I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.   OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI  ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

Važeći Zakon o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20 i 114/22) sadrži odredbe vezane za ulazak državljana trećih zemalja u Republiku Hrvatsku, vize, odredbe vezane za rad, reguliranje privremenog boravka državljana trećih zemalja (u svrhu spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja, studiranja,  istraživanja, humanitarnih razloga, životnog partnerstva, rada, rada upućenih radnika, boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a, boravka digitalnih nomada, druge svrhe) te reguliranje stalnog boravka i dugotrajnog boravišta u Republici Hrvatskoj.

Radi pristupanja Republike Hrvatske Schengenskom prostoru, potrebno je izmijeniti određene odredbe Zakona o strancima.

Jedan od strateških ciljeva, ali i obveza preuzetih potpisivanjem i ratificiranjem Ugovora između Kraljevine Belgije, Republike Bugarske, Češke Republike, Kraljevine Danske, Savezne Republike Njemačke, Republike Estonije, Irske, Helenske Republike, Kraljevine Španjolske, Francuske Republike, Talijanske Republike, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Velikog Vojvodstva Luksemburga, Republike Mađarske, Republike Malte, Kraljevine Nizozemske, Republike Austrije, Republike Poljske, Portugalske Republike, Rumunjske, Republike Slovenije, Slovačke Republike, Republike Finske, Kraljevine Švedske, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (države članice europske unije) i Republike Hrvatske o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (dalje: Ugovor o pristupanju), jest puna primjena schengenske pravne stečevine.

Člankom 4. stavkom 1. Ugovora o pristupanju utvrđeno je koje su odredbe schengenske pravne stečevine obvezujuće za primjenu u Republici Hrvatskoj od dana pristupanja, dok je stavkom 2. istog članka propisano koje će se odredbe schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj primjenjivati samo na temelju odgovarajuće odluke Vijeća, nakon provjere u skladu s primjenjivim schengenskim postupcima ocjenjivanja, da su u Republici Hrvatskoj ispunjeni potrebni uvjeti za primjenu svih dijelova odgovarajuće pravne stečevine, uključujući djelotvornu primjenu svih schengenskih pravila u skladu s dogovorenim zajedničkim standardima i temeljnim načelima.

Od svibnja 2016. godine do svibnja 2019. godine, timovi stručnjaka iz Komisije i država članica, kroz provedbu schengenske evaluacije, provjeravali su kako Republika Hrvatska primjenjuje schengensku pravnu stečevinu u području upravljanja vanjskim granicama. Nakon toga je Europska komisija ocijenila da je Republika Hrvatska poduzela mjere potrebne za ispunjavanje nužnih uvjeta za primjenu schengenske pravne stečevine u tom području. Međutim, na zahtjev nekoliko država članica, u studenome 2020. godine Komisija je provela još jednu studijsku posjetu vanjskim granicama Republike Hrvatske,  nakon čega je povjerenica Johansson, na sastanku Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 12. ožujka 2021. godine, ponovo potvrdila da je Republika Hrvatska poduzela sve potrebne mjere kako bi osigurala potpunu primjenu schengenske pravne stečevine te EK smatra da je Republika Hrvatska već od tog dana spremna pristupiti schengenskom prostoru.

Temeljem navedenog zaključka Komisije i Europski parlament je donio, 8. srpnja 2021. godine, Rezoluciju  u kojoj je naglasio spremnost, nakon savjetovanja s Vijećem u skladu s člankom 4. Akta o pristupanju, izraziti svoje mišljenje o punoj primjeni odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj. Navedena Rezolucija usvojena je s 505 glasova za i 134 glasa protiv (uz 54 suzdržana). Također, Vijeće je 9. prosinca 2021. godine donijelo zaključke da je Hrvatska ispunila nužne uvjete za primjenu svih dijelova schengenske pravne stečevine, čime su ispunjeni preduvjeti da Vijeće može donijeti odluku iz članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju Republike Hrvatske, čime se omogućuje ukidanje kontrola na unutarnjim granicama.

U području viza, od datuma pristupanja Republike Hrvatske Schengenskom prostoru, izravno će primjenjivati odredbe Zakonika o vizama (Uredba (EZ) br. 810/2009) i Uredbe o VIS-u (Uredba (EZ) br. 767/2008).

Budući da su se odredbe Zakona o strancima do sada usklađivale sa Zakonikom o vizama, od datuma pristupanja Schengenskom prostoru doći će do situacije da se određene odredbe Zakonika o vizama ponavljaju ili su sadržane u odredbama Zakona o strancima, što bi dovodilo do zabune u primjeni i pravne nesigurnosti.

Nadalje, tijekom dosadašnje primjene Zakona o strancima, uočeno je da su određene odredbe vezane uz poništenje i ukidanje vize nedorečene i nepotrebno produljuju postupak. Odredbe vezane uz odbijanje dugotrajne vize ne obuhvaćaju sve razloge na osnovi kojih je opravdano odbiti takvu vizu.

Nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj u odnosu na vize izravno će se primjenjivati odredbe Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009.), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2019/1155 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 810/2009 o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 188, 12.7.2019.), stoga je pojedine odredbe Zakona o strancima potrebno staviti izvan snage, radi izbjegavanja dvostrukog propisivanja.

2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom

Ovim Zakonom je, prije svega, potrebno osigurati provedbu sljedećih akata Europske unije, i to: Uredbe (EU) 2018/1240 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. rujna 2018. o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) i izmjeni uredaba (EU) br. 1077/2011, (EU) 515/2014, (EU) 2016/399, (EU) 2016/1624 i (EU) 2017/2226 (SL L 236/1, 19. 9. 2018.), zatim Uredbe (EU) 2017/2226 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2017. o uspostavi sustava ulaska/izlaska (EES) za registraciju podataka o ulasku i izlasku te podataka o odbijanju ulaska za državljane trećih zemalja koji prelaze vanjske granice država članica i određivanju uvjeta za pristup EES-u za potrebe izvršavanja zakonodavstva te o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i uredbi (EZ) br. 767/2008 i (EU) br. 1077/2011) kao i Provedbene Odluke Komisije (EU) 2022/102 od 25. siječnja 2022. godine o utvrđivanju obrazaca za odbijanje, poništenje ili ukidanje odobrenja putovanja (SL L 17/59, 26. 1. 2022.).

Uredbom EU 2018/1240 propisuje  se da  državljani trećih zemalja kojima za prelazak vanjske granice nije potrebna viza, prije dolaska na granični prijelaz radi ulaska u EU moraju ishoditi odobrenje putovanja. Predmetnom Uredbom omogućava se procjena predstavlja li njihova prisutnost na državnom području država članica rizik za sigurnost, rizik od nezakonitog useljavanja ili visoki rizik od epidemije ili hoće li ona predstavljati takav rizik. Stoga je odobrenje putovanja odluka u kojoj se navodi da ne postoje činjenične naznake niti opravdane osnove zbog kojih bi se moglo smatrati da prisutnost osobe na državnom području država članica predstavlja takve rizike. Kao takvo, odobrenje putovanja po svojoj se prirodi razlikuje od vize. Za  odobrenje putovanja se neće zahtijevati više informacija niti će ono opterećivati podnositelje zahtjeva više od vize. Posjedovanje valjanog odobrenja putovanja je novi uvjet za ulazak na državno područje država članica. Samo posjedovanje odobrenja putovanja ne daje automatsko pravo na ulazak.

Uredbom EU 2017/2226 propisuje se da se određeni državljani trećih zemalja prilikom prelaska vanjske granice moraju registrirati u sustavu EES. Za prelazak određenih državljana trećih zemalja preko vanjske granice uspostavlja se EES sustav, radi daljnjeg poboljšanja upravljanja vanjskim granicama, a posebno radi provjere poštuju li se odredbe o dopuštenom razdoblju boravka na državnom području država članica, s pomoću kojega se elektronički registrira vrijeme i mjesto ulaska i izlaska državljana trećih zemalja kojima je dopušten kratkotrajni boravak na državnom području država članica te izračunava trajanje njihova dopuštenog boravka. Njime će se zamijeniti obveza otiskivanja pečata u putovnice državljana trećih zemalja koja se primjenjuje na sve države članice.

Provedbena Odluka 2022/102 propisuje izgled i sadržaj obrazaca koji se izdaju u vezi odobrenja putovanja. Zakonom o strancima je potrebno propisati pravni temelj za propisivanje navedenog obrasca podzakonskim propisom koji se donosi uz Zakon o strancima.

3. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Donošenjem predloženog Zakona stvorit će se uvjeti za provedbu gore navedene pravne stečevine.

Uredba EU 2018/1240 doprinosi visokom stupnju sigurnosti omogućavanjem detaljne procjene predstavljaju li podnositelji zahtjeva rizik za sigurnost prije njihova dolaska na granične prijelaze na vanjskim granicama kako bi se utvrdilo postoje li činjenične naznake ili opravdane osnove utemeljene na činjeničnim naznakama zbog kojih se može zaključiti da prisutnost dotične osobe na državnom području država članica predstavlja rizik za sigurnost.

Nadalje, Uredba EU 2017/2226  doprinosi poboljšanju upravljanja vanjskim granicama, sprečavanju nezakonitog useljavanja i pojednostavnjenju  upravljanja migracijskim tokovima. Sustav EES će doprinijeti identifikaciji svake osobe koja ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete u pogledu trajanja dopuštenog boravka na državnom području država  članica. Sustav EES će također doprinijeti sprečavanju, otkrivanju i istrazi kaznenih djela terorizma i drugih teških kaznenih djela.

Pojedine odredbe važećeg Zakona u dijelu koji  se odnosi na kratkotrajnu vizu i zrakoplovno-tranzitnu vizu stavljaju se izvan snage kako ne bi došlo do dvostrukog propisivanja s obzirom na izravnu primjenu Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama); (SL L 243, 15. 9. 2009.) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2016/399 Europskoga parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23. 3. 2016.).

Nadalje, uspostavit će se Nacionalna jedinica sustava ETIAS - Automatizirani europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanju putovanja, a odnosi se na odobrenje putovanja državljaninu treće zemlje koji je oslobođen obveze posjedovanja vize za ulazak preko vanjske granice.

III.  OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Donošenje ovog Zakona predlaže se po hitnom postupku sukladno članku 204. stavku 1. i članku 206. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20.), prema kojima se po hitnom postupku donose zakoni kada to zahtijevaju osobito opravdani razlozi, odnosno koji se usklađuju s dokumentima Europske unije ako to zatraži predlagatelj.

Izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (LIBE) Europskog parlamenta usvojeno je na sjednici LIBE 25. listopada 2022. godine, zajedno s nacrtom Zakonodavne rezolucije Europskog parlamenta u kojoj Europski parlament odobrava nacrt Odluke Vijeća, o čemu je Europski parlament raspravio i glasovao 9. studenog 2022. godine. S obzirom na navedeno, Vijeće Europske unije će na sastanku ministara pravosuđa i unutarnjih poslova 8. prosinca 2022. godine glasovati o usvajanju Odluke o punoj primjeni schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O STRANCIMA

Članak 1.

U Zakonu o strancima („Narodne novine“, br. 133/20) u članku 2. stavku 2. podstavak 3. mijenja se i glasi:

„- Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15. 9. 2009.) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2019/1155 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 188, 12. 7. 2019.) (u daljnjem tekstu: Zakonik o vizama).“.

U podstavku 8. na kraju rečenice briše se točka i dodaju se podstavci 9., 10., 11. i 12. koji glase:

„- Uredba (EZ) br. 767/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (SL L 218, 13.8.2008.) (u daljnjem tekstu: Uredba o VIS-u)

- Uredba (EU) 2018/1240 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. rujna 2018. o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i odobravanje putovanja (ETIAS) i izmjeni uredaba (EU) br. 1077/2011, (EU) 515/2014, (EU) 2016/399, (EU) 2016/1624 i (EU) 2017/2226 (SL L 236/1, 19. 9. 2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba EU 2018/1240)

- Uredba (EU) 2017/2225 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2017. o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 u pogledu korištenja sustavom ulaska/izlaska (SL L 327/1, 9.12.2017.) (u daljnjem tekstu: Uredba EU 2017/2225)

- Uredba (EU) 2017/2226 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2017.o uspostavi sustava ulaska/izlaska (EES) za registraciju podataka o ulasku i izlasku te podataka o odbijanju ulaska za državljane trećih zemalja koji prelaze vanjske granice država članica i određivanju uvjeta za pristup EES-u za potrebe izvršavanja zakonodavstva te o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i uredbi (EZ) br. 767/2008 i (EU) br. 1077/2011 (SL L 327/20, 9. 12. 2017.) (u daljnjem tekstu: Uredba EU 2017/2226)

- Provedbena Odluka Komisije (EU) 2022/102 od 25. siječnja 2022. godine o utvrđivanju obrazaca za odbijanje, poništenje ili ukidanje odobrenja putovanja (SL L 17/59, 26. 1. 2022.).“.

Članak 2.

U članku 3. stavku 1. iza točke 43. briše se točka i  dodaju se točke 44., 45., 46., 47. i 48. koje glase:

„44) Automatizirani europski sustav za informacije o putovanjima i odobravanju putovanja (u daljnjem tekstu: sustav ETIAS) je informacijski sustav za obradu podataka o putovanjima te za odobravanje putovanja državljanima trećih zemalja koji su oslobođeni obveze posjedovanja vize

45) Nacionalna jedinica sustava ETIAS je ustrojstvena jedinica Ministarstva nadležna za obavljanje poslova odobrenja putovanja

46) odobrenje putovanja je odobrenje državljaninu treće zemlje koji je oslobođen obveze posjedovanja vize za ulazak preko vanjske granice

47) sustav ulaska/izlaska (EES)  je elektronički sustav za registraciju vremena i mjesta ulaska i izlaska državljana trećih zemalja kojima je odobren kratkotrajni boravak u državama članicama Europske unije, koji računa trajanje kratkotrajnog boravka te u koji se unose podaci o odbijanju ulaska  

48) Nacionalni program olakšica je program sukladno Zakoniku o schengenskim granicama i Uredbi EU 2017/2226, kojim se državljanima trećih zemalja koji  nemaju  pravo  slobodnog  kretanja  u skladu  s  pravom  Unije omogućava korištenje olakšica pri prelasku vanjske granice.“.  

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Pojmovi koji se koriste u ovome Zakonu, a nisu definirani stavkom 1. ovoga članka, imaju jednako značenje kao pojmovi i definicije propisani u Uredbi EU 2018/1240, Uredbi EU 2017/2226 i Zakoniku o schengenskim granicama.“.

Članak 3.

Iza članka 3. dodaje se naslov iznad članka i članak 3.a koji glase:

„Obveza obavješćivanja tijela Europske unije

Članak 3.a

Obavješćivanje Europske komisije i agencija Europske unije o obvezama koje proizlaze iz Uredbe EU 2018/1240 i Uredbe EU 2017/2226 provodi Ministarstvo.“.

Članak 4.

Naslov iznad članka 12. i članak 12. mijenjaju se i glase:

„Središnje tijelo za pitanja viza

Članak 12.

(1) Ministarstvo nadležno za vanjske  poslove je središnje tijelo državne uprave za pitanja viza.

(2) Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada), na prijedlog ministarstva nadležnog za vanjske poslove, uredbom propisuje vizni sustav Republike Hrvatske u skladu s člankom 6. Uredbe Vijeća (EU) 2018/1806 od 14. studenoga 2018. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 303/39 od 28. 11. 2018.).“.

Članak 5.

Naslov iznad članka 13. i članak 13. brišu se.

Članak 6.

Članak 14. mijenja se i glasi:

„Vlada može odrediti da državljani određenih trećih zemalja te nositelji putnih isprava koje su izdala nadležna tijela tih trećih zemalja trebaju zrakoplovno-tranzitnu vizu, u skladu s člankom 3. stavcima 2. i 3. Zakonika o vizama.“.

Članak 7.

Naslov iznad članka 15. i članak 15. brišu se.

Članak 8.

Naslov iznad članka 16. i članak 16. brišu se.

Članak 9.

Naslov iznad članka 17. i članak 17. mijenjaju se i glase:

„Prethodna suglasnost za izdavanje vize za kratkotrajni boravak

Članak 17.

(1) Prije izdavanja vize za kratkotrajni boravak diplomatska misija odnosno konzularni ured dužan je, u slučajevima utvrđenim provedbenim propisima, zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove.

(2) Prije davanja suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka ministarstvo nadležno za vanjske  poslove dužno je, u slučajevima utvrđenim provedbenim propisima, zatražiti mišljenja Ministarstva i Sigurnosno-obavještajne agencije koja su obvezujuća.“.

Članak 10.

Naslov iznad članka 18. i članak 18. mijenjaju se i glase:

„Jamstveno pismo

Članak 18.

(1) Od državljanina treće zemlje koji dolazi u privatni ili poslovni posjet fizičkoj ili pravnoj osobi u Republici Hrvatskoj može se zatražiti da priloži jamstveno pismo i/ili drugi dokaz da će ta fizička ili pravna osoba snositi troškove njegova boravka u Republici Hrvatskoj, uključujući i troškove smještaja i uzdržavanja te troškove napuštanja Republike Hrvatske.

(2) Postupak naplate troškova iz stavka 1. ovoga članka u nadležnosti je Ministarstva.

(3) Jamstveno pismo te drugi dokazi iz stavka 1. ovoga članka propisuju se pravilnikom kojim se uređuje izdavanje viza.

(4) Pravilnik iz stavka 3. ovoga članka donosi ministar nadležan za vanjske poslove.“.

Članak 11.

Naslov iznad članka 19. i članak 19. mijenjaju se i glase:

„Izdavanje vize za kratkotrajni boravak na obrascu za unošenje vize

Članak 19.

(1) Viza za kratkotrajni boravak unosi se u obrazac za unošenje vize, kako je propisano Uredbom Vijeća (EZ) br. 333/2002 od 18. veljače 2002. o jedinstvenom obliku obrazaca za unošenje vize koju države članice izdaju nositeljima putnih isprava koje država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje (SL L 53, od 23. 2. 2002), ako to zahtijevaju humanitarni razlozi ili nacionalni interes Republike Hrvatske.

(2) Obrazac iz stavka 1. ovoga članka izdaje diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske ili policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska vanjske granice.“.

Članak 12.

Naslov iznad članka 20. i članak 20. brišu se.

Članak 13.

U članku 21. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Zahtjevi za izdavanje vize za kratkotrajni boravak i podaci prikupljeni od državljanina treće zemlje i fizičke ili pravne osobe iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona pohranjuju se i obrađuju u Hrvatskom viznom informacijskom sustavu (u daljnjem tekstu: HVIS), u skladu s uredbom Vlade kojom se uređuje HVIS, Uredbom o VIS-u i propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.“.

Članak 14.

Članak 22. mijenja se i glasi:

„Od državljana treće zemlje koji podnose zahtjev za izdavanje kratkotrajne vize prikupljaju se i pohranjuju biometrijski podaci u skladu sa Zakonikom o vizama i Uredbom o VIS-u.“.

Članak 15.

Naslov iznad članka 23. i članak 23. brišu se.

Članak 16.

Naslov iznad članka 24. i članak 24. brišu se.

Članak 17.

Naslov iznad članka 25. i članak 25. brišu se.

Članak 18.

Članak 26. mijenja se i glasi:

„Vizu za kratkotrajni boravak može, u slučajevima propisanima člancima 35. i 36. Zakonika o vizama, izdati policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska vanjske granice.“.

Članak 19.

Naslov iznad članka 27. i članak 27. brišu se.

Članak 20.

Naslov iznad članka 28. i članak 28. brišu se.

Članak 21.

Naslov iznad članka 29. i članak 29. brišu se.

Članak 22.

Naslov iznad članka 30. i članak 30. brišu se.

Članak 23.

Članak 31. mijenja se i glasi:

„(1) Produljenu kratkotrajnu vizu na zahtjev državljanina treće zemlje izdaje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje.

(2) Prije produljenja izdane kratkotrajne vize policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je zatražiti prethodnu suglasnost Ministarstva, koje o zahtjevu odlučuje u roku od sedam dana.

(3) Prije davanja suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo je dužno zatražiti mišljenja ministarstva nadležnog za vanjske poslove i Sigurnosno-obavještajne agencije koja su obvezujuća.

(4) Zahtjev za produljenje roka valjanosti kratkotrajne vize i/ili trajanja boravka podnosi se u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prije isteka valjanosti kratkotrajne vize i/ili trajanja boravka odobrenog na temelju izdane kratkotrajne vize.

(5) Do donošenja odluke o produljenju kratkotrajne vize državljanin treće zemlje može boraviti na području Republike Hrvatske.

(6) Protiv odluke o odbijanju produljenja kratkotrajne vize državljanin treće zemlje ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke putem nadležne diplomatske misije odnosno konzularnog ureda Republike Hrvatske.

(7) O žalbi iz stavka 6. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za vanjske poslove.

(8) Žalba ne odgađa izvršenje odluke o odbijanju produljenja kratkotrajne vize.

(9) Podaci o produljenoj kratkotrajnoj vizi i/ili trajanju boravka, o odbijenom zahtjevu za produljenje kratkotrajne vize i/ili trajanja boravka te o odustanku stranke od zahtjeva za produljenje (obustavi postupka) unose se u HVIS u skladu s uredbom kojom se uređuje HVIS.“.

Članak 24.

Naslov iznad članka 32. i članak 32. mijenjaju se i glase:

„Žalba na odluku o odbijanju zahtjeva za izdavanje zrakoplovno-tranzitne i kratkotrajne vize

Članak 32.

(1) Protiv odluke o odbijanju zahtjeva za izdavanje zrakoplovno-tranzitne ili  kratkotrajne vize državljanin treće zemlje ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke, putem nadležne diplomatske misije odnosno konzularnog ureda Republike Hrvatske.

(2) O žalbi protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za vanjske poslove.

(3) Žalba ne odgađa izvršenje odluke iz stavka 1. ovoga članka.“.

Članak 25.

Naslov iznad članka 33. i članak 33. brišu se.

Članak 26.

Članak 34. mijenja se i glasi:

„(1) Vizu za kratkotrajni boravak može poništiti ili ukinuti diplomatska misija, odnosno konzularni ured Republike Hrvatske ili Ministarstvo, putem policijske uprave, odnosno policijske postaje.

(2) Protiv odluke o poništenju ili ukidanju zrakoplovno-tranzitne ili kratkotrajne vize državljanin treće zemlje ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke putem nadležne diplomatske misije odnosno konzularnog ureda Republike Hrvatske.

(3) O žalbi iz stavka 2. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za vanjske poslove.

(4) Žalba ne odgađa izvršenje odluke iz stavka 2. ovoga članka.“.

Članak 27.

U članku 35. iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. i stavak 7. koji glase:

„(6) Svi unosi na naljepnicu vize tiskaju se te se ne smiju unositi ručne ispravke u otisnutu naljepnicu vize.

(7) Naljepnica vize može se popunjavati ručno samo u slučaju tehničkih teškoća zbog više sile, a ručno ispunjena naljepnica vize ne smije se mijenjati.“.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 8.

Članak 28.

U članku 37. stavku 5. riječi: „članka 16. stavka 1.“ zamjenjuju se riječima: „članka 18. stavka 3.“.

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) O zahtjevu za izdavanje dugotrajne vize koji je dopušten odlučuje se u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva te se taj rok može produžiti do najviše 45 dana, ako za to postoje opravdani razlozi.“.

Članak 29.

Iza članka 37. dodaje se naslov iznad članka i članak 37.a koji glase:

„Suradnja s vanjskim pružateljem usluga

Članak 37.a

(1) Vanjski pružatelj usluga može sudjelovati u prikupljanju zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize na način propisan pravilnikom iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Vanjski pružatelj usluga može prikupljati i biometrijske podatke od podnositelja zahtjeva za izdavanje dugotrajne vize na način propisan pravilnikom iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona.“.

Članak 30.

U članku 40. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Dugotrajna viza može se izdati ako državljanin treće zemlje:

1. ima putnu ispravu sukladno članku 61. stavku 2. ovoga Zakona

2. ima odobrenje privremenog boravka odnosno izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj

3. ima odgovarajuće putno zdravstveno osiguranje, koje pokriva razdoblje boravka od 30 dana u Republici Hrvatskoj, a za pokriće troškova koji mogu nastati tijekom njegova boravka u Republici Hrvatskoj zbog:

- hitne medicinske pomoći i/ili hitnog bolničkog liječenja ili

- povratka u državu stalnog boravka zbog zdravstvenih razloga ili

- prijevoza u slučaju smrti

4. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj, ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska

5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.“.

Članak 31.

U članku 41. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Zahtjev za izdavanje dugotrajne vize odbit će se:

1. ako državljanin treće zemlje:

- predoči oštećenu, krivotvorenu ili tuđu putnu ispravu

- nema odobrenje privremenog boravka odnosno izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj

- ne dokaže da ima odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje kako je propisano člankom 40. stavkom 1. točkom 3. ovoga Zakona

- ima zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili je izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska

- predstavlja prijetnju javnom poretku, nacionalnoj sigurnosti ili javnom zdravlju Republike Hrvatske

- priloži prijevarno stečenu ili krivotvorenu dokumentaciju ili ako postoji opravdana sumnja u istinitost njegovih izjava i/ili u vjerodostojnost priložene dokumentacije i njezina sadržaja

2. ako je pokrenut postupak za ukidanje odobrenja privremenog boravka odnosno izdane dozvole za boravak i rad.“.

Članak 32.

U članku 45. točki 1. riječ: „državnu“ zamjenjuje se riječju: „vanjsku“, a  riječ: „državne“ zamjenjuje se riječju: „vanjske“.

U točki 4. riječ: „državne“ zamjenjuje se riječju: „vanjske“.

Članak 33.

U članku 47. iza riječi: „granicama“ dodaju se riječi: „ i Uredbom EU 2018/1240“.

Članak 34.

Iza članka 47. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 47.a i 47.b, koji glase:

„Odobrenje putovanja

Članak 47.a

(1) Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za odobrenje putovanja iz Uredbe EU 2018/1240 donosi se  rješenje o odbijanju odobrenja putovanja.

(2) Državljaninu treće zemlje kojem je odobreno putovanje, a naknadno se utvrdi da uvjeti za odobrenje putovanja nisu bili ispunjeni u vrijeme odobrenja putovanja, donosi se  rješenje o poništenju odobrenja putovanja.

(3) Državljaninu treće zemlje kojem je odobreno putovanje, a naknadno se utvrdi da više nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje putovanja, donosi se  rješenje o ukidanju odobrenja putovanja.

(4) Državljaninu treće zemlje koji podnese zahtjev za ukidanje odobrenja putovanja donosi se rješenje o ukidanju odobrenja putovanja.  

(5) Rješenja iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka donosi Ministarstvo.

(6) Protiv rješenja iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(7) Ministar pravilnikom propisuje izgled i sadržaj obrasca rješenja o odbijanju odobrenja putovanja, obrasca rješenja o poništenju odobrenja putovanja i obrasca rješenja o ukidanju odobrenja putovanja.

Nacionalni program olakšica

Članak 47.b

(1) Zahtjev za pristup/produljenje nacionalnom programu olakšica državljanin treće zemlje može podnijeti na graničnom prijelazu ili u policijskoj postaji i policijskoj upravi.

(2) O odobrenju/odbijanju zahtjeva za pristup nacionalnom programu olakšica, produljenju/odbijanju produljenja pristupa nacionalnom programu olakšica te ukidanju odobrenja/produljenja pristupa nacionalnom programu olakšica, tijelo iz stavka 1. ovoga članka donosi rješenje.  

(3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(4) Ministar pravilnikom propisuje izgled i sadržaj:

- obrasca zahtjeva za odobrenje/produljenje pristupa nacionalnom programu olakšica

- obrasca rješenja o odobrenju/odbijanju zahtjeva za pristup nacionalnom programu olakšica

- obrasca rješenja o produljenju/odbijanju produljenja pristupa nacionalnom programu olakšica te

- obrasca rješenja o ukidanju odobrenja/produljenja pristupa nacionalnom programu olakšica.“.

Članak 35.

U članku 50. stavku 1., iza riječi: „granicama“ dodaju se riječi: „ili Uredbom EU 2018/1240“.

Članak 36.

U članku 52. stavku 1. iza riječi: „odobrenje boravka“ dodaju se riječi: „ili  valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno“.

U stavku 2. riječi: „iz stavka 1. ovoga članka“ brišu se.

U stavku 4. iza riječi: „razonodu“ dodaje se zarez i riječi: “osim odredbe stavka 5. ovoga članka“:

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5., 6. i 7. koji glase:

„ (5) Prijevoznik je dužan provjeriti u sustavu ETIAS posjeduje li državljanin treće zemlje, koji je oslobođen obveze posjedovanja vize, valjano odobrenje putovanja.

(6) Prijevozniku koji je na granični prijelaz, radi ulaska u Republiku Hrvatsku, dovezao državljanina treće zemlje koji ne posjeduje valjano odobrenje putovanja koje mu je potrebno, izdaje se zapovijed o vraćanju.

(7) Ministar pravilnikom propisuje izgled i sadržaj obrasca zapovijedi o vraćanju.“.