NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zakonom o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20; u daljnjem tekstu: Zakon), koji je u primjeni od 1. siječnja 2005., propisano je: tko su porezni obveznici, način utvrđivanja porezne osnovice, porezne stope, mogućnosti korištenja poreznih olakšica, oslobođenja i poticaja, rokovi, način plaćanja poreza i drugo. Porezne olakšice koje su državne potpore propisane su posebnim propisima i to Zakonom o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu, Zakonom o poticanju ulaganja i Zakonom o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte. Zakon je usklađen s Direktivama EU koje uređuju oporezivanje dobiti.
Od početka porezne reforme odnosno poreznog i administrativnog rasterećenja od 2016. snižena je porezna stopa poreza na dobit s 20% na 18% za porezne obveznike koji ostvaruju prihode iznad 3 milijuna kuna, a za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna snižena je na 12%. Međutim, već 2019., dakle s primjenom od 2020., podignut je prag za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Konačno za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 7,5 milijuna kuna od 2021. godine snižena je porezna stopa s 12% na 10%. Također je smanjena stope poreza po odbitku pri isplati dividendi i udjela u dobiti s 12% na 10% te za nastupe inozemnih izvođača s 15% na 10%.
Nadalje, obzirom na potrebu pojednostavljenja poreznog sustava i obvezu očuvanja prihoda proračuna ukinuta je privremena olakšica za reinvestiranu dobit te olakšica za jedinice lokalne samouprave II. skupine. Kako bi se što više prilagodili potrebama poreznih obveznika 2017. uvedeno je „novčano načelo” odnosno način utvrđivanja porezne osnovice po principu „plaćeno – naplaćeno“ i to za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna, a izmjenama propisa iz 2019. taj prag je podignut na 7,5 milijuna kuna. Uvedena je mogućnost utvrđivanja porezne osnovice za neprofitne organizacije koje obavljaju gospodarsku djelatnosti ako ostvaruju prihod od te djelatnosti do 230 (300) tisuća kuna, a izmjenama propisa iz 2019. taj prag je podignut na 7,5 milijuna kuna. Za obvezni prelazak s dohotka na dobit od 2020. jedini uvjet je ostvarivanje prihoda iznad 7,5 milijuna kuna.
Također je u potpunosti izvršeno usklađivanje s Direktivom Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (SL L 193, 19.7.2016.) te Direktivom Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama (SL L 144, 7.6.2019.), a kojima je cilj spriječiti premještanje dobiti. Od 2019. za potrebe obračuna poreza po odbitku primjenjuje se EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija za porezne svrhe.
Pored navedenoga, tijekom 2020. nastankom posebnih okolnosti utvrđenih općim poreznim propisom, propisano je isključivanje iz porezne osnovice prihoda od potpora primljenih radi ublažavanja negativnih posljedica izazvanih posebnim okolnostima. Kako bi se potaknulo brže i efikasnije provođenje otpisa dugova građanima i poduzetnicima od strane kreditnih institucija, propisan je jednostavniji postupak utvrđivanja porezno priznatih rashoda otpisa.
Republika Hrvatska je potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji postala stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. Upotreba eura kao jedinstvene valute u Ekonomskoj i monetarnoj uniji regulirana je trima uredbama Vijeća EU-a. To su Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura i Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro.
Budući da je uspostava ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro definirana Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), Republika Hrvatska je putem svoga pristupnog ugovora preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu.
Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 23. prosinca 2020. donijela Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom u kojem je dan pregled svih važnijih aktivnosti koje će sudionici priprema za uvođenje eura, iz privatnog i javnog sektora, provoditi u okviru priprema za uvođenje eura.
S ciljem provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom Vlada Republike Hrvatske 16. rujna 2021. donijela je Zaključak o provedbi zakonodavnih aktivnosti povezanih s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj kojim je utvrdila popis zakona i podzakonskih propisa koje je potrebno izmijeniti radi pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, sukladno Odluci o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, broj 146/20).
Radi provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom s ciljem da Republika Hrvatska postane dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro, odnosno za potrebe pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, ovim Prijedlogom zakona o izmjenama Zakona o porezu na dobit (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) predlaže se izmjena odredbi povezanih s kunom radi uvođenja eura.
Ovim Prijedlogom zakona provodi se prilagodba hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, čime se doprinosi provedbi Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom kako bi Republika Hrvatska postala dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro.
III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
IV.RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
U skladu s člankom 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. i 123/20.) predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku, radi osobito opravdanih državnih razloga, odnosno radi provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom s ciljem da Republika Hrvatska postane dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro. Naime, uspostava ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro definirana je Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), a Republika Hrvatska je putem svoga pristupnog ugovora preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu.
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT
Članak 1.
U Zakonu o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20) u članku 2. stavku 4. riječi: „7.500.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „995.421,06 eura“.
Članak 2.
U članku 5. stavku 7. riječi: „7.500.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „995.421,06 eura“.
Članak 3.
U članku 5.b stavku 1. riječi: „7.500.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „995.421,06 eura“.
Članak 4.
U članku 7. stavku 6. riječi: „160,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „21,24 eura“.
Članak 5.
U članku 9. stavku 4. riječi: „ne prelaze 5.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „ne prelaze 663,61 euro“, a riječi: „do 200,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „do 26,54 eura“.
Članak 6.
U članku 12. stavku 3. riječi: „3.500,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „464,53 eura“.
U stavku 13. riječi: „400.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „53.089,12 eura“.
Članak 7.
U članku 28. točki 1. riječi: „7.500.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „995.421,06 eura“.
U točki 2. riječi: „jednaki ili veći od 7.500.000,01 kuna“ zamjenjuju se riječima: „veći od 995.421,06 eura.“.
Članak 8.
U članku 38. stavku 1. riječi: „2.000,00 kuna do 200.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „260,00 eura do 26.540,00 eura“.
U stavku 2. riječi: „2.000,00 kuna do 20.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „260,00 eura do 2.650,00 eura“.
U stavku 3. riječi:„ od 3.000,00 kuna do 300.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „od 390,00 eura do 39.810,00 eura“, a riječi: „od 3.000,00 kuna do 30.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „od 390,00 eura do 3.980,00 eura“.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 9.
Razlike koje porezni obveznik utvrdi i evidentira primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje ili za otpise po službenoj dužnosti, u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22) uključuju se u poreznu osnovicu.
Članak 10.
Ministar financija uskladit će Pravilnik o porezu na dobit (Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18, 1/19, 1/20, 59/20, 1/21) s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana njegova stupanja na snagu.
Članak 11.
Ovaj Zakon objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.
OBRAZLOŽENJE
Uz članak 1.
Predlaže se zamjena iznosa od 7.500.000,00 kuna iznosom od 995.421,06 eura koji je izračunan uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22.; u daljnjem tekstu Zakon o uvođenju eura).
Uz članak 2.
Predlaže se zamjena iznosa od 7.500.000,00 kuna iznosom od 995.421,06 eura koji je izračunan uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura.
Uz članak 3.
Predlaže se zamjena iznosa od 7.500.000,00 kuna iznosom od 995.421,06 eura koji je izračunan uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura.
Uz članak 4.
Predlaže se zamjena iznosa od 160,00 kuna iznosom od 21,24 eura koji je izračunan uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura.
Uz članak 5.
Predlaže se zamjena iznosa od 5.000,00 kuna iznosom od 663,61 eura i iznosa od 200,00 kuna iznosom od 26,54 eura, koji su izračunati uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura.
Uz članak 6.
Predlaže se zamjena iznosa od 3.500,00 kuna iznosom od 464,53 eura koji je izračunan uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura.
Uz članak 7.
Predlaže se zamjena iznosa od 7.500.000,00 kuna iznosom od 995.421,06 eura i iznosa 7.500.000,01 kuna iznosom 995.721,06 eura, koji su izračunati uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura. Zbog primjene tog pravila brisan je izraz „jednakim“ tako će poreznu stopu od 18% i dalje primijeniti samo porezni obveznici koji ostvare prihode veće od 995.421,06 eura.
Uz članak 8.
Predlaže se zamjena iznosa od 2.000,00 kuna iznosom od 260,00 eura, te iznosa od 200.000,00 kuna iznosom od 26.540,00 eura, uz primjenu pravila zaokruživanja na nižu deseticu iz Zakona o uvođenju eura.
Predlaže se zamjena iznosa od 2.000,00 kuna iznosom od 260,00 eura, te iznosa od 20.000,00 kuna iznosom od 2.650,00 eura uz primjenu pravila zaokruživanja na nižu deseticu iz Zakona o uvođenju eura.
Nadalje predlaže se zamjena iznosa od 3.000,00 kuna iznosom od 390,00 eura, te iznosa od 300.000,00 kuna iznosom od 39.810,00 eura, te iznosa 30.000,00 kuna iznosom od 3.980,00 eura, uz primjenu pravila zaokruživanja na nižu deseticu iz Zakona o uvođenju eura.
Uz članak 9.
Ovim se člankom propisuje kako se razlike koje poreznim obveznicima nastanu zbog primjene pravila za preračunavanje i zaokruživanje ili za otpise po službenoj dužnosti u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, uključuju u poreznu osnovicu, odnosno smatraju se porezno priznatima.
Uz članak 10.
Propisuje se da će ministar financija uskladiti Pravilnik o porezu na dobit (Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18, 1/19, 1/20, 59/20 i 1/21) s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana njegova stupanja na snagu.
Uz članak 11.
Propisuje se stupanje Zakona na snagu.
ODREDBE VAŽEČEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU
Članak 2.
(1) Porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.
(2) Porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).
(3) Porezni obveznik je i fizička osoba koja utvrđuje dohodak na način propisan za samostalne djelatnosti prema propisima o oporezivanju dohotka ili koja počinje obavljati takvu samostalnu djelatnost ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.
(4) Fizička osoba iz stavka 3. ovoga članka obveznik je plaćanja poreza na dobit ako u prethodnom poreznom razdoblju ostvari ukupni primitak veći od 7.500.000,00 kuna.
(5) Tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i Hrvatska narodna banka nisu obveznici poreza na dobit, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(6) Državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit.
(7) Osobe navedene u stavku 5. i stavku 6. ovoga članka, koje u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, dužne su u roku od osam dana od dana početka obavljanja te djelatnosti upisati se u registar poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava radi utvrđivanja obveza poreza na dobit po osnovi obavljanja određene gospodarske djelatnosti. Ako se ne upišu u navedeni registar, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su te osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost.
(8) Investicijski fondovi bez pravne osobnosti koji su osnovani i posluju u skladu sa zakonom po kojem su osnovani nisu obveznici poreza na dobit.
(9) Porezni obveznik je i svaki onaj poduzetnik ili njegov pravni slijednik koji ne potpada pod odredbe stavka od 1. do 8. ovoga članka, a koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i čija se dobit ne oporezuje drugdje.
Članak 5.
(1) Porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.
(2) Poreznu osnovicu poreznog obveznika rezidenta čini dobit ostvarena u tuzemstvu i inozemstvu.
(3) Poreznu osnovicu nerezidenta čini samo dobit ostvarena u tuzemstvu, a utvrđuje se prema odredbama ovoga Zakona.
(4) U poreznu osnovicu ulazi i dobit od likvidacije ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima, prodaje, promjene pravnog oblika i podjele poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti imovine, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(5) Rashodima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i rashodi po osnovi uplaćenih premija dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist zaposlenika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, a na koje se ne plaća porez na dohodak prema Zakonu o porezu na dohodak.
(6) Rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.
(7) Porezni obveznik koji u prethodnom poreznom razdoblju nije ostvario prihode veće od 7.500.000,00 kuna može poreznu osnovicu utvrditi prema novčanom načelu.
(8) Porezna osnovica iz stavka 7. ovoga članka utvrđuje se tako da se porezna osnovica iz stavka 1. ovoga članka prije propisanih dodatnih uvećanja ili umanjenja uveća ili umanji za određene nenovčane transakcije i nerealizirane dobitke/gubitke te određene novčane transakcije i realizirane dobitke/gubitke.
(9) Porezna osnovica poreznog razdoblja iz stavka 8. ovoga članka dodatno se:
a) uvećava za
1. rashode (gubitke) od vrijednosnih usklađenja dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine
2. rashode (gubitke) od vrijednosnih usklađenja financijske imovine
3. rashode vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupca za isporučena dobra i obavljene usluge
4. rashode od rezerviranja
5. rashode od nerealiziranih tečajnih razlika
6. rashode od ostalih nenovčanih transakcija
7. smanjenja potraživanja od poslovnih aktivnosti
8. smanjenja kratkotrajnih potraživanja po osnovi kamata priznatih u prihode
9. smanjenja zaliha
10. povećanja kratkoročnih obveza od poslovnih aktivnosti
11. povećanja kratkoročnih obveza po osnovi kamata priznatih u rashode
12. ostale korekcije koje povećavaju dobit i
b) umanjuje za
1. prihode od vrijednosnih usklađenja financijske imovine
2. prihode od rezerviranja
3. prihode od nerealiziranih tečajnih razlika
4. prihode od ostalih nenovčanih transakcija
5. povećanja potraživanja od poslovnih aktivnosti
6. povećanja kratkotrajnih potraživanja po osnovi kamata priznatih u prihode
7. povećanja zaliha
8. smanjenja kratkoročnih obveza od poslovnih aktivnosti
9. smanjenja kratkoročnih obveza po osnovi kamata priznatih u rashode
10. ostale korekcije koje smanjuju dobit.
(10) Nakon proteka roka za naplatu određenih stavki iz stavka 8. ovoga članka ili po realizaciji stavki koji su dodatno umanjili ili uvećali poreznu osnovicu iz ovoga članka iste se uključuju u poreznu osnovicu na način propisan ovim Zakonom, vodeći se načelom izbjegavanja dvostrukog oporezivanja i načelom izbjegavanja dvostrukog umanjenja porezne osnovice.
(11) Porezni obveznik koji namjerava promijeniti način utvrđivanja porezne osnovice prema stavku 7. ovoga članka podnosi Poreznoj upravi najkasnije 15 dana nakon početka poreznoga razdoblja izjavu o promjeni načina utvrđivanja porezne osnovice. Porezni obveznik koji dostavi izjavu o promjeni načina utvrđivanja porezne osnovice ako zadovoljava uvjete iz stavka 7. i stavka 12. ovoga članka može primjenjivati taj postupak od prvog dana poreznog razdoblja.
(12) Porezni obveznik koji je i obveznik poreza na dodanu vrijednost može izabrati način utvrđivanja porezne osnovice prema stavku 7. ovoga članka ako primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama sukladno posebnom propisu o porezu na dodanu vrijednost.
(13) Porezni obveznik koji je izabrao način utvrđivanja porezne osnovice prema stavku 7. ovoga članka mora zadržati isti način utvrđivanja porezne osnovice najmanje tri porezna razdoblja ako zadovoljava uvjete iz toga stavka i uvjete iz stavka 12. ovoga članka.
(14) Način provedbe ovoga članka pravilnikom propisuje ministar financija.
Članak 5.b
(1) Iznimno od članka 5. stavka 1. ovoga Zakona obveznici poreza na dobit iz članka 2. stavka 7. ovoga Zakona mogu osnovicu poreza na dobit utvrditi u paušalnom iznosu ako u prethodnom poreznom razdoblju nisu po osnovi obavljanja gospodarske djelatnosti ostvarili prihode veće od 7.500.000,00 kuna.
(2) Oporezivanje prema stavku 1. ovoga članka ne mogu primijeniti osobe iz članka 2. stavka 7. ovoga Zakona ako obavljaju samo djelatnost po osnovi koje su obveznici poreza na dobit ili po osnovi te djelatnosti ostvaruju više od 50% ukupnih prihoda.
(3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka za potrebe utvrđivanja paušalne obveze poreza na dobit vodi evidenciju o prihodima po osnovi obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Porezni obveznik iz stavka 1. ovog članka koji namjerava plaćati porez na dobit u paušalnom iznosu podnosi zahtjev za plaćanje poreza u paušalnom iznosu Poreznoj upravi najkasnije 15 dana nakon početka poreznoga razdoblja. Porezni obveznik kojemu se tijekom poreznog razdoblja prema članku 2. stavku 7. Zakona utvrdi obveza plaćanja poreza na dobit može zahtjev iz ovoga članka podnijeti u roku od osam dana nakon utvrđenja obveze plaćanja poreza na dobit.
(5) Godišnji porez u paušalnom iznosu, iznos predujma paušalnog poreza i razlika godišnjeg paušalnog poreza za uplatu ili povrat utvrđuje se na temelju izvješća iz stavka 6. ovoga članka, koje porezni obveznik podnosi Poreznoj upravi najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka poreznog razdoblja za koje se izvješće podnosi. Porezni obveznik obvezan je razliku godišnjeg paušalnog poreza uplatiti s danom podnošenja izvješća.
(6) Visinu paušalne porezne osnovice i paušalne obveze poreza na dobit, rokove plaćanja te evidencije i izvješća u svezi s paušalnim oporezivanjem utvrđuje pravilnikom ministar financija.
Članak 7.
(1) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava se:
1. za rashode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani gubici), ako su bili iskazani u rashodima,
2. za svotu amortizacije iznad svota propisanih u članku 12. ovoga Zakona,
3. za 50% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškova odmora, športa, rekreacije, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor), u visini troškova nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerom,
4. za 50% troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.) poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća,
5. za manjkove na imovini iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske gospodarske komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost, po kojoj osnovi se ne plaća porez na dohodak,
6. za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja,
7. za kazne koje izriče mjerodavno tijelo,
8. za zatezne kamate između povezanih osoba,
9. za povlastice i druge oblike imovinskih koristi danih fizičkim ili pravnim osobama da nastane, odnosno ne nastane određeni događaj, tj. da se određena radnja obavi, primjerice, bolje ili brže nego inače ili da se propusti obaviti,
10. za darovanja iznad svote iz stavka 7. i 8. ovoga članka,
11. za kamate koje nisu porezno priznati rashod prema odredbama ovoga Zakona,
12. za rashode utvrđene u postupku nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, porezom na dohodak, prirezom porezu na dohodak, te obveznim doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata dobiti, te izuzimanja dioničara, članova društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost od koje se plaća porez na dobit, te s njima povezanim osobama,
13. za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.
(2) Za rashode iz stavka 1. ovoga članka, osim za rashode iz točke 9. i 12. toga stavka, ne povećava se porezna osnovica kada se sukladno Zakonu o porezu na dohodak obračunava i plaća porez na dohodak.
(3) U troškove iz stavka 1. točke 4. ovoga članka spadaju troškovi s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, prema statusu pojedinog sredstva:
1. za sredstva u vlasništvu poreznog obveznika troškovi goriva i ulja, održavanja i popravaka, registracije i amortizacije,
2. za rent-a-car usluge zaračunana naknada uvećana za troškove goriva,
3. za vozila u najmu trošak naknade po ugovoru, trošak goriva i održavanja te svi drugi troškovi koje po ugovoru o najmu snosi korisnik najma, a kod financijskog najma trošak amortizacije.
(4) Brisan.
(5) Brisan.
(6) Iznimno od stavka 1. točke 3. ovoga članka, ne smatraju se reprezentacijom proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju«, te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično) dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, ne smatraju se reprezentacijom ako je njihova pojedinačna vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost do 160,00 kuna..
(7) Darovanjima iz stavka 1. točke 10. ovoga članka smatraju se darovanja u naravi ili novcu, učinjena u tuzemstvu za kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i druge općekorisne svrhe udrugama i drugim osobama koje navedene djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, ako su veća od 2% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini. Iznimno, svota može biti i veća od 2% prihoda prethodne godine ako je dana prema odlukama nadležnih ministarstva o provedbi financiranja posebnih programa i akcija.
(8) U darovanja iz stavka 7. ovoga članka spada i plaćanje troškova za zdravstvene potrebe fizičkih osoba (operativne zahvate, liječenja, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala te troškovi prijevoza i smještaja u zdravstvene ustanove) rješavanje kojih nije plaćeno osnovnim, dopunskim, dodatnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem niti na teret sredstava fizičke osobe, a pod uvjetom da je darovanje odnosno plaćanje troškova obavljeno na žiroračun primatelja dara ili zdravstvene ustanove te na temelju vjerodostojnih isprava.
(9) Porezna osnovica povećava se za privremeno nepriznate rashode.
(10) Porezni obveznik iz članka 5. stavka 7. ovoga Zakona koji utvrđuje poreznu osnovicu prema novčanom načelu primjenjuje odredbe ovoga članka na odgovarajući način uz primjenu novčanog načela.
4.5. Amortizacija
Članak 9.
(1) Vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u stavku 2. ovoga članka.
(2) Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika.
(3) Smatra se da su obavljene radnje iz stavka 2. ovoga članka ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, koji nije povezana osoba, prema posebnom propisu u slučaju stečaja, arbitraže ili mirenja.
(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, priznaje se otpis potraživanja od nepovezanih osoba, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku koji je obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti. Priznaje se i otpis zastarjelih potraživanja do 200,00 kuna od nepovezanih fizičkih osoba čiji dug nije nastao po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti, ako ukupno utvrđeno potraživanje po pojedinoj osobi na zadnji dan poreznog razdoblja ne prelazi taj iznos.
(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka i članka 10. stavka 1. ovoga Zakona, porezno priznatim rashodom kreditne institucije smatra se iznos otpisa potraživanja (glavnice i kamate iskazane u prihodima) od nepovezane fizičke ili pravne osobe, a koja su prethodno bila vrijednosno umanjena i rezervirana u skladu s propisima Hrvatske narodne banke.
(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka kreditna institucija se odriče prava naplate otpisanog iznosa potraživanja te o istome dostavlja dužniku i jamcu pisanu izjavu o prestanku njihove obveze u navedenom iznosu otpisa, a iznos otpisane obveze ne smatra se oporezivim prihodom odnosno primitkom i nema utjecaja na druge pragove propisane ovim Zakonom.
(7) Kreditna institucija dužna je uz prijavu poreza na dobit dostaviti pregled otpisa izvršenih sukladno stavcima 5. i 6. ovoga članka, u ukupnom iznosu te po pojedinom plasmanu i korisniku kredita.
(8) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezno priznati rashod je otpis potraživanja iskazanih u prihodima od nepovezane osobe ako porezni obveznik dokaže da troškovi pokretanja određenih postupaka iz stavka 3. ovoga članka premašuju iznos potraživanja ili ako dokaže da je pažnjom dobrog gospodarstvenika pokrenuo određene radnje s ciljem naplate potraživanja pri čemu je utvrdio konačnu nemogućnost naplate otpisanog iznosa potraživanja.
(9) Porezno priznatim rashodom smatraju se otpisi potraživanja koji su potvrđeni u skladu s posebnim propisom o stečaju potrošača i posebnim propisom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja.
Članak 12.
(1) Amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje se kao rashod u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka.
(2) Amortizacija se obračunava pojedinačno.
(3) Dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500,00 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana.
(4) Amortizaciji ne podliježe zemljište, šuma i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture te umjetnička djela.
(5) Godišnje amortizacijske stope utvrđuju se prema amortizacijskom vijeku za svrhe oporezivanja, za pojedine su grupe dugotrajne imovine:
1. za građevinske objekte i brodove veće od 1000 BRT,
(20 godina), 5%,
2. za osnovno stado, osobne automobile (5 godina), 20%,
3. za nematerijalnu imovinu, opremu, vozila, osim za
osobne automobile, te za mehanizaciju (4 godine), 25%,
4. za računala, računalnu opremu i programe, mobilne
telefone i opremu za računalne mreže (2 godine), 50%,
5. za ostalu nespomenutu imovinu (10 godina), 10%.
(6) Godišnje amortizacijske stope iz stavka 5. ovoga članka mogu se podvostručiti.
(7) Ako porezni obveznik obračunava amortizaciju u svoti nižoj od porezno dopustive, tako obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim rashodom.
(8) Trošak amortizacije predmeta dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu.
(9) Trošak amortizacije za prodanu, darovanu, na drugi način otuđenu ili uništenu dugotrajnu imovinu priznaje se u porezni rashod do kraja mjeseca u kojem je dugotrajna imovina bila u upotrebi.
(10) Neamortizirani trošak nabave dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod u poreznom razdoblju u kojemu je dugotrajna imovina prodana, darovana, na drugi način otuđena ili uništena.
(11) Iznimno od odredbe stavka 10. ovoga članka, ako je trošak nabave iskazan u revaloriziranoj svoti, u porezni rashod priznaje se neamortizirani trošak nabave umanjen za revaloriziranu svotu koja je do trenutka prodaje, darovanja, otuđenja na drugi način i uništenja uključena u prihode.
(12) Ne priznaje se kao porezni rashod amortizacija obračunana na otpisanu dugotrajnu imovinu.
(13) Amortizacija za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz priznaje se do 400.000,00 kuna troška nabave po jednom sredstvu. Ako trošak nabave premašuje navedenu svotu, amortizacija iznad navedene svote priznaje se samo ako sredstvo služi isključivo za registriranu djelatnost najma ili prijevoza.
(14) Dugotrajna se imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u evidenciji do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđenja ili uništenja.
(15) Ne priznaju se rashodi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost.
(16) Poreznom obvezniku koji u dugotrajnoj imovini ima evidentirana plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor priznaje se kao rashod amortizacija takve imovine pod uvjetima:
1. da je porezni obveznik registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza plovilima i zrakoplovima, odnosno za djelatnost iznajmljivanja apartmana i kuće za odmor, i
2. da po osnovi korištenja plovila i zrakoplova ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 7% nabavne vrijednosti takve imovine, i
3. da po osnovi korištenja apartmana i kuće za odmor ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 5% nabavne vrijednosti takve imovine.
(17) Porezni obveznik koji u poreznom razdoblju ne ispuni uvjete iz stavka 16. ovoga članka, dužan je za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu za rashod amortizacije takve imovine, te za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine.
(18) Poreznom obvezniku čija je imovina iz stavka 16. ovoga članka u prethodnim poreznim razdobljima amortizirana, priznaju se troškovi koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine u skladu s ovim Zakonom, ako isti u poreznom razdoblju ispunjava uvjete iz stavka 16. ovoga članka. Ako porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju uvjete iz stavka 16. ovoga članka, istom se uvećava porezna osnovica za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine.
(19) Poreznom obvezniku koji koristi imovinu iz stavka 16. ovoga članka na temelju poslovnog najma, priznaju se troškovi najma takve imovine, te troškovi nastali po osnovi korištenja iste imovine u skladu s ovim Zakonom, pod uvjetom da je porezni obveznik u poreznom razdoblju po osnovi korištenja takve imovine ostvario prihod najmanje u visini troškova najma. Ako porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju navedeni uvjet, istom se uvećava porezna osnovica za trošak najma takve imovine i pripadajuće troškove nastale po osnovi korištenja takve imovine.
(20) U smislu stavka 16. ovoga članka, plovilom se smatra brod ili brodica (jahta) i čamac unutarnje plovidbe koje služi razonodi, športu ili rekreaciji te najmu.
(21) U smislu stavka 16. ovoga članka, zrakoplovom se ne smatra zrakoplov koji služi za redoviti i izvanredni zračni prijevoz putnika.
(22) Ako porezni obveznik u poslovnim knjigama iskazuje vrijednosno usklađenje dugotrajne imovine navedene u ovom članku, u porezno priznate rashode poreznog razdoblja može se uključiti samo iznos koji bi bio utvrđen primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka.
(23) Porezno priznatim rashodom poreznog razdoblja smatra se i iznos razlike između ostvarenih bespovratnih novčanih sredstava isplaćenih iz fondova Europske unije i državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu mjere trajne obustave ribolovne aktivnosti uz uništenje plovila i neamortiziranog troška nabave uništenog plovila prema stavku 10. ovoga članka.
Članak 28.
Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi:
1. 10% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 7.500.000,00 kuna, ili
2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 7.500.000,01 kuna.
Članak 38.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba i fizička osoba obveznik poreza na dobit:
1. ako ne utvrdi poreznu osnovicu sukladno odredbama ovoga Zakona (članak 5. stavci 1., 2. i 4.),
2. ako ne utvrdi u propisanom roku obvezu poreza po odbitku u skladu s odredbama ovoga Zakona ili ga ne uplati u utvrđenoj svoti (članak 31. stavak 11.),
3. ako nakon isteka razdoblja utvrđivanja poreza ne utvrdi poreznu obvezu u skladu s odredbama ovoga Zakona ili ne uplati porez u utvrđenoj svoti i u propisanom roku (članak 32.),
4. ako u propisanom roku ne uplati predujam poreza (članak 34. stavak 1.),
5. ako ne izvijesti Poreznu upravu u slučaju promjene pravnog oblika, likvidacije, stečaja, spajanja, pripajanja ili podjele u propisanom roku (članak 39. stavak 1.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Za ponovljeni prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se pravna osoba i fizička osoba obveznik poreza na dobit novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 300.000,00, a odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 30.000,00 kuna.
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT, S NACRTOM KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zakonom o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20; u daljnjem tekstu: Zakon), koji je u primjeni od 1. siječnja 2005., propisano je: tko su porezni obveznici, način utvrđivanja porezne osnovice, porezne stope, mogućnosti korištenja poreznih olakšica, oslobođenja i poticaja, rokovi, način plaćanja poreza i drugo. Porezne olakšice koje su državne potpore propisane su posebnim propisima i to Zakonom o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu, Zakonom o poticanju ulaganja i Zakonom o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte. Zakon je usklađen s Direktivama EU koje uređuju oporezivanje dobiti.
Od početka porezne reforme odnosno poreznog i administrativnog rasterećenja od 2016. snižena je porezna stopa poreza na dobit s 20% na 18% za porezne obveznike koji ostvaruju prihode iznad 3 milijuna kuna, a za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna snižena je na 12%. Međutim, već 2019., dakle s primjenom od 2020., podignut je prag za plaćanje poreza na dobit po stopi od 12% s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna. Konačno za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 7,5 milijuna kuna od 2021. godine snižena je porezna stopa s 12% na 10%. Također je smanjena stope poreza po odbitku pri isplati dividendi i udjela u dobiti s 12% na 10% te za nastupe inozemnih izvođača s 15% na 10%.
Nadalje, obzirom na potrebu pojednostavljenja poreznog sustava i obvezu očuvanja prihoda proračuna ukinuta je privremena olakšica za reinvestiranu dobit te olakšica za jedinice lokalne samouprave II. skupine. Kako bi se što više prilagodili potrebama poreznih obveznika 2017. uvedeno je „novčano načelo” odnosno način utvrđivanja porezne osnovice po principu „plaćeno – naplaćeno“ i to za porezne obveznike koji ostvaruju prihode do 3 milijuna kuna, a izmjenama propisa iz 2019. taj prag je podignut na 7,5 milijuna kuna. Uvedena je mogućnost utvrđivanja porezne osnovice za neprofitne organizacije koje obavljaju gospodarsku djelatnosti ako ostvaruju prihod od te djelatnosti do 230 (300) tisuća kuna, a izmjenama propisa iz 2019. taj prag je podignut na 7,5 milijuna kuna. Za obvezni prelazak s dohotka na dobit od 2020. jedini uvjet je ostvarivanje prihoda iznad 7,5 milijuna kuna.
Također je u potpunosti izvršeno usklađivanje s Direktivom Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (SL L 193, 19.7.2016.) te Direktivom Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama (SL L 144, 7.6.2019.), a kojima je cilj spriječiti premještanje dobiti. Od 2019. za potrebe obračuna poreza po odbitku primjenjuje se EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija za porezne svrhe.
Pored navedenoga, tijekom 2020. nastankom posebnih okolnosti utvrđenih općim poreznim propisom, propisano je isključivanje iz porezne osnovice prihoda od potpora primljenih radi ublažavanja negativnih posljedica izazvanih posebnim okolnostima. Kako bi se potaknulo brže i efikasnije provođenje otpisa dugova građanima i poduzetnicima od strane kreditnih institucija, propisan je jednostavniji postupak utvrđivanja porezno priznatih rashoda otpisa.
Republika Hrvatska je potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji postala stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. Upotreba eura kao jedinstvene valute u Ekonomskoj i monetarnoj uniji regulirana je trima uredbama Vijeća EU-a. To su Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura i Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro.
Budući da je uspostava ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro definirana Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), Republika Hrvatska je putem svoga pristupnog ugovora preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu.
Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 23. prosinca 2020. donijela Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom u kojem je dan pregled svih važnijih aktivnosti koje će sudionici priprema za uvođenje eura, iz privatnog i javnog sektora, provoditi u okviru priprema za uvođenje eura.
S ciljem provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom Vlada Republike Hrvatske 16. rujna 2021. donijela je Zaključak o provedbi zakonodavnih aktivnosti povezanih s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj kojim je utvrdila popis zakona i podzakonskih propisa koje je potrebno izmijeniti radi pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, sukladno Odluci o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, broj 146/20).
Radi provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom s ciljem da Republika Hrvatska postane dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro, odnosno za potrebe pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, ovim Prijedlogom zakona o izmjenama Zakona o porezu na dobit (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) predlaže se izmjena odredbi povezanih s kunom radi uvođenja eura.
Ovim Prijedlogom zakona provodi se prilagodba hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, čime se doprinosi provedbi Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom kako bi Republika Hrvatska postala dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
IV.RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
U skladu s člankom 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. i 123/20.) predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku, radi osobito opravdanih državnih razloga, odnosno radi provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom s ciljem da Republika Hrvatska postane dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro. Naime, uspostava ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro definirana je Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), a Republika Hrvatska je putem svoga pristupnog ugovora preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 1.
U Zakonu o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20) u članku 2. stavku 4. riječi: „7.500.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „995.421,06 eura“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 2.
U članku 5. stavku 7. riječi: „7.500.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „995.421,06 eura“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 3.
U članku 5.b stavku 1. riječi: „7.500.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „995.421,06 eura“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 4.
U članku 7. stavku 6. riječi: „160,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „21,24 eura“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 5.
U članku 9. stavku 4. riječi: „ne prelaze 5.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „ne prelaze 663,61 euro“, a riječi: „do 200,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „do 26,54 eura“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 6.
U članku 12. stavku 3. riječi: „3.500,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „464,53 eura“.
U stavku 13. riječi: „400.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „53.089,12 eura“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 7.
U članku 28. točki 1. riječi: „7.500.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „995.421,06 eura“.
U točki 2. riječi: „jednaki ili veći od 7.500.000,01 kuna“ zamjenjuju se riječima: „veći od 995.421,06 eura.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 8.
U članku 38. stavku 1. riječi: „2.000,00 kuna do 200.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „260,00 eura do 26.540,00 eura“.
U stavku 2. riječi: „2.000,00 kuna do 20.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „260,00 eura do 2.650,00 eura“.
U stavku 3. riječi:„ od 3.000,00 kuna do 300.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „od 390,00 eura do 39.810,00 eura“, a riječi: „od 3.000,00 kuna do 30.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „od 390,00 eura do 3.980,00 eura“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 9.
Razlike koje porezni obveznik utvrdi i evidentira primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje ili za otpise po službenoj dužnosti, u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22) uključuju se u poreznu osnovicu .
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 10.
Ministar financija uskladit će Pravilnik o porezu na dobit (Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18, 1/19, 1/20, 59/20, 1/21) s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana njegova stupanja na snagu.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 11.
Ovaj Zakon objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
OBRAZLOŽENJE
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 1.
Predlaže se zamjena iznosa od 7.500.000,00 kuna iznosom od 995.421,06 eura koji je izračunan uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22.; u daljnjem tekstu Zakon o uvođenju eura).
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 2.
Predlaže se zamjena iznosa od 7.500.000,00 kuna iznosom od 995.421,06 eura koji je izračunan uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 3.
Predlaže se zamjena iznosa od 7.500.000,00 kuna iznosom od 995.421,06 eura koji je izračunan uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 4.
Predlaže se zamjena iznosa od 160,00 kuna iznosom od 21,24 eura koji je izračunan uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 5.
Predlaže se zamjena iznosa od 5.000,00 kuna iznosom od 663,61 eura i iznosa od 200,00 kuna iznosom od 26,54 eura, koji su izračunati uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 6.
Predlaže se zamjena iznosa od 3.500,00 kuna iznosom od 464,53 eura koji je izračunan uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 7.
Predlaže se zamjena iznosa od 7.500.000,00 kuna iznosom od 995.421,06 eura i iznosa 7.500.000,01 kuna iznosom 995.721,06 eura, koji su izračunati uz primjenu općih pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura. Zbog primjene tog pravila brisan je izraz „jednakim“ tako će poreznu stopu od 18% i dalje primijeniti samo porezni obveznici koji ostvare prihode veće od 995.421,06 eura.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 8.
Predlaže se zamjena iznosa od 2.000,00 kuna iznosom od 260,00 eura, te iznosa od 200.000,00 kuna iznosom od 26.540,00 eura, uz primjenu pravila zaokruživanja na nižu deseticu iz Zakona o uvođenju eura.
Predlaže se zamjena iznosa od 2.000,00 kuna iznosom od 260,00 eura, te iznosa od 20.000,00 kuna iznosom od 2.650,00 eura uz primjenu pravila zaokruživanja na nižu deseticu iz Zakona o uvođenju eura.
Nadalje predlaže se zamjena iznosa od 3.000,00 kuna iznosom od 390,00 eura, te iznosa od 300.000,00 kuna iznosom od 39.810,00 eura, te iznosa 30.000,00 kuna iznosom od 3.980,00 eura, uz primjenu pravila zaokruživanja na nižu deseticu iz Zakona o uvođenju eura.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 9.
Ovim se člankom propisuje kako se razlike koje poreznim obveznicima nastanu zbog primjene pravila za preračunavanje i zaokruživanje ili za otpise po službenoj dužnosti u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, uključuju u poreznu osnovicu, odnosno smatraju se porezno priznatima.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 10.
Propisuje se da će ministar financija uskladiti Pravilnik o porezu na dobit (Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18, 1/19, 1/20, 59/20 i 1/21) s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana njegova stupanja na snagu.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Uz članak 11.
Propisuje se stupanje Zakona na snagu.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
ODREDBE VAŽEČEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU
Članak 2.
(1) Porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.
(2) Porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).
(3) Porezni obveznik je i fizička osoba koja utvrđuje dohodak na način propisan za samostalne djelatnosti prema propisima o oporezivanju dohotka ili koja počinje obavljati takvu samostalnu djelatnost ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.
(4) Fizička osoba iz stavka 3. ovoga članka obveznik je plaćanja poreza na dobit ako u prethodnom poreznom razdoblju ostvari ukupni primitak veći od 7.500.000,00 kuna.
(5) Tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i Hrvatska narodna banka nisu obveznici poreza na dobit, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(6) Državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit.
(7) Osobe navedene u stavku 5. i stavku 6. ovoga članka, koje u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, dužne su u roku od osam dana od dana početka obavljanja te djelatnosti upisati se u registar poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava radi utvrđivanja obveza poreza na dobit po osnovi obavljanja određene gospodarske djelatnosti. Ako se ne upišu u navedeni registar, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su te osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost.
(8) Investicijski fondovi bez pravne osobnosti koji su osnovani i posluju u skladu sa zakonom po kojem su osnovani nisu obveznici poreza na dobit.
(9) Porezni obveznik je i svaki onaj poduzetnik ili njegov pravni slijednik koji ne potpada pod odredbe stavka od 1. do 8. ovoga članka, a koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i čija se dobit ne oporezuje drugdje.
Članak 5.
(1) Porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.
(2) Poreznu osnovicu poreznog obveznika rezidenta čini dobit ostvarena u tuzemstvu i inozemstvu.
(3) Poreznu osnovicu nerezidenta čini samo dobit ostvarena u tuzemstvu, a utvrđuje se prema odredbama ovoga Zakona.
(4) U poreznu osnovicu ulazi i dobit od likvidacije ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima, prodaje, promjene pravnog oblika i podjele poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti imovine, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(5) Rashodima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i rashodi po osnovi uplaćenih premija dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist zaposlenika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, a na koje se ne plaća porez na dohodak prema Zakonu o porezu na dohodak.
(6) Rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.
(7) Porezni obveznik koji u prethodnom poreznom razdoblju nije ostvario prihode veće od 7.500.000,00 kuna može poreznu osnovicu utvrditi prema novčanom načelu.
(8) Porezna osnovica iz stavka 7. ovoga članka utvrđuje se tako da se porezna osnovica iz stavka 1. ovoga članka prije propisanih dodatnih uvećanja ili umanjenja uveća ili umanji za određene nenovčane transakcije i nerealizirane dobitke/gubitke te određene novčane transakcije i realizirane dobitke/gubitke.
(9) Porezna osnovica poreznog razdoblja iz stavka 8. ovoga članka dodatno se:
a) uvećava za
1. rashode (gubitke) od vrijednosnih usklađenja dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine
2. rashode (gubitke) od vrijednosnih usklađenja financijske imovine
3. rashode vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupca za isporučena dobra i obavljene usluge
4. rashode od rezerviranja
5. rashode od nerealiziranih tečajnih razlika
6. rashode od ostalih nenovčanih transakcija
7. smanjenja potraživanja od poslovnih aktivnosti
8. smanjenja kratkotrajnih potraživanja po osnovi kamata priznatih u prihode
9. smanjenja zaliha
10. povećanja kratkoročnih obveza od poslovnih aktivnosti
11. povećanja kratkoročnih obveza po osnovi kamata priznatih u rashode
12. ostale korekcije koje povećavaju dobit i
b) umanjuje za
1. prihode od vrijednosnih usklađenja financijske imovine
2. prihode od rezerviranja
3. prihode od nerealiziranih tečajnih razlika
4. prihode od ostalih nenovčanih transakcija
5. povećanja potraživanja od poslovnih aktivnosti
6. povećanja kratkotrajnih potraživanja po osnovi kamata priznatih u prihode
7. povećanja zaliha
8. smanjenja kratkoročnih obveza od poslovnih aktivnosti
9. smanjenja kratkoročnih obveza po osnovi kamata priznatih u rashode
10. ostale korekcije koje smanjuju dobit.
(10) Nakon proteka roka za naplatu određenih stavki iz stavka 8. ovoga članka ili po realizaciji stavki koji su dodatno umanjili ili uvećali poreznu osnovicu iz ovoga članka iste se uključuju u poreznu osnovicu na način propisan ovim Zakonom, vodeći se načelom izbjegavanja dvostrukog oporezivanja i načelom izbjegavanja dvostrukog umanjenja porezne osnovice.
(11) Porezni obveznik koji namjerava promijeniti način utvrđivanja porezne osnovice prema stavku 7. ovoga članka podnosi Poreznoj upravi najkasnije 15 dana nakon početka poreznoga razdoblja izjavu o promjeni načina utvrđivanja porezne osnovice. Porezni obveznik koji dostavi izjavu o promjeni načina utvrđivanja porezne osnovice ako zadovoljava uvjete iz stavka 7. i stavka 12. ovoga članka može primjenjivati taj postupak od prvog dana poreznog razdoblja.
(12) Porezni obveznik koji je i obveznik poreza na dodanu vrijednost može izabrati način utvrđivanja porezne osnovice prema stavku 7. ovoga članka ako primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama sukladno posebnom propisu o porezu na dodanu vrijednost.
(13) Porezni obveznik koji je izabrao način utvrđivanja porezne osnovice prema stavku 7. ovoga članka mora zadržati isti način utvrđivanja porezne osnovice najmanje tri porezna razdoblja ako zadovoljava uvjete iz toga stavka i uvjete iz stavka 12. ovoga članka.
(14) Način provedbe ovoga članka pravilnikom propisuje ministar financija.
Članak 5.b
(1) Iznimno od članka 5. stavka 1. ovoga Zakona obveznici poreza na dobit iz članka 2. stavka 7. ovoga Zakona mogu osnovicu poreza na dobit utvrditi u paušalnom iznosu ako u prethodnom poreznom razdoblju nisu po osnovi obavljanja gospodarske djelatnosti ostvarili prihode veće od 7.500.000,00 kuna.
(2) Oporezivanje prema stavku 1. ovoga članka ne mogu primijeniti osobe iz članka 2. stavka 7. ovoga Zakona ako obavljaju samo djelatnost po osnovi koje su obveznici poreza na dobit ili po osnovi te djelatnosti ostvaruju više od 50% ukupnih prihoda.
(3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka za potrebe utvrđivanja paušalne obveze poreza na dobit vodi evidenciju o prihodima po osnovi obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Porezni obveznik iz stavka 1. ovog članka koji namjerava plaćati porez na dobit u paušalnom iznosu podnosi zahtjev za plaćanje poreza u paušalnom iznosu Poreznoj upravi najkasnije 15 dana nakon početka poreznoga razdoblja. Porezni obveznik kojemu se tijekom poreznog razdoblja prema članku 2. stavku 7. Zakona utvrdi obveza plaćanja poreza na dobit može zahtjev iz ovoga članka podnijeti u roku od osam dana nakon utvrđenja obveze plaćanja poreza na dobit.
(5) Godišnji porez u paušalnom iznosu, iznos predujma paušalnog poreza i razlika godišnjeg paušalnog poreza za uplatu ili povrat utvrđuje se na temelju izvješća iz stavka 6. ovoga članka, koje porezni obveznik podnosi Poreznoj upravi najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka poreznog razdoblja za koje se izvješće podnosi. Porezni obveznik obvezan je razliku godišnjeg paušalnog poreza uplatiti s danom podnošenja izvješća.
(6) Visinu paušalne porezne osnovice i paušalne obveze poreza na dobit, rokove plaćanja te evidencije i izvješća u svezi s paušalnim oporezivanjem utvrđuje pravilnikom ministar financija.
Članak 7.
(1) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava se:
1. za rashode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani gubici), ako su bili iskazani u rashodima,
2. za svotu amortizacije iznad svota propisanih u članku 12. ovoga Zakona,
3. za 50% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškova odmora, športa, rekreacije, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor), u visini troškova nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerom,
4. za 50% troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.) poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća,
5. za manjkove na imovini iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske gospodarske komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost, po kojoj osnovi se ne plaća porez na dohodak,
6. za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja,
7. za kazne koje izriče mjerodavno tijelo,
8. za zatezne kamate između povezanih osoba,
9. za povlastice i druge oblike imovinskih koristi danih fizičkim ili pravnim osobama da nastane, odnosno ne nastane određeni događaj, tj. da se određena radnja obavi, primjerice, bolje ili brže nego inače ili da se propusti obaviti,
10. za darovanja iznad svote iz stavka 7. i 8. ovoga članka,
11. za kamate koje nisu porezno priznati rashod prema odredbama ovoga Zakona,
12. za rashode utvrđene u postupku nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, porezom na dohodak, prirezom porezu na dohodak, te obveznim doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata dobiti, te izuzimanja dioničara, članova društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost od koje se plaća porez na dobit, te s njima povezanim osobama,
13. za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.
(2) Za rashode iz stavka 1. ovoga članka, osim za rashode iz točke 9. i 12. toga stavka, ne povećava se porezna osnovica kada se sukladno Zakonu o porezu na dohodak obračunava i plaća porez na dohodak.
(3) U troškove iz stavka 1. točke 4. ovoga članka spadaju troškovi s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, prema statusu pojedinog sredstva:
1. za sredstva u vlasništvu poreznog obveznika troškovi goriva i ulja, održavanja i popravaka, registracije i amortizacije,
2. za rent-a-car usluge zaračunana naknada uvećana za troškove goriva,
3. za vozila u najmu trošak naknade po ugovoru, trošak goriva i održavanja te svi drugi troškovi koje po ugovoru o najmu snosi korisnik najma, a kod financijskog najma trošak amortizacije.
(4) Brisan.
(5) Brisan.
(6) Iznimno od stavka 1. točke 3. ovoga članka, ne smatraju se reprezentacijom proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju«, te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično) dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, ne smatraju se reprezentacijom ako je njihova pojedinačna vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost do 160,00 kuna..
(7) Darovanjima iz stavka 1. točke 10. ovoga članka smatraju se darovanja u naravi ili novcu, učinjena u tuzemstvu za kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i druge općekorisne svrhe udrugama i drugim osobama koje navedene djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, ako su veća od 2% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini. Iznimno, svota može biti i veća od 2% prihoda prethodne godine ako je dana prema odlukama nadležnih ministarstva o provedbi financiranja posebnih programa i akcija.
(8) U darovanja iz stavka 7. ovoga članka spada i plaćanje troškova za zdravstvene potrebe fizičkih osoba (operativne zahvate, liječenja, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala te troškovi prijevoza i smještaja u zdravstvene ustanove) rješavanje kojih nije plaćeno osnovnim, dopunskim, dodatnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem niti na teret sredstava fizičke osobe, a pod uvjetom da je darovanje odnosno plaćanje troškova obavljeno na žiroračun primatelja dara ili zdravstvene ustanove te na temelju vjerodostojnih isprava.
(9) Porezna osnovica povećava se za privremeno nepriznate rashode.
(10) Porezni obveznik iz članka 5. stavka 7. ovoga Zakona koji utvrđuje poreznu osnovicu prema novčanom načelu primjenjuje odredbe ovoga članka na odgovarajući način uz primjenu novčanog načela.
4.5. Amortizacija
Članak 9.
(1) Vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u stavku 2. ovoga članka.
(2) Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika.
(3) Smatra se da su obavljene radnje iz stavka 2. ovoga članka ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, koji nije povezana osoba, prema posebnom propisu u slučaju stečaja, arbitraže ili mirenja.
(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, priznaje se otpis potraživanja od nepovezanih osoba, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku koji je obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti. Priznaje se i otpis zastarjelih potraživanja do 200,00 kuna od nepovezanih fizičkih osoba čiji dug nije nastao po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti, ako ukupno utvrđeno potraživanje po pojedinoj osobi na zadnji dan poreznog razdoblja ne prelazi taj iznos.
(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka i članka 10. stavka 1. ovoga Zakona, porezno priznatim rashodom kreditne institucije smatra se iznos otpisa potraživanja (glavnice i kamate iskazane u prihodima) od nepovezane fizičke ili pravne osobe, a koja su prethodno bila vrijednosno umanjena i rezervirana u skladu s propisima Hrvatske narodne banke.
(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka kreditna institucija se odriče prava naplate otpisanog iznosa potraživanja te o istome dostavlja dužniku i jamcu pisanu izjavu o prestanku njihove obveze u navedenom iznosu otpisa, a iznos otpisane obveze ne smatra se oporezivim prihodom odnosno primitkom i nema utjecaja na druge pragove propisane ovim Zakonom.
(7) Kreditna institucija dužna je uz prijavu poreza na dobit dostaviti pregled otpisa izvršenih sukladno stavcima 5. i 6. ovoga članka, u ukupnom iznosu te po pojedinom plasmanu i korisniku kredita.
(8) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezno priznati rashod je otpis potraživanja iskazanih u prihodima od nepovezane osobe ako porezni obveznik dokaže da troškovi pokretanja određenih postupaka iz stavka 3. ovoga članka premašuju iznos potraživanja ili ako dokaže da je pažnjom dobrog gospodarstvenika pokrenuo određene radnje s ciljem naplate potraživanja pri čemu je utvrdio konačnu nemogućnost naplate otpisanog iznosa potraživanja.
(9) Porezno priznatim rashodom smatraju se otpisi potraživanja koji su potvrđeni u skladu s posebnim propisom o stečaju potrošača i posebnim propisom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja.
Članak 12.
(1) Amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje se kao rashod u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka.
(2) Amortizacija se obračunava pojedinačno.
(3) Dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500,00 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana.
(4) Amortizaciji ne podliježe zemljište, šuma i slična obnovljiva prirodna bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture te umjetnička djela.
(5) Godišnje amortizacijske stope utvrđuju se prema amortizacijskom vijeku za svrhe oporezivanja, za pojedine su grupe dugotrajne imovine:
1. za građevinske objekte i brodove veće od 1000 BRT,
(20 godina), 5%,
2. za osnovno stado, osobne automobile (5 godina), 20%,
3. za nematerijalnu imovinu, opremu, vozila, osim za
osobne automobile, te za mehanizaciju (4 godine), 25%,
4. za računala, računalnu opremu i programe, mobilne
telefone i opremu za računalne mreže (2 godine), 50%,
5. za ostalu nespomenutu imovinu (10 godina), 10%.
(6) Godišnje amortizacijske stope iz stavka 5. ovoga članka mogu se podvostručiti.
(7) Ako porezni obveznik obračunava amortizaciju u svoti nižoj od porezno dopustive, tako obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim rashodom.
(8) Trošak amortizacije predmeta dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu.
(9) Trošak amortizacije za prodanu, darovanu, na drugi način otuđenu ili uništenu dugotrajnu imovinu priznaje se u porezni rashod do kraja mjeseca u kojem je dugotrajna imovina bila u upotrebi.
(10) Neamortizirani trošak nabave dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod u poreznom razdoblju u kojemu je dugotrajna imovina prodana, darovana, na drugi način otuđena ili uništena.
(11) Iznimno od odredbe stavka 10. ovoga članka, ako je trošak nabave iskazan u revaloriziranoj svoti, u porezni rashod priznaje se neamortizirani trošak nabave umanjen za revaloriziranu svotu koja je do trenutka prodaje, darovanja, otuđenja na drugi način i uništenja uključena u prihode.
(12) Ne priznaje se kao porezni rashod amortizacija obračunana na otpisanu dugotrajnu imovinu.
(13) Amortizacija za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz priznaje se do 400.000,00 kuna troška nabave po jednom sredstvu. Ako trošak nabave premašuje navedenu svotu, amortizacija iznad navedene svote priznaje se samo ako sredstvo služi isključivo za registriranu djelatnost najma ili prijevoza.
(14) Dugotrajna se imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u evidenciji do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđenja ili uništenja.
(15) Ne priznaju se rashodi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost.
(16) Poreznom obvezniku koji u dugotrajnoj imovini ima evidentirana plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor priznaje se kao rashod amortizacija takve imovine pod uvjetima:
1. da je porezni obveznik registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza plovilima i zrakoplovima, odnosno za djelatnost iznajmljivanja apartmana i kuće za odmor, i
2. da po osnovi korištenja plovila i zrakoplova ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 7% nabavne vrijednosti takve imovine, i
3. da po osnovi korištenja apartmana i kuće za odmor ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 5% nabavne vrijednosti takve imovine.
(17) Porezni obveznik koji u poreznom razdoblju ne ispuni uvjete iz stavka 16. ovoga članka, dužan je za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu za rashod amortizacije takve imovine, te za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine.
(18) Poreznom obvezniku čija je imovina iz stavka 16. ovoga članka u prethodnim poreznim razdobljima amortizirana, priznaju se troškovi koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine u skladu s ovim Zakonom, ako isti u poreznom razdoblju ispunjava uvjete iz stavka 16. ovoga članka. Ako porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju uvjete iz stavka 16. ovoga članka, istom se uvećava porezna osnovica za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine.
(19) Poreznom obvezniku koji koristi imovinu iz stavka 16. ovoga članka na temelju poslovnog najma, priznaju se troškovi najma takve imovine, te troškovi nastali po osnovi korištenja iste imovine u skladu s ovim Zakonom, pod uvjetom da je porezni obveznik u poreznom razdoblju po osnovi korištenja takve imovine ostvario prihod najmanje u visini troškova najma. Ako porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju navedeni uvjet, istom se uvećava porezna osnovica za trošak najma takve imovine i pripadajuće troškove nastale po osnovi korištenja takve imovine.
(20) U smislu stavka 16. ovoga članka, plovilom se smatra brod ili brodica (jahta) i čamac unutarnje plovidbe koje služi razonodi, športu ili rekreaciji te najmu.
(21) U smislu stavka 16. ovoga članka, zrakoplovom se ne smatra zrakoplov koji služi za redoviti i izvanredni zračni prijevoz putnika.
(22) Ako porezni obveznik u poslovnim knjigama iskazuje vrijednosno usklađenje dugotrajne imovine navedene u ovom članku, u porezno priznate rashode poreznog razdoblja može se uključiti samo iznos koji bi bio utvrđen primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka.
(23) Porezno priznatim rashodom poreznog razdoblja smatra se i iznos razlike između ostvarenih bespovratnih novčanih sredstava isplaćenih iz fondova Europske unije i državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu mjere trajne obustave ribolovne aktivnosti uz uništenje plovila i neamortiziranog troška nabave uništenog plovila prema stavku 10. ovoga članka.
Članak 28.
Porez na dobit plaća se na utvrđenu poreznu osnovicu po stopi:
1. 10% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi do 7.500.000,00 kuna, ili
2. 18% ako su u poreznom razdoblju ostvareni prihodi jednaki ili veći od 7.500.000,01 kuna.
Članak 38.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba i fizička osoba obveznik poreza na dobit:
1. ako ne utvrdi poreznu osnovicu sukladno odredbama ovoga Zakona (članak 5. stavci 1., 2. i 4.),
2. ako ne utvrdi u propisanom roku obvezu poreza po odbitku u skladu s odredbama ovoga Zakona ili ga ne uplati u utvrđenoj svoti (članak 31. stavak 11.),
3. ako nakon isteka razdoblja utvrđivanja poreza ne utvrdi poreznu obvezu u skladu s odredbama ovoga Zakona ili ne uplati porez u utvrđenoj svoti i u propisanom roku (članak 32.),
4. ako u propisanom roku ne uplati predujam poreza (članak 34. stavak 1.),
5. ako ne izvijesti Poreznu upravu u slučaju promjene pravnog oblika, likvidacije, stečaja, spajanja, pripajanja ili podjele u propisanom roku (članak 39. stavak 1.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Za ponovljeni prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se pravna osoba i fizička osoba obveznik poreza na dobit novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 300.000,00, a odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 30.000,00 kuna.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija