada i upravitelja
Popis kratica
EFRR
Europski fond za regionalni razvoj
EIHP
Energetski institut Hrvoje Požar
EK
Europska komisija
ESI
Europski strukturni i investicijski fondovi
EU
Europska unija
EUROSTAT
Statistički ured Europske unije
FZOEU
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
MROSP
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
MPGI
Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine
MRRFEU
Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije
MGOR
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
NAPEnU
NKT
Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti
Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost
NN
Narodne novine
NPOO
Nacionalni plan oporavka i otpornosti
OPKK
Operativni program „Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“
PDV
porez na dodanu vrijednost
PT1
PT2
Posredničko tijelo razine 1
Posredničko tijelo razine 2
RH
Republika Hrvatska
SC
specifični cilj
SDUOSZ
SMiV
Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje
Sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije
VSZ
višestambene zgrade
ZMN
zajamčena minimalna naknada
Sažetak
Ovim Programom analizirane su zgrade kojima raspolaže i upravlja Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje (u daljnjem tekstu: SDUOSZ) u kojima stanovnici nisu u mogućnosti sudjelovati u financiranju nužnih popravaka, a pogotovo u energetskoj obnovi. Zgrade su građene krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina i u tako su lošem stanju da osim što nisu prikladne za stanovanje, u nekim slučajevima predstavljaju i sigurnosni rizik. Velik broj stanova u državnom vlasništvu koji se nalaze u tim zgradama su prazni i devastirani i ne mogu se obnavljati bez prethodne cjelovite obnove zgrada. Analizom je utvrđeno da sve zgrade ispunjavaju kriterije pogodnosti za energetsku obnovu, povezanu dijelom i s potrebom za statičkom sanacijom zgrade. Socijalni status suvlasnika je jedan od bitnih kriterija za stjecanja prava na stambeno zbrinjavanje u predmetnim zgradama.
Programom je analizirano 413 zgrada. Ako se u postupku izrade energetskog pregleda i glavnog projekta utvrdi da određeni broj stambenih zgrada čini jednu građevinsku cjelinu, popis će se nadopuniti drugim stambenim zgradama istih karakteristika u portfelju SDUOSZ. Također, ako se utvrdi da se pojedine zgrade ne mogu obnoviti nego se trebaju ukloniti a stanari preseliti u odgovarajuće zgrade (bilo zbog stanja zgrade, dugotrajnosti procesa i provedbe programa, obnovu kroz druge programe i izvore financiranja) popis će se nadopuniti dodatnim zgradama iz portfelju SDUOSZ, odabranim prema istim kriterijima. Dodatne zgrade u popisu će se, između ostaloga, koristiti za premještaj korisnika i stanara iz zgrada koje se ne mogu obnoviti, već ih je potrebno ukloniti.
Prioriteti obnove su određeni prema uočenim nedostacima zgrada te je procijenjena moguća ušteda energije za grijanje i primarne energije koja će se ostvariti obnovom zgrada. Ukupna moguća ušteda primarne energije na svim zgrada iznosi 27 GWh godišnje. Trošak energetske obnove procjenjuje se na 355 milijuna kuna, a odnosi se na usluge projektiranja, stručnog nadzora, izvođenja radova energetske obnove i druge troškove vezane za realizaciju Programa.
Za provedbu Programa potrebna su sredstva u ukupnom iznosu od 355 milijuna kuna po niže predloženom planu. Sredstva u ukupnom iznosu od 150 milijuna kn osiguravaju se iz Mehanizma za oporavak i otpornost, a preostala sredstva osiguravaju se iz državnog proračuna i to iz preostalog raspoloživog iznosa sredstava prikupljenih na osnovu solidarne naknade za ugroženog kupca energenta .
2021.
2022.
2023.
2024.
2025.
Planirana sredstva [kn]
400.000 kuna
80 milijuna kuna
100 milijuna kuna
90 milijuna kuna
84.600.000 kuna
NPOO
400.000 kuna
30 milijuna kuna
50 milijuna kuna
40 milijuna kuna
29.600.000 kuna
Državni proračun
0,00 kuna
50 milijuna kuna
50 milijuna kuna
50 milijuna kuna
55 milijuna kuna
Prioritetne zgrade za obnovu su zgrade kod kojih su najizraženija oštećenja krovišta ili zgrade koje imaju pokrov od azbest cementnih ploča, tj. zgrade s krovnim konstrukcijama koje se urušavaju sa svim vrstama pokrova, te zgrade s nesaniranim oštećenjima od oborinskih voda i pokrovom od azbest cementnih ploča, te ih je zbog hitnosti potrebno obuhvatiti u prvoj godini provedbe.
Program će imati izravne i neizravne učinke odnosno koristi, pogotovo na lokalnoj razini:
1. Smanjenje energetskog siromaštva,
2. Poboljšano zdravlje stanara,
3. Lokalno zapošljavanje,
4. Prostorna uređenost,
5. Povećanje vrijednosti nekretnina.
Neizravno, provedba Programa će pozitivno doprinijeti:
1. Ostanku i naseljavanju stanovništva na navedenim područjima odnosno demografskoj revitalizaciji Republike Hrvatske,
2. Smanjenju izdataka zdravstvenog sustava,
3. Cjelokupnom gospodarskom razvoju potpomognutih područja i područja posebne državne skrbi,
4. Suzbijanju sive ekonomije.
Kod odabira zgrada za prioritetnu energetsku obnovu vodit će se računa o njihovom geografskom razmještaju kako bi se ravnomjerno obuhvatila sva područja Republike Hrvatske, te o njihovom građevinskom stanju.
1 Uvod
Za ostvarenje energetsko-klimatskih ciljeva - dekarbonizacija, sigurnost opskrbe energijom i ublažavanje klimatskih promjena, aktivnosti za poboljšanje energetske učinkovitosti imaju ključnu ulogu, pri čemu poseban naglasak mora biti na zgradama, koje su odgovorne za preko 40 % potrošnje energije na razini kako Europske unije (EU) tako i Hrvatske. Na razini EU dugoročni cilj je smanjiti emisije CO 2 iz sektora zgradarstva za 80 - 95 % do 2050. godine. Energetska obnova zgrada predstavlja najveći potencijal za energetske uštede na postojećim zgradama, a istovremeno je prilika za njihovo temeljito osuvremenjivanje i prilagodbu modernom načinu života. Povećana građevinska aktivnost potaknuta sustavnom energetskom obnovom zgrada otvara nova radna mjesta i pokreće gospodarstvo.
Nadalje, energetska obnova zgrada ključan je mehanizam za borbu protiv energetskog siromaštva, koji predstavlja jedan od ključnih i rastućih problema današnjice, čak i u najrazvijenijim društvima. Naime, uz kontinuirani porast cijena energije, sve više kućanstava suočeno je s problemima u podmirivanju računa za energiju te je prisiljeno živjeti u neadekvatnim uvjetima, u smanjenom životnom prostoru tijekom zimskih mjeseci. Procjenjuje se da je otprilike 50 milijuna kućanstava u EU pogođeno energetskim siromaštvom. Mjere energetske učinkovitosti ključne su za rješavanje ovog problema te moraju biti komplementarne politikama socijalne sigurnosti. Kako bi se osiguralo da se mjerama energetske učinkovitosti na održiv način smanji energetsko siromaštvo stanara, potrebna je odgovarajuća financijska potpora.
U Hrvatskoj posebno osjetljiva kategorija stambenih zgrada nalazi se na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi, a stanari u tim zgradama imaju vrlo skromne ili nikakve prihode, bez obzira jesu li vlasnici stanova ili njihovi korisnici. Potpomognuto područje je područje Republike Hrvatske koje je na temelju indeksa razvijenosti ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Stoga, geografski ovaj Program obuhvaća jedinice lokalne samouprave sa statusom potpomognutog područja te područja posebne državne skrbi .
SDUOSZ raspolaže i upravlja zgradama koje su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu Republike Hrvatske. Za potrebe ovog Programa identificirano je 413 stambenih zgrada na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi. Nakon potresa u Petrinji 28. i 29. prosinca 2020. kao i naknadnih potresa, provedena je kontrola zgrada u pogođenom području, te je popis zgrada ažuriran s podacima iz preliminarnih statičkih pregleda konstrukcija. Ukupni broj zgrada je ažuriranim stanjem iz 2021. godine te iznosi 387 zgrada, što čini obuhvat ovoga Programa.
U svim analiziranim zgradama stanovnici nisu u mogućnosti sudjelovati u financiranju nužnih popravaka, a kamoli energetske obnove zgrada, kojom bi osigurali smanjenje troškova za energiju, uz značajno podizanje kvalitete života. Stoga je na ovim područjima nužno 100 % financiranje provedbe projekata energetske obnove.
Glavni ciljevi ovog Programa su:
1. Analizirati postojeće stanje zgrada i utvrditi potencijale za energetsku obnovu , uključujući potencijal za ostvarenje energetskih ušteda i smanjenja emisija CO 2 ,
2. Utvrditi potrebna financijska sredstva za energetsku obnovu zgrada te prioritete i pilot projekte koji će se financirati raspoloživim sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost i državnoga proračuna,
3. Izraditi operativni model provedbe energetske obnove za razdoblje do 2025. godine, s jasno definiranim aktivnostima i nadležnostima za njihovu provedbu.
Nositelj izrade Programa je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI), a provedbeno tijelo je SDUOSZ. Program je izrađen u skladu sa Zaključkom Vlade Republike Hrvatske o izradi Programa suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje 2019. - 2021. godine , usvojenim na 139. sjednici Vlade, 23. siječnja 2019.
Iz Mehanizma za oporavak i otpornost putem Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. godine predviđeno je financiranje provedbe ovog Programa u iznosu od 150.000.000 kuna, a preostala sredstva u iznosu od 205.000.000 kuna osiguravaju se iz državnog proračuna i to iz preostalog raspoloživog iznosa sredstava prikupljenih na osnovu solidarne naknade za ugroženog kupca energenta.
2 Pregled EU i nacionalnog zakonodavstva i nadležnih institucija
1.1.1 EU zakonodavstvo iz područja energetske učinkovitosti
Energetska učinkovitost jedna je od pet dimenzija europske Energetske unije. Kroz načelo „Prvo energetska učinkovitost“ (engl. Energy efficiency first), Europska unija je prepoznala i potvrdila da je upravo energetska učinkovitost europski najznačajniji izvor energije. Glavne odrednice EU politike energetske učinkovitosti, s fokusom na zgradarstvo, dane su u sljedećim direktivama i uredbama:
Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju van snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 315, 14.11.2012.) ;
Direktiva (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21.12.2018.) - (u daljnjem tekstu: Direktiva o energetskoj učinkovitosti) ;
Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (Preinaka) (SL L 153, 18.6.2010.) ;
Direktiva (EU) 2018/844 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (Tekst značajan za EGP) (SL L 156, 19.6.2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva o energetskim svojstvima zgrada) i
Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 328, 21.12.2018.) – (u daljnjem tekstu: Uredba o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime) .
Najvažnije mjere, definirane u gore navedenim dokumentima, kojima se doprinosi ostvarenju ciljeva energetske učinkovitosti do 2030. godine uključuju sljedeće obveze država članica:
ostvarenje smanjenja količine prodane energije od 0,8 % na godišnjoj razini u razdoblju od 2021. do 2030. godine i to uspostavom sustava obveza energetske učinkovitosti za opskrbljivače i/ili distributere energije i/ili primjenom alternativnih mjera energetske učinkovitosti s istim kvantitativnim učinkom;
energetska obnova barem 3 % površine zgrada središnje državne uprave godišnje;
izrada dugoročne strategije za obnovu zgrada radi dekarbonizacije fonda zgrada do 2050. godine;
obvezno definiranje minimalnih energetskih standarda (temeljenih na troškovno optimalnoj analizi) za nove zgrade i zgrade koje se obnavljaju te obvezno energetsko certificiranje zgrada javne namjene i svih ostalih zgrada koje se prodaju ili daju u najam;
redovne kontrole sustava grijanja i klimatizacije;
obveza da sve nove zgrade od 31. prosinca 2020. budu zgrade gotovo nulte energije (nZEB standard; za javne zgrade ova obveza je počela s 31. prosincem 2018.);
priprema nacionalnih akcijskih planova energetske učinkovitosti svake tri godine i godišnje izvještavanje za razdoblje do 2020. godine;
o za razdoblje od 2021. do 2030. godine države članice pripremaju integrirani energetsko-klimatski plan u skladu s Uredbom 2018/1999. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime te izvještavaju o napretku svake dvije godine;
primjena pametnih brojila potrošnje električne energije i prirodnog plina;
promicanje uporabe pametnih tehnologija u zgradama;
minimalni zahtjevi za osiguravanje infrastrukture za e-mobilnost kod izgradnje novih i rekonstrukcije postojećih zgrada;
provedba energetskih pregleda svake četiri godine za velika poduzeća;
zaštita prava potrošača vezano uz pristup jednostavnim i razumljivim informacijama o stvarnoj i povijesnoj potrošnji energije;
izrada Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske;
izrada Integriranog energetskog i klimatskog plana Republike Hrvatske.
Direktiva o energetskim svojstvima zgrada dodatno osnažuje potrebu za energetskom obnovom cjelokupnog fonda zgrada te obvezuje države članice na izradu dugoročne strategije za obnovu zgrada radi dekarbonizacije fonda zgrada do 2050. godine. U svojim dugoročnim strategijama države članice trebaju definirati i mjere kojima se doprinosi ublažavanju energetskog siromaštva.
Direktiva o energetskoj učinkovitosti nalaže državama članicama da u osmišljavanju mjera politike za ispunjavanje svojih obveza u pogledu uštede energije uzmu u obzir potrebu za smanjenjem energetskog siromaštva, u skladu s kriterijima koje su uspostavile, uzimajući u obzir svoje dostupne prakse u tom području, zahtijevajući, u mjeri u kojoj je to primjereno, da se dio mjera energetske učinkovitosti u okviru njihovih nacionalnih sustava obveze energetske učinkovitosti, alternativnih mjera politike, ili programa ili mjera financiranih u okviru nacionalnog fonda za energetsku učinkovitost prioritetno provedu među ranjivim kućanstvima, uključujući ona pogođena energetskim siromaštvom i prema potrebi, u socijalnim prostorima za stanovanje.
Uredba o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime obvezuje države članice EU da u svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima procijene broj kućanstava u energetskom siromaštvu, uzimajući u obzir domaće energetske usluge potrebne za jamčenje osnovnih životnih standarda u odgovarajućem nacionalnom kontekstu, postojeću socijalnu politiku i druge relevantne politike, kao i Komisijine okvirne smjernice o relevantnim pokazateljima, uključujući geografsku raspršenost, koje su utemeljene na zajedničkom pristupu energetskom siromaštvu. U slučaju da država članica utvrdi da postoji znatan broj kućanstava u energetskom siromaštvu, trebala bi u svoj plan uključiti nacionalni okvirni cilj smanjenja energetskog siromaštva. Potrebno je donijeti politike i mjere za zaštitu potrošača, osobito ranjivih i energetski siromašnih potrošača.
1.2.2 Nacionalno zakonodavstvo iz područja energetske učinkovitosti
Područje energetske učinkovitosti u zgradarstvu, koje je fokus ovog Programa, u Hrvatskoj regulirano je Zakonom o energetskoj učinkovitosti , Zakonom o gradnji kao i podzakonskim aktima.
Tablica 2-1 : Pregled zakonskih odredbi i podzakonskih akata energetske učinkovitosti u Hrvatskoj
Zakon o energetskoj učinkovitosti
Obveza Vlade RH da usvoji Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (NAPEnU) za trogodišnje razdoblje s mjerama koje će se provoditi na cijelom području RH u skladu s Integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom (NEKP), kojim se definiraju alternativne mjere politike uključujući mjere za osiguranje godišnje obnove 3 % ukupne površine poda grijanih i/ili hlađenih zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti
Obveza županija i velikih gradova (>35.000 stanovnika) da donose Akcijske planove (trogodišnje) i godišnje planove energetske učinkovitosti
Sustav obveze energetske učinkovitosti za opskrbljivače energije – potiče se provedba mjera energetske učinkovitosti u kućanstvima pogođenima energetskim siromaštvom ili u socijalnim prostorima za stanovanje
Obveze opskrbljivača o mjerenju i obračunavanju potrošnje te informiranju kupaca o prethodnoj potrošnji, što obuhvaća usporedbu s prosječnim uobičajenim ili referentnim krajnjim kupcem iz iste kategorije krajnjih kupaca
Obveze distributera energije da podatke o mjerenju i potrošnji energije u javnom sektoru unose na mjesečnoj razini u nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) te da osiguraju pojedinačna brojila krajnjim kupcima
Obveze regulatornog tijela za energetiku da osigura poticanje energetske učinkovitosti kroz tarife te da osigura poticaje za poboljšanje učinkovitosti u planiranju i radu infrastrukture za prirodni plin i električnu energiju
Obveze operatora prijenosnog i distribucijskog sustava da omoguće pristup mreži, prijenos i distribuciju električne energije proizvedene iz visokoučinkovite kogeneracije
Obveze velikih poduzeća o provedbi energetskih pregleda svake 4 godine ili uvođenju sustava gospodarenja energijom - Pravilnik o energetskom pregledu za velika poduzeća (Narodne novine, br. 123/15 i 05/20)
Obveza javnog sektora da provodi energetske preglede sustava javne rasvjete svakih 5 godina te da održava i rekonstruira javnu rasvjetu tako da smanjuje potrošnju električne energije i ispunjava ostale uvjete propisane Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (Narodne novine, broj 14/19) i propisa koji iz njega proizlaze
Obveza javnog sektora da sustavno gospodari energijom, što podrazumijeva imenovanje odgovorne osobe za gospodarenje energijom, redovno praćenje potrošnje energije i unošenje podataka o potrošnji energije u nacionalni informacijski sustav za gospodarenje energijom (ISGE) - Pravilnik o sustavnom gospodarenju energijom u javnom sektoru (Narodne novine, br. 18/15 i 06/16)
Obveza prijavljivanja svih aktivnosti energetske učinkovitosti i ostvarenih ušteda u nacionalni sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda (SMiV) za javni sektor, pružatelje energetskih usluga i davatelje subvencija - Pravilnik o sustavu za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (Narodne novine, broj 98/21)
Obveza nadležnih ministarstava i Nacionalnog koordinacijskog tijela (NKT) uspostavljanja i vođenja informacije platforme o energetskoj učinkovitosti - Nacionalni portal energetske učinkovitosti: https://www.enu.hr/
Obveza označavanja uređaja povezanih s energijom - relevantne uredbe EU za pojedine grupe uređaja
Reguliranje energetske usluge (ugovora o energetskom učinku) u javnom sektoru - Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru (Narodne novine, broj 11/15)
Reguliranje ugovaranja energetske usluge i radova energetske obnove višestambenih zgrada te utvrđivanje donošenja odluke o energetskoj obnovi na temelju natpolovične većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima i po broju suvlasnika zgrade
Obveza korištenja kriterija energetske učinkovitosti u postupcima javne nabave proizvoda povezanih s energijom - Pravilnik o zahtjevima energetske učinkovitosti proizvoda povezanih s energijom u postupcima javne nabave (Narodne novine, broj 70/15)
Obveza zadovoljavanja eko-dizajna proizvoda povezanih s energijom prilikom stavljanja na tržište - Pravilnik o utvrđivanju zahtjeva za eko-dizajn proizvoda povezanih s energijom (Narodne novine, broj 50/15)
Pravilnici o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje sustava kvalitete usluga i radova za certificiranje instalatera obnovljivih izvora energije - fotonaponskih sustava (Narodne novine, broj 56/15); solarnih toplinskih sustava (Narodne novine, br. 33/15, 56/15 i 12/17); manjih kotlova i peći na biomasu (Narodne novine, br. 39/15, 56/1 i 12/17); plitkih geotermalnih sustava i dizalica topline (Narodne novine br. 56/15 i 12/17)
Zakon o gradnji
Gospodarenje energijom i očuvanje topline kao jedan od temeljnih zahtjeva za građevine - Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (Narodne novine, br. 128/15, 70/18, 73/18, 86/18 i 102/20)
Minimalna energetska svojstva za nove zgrade i zgrade koje prolaze veliku rekonstrukciju, način određivanja energetskog svojstva zgrade, prikaz tehničke, okolišne i gospodarske izvedivosti dostupnih visokoučinkovitih alternativnih sustava opskrbe energijom, opremanje zgrada sustavima automatizacije, te zahtjevi za zgrade gotovo nulte energije
Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (Narodne novine br. 128/15, 70/18, 73/18, 86/18 i 102/20)
Obveza Vlade RH da donese Dugoročnu strategiju obnove nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske, te je ažurira svakih pet godina
Obveza Vlade RH da donese programe energetske obnove zgrada za razdoblje od 2021. do 2030. godine
Obveza Vlade RH da donese Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021. do 2030. godine
Obveza Vlade RH da donese Program kružnog gospodarenja prostorom i zgradama za razdoblje od 2021. - 2030. godine
Promicanje elektromobilnosti i uspostava infrastrukture za punjenje u novim zgradama i zgradama koje se podvrgavaju značajnoj obnovi, za stambene i nestambene zgrade
Obveza redovitih pregleda sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije u zgradama te energetskog certificiranja zgrada
Pravilnik o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju (Narodne novine, br. 88/17, 90/20, 1/21 i 45/21)
Pravilnik o kontroli energetskog certifikata zgrade i izvješća o redovitom pregledu sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije u zgradi (Narodne novine, br. 73/15 i 54/20)
Pravilnik o osobama ovlaštenim za energetsko certificiranje, energetski pregled zgrade i redoviti pregled sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije u zgradi (Narodne novine, br. 73/15, 133/15 i 60/20)
2.2 EU definicije i nacionalno zakonodavstvo u kontekstu energetskog siromaštva
2.1.1 Energetsko siromaštvo na razini EU
Kao što je već navedeno u poglavlju 2.1.1, europske direktive iz područja energetske učinkovitosti prepoznaju energetsko siromaštvo kao rastući problem i upućuju države članice da definiraju mjere za njegovo suzbijanje.
Zimskim paketom Europske unije iz studenoga 2016. godine , koji je donio niz prijedloga za dopune i izmjene europskih direktiva iz područja energetike, stavljen je dodatan naglasak na rješavanje pitanja zaštite ugroženih i energetski siromašnih kupaca. Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (Tekst značajan za EGP) (SL L 158, 14.06.2019.) prepoznaje problem energetskog siromaštva i nalaže državama člancima da poduzmu potrebne mjere za zaštitu ugroženih i energetski siromašnih kupaca u kontekstu unutarnjeg tržišta električne energije. Mjere zaštite ugroženih i energetski siromašnih kupaca mogu se razlikovati ovisno o situaciji u državama članicama, a mogu uključivati socijalne i energetske mjere vezane za plaćanje računa, zabranu isključivanja s mreže, općenite mjere socijalne politike te investicije u energetsku učinkovitost.
Mjere koje će države članice definirati i provoditi za suzbijanje energetskog siromaštva trebaju biti temeljene na vlastitim definicijama energetskog siromaštva, koje najbolje odražavaju stanje u državi.
Dvije najčešće korištene definicije energetskog siromaštva u znanstvenoj literaturi su:
„Kućanstvo je energetski siromašno ukoliko bi trebalo trošiti više od 10 % svojih prihoda da održi dom adekvatno toplim” (Boardman, 1991.)
„Nemogućnost zagrijavanja doma i podmirivanja osnovnih energetskih potreba do društveno i materijalno potrebne razine” uz „narušeno fizičko i mentalno zdravlje i smanjenje mogućnosti sudjelovanja u aktivnostima zajednice” (Buzarovski, 2007.)
Jedinstvene definicije energetskog siromaštva na razini EU nema, što ne predstavlja prepreku državama članicama da same definiraju energetsko siromaštvo i/ili da definiraju kriterije prihvatljivosti kućanstava za provedbu mjera suzbijanja energetskog siromaštva.
Tablica 2-2 : Primjeri definicija energetskog siromaštva u EU
Država
Definicija energetskog siromaštva
Slovačka
Energetsko siromaštvo je stanje u kojem prosječni mjesečni izdatci za potrošnju električne energije, prirodnog plina, toplinske energije i potrošne tople vode predstavljaju značajan dio prosječnog mjesečnog prihoda kućanstva.
Francuska
Energetski siromašna je osoba koja u svom smještaju ima poteškoća s opskrbom energije za zadovoljavanje svojih osnovnih potreba, zbog neraspoloživosti sredstava ili uvjeta stanovanja.
Irska
Energetsko siromaštvo je situacija u kojoj kućanstvo nije u mogućnosti zadržati prihvatljivu razinu energetskih usluga (grijanje, rasvjeta, itd.) uz prihvatljive troškove.
Engleska
Kućanstvo se smatra energetski siromašnim ako i) mu je prihod ispod granice siromaštva (uzimajući u obzir troškove energije); i ii) su mu troškovi za energiju veći nego što je to tipično za istu vrstu kućanstva.
Austrija
Kućanstvo se smatra energetski siromašnim ako je njegov prihod ispod praga ugroženosti od siromaštva i ako istovremeno mora pokriti iznadprosječne troškove za energiju.
Škotska
Kućanstvo se smatra energetski siromašnim ako, da bi za zadržavanje zadovoljavajućeg režima grijanja, moralo potrošiti više od 10 % svojih prihoda (uključujući potpore za stanovanje) na cjelokupnu potrošnju goriva u kućanstvu.
Europska komisija donijela je Preporuke o energetskom siromaštvu , koje opisuje kao situaciju u kojoj kućanstvo nema pristup temeljnim energetskim uslugama (odgovarajuće grijanje, hlađenje, rasvjeta i energija za pogon kućanskih uređaja). U prilogu ovih Preporuka navode se i preporučeni pokazatelji energetskog siromaštva, od kojih se neki mogu pratiti i kroz statistiku Europske unije o dohotku i životnim uvjetima (EU - SILC), koja uključuje tri pokazatelja koja se koriste za opisivanje i mjerenje energetskog siromaštva u EU:
nemogućnost adekvatnog zagrijavanja doma;
dospjele neplaćene obveze po računima za energiju i
prisutnost krova koji propušta, vlažnih zidova, podova ili temelja, ili trulež u prozorskim okvirima ili podu.
Nemogućnost održavanja doma adekvatno toplim na razini EU prikazuje Slika 2-1.
Slika 2-1 : Nemogućnost održavanja doma adekvatno toplim [EUROSTAT]
Definiranje energetskog siromaštva važno je za statističko praćenje ovog fenomena, no za definiranje shema potpore ključno je utvrditi jednostavne, primjenjive i dokazive kriterije kojima će se neko kućanstvo svrstati u kategoriju energetski siromašnoga i bit će prihvatljivo za dobivanje odgovarajuće pomoći iz ciljanog programa za suzbijanje energetskog siromaštva. Primjere takvih kriterija u programima energetske učinkovitosti i suzbijanja energetskog siromaštva prikazuje Tablica 2-3: Primjeri kriterija energetskog siromaštva u EU .
Tablica 2-3 : Primjeri kriterija energetskog siromaštva u EU
Država
Kriterij energetskog siromaštva
Irska
Better Energy:Warmer Houses (program financiran iz EFRR)
Prihvatljivi korisnici su oni koji primaju jednu od pomoći: 1) naknadu za gorivo; 2) naknadu za nezaposlene više od 6 mjeseci i s djetetom mlađim od 7 godina i 3) obiteljski dodatak.
Rumunjska
Višegodišnji nacionalni program za poboljšanje energetskih svojstava stambenih blokova (program financiran iz EFRR)
Zgrade građene između 1951. i 1990. u kojima je više od 50 % kućanstava s niskim prihodima (< 500 € /mjesec)
Engleska
Warm Front shema (nacionalno financiranje)
Zgrada mora biti energetskog razreda D ili lošijeg. Korisnik mora biti prihvatljiv za tzv. naknadu za hladno vrijeme, koju primaju umirovljenici, odrasli i djeca s invaliditetom te obitelji s djecom do 5 godina koje primaju jednu od naknada vezanih uz dohodak, a plaćanje se vrši automatski kada je prosječna temperatura na vremenskoj stanici povezana s poštanskim brojem korisnika zabilježena kao, ili se predviđa da će biti, 0°C ili ispod sedam uzastopnih dana.
2.2.2 Energetsko siromaštvo na razini Hrvatske
U Hrvatskoj ne postoji definicija energetskog siromaštva niti su do sada utvrđeni opći kriteriji odnosno metodologija za utvrđivanje energetskog siromaštva. Također, Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu (mjera MEN 30 i MEN-32) kao i Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (NEKP) predviđa usvajanje i provedbu sveobuhvatnog Programa za suzbijanje energetskog siromaštva i Programa suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za razdoblje 2021. - 2025. godine (mjera UET-5 i UET-6).
P rema Zakonu o socijalnoj skrbi , donesena je Uredba o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava kako bi se ispunili zahtjevi iz Trećeg energetskog paketa o definiranju koncepta ugroženog kupca. Pitanje je dodatno uređeno i Uredbom o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb .
Prema Uredbi, ugroženi kupac je krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kroz obveznu javnu uslugu u okviru univerzalne usluge i/ili obveznu javnu uslugu opskrbe plinom i/ili uslugu opskrbe toplinskom energijom pod uvjetom da je:
korisnik zajamčene minimalne naknade,
član kućanstva koje je korisnik zajamčene minimalne naknade,
korisnik osobne invalidnine,
da živi u kućanstvu s korisnikom osobne invalidnine.
Status može ostvariti i krajnji kupac na umreženom sustavu iz kategorije kućanstva koji se opskrbljuje kod ostalih opskrbljivača električnom i toplinskom energijom i plinom. Ugroženi kupac ima pravo na naknadu u iznosu do 200 kuna mjesečno tijekom cijele godine, za sufinanciranje troška električne energije. Sredstva za naknadu za ugroženog kupca osiguravaju opskrbljivači električnom energijom, plaćanjem tzv. solidarne naknade koja iznosi 0,03 kn/kWh isporučene električne energije. Ukupno je u Hrvatskoj na kraju 2019. godine bilo 62.301 osoba obuhvaćenih zajamčenom minimalnom naknadom, odnosno 35.103 samaca i 27.198 kućanstava .
Uz naknadu za ugroženog kupca, Zakon propisuje i druge oblike socijalne pomoći (zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja i pravo na troškove ogrjeva) koje pomažu socijalno najugroženijem stanovništvu, a time potencijalno i energetski ugroženim kupcima. U nastavku su dane karakteristike navedenih mjera.
Tablica 2-4: Mjere pomoći ugroženim kupcima iz domene socijalne politike
Vrsta i naziv mjere
Financijska sredstva
Zajamčena minimalna naknada (ZMN)
Financijska sredstva
Naknada za troškove stanovanja
Financijska sredstva ili naknada u dobru
Trošak ogrjeva
Opis
ZMN predstavlja mjesečni novčani iznos kojim se osigurava zadovoljavanje osnovnih životnih potreba samaca ili kućanstva koji za to nemaju dovoljno sredstava. Vlada RH propisuje visinu osnovice na temelju koje se računa ZMN. Osnovica trenutno iznosi 800,00 kuna, a ne može biti viša od bruto iznosa minimalne plaće.
Iznos ZMN za samca iznosi 100 % osnovice; za kućanstvo ono predstavlja zbroj udjela svakog člana kućanstva (samohrani roditelj 100 % osnovice, odrasli član kućanstva 60 %, dijete 40 %, dijete samohranog roditelja 55 %).
Troškovi stanovanja se odnose na najamninu, komunalne naknade, električnu energiju, plin, grijanje, vodu i odvodnju te druge troškove stanovanja, u skladu s posebnim propisima. Pravo na naknadu za stanovanje ima osoba koja već prima ZMN, a iznos naknade za stanovanje može iznositi maksimalno do polovice iznosa ZMN. Naknada za troškove stanovanja se može odobriti korisniku ili na način da se direktno isplati ovlaštenoj pravnoj ili fizičkoj osobi koja je izvršila uslugu.
Korisniku ZMN koji se grije na drva priznaje se pravo na troškove ogrjeva na način da mu se jednom godišnje osigura 3 m 3 drva ili odobri novčani iznos za podmirenje tog troška.
Nadležno tijelo
Nadležni centar za socijalnu skrb donosi rješenje o pravu na ZMN, a sredstva ZMN-e se isplaćuju iz državnog budžeta.
Naknada za stanovanje se isplaćuje iz budžeta jedinica lokalne samouprave.
Nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave odobrava visinu troška ogrjeva i isplaćuje sredstva nadležnoj jedinici lokalne samouprave.
Ciljana skupina
Pravo na ZMN ostvaruju najsiromašniji građani Republike Hrvatske, odnosno samci i kućanstva koji nemaju sredstava za uzdržavanje u visini propisane ZMN niti su ih u mogućnosti ostvariti radom ili primitkom od imovine.
Pravo na naknadu za trošak stanovanja mogu ostvariti korisnici ZMN, odnosno najsiromašniji građani Republike Hrvatske.
Pravo na trošak ogrjeva mogu ostvariti korisnici ZMN, odnosno najsiromašniji građani Republike Hrvatske.
Unatoč činjenici da su u hrvatskom zakonodavstvu definirani termin i kriteriji stjecanja naziva ugroženog kupca, oni nisu određeni s ciljem obuhvata energetski, već ekonomski siromašnih kućanstava. Ovim načinom tumačenja problema, energetsko siromaštvo se izjednačava s ekonomskim. U Hrvatskoj postoji značajan broj dugotrajno siromašnih kućanstava, koji su korisnici zajamčene minimalne naknade i osobne invalidnine, na koja nisu značajno utjecale promjene i politike na energetskom tržištu te takva kućanstva ne bi trebala biti jedina ciljana skupina u određivanju energetski siromašnih kupaca. U okviru politike energetskog siromaštva treba prepoznati kućanstva koja izlaze van kategorije socijalno ugroženih, a suočena su s energetskim siromaštvom.
Upravo s tim ciljem, nužno je razviti jasnu i transparentnu metodologiju određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca. Konačni cilj metodologije bi trebao biti klasificiranje energetski siromašnog kućanstva prema uzroku siromaštva te oblikovanje specifičnih mjera za svaku od kategorija.
U prilog razvoju metodologije određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca ide i činjenica da postoji veliki nerazmjer između broja potencijalno energetski siromašnog stanovništva u Hrvatskoj te onog stanovništva koje je obuhvaćeno ciljnim mjerama rješavanja problema ugroženosti kupca energije ili općeg siromaštva . Naime, 7,4 % hrvatskog stanovništva smatra da si ne može priuštiti da svoj dom održava adekvatno toplim (EU-SILC) , što odgovara oko 305.000 stanovnika.
Ipak, unatoč nedostatku detaljne metodologije i definicije energetskog siromaštva, problem je jasno prepoznat u Programu energetske obnove obiteljskih kuća za razdoblje od 2014. do 2020. godine kojim je prvi je put u Hrvatskoj omogućeno financiranje energetske obnove obiteljskih kuća građana koji su u opasnosti od energetskog siromaštva, a oni su za potrebe Programa definirani kao korisnici zajamčene minimalne naknade ili članovi kućanstva korisnika zajamčene minimalne naknade. Predviđene mjere energetske obnove i trošak energetskih certifikatora tim građanima je financiran u cijelosti (100 %) Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
S obzirom na kompleksnost problematike energetskog siromaštva, potrebno je jasno utvrditi da se ovim Programom ne definira energetsko siromaštvo u Hrvatskoj niti se razrađuje metodologija određivanja kriterija za stjecanje statusa energetski siromašnog kupca . Ovim se Programom obuhvaća samo jedan dio problema, a to je stanovništvo koje živi u zgradama u nadležnosti SDUOSZ na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi.
Prema Zakonu o regionalnom razvoju , potpomognuto područje je ono područje Hrvatske koje je na temelju indeksa razvijenosti ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Područja posebne državne skrbi su, prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi , određena na temelju posljedica agresije na Republiku Hrvatsku i na temelju ekonomskih, strukturnih i demografskih poteškoća s kojima se ta područja suočavaju. Prema Zakonu o potpomognutim područjima , nadležna tijela dužna su donositi gospodarske, socijalne, fiskalne i demografske mjere, mjere stambenog zbrinjavanja, mjere jačanja administrativnih kapaciteta za učinkovit i održiv razvoj potpomognutih područja te mjere za provedbu programa integriranih teritorijalnih ulaganja.
Ovaj Program donosi se u potpunosti u skladu s navedenim zakonskim okvirom, a energetska obnova u ovom kontekstu predstavlja ne samo socijalnu i demografsku mjeru te mjeru stambenog zbrinjavanja, već i ekonomsku mjeru, jer će dovesti do povećane aktivnosti u građevinskim poslovima.
Dodatno, stanari (suvlasnici ili korisnici) u zgradama obuhvaćenima ovim Programom, zadovoljavaju uvjete propisane Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima , koji uključuje kriterije socijalne ugroženosti. Stoga, g rađani obuhvaćeni ovim Programom zbog svoje opće socijalne ugroženosti i rizika od siromaštva, ali i stanja zgrada u kojima žive, nedvojbeno pripadaju skupini građana ugroženih od energetskog siromaštva,
3.3 Nadležne institucije za energetsku učinkovitost i energetsko siromaštvo u Hrvatskoj
Krovna institucija za provedbu nacionalnih energetskih i klimatskih politika je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (MGOR) te je s Nacionalnim koordinacijskim tijelom za energetsku učinkovitost i alternativna goriva (NKT), zaduženo, u skladu sa Zakonom o energetskoj učinkovitosti, za sustavno praćenje provedbe kroz sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije (SMiV), izvještavanje te informiranje široke javnosti o planovima, realiziranim mjerama i njihovim učincima.
Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI) je nadležno za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, dakle za kreiranje politika i mjera kojima se ostvaruju postavljeni ciljevi energetskih ušteda u zgradama, kao i za suzbijanje energetskog siromaštva kroz energetsku obnovu zgrada. MPGI djeluje i kao Posredničko tijelo razine 1 (PT1) za korištenje sredstava ESI fondova prema Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020., u okviru IP 4c - Podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenje obnovljivih izvora energije u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade te u stambenom sektoru, SC 4c1 - Smanjenje potrošnje energije u zgradama javnog sektora i SC 4c2 - Smanjenje potrošnje energije u višestambenim zgradama. MPGI je nositelj reformske mjere C6.1. R1 Dekarbonizacija zgrada iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), iz kojega će se osigurati dio sredstava za provedbu ovoga Programa.
Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU) je nadležno za vođenje cjelovitog sustava planiranja, programiranja, upravljanja i financiranja regionalnoga razvoja te korištenje sredstava fondova Europske unije i ostalih međunarodnih izvora financiranja namijenjenih regionalnom razvoju (Upravljačko tijelo), dok je SDUOSZ nositelj mjere Stambenog zbrinjavanja za potpomognuta i demografski ugrožena područja te odgovorno tijelo za praćenje provedbe navedenog Programa.
Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MROSP) nadležno je, između ostalog, i za cjelokupnu politiku socijalne skrbi u Hrvatskoj.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) zadužen je za sufinanciranje mjera definiranih u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, a djeluje i kao Posredničko tijelo razine 2 (PT2) za korištenje sredstava ESI fondova prema Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. godine u dijelovima relevantnim za energetiku i klimu. FZOEU također raspolaže financijskim sredstvima dobivenim od emisijskih jedinica putem dražbi na EU tržištu te ih usmjerava u skladu s Planom korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi , FZOEU raspolaže i sredstvima koja uplaćuju opskrbljivači energijom u slučaju neispunjavanja svoje obveze u skladu sa Zakonom o energetskoj učinkovitosti te ih je dužan ulagati u alternativne mjere politike definirane u Strategiji niskougljičnog razvija Republike Hrvatske, Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama i u Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu.
SDUOSZ obavlja upravne i druge poslove nositelja mjere stambenog zbrinjavanja na potpomognutim područjima Hrvatske i područjima posebne državne skrb u okviru kojih predlaže, organizira, provodi i nadzire provedbu stambenog zbrinjavanja radi osiguranja uvjeta za povratak, ostanak i naseljavanje stanovništva; provodi upravne, stručne, provedbene i druge poslove koji se odnose na planiranje, pripremu, provedbu i nadzor provedbe programa obnove i popravka u Domovinskom ratu oštećenih ili uništenih stambenih jedinica kao i programe stambenog zbrinjavanja u okviru kojih upravlja stambenim jedinicama u državnom vlasništvu te gospodari istima kroz potpisivanje ugovora o najmu, postupke darovanja i prodaje stambenih jedinica obiteljima korisnika prava.
Provedbeno tijelo ovog Programa je SDUOSZ, koji operativno provodi aktivnosti predviđene Programom. Detaljniji prikaz uloge i odgovornosti pojedinih dionika u provedbi ovog Programa dan je u poglavlju 5 ovog Programa.
3 Programski kriteriji energetskog siromaštva
1.1 Analiza strukture vlasništva zgrada obuhvaćenih Programom
Ovim Programom analizirano je 413 stambenih zgrada prema popisu kojeg je utvrdio SDUOSZ (5.382 stambene jedinice) na kojima su hitni i neodgodivi veći građevinski zahvati koji se prvenstveno odnose na sanacije ili rekonstrukcije krovišta, limarije, stolarije i pročelja. Radi se o manjim stambenim zgradama koje imaju uglavnom od 5 do 20 stanova. Većina ih je građena krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina i u pravilu nisu održavane te na njima nikada nije načinjen nikakav ozbiljniji građevinski zahvat. Zgrade su u tako lošem stanju da osim što nisu prikladne za stanovanje, ujedno nagrđuju i prostor na kojem se nalaze, a u nekim slučajevima predstavljaju i sigurnosni rizik. Velik broj stanova u državnom vlasništvu koji se nalaze u tim zgradama su prazni i devastirani i ne mogu se obnavljati bez prethodne cjelovite obnove zgrada.
Od 5.382 stambene jedinice, trenutno je u vlasništvu Republike Hrvatske njih 2.069 ili 38,44 %.
Slika 3-1 : Udio Republike Hrvatske u vlasništvu stanova
Rezultati analize vlasništva stanova po pojedinačnim zgradama su sljedeći:
45 zgrada ima 100 % stanova u vlasništvu RH - najviše ovakvih zgrada je u Plaškom
155 zgrada ima >50 % stanova u vlasništvu RH
263 zgrade imaju >33 % (1/3) stanova u vlasništvu RH
51 zgrada nema ni jedan stan u vlasništvu RH - najviše ovakvih zgrada je u Drnišu.
Udio vlasništva Republike Hrvatske svakako je jedan od kriterija za definiranje prioriteta obnove. Prednost u redoslijedu obnove trebaju imati zgrade s većim vlasničkim udjelom RH u stanovima, jer će to omogućiti SDUOSZ da nakon energetske obnove te stanove uredi i ustupi na korištenje korisnicima koji ostvare pravo na stambeno zbrinjavanje. Naime, svi su stanovi u predmetnim zgradama nekada bili vlasništvo Republike Hrvatske, te su prodani bez prethodne sanacije nakon ratne štete odnosno zapuštenosti kao neizravne posljedice rata. Slijedom navedenog, vlasništvo je jedan od sporednih kriterija za definiranje prioriteta obnove, pri čemu je građevinsko stanje određene stambene zgrade, a i time stupanj ugroženosti stanara i okolnog područja, temeljni kriterij za određivanje prioriteta obnove.
Pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje se prema kriterijima definiranim u Uredbi o kriterijima za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje . Kriteriji, između ostaloga, uključuju i kriterije vezane uz aspekte socijalne ugroženosti kao što su prihod kućanstva (ne može biti veći od 74 % prosječnog prihoda u Hrvatskoj) i invaliditet člana kućanstva (najmanje 20 %). Ostali kriteriji odnose se na broj članova obitelji, broj djece, duljinu prebivališta na području posebne državne skrbi ili potpomognutom području, starost, status branitelja, ratne vojne invalide, i dr. Drugim riječima, stambeno zbrinjavanje je regulirano na način da je snažno socijalno osjetljivo te se može utvrditi da korisnici stambenog zbrinjavanja pripadaju u najranjivije skupine društva. Stoga se stanovi u vlasništvu Republike Hrvatske smatraju prostorima za socijalno stanovanje te su nedvojbeno prihvatljivi za sufinanciranje kroz ovaj Program.
2.2 Socijalni status suvlasnika u zgradama obuhvaćenima Programom
Socijalni status suvlasnika stanova u zgradama koje su obuhvaćene Programom temelji se na Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima , te propisima iz ovog područja kojima se utvrđuju kriteriji za stambeno zbrinjavanje. Kriteriji uključuju: broj članova kućanstva, broj djece u kućanstvu, prosječna primanja svih članova kućanstva, stručnu spremu, broj godina prebivališta na području, životnu dob, status branitelja, status ratnog vojnog invalida, stupanj invaliditeta, status žrtve nasilja u obitelji. Iz navedenoga je razvidno da se pravo stanovanja i kupnje stana temelji na kriterijima socijalne ugroženosti te se može utvrditi da suvlasnici u zgradama obuhvaćenima Programom pripadaju u kategoriju socijalno ugroženih građana.
3.3 Kriteriji energetskog siromaštva za provedbu Programa
Za potrebe provedbe ovog Programa, problematici ugroženosti od energetskog siromaštva pristupit će se na sljedeći način:
- Sve zgrade koje su obuhvaćene Programom bile su ili jesu u 100 %-tnoj ili većinskoj nadležnosti SDUOSZ-a , a pravo na korištenje i vlasništvo nad stanovima stjecalo se sukladno propisima iz područja stambenog zbrinjavanja na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi, koji se značajno temelje na kriterijima socijalne ugroženosti građana. Time zgrade obuhvaćene ovim Programom predstavljaju zgrade za socijalno stanovanje, čiji su korisnici građani ugroženi od općeg siromaštva, a samim time i energetskog siromaštva.
- Zgrade se nalaze na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi, koja predstavljaju dijelove Republike Hrvatske razorene i razvojno unazađene zbog ratnih razaranja kao i ostala područja s izrazitim ekonomskim, strukturnim i demografskim problemima. Prosječni prihodi građana, kao i mogućnost zapošljavanja građana na ovom području značajno su ispod prosjeka Hrvatske te se zbog toga ovo stanovništvo smatra ugroženim i od energetskog siromaštva, jer s vrlo niskim prihodima teško pokriva troškove energije, čija se cijena u pravilu ne razlikuje na teritoriju Republike Hrvatske.
- Stanje svih zgrada obuhvaćenih ovim Programom izuzetno je loše, kao što je to pokazala analiza u poglavlju 4. ovog Programa. Stanari se suočavaju s problemima krovova koji propuštaju i koji su uništeni, vlažnih zidova, podova ili temelja, ili trulež u prozorskim okvirima ili podu, vlagom, plijesni, itd. Svi ovi elementi prema europskoj praksi predstavljaju elemente ugroženosti od energetskog siromaštva.
S obzirom na sve navedeno, ovim se Programom utvrđuje da su svi stanari zgrada obuhvaćenih Programom nedvojbeno i značajno ugroženi od energetskog siromaštva, i ne propisuju se nikakvi dodatni kriteriji vezani uz socijalni status suvlasnika zgrada.
4 Analiza stambenih zgrada na područjima posebne državne skrbi i potpomognutim područjima Republike Hrvatske
U cilju kvalitetnijeg sagledavanja karakteristika stambenog fonda u Programu, provedeno je terensko istraživanje koje su organizirali djelatnici SDUOSZ, u suradnji s upraviteljima stambenih zgrada, kojim su sistematizirani postojeći i prikupljeni dodatni podaci o zgradama, uključujući i fotodokumentaciju zgrada, kao i anketni podaci o individualnim stanovima kojima su obuhvaćena prosječno dva stana po zgradi.
Analizom inicijalnog popisa od 413 zgrada, a nakon provedenih pregleda stanja zgrada, utvrđeno je da se u stvarnosti radi o 397 zgrada odnosno jedinstvenih arhitektonskih cjelina. Razlike u broju su nastale zbog navođenja dijela zgrade (ulaza) kao samostalne zgrade u popisu ili zbog neažurnih podataka o katastarskim česticama .
Prema tome, pregledano je i u detaljnu analizu uključeno ukupno 397 zgrada i prikupljeni anketni podaci o 984 stana. Nakon što je popis ažuriran s podacima iz preliminarnih statičkih pregleda konstrukcija nakon potresa u Petrinji 28. i 29. prosinca 2020. kao i naknadnih potresa, od 397 zgrada, na popisu je 387 zgrada.
Uz osnovne podatke o površini, broju stanova i starosti zgrade, prikupljani su podaci o:
- prostornim odnosima prema susjednim objektima,
- priključcima na komunalnu infrastrukturu,
- osnovnom konstruktivnom materijalu nosivih zidova i tipu međukatnih konstrukcija,
- završnim obradama zidova i podova,
- tipu krova i vrsti pokrova,
- starosti termotehničkih sustava,
- stanju dimnjaka,
- procjeni mehaničke otpornosti i stabilnosti zgrade,
- procjeni razine oštećenja od oborinske, kapilarne i kondenzne vlage.
Kroz anketu usmjerenu prema stanarima i vlasnicima stanova, prikupljani su podaci o sobnosti stanova, opremljenosti, načinu grijanja, energentima za grijanje i pripremu PTV, te subjektivnoj ocjeni nedostataka u stanovima u pogledu prokišnjavanja, pojava gljivica i plijesni, vlaženja zidova iz tla i povećane zrakopropusnosti stanova.
1.1 Analiza tehničkih karakteristika zgrada uključenih u Program
Prosječna korisna površina analiziranih zgrada je 999,63 m², odnosno prosječna korisna površina grijanog dijela zgrade 771,83 m². Ukupna korisna površina svih zgrada iznosi 395.854 m², a korisna površina grijanog dijela zgrada 306.414 m². Neto korisna površina stanova iznosi 283.881 m² (uz ukupno 5.368 stanova, prosječna veličina stana je 52,88 m²). Prosječan broj stanova po zgradi je 13, od čega je 38 % u vlasništvu RH.
Najveći udio čine zgrade građene 1970-ih godina (35 i zgrade iz 1960-ih godina (25 %).
Slika 4-1. Zgrade prema razdoblju gradnje
Osnovna obilježja zgrada čine konstrukcije vanjskih zidova, prozori i krov. Prema tim karakteristikama je moguće relativno pouzdano odrediti toplinske karakteristike objekata. Vidljivo je kako su u Programu čak i zgrade izvedene s vanjskim zidovima od drvenih platica, ali pretežni materijal vanjskih zidova je puna opeka, koju prate šuplji blokovi i šuplja opeka.
Slika 4-2. Zgrade po osnovnom materijalu vanjskih zidova
Slika 4-3. Zgrade prema vrsti pokrova
Uz dominantan udio crijepa (41 %) više od 21 % zgrada ima pokrov bitumenskim trakama (ravni krov). Značajan je udio azbest cementnih i vlakno - cementnih ploča, pri čemu se pretpostavlja da zbog starosti i nedostatnog održavanja vlakno - cementne ploče čine manji dio u takvom tipu pokrova, te mogućih 28 % azbest cementnih ploča predstavlja značajan okolišni rizik.
Slika 4-4. Pretežni tip prozora po zgradama
Najveći dio prozora odgovara dominantnom razdoblju gradnje – drveni prozori s dvostrukim ostakljenjem, ali je također velik udio drvenih prozora s jednostrukim ostakljenjem. Ukupno je tek 9 % prozora novijeg datuma sa izo ostakljenjem – novih ili starijih plastičnih prozora. Samim tim, očekivan je značajan utjecaj povećane zrakopropusnosti zgrada i povećanih gubitaka topline kroz prozore.
Konačno, tražena je procjena četiri bitna pokazatelja za zgradu koji mogu dodatno pomoći u vrednovanju zgrada i njihovog potencijala energetske obnove: mehanička otpornost i stabilnost, oštećenja od oborinskih voda, oštećenja od kapilarne vlage i oštećenja od kondenzacije vlage unutar i na površinama konstrukcija.
U pogledu mehaničke otpornosti i stabilnosti, 75 % zgrada je stabilno, 21 % oštećeno, a tek 4 % zadovoljava važeće zahtjeve propisa. Sve zgrade, uključujući i zgrade koje su oštećene su i dalje upotrebljive, ali utječe na ocjenu potencijala obnove i mogućih zavisnih troškova, te moguća ograničenja prilikom rekonstrukcije. Sljedeći bitan problem kod zgrada je propadanje krovova, pri čemu su u znatnoj mjeri prisutna oštećenja od oborinskih voda, te je sanacija krovova realni prioritet obnove ovih zgrada. Pri tome je važno da je tek na 6 % zgrada oštećenje krova sanirano, na 27 % dolazi do urušavanja konstrukcija krovišta i donjih etaža, a na 67 % zgrada još nije došlo do ugrožavanja stabilnosti konstrukcija, iako postoje nesanirana oštećenja. Kapilarna vlaga je prisutna na 88 % zgrada - posljedice vlaženja kapilarnom vlagom iz tla su vidljive izvana, ili izvana i iznutra. Na 2 % zgrada su vidljiva oštećenja nosive konstrukcije uslijed vlage, a na 10 % zgrada nema oštećenja ili su ona sanirana.
Dio zgrada je ugrožen pojavom gljivica i plijesni uslijed kondenzacije vlage, iako je u najvećem dijelu to pojava gljivica i plijesni u kutovima, što se najčešće ispravlja pravilnom energetskom obnovom zgrada. Unatoč tome, tek u 9 % zgrada nema vidljivih oštećenja od kondenzacije vlage u prostoru. Najgora je situacija u zgradama kod kojih je zabilježeno prorastanje micelija suhe truleži, što u pravilu predstavlja kritičnu štetu i neizvjestan tok sanacije zgrade s nepredvidljivim troškovima.
Slika 4-5. Raspodjela zgrada prema ocjeni mehaničke otpornosti i stabilnosti
Slika 4-6. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od oborinskih voda
Slika 4-7. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od kapilarne vlage
Slika 4-8. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od kondenzacija vlage
2.2 Klasifikacija zgrada
Sve zgrade obuhvaćene Programom su pretežito stambene namjene, s dijelom prostora u nekim od zgrada namijenjenim komercijalnoj ili javnoj namjeni. Najveći udio u fondu zgrada čine zgrade isključivo stambene namjene, 78 %, te je moguće ovaj kriterij uključiti kao dodatni kriterij za definiciju prioritetne liste objekata.
Slika 4-9. Raspodjela zgrada prema načinu korištenja
3.3
4.4 Energetski pokazatelji zgrada
Od svih pregledanih zgrada, samo 16 zgrada ima izdan važeći energetski certifikat. Jedan energetski certifikat je energetskog razreda A+, dok su ostali distribuirani pretežno u energetskom razredu E (50 %), te F i G. Promatramo li mogući energetski razred zgrada prema rezultatima proračuna potrebne toplinske energije za grijanje, slika raspodjele energetskih razreda se značajno ne mijenja – najveći udio zgrada i dalje ostaje u energetskom razredu E, uz malo veće raspršenje rezultata prema razredima D, F i G.
Slika 4-10. Usporedba energetskih razreda zgrada prema izdanim certifikatima i proračunatoj potrebnoj energiji za grijanje
Slika 4-11. Energenti za grijanje i pripremu PTV
Uz informaciju o potrebnoj energiji, prikupljeni su podaci o korištenim energentima za grijanje i za pripremu PTV.
Najveći udio u energentima za grijanje prostora zauzima ogrjevno drvo – 86 %, s udjelom suvremenih oblika korištenja biomase – peleti ili sječka 2 %, 8 % električne energije, 3 % prirodnog plina i 1 % daljinskog grijanja.
Distribucija energenata je određena na temelju podataka o stanovima, s obzirom da većina zgrada nema centralni sustav grijanja i pripreme PTV – 87 % stanova grije se lokalno – pećima, 7 % prijenosnim grijalicama ili se ne grije, dok centralne sustave grijanja ima preostalih 6 % stanova.
Slika 4-12. Način grijanja
Slika 4-13. Starost termotehničkih sustava
Starost sustava za grijanje je pretežno 10-15 godina, ali zbog održavanja njihovo stanje nije zadovoljavajuće, čak 62 % sustava se ne koristi. Ovaj podatak nije pouzdan, pretpostavka je da je iskazano stanje centralnih sustava za grijanje, koje su korisnici zamijenili lokalnim grijanjem pećima, split sustavima ili grijalicama.
Slika 4-14 Upotrebljivost termotehničkih sustava
Slika 4-15 Stanje dimnjaka
Stanje dimnjaka donekle potvrđuje prethodni zaključak o stanju sustava grijanja – najveći dio dimnjaka je propustan, ali je još uvijek u funkciji (86 % grijanja stanova je ogrjevnim drvom, s 87 % lokalnih peći kao izvorom grijanja).
5.5 Procjena ukupne godišnje neposredne potrošnje energije i potrošnje primarne energije u zgradama
Ukupna godišnja neposredna potrošnja energije (isporučena energija) u zgradama, odnosno potrošnja primarne energije u zgradama je procijenjena korištenjem proračunskog modela temeljenog na mjesečnoj metodi proračuna potrebne energije za zgradu, s pojednostavljenom procjenom karakteristika i stupnja djelovanja sustava grijanja, te nacionalnim faktorima primarne energije.
Slika 4-16 Procjena isporučene energije prije i poslije obnove, primarne energije i potencijala ušteda primarne energije po gradovima
Ulazni podaci za analizu neposredne i primarne energije za grijanje su uključeni po energentima, s pretpostavljenim stupnjevima djelovanja sustava prema energentu (u najvećem broju slučajeva, moguća odstupanja ne utječu bitno na kvalitetu procjene), te sadrže stupanj djelovanja sustava, jediničnu cijenu energenta i faktor primarne energije. Apsolutno dominantni udio grijanja pećima na kruta goriva i ogrjevnim drvom potvrđuje da nije nužno ići u detaljniju razradu ovih parametara.
Tablica 4-1 Ulazni parametri analize neposredne i primarne energije za grijanje
energent
stupanj djelovanja sustava grijanja
jedinična cijena goriva kn/kWh
faktor primarne energije
ogrjevno drvo
0,75
0,35
1
ugljen
0,75
0,5
1,0381
lož ulje
0,8
0,75
1,138
prirodni plin
0,9
0,35
1,095
UNP
0,9
0,55
1,16
električna energija
0,95
1
1,614
daljinska toplina (toplana)
0,75
0,3
1,494
biomasa - peleti, sječka
0,9
0,3
0,123
Tablica 4-2 Procjena isporučene energije prije i poslije obnove i potencijala uštede isporučene energije po gradovima
E del,H
postojeće stanje kWh/a
E del,H obnovljeno kWh/a
E del,H
ušteda
kWh/a
Vukovar
65.747
23.620
42.127
Vojnić
811.756
278.311
533.444
Udbina
559.743
234.911
324.832
Topusko
722.943
273.303
449.641
Šećerana, Beli Manastir
695.012
227.733
227.733
Stara Gradiška
1.144.086
382.367
68.398
Srb
114.887
46.490
600.009
Slunj
891.820
291.811
467.279
Plaški
995.921
313.433
682.488
Petrinja
645.477
304.169
412.528
Petlovac
75.202
24.867
50.335
Otočac
83.423
27.709
55.715
Obrovac
1.128.685
392.580
736.105
Lički Osik
3.290.674
1.146.215
2.144.459
Korenica
750.850
346.354
404.496
Knin
9.658.601
3.429.859
6.228.742
Kneževo
739.643
283.138
456.505
Kneževi Vinogradi
42.394
14.020
28.374
Jasenovac
101.532
46.739
46.739
Ilok
1.512.715
521.796
990.919
Gvozd
1.052.395
346.181
706.214
Gračac
2.253.251
785.660
1.467.591
Grabovac
175.761
66.603
109.159
Glina
1.650.010
542.078
1.107.932
Dvor, Croatia
952.299
341.229
611.070
Drniš
1.978.669
738.715
1.239.954
Donji Lapac
437.267
155.906
281.361
Darda
1.624.494
581.623
1.042.871
Benkovac
954.542
325.467
629.076
Beli Manastir
4.506.790
1.488.524
3.018.266
Batina
49.278
21.844
27.435
Sveukupno
39.665.870
14.003.254
25.733.836
Tablica 4-3 Procjena primarne energije, primarne energije poslije i potencijala ušteda primarne energije po gradovima
E prim postojeće stanje kWh/a
E prim obnovljeno kWh/a
E prim ušteda kWh/a
Vukovar
106.115
38.122
67.993
Vojnić
856.225
294.704
561.522
Udbina
559.743
234.911
324.832
Topusko
824.783
314.377
510.405
Šećerana, Beli Manastir
227.733
1.144.086
382.367
Stara Gradiška
114.887
46.490
761.719
Srb
970.220
318.150
68.398
Slunj
751.712
246.011
652.070
Plaški
995.921
313.433
682.488
Petrinja
716.696
304.169
375.401
Petlovac
75.202
24.867
50.335
Otočac
83.423
27.709
55.715
Obrovac
1.128.685
392.580
736.105
Lički Osik
3.290.674
1.146.215
2.144.459
Korenica
750.850
346.354
404.496
Knin
9.743.173
3.446.759
6.296.414
Kneževo
739.643
283.138
456.505
Kneževi Vinogradi
42.394
14.020
28.374
Jasenovac
46.739
101.532
46.739
Ilok
1.572.176
546.240
1.025.936
Gvozd
1.052.395
346.181
706.214
Gračac
2.253.251
785.660
1.467.591
Grabovac
175.761
66.603
109.159
Glina
1.828.910
604.271
1.224.640
Dvor, Croatia
952.299
341.229
611.070
Drniš
2.545.655
959.831
1.585.824
Donji Lapac
437.267
155.906
281.361
Darda
1.775.854
623.194
1.152.661
Benkovac
993.101
337.353
655.748
Beli Manastir
5.438.166
1.797.463
3.640.703
Batina
49.278
21.844
27.435
Sveukupno
42.070.080
14.806.889
27.226.064
6.6 Prioritetne zgrade za energetsku obnovu
U analizi zgrada dva kriterija direktno opisuju bitne rizike za korisnike, prije svih ostalih svojstava vezanih uz stanje građevinske ovojnice – stanje krova te vrsta materijala pokrova.
Stanje krova je ocijenjeno kroz četiri kategorije:
1.
sanirana stara oštećenja krova i zidova ili nema oštećenja
2.
nesanirana oštećenja - zgrada je stabilna
3.
nesanirana oštećenja - konstrukcije se urušavaju (trulo krovište - raspadanje vijenaca...)
4.
nepopravljivo oštećeno
Samo prva kategorija podrazumijeva tehnički ispravno stanje krova, međutim i zgrade ocjenjene kao druga kategorija, zgrade s nesaniranim oštećenjima, ali stabilne, uključene su u skupinu zgrada koje teoretski mogu preživjeti kraće vrijeme, odnosno kod kojih nije nužna hitna intervencija. Ukupno 73 % zgrada je u prihvatljivom stanju – sa saniranim oštećenjima, ili stabilnih krovnih konstrukcija ( Slika 4-6. Raspodjela zgrada prema oštećenjima od oborinskih voda ).
Drugi kriterij je vrsta materijala pokrova. Azbest je kroz četiri propisa obuhvaćen kao opasna vrsta otpada. Ugrađen u konstrukcije u upotrebljivom stanju ne bi smio predstavljati kritični rizik, ali zbog starosti zgrada azbest cemente ploče više nisu siguran pokrov. Ukupno 112 zgrada (28 %) ima pokrov od azbest cementnih ploča.
Kombinacijom oba kriterija, stanja krova (kada je stanje krovišta ocijenjeno kao nesanirana oštećenja te konstrukcije se urušavaju (trulo krovište, raspadanje vijenaca, itd.) te pokrova (pokrov od azbest cementnih ploča), identificirano je ukupno 178 zgrada, s korisnom površinom grijanog dijela zgrada od 123.578 m², koje prema neposrednim rizicima i potrebi za intervencijom u vrlo kratkom roku predstavljaju prioritet obnove.
U preostalom fondu zgrada moguće je prema raspoloživim sredstvima utvrditi redoslijed sanacije, za što se daje prijedlog u poglavlju 5.
7.7 Utvrđivanje potreba za statičkom sanacijom ili rušenjem zgrada troškovno optimalnom analizom
Vrijednost investicije u energetsku obnovu zgrada moguće je točno utvrditi isključivo kroz projektnu dokumentaciju i troškovnik. Kod određivanja prioriteta obnove i obuhvata Programa takav pristup bi u inicijalnom koraku određivanja prioriteta rezultirao vrlo velikim intenzitetom obrade podataka s dugačkim rokom provedbe i nepouzdanim rezultatima. Za određeni broj zgrada već su izrađene analize i troškovnici za dio radova obnove, koji obuhvaćaju pretežno najnužnije intervencije, ali ni takvi podaci nisu dovoljni za detaljniju analizu cijelog fonda, ali mogu predstavljati kriterij kod određivanja redoslijeda obnove.
Konstruktivna oštećenja su uzeta u obzir kroz procjenu investicije te za sve zgrade imamo dvije vrijednosti, vrijednost utvrđenu kao prosječnu investiciju iz dosadašnjih programa energetske obnove stambenih zgrada, ili kao sumu prosječnih vrijednosti investicija po pojedinoj komponenti obnove zgrada.
Ulazni podaci za ocjenu troškova obnove zgrada su uzeti sa sljedećim vrijednostima:
Tablica 4-4 Procjena troška A - ulazne vrijednosti
Redni broj mjere
Kratki opis mjere
Jedinica mjere i način obračuna
Procijenjena vrijednost po jedinici mjere (kn)
1
ETICS sustav vanjske toplinske izolacije vanjskog pročelja na bazi MW debljine 14 cm
m² zida grijanog dijela
500
2
Rekonstrukcija ravnog krova MW debljine 20 cm s novom HI
m² krova grijanog dijela
700
3
Toplinska izolacija kosog krova
m² tlocrtne projekcije kosog krova
400,
4
Zamjena prozora novim PVC prozorima s Uw < 1,4 W/m 2
m² prozora
3.000
5
Sanacija konstrukcije krovišta
m² tlocrtne projekcije krova
250
6
Zamjena konstrukcija krovišta
m² tlocrtne projekcije krova
500
7
Zamjena pokrova
m² tlocrtne projekcije krova
250,
8
Konstruktivna sanacija zgrade
m² korisne površine grijanog dijela
1.500
Cijena energetske obnove utvrđena prema komponentama (varijanta A) ne prelazi iznos od 3.080 kn/m² ni za jednu zgradu, s prosječnom vrijednosti od 2.430 kn/m² za zgrade kod kojih je potrebna statička sanacija.
Kod procjene troška prema tlocrtnoj površini grijanog dijela zgrada (varijanta procjene troška B) kao jedinična cijena obnove uzeta je vrijednost od 1.000 kn/m², koja u pravilu nije bila prekoračena u dosadašnjim programima obnove zgrada.
Ove ocjene vrijednosti obnove nisu točne za pojedinu zgradu, zbog niza pretpostavki vezanih uz samu geometriju zgrada, potreban opseg radova i grubu procjenu troška koja ne uzima u obzir sve zavisne radove. Međutim, na razini programa nam ove vrijednosti daju zadovoljavajuću razinu točnosti za procjenu ukupne investicije i razradu strategije i prioriteta obnove.
Iz ukupnog fonda zgrada za obnovu, isključuju se zgrade kod kojih stanje nosive konstrukcije nije zadovoljavajuće, odnosno ocijenjeno je kao nepopravljivo. Među zgradama obuhvaćenim ovom analizom, samo jedna je takva ali postoji još 80 zgrada kod kojih su uočena konstruktivna oštećenja.
Prema studiji „Pregled tržišta nekretnina Republike Hrvatske 2012.–2017., medijalna kupoprodajna vrijednost stana u Hrvatskoj je 2017. iznosila 8.310 kn/m². Podaci koji su dostupni ne omogućavaju detaljniju raščlambu po županijama, budući da u većini županija na kretanje medijalne cijene prodanih stanova utječe stanje i broj novih zgrada, kao i povećanje cijene u većim urbanim sredinama, čime se ne oslikava realna kupoprodajna cijena stanova u mjestima koja su obuhvaćena ovim dokumentom. Zbog toga, kao vrijednost stana na tržištu koji zadovoljava aktualne zahtjeve regulative uzima se objavljeni podatak o etalonskoj cijeni građenja te iznosi 6.000 kn/m² korisne površine stana.
Potpuna troškovno optimalna analiza nije provediva za zgrade obuhvaćene Programom, jer zbog energetskog siromaštva korisnici ni u jednom trenutku ne koriste količinu energije koja bi odgovarala standardnom režimu korištenja, te bi analiza nepostojeće situacije dovela do pogrešne ocjene potencijala ušteda i nerealnih financijskih pretpostavki. Prosječno smanjenje potrebne energije za grijanje prema standardnom profilu korištenja za sve zgrade iznosi 65 %, a po naseljima je dan pregled na slici 4-17.
Slika 4-17 Prosječno smanjenje potrebne energije za grijanje po naseljima u postocima
5 Plan provedbe energetske obnove s procjenom potrebnih investicija
Hitnost obnove zgrada zbog značajnog propadanja pokrova i krovnih konstrukcija, te azbest cemente ploče koje su pokrov na znatnom broju zgrada, predstavljaju temelji kriterij za određivanje faza obnove.
Za određivanje obuhvata programa, korištena su tri eliminacijska kriterija: nepopravljiva oštećenja oborinskim vodama, prorastanje micelija suhe truleži u konstrukcijama te nepopravljiva statička oštećenja zgrada. Zgrade kod kojih je identificirano prorastanje micelija su konačno uključene u pregled, jer bez detaljne analize ne može se sa sigurnošću utvrditi da energetska obnova nije moguća.
1.1 Faze provedbe energetske obnove
Ključni element energetske obnove je integralna obnova zgrada. Parcijalna obnova ne može rezultirati energetskim uštedama, ili poboljšanjem životnih uvjeta i smanjenjem energetskog siromaštva, te je faznost obnove moguće raščlaniti isključivo po grupama zgrada koje ulaze u postupak obnove. Pri tome, kako bi se reducirali troškovi, dobro je objediniti obnovu na cjelovita geografska područja.
Prva faza obnove obuhvaća zgrade s ispunjenim sljedećim kriterijima:
- Oštećenja od oborinskih voda - nesanirana oštećenja - konstrukcije se urušavaju (trulo krovište - raspadanje vijenaca...)
- Vrsta pokrova – azbest cemente ploče.
-
Tablica 5-1 prikazuje plan provedbe prve faze obnove, s procjenom potrebnih investicija prema modelu A i B, koji su objašnjeni u poglavlju 4.7.
Tablica 5-1 Prva faza obnove
Ak
suma investicija A
suma investicija B
Beli Manastir
220
350.670
220.000
Donji Lapac
364
693.124
364.000
Drniš
468
515.608
468.000
Gračac
11.237
16.434.653
11.237.000
Gvozd
2.590
6.017.389
2.589.544
Ilok
2.590
6.017.389
2.589.544