I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI  ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakonom o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, br. 116/10., 57/11., 130/11., 13/13., 28/13., 82/15., 67/18. i 126/19.) uređuje se postupak i uvjeti za izbor članova i predsjednika Državnoga sudbenog vijeća i prestanak njihove dužnosti, postupak i uvjeti za imenovanje, napredovanje, premještaj i razrješenje sudaca, postupak za utvrđivanje njihove stegovne odgovornosti, postupak za imenovanje i razrješenje predsjednika sudova, kao i druga pitanja vezana za rad Državnoga sudbenog vijeća.

Izradi ovoga zakonskog prijedloga pristupilo se radi ujednačavanja kriterija za kandidiranje članova Vijeća iz reda sudaca svih sudova, a i kako bi se u odnosu na suce Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske otklonila postojeća diskriminacija koja proizlazi iz propisanog uvjeta obnašanja sudačke dužnosti u sudu određene vrste od najmanje pet godina uzimajući u obzir vrijeme početka rada ovoga suda. Iz navedenog se razloga, neovisno o propisanom uvjetu, sucima ovoga suda imenovanim odlukom Vijeća broj: IS-11/19-25 od 8. studenoga 2019., izrijekom daje pravo da budu kandidati na prvim izborima za članove Vijeća iz reda sudaca koji će se provesti nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.  

Radi administrativnog rasterećenja Vijeća iz njegovog djelokruga izostavlja se obveza vođenja očevidnika sudaca koje već vode sudovi i ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, kao i pružanje tehničke potpore radu Povjerenstva za izbor članova Vijeća.

Postupak planiranja popunjavanja sudačkih mjesta vremenski se skraćuje s dvije na jednu godinu kako bi se što realnije utvrđivale potrebe popunjavanja.

U postupcima imenovanja sudaca odredbe ovoga Zakona usklađuju se s predloženim odredbama o Državnoj školi za pravosudne dužnosnike iz Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Pravosudnoj akademiji. Na navedeni bi se način za ulazak u pravosudne dužnosti za kandidate koji su u trenutku prijave savjetnici u pravosudnim tijelima kao mjerodavni kriteriji uzimali ocjena njihovog rada u sudskim odnosno državnoodvjetničkim predmetima prema posebnoj metodologiji koju donose Etičko povjerenstvo sastavljeno od predsjednika svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj i Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske te završna ocjena koju ostvare kao polaznici Državne škole za pravosudne dužnosnike, dok bi za ostale kandidate mjerodavni kriterij imenovanja bio ostvareni broj bodova na završnom ispitu u Državnoj školi.

Radi provedbe dosljednijeg razlikovanja između instituta imenovanja i premještaja preciznije se određuju uvjeti za imenovanje u sudove prvog stupnja, a institut premještaja dodatno uređuje uvjetom da se trajno premjestiti u drugi sud istog stupnja može samo sudac koji obnaša sudačku dužnost najmanje tri godine kako bi se rasteretili postupci imenovanja u kojima redovno sudjeluje i velik broj već imenovanih sudaca.

Postupak imenovanja sudaca u više sudove usklađuje se s odredbama ovoga Zakona u odnosu na propisane uvjete za imenovanje pa se sudjelovanje u postupcima imenovanja sudaca županijskih i visokih sudova omogućuje i osobama koje su ranije obnašale pravosudne dužnosti, za koje se kao kriterij imenovanja propisuje posebna pisana provjera znanja.

Također se, radi veće učinkovitosti u radu Vijeća u postupcima imenovanja sudaca propisuje da Vijeće nema obvezu na razgovor pozivati kandidate koji niti uz najviši mogući broj bodova na razgovoru u zbroju s brojem bodova ostvarenim prema drugim propisanim kriterijima ne mogu biti imenovani te se izostavlja ograničenje Vijeću da na razgovor ne zove kandidate koji su ocjenom obnašanja dužnosti ostvarili manje od 130 bodova. Najveći mogući broj bodova koji se može ostvariti na razgovoru pred Vijećem povećava se s 15 na 20 kako bi se ojačala uloga Vijeća u postupku imenovanja, a iz istog se razloga, povećanjem kruga najboljih  kandidata između kojih se može izvršiti izbor i povećanjem moguće razlike u bodovima između najboljeg i izabranog kandidata, Vijeću kao samostalnom i neovisnom tijelu, s ustavno utvrđenom ovlasti odlučivanja o imenovanju sudaca, proširuje pravo diskrecijskog odlučivanja o najboljim kandidatima.

Radi postizanja veće učinkovitosti instituta privremenog upućivanja sudaca na rad u druge sudove povećava se moguće vrijeme upućivanja te se status navedenih sudaca u radu na predmetima izjednačava sa statusom sudskih savjetnika-specijalista koji imaju najšire ovlasti rada na sudskim predmetima.

Kako bi se ojačala stegovna odgovornost sudaca, katalog stegovnih djela dopunjava se stegovnim djelom nedavanja suglasnosti za provođenje sigurnosne provjere u skladu s posljednjim izmjenama Zakona o sudovima koje propisuju periodičnu sigurnosnu provjeru svih sudaca te se pod neurednim obnašanjem dužnosti povećava  dužnost ispunjenja Okvirnih mjerila za rad sudaca s 80 na 100%, a ujedno se neurednim obnašanjem dužnosti utvrđuje i nastup zastare zbog nepoduzimanja postupovnih radnji bez opravdanog razloga.

Unutar stegovnog postupka protiv sudaca pitanje nastupa zastare vođenja postupka usklađuje se s važećim kaznenim zakonodavstvom, produljuje se vrijeme izrade i dostave odluke u ovom postupku te se propisuje razumno vrijeme obavijesti nadležnim tijelima o pravomoćno izrečenim kaznama. Uređuju se i trajanje te posljedice privremenog udaljenja od obnašanja sudačke dužnosti.

U postupcima imenovanja predsjednika sudova onemogućuje se imenovanje u određenom vremenskom razdoblju sucima kojima su izrečene stegovne kazne te se otklanjaju prerestriktivna ograničenja mogućnosti ponovnog imenovanja koja su uvedena Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, broj 67/18).

U tekstu Zakona izvršena su i potrebna terminološka usklađenja s izričajem samog Zakona o Državnom sudbenom vijeću te s pojedinim drugim zakonima.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona, odnosno za povećanje rashoda zbog korištenja prava na povoljniju plaću sudaca privremeno upućenih na rad u sud višeg stupnja koje proizlazi iz odredbe članka 9. ovoga Nacrta prijedloga zakona, kojim se mijenja članak 61. stavak 4. važećeg Zakona o Državnom sudbenom vijeću, a uzimajući u obzir odredbu članka 61. stavka 5. važećega Zakona o Državnom sudbenom vijeću, sredstva su osigurana u okviru Glave 10980 Općinski sudovi, na Aktivnosti A641000, skupina rashoda 31 Rashodi za zaposlene u iznosu od 112.337,10 kuna za pet mjeseci u 2022. i za povećanje u iznosu od 269.609,04 kune pojedinačno za 2023. i 2024. te nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU

Članak 1.

U Zakonu o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, br. 116/10., 57/11., 130/11., 13/13., 28/13., 82/15., 67/18. i 126/19.) u članku 7. stavak 7. briše se.

Članak 2.

Članak 14. mijenja se i glasi:

„(1) Prijedlozi kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnose se kandidacijskom odboru Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

(2) Prijedlozi kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca županijskih sudova podnose se nadležnom kandidacijskom odboru za područje nadležnih županijskih sudova iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona.

(3) Prijedlozi kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca prvostupanjskih sudova podnose se kandidacijskom odboru prvostupanjskih sudova.

(4) Prijedlozi kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske podnose se kandidacijskom odboru visokih sudova.

(5) Kandidati za članove Vijeća iz reda sudaca sudova određene vrste mogu biti suci koji u toj vrsti suda obnašaju dužnost najmanje pet godina.

(6) Nadležni kandidacijski odbori utvrđuju pravovaljanost kandidatura za članove vijeća.“.

Članak 3.

U članku 42. stavku 1. podstavak 9. briše se.

Dosadašnji podstavci 10. i 11. postaju podstavci 9. i 10.

Članak 4.

U članku 51. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Za suca općinskog, trgovačkog i upravnog suda može biti imenovana osoba koja je završila Državnu školu za pravosudne dužnosnike i koja ne obnaša pravosudnu dužnost.“.

Članak 5.

U članku 52. stavku 2. riječi: „iduće dvije kalendarske godine“ zamjenjuju se riječima: „idućoj kalendarskoj godini“.

U stavku 3. riječi: „sljedeće dvije godine“ zamjenjuju se riječima: „iduću kalendarsku godinu“.  

Članak 6.

Članak 55. mijenja se i glasi:

„(1) Kada pravosudni dužnosnik podnosi prijavu na oglas o slobodnom mjestu suca u županijskim i visokim sudovima, Vijeće će od nadležnog sudačkog vijeća odnosno državnog odvjetnika zatražiti ocjenu obnašanja dužnosti.

(2) Kandidati za suca u županijskim i visokim sudovima koji u trenutku prijave više ne obnašaju pravosudnu dužnost pristupaju pisanoj provjeri znanja pred Vijećem koja se sastoji od izrade jedne pisane radnje.

(3) Ocjenom obnašanja dužnosti odnosno pisanom provjerom znanja može se ostvariti najviše 150 bodova.

(4) Na temelju ukupnog broja bodova utvrđenog ocjenom obnašanja dužnosti odnosno pisanom provjerom znanja Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata koji se objavljuje na internetskim stranicama Vijeća.

(5) Vijeće će na razgovor pozvati kandidate prema utvrđenom broju bodova iz stavka 4. ovoga članka, od najmanjeg prema najvećem broju bodova, ali neće zvati kandidate koji niti uz najviši broj bodova ostvarenih na razgovoru ne ostvaruju kriterije iz stavka 9. ovoga članka.

(6) Na razgovoru iz stavka 5. ovoga članka kandidatima se postavljaju pitanja koja se odnose na njihov dosadašnji rad i aktivnosti, a na temelju kojih se može utvrditi njihov osjećaj za pravdu, sposobnost primjerenog i odgovornog obnašanja dužnosti te njihova motiviranost za obnašanje dužnosti.

(7) Kandidat na razgovoru može ostvariti najviše 20 bodova, a bodovi se dodjeljuju neposredno nakon razgovora sa svakim pojedinim kandidatom.

(8) Zbrajanjem broja bodova ostvarenih ocjenom obnašanja dužnosti odnosno pisanom provjerom znanja i na razgovoru Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata i objavljuje ga na svojim internetskim stranicama.

(9) Vijeće će imenovati suce između najviše 15 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s tim da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 15 bodova.“.

Članak 7.

U članku 55.a stavku 2. riječi: „ili više pisanih radnji“ zamjenjuju se riječima: „pisane radnje“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Vijeće  će na razgovor pozvati kandidate prema utvrđenom broju bodova iz stavka 4. ovoga članka, od najmanjeg prema najvećem broju bodova, ali neće zvati kandidate koji niti uz najviši broj bodova ostvarenih na razgovoru ne ostvaruju kriterije iz stavka 7. ovoga članka.“.

U stavku 6. brojka: „15“ zamjenjuje se brojkom: „20“.

Stavak 7. mijenja se i glasi:

„(7) Zbrajanjem bodova ostvarenih ocjenom obnašanja dužnosti odnosno na pisanoj provjeri znanja i na razgovoru Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata i objavljuje ga na svojim internetskim stranicama. Vijeće će imenovati suce između najviše 15 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s tim da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 15 bodova.“.

Stavak 8. briše se.

Dosadašnji stavci od 9. do 12. postaju stavci 8. do 11.

Članak 8.

Članak 56. mijenja se i glasi:

„(1) Za suca općinskog, trgovačkog ili upravnog suda mogu se imenovati kandidati koji su završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike i koji ne obnašaju pravosudnu dužnost.

(2) U odnosu na kandidate iz stavka 1. ovoga članka koji su primljeni u državnu službu na neodređeno vrijeme i raspoređeni na radno mjesto savjetnika u pravosudnim tijelima izbor mora biti utemeljen na ocjeni rada u svojstvu savjetnika, završnoj ocjeni koju su ostvarili u Državnoj školi i ostvarenim bodovima na razgovoru s Vijećem, a u odnosu na kandidate koji su Državnu školu završili polaganjem završnog ispita na broju bodova ostvarenih na završnom ispitu u Državnoj školi i ostvarenim bodovima na razgovoru s Vijećem.

(3) Ocjenu rada savjetnika u pravosudnim tijelima u svrhu sudjelovanja u postupku imenovanja sudaca utvrđuje čelnik pravosudnog tijela u koje su raspoređeni na zahtjev Vijeća sukladno metodologiji ocjenjivanja rada sudskih savjetnika odnosno metodologiji ocjenjivanja rada državnoodvjetničkih savjetnika, a na temelju ocjenjivanja rada kandidati mogu ostvariti najviše 100 bodova. Protiv odluke o ocjeni kandidat ima pravo u roku od osam dana od dana dostave izjaviti žalbu predsjedniku neposredno višeg suda odnosno neposredno višem državnom odvjetniku, koji su o žalbi dužni odlučiti u roku od 15 dana od dana zaprimanja.

(4) Kada Vijeće za suce imenuje kandidate koji su završili Državnu školu za pravosudne dužnosnike, a završnu ocjenu u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike ostvarili su na temelju različitih mjerila, vrijednost završne ocjene tih kandidata usklađuje se tako da se završna ocjena svakog kandidata pomnoži koeficijentom koji se izračunava tako da se najviša moguća završna ocjena prema propisima koji su važili u vrijeme prijave na oglas o slobodnom sudačkom mjestu podijeli najvišom mogućom završnom ocjenom koju je prema važećim propisima kandidat mogao ostvariti u vrijeme njegova ocjenjivanja.

(5) Na temelju ocjene rada savjetnika u pravosudnim tijelima i završne ocjene u Državnoj školi odnosno broja bodova na završnom ispitu u Državnoj školi  Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata koji se objavljuje na internetskim stranicama Vijeća.

(6) Metodologiju ocjenjivanja rada sudskih savjetnika donosi Etičko povjerenstvo koje  čine predsjednici svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj.“.

Članak 9.

Članak 56.a mijenja se i glasi:

„(1) U postupcima iz članka 56. ovoga Zakona na razgovor pred Vijećem pozivaju se kandidati prema utvrđenom broju bodova iz članka 56. stavka 5. ovoga Zakona, od najmanjeg prema najvećem broju bodova, ali neće zvati kandidate koji niti uz najviši broj bodova ostvarenih na razgovoru ne ostvaruju kriterije iz stavka 4. ovoga članka.

(2) Kandidati na razgovoru mogu ostvariti najviše 20 bodova, a bodovi se dodjeljuju neposredno nakon razgovora sa svakim pojedinim kandidatom. Kandidatima se postavljaju pitanja koja se odnose na njihov dosadašnji rad i aktivnosti, na temelju kojih se može utvrditi njihov osjećaj za pravdu, sposobnost primjerenog i odgovornog obnašanja dužnosti te njihova motiviranost za obnašanje dužnosti.

(3) Zbrajanjem broja bodova ostvarenih ocjenom rada savjetnika u pravosudnim tijelima i završnom ocjenom u Državnoj školi odnosno bodovima na završnom ispitu u Državnoj školi i na razgovoru Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata koji se objavljuje na internetskim stranicama Vijeća.

(4) Vijeće imenuje suce između najviše 15 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s tim da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 15 bodova.

(5) Prije donošenja odluke o imenovanju Vijeće kandidate iz stavka 4. ovoga članka upućuje na psihološko testiranje radi utvrđenja sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti.

(6) Za kandidate s najvećim brojem bodova koji zadovolje na psihološkom testiranju Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnosi zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere, i to za onoliko kandidata koliko se sudaca imenuje.

(7) Temeljna sigurnosna provjera provodi se sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama, a na temelju izvješća o rezultatu temeljne sigurnosne provjere nadležne sigurnosno-obavještajne agencije Vijeće donosi ocjenu o postojanju sigurnosnih zapreka. Za suca ne može se imenovati kandidat u odnosu na kojeg se utvrdi postojanje sigurnosnih zapreka

(8) U slučaju da kandidat iz stavka 4. ovoga članka odbije dati suglasnost za provođenje temeljne sigurnosne provjere ili se u odnosu na tog kandidata utvrdi postojanje sigurnosnih zapreka, Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnosi zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere kandidata koji je ostvario sljedeći najveći broj bodova.“.

Članak 10.

Članak 56. b mijenja se i glasi:

„Pravila o načinu provođenja provjere znanja i ocjenjivanju pisanih radnji te načinu provođenja i ocjenjivanja razgovora i načinu provedbe psihološkog testiranja iz članka 55., 55.a i 56.a ovoga Zakona donosi Vijeće.“.

Članak 11.

Iza članka 56.b dodaje se članak 56.c koji glasi:

„Članak 56.c

(1) Odluka o imenovanju sudaca mora biti obrazložena.

(2) Ako je prema utvrđenom redoslijedu iz članka 55. stavka 8., članka 55.a stavka 7. i članka 56.a stavka 3. ovoga Zakona više kandidata ostvarilo isti broj bodova te ako je za suca Vijeće imenovalo kandidata koji nije ostvario najveći broj bodova, Vijeće će u odluci o imenovanju posebno obrazložiti razloge zbog kojih je prednost dalo izabranom kandidatu u odnosu na kandidate s istim odnosno većim brojem bodova.

(3) Odluka o imenovanju sudaca objavljuje se u „Narodnim novinama“.“.

Članak 12.

U članku 61. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Sudac može uz svoj pristanak biti privremeno upućen na rad u drugi sud na vrijeme do četiri godine, s time da se to vrijeme može produžiti za još četiri godine.“.

U stavku 4. riječi: „viši sudski savjetnik“ zamjenjuju se riječima: „viši sudski savjetnik-specijalist“.

Članak 13.

Članak 61.a mijenja se i glasi:

„(1) Najviše 30% od Planom iz članka 52. stavka 1. ovoga Zakona predviđenih mjesta može se popuniti trajnim premještajem sudaca iz sudova istog stupnja.

(2) Nakon donošenja Plana popunjavanja sudačkih mjesta, a prije objave prvog oglasa za popunjavanje slobodnih mjesta predviđenih Planom, Vijeće u „Narodnim novinama“ i na svojim mrežnim stranicama objavljuje poziv sucima da  u roku koje odredi Vijeće podnesu prijavu za trajni premještaj.

(3) U drugi sud trajno se mogu premjestiti suci koji obnašaju sudačku dužnost najmanje tri godine.

(4) O potrebi popunjavanja slobodnih sudačkih mjesta trajnim premještajem Vijeće će izvijestiti objavljivanjem poziva na svojim internetskim stranicama.

(5) Suci koji žele biti trajno premješteni u drugi sud, u roku koji odredi Vijeće, dostavljaju Vijeću pisanu prijavu uz koju prilažu rješenje predsjednika suda o ispunjavanju svoje sudačke obveze za posljednje dvije godine.

(6) Nakon proteka roka za dostavu prijava iz stavka 5. ovoga članka, Vijeće će utvrditi potrebe i stanje popunjenosti sudačkih mjesta te broj primljenih, riješenih i neriješenih predmeta u sudovima u kojima prijavljeni kandidati obnašaju sudačku dužnost. Prijave sudaca koji sudačku dužnost obnašaju u sudovima u kojima bi u slučaju premještaja došlo do većih poteškoća u organizaciji rada neće se razmatrati.

(7) Na temelju zakonom propisanih mjerila za ocjenjivanje rada sudaca i primjenom metodologije ocjenjivanja obnašanja sudačke dužnosti Vijeće sastavlja listu prvenstva i donosi odluku o premještaju.“.

Članak 14.

U članku 62. stavku 2. iza točke 8. dodaje se nova točka 9. koja glasi:

„9. nedavanje suglasnosti za provođenje sigurnosne provjere,“.

Dosadašnja točka 9. postaje točka 10.

U stavku 3. točki 3. riječi: „manje od 80% odluka utvrđenih“ zamjenjuju se riječima: „manji od broja utvrđenog“.

U točki 4. iza riječi: „hitnosti“ točka se zamjenjuje zarezom i dodaje točka 5. koja glasi:

„5. ako bez opravdanog razloga uslijed nepoduzimanja postupovnih radnji u sudskom predmetu nastupi zastara.“.

Članak 15.

U članku 63. stavak 8. mijenja se i glasi:

„(8) O pravomoćnoj odluci kojom je sucu izrečena kazna Državno sudbeno vijeće obavještava nadležno sudačko vijeće, predsjednika suda u kojem sudac obavlja sudačku dužnost i ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa koje vodi evidenciju o izrečenim kaznama.“.

Članak 16.

U članku 64. stavcima 1., 2., 3., 4. i 5. iza riječi: „drugi sud“ dodaju se riječi: „niti za predsjednika suda“.

Članak 17.

U članku 65. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Stegovni postupak ne smije se pokrenuti nakon jedne godine od saznanja za počinjeno stegovno djelo i počinitelja, odnosno tri godine od počinjenoga stegovnog djela. Zastara vođenja stegovnog postupka nastupa istekom roka od šest godina od dana dovršetka stegovnog djela.“.

Članak 18.

U članku 70. stavku 3. brojka: „15“ zamjenjuje se brojkom: „30“.

Članak 19.

U članku 73. stavku 1. podstavak 1. mijenja se i glasi:

„– ako je protiv njega započet kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, ili dok se nalazi u pritvoru odnosno istražnom zatvoru,“.

U stavku 2. podstavak 1. mijenja se i glasi:

„– ako je protiv njega započet kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora do pet godina,“.

Članak 20.

Članak 75. mijenja se i glasi:

„(1) Privremeno udaljenje od obavljanja dužnosti određuje se na rok od tri mjeseca, a po proteku toga roka može ga Vijeće iz opravdanih razloga, na jednak način produljiti za daljnja tri mjeseca.

(2) Privremeno udaljenje može trajati do pravomoćnog okončanja stegovnog postupka, koji u tom slučaju Vijeće mora provesti u roku od dvije godine, a samo iznimno, iz opravdanih razloga i u duljem roku, odnosno najdulje do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka.

(3) Za vrijeme privremenog udaljenja s dužnosti sudac ima pravo na jednu polovinu plaće.

(4) U slučaju oslobađajuće odluke u stegovnom ili kaznenom postupku odluka o privremenom udaljenju prestaje po sili zakona danom pravomoćnosti odluke, a u tom slučaju sudac ima pravo na isplatu razlike neisplaćene plaće za vrijeme trajanja posljedica odluke o udaljenju od obavljanja dužnosti.“.

Članak 21.

U članku 78. stavku 2. riječi: „tjelesnih i duševnih sposobnosti“ zamjenjuju se riječima: “tjelesnih i duševnih svojstava“.

Članak 22.

U članku 80. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Predsjednik suda imenuje se na vrijeme od četiri godine. Predsjednik suda može biti imenovan na dužnost u sudu istog stupnja najviše dva puta uzastopce.“.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Predsjednik suda može biti ponovno imenovan na dužnost predsjednika suda nakon što je obnašao sudačku dužnost razmjerno vremenu na koje je prethodno bio imenovan predsjednikom suda.“.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 23.

U članku 87. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Sudac je dužan u roku od 30 dana od dana prvog stupanja na dužnost Vijeću podnijeti izvješće o svojoj imovini te imovini svog bračnog druga, izvanbračnog druga, životnog partnera odnosno neformalnog životnog partnera te maloljetne djece sa stanjem na dan stupanja na dužnost (imovinska kartica suca).“.

Članak 24.

Članak 89. briše se.

Članak 25.

U cijelom tekstu Zakona o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, br. 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15, 67/18 i 126/19) riječi: „ministar pravosuđa“ i riječi: „Ministarstvo pravosuđa“ u određenom padežu zamjenjuju se riječima: „ministar nadležan za poslove pravosuđa“ i riječima: „ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa“ u odgovarajućem padežu.

Članak 26.

Postupci imenovanja sudaca i predsjednika sudova za koje je objavljen oglas, postupci  rajnog premještaja za koje je objavljen poziv te postupci privremenog upućivanja na rad i stegovni postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine“, br. 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15, 67/18 i 126/19).

Članak 27.

Iznimno od članka 14. stavka 5. Zakona, koji je izmijenjen člankom 2. ovoga Zakona, suci Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske imenovani odlukom Vijeća broj: IS-11/19-25 od 8. studenoga 2019., imaju pravo biti kandidati za članove Vijeća na prvim izborima koji će se provesti nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.  

Članak 28.

(1) Pravila o načinu provođenja provjere znanja i ocjenjivanju pisanih radnji te načinu provođenja i ocjenjivanja razgovora i načinu provedbe psihološkog testiranja iz članka 10. ovoga Zakona Vijeće će donijeti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Metodologiju ocjenjivanja rada sudskih savjetnika iz članka 8. ovoga Zakona Etičko povjerenstvo koje čine predsjednici svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj će donijeti u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona

Članak 29.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. rujna 2022.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Uz članak 1.  

Ovim se člankom briše odredba članka 7. stavka 7. važećeg Zakona o Državnom sudbenom vijeću prema kojoj stručne službe Državnog sudbenog vijeća pružaju tehničku potporu Povjerenstvu za izbor članova Vijeća, a s obzirom da Vijeće ne raspolaže dostatnim administrativnim kapacitetima za sudjelovanje u postupku izbora svojih članova i s obzirom da se Povjerenstvo bira iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske pri kojem i djeluje.

Uz članak 2.  

Ovim se člankom mijenja članak 14. važećeg Zakona o Državnom sudbenom vijeću te propisuje postupak podnošenja prijedloga kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca, a kao poseban uvjet za kandidaturu za suce svih sudova propisuje se i obnašanje sudačke dužnosti u pojedinoj vrsti suda od najmanje pet godina.

Uz članak 3.

Ovim se člankom iz djelokruga Vijeća izostavlja vođenje osobnih očevidnika sudaca propisano u članku 42. stavku 1. podstavku 9. važećeg Zakona o Državnom sudbenom vijeću budući da vođenje takvih očevidnika nije potrebno za obavljanje poslova iz djelokruga Vijeća te da predstavlja dodatno administrativno opterećenje radu Vijeća, a uz to je vođenje takvih očevidnika već propisano kao obveza suda u koji je sudac imenovan te ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

Uz članak 4.

Ovim se člankom u odredbi članka 51. stavka 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću revidiraju uvjeti za imenovanje sudaca općinskih, trgovačkih i upravnih sudova kako bi se, uz druge izmjene ovoga Zakona, dosljedno provela razlika između imenovanja kao ulaska u sudačku dužnost i premještaja već imenovanih sudaca u druge sudove istog stupnja. Kandidati za imenovanje sudaca mogu biti samo osobe koje su završile Državnu školu za pravosudne dužnosnike i koje još nisu imenovane na sudačku dužnost.

Uz članak 5.

Ovim se člankom u tekstu članka 52. stavcima 2. i 3. Zakona o Državnom sudbenom vijeću vremensko razdoblje planiranja popunjavanja slobodnih sudačkih mjesta s dvije skraćuje na jednu godinu kako bi se omogućila veća fleksibilnost i uvažavanje potreba za popunjavanjem sudačkih mjesta, a budući da se planiranje za dvije godine unaprijed u praksi pokazalo neodgovarajućim rješenjem.

Uz članak 6.

Ovim se člankom odredbe članka 55. Zakona o Državnom sudbenom vijeću usklađuju s odredbama članka 51. stavaka 3. i 4. Zakona o Državnom sudbenom vijeću na način da se sudjelovanje u postupcima imenovanja sudaca županijskih i visokih sudova omogućuje i osobama koje su ranije obnašale pravosudne dužnosti te se kao kriterij imenovanja za njih propisuje posebna pisana provjera znanja. Također se, radi veće učinkovitosti u radu Vijeća mijenja odredba članka 55. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, na način da se propisuje da u postupku imenovanja sudaca u viši sud Vijeće nema obvezu na razgovor pozivati kandidate koji niti uz najviši mogući broj bodova na razgovoru u zbroju s brojem bodova ostvarenim ocjenom obnašanja dužnosti  na bodovnom redoslijedu kandidata ne mogu ostvariti poziciju s koje bih ih Vijeće moglo imenovati, a ujedno se briše odredba prema kojoj se na razgovor ne pozivaju kandidati koji su ocjenom obnašanja dužnosti ostvarili manje od 130 bodova jer se u dosadašnjoj praksi takva odredba pokazala problematičnom. Najveći mogući broj bodova koji se može ostvariti na razgovoru pred Vijećem povećava se s 15 na 20 kako bi se ojačala uloga Vijeća u postupku imenovanja, a iz istog se razloga, povećanjem kruga najboljih kandidata između kojih se može izvršiti izbor i povećanjem moguće razlike u bodovima između najboljeg i izabranog kandidata, Vijeću kao samostalnom i neovisnom tijelu, s ustavno utvrđenom ovlasti odlučivanja o imenovanju sudaca, proširuje pravo diskrecijskog odlučivanja o najboljim kandidatima.

Uz članak 7.

Ovim se člankom radi veće učinkovitosti u radu Vijeća mijenja odredba članka 55.a Zakona o Državnom sudbenom vijeću, na način da se propisuje da u postupku imenovanja sudaca u Vrhovni sud Republike Hrvatske Vijeće nema obvezu na razgovor pozivati kandidate koji niti uz najviši mogući broj bodova na razgovoru u zbroju s brojem bodova ostvarenim ocjenom obnašanja sudačke dužnosti na bodovnom redoslijedu kandidata ne mogu ostvariti poziciju s koje bih ih Vijeće moglo imenovati. Najveći mogući broj bodova koji se može ostvariti na razgovoru pred Vijećem povećava se s 15 na 20 kako bi se ojačala uloga Vijeća u postupku imenovanja, a iz istog se razloga, povećanjem kruga najboljih kandidata između kojih se može izvršiti izbor i povećanjem moguće razlike u bodovima između najboljeg i izabranog kandidata, Vijeću kao samostalnom i neovisnom tijelu, s ustavno utvrđenom ovlasti odlučivanja o imenovanju sudaca, proširuje pravo diskrecijskog odlučivanja o najboljim kandidatima.

Uz članke 8. i 9.

Ovim se člancima odredbe članka 56. Zakona o Državnom sudbenom vijeću usklađuju s predloženim izmjenama u članku 51. stavku 2. ovoga Zakona te odredbama o Državnoj školi za pravosudne dužnosnike iz Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Pravosudnoj akademiji. Na navedeni bi se način za ulazak u pravosudne dužnosti za kandidate koji su u trenutku prijave savjetnici u pravosudnim tijelima kao mjerodavni kriteriji uzimali ocjena njihovog rada u sudskim odnosno državnoodvjetničkim predmetima prema posebnoj metodologiji koju donose Etičko povjerenstvo sastavljeno od predsjednika svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj i Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske te završna ocjena koju ostvare kao polaznici Državne škole za pravosudne dužnosnike, dok bi za ostale kandidate mjerodavni kriterij imenovanja bio ostvareni broj bodova na završnom ispitu u Državnoj školi. Najveći mogući broj bodova koji se može ostvariti na razgovoru pred Vijećem povećava se s 15 na 20 kako bi se ojačala uloga Vijeća u postupku imenovanja, a iz istog se razloga, povećanjem kruga najboljih kandidata između kojih se može izvršiti izbor i povećanjem moguće razlike u bodovima između najboljeg i izabranog kandidata, Vijeću kao samostalnom i neovisnom tijelu, s ustavno utvrđenom ovlasti odlučivanja o imenovanju sudaca, proširuje pravo diskrecijskog odlučivanja o najboljim kandidatima. Radi osiguranja ekonomičnosti postupanja izrijekom se propisuje i da Vijeće nema obvezu na razgovor pozivati kandidate koji niti uz najviši mogući broj bodova na razgovoru u zbroju s brojem bodova ostvarenim ocjenom u Državnoj školi odnosno na završnom ispitu na bodovnom redoslijedu kandidata ne mogu ostvariti poziciju s koje bi ih Vijeće moglo imenovati.

Uz članak 10.

Ovim se člankom propisuje ovlast Državnog sudbenog vijeća na donošenje svih provedbenih propisa u postupcima imenovanja sudaca, a tekst važećeg članka 56.b kao neaktualan i nepotreban izostavlja se iz Zakona.

Uz članak 11.

Ovim se člankom dodaje novi članak 56.c i to na način da se vrši prenumeracija važećeg članka 56.a Zakona o Državnom sudbenom vijeću te se njegov tekst u stavku 2. prilagođava izmjenama numeracije prethodnih članaka, uz ispuštanje obveze Vijeća da u odnosu na svakog kandidata koji je pristupio razgovoru obrazloži dodijeljeni broj bodova jer je ona u praksi neprovediva uzimajući u obzir način donošenja odluka u Vijeću.

Uz članak 12.

Ovim se člankom, izmjenom članka 61. stavka 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, propisuje mogućnost da se suci privremeno upute na rad u drugi sud na četiri godine ako za tim postoji stvarna potreba te po proteku roka na još četiri godine. Imajući u vidu da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 67/18.) uveo radna mjesta sudskih savjetnika – specijalista i dao im najšire ovlasti rada na sudskim predmetima, potrebno je izvršiti usklađivanje odredbe članka 61. stavka 4. Zakona o Državnom sudbenom vijeću s ovim zakonskim rješenjem, a s obzirom da se samo s najširim ovlastima rada na sudskim predmetima može postići puna svrha instituta privremenog upućivanja na rad u drugi sud radi dodatne pomoći sudu s povećanim priljevom predmeta odnosno sudu u kojem su suci koji u tom sudu obnašaju sudačku dužnost duže vrijeme odsutni s rada.

Uz članak 13.

Ovim se člankom radi dosljednijeg razlikovanja instituta imenovanja i premještaja sudaca, ali i preciznijeg uređenja premještaja u članak 61.a Zakona o Državnom sudbenom vijeću uvrštavaju odredbe koje propisuju da se najviše 30% od Planom popunjavanja sudačkih mjesta predviđenih mjesta može popuniti trajnim premještajem sudaca iz sudova istog stupnja te da nakon donošenja, a prije objave prvog oglasa za popunjavanje slobodnih mjesta predviđenih Planom, Vijeće u „Narodnim novinama“ i na svojim mrežnim stranicama objavljuje poziv sucima da u roku koje odredi Vijeće podnesu prijavu za trajni premještaj. Također se propisuje da se u drugi sud trajno  mogu premjestiti suci koji obnašaju sudačku dužnost najmanje tri godine. Prema važećem normativnom uređenju nema navedenog ograničenja pa kandidati za suce pristaju na imenovanje u sudovima čija im sjedišta ne odgovaraju iz osobnih razloga, a nakon toga se kontinuirano javljaju na oglase za druge sudove i opterećuju postupke imenovanja, a u slučaju ponovnog imenovanja dolazi do poremećaja u popunjenosti i kontinuiteta u radu te se izaziva potreba provedbe novih postupaka imenovanja kako bi se upražnjena mjesta ponovno popunila. Uz navedeno, kod sudjelovanja u postupcima imenovanja ovi kandidati uglavnom ne ispunjavaju uvjete za ocjenjivanje obnašanja dužnosti pa višekratno koriste postignutu ocjenu u Državnoj školi.  

Uz članak 14.

Ovim člankom se radi jačanja stegovne odgovornosti sudaca te usklađenja s donesenim izmjenama Zakona o sudovima u članku 62. Zakona o Državnom sudbenom vijeću propisuje novo stegovno djelo nedavanja suglasnosti za provođenje sigurnosne provjere, a radi povećanja učinkovitosti rada sudaca općenito predlaže se i stegovno djelo neurednog obnašanja dužnosti zbog neispunjenja propisane norme odrediti za svaki učinak manji od propisanih 100% prema Okvirnim mjerilima za rad sudaca te posebno kao stegovno djelo neurednog obnašanja dužnosti propisati nastup zastare zbog nepoduzimanja postupovnih radnji bez opravdanog razloga.

Uz članak 15.

Ovim se člankom mijenja odredba članka 63. stavka 8. Zakona o Državnom sudbenom vijeću propisivanjem razumnog roka za obavještavanje nadležnog sudačkog vijeća, predsjednika suda u kojem sudac obavlja dužnost i ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa o izrečenim kaznama sucima u stegovnim postupcima.

Uz članak 16.

Ovim se člankom vrše dopune u članku 64. Zakona o Državnom sudbenom vijeću kojima se propisuje nemogućnost imenovanja sudaca kojima su izrečene stegovne kazne za predsjednike sudova u određenom vremenskom razdoblju. Nemogućnost imenovanja takvih sudaca u druge sudove već je propisana, a pored toga se smatra potrebnim onemogućiti i njihovo imenovanje za predsjednike sudova.

Uz članak 17.

Ovim se člankom mijenja odredba članka 65. stavka 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću te propisuje nastup zastare vođenja stegovnog postupka u skladu s rješenjima važećeg kaznenog zakonodavstva.

Uz članak 18.

Ovim se člankom mijenja odredba članka 70. stavka 3. Zakona o Državnom sudbenom vijeću na način da se propisuje dulji rok u kojem Vijeće mora izraditi odluku u stegovnom postupku. Navedeni rok povećava se s 15 dana prema važećem rješenju na 30 dana zbog potreba iskazanih u dosadašnjem radu Vijeća u stegovnim postupcima kod posebno složenih stegovnih postupaka.

Uz članak 19.

Ovim se člankom odredbe članka 73. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. podstavka 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću terminološki usklađuju s odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.).

Uz članak 20.

Ovim se člankom mijenja članak 75. Zakona o Državnom sudbenom vijeću na način da se propisuje trajanje privremenog udaljenja suca te usklađuje s mogućnosti udaljenja zbog pokrenutog stegovnog ili kaznenog postupka. Pravo na isplatu razlike neisplaćene plaće za vrijeme trajanja posljedica odluke o udaljenju od obavljanja dužnosti priznaje se samo sucima za koje bude donesena oslobađajuća odluka u stegovnom ili kaznenom postupku.

Uz članak 21.

Ovim se člankom vrši terminološko usklađivanje odredbe članka 78. stavka 2. Zakona o Državnom sudbenom vijeću s odredbom članka 62. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona u odnosu na riječi: „sposobnosti“ i „svojstva“.

Uz članak 22.

Ovim se člankom mijenja i dopunjuje članak 80. Zakona o Državnom sudbenom vijeću  na način da se propisuje ograničenje mogućnosti imenovanja za predsjednika suda u sudu istog stupnja na najviše dva puta uzastopce te se ponovno imenovanje za predsjednika suda veže za obvezu prethodnog obnašanja sudačke dužnosti razmjerno vremenu prethodnog imenovanja. Trenutno propisano ograničenje koje se odnosi i na sudove iste vrste te na dva puta općenito u praksi se pokazalo preograničavajućim, što je naročito problematično u manjim sudovima te rezultira nepostojanjem kandidata za predsjednike.

Uz članak 23.

Ovim se člankom izričaj odredbe članka 87. stavka 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću usklađuje sa Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola („Narodne novine“, broj 92/14. i 98/19.).

Uz članak 24.

Ovim se člankom, s obzirom na članak 3. ovoga Zakona, briše članak 89. Zakona o Državnom sudbenom vijeću kojim je propisana obveza Vijeća na vođenje osobnih očevidnika sudaca.

Uz članak 25.

Ovim se člankom provodi terminološko usklađivanje Zakona o Državnom sudbenom vijeću  sa Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (“Narodne novine“, broj 85/20.) kojim je provedeno spajanje Ministarstva pravosuđa i Ministarstva uprave u odnosu na naziv ministarstva i ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

Uz članak 26.

Ovim se člankom propisuje da će se postupci imenovanja sudaca i predsjednika sudova, postupci trajnog premještaja, postupci privremenog upućivanja na rad i stegovni postupci protiv sudaca koji budu započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti prema odredbama Zakona po kojem su i započeli.

Uz članak 27.

Ovim se člankom propisuje iznimka od uvjeta obnašanja sudačke dužnosti u pojedinoj vrsti suda od najmanje pet godina za kandidaturu za člana Vijeća iz reda sudaca u odnosu na suce Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske imenovane odlukom Vijeća broj: IS-11/19-25 od 8. studenoga 2019., a kojima se s obzirom na početak rada ovoga suda 1. siječnja 2020., radi otklona diskriminacije u odnosu na sve druge suce priznaje pravo kandidiranja na prvim izborima za članove Vijeća iz reda sudaca koji će se provesti nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.  

Uz članak 28.

Ovim člankom propisuje se vrijeme u kojem su Državno sudbeno vijeće i Etičko povjerenstvo koje čine predsjednici svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj dužni donijeti   podzakonske akte predviđene ovim Zakonom.

Uz članak 29.

Ovim člankom propisuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.

V. TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU I DOPUNJUJU

Povjerenstvo

Članak 7.

(1) Povjerenstvo ima pet članova, od kojih se dva imenuju iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a tri iz reda sudaca visokih sudova.

(2) Povjerenstvo imenuje Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koju čine svi suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz sudjelovanje po dva predstavnika svakog visokog suda te po jednog predstavnika svakoga županijskog suda (u daljnjem tekstu: Proširena opća sjednica).

(3) Povjerenstvo odluke donosi većinom glasova.

(4) Članovi Povjerenstva ne mogu biti kandidati za članove Vijeća.

(5) Povjerenstvo se imenuje na vrijeme od pet godina, a ako nekome od članova Povjerenstva prestane sudačka dužnost za vrijeme trajanja mandata, Proširena opća sjednica imenovat će drugog člana, iz reda sudaca iz kojeg je član kojem je prestao mandat.

(6) Predsjednika Povjerenstva biraju članovi Povjerenstva između sebe.

(7) Tehničku potporu Povjerenstvu pružaju stručne službe Vijeća.

Članak 14.

(1) Prijedlozi kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnose se kandidacijskom odboru Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

(2) Prijedlozi kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca županijskih sudova podnose se nadležnom kandidacijskom odboru za područje nadležnih županijskih sudova iz članka 9. stavka 3. ovoga Zakona. Kandidat za člana Vijeća iz reda sudaca županijskih sudova može biti sudac koji najmanje pet godina obnaša dužnost suca županijskog suda.

(3) Prijedlozi kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca prvostupanjskih sudova podnose se kandidacijskom odboru prvostupanjskih sudova. Kandidat za člana Vijeća iz reda sudaca prvostupanjskih sudova može biti sudac koji najmanje pet godina obnaša sudačku dužnost.

(4) Prijedlozi kandidata za članove Vijeća iz reda sudaca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske podnose se kandidacijskom odboru visokih sudova. Kandidat za člana Vijeća iz reda sudaca visokih sudova može biti sudac koji najmanje pet godina obnaša dužnost suca pojedinog visokog suda.

(5) Nadležni kandidacijski odbori utvrđuju pravovaljanost kandidatura za članove vijeća.

Članak 42.

(1) U djelokrug Vijeća spada:

– imenovanje sudaca,

– imenovanje i razrješenje predsjednika sudova,

– odlučivanje o imunitetu sudaca,

– premještaj sudaca,

– vođenje stegovnog postupka i odlučivanje o stegovnoj odgovornosti sudaca,

– odlučivanje o razrješenju sudaca,

– sudjelovanje u osposobljavanju i usavršavanju sudaca i sudskih službenika,

– donošenje Metodologije izrade ocjene sudaca,

– vođenje osobnih očevidnika sudaca,

– davanje odobrenja za obavljanje druge službe ili posla uz obnašanje sudačke dužnosti

– vođenje i kontrola imovinskih kartica sudaca.

(2) Član Vijeća izuzet je od obavljanja dužnosti člana Vijeća u postupku imenovanja sudaca, imenovanja i razrješenja predsjednika sudova, premještaja sudaca, odlučivanja o razrješenju sudaca, stegovnom postupku,  vođenja i kontrole imovinskih kartica sudaca te u postupku odlučivanja o imunitetu suca ako mu je kandidat ili sudac, odnosno jedan od kandidata ili sudaca:

1) bračni ili izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li bračni ili izvanbračni odnos prestao ili nije,

2) srodnik u uspravnoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja,

3) u odnosu skrbnika, štićenika, posvojitelja i posvojenika.

(3) Član Vijeća, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz stavka 2. ovoga članka, dužan je odmah prekinuti obavljanje svih radnji u postupku i o tome obavijestiti Vijeće.

(4) Ako član Vijeća, izvan slučajeva iz stavka 2. ovoga članka, zna za okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost u postupcima iz stavka 1. ovoga članka, dužan je o tome odmah obavijestiti Vijeće koje će donijeti odgovarajuću odluku.

(5) Kandidat u postupku pred Vijećem može tražiti izuzeće njegova člana ako smatra da postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost u navedenom postupku.

Članak 51.

(1) Za suca može biti imenovana osoba koja je hrvatski državljanin.

(2) Za suca općinskog, trgovačkog i upravnog suda može biti imenovana osoba koja je završila Državnu školu za pravosudne dužnosnike odnosno koja već obnaša pravosudnu dužnost.

(3) Za suca županijskog suda može biti imenovana osoba koja je radila kao pravosudni dužnosnik najmanje deset godina.

(4) Za suca Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je radila kao pravosudni dužnosnik najmanje dvanaest godina.

(5) Za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik, isto toliko godina bila odvjetnik, javni bilježnik, sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita i ugledni pravnik s položenim pravosudnim ispitom i najmanje 20 godina radnog iskustva, koji se dokazao svojim stručnim radom na određenom pravnom području, kao i stručnim i znanstvenim radovima.

Članak 52.

(1) Slobodna sudačka mjesta mogu se popunjavati samo u skladu s planom popunjavanja slobodnih sudačkih mjesta.

(2) Predsjednik suda dužan je izvijestiti Ministarstvo pravosuđa o broju sudaca koji ispunjavaju uvjete za mirovinu u iduće dvije kalendarske godine te o potrebi popunjavanja sudačkih mjesta koja će se uprazniti, vodeći računa o radnoj opterećenosti suda.

(3) Ministarstvo pravosuđa najkasnije do kraja kalendarske godine donosi za sljedeće dvije godine plan popunjavanja slobodnih sudačkih mjesta u svim sudovima i dostavlja ga predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjedniku Vijeća.

(4) Plan iz stavka 1. ovoga članka izmijenit će se ako se tijekom godine činjenice na temelju kojih je donesen bitno izmijene.

Članak 55.

(1) Kada pravosudni dužnosnik podnosi prijavu na oglas o slobodnom mjestu suca u županijskim i visokim sudovima, Vijeće će od nadležnog sudačkog vijeća odnosno državnog odvjetnika zatražiti ocjenu obnašanja dužnosti.

(2) Ocjenom obnašanja dužnosti može se ostvariti najviše 150 bodova.

(3) Na temelju ukupnog broja bodova utvrđenog ocjenom obnašanja dužnosti Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata koji se objavljuje na internetskim stranicama Vijeća.

(4) Vijeće će na razgovor pozvati kandidate koji su prema utvrđenom redoslijedu ostvarili više od 130 bodova, a iznimno i manje ako je broj kandidata s najmanje 130 bodova manji od broja sudaca koji se imenuju.

(5) Na razgovoru iz stavka 4. ovoga članka kandidatima se postavljaju pitanja koja se odnose na njihov dosadašnji rad i aktivnosti, a na temelju kojih se može utvrditi njihov osjećaj za pravdu, sposobnost primjerenog i odgovornog obnašanja dužnosti te njihova motiviranost za obnašanje dužnosti. Kandidat na razgovoru može ostvariti najviše 15 bodova. Bodovi se dodjeljuju neposredno nakon razgovora sa svakim pojedinim kandidatom.

(6) Zbrajanjem broja bodova ostvarenog ocjenom obnašanja dužnosti i na razgovoru Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata i objavljuje ga na svojim internetskim stranicama. Vijeće će imenovati suce između najviše 10 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s tim da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 10 bodova.

Članak 55.a

(1) Kada pravosudni dužnosnik podnosi prijavu na oglas o slobodnom mjestu suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Vijeće će od nadležnog sudačkog vijeća odnosno državnog odvjetnika zatražiti ocjenu obnašanja dužnosti.

(2) Kandidati za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su podnijeli prijave na oglas, a nisu pravosudni dužnosnici pristupaju provjeri znanja pred Vijećem koja se sastoji od izrade jedne ili više pisanih radnji.

(3) Ocjenom obnašanja dužnosti odnosno pisanom provjerom znanja može se ostvariti najviše 150 bodova.

(4) Na temelju ukupnog broja bodova utvrđenog ocjenom obnašanja dužnosti odnosno rezultata pisane provjere znanja Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata koji se objavljuje na internetskim stranicama Vijeća.

(5) Vijeće će na razgovor pozvati kandidate koji su prema utvrđenom redoslijedu ostvarili više od 130 bodova, a iznimno i manje ako je broj kandidata s najmanje 130 bodova manji od broja sudaca koji se imenuju.

(6) Na razgovoru iz stavka 5. ovoga Zakona kandidatima se postavljaju pitanja koja se odnose na njihov dosadašnji rad i aktivnosti, a na temelju kojih se može utvrditi njihov osjećaj za pravdu, sposobnost primjerenog i odgovornog obnašanja dužnosti te njihova motiviranost za obnašanje dužnosti. Kandidat na razgovoru može ostvariti najviše 15 bodova. Bodovi se dodjeljuju neposredno nakon razgovora sa svakim pojedinim kandidatom.

(7) Zbrajanjem broja bodova ostvarenog ocjenom obnašanja dužnosti odnosno na pisanoj provjeri znanja i na razgovoru Vijeće utvrđuje redoslijed kandidata i objavljuje ga na svojim internetskim stranicama. Vijeće će imenovati suce između najviše 10 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, s tim da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od deset bodova.

(8) Vijeće donosi Pravila o načinu provođenja i ocjenjivanju pisanih radnji iz stavka 2. ovoga članka te načinu provođenja i ocjenjivanja razgovora iz stavka 6. ovoga članka.

(9) Za kandidate s najvećim brojem bodova Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnosi zahtjev za provedbu temeljne sigurnosne provjere. Zahtjev se podnosi za onoliko kandidata koliko se sudaca imenuje.

(10) Na temelju izvješća o rezultatu sigurnosne provjere nadležne sigurnosno-obavještajne agencije Vijeće donosi ocjenu o postojanju sigurnosnih zapreka.

(11) U slučaju da kandidat iz stavka 9. ovog članka odbije dati suglasnost za provođenje sigurnosne provjere ili se u odnosu na tog kandidata utvrdi postojanje sigurnosnih zapreka, Vijeće nadležnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji podnosi zahtjev za provedbu sigurnosne provjere kandidata koji je ostvario sljedeći najveći broj bodova.

(12) Sigurnosna provjera provodi se sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama.