I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o osnivanju ustanove za smještaj braniteljsko-stradalničke populacije iz Domovinskog rata (u daljem tekstu: Zakon) sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10 — pročišćeni tekst i 5/14 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

1. Općenito o stanju braniteljsko-stradalničke populacije

Specifičnost populacije očituje se u izravnoj izloženosti ratnoj traumi za vrijeme Domovinskog rata u odnosu na ostale ranjive skupine te usporedno izloženosti različitim faktorima rizika kao što su socijalna isključenost, psihosocijalne i zdravstvene poteškoće, porast udjela stare populacije među hrvatskim braniteljima, teška socioekonomska situacija, smanjena radna sposobnosti i dostupnost ekonomskih resursa, kao i samačka kućanstva. Iz toga proizlazi potreba za sveobuhvatnim pristupom skrbi za hrvatske branitelje.

I dok je skrb za hrvatske branitelje u početku bila usmjerena na izravno saniranje ratnih posljedica, potrebe se s vremenom mijenjaju te je aktivnosti potrebno ciljano usmjeravati na neizravne posljedice Domovinskog rata.

Uzimajući u obzir dosadašnja iskustva hrvatskih  ratnih  vojnih  invalida  s  najtežim  stupnjem oštećenja organizma temeljem ranjavanja, ozljeda ili oboljenja, te s obzirom na starenje populacije, očekuje se  da  će  potrebe  hrvatskih  branitelja i stradalnika biti  sve  izraženije,  posebice  kod  onih koji se nalaze i u teškoj socioekonomskoj situaciji i nemaju članova obitelji koji bi mogli o njima skrbiti.

Stoga je s ciljem pomoći hrvatskim braniteljima koji nemaju osiguran smještaj ili zbog svog zdravstvenog ili materijalnog stanja ne mogu sami brinuti o sebi niti imaju članove obitelji koji im u tome mogu pomoći, potrebno urediti normativni okvir za osnivanje ustanove koja će pružati usluge dugotrajnijeg smještaja.

2. Starenje hrvatskih branitelja

Starenje populacije hrvatskih branitelja je jedan od najvećih socijalnih, ekonomskih i zdravstvenih izazova, koji treba promatrati kroz dva ključna aspekta. Jedan aspekt je starenje kao interakciju starosne dobi i funkcionalnih sposobnosti. Drugi aspekt su  problemi hrvatskih branitelja mlađe dobi uz prisutnu smanjenu funkcionalnu sposobnost (invaliditet, komorbiditet i dr.) koji ukazuju na rastuću potrebu za socijalnim uslugama. Pristup rješavanju ovog izazova zahtijeva uređenje prilagođenog sustava skrbi. Radi se o populaciji u kojoj se ne može očekivati prirodni prirast. Međutim, u budućem razdoblju može se očekivati jedino porast broja hrvatskih branitelja starije životne dobi. Prema podacima iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, na dan 31. prosinca 2021., bilo je  425.772 živih hrvatskih branitelja. U dobnoj skupini 65 i više godina je 23% hrvatskih branitelja. Za pretpostaviti je da će u narednih 5 godina biti  oko 42% hrvatskih branitelja starijih od 65 godina, a za 10 godina njih 64% .

3. Samačka kućanstva

Uz starenje braniteljsko-stradalničke populacije, dodatni izazov su  samačka kućanstva u kojima žive hrvatski branitelji o kojima nema tko brinuti. Takvih je prema podacima studije Demografska i socioekonomska obilježja hrvatskih branitelja, koju su objavili 2017. godine objavili Državni zavod za statistiku i Ministarstvo hrvatskih branitelja,  oko 8%.

Budući da brigu za starije članove obitelji najčešće preuzimaju bliski članovi obitelji (supružnici i djeca), te budući da je sve manji broj djece u obiteljima, izraženije potrebe starih, nemoćnih i bolesnih hrvatskih branitelja koje se ne mogu na odgovarajući način podmiriti kroz neformalne oblike pomoći i samačka kućanstva, potrebno je osigurati smještajne kapacitete u kojima će takva skrb biti omogućena.

4. Zdravstveni problemi hrvatskih branitelja

Sve su izraženiji zdravstveni problemi i smrtnost hrvatskih branitelja. Kako bi se prevenirali rizici za pojavu bolesti, pokrenut je projekt preventivnih sistematskih pregleda. Do 31. prosinca 2021., pregledano je gotovo 76.500 hrvatskih branitelja , a rezultati su pokazali da njih 92%  reba ili daljnji tretman liječnika specijalista ili dodatne dijagnostičke pretrage, dok samo 8% hrvatskih branitelja nije upućeno u daljnju zdravstvenu obradu. Pored toga, rastu potrebe hrvatskih ratnih vojnih invalida i hrvatskih branitelja za korištenje medicinske rehabilitacije, pa je u 2020. godini bilo 838 korisnika, dok je u 2021. bilo 934 korisnika.

Uz  kategoriju hrvatskih branitelja koji nisu u mogućnosti dobiti neformalnu uslugu skrbi u svom domu iz određenih socijalnih razloga (samci, loši obiteljski odnosi i dr.), druga kategorija korisnika kojoj je potrebna institucionalna skrb su osobe kojima je zbog težine zdravstvenog stanja potrebno osigurati stručnu skrb, ali zdravstveno stanje nije takvo da bi zahtijevalo smještaj u zdravstvenu ustanovu.

5. Potreba za pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti

Iskustvo provedbe EU projekta Razvoj i širenje mreže izvaninstitucionalnih usluga za hrvatske branitelje i stradalnike Domovinskog rata , dodatno ukazuje na veliku potrebu za zdravstvenom skrbi i pomoći braniteljsko-stradalničkoj populaciji u obavljanju svakodnevnih aktivnosti  što se ogleda u činjenici da je 3.962 korisnika bilo uključeno u projekt koji je provodilo 46 udruga iz Domovinskog rata. Radi se o projektu s ciljem povećanja socijalne uključenosti i unaprjeđenja kvalitete življenja hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata,  pružanjem izvaninstitucionalnih usluga te širenjem mreže tih usluga na području cijele Hrvatske.  Aktivnosti su obuhvaćale pružanje usluga pomoći u obavljanju fizičkih poslova, odlazak u trgovinu ili ljekarnu, održavanje higijene, uslugu prijevoza i pratnje u uključivanju u društvene aktivnosti te uslugu prijevoza i pratnje radi obavljanja liječničkih pregleda, terapija i kontrola, uslugu njege i očuvanja zdravstvenog statusa kod kroničnih bolesti kao i uslugu njege u svrhu palijativne skrbi i poboljšavanja kvalitete življenja.

Također, podaci o intervencijama centara za psihosocijalnu pomoć pokazuju kako se protekom godina potrebe hrvatskih branitelja za pomoći i uslugama nisu smanjile. Naime, tijekom 2018. godine centri za psihosocijalnu pomoć izvršili su 83.074 intervencije za 71.532 korisnika, dok je u 2019. godini (zadnja godina prije epidemije bolesti COVID-19) taj broj narastao na 88.717 intervencija za ukupno 77.742 korisnika. U 2020. godini izvršene su71.393 intervencije za 59.569 korisnika, a u 2021. godini 83.771 intervencija za 71. 663 korisnika. Važnost socijalne integracije kao čimbenika mentalnog zdravlja očituje u tome da su osobe s češćim kontaktima općenito boljega mentalnog zdravlja od osoba koje su izoliranije. U pružanju podrške, važno je obratiti pažnju na samce, prvenstveno nezaposlene, na osobe starije dobi  i sve druge osobe  iz ciljne skupine koje su u najvećem riziku od socijalne izolacije.

6. Potreba za smještajem trajne naravi

Ministarstvo hrvatskih branitelja  pokrenulo je projekt Veteranskih centara čije aktivnosti su usmjerene ka očuvanju i poboljšanju zdravstvenog stanja te kvalitete življenja braniteljsko-stradalničke populacije iz Domovinskog rata,  kroz privremeni smještaj do tri tjedna ili boravak. Veteranski centar u Šibeniku je počeo s radom, a pri kraju smo s realizacijom projekta izgradnje veteranskih centara u Petrinji, Daruvaru i Sinju. U veteranskim centrima moguć je isključivo privremeni smještaj hrvatskih branitelja.

Veteranski centri pomoći će poboljšanju socio-ekonomskog položaja braniteljsko-stradalničke populacije jer se radi se o ustanovama koje su zamišljene kao centri u kojima bi se pružala savjetodavna pomoć, edukacije kroz različite radionice, seminare, treninge, osnaživanje potencijala korisnika za zapošljavanje i poduzetništvo te uključivanje u kineziološko-rekreativne i kulturno-umjetničke aktivnosti. Sveobuhvatnim pristupom na jednom mjestu,  omogućit će se podizanje njihove kvalitete življenja i socio-ekonomskog položaja, ali je smještaj korisnika privremene naravi i to isključivo radi provođenja navedenih aktivnosti i programa.

Trajni smještaj hrvatskim braniteljima zasad je dostupan samo u domovima za starije i nemoćne osobe. Međutim, poput većine europskih zemalja, Hrvatska pripada državama s vrlo starim stanovništvom. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2020., u Republici Hrvatskoj živi 21,43% stanovništva starijeg od 65 godina (Procjene stanovništva u Republici Hrvatskoj 2020. DZS). Prema podacima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, zaključno s 31.12.2021., u domovima za stare i nemoćne osobe čiji je osnivač država ili (područna) regionalna samouprava, smješten je 151 hrvatski branitelj.

Broj smještajnih kapaciteta u domovima za starije i nemoćne osobe nije dostatan uz tendenciju da, radi ukupnog starenja populacije, u narednom razdoblju bude još slabije dostupan. Ovo se prije svega odnosi na smještaj organiziran u ustanovama kojima su osnivači Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i regionalne samouprave, a povećava se broj privatnih pružatelja usluge smještaja. Zbog deregulacije i privatizacije ove usluge i nedovoljnog ulaganja u financiranje sustava javnih domova, dolazi do rasta cijena usluge smještaja, a domovi za starije i nemoćne osobe postaju financijski nedostupni velikom broju umirovljenika/osoba kojima je potreban takav oblik skrbi. Među njima je i veliki  broj hrvatskih branitelja.

Osnovna pitanja koja treba urediti Zakonom

Zakonom se osniva ustanova za smještaj braniteljsko stradalničke populacije iz Domovinskog rata.

Zakonom će se propisati tko i pod kojim uvjetima može ostvariti pravo na korištenje usluga Ustanove te postupak ostvarivanja prava na korištenje usluga.

Sukladno Zakonu o ustanovama ovim Zakonom kao aktom osnivanja propisat će se i sljedeće:

a. naziv osnivača

b. naziv i sjedište ustanove

c. djelatnost ustanove

d. tijela ustanove i odredbe o upravljanju ustanovom i vođenju njenih poslova

e. sredstva koja su ustanovi potrebna za osnivanje i početak rada, te načinu njihovog pribavljanja ili osiguravanja

f. način raspolaganja s dobiti

g. pokrivanje gubitaka ustanove

h. ograničenja glede stjecanja, opterećivanja i otuđivanja nekretnina i druge imovine ustanove

i. međusobna prava i obveze osnivača i ustanove.

Sukladno Zakonu o ustanovama, predviđeno je da Ustanova ima statut kojim se, sukladno zakonu i aktu o osnivanju ustanove, uređuje ustrojstvo, ovlasti i način odlučivanja tijela ustanove, te uređuju druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanje ustanove.

Ustanova ima i druge opće akte sukladno zakonu, aktu o osnivanju i statutu ustanove.

Posljedice donošenja Zakona

Ovim Prijedlogom zakona osigurava se potreban pravni okvir kojim će se omogućiti:

. Uspostava ustanove za smještaj pripadnika braniteljsko-stradalničke populacije:

◊ koji ne mogu sami brinuti o sebi niti imaju članova obitelji koji im mogu pomoći u tome

◊ koji nemaju vlastiti dom

◊ kojima zbog zdravstvenog stanja pružanje skrbi nije moguće u obitelji, ali nije ni za smještaj u zdravstvenu ustanovu

. Provedba programa i usluga prilagođenih potrebama braniteljsko-stradalničkoj populaciji

. Dostojanstveno starenje braniteljsko-stradalničke populacije

III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU OVOG ZAKONA

Sredstva za provedbu Zakona osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2022. godinu i projekcijama za 2023. i 2024. godinu u sklopu razdjela 041 - Ministarstvo hrvatskih branitelja, glave 04105 - Ministarstvo hrvatskih branitelja, na aktivnosti A558041 - Administracija i upravljanje, na kontu 3237 - Intelektualne i osobne usluge u iznosu od 100.000,00 kuna u 2023. godini i 500.000,00 kuna u 2024. godini.

Ustanova preuzima opremu, sredstva za rad, financijska sredstva, kao i zatečene zaposlenike Doma hrvatskih veterana. Za tu namjenu u projekcijama za 2023. i 2024. godinu osigurano je 8.850.000,00 kuna godišnje. Preuzimanjem Doma hrvatskih veterana, nova Ustanova preuzima i postojeći objekt u Lipiku s kapacitetom od 50 smještajnih jedinica u kojem nisu potrebna dodatna ulaganja.

IV. TEKST NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA S  OBRAZLOŽENJEM

Prilaže se tekst Nacrta prijedloga zakona o osnivanju ustanove za smještaj braniteljsko-stradalničke populacije iz Domovinskog rata.

NACRT PRIJEDLOGA Zakona o OSNIVANJU USTANOVE ZA SMJEŠTAJ BRANITELJSKO-STRADALNIČKE POPULACIJE IZ DOMOVINSKOG RATA

DIO PRVI

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

(a) Ovim Zakonom osniva se javna ustanova za smještaj braniteljsko-stradalničke populacije iz Domovinskog rata pod nazivom: Dom za smještaj braniteljsko-stradalničke populacije iz Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ustanova).

(b) Skraćeni naziv Ustanove glasi: Braniteljski dom.

(c) Ustanova može imati jednu ili više podružnica.

Članak 2.

Osnivačka prava u Ustanovi, u ime Republike Hrvatske ostvaruje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Članak 3.

Sjedište Ustanove je u Zagrebu.

Članak 4.

Izrazi u ovom Zakonu koji imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

DIO DRUGI

KORIŠTENJE USLUGA USTANOVE

POGLAVLJE I.

DJELATNOST

Članak 5.

Ustanova se osniva za pružanje smještaja te usluga i programa prilagođenih potrebama braniteljsko-stradalničke populacije iz Domovinskog rata.

Članak 6.

(a) Djelatnost Ustanove je:

) pružanje smještaja za braniteljsko-stradalničku populaciju iz Domovinskog rata

) pružanje usluga:

◊ briga o svakodnevnim potrebama (prehrana, održavanje osobne higijene, pomoć pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti i drugo)

◊ briga o psihosocijalnim potrebama  i

◊ druge popratne usluge prilagođene potrebama braniteljsko stradalničke populacije iz Domovinskog rata

) provođenje programa koji se odnose na:

◊ kulturno-umjetnička događanja i programe

◊ organizaciju edukacija, radionica i tečajeva

◊ programe usmjerene na promicanje vrijednosti Domovinskog rata

◊ ostale oblike organizacije slobodnog vremena

) druge djelatnosti određene Statutom.

(b) Ustanova može promijeniti djelatnost odlukom osnivača.

POGLAVLJE II.

KORISNICI

Članak 7.

() Usluge Ustanove mogu ostvariti sljedeći pripadnici braniteljsko-stradalničke populacije iz Domovinskog rata:

a) hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata

b) hrvatski branitelji iz Domovinskog rata

c) roditelji, bračni ili izvanbračni drug i djeca smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata

d) roditelji, bračni ili izvanbračni drug i djeca nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata

e) druge kategorije određene Statutom.

() Kada je korisnik usluga Ustanove hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata I. skupine koji koristi usluge osobe za pružanje njege i pomoći (njegovatelja), pravo na korištenje usluga zajedno s korisnikom može ostvariti i njegovatelj.

POGLAVLJE III.

UVJETI KORIŠTENJA USLUGA USTANOVE

Članak 8.

(a) Korisnici iz članka 7. ovoga Zakona mogu ostvariti pravo na korištenje usluga ako se nalaze u jednoj od sljedećih situacija:

i) Nemaju osigurano stanovanje i ne mogu ga osigurati na drugi način

ii) postoji potreba za stalnom pomoći i njegom koju ne može pružiti član obitelji niti je organizirana u zajednici

iii) zadovoljenje osnovnih životnih potreba nije moguće osigurati u obitelji i pružanjem usluga sukladno propisima o socijalnoj skrbi ili

iv) nalaze se u drugoj izvanrednoj situaciji određenoj aktom iz članka 19. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona.

(b) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako postoji slobodni kapacitet, pravo na korištenje usluga mogu ostvariti  korisnici iz članka 7. ovoga Zakona neovisno o postojanju situacije iz stavka 1. ovoga članka, uz plaćanje pune cijene.

Članak 9.

U slučaju zaprimanja više zahtjeva korisnika koji ispunjavaju uvjete iz članka 8. ovoga Zakona u istom vremenskom razdoblju, prednost će se utvrditi prema redoslijedu zaprimanja zahtjeva te prema broju ostvarenih bodova prema kriterijima određenih aktom iz članka 19. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona.

Članak 10.

Pravo na korištenje usluga Ustanove ne mogu ostvariti osobe:

i) koje boluju od bolesti zbog kojih se može ugroziti zdravstveno stanje i sigurnost drugih korisnika

ii) kojima se u Ustanovi, s obzirom na usluge koje pruža, ne može pružiti odgovarajuća skrb ili

iii) kod kojih postoji drugi opravdani razlog za uskratu prava na korištenje usluga Ustanove sukladno aktu iz članka 19. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona.

POGLAVLJE IV.

POSTUPAK OSTVARIVANJA PRAVA NA KORIŠTENJA USLUGA USTANOVE

Članak 11.

(a) Postupak za ostvarivanje korištenja usluga Ustanove pokreće se na zahtjev korisnika.

(b) Korisnik je uz zahtjev dužan priložiti medicinsku dokumentaciju, mišljenje liječnika primarne zdravstvene zaštite i drugu dokumentaciju propisanu aktom iz članka 19. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona.

Članak 12.

(a) O pravu na korištenje usluga Ustanove rješenjem odlučuje Ministarstvo.

(b) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka pravo na korištenje usluga Ustanove priznaje se na razdoblje jedne godine.

(c) Po isteku razdoblja određenog rješenjem iz stavka 1. ovoga članka po službenoj dužnosti pokreće se postupak u kojem će se utvrditi postoje li i dalje okolnosti zbog kojih je korisniku i dalje potrebno korištenje usluga Ustanove.

(d) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka ako i dalje postoje okolnosti zbog kojih je korisniku i dalje potrebno korištenje usluga Ustanove, pravo na korištenje usluga Ustanove može se odobriti na dulje razdoblje od jedne godine, ako za to postoje opravdani razlozi sukladno aktu iz članka 19. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona.

(e) Rješenje iz stavka 1. i 3. ovoga članka donosi se uz prethodno mišljenje Povjerenstva iz članka 17. ovoga Zakona.

(f) Protiv rješenja iz stavka 1. i 3. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može tužbom pokrenuti upravni spor.

Članak 13.

(a) Nakon donošenja rješenja kojim se korisniku priznaje pravo na korištenje usluga, Ustanova s korisnikom sklapa ugovor.

(b) Ugovor iz stavka 1. može otkazati korisnik ili Ustanova i prije isteka razdoblja određenog rješenjem.

(c) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka Ustanova će otkazati:

a) kad je daljnji boravak u Ustanovi više nije moguć zbog promjena u psihofizičkom stanju korisnika i nepostojanja uvjeta za odgovarajuću skrb

b) učestalog i teškog kršenja odredbi akata Ustanove i ugovora

c) učestalog i teškog kršenja kućnog reda Ustanove

d) nakon dva puta izrečene pisane opomene od strane ravnatelja Ustanove

e) učestalog nanošenja štete inventaru i imovini Ustanove ili

f) drugog opravdanog razloga određenog aktom iz članka 19. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona.

Članak 14.

Korisniku prestaje pravo na korištenje usluga Ustanove:

a) u slučaju iz članka 13. stavka 3. ovoga Zakona

b) otkazom ugovora na zahtjev korisnika

c) sporazumnim prestankom

d) smrću korisnika

e) istekom roka koji je određen rješenjem, ako se rok sukladno članku 12. stavku 3. ovoga Zakona ne produlji ili

f) kada prestane situacija iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona ili se pojavi zapreka iz članka 10. ovoga Zakona.

POGLAVLJE V.

CIJENE USLUGA

Članak 15.

(a) Korisnici iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona koji  imaju redoviti mjesečni prihod dužni su sudjelovati u plaćanju usluge u iznosu  80% svojih redovitih mjesečnih primanja.

(b) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, korisnici iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona i korisnici čiji prihod je viši od cijene usluga, plaćaju puni iznos cijene usluga.

Članak 16.

(a) Ako korisnici koji se nalaze u situaciji iz članka 8. stavka 1. ovoga članka  nemaju redovitih mjesečnih prihoda, puna cijena osigurava se iz državnog proračuna.

(b) Ako cijena koju korisnici plaćaju prema članku 15. stavku 1. ovoga Zakona ne pokriva punu cijenu usluge,  preostala razlika do pune cijene osigurava se iz državnog proračuna.

POGLAVLJE VI.

POVJERENSTVO ZA KORIŠTENJE USLUGA USTANOVE

Članak 17.

(a) Povjerenstvo za korištenje usluga Ustanove (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) imenuje ministar hrvatskih branitelja (u daljnjem tekstu: ministar).

(b) U Povjerenstvo se imenuju djelatnici Ministarstva, Ustanove i liječnici specijalisti.

(c) Povjerenstvo za korištenje usluga Ustanove daje mišljenje:

a) postoji li situacija iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona

b) postoji li zapreka iz članka 10. ovoga Zakona

c) postoji li opravdan razlog za produljenje korištenja usluga Ustanove dulje od jedne godine i razdoblje na koje se korištenje Ustanove produljuje, u slučaju iz članka 12. stavka 4. ovoga Zakona.

(d) Povjerenstvo prije davanja mišljenje može zatražiti izvid centara za psihosocijalnu pomoć i prema potrebi drugu dokumentaciju.

DIO TREĆI

TIJELA USTANOVE

Članak 18.

(1) Tijela Ustanove su Upravno vijeće, ravnatelj, stručni voditelj i stručno vijeće.

(2) Ustanova može imati i druga stručna, nadzorna i savjetodavna  ijela čije se osnivanje, sastav i nadležnost uređuju Statutom.

POGLAVLJE I.

UPRAVNO VIJEĆE

Članak 19.

(a) Ustanovom upravlja Upravno vijeće.

(b) Upravno vijeće:

1. donosi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta

2. donosi Pravilnik o radu

3. donosi Pravilnik o odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa

4. donosi Pravilnik o načinu korištenja usluga Ustanove

5. donosi Pravilnik o zaštiti na radu

6. donosi Pravilnik o zaštiti od požara

7. donosi Pravilnik o postupcima nabave na koji se ne primjenjuje Zakon o javnoj nabavi

8. donosi Pravilnik o upotrebi i čuvanju pečata i štambilja

9. donosi Pravilnik o čuvanju, korištenju, odabiranju i izlučivanju arhivske i registraturne građe

10. donosi Pravilnik o poslovnoj i profesionalnoj tajni

11. donosi Plan brojčanih oznaka

12. donosi Plan nabave

13. donosi Poslovnik o radu Upravnog vijeća

14. donosi Godišnji plan rada Ustanove

15. donosi Stručni program Ustanove

16. donosi odluku o cijeni usluga Ustanove

17. donosi odluku o imenovanju  i razrješenju  ravnatelja i zamjenika ravnatelja te sklapa s njima ugovor o radu na određeno vrijeme za mandatno razdoblje

18. analizira financijsko poslovanje Ustanove najmanje svakih šest mjeseca i usvaja izvještaje ravnatelja o izvršenju Financijskog plana

19. daje Ministarstvu i ravnatelju prijedloge i mišljenja o pitanjima važnim za rad Ustanove i

20. donosi odluke, zaključke i druge akte potrebne za rad Ustanove.

(c) Akti iz stavka 1. točaka 1. do 17. ovoga članka donose se uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

Članak 20.

(a)  U Upravno vijeće  ministar imenuje:

i) dva predstavnika Ministarstva

ii) predstavnika tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo

iii) predstavnika tijela državne uprave nadležnog za socijalnu politiku

iv) predstavnika jedinice područne (regionalne) samouprave na području koje se nalazi podružnica Ustanove

v) predstavnika jedinice lokalne samouprave na području koje se nalazi podružnica Ustanove

vi) predstavnika braniteljsko-stradalničke populacije iz Domovinskog rata s područja  na kojem se nalazi podružnica Ustanove.

(b) Članove Upravnog vijeća i njihove zamjenike iz stavka 1. točaka a) do c) ovoga članka predlaže čelnik tijela, članove  Upravnog vijeća i njihove zamjenike iz stavka 1. točke d) predlaže jedinica područne (regionalne) samouprave,  a članove  Upravnog vijeća  i njihove zamjenike iz stavka 1. točaka e) i f) predlaže jedinica lokalne samouprave na čijem području se nalazi podružnica Ustanove.

(c) Predsjednik Upravnog vijeća i njegov zamjenik je predstavnik Ministarstva.

(d) Članovi Upravnog vijeća imenuju se na razdoblje od četiri godine te mogu biti razriješeni i prije isteka razdoblja na koje su imenovani.

(e) Upravno vijeće o svojem radu donosi poslovnik.

POGLAVLJE II.

RAVNATELJ

Članak 21.

(a) Ravnatelja imenuje Upravno vijeće na temelju javnog natječaja kojeg raspisuje Upravno vijeće, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(b) Ravnatelj se imenuje na mandat od četiri godine.

(c) Odluku o raspisivanju natječaja za imenovanje ravnatelja donosi Upravno vijeće najkasnije tri mjeseca prije isteka mandata ravnatelja.

(d) Natječaj za ravnatelja objavljuje se na mrežnim stranicama Ustanove, u „Narodnim novinama“ i prema potrebi u drugom javnom glasilu.

(e) Ravnatelj može biti razriješen prije isteka razdoblja na koje je imenovan u skladu sa zakonom kojim se uređuje osnivanje i ustrojstvo ustanova i Statutom.

(6) Ravnatelj za svoj rad odgovara Upravnom vijeću i ministru.

Članak 22.

Djelokrug rada ravnatelja obuhvaća sljedeće poslove:

◊ organizira, vodi rad i poslovanje Ustanove

◊ predstavlja i zastupa Ustanovu

◊ predlaže godišnji plan rada Ustanove i odgovoran je za njegovo ostvarivanje

◊ podnosi Upravnom vijeću i Ministarstvu godišnji izvještaj o radu i poslovanju Ustanove

◊ može dati u granicama svojih ovlasti pisanu punomoć drugoj osobi za zastupanje Ustanove u pravnom prometu u okviru nadležnosti utvrđene Statutom

◊ određuje osobe ovlaštene za potpisivanje financijske i druge dokumentacije

◊ donosi odluku o provođenju unutarnjeg nadzora nad radom stručnih djelatnika

◊ ima pravo i obvezu prisustvovati sjednicama Upravnog vijeća i sudjelovati u njegovu radu bez prava odlučivanja

◊ obavlja druge poslove u skladu sa posebnim propisima kojima se uređuje osnivanje i ustrojstvo ustanova, Statutom i drugim općim aktima Ustanove i

◊ obavlja druge poslove po nalogu osnivača Ustanove.

POGLAVLJE III.

STRUČNI VODITELJ

Članak 23.

(1) Stručnog voditelja na temelju javnog natječaja imenuje Upravno vijeće uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(2) Uvjeti koje mora ispunjavati stručni voditelj te njegova prava, dužnosti i odgovornosti uređuju se Statutom.

POGLAVLJE IV.

STRUČNO VIJEĆE

Članak 24.

(a) Ustanova ima stručno vijeće koje raspravlja i odlučuje o stručnim pitanjima rada Ustanove u sklopu nadležnosti utvrđenih zakonom i Statutom, daje upravnom vijeću, ravnatelju i stručnom voditelju mišljenja i prijedloge glede organizacije rada i uvjeta za razvitak djelatnosti, te obavlja druge poslove određene Statutom.

(b) Sastav stručnog vijeća, način imenovanja i rada uređuje se Statutom.

DIO ČETVRTI

FINANCIJSKO POSLOVANJE USTANOVE

Članak 25.

Sredstva za osnivanje i rad Ustanove osiguravaju se iz sredstava državnog proračuna i vlastitih prihoda.

Članak 26.

Na financijsko poslovanje Ustanove primjenjuje se zakon kojim se uređuje sustav proračuna i podzakonski propisi doneseni na temelju njega.

Članak 27.

(1) Pravne poslove o stjecanju, opterećenju i otuđenju nekretnina sklapa ravnatelj uz prethodnu suglasnost Upravnog vijeća i Ministarstva.

(2) Ravnatelj je ovlašten sklopiti pravni posao bez prethodne suglasnosti Upravnog vijeća, osim pravnog posla iz stavka 1. ovoga članka, čija vrijednost ne prelazi iznos određen Statutom.

(3) Za pravne poslove koji prelaze iznos određen Statutom, ravnatelj je dužan pribaviti suglasnost Upravnog vijeća.

(4) Upravno vijeće može odlučivati, odnosno dati suglasnost za sklapanje pravnih poslova bez prethodne suglasnosti Ministarstva, osim pravnih poslova iz stavka 1. ovoga članka, čija pojedinačna vrijednost ne prelazi iznos određen Statutom.

(5) Za pravne poslove koji prelaze iznos utvrđen Statutom  i pravne poslove iz stavka 1. ovoga članka, Upravno vijeće odlučuje uz suglasnost Ministarstva.

Članak 28.

(a) Ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom.

(b) Osnivač Ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze.

DIO PETI

OSTALE ODREDBE

Članak 29.

(1) Ustanova ima Statut kojim se uređuje ustroj Ustanove, tijela, njihova nadležnost i način odlučivanja, te druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanje Ustanove sukladno posebnim propisima koji uređuju osnivanje i  ustrojstvo ustanove i ovom Zakonu.

(2) Statut donosi Ministarstvo.