PREDGOVOR

Nacionalni plan za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2022. do 2026. godine nastavlja kreirati politiku zaštite prava djece, s ciljem osiguranja uvjeta zaštite prava svakog djeteta bez iznimke i davanja prednosti najboljem interesu svakog djeteta. Promiče cjelovito unaprjeđenje zaštite prava djece kroz zajedničko djelovanje cjelokupnog sustava i svih dionika koji sudjeluju u izmjeni i prilagodbi postojećih zakona i akata, u okviru međuresorne suradnje. Stoga aktivnu ulogu imaju svi čimbenici koji pridonose zaštiti prava djeteta, a koji zajedno omogućuju optimalan razvoj djeteta. Očekivani ishodi postavljenih posebnih ciljeva i mjera se očekuju u vidu suzbijanja diskriminacije i socijalne isključenosti djece, s naglaskom na zaštiti mentalnog zdravlja djece te davanju podrške roditeljima kod podizanja djece u otežanim okolnostima. Također se postavljaju mjere za zaštitu djece od svih vrsta nasilja, koje ugrožava socijalni razvoj i integritet djeteta, te se ističe važnost unaprjeđenja sustava za eliminaciju svih oblika nasilja nad djecom, počev od tjelesnog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja, nasilja u obitelji, ali i nasilja među vršnjacima te nasilja u digitalnoj sferi. Postavljenim i provedivim mjerama očekuju se ishodi u poticanju većeg sudjelovanja djece u odlučivanju na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, čime ih se smatra aktivnim dionicima društvenih procesa u okviru kojih izražavaju pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja o svim pitanjima koja se na njih odnose. Djeci će se kroz postavljene mjere pružiti sustavna potpora u digitalnom okruženju s kojim djeca sve ranije dolaze u doticaj, a uz razvoj medijske pismenosti korištenje digitalne tehnologije može imati pozitivne učinke na razvoj djece. U slučajevima u kojima su djeca uključena u sudske postupke i imaju bilo kakav dodir sa zakonima, pravosuđe prilagođeno djeci je smjernica postupanja u postupcima koji se odnose na djecu.

1. UVOD

Vlada Republike Hrvatske donijela je posebnu odluku kojom se na temelju notifikacije o sukcesiji od bivše države, Republika Hrvatska smatra strankom Konvencije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda od dana osamostaljenja, tj. od 8. listopada 1991. godine. Prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta (u daljnjem tekstu: Konvencija), dijete je osoba do 18. godine života. Kao stranka Konvencije, Republika Hrvatska je preuzela obvezu osiguranja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, a od 1991. godine do danas može se vidjeti značajan napredak u obvezi osiguranja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i značajan napredak na području zaštite prava djece i politike na području zakonodavstva, akata strateškog planiranja i drugih aktivnosti na svim područjima značajnima za život djece. Ratificiranjem Konvencije, Republika Hrvatska se obvezala usklađivati nacionalno zakonodavstvo i praksu sukladno odredbama međunarodnih ugovora, smjernica i deklaracija iz područja zaštite prava djece. U skladu s time, zaštita prava djece zajamčena su Ustavom Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske je od 1999. godine u kontinuitetu donosila akte strateškog planiranja za zaštitu i promicanje prava djeteta: Nacionalni program djelovanja za djecu u Republici Hrvatskoj za razdoblje 1999. do 2005. godine; Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine; Prioritetne aktivnosti za dobrobit djece od 2003. do 2005. godine s ciljem definiranja provedbe Konvenciju o pravima djeteta; Nacionalnu strategija za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Vlada RH je donijela Odluku o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana za prava djece, klasa: 022-03/21-04/31, urbroj: 50301-04/04-21-3 od 11. veljače 2021. godine, kojom se zadužuje Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike da izradi srednjoročni akt strateškog planiranja. Nacionalnim planom za prava djece za razdoblje od 2022. do 2026. godine (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan) nastavlja se kreirati i provoditi politike za unaprjeđenje prava djece. Nacionalni plan obuhvaća i javne politike ostalih sektora koji su u uskoj interakciji s pravima djeteta, te određuje ključne ciljeve i mehanizme za provedbu postavljenih strateških ciljeva. Donosi se sa svrhom daljnjeg promicanja prava djeteta i unapređenja zaštite prava djece u Republici Hrvatskoj, kroz provedbu međunarodnih i nacionalnih standarda na području prava djece, kroz cjeloviti i integrativni pristup pravima djece.

Nacionalni plan usklađen je s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine (u daljnjem tekstu: NRS 2030) kao hijerarhijski najvišim aktom strateškog planiranja , odnosno oblikovanja i provedbe razvojnih politika Republike Hrvatske . Za izradu ovog Nacionalnog plana značajan je Razvojni smjer 1 . Održivo gospodarstvo i društvo, Strateški cilj 3. Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom i Razvojni  smjer 2. Jačanje otpornosti na krize , Strateški cilj 5. Zdrav, aktivan i kvalitetan život .

Programom Vlade Republike Hrvatske 2020. – 2024. istaknuto je jačanje socijalnih prava djece i zaštita djece od nasilja, unapređenje sustava odgoja i obrazovanja, kao važni elementi čija će provedba doprinijeti poboljšanju položaja djece i stvoriti preduvjete za uspjeh demografske revitalizacije Republike Hrvatske.

Nacionalni plan usklađen je s drugim nacionalnim planovima za isto ili slično vremensko razdoblje čiji su ciljevi direktno ili indirektno povezani s ciljevima ovoga Nacionalnoga plana, a što je detaljnije objašnjeno u prilogu: Analiza stanja za izradu Nacionalnog plana za prava djece u Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: Analiza) .

Radi unaprjeđenja prava djece u RH ističe se osnutak dvaju tijela s različitim mandatom, koja u fokusu imaju djecu: Ured pravobranitelja za djecu i Vijeće za djecu.

Vijeće za djecu je savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske, osnovano 1998. godine sa zadaćom praćenja ostvarivanja ciljeva nacionalnog strateškog dokumenta koji se odnosi na prava i zaštitu djece, praćenje primjene Konvencije o pravima djeteta i drugih preuzetih međunarodnih dokumenata, praćenje primjene postojećih nacionalnih propisa koji se odnose na djecu te u skladu s tim, predlaganje Vladi RH mjera za unapređenje rada u tijelima koja u svojoj nadležnosti imaju poslove u vezi zaštite djece i ostvarivanja njihovih prava, kao i za unapređenje zakonske regulative u području zaštite djece i ostvarivanju njihovih prava.

Ured pravobranitelja za djecu koji je osnovan 2003. godine s temeljenom zadaćom da štiti, prati i promiče prava i interese djece temeljem Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i nacionalnih zakona.  

Politiku prema djeci u Republici Hrvatskoj, osim zakonodavnih i strateških dokumenata, čine i različite aktivnosti koje tijela državne uprave, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, ustanove s javnim ovlastima i organizacije civilnog društva provode na području obrazovanja, kulture, socijalne skrbi, zdravlja, pravosuđa i svim drugim područjima kojima se poboljšava kvalitetu života djece i razvijaju puni potencijali djece.

U svrhu izrade ovog Nacionalnog plana, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, osnovalo je Radnu skupinu u kojoj sudjeluju predstavnici tijela državne uprave, predstavnici jedinica područne i lokalne samouprave, akademske zajednice i organizacija civilnog društva te predstavnik djece. Metoda izrade Nacionalnog plana je participativna, odnosno u njezinu izradu uključen je široki krug mjerodavnih i zainteresiranih dionika, čime je omogućen usklađen i koordiniran pristup u daljnjem unaprjeđenju prava djece.

Od relevantnih međunarodnih dokumenata, posebno se ističe Konvencija UN-a o pravima djeteta, Strategija Europske unije o pravima djece 2021.-2024. (u daljnjem tekstu: Strategija EU) te Europsko jamstvo za djecu, dok su svi ostali relevantni dokumenti navedeni u prilogu: Analiza. Nacionalni plan se dodatno usklađuje i s UN Agendom 2030 i ciljevima održivog razvoja, te stoga predstavlja cjeloviti praktični okvir za potvrđivanje najviših međunarodnih standarda, kao i postizanje daljnjeg napretka za promicanje i zaštitu prava djece.

Pandemija bolesti COVID-19, iako nije predstavljala ozbiljnu zdravstvenu ugrozu za djecu, značajno je utjecala na promjene u životu djece, poremetila je svakodnevicu djeteta, a u nekim slučajevima i društvenu podršku. Djeca predškolske dobi nisu kontinuirano mogla pohađati dječji vrtić, a djeca školske dobi  dio trajanja pandemije su nastavu pratila putem interneta ili televizijskog programa. Dodatno su, zbog izolacije, djeca više vremena provodila na internetu, što je moglo dovesti do veće izloženosti opasnostima na internetu i onoga što nosi dulji boravak na internetu. Djeca su također bila izolirana od bliskih osoba iz šire obitelji te vršnjaka i prijatelja, bila su onemogućena u kontinuiranom bavljenju sportskim, rekreativnim, umjetničkim i kulturnim aktivnostima. Morala su se naviknuti na provođenje više vremena u krugu obitelji, što je za neku djecu, koja odrastaju u narušenim obiteljskim odnosima, moglo značiti i da su bila izložena nasilju ili su trpjela nasilje. U slučajevima kada roditelji žive odvojeno, dio djece nije imao redovne kontakte s roditeljem s kojim ne stanuje, kako zbog novonastalih okolnosti zatvaranja - propisanih mjera socijalnog distanciranja, tako i zbog zloupotreba od strane roditelja s kojim stanuju, a koji je situaciju iskoristio/la za onemogućavanje kontakata djeteta i drugog  roditelja.

Sama pandemija utjecala je i na neke situacije u kojima su se i prije nalazila djeca i obitelji inače ranjivi zbog socio-ekonomske isključenosti, te na one koji stanuju u lošijim uvjetima i spadaju u posebno rizične skupine. U dokumentu 'Zaštita djece tijekom pandemije Covid-19 virusa' stoji kako pandemija Covid-19 ima društveno-ekološki utjecaj na život djece i to na sljedeće načine: otežan ili ograničen pristup osnovnim uslugama; ograničen pristup uslugama podrške u zajednici, obrazovanju i prostorima za igru; razdvajanje članova obitelji; smanjen pristup društvenoj podršci; problemi s kojima se susreću njegovatelji; povećan rizik od nasilja u obitelji; povećan rizik od nasilja nad djecom, zanemarivanja, zlostavljanja, psihološkog zanemarivanja, kao negativni učinci na razvoj djeteta; utjecaj na svakodnevni život u vidu otežanog održavanja obiteljskih veza i podrške te straha od obolijevanja; stigmatiziranje određenih etničkih skupina. Također su djeca iz alternativne skrbi imala za vrijeme pandemije smanjene kontakte s roditeljima ili su im kontakti bili u potpunosti onemogućeni na neko vrijeme. Sve navedeno utjecalo je na mentalno zdravlje djece. Istraživanja su pokazala visoku razinu zabrinutosti djece koja ukazuju na rizik za razvoj anksioznosti, depresivnosti i agresivnosti. U navedenom dokumentu se navodi kako su djeca pokazuju uznemirenost zbog smrti, bolesti, odvajanja od voljenih članova obitelji ili straha od obolijevanja, dok mjere karantene mogu stvoriti strah i paniku u zajednici, što utječe i na djecu koja ne razumiju u potpunosti što se događa. Svi pokazatelji subjektivne dobrobiti još su nepovoljniji kod učenika koji su dodatno pretrpjeli i stres i štetu zbog potresa.

2. SREDNJOROČNA VIZIJA RAZVOJA

Republika Hrvatska 2026. godine je socijalno uključiva država u kojoj su d ječja prava temelj ljudskih prava i temelj izgradnje svakog naprednog društva. Republika Hrvatska osigurava sveobuhvatnu zaštitu prava djece, promiče prava djece te omogućava jednake prilike za svu djecu u svim područjima.

3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA

Upravno područje djece i obitelji analitički je razrađeno u Prilogu: Analiza, prema relevantnim programskim područjima – područjima intervencije, kako slijedi:

1. Jednake mogućnosti za svu djecu - suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti;

2. Život djece bez nasilja - zaštita djece od svih oblika nasilja i zlostavljanja;

3. Sudjelovanje djece u odlučivanju u svim područjima koja se odnose na njihov život-pravo na sudjelovanje sve djece;

4. Odrastanje djece u digitalnom okruženju - osiguranje potpunog i sigurnog digitalnog

 okruženja za svu djecu;

5. Zaštita djece u pravosudnim postupcima - pravosuđe naklonjeno djeci.

Srednjoročne razvojne potrebe i potencijali prikazuju cilj Nacionalnog plana u unaprjeđenju javnih politika za zaštitu i promicanje prava djeteta u više sfera. U skladu s rezultatima analiziranih područja intervencije, definirano je pet posebnih ciljeva:

a. Suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti djece;

b. Zaštita djece od svih oblika nasilja;

c. Sudjelovanje djece u odlučivanju na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

d. Sustavna potpora za djecu u digitalnom okruženju;

e. Učinkovito i djelotvorno pravosuđe u postupcima koji se odnose na djecu.

Unutar definiranih posebnih ciljeva određeni su pripadajući pokazatelji ishoda, a koji odgovaraju Razvojnim smjerovima NRS-a 2030. Razrađeni su u nastavku.

1. Suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti djece

U Republici Hrvatskoj su socijalna pravda i vladavina prava među najvišim vrednotama ustavnog poretka. U okviru područja socijalne skrbi, provode se javne politike i mjere radi pružanja djeci jednakih mogućnosti, što podrazumijeva rad na suzbijanju diskriminacije te zaštitu djece od socijalne isključenosti. Djeca u riziku od socijalne isključenosti imaju otežan pristup osnovnim uslugama, kao što su rani odgoj i obrazovanje, kvalitetni uvjeti stanovanja, kvalitetna prehrana te im je potrebna podrška i zaštita.

U međuresornoj suradnji radi se posebice na zaštiti prava djece koja žive u uvjetima siromaštva, djece s teškoćama u razvoju, djece žrtava manipulacije i psihičkog nasilja u postupku razvoda braka, djece koja žive s kronično bolesnim roditeljima ili roditeljima s poteškoćama mentalnog zdravlja, djece čiji su roditelji u zatvoru i djece pripadnika nacionalnih manjina. Radi se na razvoju javnih politika za povećanje pristupačnosti visokokvalitetnog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja svakom djetetu, što pridonosi i osiguranju standarda kvalitete i resursa za podršku djeci izloženoj riziku socijalne isključenosti. Stoga je važan pristup sustavu rane intervencije. Kako se navodi u dokumentu Europske komisije iako se rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti djece u EU smanjio između 2014. i 2019., gotovo svako četvrto dijete još uvijek je izloženo. Utjecaj pandemije Covid-19 i socio-ekonomske posljedice vjerojatno će imati veći utjecaj na djecu iz kućanstava s niskim prihodima.

Potrebno je posebno raditi na pojačanoj zaštiti mentalnog zdravlja djece. Svjetska zdravstvena organizacija definirala je mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici. „Zdravlje predstavlja kompletno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemoći.“ (WHO; 2001). Nedostatak znanja, neupućenost, stigma i diskriminacija često su razlog zbog kojeg se na probleme mentalnog zdravlja gleda drukčije u usporedbi s problemima tjelesnog zdravlja. Stigma i neznanje smanjuju šansu da osoba potraži pomoć, ali i šansu da joj potrebnu pomoć pruže pojedinci i stručnjaci u zajednici.

Tijekom pandemije i raznih mjera koje su utjecale na život kako odraslih, tako i djece, prepoznata je potreba da se javnost senzibilizira i dodatno educira o aspektu sveukupnog zdravlja. Problemi mentalnog zdravlja prisutni su kod djece i mladih kao i kod odraslih, posebno depresija, anksioznost, zloporaba alkohola i droga. Poznato je da se prvi znakovi teškoća i problema s mentalnim zdravljem javljaju najčešće upravo u dječjoj i adolescentskoj dobi i imaju značajan utjecaj na njihove živote kako u mlađoj, tako i u odrasloj dobi, posebno ako ne dobiju potreban tretman. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, prije početka pandemije Covid-19, 10–20% djece i mladih globalno imalo je neki psihički poremećaj. Polovica svih mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine, a tri četvrtine do sredine 20-ih godina. Samo 20% djece koja imaju psihičke teškoće dobije potrebnu stručnu pomoć i tretman. Potrebno je znatno unaprijediti prepoznavanje psihičkih teškoća djece i olakšati dostupnost usluga za zaštitu mentalnog zdravlja djece. Također je nužno djelovati preventivno i jačati psihičku otpornost djece, kao i mentalnozdravstvenu pismenost djece i odraslih koji o njima skrbe. Teme iz područja mentalnozdravstvene pismenosti potrebno je uključiti u kurikulume na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava. U skladu s time, radit će se na osiguravanju sustavne podrške kod unaprjeđenja kvalitete života djece i njihove sigurnosti, kako bi rasla i razvijala se u sigurnom i stabilnom okruženju, u skladu sa strateškim ciljevima iz NRS 2030.

U okviru projekta „Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone“, kojega provodi Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, provedeno je istraživanje o psihičkom zdravlju djece za vrijeme pandemije bolesti Covid-19 i potresa te se pokazalo kako djeca u tim okolnostima osjećaju neizvjesnost i nesigurnost, strah i zabrinutost, ljutnju i frustraciju.

Strah kao obilježje ove pandemije, uz zabrinutost i doživljaj stresa, normalni su odgovori na novonastalu situaciju, uz konstantnu suočenost s neizvjesnosti od „novog nepoznatog“. Čimbenik rizika za nastanak mentalnih poremećaja u početku novonastale situacije bila je karantena ili zatvaranje, socijalno distanciranje, a također i strah od zaraze, liječenje oboljelih članova obitelji, stres od novih uvjeta školovanja, neizvjesna budućnost. Socijalna distanca, školovanje od kuće uz online nastavu, smanjenje socijalnih kontakata, nedovoljna tjelesna aktivnost, promjena dnevne rutine, stavljaju svakodnevno na ispit sposobnosti djece da se prilagode u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, što sa sobom vuče i posljedice po mentalno zdravlje.

Akcijskim planom unaprjeđenja sustava socijalne skrbi, koji je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objavilo u rujnu 2021., obuhvaća, uz ostalo, preustroj ustanova socijalne skrbi izmjene te razvoj usluga u zajednici. Unapređenje sustava zahtjeva i promjene zakonskog uređenja.

Obiteljski centri, sada ustrojeni kao Podružnice Centra za socijalnu skrb, navedenim promjenama ustrojit će se kao zasebna javna ustanova socijalne skrbi. Obiteljski centar u okviru svoje djelatnosti obavlja, uz ostalo, poslove savjetodavnog i preventivnog rada i druge stručne poslove koji se odnose na: savjetovanje u vezi braka, roditeljstva, obiteljskih i partnerskih odnosa; poticanje odgovornog roditeljstva i obiteljske solidarnosti; potporu roditeljima u ispunjavanju prava, dužnosti i odgovornosti u odgoju i obrazovanju, poticanje i razvoj programa rada u zajednici koji su potpora roditeljima, obitelji, djeci, mladeži i drugim socijalno osjetljivim skupinama.

Jednako tako važno je djelovanje organizacija civilnog društva na ovom području. Tako se, temeljem Sporazuma o suradnji za razdoblje 2017.-2021., između Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i Ured UNICEF-a za Hrvatsku, provodio program „Za snažniju obitelj“ s ciljem zaštite i promicanja prava djece i potpore obitelji i unaprjeđenja međuresorne suradnje između sustava socijalne skrbi, zdravstva, odgoja i obrazovanja, unutarnjih poslova i pravosuđa, kroz tri područja: 1. Unaprjeđenje usluga obiteljima u riziku od izdvajanja djece, 2. Jačanje roditeljskih kompetencija i podrška odgovornom roditeljstvu, 3. Podrška udomiteljima za djecu, promicanje udomiteljstva i deinstitucionalizacije djece.

Strukovna Udruga Rastimo zajedno, razvila je Program „Rastimo zajedno“, koji obuhvaća više različitih programa (za opću populaciju roditelja najmlađe djece - predškolske dobi, za roditelje iz socijalno osjetljivih skupina, za roditelje najmlađe djece, djece s teškoćama u razvoju i roditeljima u zahtjevnijim okolnostima te programa podrške očevima u situacijama kada roditelji ne žive zajedno). Edukaciju za provedbu ovih programa prošli su stručni radnici Obiteljskih centara. Ovime je krajnjim korisnicima omogućen pristup evaluiranim i standardiziranim uslugama stručne podrške roditeljstvu u svakom obiteljskom centru od strane dodatno educiranih stručnih djelatnika.

Radi održavanja mentalnog zdravlja, podržava se poticanje djece na svakodnevno bavljenje tjelesnom aktivnosti, kako kroz sustav odgoja i obrazovanja tako i kroz izvaninstitucionalni način bavljenja sportom. Povećanjem broja sportskih programa i povećanjem  broja djece uključene u rekreativno bavljenje sportom, potiču se i stvaraju bolji uvjeti za redovito bavljenje sportom radi poboljšanja zdravlja, tjelesnog i mentalnog, i stjecanja zdravih životnih navika. U provedbi ovog cilja posebno je važno osiguranje dostupnosti sportskim aktivnostima ranjivim skupinama djece iz materijalno ugroženih obitelji. Sport potiče psihološki i socijalni razvoj djece i uči ih vještinama koje se mogu primjenjivati i izvan terena ili dvorane, primjerice samokontroli, upravljanju emocijama, efikasnom suočavanju s preprekama i timskom radu.  

Ministarstvo kulture i medija provodi godišnje javne pozive Ruksak (pun) kulture i Poticanje razvoja publike u kulturi, koji u velikoj mjeri pridonose ostvarenju prioriteta razvoja javnih politika za promicanje jednakih mogućnosti za djecu u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a čime se pridonosi i radu na eliminaciji nasilja nad djecom. Dodatno je Ministarstvo kulture i medija uključeno u provođenje mjera predviđenih u okviru Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti od 2021. do 2027. godine, kao nositelj mjere 'Osiguranje jednakosti pristupa i sudjelovanja ranjivih skupina u kulturi te unaprjeđenje medijske pismenosti', te kao sunositelj mjere 'Poboljšanje i dostupnost besplatnih programa usmjerenih socijalnom uključivanju djece i obitelji u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.'

Ministarstvo unutarnjih poslova potiče lokalne samouprave za osnivanje vijeća za prevenciju kriminaliteta, koja podižu sigurnost i kvalitetu življenja u lokalnoj zajednici. Tim partnerskim tijelima provode se preventivne aktivnosti u cilju sprečavanja štetnih ponašanja građana u lokalnoj zajednici, čime se podiže ukupna kvaliteta života u zajednici, kroz zastupljenost subjekata lokalne zajednice, predstavnika državnih institucija, udruga civilnog društva itd. Suradnja između policije, građana i lokalne zajednice od vitalne je važnosti za cjelokupno stanje sigurnosti zajednice, vodi ka suzbijanju diskriminacije i socijalne isključenosti djece kroz aktivnosti u lokalnoj zajednici.

2. Zaštita djece od svih oblika nasilja

Zakonodavni i strateški okviri postavljaju temelj za nacionalni pristup eliminaciji nasilja nad djecom, što je kršenje prava djeteta jer ugrožava socijalni razvoj i integritet djeteta. Ukazuje se na važnost unaprjeđenja sustava za kontinuirani rad na eliminaciji svih oblika nasilja nad djecom, počev od tjelesnog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja, nasilja u obitelji, ali i nasilja među vršnjacima te nasilja u digitalnoj sferi.

Nasilje u obitelji predstavlja rizičan čimbenik u razvoju djece u svim pogledima – u društvenom, emocionalnom, moralnom i kognitivnom razvoju, a vrlo često ostavlja posljedice i u odrasloj fazi života. Najčešći oblici nasilja u obitelji nad djecom su: fizičko nasilje, seksualno nasilje, emocionalno (psihičko) nasilje, zanemarivanje. Posljedice koje fizičko nasilje ostavlja na dijete su kratkoročne i dugoročne prirode, a jedna od posljedica izloženosti djeteta fizičkom nasilju jest da se ono uči da je nasilno ponašanje u redu, što predstavlja prepreku za njegovo uključenje u društvo. Svaka vrsta nasilja ostavlja cjelovite posljedice na djetetovo tjelesno zdravlje i mentalnu stabilnost, te učinci nasilja u obitelji u djetinjstvu ostaju vidljivi tijekom cijeloga života.

Djeca žrtve međuvršnjačkog nasilja (eng. bullying ) najčešće su žrtve pojedinaca ili grupe/a u odnosima u kojima je vidljiv nesrazmjer moći te se u ovakvim uvjetima najčešće događa opetovano i sistematično kroz dulje vremensko razdoblje, u vidu tjelesnog napadanja, uznemiravanja ili iskazivanja nasilnih i ponižavajućih izjava u digitalnom svijetu (eng. cyber bullying ). Razni čimbenici utječu na formiranje nasilnika u međuvršnjačkom nasilju, počev od obiteljskih uvjeta i odgoja djeteta, u kojemu se dijete najčešće zanemaruje ili se pak primjenjuje fizička i/ili verbalna agresija prema djetetu, do čimbenika u školskim uvjetima u kojima se nedovoljno nadgleda učenike čije su osobnosti impulzivnije naravi. Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima iz 2004. godine definira međuvršnjačko nasilje na sljedeći način: „Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povrjeđivanja, a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju i koje uključuje ponavljanje istog obrasca i održava neravnopravan odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca)“ te se ističe da se nasiljem među djecom i mladima smatra namjerno uzrokovani fizički napad i psihičko i emocionalno nasilje. Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama 2020.-2024. Ministarstva znanosti i obrazovanja, obuhvaća pet područja odgojno-obrazovnoga djelovanja u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima: zakonodavni okvir; dostupnost i kvaliteta podataka; potpora dionicima odgojno-obrazovnoga procesa; školski preventivni programi/projekti i strategije te provođenje medijske kampanje.

Kako bi se dobile relevantne informacije o napretku postavljenih mjera za suzbijanje svake vrste nasilja, pratili su se podaci iz izvora Ministarstva unutarnjih poslova, koji kroz prikaz u svojem Statističkom pregledu temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada u 2020. godini sve oblike nasilja nad djecom prate kroz kaznena djela, koja čine oko 80% svih oblika nasilja nad djecom. Kroz predviđene mjere vezane uz podršku djeci žrtvama i svjedocima kaznenih djela te žrtvama nasilja u obitelji pridonosit će se provedbi postavljenog posebnog cilja u okviru kaznenih djela koja su najčešća u počinjenju na štetu djeteta. Kako bi se spriječilo međuvršnjačko nasilje, koje narušava djetetov integritet, ono se prati kroz podatke nadležnih tijela - Ministarstva unutarnjih poslova i centara za socijalnu skrb , kako bi se mogla mjeriti učinkovitost mjera za podizanje razine osviještenosti o negativnostima vršnjačkog nasilja, a također i elektroničkog nasilja, kroz suradnju s Ministarstvom znanosti i obrazovanja. Potrebno je također dodatno raditi na jačanju i promicanju sigurnosti u zajednici u okviru prevencije protupravnih i drugih društveno neprihvatljivih ponašanja povezanih s pripadnicima romske nacionalne manjine, i to kroz senzibilizaciju i informiranje ciljnih grupa i njihovo osnaživanje u cilju prijavljivanja protupravnih oblika ponašanja provedbe zajedničkih aktivnosti. Na taj će se način, uz prevenciju nasilja, osnažiti i socijalna uključenost manjinskih društvenih skupina u društvenu zajednicu,  s naglaskom na dijalog i poštivanje kulturoloških sličnosti i različitosti kroz kulturu tolerancije, nenasilja i nediskriminacije i sprječavanja svih oblika mržnje. Kako bi se pojačao rad na zaštiti djece od svih oblika nasilja, potrebno je provoditi aktivnosti usmjerene na prevenciju zlouporabe i ovisnosti o alkoholu, drogama i kocki među djecom, a također je kroz međuresornu suradnju važno raditi na poticanju županija, općina i gradova, u suradnji s MUP-om, na osnivanju vijeća za prevenciju kriminaliteta, te kroz redovnu edukacija učenika osnovnih i srednjih škola, koje imaju cilj sprečavanja nasilja među mladima, nasilja prema ženama i nasilja u obitelji, raditi na sprečavanju nasilja  u obitelji, nasilja među mladima te izgradnja kulture nenasilja i tolerancije. Ministarstvo unutarnjih poslova redovno radi na jačanju i promicanju sigurnosti u zajednici u okviru prevencije protupravnih i drugih društveno neprihvatljivih ponašanja povezanih s pripadnicima romske nacionalne manjine, kroz senzibilizaciju, informiranje, podizanje svijesti o pojavnim oblicima, samozaštitu kao i osnaživanje u cilju prijavljivanja protupravnih oblika ponašanja. Takvim se aktivnostima razvija dijalog i poštivanje kulturoloških sličnosti i različitosti kroz kulturu tolerancije, nenasilja i nediskriminacije i sprječavanja svih oblika mržnje.

Zaključuje se kako je u sve aktivnosti vezane uz sprečavanje nasilja među djecom nužno uključiti djecu, ali i roditelje i zakonske zastupnike te odgojno-obrazovne djelatnike i ostale stručne osobe kao aktivne sudionike i partnere u prevenciji nasilja, kako bi se dugoročno promicala načela nenasilja, kao preduvjeta kvalitetnog i sigurnog odrastanja djece.

3. Sudjelovanje djece u odlučivanju na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini i u školskim aktivnostima

Djeca imaju pravo na mišljenje te ih se treba uključivati u proces donošenja prijedloga odluka koje su bitne za njih same, čime se pokazuje da ih se smatra aktivnim dionicima društvenih procesa. Dječja participacija bitan je vid raznih aktivnosti sudjelovanja djece u društvenim procesima te izražavanja mišljenja djece, dječje dobrobiti i aktivnog građanstva. Konvencija o pravima djeteta u članku 12. govori kako dijete ima pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja o svim pitanjima koja se na njega odnose. Dječja participacija se sagledava kao dio građanske participacije i razvoja građanskih prava, te je osnovno ljudsko (građansko), pa tako i dječje pravo te sredstvo ostvarivanja drugih prava. Prema navedenom izvoru, pojam participacije se može tumačiti prema jezičnoj i sadržajnoj prirodi: (a) određenje jezične prirode se odnosi na sudjelovanje u različitim procesima i aktivnostima; (b) o participaciji se govori kao i o vrlo konkretnoj formi građanskih prava i građanstva u kontekstu demokratskog društva, pri čemu se participacija odnosi na sudjelovanje u odlučivanju i drugim aspektima građanskog života. Iz ovoga objašnjenja pojma participacija u navedenom dokumentu proizlazi kako se može sudjelovati u mnogim stvarima, što ne znači nužno i participiranje, odnosno korištenje „demokratskog građanskog prava da se aktivno utječe i oblikuje društvo.“

U obrazovnom se pogledu dječji razvoj sagledava kroz integrativni pristup, a ne samo akademska postignuća, uzimajući u obzir individualnost i identitet svakog djeteta, kako bi djeca postala odgovorni građani društva. U izdanju „Participacija djece u školi“ prikazano je istraživanje na temu participacije djece u sustavu odgoja i obrazovanja, te je sudjelovalo 2720 učenika i učenica, tijekom kojeg je zaključeno kako je pojam participacija relativno nerazumljiv i nepoznat djeci osnovnoškolske dobi, dok se srednjoškolcima, kako se ističe u zaključcima istraživanja, pojam participacije čini jednako bitan kao i ocjene, te participacija predstavlja pravo i odgovornost. Zaključuje se kako bi djecu na veće sudjelovanje u školi trebali potaknuti bolji odnosi s odraslima, odnosno s nastavnicima i profesorima. U procesu unaprjeđivanja zdravstvenog sustava prilagođenog djeci, ističe se javna politika osiguranja kvalitetne zdravstvene skrbi djece, njihovog uključivanja u proces donošenja odluka, zaštite od zaraznih i nezaraznih bolesti te radu na prevenciji i edukaciji. U okviru sustava socijalne skrbi, štiti se pravo i mogućnosti participacije djece vezanim za postupanje CZSS-a ali i drugih ustanova, kao što je primjerice participacija djeteta u donošenju odluke o odabiru oblika smještaja u situacijama izdvajanja djeteta iz obitelji, oko pripreme za izlazak iz skrbi i sl.  

U sustavu odgoja i obrazovanja osnovana su vijeća učenika, čije je djelovanje uređeno Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi . Jedinice područne samouprave osnivaju vijeća učenika, a na nacionalnoj razini djeluje razini djeluje Nacionalno vijeće učenika kojeg osniva ministarstvo nadležno znanost i obrazovanje.

U sustavu socijalne skrbi djeluju vijeća korisnika kod pružatelja usluga smještaja, uređenih statutom ustanove i provedbenim propisom koji uređuje vođenje evidencije i dokumentacije . Zakon o udomiteljstvu , propisuje mogućnost da centar za socijalnu skrb može za korisnike smještene na području njegove mjesne nadležnosti, organizirati Vijeće udomljene djece i mladih, koje promiče njihove interese, pravo na obiteljski život i uključivanje u zajednicu.

Uz poticaj Saveza društava „Naša djeca Hrvatske“, djeluju Dječja vijeća gradova i općina, kao organizirano predstavničko tijelo djece, čiji se rad iskazuje kroz rasprave i iznošenje dječjih želja, prijedloga, mišljenja i zahtjeva prema odraslima te kroz konkretne aktivnosti, a sve u cilju boljeg ostvarivanja prava djece i jačanja uključivanja djece u procese odlučivanja u tim lokalnim zajednicama. Dječja vijeća gradova i općina počela su se osnivati 2001. godine, aktualno djeluju u 40-ak gradova i općina, godišnje se u rad Dječjih vijeća aktivno uključuje oko 600 djece, u dobi od 9-14 godina.

Važno je poticati jedinice lokalne i područne samouprave na osnivanje Dječjih vijeća, u onim jedinicama gdje nisu osnovane te pratiti pokazatelje aktivnosti postojećih Dječjih vijeća.

Vlada Republike Hrvatske od 1998. godine osniva Vijeće za djecu kao svoje savjetodavno tijelo, djeluje pri ministarstvu nadležnom za djecu, sada Ministarstvu rada, mirovinskoga ustava, obitelji i socijalne politike. Vijeće čine predstavnici tijela državne uprave, predstavnici znanstvenih i stručnih ustanova te drugih tijela i institucija, predstavnici udruga za područje zaštite i promicanje prava djece te predstavnici djece. Zadaće Vijeća su praćenje ostvarivanja ciljeva nacionalnog dokumenta koji se odnosi na prava i zaštitu djece te koordinacija i usklađivanje rada državnih i ostalih tijela pri ostvarivanju planiranih mjera i aktivnosti; praćenje primjene Konvencije o pravima djeteta i drugih međunarodnih dokumenata koji se odnose na područje zaštite i promicanja prava djece; praćenje primjene postojećih propisa koji se odnose na djecu i predlaganje Vladi RH mjera za unapređenje rada u tijelima koja u svojoj nadležnosti imaju poslove u vezi zaštite djece i ostvarivanja njihovih prava, kao i za unapređenje zakonske regulative u području zaštite djece i ostvarivanju njihovih prava; predlaganje Vladi RH i drugim ovlaštenim tijelima financiranje pojedinih programa značajnih za djecu, iz državnog proračuna i drugih izvora; praćenje provođenja nacionalnih programa za djecu u drugim državama članicama Europske unije; praćenje rada Nacionalnog etičkog povjerenstva za istraživanja s djecom, kao savjetodavnog tijela Vijeća, s ciljem promicanja i praćenja provođenja te tumačenja odrednica Etičkog kodeksa za istraživanja s djecom  na području RH u spornim slučajevima.

Vezano uz sudjelovanje djece u odlučivanju na nacionalnoj razini, važno je osigurati sudjelovanje većeg broja djece u ovom tijelu, ali i poticati druga tijela državne uprave u čijoj mjerodavnosti mogu biti područja vezana uz djecu da uključe djecu u proces izrade zakonskih akata i akata strateškog planiranja koji se odnose na djecu ili se mogu odnositi na djecu.

Princip sudjelovanja djece treba biti ugrađen u sve sustave djelovanja, a posebice u okviru odgojno-obrazovnog sustava. Djecu se treba uključivati u procese u kojima ona mogu izraziti svoje mišljenje, odnosno u područjima u kojima ga po zakonskim propisima imaju pravo izraziti.

4. Sustavna potpora za djecu u digitalnom okruženju

Zaštita djece u digitalnom okruženju važan je cilj javnih politika koje se bave zaštitom i promicanjem prava djece. Ubrzanim razvojem moderne tehnologije, djeca sve ranije dolaze u doticaj s digitalnom tehnologijom i sve ranije počinju koristiti digitalne uređaje, vrlo često i bez nadzora odraslih, što povlači za sobom moguće negativne utjecaje. Međutim, ukoliko se koriste na ispravan način, digitalni sadržaji mogu imati i pozitivne učinke te se mogu iskoristiti za razvoj novih sposobnosti i vještina djece i mladih. Važno je imati na umu da sve vrste medijskih zapisa uvelike utječu na oblikovanje društveno odgovornog ponašanja, stoga su zakonske regulative koje daju doprinos promicanju medijske pismenosti od velike važnosti.

Djeca i mladi žive i odrastaju okruženi brojnim medijima i digitalnim platformama putem kojih dolaze u dodir s raznovrsnim medijskim sadržajima, te se informiraju, obrazuju, komuniciraju i zabavljaju. Istodobno su u digitalnom prostoru izloženi brojnim rizicima i izazovima. Mediji snažno utječu na društvena ponašanja, formiranje i prenošenje vrijednosti, oblikovanje životnih stilova, stavova i identiteta. Istodobno, ž ivot i rad u digitalnome medijatiziranom svijetu konstantno se ubrzano razvija, a tehnološka revolucija i k onvergencija medijskih i tehnoloških platformi doveli su do konvergencije potrebnih vještina i usložnjavanja medijskoga, komunikacijskoga i društvenoga okružja te potrebe za analitičkim i kritičkim čitanjem brojnih istodobnih izvora informacija . Današnji svijet nalaže stjecanje velike količine novih individualnih i društvenih znanja i vještina kako bi građani  svih dobnih skupina mogli pristupiti, odabrati, razumjeti te učinkovito i odgovorno koristiti informacije i različite vrste medija na raznovrsnim platformama.

Sve te kompetencije sačinjavaju medijsku pismenost, koja se shvaća kao krovni pojam koji obuhvaća sve tehničke, kognitivne, društvene, civilne, etičke i kreativne kapacitete koji omogućuju građanima učinkovit pristup i korištenje informacijama i medijima te sigurno i odgovorno stvaranje i dijeljenje medijskih sadržaja na različitim platformama. Medijska pismenost ne bi se trebala ograničiti samo na učenje o alatima i tehnologijama, nego bi trebala biti usmjerena i na to da djeca i mladi, ali i odrasli steknu vještine kritičkog razmišljanja potrebne za prosudbu, analizu složenih situacija i  prepoznavanje razlike između mišljenja i činjenica. Svi ti kapaciteti omogućuju svim građanima da sudjeluju u gospodarskim, društvenim i kulturnim aspektima društva te da imaju aktivnu ulogu u demokratskom procesu.

U današnjem konvergentnom globalnom medijskom svijetu, svijetu beskonačne ponude stalno dostupnih raznovrsnih medijskih sadržaja, zaštita djece i mladih od potencijalno štetnih sadržaja i negativnih utjecaja digitalnih platformi sve je složenija. Zakonskim i regulativnim odredbama može se pomoći i pridonijeti u zaštiti od neprimjerenih i potencijalno štetnih medijskih sadržaja mlađe djece, koja medijske sadržaje mahom koriste preko klasičnih elektroničkih medija i u društvu roditelja ili skrbnika. Međutim, za stariju djecu medijska pismenost, odnosno sposobnost kritičkog vrednovanja medijskih poruka, nije samo važna, već je možda i ključna pismenost i vještina za njihov siguran razvoj.

Vještine medijske pismenosti pomoći će djeci i mladima da se nauče služiti medijima, analizirati i kritički propitivati medijske sadržaje, pronaći vjerodostojne izvore informacija, zaštititi privatnost i osobne podatke, prepoznati potencijalno štetne medijske sadržaje i neprimjereno oglašavanje, prepoznati i zaštiti se i od bilo kojeg oblika elektroničkog nasija, kao i učiti se empatiji u komunikaciji u digitalnom, ali i stvarnom svijetu.

Medijska pismenost, posebice razvijanje kritičke medijske pismenosti treba biti još snažnije integrirana u školske kurikulume, te biti dio kurikuluma za odgoj i obrazovanje djece od najranije dobi.

Novi Zakon o elektroničkim medijima usklađen je s Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama (EU) 2018/1808, a donosi provedbeni propis kojim se konkretnije određuje zaštita prava djece kod njihovog susretanja s različitim sadržajima u elektroničkim medijima. Agencija za elektroničke medije, u suradnji s UNICEF-om za Hrvatsku, od 2015. godine sustavno radi na osvještavanju važnosti medijske pismenosti, osnaživanju djece i mladih vještinama medijske pismenosti te pružanjem podrške nastavnicima i odgojiteljima u provođenju medijskog obrazovanja, ponajviše produkcijom edukativnih materijala. To se ponajviše ostvaruje kroz njihove ključne projekte, kao što su portal www.medijskapismenost.hr te projekt Dani medijske pismenosti, dok Agencija za elektroničke medije ima i godišnji Javni poziv za sufinanciranje projekata medijske pismenosti.

U Općem komentaru Ujedinjenih naroda o pravima djece u odnosu na digitalno okruženje , Odbor objašnjava kako bi države stranke trebale primjenjivati Konvenciju i u odnosu na digitalno okruženje te se pružaju smjernice o relevantnim propisima, politikama i drugim mjerama kako bi se osiguralo promicanje, poštivanje, zaštita i ostvarivanje svih prava djeteta u digitalnom okruženju.

Djeca i mladi izloženi su mnogim korisnim i pozitivnim sadržajima na internetu, međutim mogu postati i žrtve različitih oblika zlostavljanja putem interneta: seksualnog iskorištavanja, kibernetičkog kriminala (eng. cyberbullying ), povrede privatnosti djeteta, pridobivanja za nedozvoljene aktivnosti, krađe i zlouporabe osobnih podataka. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, djeca vrlo često nisu svjesna rizika komunikacije s njima nepoznatim osobama, koje se često lažno predstavljaju i daju netočne podatke o svojim godinama, izgledu, mjestu stanovanja i o drugim osobnim podacima. Za razliku od potencijalnih zlostavljača, djeca uglavnom daju istinite podatke o svom identitetu i kretanju. Brojeve potencijalnih žrtava počinitelji mogu doznati preko različitih internet chatova, chatova mobilnih mreža, dječjih časopisa u kojima djeca ostavljaju podatke s brojem telefona ili putem raznih emisija u kojima se u podnožju ekrana emitiraju brojevi mobitela s pozivima za dopisivanje putem mobitela. Počinitelji vrlo često mlađim osobama nude i šalju kodove za nadoplatu računa putem bona, a potom ih ucjenjuju, traže protuusluge, novac, brojeve prijatelja/prijateljica ili traže da im putem mobitela ili interneta šalju svoje obnažene fotografije.

Kazneno djelo na štetu maloljetne osobe može se počiniti i pomoću interneta i mobitela, pa tako i u slučajevima kada počinitelj s maloljetnom osobom nije ostvario neposredni kontakt i kada žrtvi nisu poznati podaci o osobi s kojom je komunicirala. Mobilni uređaj i računalo počinitelju može poslužiti za izvršenje kaznenog djela  „Iskorištavanje djece za pornografiju“ iz članka 163. Kaznenog zakona; kaznenog djela „Iskorištavanje djece za pornografske predstave“ iz članka 164. Kaznenog zakona; kaznenog djela „Upoznavanje djece sa pornografijom“ iz članka 165. Kaznenog zakona ili neke druge kažnjive radnje. Putem on-line aplikacije Red Button Ministarstva unutarnjih poslova može se prijaviti izloženost/saznanje o seksualnom zlostavljanju i iskorištavanju djeteta putem interneta, seksualno zlostavljanje i iskorištavanje djece u neposrednom kontaktu s počiniteljem ali i bilo koje drugo kažnjivo ponašanje počinjeno na štetu djeteta.

Sukladno razvoju digitalne tehnologije, razvijaju se i mogućnosti Ministarstva unutarnjih poslova da se pravovremeno reagira na slučajeve u kojima su djeca izložena rizičnim i uznemirujućim sadržajima u digitalnom okruženju, što je razlog da se radi povećanja izloženosti djece digitalnoj tehnologiji povećava i broj zabilježene djece koja se nađu u takvoj situaciji na godišnjoj razini.

5. Učinkovito i djelotvorno pravosuđe u postupcima koji se odnose na djecu

Najbolji interesi djece od primarne su važnosti u Republici Hrvatskoj kod svakog djelovanja koje utječe na njih. To se svakako ogleda u slučajevima u kojima su djeca uključena u sudske postupke, kao i svakom njihovom kontaktu sa zakonom. Pravosuđe prilagođeno djeci smjernica je kod poboljšanja zaštite prava djeteta u pravnim sustavima te se promiču prava djece da budu saslušana, obaviještena, zaštićena i nediskriminirana. Stvaranjem pravosuđa prilagođenog djeci poboljšava se zaštita djece, povećava mogućnost njihovog sudjelovanja te se istodobno unapređuje rad pravosuđa. Javna politika sustavne zaštite prava ranjivih skupina djece u pravosudnim tijelima i sudskim postupcima ističe važnost individualiziranog pristupa u pravosuđu, koje treba biti pristupačno svakom djetetu. Pravosudna su tijela dužna prema djetetu žrtvi kaznenog djela postupati posebno obzirno, imajući na umu dob, osobnost i druge karakteristike djeteta te okolnosti kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta. Pri postupanju prema djetetu žrtvi nasilja, nadležna tijela prvenstveno se rukovode najboljim interesom djeteta. Kod slučajeva u kojima je dijete žrtva kaznenih djela redovito se utvrđuje postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite, o čemu će prosuditi policija, državno odvjetništvo, istražitelji, sud. Bitno je istaknuti važnost zaštite prava djeteta koje je u ulozi svjedoka o nasilju u obitelji, te također i važnost donošenja pravovremenih odluka, jer se skraćivanjem trajanja sudskih postupaka štiti najbolji interes djeteta.

Ministarstvo pravosuđa i uprave započelo je postupak osnivanja specijaliziranih sudskih odjela na određenom broju općinskih sudova za postupanje u predmetima prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi, a kako bi se osigurala učinkovitija obiteljskopravna zaštita, osobito obiteljskopravna zaštita djece.

Izmjenama i dopunama Zakona o sudovima te Zakona o područjima i sjedištima sudova propisat će se obveza osnivanja specijaliziranih sudskih odjela u pojedinim općinskim sudovima za postupanje u predmetima prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi, s planiranim stupanjem na snagu s 1. siječnja 2022. U specijalizirane odjele, moći će se rasporediti samo suci koji ispune posebne uvjete stručnog usavršavanja te koji imaju izraženu sklonost za odgoj, potrebe i probitke djece, vladaju osnovnim znanjima iz područja socijalne pedagogije, psihologije mladih i socijalnog rada za mlade osobe, uz obvezu redovnog pohađanja stručnog usavršavanja iz prethodno navedenih područja, a njih će na vrijeme od pet godina postavljati predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, u te će se sudske odjele posebno rasporediti i određen broj stručnih suradnika prema posebnoj odluci ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

Hrvatski sabor je 12. studenog 2021. prihvatio Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima i sjedištima sudova te je u tijeku izrada nacrta Konačnih prijedloga ovih Zakona, a koji će biti normativni okvir za obvezno osnivanje specijaliziranih sudskih odjela u općinskim sudovima. Trenutno je u Nacrtu Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima i sjedištima sudova predviđeno osnivanje obiteljskih odjela u 16 općinskih sudova (umjesto u 15 kao što je prvotno bilo predviđeno u Prijedlogu zakona). Jednako tako, Konačni Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima predviđa da će se u obiteljske odjele suci i državni službenici rasporediti godišnjim rasporedom poslova. Nadalje, program i način održavanja stručnog usavršavanja propisat će se podzakonskim aktom nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, te nije u potpunosti moguće utvrditi dinamiku održavanja edukacijskih programa. Hrvatska odvjetnička komora će u odnosu na odvjetnike, u predstojećem razdoblju donijeti potrebne podzakonske akte, kao i pristupiti organizaciji provedbe edukacija sukladno važećem Zakonu o odvjetništvu, koji propisuje obvezu njihovog stručnog usavršavanja.

Obiteljskim zakonom 2014. odnosno važećim Obiteljskim zakonom 2015. osnovana je javna ustanova Centar za posebno skrbništvo, čime je osigurano neovisno obavljanje poslova posebnog skrbništva. U međuvremenu je stupio na snagu Zakon o centru za posebno skrbništvo kojim je uređen status, djelatnost i ustrojstvo Centra za posebno skrbništvo. Posebni skrbnik zastupa djecu u postupcima pred sudovima i drugim tijelima zbog zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta, kada nema sporazuma roditelja ili kada postoji sukob interesa između roditelja i djeteta, propisanim člankom 240. Obiteljskog zakona. Poslove posebnog skrbnika obavlja pravnik s položenim pravosudnim ispitom.

Postojeći broj Podružnica Centra za posebno skrbno skrbništvo zaposlenih posebnih skrbnika nije zadovoljavajući kako bi se osigurala učinkovita zaštita neovisno zastupanje djeteta u zaštiti njegovih osobnih i imovinskih prava.

Centar za posebno skrbništvo aktualno ima zaposlenih 19 posebnih skrbnika (8 u Zagrebu, ubrajajući i ravnatelja i 11 u tri Podružnice; u Osijeku, Rijeci i Splitu). Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, započelo je proces osnivanja još četiri Podružnice (Pula, Virovitica, Varaždin, Zadar) te se planira zapošljavanje i stručnih suradnika. (socijalni radnik, psiholog i socijalni pedagog).

SWOT analiza

SWOT analiza daje ocjenu snaga i slabosti, te prilika i prijetnji koje su važne za usklađivanje svih politika djelovanja na području promicanja i zaštite prava djece.

4. USKLAĐENOST S NACIONALNOM RAZVOJNOM STRATEGIJOM,  SEKTORSKIM I VIŠESEKTORSKIM STRATEGIJAMA

Nacionalni plan u skladu je s NRS 2030 te pridonosi ostvarenju međunarodnog i nacionalnog strateškog okvira usmjerenog na prava djece. Kao hijerarhijski najviši akt strateškog planiranja u RH, NRS 2030 predstavlja krovni dokument i sveobuhvatni akt strateškog planiranja kojim se dugoročno usmjerava razvoj društva i gospodarstva u svim pitanjima od značenja za Hrvatsku. Temelji se na prepoznatim razvojnim izazovima na nacionalnoj i europskoj razini i služi za oblikovanje i provedbu razvojnih politika RH.

Nastavno na sektorske/višesektorske nacionalne akte strateškog planiranja, Nacionalni plan je usklađen sa svim relevantnim važećim nacionalnim aktima koji će također pridonositi provedbi aktivnosti usmjerenih na zaštitu prava djece. Naime, određene će mjere i aktivnosti biti zastupljene u aktima strateškog planiranja koji se donose u okviru ovoga tijela, a što je detaljnije opisano u prilogu: Analiza. Mjere će se uskladiti kako ne bi došlo do preklapanja i ponavljanja, posebice uzimajući u obzir da područje djece i obitelji pokriva više sektora i ulazi u mnoge sfere života, a samim time i u djelokruge više tijela državne uprave.

Ovaj Nacionalni plan pridonosi provedbi nadređenog akta strateškog planiranja u okviru dva razvojna smjera i dva pripadajuća strateška cilja, kako bi pridonio ostvarenju vizije Hrvatske do 2030. godine.

Razvojni smjerovi i strateški ciljevi iz NRS 2030 :

RAZVOJNI SMJER 1. „Održivo gospodarstvo i društvo“

Ovaj će Nacionalni plan, s pripadajućim mjerama iskazanim u Akcijskom planu, pridonijeti ostvarenju Strateškog cilja 3.: Učinkovito i djelotvorno pravosuđe, javna uprava i upravljanje državnom imovinom. U okviru ovog strateškog cilja se od prioriteta provedbe politika na području pravosuđa ističe: nastavak smanjivanja broja neriješenih predmeta i skraćivanje trajanja sudskih postupaka poboljšanjem učinkovitosti; unaprjeđenje kompetencija i upravljačkih vještina u pravosudnom sustavu; unaprjeđenje infrastrukturnih uvjeta u pravosudnim tijelima radi poboljšanja radnih uvjeta za osoblje pravosudnog sektora te veće zadovoljstvo građana; optimizacija i digitalizacija usluga i procesa u pravosudnom sustavu.

Također će posredno utjecati i na ostvarivanje strateškog cilja 2. »Obrazovani i zaposleni ljudi«, budući da su, između ostalog, prioriteti provedbe na području obrazovne politike pristupačnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja radi ostvarivanja prava na kvalitetan odgoj i obrazovanje od najranije dobi i osiguravanja standarda kvalitete i resursa za podršku djeci izloženoj riziku socijalne isključenosti, s naglaskom na ranjive skupine te djecu i učenike s teškoćama u razvoju te jačanje informacijsko-komunikacijske infrastrukture u odgojno-obrazovnim ustanovama i digitalne pismenosti učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika, što vodi ka boljoj medijskoj pismenosti.

RAZVOJNI SMJER 2.  „Jačanje otpornosti na krize“

Strateški cilj 5.: Zdrav, aktivan i kvalitetan život, u kojemu su prioriteti provedbe politike zdravog i aktivnog življenja

Ovaj će Nacionalni plan, s pripadajućim mjerama iskazanim u Akcijskom planu, pridonijeti ostvarenju strateškog cilja 5, u okviru kojeg se, od prioriteta javne politike u području zdravstva ističe: unaprjeđenje javnozdravstvenih aktivnosti; izgradnja nacionalnog okvira unaprjeđenja kvalitetne zdravstvene zaštite; osiguravanje dostatne zdravstvene radne snage za suočavanje s aktualnim i budućim izazovima u zdravstvu; promicanje međusektorske suradnje u zdravstvu, sportu, obrazovanju i socijalnim službama u pitanjima javnog zdravlja i intervencijama, osobito kako bi se osiguralo zdravo i aktivno starenje stanovništva; unaprjeđenje odgovora na krizne situacije u zdravstvenom sustavu; unaprjeđenje zdravstvene zaštite za ranjive skupine.

Ističe se također važnost prioriteta provedbe politike zdravog i aktivnog življenja vezanih uz promicanje zdravlja, zdravih prehrambenih navika i aktivnog života kroz sport i rekreaciju. Prioriteti politike zdravog i aktivnog života su: promicanje važnosti usvajanja zdravih prehrambenih navika; poboljšanje kapaciteta i opremljenosti ustanova s organiziranom prehranom za djecu predškolske i osnovnoškolske dobi; promicanje zdravlja i aktivnog života svih dobnih skupina građana, a posebno mladih, kroz sport i rekreaciju; poboljšanje dostupnosti i jačanje vidljivosti sportskih i rekreativnih sadržaja; osiguranje što šire uključenosti djece u rekreacijske programe u cilju prevencije pretilosti, ovisnosti i sličnih negativnih pojava.

U okviru socijalne solidarnosti i odgovornosti, prioriteti provedbe na području socijalne politike bitni za ovaj Nacionalni plan su: poboljšanje kvalitete života i jačanje društvene kohezije; smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu; unaprjeđenje ravnomjerne dostupnosti i kvalitete sveobuhvatne socijalne skrbi za posebno osjetljive skupine, djecu, mlade, osobe iz ruralnih područja, osobe s invaliditetom, žrtve nasilja u obitelji, beskućnike, žrtve trgovanja ljudima, azilante, osobe bez dovoljno sredstava za uzdržavanje; razvijanje regionalne dimenzije borbe protiv siromaštva, uz prilagodbu javnih politika posebnostima i izazovima pojedine lokalne zajednice; poboljšanje pristupa i kvalitete temeljne društvene infrastrukture i usluga povezivanjem postojećih i ravnomjernim razvojem novih usluga usklađenih s potrebama stanovništva pojedinih lokalnih zajednica.

Sektorske i višesektorske strategije

Osnovu za izradu Nacionalnog plana čini Odluka Vlade RH od 11. veljače 2021. godine, Klasa: 022-03/21-04/31, Urbroj: 50301-04/04-21-2 o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana za prava djece u Republici Hrvatskoj, za razdoblje od  2022. do 2026. godine, uz prethodnu suglasnost Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije kao Koordinacijskog tijela za sustav strateškog planiranja upravljanja razvojem RH, koju je je zatražilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, kao tijelo zaduženo za izradu Nacionalnog plana.

Zakonom o zaštiti okoliša (Narodne novine, br: 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) propisano je da se strateška procjena obvezno provodi za planove koji se donose na državnoj razini iz propisanih područja kada daju okvir za zahvate koji podliježu ocjeni o potrebi procjene utjecaja na okoliš, odnosno procjeni utjecaja na okoliš. S obzirom da ovaj Nacionalni plan nije iz područja koji podliježe ocjeni o potrebi utjecaja na okoliš, nije potrebno provesti postupak strateške procjene utjecaja na okoliš (mišljenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Klasa: 351-03/20-01/1793, Urbroj: 517-03-1-1-20-2 od 3. prosinca 2020.)

Na temelju Nacionalnog plana izradit će se dva provedbena dokumenta: Akcijski plan za razdoblje 2022.-2024. i Akcijski plan za 2025. i 2026. godinu, kojima se definiraju mjere radi promocije i zaštite prava djece, u cilju ostvarenja posebnih ciljeva iz Nacionalnog plana.

Nacionalni plan je usklađen s nacionalnim planovima koji također, između stalog, obuhvaćaju i područje djece: Nacionalni plan izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom za razdoblje od 2021. do 2027. godine; Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. godine; Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine , Nacionalni plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine; Nacionalni program športa za razdoblje 2019. – 2026.godine. Ovi su akti strateškog planiranja detaljnije razrađeni u prilogu: Analiza. Izrađuju se akti strateškog planiranja, a koji će također, između stalog, obuhvatiti i područje djece, kao što su: Nacrt Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja od 2022. do 2027. godine ; Nacrt Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje od 2021. do 2027. godine; Nacrt Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

Iako je vidljiv napredak u zaštiti i ostvarivanju prava djeteta u Europskoj uniji, EU nastavlja s naporima da se uklone još uvijek postojeće prepreke i riješe novi problemi u zaštiti i promicanju prava djece u današnjem svijetu koji se neprestano mijenja. Naime, napominje se kako se još uvijek krše prava prevelikog broja djece. Djeca su i dalje žrtve različitih oblika nasilja; izložena su socioekonomskoj isključenosti i diskriminaciji, a njihova se mišljenja ne uzimaju dovoljno u obzir u pitanjima koja su im važna. Također je p andemija bolesti COVID-19 povećala je postojeće izazove i nejednakosti i stvorila nove. Stoga Europska komisija u ožujku 2021. godine d onosi prvu sveobuhvatnu Strategiju o pravima djeteta 2021.-2024., COM(2021) 142 , kojom se obvezuje da će svojim unutarnjim i vanjskim djelovanjem, te u skladu s načelom supsidijarnosti, djecu i njihove najbolje interese staviti u središte politika EU. Strategijom se želi objediniti sve nove i postojeće zakonodavne, političke i financijske instrumente EU-a u jedan sveobuhvatni okvir .

Strategija EU se temelji na šest tematskih područja i pripadajućih aktivnosti:

1. Sudjelovanje u političkom i demokratskom životu: EU koji osnažuje djecu da budu aktivni građani i članovi demokratskih društava

2. Društveno-gospodarska uključenost, zdravlje i obrazovanje: EU koji se bori protiv siromaštva djece i promiče uključiva društva prilagođena djeci te zdravstvene i obrazovne sustave prilagođene djeci

3. Suzbijanje nasilja nad djecom i osiguravanje zaštite djece: Europska unija koja djeci pomaže da odrastaju bez nasilja

4. Pravosuđe prilagođeno djeci: Pravosudni sustav EU-a koji poštuje prava i potrebe djece

5. Digitalno i informacijsko društvo: EU u kojem se djeca mogu sigurno snalaziti u digitalnom okruženju i iskoristiti njegove mogućnosti

6. Globalna dimenzija: EU koji podupire, štiti i osnažuje djecu u čitavom svijetu, među ostalim tijekom krize i sukoba

EU Strategija naglašava da su dječja prava ljudska prava, te da bi svako dijete u Europi i diljem svijeta trebalo imati ista prava i trebalo moći živjeti bez diskriminacije, optuživanja ili zastrašivanja bilo koje vrste. Opći cilj strategije je izgradnja najboljeg mogućeg života za djecu u Europskoj uniji i širom svijeta. EU Strategija predviđa ključne mjere provedbe te također i očekivanja od država članica u svakom od navedenih područja. Strategija preporuča rad na zajedničkom razvoju javnih politika za uklanjanje postojećih prepreka i rješavanju novih problema, a na djecu gleda kao na agente promjena u demokratskom društvu. Bitno je da djeca mogu ostvariti svoj puni potencijal, bez obzira na njihovo socijalno porijeklo, da su slobodna od nasilja, da imaju pravo na pravosuđe prilagođeno djeci, pravo na sigurnu navigaciju digitalnim okolišem i iskorištavanje njegovih mogućnosti.

U lipnju 2021. je Europska komisija, na prijedlog Vijeća EU i preporuku Vijeća za zapošljavanje, socijalu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO), uspostavila Europsko jamstvo za svako dijete , s ciljem sprječavanja i suzbijanja socijalne isključenosti djece kojoj je potrebna pomoć tako da im se osigura pristup nizu ključnih usluga. Time će se ujedno pridonositi poštovanju prava djeteta suzbijanjem siromaštva djece i poticanjem jednakih mogućnosti , osiguranjem pristupa kvalitetnim ključnim uslugama za djecu kojoj je potrebna pomoć. Preporučuje se da države članice osiguraju   djelotvoran i besplatan pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, obrazovanju i školskim aktivnostima, najmanje jedan zdrav obrok svakog školskog dana, zdravstvenu skrb i djelotvoran pristup zdravoj prehrani i odgovarajućem smještaju . Više o Jamstvu u prilogu: Analiza.

Donošenjem ovog Nacionalnog plana za razdoblje od 2022. do 2026. godine, kao srednjoročnog akta strateškog planiranja, definiraju se posebni ciljevi i način njihove provedbe kako bi se što učinkovitije zaštitila prava svakog djeteta u RH, sukladno nacionalnoj zakonskoj podlozi, smjernicama EU, a samim preuzimanjem Konvencije UN-a o pravima djeteta, RH se obvezala usklađivati nacionalno zakonodavstvo i praksu sukladno međunarodnim ugovorima, smjernicama i deklaracijama u području prava djeteta, kako bi se postiglo djelotvorno promicanje i zaštita prava djece, promovirajući cjeloviti i integrativni pristup pravima djece.

Nacionalni zakonodavni okvir za donošenje Nacionalnog plana

Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14

Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 123/2017

Obiteljski zakon, Narodne novine, br. 103/15, 98/19

Zakon o socijalnoj skrbi , Narodne novine, br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 138/20

Zakon o udomiteljstvu, Narodne novine, br. 115/18

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Narodne novine, br. 70/17, 126/19, 84/21

Zakon o centru za posebno skrbništvo, Narodne novine br. 47/20

Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, Narodne novine, br. 10/97, 107/07, 94/13, 98/19

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Narodne novine, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20

Kazneni zakon, Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21

Zakon o kaznenom postupku, Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19

Zakon o sudovima, Narodne novine br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20

Zakon o sudovima za mladež, Narodne novine, br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15, 126/19

Zakon o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje, Narodne novine, br. 133/12

Prekršajni zakon, Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18

Zakon o medijima, Narodne novine, br. 59/04, 84/11, 81/13

Zakon o elektroničkim medijima, Narodne novine, br. 111/21

Zakon o sportu, Narodne novine, br. 71/06, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15, 19/16, 98/19, 47/20, 77/20

Međunarodni dokumenti

Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda s tri pripadajuća fakultativna protokola:

Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o postupku povodom pritužbi te Zakon o potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o postupku povodom pritužbi (Narodne novine broj 2/2017 - Međunarodni dio);

Fakultativnom protokolu uz Konvenciju o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji te Zakon o potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji (Narodne novine, broj 5/2002 - Međunarodni dio);

Fakultativni protokol uz Konvenciju glede uključivanja djece u oružane sukobe te Zakon o potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju glede uključivanja djece u oružane sukobe (Narodne novine, broj 5/2002 - Međunarodni dio);

Strategija Europske unije o pravima djeteta 2021.- 2024. ;

Europsko Jamstvo za djecu;

Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava (Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, Narodne novine broj 1/2010, međunarodni dio)

Europska unija, Lisabonski ugovor Europske unije

Agenda EU o pravima djeteta ;

EU smjernice za promociju i zaštitu prava djeteta ( promiču pristup jačanja sustava za zaštitu prava sve djece, uključujući sudjelovanje djece);

Povelja EU o temeljnim pravima ;

Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća EU od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima, 2016/800 ;

Smjernice za alternativnu skrb o djeci UN-a ;

Ciljevi održivog razvoja UN-a ;

Europska socijalna povelja ;

Rezolucija Europskog parlamenta o pravima djece povodom 30. obljetnice Konvencije UN-a o pravima djeteta (2019/2876(RSP))

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. ožujka 2021. o pravima djece u pogledu strategije EU-a o pravima djeteta (2021/2523(RSP))

Komunikacija Komisije „Akcijski plan za integraciju i uključivanje za razdoblje 2021.–2027.” (COM(2020) 758 final)

Preporuka Vijeća o politikama za smanjenje ranog napuštanja školovanja (2011/C 191/01)

Preporuka Vijeća o promicanju zajedničkih vrijednosti, uključivog obrazovanja i europske dimenzije poučavanja (2018/C 195/01)

Rezolucija Vijeća o strateškom okviru za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja u smjeru europskog prostora obrazovanja i šire (2021.–2030.) (2021/C 66/01)

Direktiva o suzbijanju  seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije (2011/93/EU)  

Direktiva o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava (2011/36/EU)

Komunikacija Komisije „Strategija EU-a za učinkovitiju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece” (COM(2020) 607 final)

Komunikacija Komisije „Jamčenje pravde u EU-u – Europska strategija za pravosudnu izobrazbu za razdoblje 2021.–2024.” (COM(2020) 713 final)

Uredba Vijeća o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (2019/1111/EU)

Direktiva o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima (2016/800/EU)

Direktiva o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela (2012/29/EU)

Komunikacija Komisije „Strategija EU-a za prava žrtava” (2020.–2025.) (COM(2020) 258 final)

Komunikacija Komisije „Akcijski plan za digitalno obrazovanje 2021.–2027.: Prilagodba obrazovanja i osposobljavanja digitalnom dobu” (COM(2020) 624 final)

Zajednička komunikacija „Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2020.–2024.” (JOIN(2020) 5 final) .

Ujedinjeni narodi, Opći komentar br. 25 (2021.) o pravima djece u odnosu na digitalno okruženje, Odbor za prava djeteta

Ujedinjeni narodi, Opći komentar br. 15 (2013.) o pravu djeteta na uživanje najviše moguće razine zdravlja, članak 24., Odbor za prava djeteta

Ujedinjeni narodi, Opći komentar br. 14 (2013.) o pravu djeteta da njegovi ili njeni najbolji interesi moraju imati prednost, Odbor za prava djeteta

5. OPIS PRIORITETA JAVNE POLITIKE U SREDNJOROČNOM RAZDOBLJU

Hijerarhija dječjih prava ne postoji i sva su jednako važna kako bi se dijete razvilo u zdravu i odgovornu osobu. Dječja prava trebaju biti poznata svim građanima države, a posebno institucijama i onima koji rade s djecom, ali i samoj djeci kako bi postala svjesna svojih prava i načina zaštite kod eventualnog ugrožavanja njihovih prava, te kako bi poštovala prava drugoga. Javne politike koje se izgrađuju imaju kao cilj zaštitu prava svakog djeteta te utjecaj na rješavanje zajedničkih problema i nude načine njihova rješavanja. Nacionalni plan predlaže integralan pristup djelovanja javnih institucija u predviđenim aktivnostima za postizanje definiranih posebnih ciljeva za dobrobit svakog djeteta, koji je postavljen kao opći cilj u ovome dokumentu.

Nacionalnom pravnom regulativom Republika Hrvatska osigurava temeljna prava djeteta. Sva su prava navedena u Konvenciji UN-a o pravima djeteta, koja obuhvaća građanska, politička, socijalna, ekonomska i kulturna prava djece. Među njima su i načelo temeljem kojeg dijete treba odrastati u obiteljskom okruženju, pravo djeteta na socijalnu sigurnost, pravo na uživanje životnog standarda koji odgovara djetetovom tjelesnom, psihičkom i društvenom razvoju, pravo na osnovno obrazovanje i odgoj, pravo na zdravstvenu skrb, pravo na mišljenje i slobodu izražavanja mišljenja, pravo na informacije, pravo na odmor i igru, pravo na privatnost, pravo na uključivanje u društvene procese, pravo na zaštitu.

Svrha ovog Nacionalnog plana je djelotvorno štititi prava djece u RH, istovremeno promovirajući integrativni pristup pravima djece kroz međuresornu suradnju, prvenstveno u područjima socijalne politike i obitelji, pravosuđa, zdravstva, odgoja i obrazovanja, sporta i kulture. Prava djece su u međuovisnosti s navedenim sektorima, koji osiguravaju poštovanje, promicanje, očuvanje te unapređenje prava djeteta što vodi postizanju boljih uvjeta života za djecu.

Prioritet 1: Razvoj javnih politika za promicanje jednakih mogućnosti za djecu u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti te rad na postavljanju okvira za nacionalni pristup oko eliminacije nasilja nad djecom

Rad na mjerama koje vode suzbijanje diskriminacije i socijalne isključenosti djece označava osiguravanje sustavne podrške kod unaprjeđenja kvalitete života djece i njihove sigurnosti, kako bi mogla rasti i razvijati se u sigurnom i stabilnom okruženju. U skladu s time, bitno je raditi na razvoju javnih politika promicanja jednakih mogućnosti za djecu u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti te na unaprjeđenju postavljanja okvira za nacionalni pristup eliminaciji svake vrste nasilja nad djecom, što ugrožava socijalni razvoj djece.

Prioritet 2: Razvoj javnih politika za osiguravanje sustavne podrške unaprjeđenja kvalitete života djece i njihove sigurnosti, kako bi rasla i razvijala se u sigurnom i stabilnom okruženju

Princip sudjelovanja djece treba biti ugrađen u sve sustave djelovanja, te djeca trebaju znati da mogu izraziti svoje mišljenje u područjima u kojima ga po zakonskim propisima imaju pravo izraziti. Razvoj j avnih politika za povećanje pristupačnosti visokokvalitetnog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja svakom djetetu, pridonosi i osiguranju standarda kvalitete i resursa za podršku djeci izloženoj riziku socijalne isključenosti, a u skladu je i s Europskim Jamstvom za djecu.

Kod osiguranja kvalitetne zdravstvene skrbi djece, bitno je njihovo uključivanje u proces donošenja odluka, zaštite od zaraznih i nezaraznih bolesti te radu na prevenciji i edukaciji, a posebno je naglasak na ranom uočavanju i učinkovitom zbrinjavanju mentalnog zdravlja djece kao i otklonima rizika ovisničkih ponašanja djece. Stoga je bitno p romicanje aktivnog života, radi naglašavanja važnosti tjelesne aktivnosti kod djece u svrhu očuvanja i poboljšanja zdravlja, prevencije kroničnih bolesti, održanja tjelesne mase. U ovim je aktivnostima bitna međusektorska suradnja radi zaštite prava djece u osiguranju dostupnosti kako organiziranih aktivnosti, tako i stvaranja mogućnosti za spontanu igru i kreativnost, čime se posebno štite prava djece na odmor, slobodno vrijeme, igru, rekreativne aktivnosti, kulturni život i umjetnost.

Unaprjeđenjem razvojne uloge digitalnih medija u životima djece, te razvoj politika za uvođenje dodatne edukacije djece u vidu njihova osnaživanja pri korištenju digitalnih medija i medijske pismenosti, radi se na osnaživanju institucija u zaštiti i promicanju prava djece te podizanju razine osviještenosti o jačini utjecaja digitalne tehnologije na život djece, a samim time i društva.

Prioritet 3 : Pravosuđe prilagođeno djeci - Sustavna zaštita prava ranjivih skupina djece u pravosudnim tijelima i sudskim postupcima i u svim kontaktima sa zakonima, uz naglašavanje važnosti individualiziranog pristupa u pravosuđu, koje treba biti pristupačno svakom djetetu, bez ikakve diskriminacije

Sustavna zaštita prava svakog djeteta, a posebno ranjivih skupina djece u pravosudnim tijelima i sudskim postupcima, ističe važnost individualiziranog pristupa u pravosuđu, koje treba biti pristupačno svakom djetetu, bez ikakve diskriminacije. Razvijaju se i prakticiraju alternative sudskim postupcima, te se preporuča proveda Preporuka Vijeća Europe o djeci s roditeljima u zatvoru kao i jačanje sustava skrbništva za svu djecu bez pratnje. U okviru obiteljskopravne zaštite djeteta u sudskim postupcima predviđa se ustroj specijaliziranih sudskih odjela za obiteljske predmete u općinskim sudovima te edukacija sudaca i odvjetnika na poslovima za djecu i obitelj. Kako bi se poboljšalo neovisno zastupanje djeteta u zaštiti osobnih i imovinskih prava predviđa se osnivanje više podružnica centara za posebno skrbništvo.

6. POPIS POSEBNIH CILJEVA I KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA, OPIS PRIPADAJUĆIH  MJERA ZA PROVEDBU

7. INDIKATIVNI FINANCIJSKI OKVIR

Provedba Nacionalnog plana i Akcijskog plana financirat će se iz sredstava Državnog proračuna u ukupnom iznosu za provedbu mjera iz svih posebnih ciljeva za razdoblje 2022. do 2026. godine: 215.602.500,00 kn.

Pregled po posebnim ciljevima i razdobljima:

Posebni cilj 1:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2026:

206.122.500,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2024:

111.673.500,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za 2025. i 2026.:

94.449.000,00 kn

Posebni cilj 2:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2026:

6.875.000,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2024:

4.125.000,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za 2025. i 2026.:

2.750.000,00 kn

Posebni cilj 3:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2026:

1.955.000,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2024:

1.173.000,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za 2025. i 2026.:

782.000,00 kn

Posebni cilj 4:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2026:

450.000,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2024:

270.000,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za 2025. i 2026.:

180.000,00 kn

Posebni cilj 5:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2026:

200.000,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2024:

120.000,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za 2025. i 2026.:

80.000,00 kn

8. OKVIR ZA PRAĆENJE, IZVJEŠTAVANJE I VREDNOVANJE

Okvir za praćenje, izvještavanje i vrednovanje Nacionalnog plana usklađen je s mjerodavnim zakonodavnim okvirom sustava strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske.

Okvir za praćenje i izvještavanje

Nacionalni plan objavit će se u „Narodnim novinama“.

Koordinatorom provedbe Nacionalnog plana određuje se Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koje će Nacionalni plan objaviti na mrežnoj stranici Ministarstva u roku od osam dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

Sva se mjerodavna resorna ministarstva, čiji predstavnici kao imenovani članovi radne skupine sudjeluju u izradi i praćenju Nacionalnog plana te pripadajućih akcijskih planova, zadužuju da, po donošenju ovog Nacionalnog plana, upoznaju tijela i ustanove iz svog djelokruga s činjenicom i svrhom njegovog donošenja te da osiguraju njegovu dostupnost, kao i da poduzmu sve potrebne mjere radi njegove dosljedne primjene.

Praćenje i provedba Nacionalnog plana odvijat će se prikupljanjem podataka o provedbi posebnih ciljeva i ostvarivanju pokazatelja ishoda te provedbom Akcijskog plana, koji je ujedno alat kojim će se pratiti ostvarenje pokazatelja rezultata, odnosno mjera definiranih sa svrhom provedbe posebnih ciljeva. U izradi i provođenju Nacionalnog plana i Akcijskog plana sudjeluju mjerodavna tijela državne uprave.

Koordinatori za strateško planiranje tijela državne uprave odgovorni su za praćenje i izvještavanje o provedbi akata strateškog planiranja sukladno Zakonu o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske. Godišnje izvješće o provedbi Nacionalnog plana je izvješće o provedbi posebnih ciljeva i ostvarivanju pokazatelja ishoda iz Nacionalnog plana koje nositelj izrade Nacionalnog plana podnosi Koordinacijskom tijelu.

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kao nositelj izrade Nacionalnog plana podnosi Koordinacijskom tijelu godišnje izvješće o provedbi Nacionalnog plana u skladu s propisanim rokovima, a sva tijela zadužena za provedbu mjera Nacionalnog plana obvezna su do 31. siječnja tekuće godine dostaviti Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike izvješća o provedbi mjera iz svoje nadležnosti za prethodnu godinu.

Okvir za vrednovanje

Postupkom vrednovanja utvrđuje se neovisna ocjena procesa izrade akta strateškog planiranja (prethodno vrednovanje), provedbe (srednjoročno vrednovanje) i postignutih razvojnih učinaka i rezultata  po isteku  provedbe posebnih ciljeva Nacionalnog plana (naknadno vrednovanje).

Uz vrednovanje koje je provedeno tijekom izrade, srednjoročno vrednovanje Nacionalnog plana planirano je dvaput: početkom 2024., te u 2026. godini po završetku provedbe Nacionalnog plana. Vrednovanje tijekom 2024. treba pokazati napredak ostvarenja rezultata i ishoda Nacionalnog plana te dati preporuke za otklanjanje svih uočenih smetnji i prepreka u provedbi Nacionalnog plana, uključujući i prijedloge promjena ili nadopuna Nacionalnog plana. Vrednovanje u 2026. treba sažeto ocijeniti cjelokupni utjecaj i učinak Nacionalnog plana, odnosno njegovu djelotvornost i učinkovitost u cijelom razdoblju provedbe od 2022.-2026. U postupcima vrednovanja Nacionalnog plana potrebno je pratiti i razvoj i analize mjerodavnih javnih politika.

9.PRILOZI

Analiza stanja za izradu Nacionalnog plana za prava djece u Republici Hrvatskoj