I.  USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

  Ocjena stanja

Važeći Zakon o strancima („Narodne novine“, br. 133/20, 114/22 i 151/22) sadrži odredbe vezane za ulazak državljana trećih zemalja u Republiku Hrvatsku, vize, odredbe vezane za rad, reguliranje privremenog boravka državljana trećih zemalja (u svrhu spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja, studiranja, istraživanja, humanitarnih razloga, životnog partnerstva, rada, rada upućenih radnika, boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a, boravka u druge svrhe boravka, digitalnih nomada, autonomnog boravka) te reguliranje stalnog boravka i dugotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj.

Važećim Zakonom o strancima, između ostalih, prenesena je Direktiva Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih država u svrhu zapošljavanja visokokvalificirane radne snage (SL L 155, 18. 6. 2009.).

U međuvremenu donesena je nova Direktiva kojom se uređuje reguliranje statusa visokokvalificiranih državljana trećih zemalja, slijedom čega su države članice do 18. studenog 2023. godine dužne preuzeti Direktivu (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ.

Zakonom o strancima koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. godine propisani su uvjeti izdavanja dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja. Zakonom je uveden fleksibilan model zapošljavanja stranaca u Republici Hrvatskoj koji može brzo i adekvatno odgovoriti na potrebe tržišta rada. Podaci ukazuju na stalno povećanje broja izdanih dozvola za boravak i rad, budući da je u prvih jedanaest mjeseci 2023. godine izdano 160.464 dozvola za boravak i rad. Usporedbe radi, u 2022. godini izdano je 124.121 dozvola za boravak i rad, što je povećanje za 51,4% u odnosu na 2021. godinu, odnosno 86,2% u odnosu na 2020. godinu te za 279,2% u odnosu na 2018. godinu.

Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca, za olakšani ulazak na teritorij Europske unije bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. Ulaskom Republike Hrvatske u schengenski prostor državljani država kojima je za ulazak potrebna viza, za odlazak u druge države članice schengenskog prostora nisu u  obvezi ishoditi dodatnu vizu za slobodu kretanja do 90 dana na područje drugih država članica. U primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad uočeni su određeni izazovi u smislu da poslodavci podnose veliki broj zahtjeva nerazmjerno broju zaposlenih hrvatskih državljana i veličini poslovnog subjekta, odnosno više poslodavaca za istog državljanin treće zemlje istovremeno podnose zahtjeve za dozvole za boravak i rad što dovodi do administrativnog opterećenja svih tijela u postupku, državljani trećih zemalja mijenjaju zanimanja bez dokaza da su osposobljeni za obavljanje takvih poslova kada se radi o deficitarnim zanimanjima. Trenutni model izdavanja dozvola za boravak i rad državljaninu treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad omogućava rad samo za poslodavca za kojeg je izdana, kao i samo na poslovima za koje je izdana, što znači da je u slučaju promjene zanimanja kod istog poslodavca ili promjene poslodavca, kao i za dodatni rad državljana treće zemlje sukladno općem propisu o radu, potrebno provesti novi postupak izdavanja dozvole za boravak i rad (podnošenje zahtjeva, novo mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, plaćanje upravnih pristojbi, te ishođenje nove biometrijske dozvole boravka), što također predstavlja administrativno opterećenje tijela koje sudjeluju u postupku, državljana trećih zemalja, kao i poslodavaca. Također, u slučaju prestanka radnog odnosa državljana treće zemlje ukida se dozvola za boravak i rad, dok se u najčešćem broju slučajeva pokazalo da državljani trećih zemalja već imaju novog poslodavca, što zahtijeva provođenje novog postupka izdavanja dozvole za boravak i rad.

Dozvole za boravak i rad izdaju se na razdoblje trajanja ugovora o radu, a najduže na rok od godinu dana, dok se dozvole za boravak i rad za sezonske radnike izdaju na maksimalno šest mjeseci u razdoblju od 12 mjeseci. Mogućnost rada državljana trećih zemalja kao sezonskih radnika do maksimalno šest mjeseci, osobito u djelatnosti turizma i ugostiteljstva, pokazalo se kao nedostatno za potrebe turističkog sektora. Broj dozvola za boravak i rad koje se izdaju za cjelogodišnji rad u zadnjih nekoliko godina bilježe značajan porast, a ograničenje njihovog trajanja na godinu dana ne prati potrebe gospodarskog sektora, uslijed čega dolazi do velikog administrativnog opterećenja poslodavaca i tijela koja sudjeluju u postupku.  

Državljani trećih zemalja koji su Republiku Hrvatsku dolaze radi useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva reguliraju privremeni boravak iz humanitarnih razloga, kao i ostale kategorije, primjerice žrtve trgovanja ljudima, te trenutno u odredbama Zakona nisu izdvojeni kao posebna ciljana skupina.

Studenti koji su imali odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu studiranja, ne mogu steći dugotrajni boravak, s obzirom na ograničenja koja proizlaze iz pravne stečevine EU, budući da im se samo pola tog razdoblja računa za potrebe odobrenja dugotrajnog boravka.

U praksi je uočeno da se određene kategorije državljana trećih zemalja koji zbog prirode svog posla ili obiteljskih veza s hrvatskim državljanima koji su od strane javnih tijela upućeni na rad u inozemstvo moraju boraviti u inozemstvu duži period, susreću s poteškoćama u ispunjavanju uvjeta za dugotrajni ili stalni boravak.

Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom

Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o strancima uredit će se:

- preuzimanje Direktive (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ      

- odredbe u dijelu odobravanja privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva

- odredbe u dijelu zapošljavanja državljana trećih zemalja

- uvjeti koje mora ispunjavati poslodavac radi dobivanja mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

- povoljnije stjecanje stalnog boravka za studente koji su imali pet godina neprekidno odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, od čega najmanje tri godine u svrhu studiranja na visokom učilištu, na prijediplomskoj, diplomskoj ili poslijediplomskoj razini, ako su stekli kvalifikaciju razine visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj i zaposleni su u Republici Hrvatskoj    

- stjecanje dugotrajnog i stalnog boravka uzimajući u obzir dužinu izbivanja iz Republike Hrvatske za državljane treće zemlje koji zbog prirode posla koji obavljaju duže izbivaju iz Republike Hrvatske (upućeni radnici u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarske Konfederacije, koji radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti borave u inozemstvu, kao što su poslovi pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu), a posebno je prepoznata kategorija člana obitelji službenika tijela javne vlasti Republike Hrvatske koji službenik je u okviru obavljanja svoje dužnosti upućen u inozemstvo prema posebnim propisima

- prekršajne odredbe vezano za novi raspon i iznose novčanih kazni, te dodatno usklađivanje s materijalnim odredbama.

Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Donošenjem predloženog Zakona omogućit će se reguliranje boravka državljana trećih zemalja i članova njihovih obitelji kako je propisano Direktivom (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ do 18. studenog 2023. godine.

Omogućit će se reguliranje privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva te se, u cilju zadržavanja visokoobrazovanih državljana trećih zemalja koji su u Republici Hrvatskoj studirali i stekli kvalifikaciju razine visokog obrazovanja i zaposlili se, propisuju povoljnije odredbe za stjecanje stalnog boravka.

Adresirat će se uočeni izazovi u primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad, na način da će se dopuniti odredbe koje se odnose na davanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a u cilju zaštite domaćeg tržišta rada te radnika-državljana trećih zemalja uređene su odredbe koje se odnose na ugovor o radu koji ne smije sadržavati diskriminatorne odredbe i plaću koja se isplaćuje državljaninu treće zemlje, koja ne smije biti manja od plaće koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj koji rade na usporedivim radnim mjestima u skladu s posebnim zakonima ili kolektivnim ugovorima. Dopunit će se odredbe za izdavanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za poslodavce, koje se odnose na podmirene obveze po osnovi javnih davanja, uvjet kontinuiranog zaposlenja najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske (u zadnjih godinu dana, umjesto šest mjeseci kao do sada), te se uvodi novi uvjet da se neće izdati dozvola za boravak i rad poslodavcu kojem je pravomoćno izrečena kaznena sankcija iz područja opće sigurnosti ili prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje iz područja radnih odnosa te prekršajnopravna sankcija iz područja socijalnog osiguranja te zaštite na radu, uvjet ostvarenog prometa u određenom iznosu, da poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu koji uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada. Za sva zanimanja (deficitarna i nedeficitarna) uveden je uvjet omjera zaposlenih državljana Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije i radnika-državljana trećih zemalja. U cilju olakšanja provođenja kontrole kao i zaštite radnika i njihovih prava, propisana je veća povezanost državnih tijela i institucija (policijske uprave/postaje, porezna uprava, mirovinsko osiguranje).

Provedbom ovog Zakona, osigurat će se administrativno rasterećenje poslodavaca te službenika policijskih uprava odnosno policijskih postaja, učinkovitije provođenje postupaka te zaštita radnika-državljana trećih zemalja i zadržavanje postojeće strane radne snage, uz poštivanje svih sigurnosnih aspekata.

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske. 

PRIJEDLOG ZAKONA

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA

Članak 1.

U Zakonu o strancima („Narodne novine“, br. 133/20., 114/22. i 151/22.) u članku 2. stavku 1. podstavak 14. briše se.

Dosadašnji podstavci 15. - 20. postaju podstavci 14.-19.

Iza dosadašnjeg podstavka 21. koji postaje podstavak 20. briše se točka te se dodaje novi podstavak 21. koji glasi:

„- Direktiva (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ (SL L 382, 28.10.2021.).“.

U stavku 2. podstavak 1. mijenja se i glasi:

„- Uredba Vijeća (EZ) br. 1683/95 od 29. svibnja 1995. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca za vize (SL L 164, 29. 5. 1995.) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) Europskog parlamenta i Vijeća od 22. studenoga 2023. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1683/95 u pogledu digitalizacije postupka izdavanja viza (SL L, 2023/2685, 7.12.2023.)“.

Podstavak 3. mijenja se i glasi:

„- Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama); (SL L 243, 15. 9. 2009.) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2023/2667 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. studenoga 2023. o izmjeni uredbi (EZ) br. 767/2008, (EZ) br. 810/2009 i (EU) 2017/2226 Europskog parlamenta i Vijeća, uredbi Vijeća (EZ) br. 693/2003 i (EZ) br. 694/2003 te Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma u pogledu digitalizacije postupka izdavanja viza, (SL L, 2023/2667, 7.12.2023.)“.

Članak 2.

U članku 3. stavku 1. točka 9) mijenja se i glasi:

„9) dozvola boravka je biometrijska isprava koju državljaninu treće zemlje na odobrenom privremenom boravku, dugotrajnom ili stalnom boravku izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) putem policijske uprave odnosno policijske postaje, a koja mu omogućuje ulazak u Republiku Hrvatsku, boravak u Republici Hrvatskoj sukladno navedenoj svrsi i rad sukladno odredbama ovoga Zakona“.

Točka 16) mijenja se i glasi:

„16) zapošljavanje visokokvalificiranog radnika u svrhu izdavanja „plave karte EU-a“ znači zapošljavanje državljanina treće zemlje koji:

a) je zaposlenik prema općem propisu o radu, u svrhu obavljanja stvarnog i konkretnog rada za drugu osobu ili pod njezinim vodstvom

b) je plaćen za taj rad i

c) ima tražene visoke stručne kvalifikacije“.

Točka 17) mijenja se i glasi:

„17) visoke stručne kvalifikacije u svrhu izdavanja „plave karte EU-a“ znači kvalifikacije potvrđene dokazima o kvalifikacijama u visokom obrazovanju ili stručnim vještinama visoke razine“.

Točka 18) mijenja se i glasi:

„18) kvalifikacije u visokom obrazovanju u svrhu izdavanja „plave karte EU-a“ znači bilo koja diploma, potvrda ili drugi dokaz formalnih kvalifikacija koji je izdalo tijelo priznato kao visoko učilište u matičnoj državi kojim se potvrđuje uspješno završeno visoko obrazovanje, ako studij potreban za stjecanje tih kvalifikacija traje najmanje tri godine i odgovara najmanje razini 6 ISCED-a iz 2011. ili, prema potrebi, razini 6 EQF-a, u skladu s posebnim propisima“.

Iza točke 18) dodaju se nove točke 19), 20), 21) i 22) koje glase:

„19) stručne vještine visoke razine u svrhu izdavanja „plave karte EU-a“ su znanje, vještine i kompetencije stečene stručnim iskustvom na razini usporedivoj s kvalifikacijama u visokom obrazovanju za zanimanja „direktori/direktorice u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija” i „stručnjaci/stručnjakinje za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju“, u skladu s posebnim propisima, relevantne u zanimanju navedenom u ugovoru o radu pod uvjetom da je:  

a) relevantno stručno iskustvo u minimalnom trajanju od tri godine stečeno u roku sedam godina prije podnošenja zahtjeva za „plavu kartu EU-a“ i

b) da je riječ o stvarnom i zakonitom obavljanju određenog zanimanja

20) „plava karta EU-a“ je dozvola za boravak i rad koja se izdaje za visokokvalificirano zapošljavanje kao biometrijska dozvola boravka u koju se u rubriku vrsta dozvole unosi „plava karta EU-a“ koja nositelja ovlašćuje na ulazak, ponovni ulazak, boravak i rad u Republici Hrvatskoj, kao i prava, pod uvjetima iz ovog Zakona

21) prva država članica u svrhu izdavanja „plave karte EU-a“ je država članica EGP-a koja prva izdaje državljaninu treće zemlje „plavu kartu EU-a“, a druga država članica je bilo koja država članica EGP-a u kojoj nositelj „plave karte EU-a“ namjerava ostvarivati ili ostvaruje pravo na mobilnost, osim prve države članice

22) regulirana profesija znači regulirana profesija kako je definirana propisom kojim se uređuje područje reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, a neregulirana profesija je profesija koja nije uređena propisom kojim se uređuje područje reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj.“.

Dosadašnje točke 19) - 39) postaju točke 23) - 43).

Dosadašnja točka 40) koja postaje točka 44) mijenja se i glasi:

„40) programi Unije ili multilateralni programi koji uključuju mjere mobilnosti su programi koje financira Unija ili države članice kojima se promiče mobilnost u svrhu studija ili u svrhu stručne prakse državljana trećih zemalja u Uniji ili u državama članicama koje sudjeluju u dotičnim programima“.

Dosadašnja točka 41) postaje točka 45).

Dosadašnja točka 42) koja postaje točka 46) mijenja se i glasi:

„46) pomorac je državljanin treće zemlje koji je zaposlen, uzet u službu ili radi u bilo kojem svojstvu na pomorskom brodu, a brodarac je državljanin treće zemlje koji je zaposlen, uzet u službu ili koji radi u bilo kojem svojstvu na brodu unutarnje plovidbe“.

Dosadašnje točke 43) – 48) postaju točke 47) – 52).

Članak 3.

U članku 35. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Početak valjanosti dugotrajne vize ne može biti raniji od početka valjanosti privremenog boravka ili dozvole za boravak i rad.“.

Članak 4.

U članku 37. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Zahtjev za izdavanje dugotrajne vize podnosi se najranije tri mjeseca prije, a najkasnije dva mjeseca nakon početka valjanosti privremenog boravka ili dozvole za boravak i rad.“.

Članak 5.

Iza članka 47.b dodaju se naslov iznad članka i članak 47.c koji glase:

„Obrada osobnih podataka pohranjenih u ETIAS-u i EES-u

Članak 47.c

(1) Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ispravak ili brisanje osobnih podataka pohranjenih u ETIAS-u, donosi se rješenje o odbijanju zahtjeva.  

(2) Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ispravak, dopunu, brisanje ili ograničavanje obrade osobnih podataka pohranjenih u EES-u, donosi se rješenje o odbijanju zahtjeva.

(3) Rješenje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka donosi Ministarstvo.

(4) Protiv rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Ministar pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona propisuje izgled i sadržaj obrasca rješenja o odbijanju zahtjeva za ispravak ili brisanje osobnih podataka pohranjenih u ETIAS-u.

(6) Ministar pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona propisuje izgled i sadržaj obrasca rješenja o odbijanju zahtjeva za ispravak, dopunu, brisanje ili ograničavanje obrade osobnih podataka pohranjenih u EES-u.“.

Članak 6.

U članku 55. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Državljanin treće zemlje kojem je istekao rok važenja privremenog boravka, a nije mu potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, može nastaviti boraviti na kratkotrajnom boravku nakon isteka roka važenja privremenog boravka.“.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Odredba stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.“.  

Članak 7.

U članku 57. stavku 1. točka 8. mijenja se i glasi:

„8. rada upućenog radnika koji dolazi iz druge države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije duže od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana“.

Iza točke 11. briše se točka i dodaje se točka 12. koja glasi:

„12. useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva.“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Zahtjev za reguliranje privremenog boravka:

- u druge svrhe državljanin treće zemlje može podnijeti nakon isteka roka od šest mjeseci od isteka važenja privremenog boravka koji je bio odobren u druge svrhe, privremenog boravka koji je bio odobren za digitalnog nomada ili privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s digitalnim nomadom

- u svrhu boravka digitalnog nomada državljanin treće zemlje može podnijeti nakon isteka roka od šest mjeseci od isteka važenja privremenog boravka koji je bio odobren za digitalnog nomada ili privremenog boravka koji je bio odobren u druge svrhe ili privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s digitalnim nomadom.“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Privremeni boravak može se odobriti i kao autonomni boravak sukladno članku 69. ovoga Zakona.“.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„(6) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, privremeni boravak u druge svrhe može se produljiti   ako se radi o:

- umirovljenom državljaninu treće zemlje starijem od 60 godina vlasniku nekretnine u Republici Hrvatskoj i njegovom bračnom ili izvanbračnom drugu ili životnom ili neformalnom životnom partneru

- maloljetnom sportašu koji trenira u pravnoj osobi registriranoj u Republici Hrvatskoj u području sporta i rekreacije.“.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.

Članak 8.

Članak 58. mijenja se i glasi:

„(1) Zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak podnosi se u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.

(2) Zahtjev za odobrenje privremenog boravka državljanin treće zemlje kojemu za ulazak u Republiku Hrvatsku nije potrebna viza, može podnijeti i u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu namjeravanog boravka državljanina treće zemlje.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljanin treće zemlje kojem je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna viza može zahtjev za odobrenje privremenog boravka podnijeti u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako:

1. je član uže obitelji hrvatskog državljanina

2. je životni ili neformalni partner hrvatskog državljanina

3. dolazi radi studiranja na visokom učilištu, na prijediplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini

4. je istraživač koji  dolazi na temelju ugovora o gostovanju

5. je član uže obitelji državljanina treće zemlje iz točaka 3. i 4. ovoga stavka

6. podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka zbog humanitarnih razloga iz članka 79. stavka 1. točaka 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona

7. podnosi zahtjev za izdavanje „plave karte EU-a“ ili je član njegove obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona ili njegov životni ili neformalni životni partner, odnosno član je obitelji nositelja „plave karte EU-a“ iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona ili njegov životni ili neformalni životni partner

 8. podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva iz članka 79.a ovoga Zakona.

(4) U Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu može ostati državljanin treće zemlje:

- iz stavaka 2. i 3. ovoga članka koji u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podnese zahtjev za odobrenje privremenog boravka prije isteka kratkotrajnog boravka

- iz stavka 2. ovoga članka za kojeg je poslodavac podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad prije isteka kratkotrajnog boravka.

(5) Ako je državljaninu treće zemlje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka odbijen zahtjev za odobrenje privremenog boravka, a državljanin treće zemlje namjerava ponovno ući i boraviti u Republici Hrvatskoj na kratkotrajnom boravku, vrijeme tijekom rješavanja zahtjeva računa se kao kratkotrajni boravak.

(6) Zahtjev za izdavanje odobrenja privremenog boravka podnesen u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji bit će odbačen rješenjem:

- ako ga je suprotno stavcima 2. i 3. ovoga članka podnio državljanin treće zemlje kojemu treba viza za ulazak u Republiku Hrvatsku

- ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona.

(7) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.  

Članak 9.

U članku 61. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Odobrenje za privremeni boravak izdaje se na:

- rok važenja do godine dana, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

- rok važenja do dvije godine ako se odobrava:

1. privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom, državljaninom treće zemlje na dugotrajnom ili stalnom boravku, odobrenom azilu ili supsidijarnoj zaštiti sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita ili državljaninom treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak

2. privremeni boravak u svrhu životnog ili neformalnog životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom, državljaninom treće zemlje na dugotrajnom ili stalnom boravku, azilu ili supsidijarnoj zaštiti sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita ili državljaninom treće zemlje koji ima odobren privremeni boravak

3. autonomni boravak na temelju članka 69. i članka 133.a ovoga Zakona

4. privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva

- rok važenja do 18 mjeseci za privremeni boravak u svrhu boravka digitalnih nomada, unutar kojeg roka se može jednom produljiti.“.  

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Iznimno od stavka 1. podstavka 2. točaka 1. i 2. ovoga članka, odobrenje za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva izdaje se do isteka roka važenja odobrenja privremenog boravka državljanina treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji, odnosno životno partnerstvo, ali ne duže od dvije godine.“.

Stavak 6. briše se.

Članak 10.

Iza članka 62. dodaju se naslov iznad članka i članak 62.a koji glase:

„Obveze državljanina treće zemlje

Članak 62.a

Državljanin treće zemlje dužan je obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih je odobren privremeni boravak u roku od pet dana od dana nastupa okolnosti.“.      

Članak 11.

U članku 63. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može se odobriti maloljetnom djetetu čija oba roditelja imaju izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona kao i maloljetnom djetetu samohranog roditelja koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona.“.      

Dosadašnji stavak 3. koji postaje stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odnosno životnog partnerstva neće se odobriti članu obitelji odnosno životnom ili neformalnom životnom partneru državljanina treće zemlje kojem je:

- odobren privremeni boravak kao upućenom radniku iz članka 57. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona

- odobren privremeni boravak u druge svrhe iz članka 57. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona

- izdana dozvola za boravak i rad za sezonski rad iz članka 104. ovoga Zakona

- izdana dozvola za boravak i rad kao pružatelju usluga iz članka 110. točke 5. ovoga Zakona

- izdana dozvola za boravak i rad na temelju članka 110. točaka 31. i 32. ovoga Zakona.“.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 12.

U članku 67. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Roditelj ili skrbnik djeteta rođenog na području Republike Hrvatske dužan je do navršenih tri mjeseca života djeteta podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji, osim u slučaju iz članka 63. stavaka 2. i 4. ovoga Zakona kada je isključena mogućnost odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji.“.  

Stavak 3. briše se.

Članak 13.

U članku 69. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljaninu treće zemlje može se odobriti autonomni boravak ako ispunjava uvjete iz članka 59. stavka 1. točaka 2. do 4. te točaka 6. i 7. ovoga Zakona i ako je u trenutku smrti osobe na temelju koje mu je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili u svrhu životnog partnerstva imao odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili u svrhu životnog partnerstva u neprekidnom trajanju od tri godine.“.

Članak 14.

U članku 79. stavku 1. točka 3. briše se.

Dosadašnje točke 4., 5. i 6. postaju točke 3., 4. i 5.

Stavak 3. briše se.

U dosadašnjem stavku 4. koji postaje stavak 3. riječi: „točke 6.“ zamjenjuju se riječima: „točke 5.“.

Članak 15.

Iza članka 79. dodaju se naslov iznad članka i članak 79.a koji glase:

„Privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva

Članak 79.a

(1) Privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva može se odobriti državljaninu treće zemlje koji je hrvatski iseljenik, član obitelji hrvatskog iseljenika, potomak hrvatskog iseljenika ili član obitelji potomka hrvatskog iseljenika što dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.  

(2) Privremeni boravak iz stavka 1. ovoga članka može se odobriti i državljaninu treće zemlje koji je u Republici Hrvatskoj korisnik mjera, programa i projekata koje provodi tijelo državne uprave nadležno za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske što dokazuje potvrdom iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka ne mora prilagati dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje i dokaz o zdravstvenom osiguranju.

(4) Državljanin treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva ima pravo zapošljavanja i samozapošljavanja bez dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada, pravo na programe obrazovanja, strukovne izobrazbe, obrazovanje i studiranje.

(5) Čelnik tijela državne uprave nadležnog za odnose s Hrvatima izvan Republike Hrvatske donijet će pravilnik o načinu izdavanja potvrde iz stavka 1. ovoga članka i dokumentaciji koja se prilaže zahtjevu.“.  

Članak 16.

U članku 82. stavku 4. riječi: „točki 5.“ zamjenjuju se riječima „točki 4.“.  

Članak 17.

U članku 87. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:

„3. ne prijavi svoje boravište policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji:

a) u roku od 30 dana od početka valjanosti  privremenog boravka

b) u roku od četiri mjeseca od početka valjanosti  privremenog boravka, ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna dugotrajna viza“.

Točka 5. mijenja se i glasi:

„5. od dana početka valjanosti privremenog boravka odobrenog na:

a) godinu dana i kraće boravi u inozemstvu višekratno duže od 90 dana ukupno ili duže od 30 dana jednokratno

b) dvije godine i kraće boravi u inozemstvu višekratno duže od 180 dana ukupno ili duže od 60 dana jednokratno“.

Točka 6. mijenja se i glasi:

„6. od dana početka valjanosti privremenog boravka odobrenog na vrijeme duže od dvije godine, boravi u inozemstvu višekratno duže od 270 dana ukupno ili duže od 90 dana jednokratno“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Iznimno, stavak 1. točke 5. i 6. ovoga članka neće se primijeniti:

- na istraživače i studente ako borave u drugoj državi članici EGP-a ili Švicarskoj Konfederaciji na temelju kratkoročne ili dugoročne mobilnosti

- na državljanina treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak, a upućen je na rad u drugu državu članicu EGP-a ili Švicarsku Konfederaciju

- ako boravi u inozemstvu kraće od polovice vremena na koji je odobren privremeni boravak radi obavljanja osobnih poslovnih aktivnosti, kao što su poslovi pomorca, brodarca, pilota i vozača u međunarodnom prijevozu

- na člana obitelji službenika tijela javne vlasti Republike Hrvatske koji službenik je u okviru obavljanja svoje dužnosti upućen u inozemstvo prema posebnim propisima.“.

U stavku 5. riječi: „točaka 5. i 6.“ zamjenjuju se riječima: „točke 5.“.

Članak 18.

Članak 88. mijenja se i glasi:

„(1) Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi:

- na temelju biometrijske dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. odnosno na temelju stavka 5. toga članka i ako je primjenjivo, pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6., članka 103.c stavka 4., članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona

- na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana

- na temelju potvrde o prijavi rada

- bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(2) Radom se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju trgovačkog društva ili obrta.

(3) Državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj:

- samo na onim poslovima navedenim u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, odnosno onim poslovima za koje je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6., članka 103.c stavka 4., članka 103.d stavka 3. ili  članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona ili potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

- samo kod onog poslodavca koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ovoga Zakona, samo kod poslodavca i korisnika koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, odnosno za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6., članka 103.c stavka 4., članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona ili potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(4) Poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje iz stavka 1. podstavaka 1. do 3. ovoga članka samo na onim poslovima navedenim u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, a korisnik na poslovima koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, odnosno onim poslovima za koje je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6., članka 103.c stavka 4., članka 103.d stavka 3. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona ili potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(5) Poslodavac ne smije zapošljavati državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj niti se koristiti njegovim radom.

(6) Prije zasnivanja radnog odnosa poslodavac mora od državljanina treće zemlje iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona zatražiti na uvid valjano odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj.

(7) Ako je državljanin treće zemlje predočio nevaljano odobrenje boravka iz stavka 6. ovoga članka, poslodavac se neće smatrati odgovornim za zapošljavanje državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, osim ako je poslodavac znao da je dokument koji je predočen kao odobrenje boravka iz stavka 6. ovoga članka bio krivotvoren.

(8) Odredbe ovoga članka koje se odnose na poslodavca na odgovarajući način primjenjuju se i na podizvođača.

(9) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad, može raditi za istog poslodavca u svim poslovnim objektima u kojima poslodavac obavlja djelatnost na poslovima u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu i sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.

(10) Poslodavac koji je podnio zahtjev iz članka 100. stavka 4., članka 103.c stavka 2., članka 103.d stavka 1. ili članka 103.e stavka 3. ovoga Zakona, dužan je o mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bez odgode obavijestiti državljanina treće zemlje pisanim putem.“.  

Članak 19.

U članku 89. stavku 1. točki 3. riječi: „EU plava karta“ zamjenjuju se riječima: „plava karta EU-a“.  

Iza točke 15. briše se točka i dodaje se točka 16. koja glasi:

„16. privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva.“.

  Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

„(5) Bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada može raditi upućeni radnik koji dolazi iz druge države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.“.  

Članak 20.

U članku 90. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad bit će odbačen ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona.“.

Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

„(3) Ako je u tijeku postupak za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje, naknadni zahtjevi drugih poslodavaca za istog državljanina treće zemlje za izdavanje dozvole za boravak i rad, bit će odbačeni.

(4) Protiv rješenja iz stavaka 2. i 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.

Članak 21.

Članak 91. mijenja se i glasi:

„(1) O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje.

(2) Dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka izdaje se kao biometrijska isprava iz članka 3. stavka 1. točke 9. ovoga Zakona, a podaci o poslodavcu, zanimanju i poslovima na kojima državljanin treće zemlje može raditi navode se u potvrdi iz stavaka 3. i 4. ovoga članka.

(3) Nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja izdaje:

- potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, poslodavcu, roku važenja dozvole za boravak i rad, radnom mjestu, zanimanju za koje se izdaje dozvola za boravak i rad i zakonskoj odredbi na temelju koje je dozvola za boravak i rad odobrena

- potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, poslodavcu, roku važenja dozvole za boravak i rad, radnom mjestu, novom zanimanju i zakonskoj odredbi na temelju koje se potvrda izdaje, ako se radi o promjeni zanimanja iz članka 103.c ovoga Zakona

- potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, novom poslodavcu, roku važenja dozvole za boravak i rad, radnom mjestu, zanimanju i zakonskoj odredbi na temelju koje se potvrda izdaje, ako se radi o promjeni poslodavca iz članka 103.d ovog Zakona

- potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, poslodavcu, roku važenja dozvole za boravak i rad, podaci o drugom poslodavcu, vremenskom razdoblju u kojem je dozvoljen dodatni rad, radnom mjestu i zanimanju u kojem se obavlja dodatan rad te zakonskoj odredbi na temelju koje se potvrda izdaje, ako se radi o dodatnom radu iz članka 103.e ovoga Zakona.  

(4) Nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja izdaje potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, agenciji, roku važenja dozvole za boravak i rad za agenciju, zanimanju za koje se izdaje dozvola za boravak i rad, podaci o korisniku i vrijeme ustupanja korisniku, radnom mjestu u istom zanimanju kod korisnika te zakonskoj odredbi na temelju koje se potvrda izdaje.

(5) Državljanin treće zemlje može započeti s radom u trenutku podnošenja zahtjeva za tehničku izradu biometrijske dozvole boravka iz stavka 2. ovoga članka, kada mu se istovremeno uručuje i potvrda iz stavka 3. podstavka 1. ovoga članka ili stavka 4. ovoga članka.

(6) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u slučaju rada sezonskog radnika do 90 dana iz članka 104. stavka 3. ovoga Zakona, dozvola za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana izdaje se kao potvrda iz stavka 3. podstavka 1. ovoga članka te sezonski radnik može započeti s radom danom uručenja navedene potvrde.

(7) O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje dužno je odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.  

(8) Državljanin treće zemlje ili poslodavac može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem slučaju će se postupak obustaviti u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.

(9) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(10) Dozvola za boravak i rad izdaje se:

- na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu, a najdulje do tri godine ako se odobrava na temelju članka 97. ovoga Zakona ili se produljuje

- na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu, a najdulje do tri godine ako se odobrava na temelju članka 97. ovoga Zakona agencijama za privremeno zapošljavanje iz članka 100. ovoga Zakona ili se produljuje

- na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu za sezonski rad, a najdulje do 90 dana ili do devet mjeseci sukladno članku 104. ovoga Zakona

- na vrijeme koje je potrebno za obavljanje posla odnosno na vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu, a najdulje do dvije godine dana ako se odobrava ili produljuje na temelju članka 110. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom, međunarodnim ugovorom ili programima mobilnosti koje provodi Republika Hrvatska s drugim državama nije drugačije propisano

- na dvije godine ako nije zatraženo kraće razdoblje izdavanja, ako državljanin treće zemlje  dolazi raditi kao ostala neophodna osoba sukladno Protokolu o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije.“.

Članak 22.  

U članku 92. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Državljanin treće zemlje ili poslodavac može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem slučaju će se postupak obustaviti u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.“.

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

„(5) Državljanin treće zemlje za kojeg je podnesen zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad prije isteka roka važeće dozvole za boravak i rad, može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.“.

Članak 23.

Članak 93. mijenja se i glasi:

„(1) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, ako:

1. poslodavac odnosno subjekt domaćin ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost, prava radnika, uvjete rada i zapošljavanja te porezne obveze odnosno kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca

2. je za poslodavca odnosno subjekta domaćina otvoren stečajni postupak ili postupak likvidacije sukladno propisu kojim se uređuje stečaj ili likvidacija

3. poslodavac odnosno subjekt domaćin ne obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u Republici Hrvatskoj

4. je poslodavac odnosno subjekt domaćin pravomoćno osuđen za kaznena iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja te područja opće sigurnosti ili mu je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje iz područja radnih odnosa te prekršajnopravna sankcija iz područja socijalnog osiguranja ili područja zaštite na radu

5. je glavna svrha osnivanja ili djelovanja poslodavca odnosno subjekta domaćina olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja

6. državljanin treće zemlje nije podmirio izrečenu novčanu kaznu

7. državljanin treće zemlje krši odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ulazak, boravak ili rad

8. je poslodavac odnosno subjekt domaćin na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu koji uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili je sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja

9. se tijekom postupka produženja dozvole za boravak i rad za premještaj unutar društva utvrdi da državljanin treće zemlje boravi suprotno odobrenoj dozvoli

10. postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost priloženih isprava i njihova sadržaja odnosno istinitost izjava državljanina treće zemlje, poslodavca ili korisnika iz članka 100. ovoga Zakona ili je zahtjev/ugovor o radu podnesen/sklopljen radi izbjegavanja uvjeta koji su potrebni za ulazak i boravak državljanina treće zemlje

11. je osoba koja je u sudskom registru upisana kao osnivač/član društva ili osoba ovlaštena za zastupanje  ili njihov opunomoćenik  pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv gospodarstva, kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, kao i prekršaje zbog pomaganja ili pokušaja pomaganja državljanina treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj

12. je ugovor o radu s državljaninom treće zemlje sklopila osoba koja nije državljanin Republike Hrvatske, države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije, niti državljanin treće zemlje iz članka 89. ovoga Zakona niti ima izdanu dozvolu za boravak i rad iz članka 110. točke 2. ili 3. ovoga Zakona

13. ako je poslodavac dva ili više puta kažnjen zbog povrede članka 103 f. koja se odnosi na primjereni smještaj

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) U svrhu utvrđivanja činjenice ima li poslodavac podmirene porezne obveze i doprinose iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, Ministarstvo financija, Porezna uprava dostavit će podatke o stanju duga po osnovi javnih davanja o kojima vodi službenu evidenciju. “.

Članak 24.

U članku 94. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti ukinut će dozvolu za boravak i rad ako:

1. su ispunjeni uvjeti iz članka 87. stavka 1. ovoga Zakona

2. su prestali postojati uvjeti na temelju kojih je izdana

3. poslodavac ne ispunjava uvjete iz članka 99. ovoga Zakona, ako je dozvola za boravak i rad izdana na temelju članka 97. ovoga Zakona

4. državljanin treće zemlje obavlja poslove suprotno odredbi članka 88. stavka 3. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

5. državljanin treće zemlje radi za poslodavca suprotno odredbi članka 88. stavka 3. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

6. se provjerom u Poreznoj upravi ili u Središnjem registru osiguranika utvrdi da poslodavac ne isplaćuje plaću i/ili doprinose

7. državljanin treće zemlje ili poslodavac ne poštuje propise o radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati

8. je prijedlog za ukidanje podnio poslodavac ili državljanin treće zemlje

9. je poslodavac odnosno subjekt domaćin na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu koji uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili je sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja

10. je državljanin treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena, ukupno nezaposlen duže od dopuštenog vremena nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona

11. je osoba koja je u sudskom registru upisana kao osnivač/član društva ili osoba ovlaštena za zastupanje  ili njihov opunomoćenik  pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv gospodarstva, kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, kao i prekršaje zbog pomaganja ili pokušaja pomaganja državljanina treće zemlje u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj

12. agencija za privremeno zapošljavanje u roku od 30 dana od prestanka ugovora o ustupanju ne zaključi novi ugovor o ustupanju sukladno članku 100. stavku 10. ovoga Zakona

13. poslodavac u roku iz članka 95. stavka 3. ovoga Zakona ne dostavi zadužnicu.“.

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5., 6., 7., 8. i 9. koji glase:

„(5) U slučajevima iz stavka 1. točke 3., 6. i točke 7. ovoga članka u dijelu koji se odnosi na poslodavca te točke 9. i 11. ovoga članka, prije ukidanja dozvole za boravak i rad izdane sukladno članku 97. ovoga Zakona ili ako je produžena, državljanin treće zemlje bit će upozoren da će se dozvola za boravak i rad ukinuti, osim ako ne koristi dopušteno vrijeme nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona.

(6) Dozvola za boravak i rad izdana sukladno članku 97. ovoga Zakona ili ako je produžena neće se ukinuti za vrijeme dopuštenog vremena nezaposlenosti državljanina treće zemlje iz članka 103.a ovoga Zakona, osim u slučajevima iz stavka 1. točke 1., 4., 5. i točke 7. ovoga članka u dijelu koji se odnosi na državljanina treće zemlje te točke 8. ovoga članka ako je prijedlog za ukidanje podnio državljanin treće zemlje.

(7) Iznimno od stavka 1. točke 10. ovoga članka, dozvola za boravak i rad neće se ukinuti dok je u tijeku postupak za promjenu poslodavca u istom zanimanju na temelju članka 103.d ovoga Zakona, ako je poslodavac podnio zahtjev policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prije isteka dopuštenog vremena nezaposlenosti državljanina treće zemlje iz članka 103.a ovoga Zakona.  

(8) U svrhu utvrđivanja činjenice ima li poslodavac podmirene porezne obveze iz stavka 1. točke 3. i 6. ovoga članka, Ministarstvo financija, Porezna uprava dostavit će nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podatke o stanju duga po osnovi javnih davanja o kojima vodi službenu evidenciju.

(9)  U svrhu utvrđivanja vremena dopuštene nezaposlenosti iz stavka 1. točke 10. ovoga članka, tijelo nadležno za mirovinski sustav dostavit će nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podatke o radnopravnom statusu državljanina treće zemlje.“.

Članak 25.

Članak 95. mijenja se i glasi:

„(1) U slučaju prestanka ugovora o radu ili prestanka postojanja drugih uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad, poslodavac ili državljanin treće zemlje dužan je obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od pet dana od dana nastupa tih okolnosti.

(2) Poslodavac na temelju čijeg je zahtjeva izdana dozvola za boravak i rad iz članka 97. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje koji ulazi u Republiku Hrvatsku na temelju vize je dužan uplatiti u državni proračun iznos od jedne prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj prema posljednjem službeno objavljenom podatku tijela države uprave nadležnog za statistiku, u roku od 8 dana, ako:  

- državljanin treće zemlje ne započne s radom u roku predviđenim u ugovoru o radu

- je državljaninu treće zemlje otkazao ugovor o radu, osim ako se radi o  redovnom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanrednom otkazu ugovora o radu, prije isteka roka od tri mjeseca rada u Republici Hrvatskoj.

(3) Radi osiguranja namirenja tražbine iz stavka 2. ovoga članka, poslodavac se obvezuje izdati zadužnicu u korist Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova na iznos od jedne prosječne mjesečne bruto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj prema posljednjem službeno objavljenom podatku tijela države uprave nadležnog za statistiku koju će dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od pet dana od dana izdavanja potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona.

(4) Uplaćena sredstva iz stavka 2. ovoga članka koriste se za troškove povratka državljana trećih zemalja koji nezakonito borave u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama ovoga Zakona.

(5) Postupak namirenja tražbine iz stavka 2. ovoga članka u nadležnosti je Ministarstva.

(6) Ministar pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona propisuje postupak naplate tražbine.

(7) Odredba stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.“.  

Članak 26.

Naslov iznad članka 96. mijenja se i glasi: „Dostava potvrde iz članka 91. ovoga Zakona“.

U članku 96. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Potvrdu iz članka 91. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona policijska uprava odnosno policijska postaja dostavit će državljaninu treće zemlje, poslodavcu i korisniku iz članka 100. ovoga Zakona.“.

U stavku 2. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

„(2) Policijska uprava odnosno policijska postaja obavijest o izdanoj potvrdi iz članka 91. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona elektroničkim putem dostavit će:“.

Točka 1. mijenja se i glasi:

„1. Hrvatskom zavodu za zapošljavanje prema mjestu rada državljanina treće zemlje“.

U točki 4. na kraju rečenice riječ: „i“ briše se.

Iza točke 5. briše se točka te se dodaje točka 6. koja glasi:

„6. ministarstvu nadležnom za rad.“.

Članak 27.

Članak 97. mijenja se i glasi:

„(1) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. ovoga Zakona te ako je ispunjen uvjet iz članak 103.f. ovoga Zakona u slučaja kada poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja.

(2) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti će od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zatražiti mišljenje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka prilaže se:

1. ugovor o radu

2. dokaz o ispunjavanju zahtjeva poslodavaca traženih u testu tržišta rada koji se odnose na razinu obrazovanja, obrazovnu kvalifikaciju, radno iskustvo i sve druge uvjete koje zahtijeva poslodavac

3. dokaz o primjerenom smještaju kada poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik o osiguravanju smještaja.

(4) U slučaju zapošljavanja državljanina treće zemlje u zanimanju navedenom u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona, zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad prilaže se dokaz da državljanin treće zemlje ima potrebne kompetencije za rad u tom zanimanju što dokazuje postojanjem odgovarajućeg radnog iskustva ili dokazom o završenom obrazovanju.

(5) Ako se radi o zapošljavanju državljanina treće zemlje koji će obavljati reguliranu profesiju prema popisu reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad prilaže se i rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije sukladno posebnom propisu.

(6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dozvola za boravak i rad može se izdati bez provedbe testa tržišta rada i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ako se radi o zapošljavanju sezonskog radnika u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu na području Republike Hrvatske u trajanju do 90 dana tijekom kalendarske godine ili ako se radi o produljenju dozvole za boravak i rad za istog poslodavca i istog državljanina treće zemlje u istom zanimanju.

(7) Ugovor o radu ne smije sadržavati diskriminatorne odredbe čime se radnik državljanin treće zemlje stavlja u nepovoljniji položaj od ostalih radnika zaposlenih u Republici Hrvatskoj.

(8) Plaća koju prima državljanin treće zemlje ne smije biti manja od plaće koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj koji rade na usporedivim radnim mjestima u skladu s posebnim zakonima ili kolektivnim ugovorima.“.

Članak 28.

Članak 98. mijenja se i glasi:

„(1) Prije podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad poslodavac je dužan zatražiti provedbu testa tržišta rada kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, osim u slučajevima iz članka 97. stavka 6., članka 101. i članka 110. ovoga Zakona.

(2) Test tržišta rada iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća provjeru stanja u evidenciji nezaposlenih osoba i postupak posredovanja u cilju zapošljavanja radnika s nacionalnog tržišta rada.

(3) Opseg zahtijevanih uvjeta za obavljanje poslova radnog mjesta naveden u testu tržišta rada ne može biti veći od uvjeta na usporedivim radnim mjestima niti plaća može biti manja od plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj koji rade na usporedivim radnim mjestima u skladu s posebnim zakonima i kolektivnim ugovorima.

(4) Hrvatski zavod za zapošljavanje provest će postupak posredovanja ako u evidenciji nezaposlenih osoba ima osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje.

(5) O rezultatu testa tržišta rada Hrvatski zavod za zapošljavanje obavijestit će poslodavca najkasnije u roku od 15 dana od dana traženja poslodavca.

(6) Ako je test tržišta rada pokazao da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji, poslodavac može zatražiti dozvolu za boravak i rad, u roku od 90 dana od dana zaprimanja obavijesti o rezultatu testa tržišta rada.

(7) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja obavijesti o rezultatu testa tržišta rada.“.

Članak 29.

Članak 99. mijenja se i glasi:

„(1) Pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona dostavit će se nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako:

1.  su ispunjeni uvjeti iz članka 97. stavaka 3. točaka 1. i 2., 4., 5., 7. i 8. ovoga Zakona

2. poslodavac obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u Republici Hrvatskoj

3. poslodavac ima podmirene obveze po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije

4. poslodavac u zadnjih godinu dana, ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske

5. poslodavac nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja te područja opće sigurnosti

6. poslodavcu nije pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje iz područja radnih odnosa te prekršajnopravna sankcija iz područja socijalnog osiguranja te područja zaštite na radu

7. u zadnjih šest mjeseci ima promet:

a) poslodavac – pravna osoba, u najmanjem iznosu od 10.000 eura mjesečno

b) poslodavac – fizička osoba, u najmanjem iznosu od 15.000 eura u promatranom razdoblju

8. poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu koji uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 4. ovoga članka, poslodavac – fizička osoba čiji obrt posluje sezonski mora zapošljavati na području Republike Hrvatske najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije u prethodnoj sezoni.

(3) U smislu ovoga Zakona, poslodavac – fizička osoba ubraja se u broj zaposlenih iz stavka 1. točke 4. i stavka 2. ovoga članka.

(4) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 7. podtočke b) ovoga članka poslodavac – fizička osoba čiji obrt posluje sezonski mora imati promet u najmanjem iznosu od 15.000 eura u prethodnoj sezoni.

(5) Dokaze iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za zapošljavanje pribavit će po službenoj dužnosti i/ili od poslodavca.

(6) Dokaz o podmirenim obvezama iz stavka 1. točke 3. ovoga članka utvrdit će se na temelju potvrde o stanju duga po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Ministarstvo financija, Porezna uprava.

(7) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ministarstvo nadležno za pravosuđe dužno je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točaka 5. i 6. ovoga članka.

(8) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ministarstvo financija, Porezna uprava, dužna je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točke 7. te stavka 4. ovoga članka.

(9) Hrvatski zavod za zapošljavanje izdat će pozitivno mišljenje ako je broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije zaposlenih na puno radno vrijeme kod poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva najmanje 16% broja zaposlenih radnika državljanina trećih zemalja.

(10) U slučaju zapošljavanja državljanina treće zemlje u zanimanju navedenom u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona, Hrvatski zavod za zapošljavanje izdat će pozitivno mišljenje ako je broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije zaposlenih na puno radno vrijeme kod poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva najmanje 8% broja zaposlenih radnika državljanina trećih zemalja.

(11) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tijelo nadležno za mirovinski sustav dužno je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točke 4. te stavka 2., 9. i 10. ovoga članka.

(12) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 1. ovoga članka.“.

Članak 30.

Članak 100. mijenja se i glasi:

„(1) U postupku izdavanja dozvole za boravak i rad agenciji za privremeno zapošljavanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o izdavanju dozvole za boravak i rad poslodavcu.

(2) Ako je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje prema općem propisu o radu,  dozvola za boravak i rad izdat će se na rok iz članka 91. stavka 10. podstavka 2. ovoga Zakona  ako:

- su ispunjeni uvjeti iz članaka 97. i 99. ovoga Zakona

- je priložen ugovor o ustupanju radnika sklopljen između agencije i korisnika koji može biti kraći od sklopljenog ugovora o radu i

- korisnik ispunjava uvjete iz članka 99. ovoga Zakona.

(3) Agencija za privremeno zapošljavanje može ustupiti državljanina treće zemlje drugom korisniku u istom zanimanju za koje je izdana dozvola za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka pod uvjetom da drugi korisnik ispunjava uvjete iz članka 99. ovoga Zakona.

(4) Agencija za privremeno zapošljavanje dužna je u roku od tri dana od sklapanja ugovora o ustupanju s drugim korisnikom u istom zanimanju podnijeti zahtjev za promjenu korisnika policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji te priložiti ugovor o ustupanju koji je sklopila s drugim korisnikom, koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

(5) Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje za drugog korisnika na temelju članka 99. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana urednog zaprimljenog zahtjeva te isto dostavlja nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.    

(6) Državljanin treće zemlje može započeti s radom kod drugog korisnika od dana pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz stavka 5. ovoga članka te policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje, agenciji za privremeno zapošljavanje i drugom korisniku.    

(7) U slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za promjenu korisnika iz stavka 5. ovoga članka, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odbija zahtjev za promjenom korisnika.

(8) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(9) Agencija za privremeno zapošljavanje ili korisnik mogu odustati od zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka, u kojem slučaju će se postupak obustaviti u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.

(10) Dozvola za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka ukinut će se ako agencija za privremeno zapošljavanje u roku od 30 dana od prestanka ugovora o ustupanju ne zaključi novi ugovor o ustupanju i dostavi zahtjev za promjenom korisnika policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji iz stavka 4. ovoga članka.    

(11) Za vrijeme važenja dozvole za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka, agencija za privremeno zapošljavanje može ustupati državljanina treće zemlje korisnicima pod uvjetima iz ovoga članka.

(12) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 5. ovoga članka.“.

Članak 31.

Iza članka 100. dodaju se naslov iznad članka i članak 100.a koji glase:

„Broj zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad

Članak 100.a

(1) Poslodavac koji zapošljava do 50 radnika državljana Republike Hrvatske, država članica EGP-a ili Švicarske Konfederacije može podnijeti ukupno 50 zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad koje se izdaju sukladno članku 97. ovoga Zakona, a poslodavac koji zapošljava do 250 radnika državljana Republike Hrvatske, država članica EGP-a ili Švicarske Konfederacije može podnijeti ukupno 250 zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad koje se izdaju sukladno članku 97. ovoga Zakona.  

(2) Ograničenja broja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se do nastupanja uvjeta za primjenu odredbi članka 99. stavaka 9. i 10. ovoga Zakona.

(3) Ako poslodavci iz stavka 1. ovoga članka podnesu veći broj zahtjeva od dopuštenog, Hrvatski zavod za zapošljavanje neće izdati pozitivno mišljenje iz članka 99. stavka 1. ovoga Zakona.“.

Članak 32.

U članku 101. stavku 1. riječi: „i ispunjavati uvjet iz članka 99. stavka 8. ovoga Zakona“ brišu se.

Članak 33.

Članak 102. mijenja se i glasi:

„Hrvatski zavod za zapošljavanje dužan je, bez odgode, obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju koja je izdala dozvolu za boravak i rad, odnosno potvrdu iz članka 91. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, ako:

1. državljanin treće zemlje ne obavlja poslove za koje je sklopio ugovor o radu ili

2. poslodavac više ne ispunjava uvjete iz članka 99. ovoga Zakona.“.

Članak 34.

Članak 103. mijenja se i glasi:

„Okolnosti iz članka 102. ovoga Zakona mogu se utvrditi u inspekcijskom nadzoru tijela državne uprave nadležnog za poslove inspekcije ili u okviru redovnih aktivnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje odnosno na drugi odgovarajući način.“.

Članak 35.

Iza članka 103. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 103.a, 103.b, 103.c, 103.d, 103.e i 103.f koji glase:

„Prestanak radnog odnosa državljanina treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za

boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona

Članak 103.a

(1) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju članka 97. ovoga Zakona može biti nezaposlen unutar roka važenja te dozvole za boravak i rad ako nezaposlenost višekratno ili jednokratno ne traje dulje od 60 dana.

(2) Državljanin treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka može za vrijeme nezaposlenosti tražiti zaposlenje i zaposliti se sukladno odredbama ovoga Zakona.

(3) U smislu ovog Zakona, period nezaposlenosti:

- prekida se podnošenjem urednog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 103.b ovoga Zakona, a počinje ponovno teći izvršnim rješenjem o odbitku ili obustavi zahtjeva

- prekida se dostavom urednog zahtjeva iz članka 103.d ovoga Zakona policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, a počinje ponovno teći izvršnim rješenjem o odbitku ili obustavi zahtjeva.

(4) Zahtjev za dozvolu za boravak i rad ili promjenu poslodavca iz članka 103.d ovoga Zakona, koji je podnesen nakon dozvoljenog vremena nezaposlenosti iz stavka 1. ovoga članka, odbacit će se, a dozvola za boravak i rad ukinut će se na temelju članka 94. ovoga Zakona.

(5) Protiv rješenja iz  stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(6) U svrhu utvrđivanja vremena dopuštene nezaposlenosti iz stavka 1. ovoga članka, tijelo nadležno za mirovinski sustav dostavit će podatke o radnopravnom statusu državljanina treće zemlje nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.

(7) Odredba ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.

Promjena poslodavca i zanimanja za državljanina treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona

Članak 103.b

(1) Zahtjev za dozvolu za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona podnosi se:

- ako državljanin treće zemlje prije godine dana rada mijenja poslodavca u istom zanimanju

- ako državljanin treće zemlje mijenja poslodavca i zanimanje

- ako državljanin treće zemlje kod istog poslodavca mijenja zanimanje koje nije navedeno u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona

(2)  Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesen unutar dopuštenog roka nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke po zahtjevu.

(3) Zahtjev za dozvolu za boravak i rad koji je podnesen nakon dozvoljenog vremena nezaposlenosti iz stavka 1. ovoga članka, odbacit će se, a dozvola za boravak i rad ukinut će se na temelju članka 94. ovoga Zakona.

(4) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Državljanin treće zemlje može započeti s radom kod novog poslodavca ili u novom zanimanju kad podnese zahtjev za tehničku izradu biometrijske dozvole boravka iz članka 91. stavka 5. ovoga Zakona.

(6) Odredba ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.

Olakšana promjena zanimanja kod istog poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad izdane na temelju članka 97. ovoga Zakona za deficitarna zanimanja

Članak 103.c

(1) Za državljanina treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona, može se unutar važenja dozvole za boravak i rad kod istog poslodavca promijeniti zanimanje, ako se radi o zapošljavanju državljanina treće zemlje u zanimanju navedenom u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Poslodavac je dužan u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o radu za novo zanimanje navedeno u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona podnijeti zahtjev za promjenu zanimanja policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, uz koji prilaže dokaze iz članka 97. ovoga Zakona, koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.      

(3) Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje u roku od pet dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva, kojom prilikom će provjeriti  ispunjavanje uvjeta iz članka 99. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona te isto dostavlja nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.    

(4) Državljanin treće zemlje može započeti s radom u novom zanimanju od dana pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a dozvola za boravak i rad  iz stavka 1. ovoga članka ostaje važiti do njenog isteka te policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 2. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje i poslodavcu.

(5) U slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za promjenu zanimanja iz stavka 3. ovoga članka Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odbija promjenu zanimanja te državljanin treće zemlje može nastaviti raditi u prvom zanimanju na temelju radnog odnosa sukladno prvom ugovoru o radu.  

(6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(7) Poslodavac ili državljanin treće zemlje mogu odustati od zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka, u kojem slučaju će se postupak obustaviti u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.

(8) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 3. ovoga članka.

(9) Odredba ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.

Olakšana promjena poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad izdane na temelju članka 97. ovoga Zakona u istom zanimanju nakon godine dana rada u Republici Hrvatskoj

Članak 103.d

(1) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad s rokom važenja od najmanje godinu dana sukladno članku 97. ovoga Zakona i na temelju koje dolazi u Republiku Hrvatsku, može unutar važenja dozvole za boravak i rad nakon godine dana promijeniti poslodavca u istom zanimanju te je drugi poslodavac dužan u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o radu podnijeti zahtjev za promjenu poslodavca u istom zanimanju policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, uz koji prilaže ugovor o radu, koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.    

(2) Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje za drugog poslodavca na temelju članka 99. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva te isto dostavlja nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.        

(3) Državljanin treće zemlje može započeti s radom kod drugog poslodavca od dana pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka ostaje važiti do njenog isteka te policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 3. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje i drugom poslodavcu.

(4) U slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za promjenu poslodavca iz stavka 2. ovoga članka, Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje odbija promjenu poslodavca te obavještava državljanina treće zemlje o dopuštenom vremenu nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona te da će ukinuti dozvolu za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka ako je prošlo najdulje dopušteno vrijeme nezaposlenosti, a državljanin treće zemlje nije se zaposlio u tom roku sukladno odredbama ovoga Zakona.

(5) Protiv rješenja iz stavka 4. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(6) Državljanin treće zemlje u slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz stavka 2. ovoga članka, ako ima važeću dozvolu za boravak i rad, može tražiti novog poslodavca za vrijeme nezaposlenosti koje nije duže od navedenog u članku 103.a ovoga Zakona, uzimajući u obzir prethodna trajanja nezaposlenosti te se zaposliti pod uvjetima iz ovoga Zakona.    

(7) Ako je u tijeku postupak za promjenu poslodavca iz stavka 1. ovoga članka, naknadni zahtjevi drugih poslodavaca za istog državljanina treće zemlje za promjenu poslodavca bit će odbačeni.

(8) Poslodavac ili državljanin treće zemlje mogu odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem slučaju će se postupak obustaviti u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.

(9) Odredba ovog članka o promjeni poslodavca u istom zanimanju unutar važenja dozvole za boravak i rad, primjenjuje se i na državljanina treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj neprekidno boravio i radio najmanje godinu dana na temelju izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona.

(10) U slučaju da je drugi poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje, uz ugovor o radu se prilaže i ugovor o ustupanju radnika sklopljen između agencije i korisnika, te agencija i korisnik moraju ispunjavati uvjete iz članka 99. ovoga Zakona.

(11) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 2. ovoga članka.

(12) Odredba ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.

Dodatni rad državljana treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju članka 97. ovoga Zakona

Članak 103.e

(1) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju članka 97. ovoga Zakona, koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, može unutar važenja dozvole za boravak i rad dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca pod uvjetima propisanim općim propisom o radu.

(2) Prije podnošenja zahtjeva za dodatan rad iz stavka 3. ovoga članka drugi poslodavac dužan je zatražiti provođenje testa tržišta rada kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sukladno članku 98. ovoga Zakona.

(3) Za državljanina treće zemlje drugi poslodavac dužan je u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o dodatnom radu podnijeti zahtjev za dodatan rad policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, uz koji prilaže ugovor o dodatnom radu i pisanu obavijest kojom je državljanin treće zemlje obavijestio poslodavca o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem, koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.  

(4) Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje za drugog poslodavca sukladno članku 99. ovoga Zakona u roku do pet dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva te isto dostavlja nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.    

(5) Državljanin treće zemlje može započeti s dodatnim radom od dana pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a dozvola za boravak i rad  iz stavka 1. ovoga članka ostaje važiti do njenog isteka te policijska uprava odnosno policijska postaja prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 4. ovoga Zakona  državljaninu treće zemlje, prvom i drugom poslodavcu.

(6) U slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, odbija dodatni rad državljanina treće zemlje kod drugog poslodavca.

(7) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(8) Državljanin treće zemlje ili drugi poslodavac mogu odustati od zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, u kojem slučaju će se postupak obustaviti u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.

(9) Državljanin treće zemlje koji ostane nezaposlen kod prvog poslodavca ili ne radi puno radno vrijeme od 40 sati tjedno ne smije nastaviti dodatno raditi kod drugog poslodavca te je dužan u roku iz članka 95. ovoga Zakona od nastanka okolnosti obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju i vratiti potvrdu iz stavka 5. ovoga članka.

(10) Policijska uprava odnosno policijska postaja obavijestit će drugog poslodavca o okolnostima iz stavka 9. ovoga članka.

(11) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 4. ovoga članka.

(12) Odredba ovoga članka ne primjenjuje se na sezonskog radnika.

Primjeren smještaj za državljana treće zemlje za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 97. ovoga Zakona

Članak 103.f

(1) Kada poslodavac osigurava smještaj ili je on posrednik u osiguravanju smještaja državljaninu treće zemlje za kojeg podnosi zahtjev za dozvolu za boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona, takav osigurani smještaj mora biti primjeren.

(2) Pod osiguranim primjerenim smještajem smatra se smještaj koji državljaninu treće zemlje osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, a o svakoj promjeni smještaja poslodavac iz stavka 1. ovoga članka obavještava policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od osam dana od dana promjene.

(3) Kada je poslodavac osigurao smještaj ili je on posrednik u osiguravanju smještaja:

1. od državljanina treće zemlje može se zahtijevati plaćanje najamnine čiji iznos nije previsok u usporedbi s njegovim neto primicima od rada i u usporedbi s kvalitetom smještaja, a takva se najamnina ne smije automatski odbijati od plaće državljanina treće zemlje

2. poslodavac državljaninu treće zemlje dostavlja ugovor o najmu ili istovrijedan dokument  u kojem su jasno navedeni uvjeti najma za smještaj

3. poslodavac osigurava da smještaj zadovoljava opće zdravstvene i sigurnosne norme koje su na snazi u Republici Hrvatskoj.

(4) Ministar unutarnjih poslova, uz prethodnu suglasnost ministara nadležnih za prostorno uređenje i graditeljstvo, rad i zdravstvo, pravilnikom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona propisuje tehničke uvjete primjerenog smještaja, način plaćanja najamnine i dokumentaciju kojom se dokazuje primjeren smještaj iz stavka 2. ovoga članka.“.

Članak 36.

U članku 104. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka sezonskom radniku u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu do 90 dana nije potrebna provedba testa tržišta rada i mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a ako poslodavac u kontinuitetu zapošljava istog sezonskog radnika dulje od 90 dana, dužan je ishoditi dozvolu za boravak i rad iz stavka 5. ovoga članka.“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Sezonski radnik može raditi na temelju dozvole za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana ili do devet mjeseci.“.  

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Državljaninu treće zemlje koji dolazi raditi kao sezonski radnik do 90 dana dozvola za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana izdaje se kao potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ovoga Zakona na temelju koje može početi raditi, a nije dužan ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona.“.

U stavku 5. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

„(5) Dozvola za boravak i rad za sezonski rad odobrit će se sezonskom radniku: “.

Iza točke 5. briše se točka i dodaje se točka 6. koja glasi:

„6. ima dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, koji nije potrebno priložiti ako nije prošlo duže od devet mjeseci od isteka važenja prethodno izdane dozvole za boravak i rad za sezonski rad.“.    

Članak 37.

U članku 105. stavku 2. iza točke 2. briše se točka i dodaju se točke 3., 4. i 5. koje glase:

„3. ako je za poslodavca otvoren stečajni postupak ili postupak likvidacije sukladno propisu kojim se uređuje stečaj ili likvidacija ili poslodavac ne obavlja gospodarsku aktivnost

4. ako je poslodavac na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu koji uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili je sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja

5. ako poslodavac ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost, prava radnika, uvjete rada i zapošljavanja te porezne obveze odnosno kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca.“.

Članak 38.

U članku 106. stavku 1. riječ: „šest“ zamjenjuje se riječju: „devet“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Sezonskom radniku će se unutar roka od devet mjeseci godišnje, ako su ispunjeni uvjeti iz  članka 104. ovoga Zakona, jednom produljiti:

- važenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad kod istog poslodavca

- važenje dozvole za boravak i rad za sezonski rad kod drugog poslodavca.“.

Stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno je odlučiti o zahtjevu iz stavka 5. ovoga članka u roku od tri dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.“.

Stavak 7. mijenja se i glasi:

„(7) Protiv rješenja kojim se odbija zahtjev iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.

Iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi:

„(8) Za državljanina treće zemlje može se podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka ili dozvole za boravak i rad koja nije u svrhu sezonskog zapošljavanja prije isteka dozvole za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka, u kojem slučaju državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.“.

Članak 39.

U članku 107. stavku 1. iza točke 3. briše se točka i dodaje se točka 4. koja glasi:

„4. je priložena dokumentacija prijevarno stečena, krivotvorena ili protuzakonito promijenjena.“.

Članak 40.

U članku 110. u uvodnoj rečenici riječi: „područne službe odnosno ureda“ brišu se.

U točki 4. riječi: „EU plave karte“ zamjenjuju se riječima: „plave karte EU-a“.

Točka 27. mijenja se i glasi:

„27. osobama imenovanim od stranog naručitelja koje obavljaju poslove nadzora ili inspekcije:

a) remonta i izgradnje brodova na temelju ugovora o izvozu ili narudžbi stranog naručitelja

b) proizvodnje, montaže opreme, strojeva i drugih postrojenja na temelju ugovora o izvozu ili narudžbi stranog naručitelja u području brodogradnje“.

Iza točke 30. briše se točka i dodaju se točke 31. i 32. koje glase:

„31. državljaninu treće zemlje čiji poslodavac nema pravo poslovnog nastana u državi članici EGP-a te je poslodavac sukladno posebnom propisu kojim se uređuje javna nabava sklopio ugovor s naručiteljem iz Republike Hrvatske

32. državljaninu treće zemlje čiji poslodavac izvodi radove na obnovi zgrada oštećenih potresom u skladu sa zakonom koji uređuje obnovu zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ili izvodi radove u sklopu projekata energetske i sveobuhvatne obnove zgrada sufinancirane sredstvima Europske unije i drugim javnim sredstvima.“.

Članak 41.

U članku 113. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:

„ 3. njegova mjesečna bruto plaća iznosi najmanje 1,5 prosječne mjesečne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležne za statistiku.“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Državljanin treće zemlje koji u trgovačkom društvu ima vlasnički udio najmanje 51% ili u obrtu u kojem ima vlasnički udio najmanje 51%, dužan je regulirati dozvolu za boravak i rad sukladno stavku 3. ovoga članka te mu se za isto ili različito trgovačko društvo ili obrt ne može izdati dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona.“.

Članak 42.

Naslov iznad članka 126. i članak 126. mijenjaju se i glase:

„Izdavanje „plave karte EU-a“

Članak 126.

(1) „Plava karta EU-a“ za državljanina treće zemlje koji je visokokvalificirani radnik istodobno je odobrenje za privremeni boravak i rad na području Republike Hrvatske.

(2) Zahtjev za izdavanje „plave karte EU-a“ može podnijeti visokokvalificiran državljanin treće zemlje:

- u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske

- u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravka, ako zakonito boravi u Republici Hrvatskoj, a koji zahtjev će biti odbačen ako ga je podnio državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona.

(3) Zahtjev za izdavanje „plave karte EU-a“ može podnijeti i poslodavac visokokvalificiranog državljanina treće zemlje u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema sjedištu poslodavca ili prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje, a koji će biti odbačen ako je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi sukladno članku 183. ovoga Zakona.

(4) Ako je zahtjev podnesen u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, a visokokvalificiran državljanin treće zemlje u trenutku podnošenja zahtjeva zakonito boravi u Republici Hrvatskoj, može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.

(5) O zahtjevu za izdavanje „plave karte EU-a“ odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.  

(6) Zahtjev za izdavanje „plave karte EU-a“  može podnijeti i državljanin treće zemlje:

- koji ima odobrenu međunarodnu zaštitu

- član obitelji državljanina države članice EGP-a koji koristi slobodu kretanja kako je uređeno propisom kojim se uređuje status državljana država članova EGP-a i članova njihovih obitelji.

(7) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje izdat će „plavu kartu EU-a“ državljaninu treće zemlje ako:

1. priloži valjanu putnu ispravu

2. uz zahtjev za izdavanje prve „plave karte EU-a“ priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako se radi o nositelju „plave karte EU-a“ koji se koristi dugoročnom mobilnošću iz članka 135.a ovoga Zakona

3. priloži ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika, koji je zaključen s poslodavcem za razdoblje od najmanje šest mjeseci, a koji je ujedno i dokaz o zdravstvenom osiguranju

4. iznos bruto godišnje plaće koji proizlazi iz mjesečne ili godišnje plaće navedene u ugovoru radu nije manji od 1,5 prosječne bruto godišnje plaće prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku

5. iznimno od točke 4. ovoga stavka iznos bruto godišnje plaće koji proizlazi iz mjesečne ili godišnje plaće navedene u ugovoru o radu nije manji od 80% iznosa utvrđenog sukladno točki 4. ovoga stavka, ako od dana stjecanja kvalifikacije u visokom obrazovanju za državljanina treće zemlje do podnošenja zahtjeva za „plavu kartu EU-a“ nije prošlo dulje od tri godine

6. za obavljanje regulirane profesije koja je uključena u popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj priloži rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije sukladno posebnom propisu, a koji mora biti u vezi s poslom koji će se obavljati

7. za profesije koje nisu uključene u popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj priloži dokaz o kvalifikaciji u visokom obrazovanju ili dokaz o stručnim vještinama visoke razine koji izdaje Povjerenstvo iz članka 136. stavka 1. ovoga Zakona, a koji mora biti u vezi s poslom koji će se obavljati

8. nema zapreka iz članka 127. stavka 1. ovoga Zakona.

(8) Prag plaće iz stavka 7. točke 5. ovoga članka primijenit će se u slučaju produljenja „plave karte EU-a“ ako razdoblje od tri godine od dana stjecanja kvalifikacija u visokom obrazovanju do podnošenja zahtjeva za produljenje „plave karte EU-a“ nije isteklo ili ako razdoblje od 24 mjeseca od izdavanja prve „plave karte EU-a“ nije isteklo.  

(9) Protiv rješenja kojim se odbacuje zahtjev za izdavanje „plave karte EU-a“ iz stavka 2. i 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.

Članak 43.

Naslov iznad članka 127. i članak 127. mijenjaju se i glase:

„Odbijanje zahtjeva za izdavanje „plave karte EU-a“

Članak 127.

(1) Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, rješenjem odbiti zahtjev za odobrenje „plave karte EU-a“ ako:

1. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 126. stavaka 7. i 8. ovoga Zakona

2. su priloženi dokumenti stečeni prijevarom, krivotvoreni ili protuzakonito izmijenjeni

3. državljanin treće zemlje ima zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska  

4. državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje

5. je glavna svrha osnivanja ili poslovanja poslodavca olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja

6. poslodavac ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost, prava radnika, uvjete rada i zapošljavanja te porezne obveze odnosno kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca

7. uvjeti iz ugovora o radu nisu u skladu s propisima Republike Hrvatske i kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca

8. je za poslodavca otvoren stečajni postupak ili postupak likvidacije sukladno propisu kojim se uređuje stečaj ili likvidacija

9. poslodavac ne obavlja gospodarsku aktivnost u registriranoj djelatnosti  

10. je poslodavac na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno propisu koji uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada ili ako je poslodavac sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.

Članak 44.

Naslov iznad članka 128. i članak 128. mijenjaju se i glase:

„Rok važenja „plave karte EU-a“ i unos podataka u dozvolu boravka

Članak 128.

(1) „Plava karta EU-a“ izdaje se s rokom važenja od 48 mjeseci.

(2) Ako je ugovor o radu sklopljen za razdoblje manje od 48 mjeseci, „plava karta EU-a“ izdat će se za razdoblje trajanja ugovora o radu uvećano za dodatna tri mjeseca, ali ne dulje od 48 mjeseci.

(3) Ako je razdoblje valjanosti putne isprave kraće od razdoblja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, „plava karta EU-a“ izdaje se na razdoblje valjanosti putne isprave.  

(4) „Plava karta EU-a“ izdaje se kao biometrijska dozvola boravka iz članka 3. stavka 1. točke 20. ovoga Zakona, u koju se u rubriku „vrsta dozvole” unose riječi: „plava karta EU-a“, a podaci o poslodavcu, zanimanju i radnom mjestu navode se u potvrdi iz stavka 5. ovoga članka odnosno potvrdi iz članka 129. stavaka 7. ili 9. ovoga Zakona.

(5) Nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja državljaninu treće zemlje i poslodavcu izdaje potvrdu u kojoj su navedeni podaci o državljaninu treće zemlje, poslodavcu, roku važenja „plave karte EU-a“, radnom mjestu, zanimanju za koje se izdaje „plava karta EU-a“ i zakonskoj odredbi na temelju koje je odobrena.  

(6) Državljanin treće zemlje može započeti s radom danom podnošenja zahtjeva za tehničku izradu biometrijske dozvole boravka iz stavka 4. ovoga članka, kada mu se istovremeno uručuje i potvrda iz stavka 5. ovoga članka.

(7) U „plavu kartu EU-a“ iz stavka 4. ovoga članka državljanina treće zemlje kojem je Republika Hrvatska odobrila međunarodnu zaštitu unijet će se napomena: „Međunarodna zaštita odobrena u Republici Hrvatskoj dana (datum)“, a u slučaju prestanka ili poništenja međunarodne zaštite državljaninu treće zemlje izdat će se nova „plava karta EU-a“ koja neće sadržavati navedenu napomenu.  

(8) Državljaninu treće zemlje kojem je izdana „plava karta EU-a“, a kojemu je druga država članica EGP-a odobrila međunarodnu zaštitu, u „plavu kartu EU-a“ državljanina treće zemlje unijet će se napomena „Međunarodna zaštita odobrena u (država članica) dana (datum)“.

(9) Prije unošenja napomene iz stavka 8. ovoga članka u „plavu kartu EU-a“, od druge države članice EGP-a zatražit će se informacija ima li državljanin treće zemlje još uvijek odobrenu međunarodnu zaštitu, a ako je međunarodna zaštita povučena pravomoćnom odlukom, ne unosi se napomena iz stavka 8. ovoga članka.

(10) Ministarstvo će, na zahtjev druge države članice EGP-a, bez odgode dostaviti podatak ima li državljanin treće zemlje odobrenu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a najkasnije u roku od mjesec dana od zaprimanja zahtjeva.

(11) Ako je nadležnost za međunarodnu zaštitu prešla u nadležnost Republike Hrvatske nakon što je državljaninu treće zemlje izdana dozvola boravka s napomenom iz stavka 8. ovoga članka, izmijeniti će se napomena u „plavoj karti EU-a“ u roku od tri mjeseca od dana prelaska nadležnosti tako da će se unijeti riječi: „odgovornost za međunarodnu zaštitu prenesena na Republiku Hrvatsku dana (datum)“.“.

Članak 45.

Naslov iznad članka 129. i članak 129. mijenjaju se i glase:

„Pristup zapošljavanju  

Članak 129.  

(1) Nositelj „plave karte EU-a“ ima pristup zapošljavanju kao visokokvalificirani radnik pod uvjetima predviđenim ovim člankom.

(2) Poslodavac nositelja „plave karte EU-a“ može:

- zaposliti samo na onim visokokvalificiranim poslovima za koje mu je izdana „plava karta EU-a“, ako ovim člankom nije drugačije propisano

- u slučaju kratkoročne mobilnosti iz članka 135. ovoga Zakona koristiti se radom državljanina treće zemlje iz članka 135. stavak 1. ovoga Zakona samo za poslovne aktivnosti iz članka 135. stavka 3. ovoga Zakona.  

(3) Nositelj „plave karte EU-a“ može:

- raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim visokokvalificiranim poslovima za koje mu je izdana „plava karta EU-a“, ako ovim člankom nije drugačije propisano

- raditi kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana „plava karta EU-a“ i/ili s kojim je zasnovao radni odnos, ako ovim člankom nije drugačije propisano

- u slučaju kratkoročne mobilnosti iz članka 135. ovoga Zakona obavljati samo poslovne aktivnosti iz članka 135. stavka 3. ovoga Zakona.  

(4) Poslodavac je o promjenama koje utječu na ispunjenje uvjeta iz članka 126. stavka 7.  ovoga Zakona dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od pet dana od nastupa tih okolnosti.  

(5) Nositelj „plave karte EU-a“ je o promjenama koje utječu na ispunjenje uvjeta iz članka 126. stavka 7. ovoga Zakona dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od pet dana od nastupa tih okolnosti.  

(6) Nositelj „plave karte EU-a“ može promijeniti poslodavca radi obavljanja visokokvalificiranih poslova za koje mu je izdana „plava karta EU-a“ iz stavka 2. ovoga članka, te je u roku od pet dana od sklapanja ugovora o radu dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju o promjeni poslodavca i dostaviti novi ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranog radnika s novim poslodavcem sukladno članku 126. stavku 7. točkama 3., 4. i 5. ovoga Zakona, na temelju kojeg može početi raditi.

(7) „Plava karta EU-a“ iz članka 128. stavka 4. ovoga Zakona ostaje važiti do njezina isteka i nositelj  „plave karte EU-a“ može boraviti u Republici Hrvatskoj i raditi kod novog poslodavca na temelju te „plave karte EU-a“, a novom poslodavcu i nositelju „plave karte EU-a“ prilikom dostave novog ugovora o radu iz stavka 6. ovoga članka izdat će se potvrda o zaprimljenoj obavijesti rada kod drugog poslodavca koja sadrži podatke iz članka 128. stavka 5. ovoga Zakona.

(8) Nositelj „plave karte EU-a“ za vrijeme njezina važenja može biti nezaposlen višekratno ili jednokratno:

- do tri mjeseca, ako ima „plavu kartu EU-a“ kraće od dvije godine

- do šest mjeseci, ako ima „plavu kartu EU-a“ duže od dvije godine

- najdulje do 12 mjeseci zbog bolesti, invaliditeta ili korištenja mjera uređenim propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama.  

(9) U slučaju nezaposlenosti iz stavka 8. ovoga članka nositelj „plave karte EU-a“ može tražiti zaposlenje radi obavljanja visokokvalificiranih poslova za koje mu je izdana „plava karta EU-a“ iz stavka 2. ovoga članka, te je dužan u roku od pet dana od dana prestanka ugovora o radu odnosno od sklapanja novog ugovora o radu o tome obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju i dostaviti novi ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranog radnika s novim poslodavcem sukladno članku 126. stavku 7. točkama 3., 4. i 5. ovoga Zakona, na temelju kojeg može početi raditi, a novom poslodavcu i nositelju „plave karte EU-a“ prilikom dostave novog ugovora o radu izdat će se potvrda o zaprimljenoj obavijesti rada kod drugog poslodavca koja sadrži podatke iz članka 128. stavka 5. ovog Zakona.

(10) Nositelj „plave karte EU-a“ može dodatno obavljati samostalnu ili profesionalnu djelatnost sukladno uvjetima propisanim posebnim propisima koji uređuju samostalnu ili profesionalnu djelatnost, bez ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada iz ovoga Zakona, o čemu je u roku od pet dana od početka obavljanja navedene djelatnosti dužan obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju prema mjestu boravka.

(11) Nositelj „plave karte EU-a“ može dodatno obavljati samostalnu ili profesionalnu djelatnost iz stavka 10. ovoga članka kao supsidijarnu djelatnost, a sredstva ostvarena na temelju obavljanja tih djelatnosti ne ubrajaju se u bruto plaću iz članka 126. stavka 7. točaka 4. i 5. ovoga Zakona.  

(12) Obavljanje samostalne ili profesionalne djelatnosti iz stavka 11. ovoga članka kao supsidijarne djelatnosti ne smatra se razdobljem zaposlenja u smislu visokokvalificiranog zapošljavanja niti utječe na razdoblja nezaposlenosti iz stavka 8. ovoga članka i članka 131. stavka 3. ovoga Zakona. “.

Članak 46.

Naslov iznad članka 130. i članak 130. mijenjaju se i glase:

„Produljenje „plave karte EU-a“

Članak 130.

(1) Zahtjev za produljenje „plave karte EU-a“ podnosi poslodavac ili nositelj „plave karte EU“ najkasnije 60 dana prije isteka važenja „plave karte EU-a“ u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.

(2) Ako je zahtjev za produljenje „plave karte EU-a“ podnesen prije njezina isteka, a valjanost „plave karte EU-a“ istekne tijekom postupka produljenja, državljanin treće zemlje može ostati u Republici Hrvatskoj kao nositelj „plave karte EU-a“ i raditi do izvršnosti rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu, ali bez prava na mobilnost u drugu državu članicu EGP-a iz članka 135. i 135.a ovoga Zakona.

(3) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.

Članak 47.

Naslov iznad članka 131. i članak 131. mijenjaju se i glase:

„Ukidanje „plave karte EU-a“ i odbijanje produljenja „plave karte EU-a“

Članak 131.

(1) Ministarstvo će putem policijske uprave odnosno policijske postaje rješenjem ukinuti odnosno odbiti produljenje „plave karte EU-a“ ako:

1. nositelj „plave karte EU-a“ više nema valjanu putnu ispravu, u koju svrhu će mu se prethodno odrediti rok unutar kojeg mora ishoditi i predočiti valjanu putnu ispravu

2. nositelj „plave karte EU-a“ više nema ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika

3. nositelj „plave karte EU-a“ više nema potrebne kvalifikacije iz članka 126. stavka 7. točaka 6. i 7. ovoga Zakona

4.  plaća nositelja „plave karte EU-a“ više ne ispunjava prag plaće utvrđen u skladu s člankom 126. stavkom 7. točkama 4. i 5. ovoga Zakona

5. nositelj „plave karte EU-a“ predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje ili ima zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska

6. poslodavac ne ispunjava obveze u odnosu na socijalnu sigurnost, prava radnika, uvjete rada i zapošljavanja te porezne obveze odnosno kolektivni ugovor koji obvezuje poslodavca

7. nisu ispunjeni uvjeti iz ugovora o radu u skladu s propisima Republike Hrvatske i kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca

8. nositelj „plave karte EU-a“ nema dovoljno sredstava za vlastito uzdržavanje i za uzdržavanje članova svoje obitelji, bez korištenja sustava socijalne pomoći  

9. svrha boravka nositelja „plave karte EU-a“ ne odgovara svrhama za kojeg mu je boravak dopušten

10. su „plava karta EU-a“ ili predočeni dokumenti  stečeni prijevarom, krivotvoreni ili protuzakonito izmijenjeni

11. ako nositelj „plave karte EU-a“ ne zadovoljava uvjete za mobilnost u drugoj državi članici EGP-a.

(2) Dostatnost sredstava u smislu stavka 1. točke 8. ovoga članka procjenjuje se s obzirom na vrstu i redovitost sredstava te broj članova obitelji nositelja „plave karte EU-a“ te se pri procjeni uzimaju u obzir doprinosi članova obitelji dohotku kućanstva.

(3) Iako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka 2., 4. i 8. ovoga članka, „plava karta EU-a“ neće se ukinuti odnosno neće se odbiti produljenje u slučaju nezaposlenosti nositelja „plave karte EU-a“, ako:

- nositelj ima „plavu kartu EU-a“ kraće od dvije godine, a ukupno je nezaposlen do tri mjeseca

- nositelj ima „plavu kartu EU-a“ duže od dvije godine, a ukupno je nezaposlen do šest mjeseci.

(4) Iznimno od stavka 1. točaka 2. i 4. ovoga članka, „plava karta EU-a“ neće se ukinuti odnosno neće se odbiti produljenje „plave karte EU-a“ ako nositelj „plave karte EU-a“ najdulje do 12 mjeseci nema ugovor o radu ili prag plaće zbog bolesti, invaliditeta ili korištenja mjera uređenim propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama.  

(5) Ako su ispunjeni uvjeti za ukidanje ili odbijanje produljenja „plave karte EU-a“ iz stavka 1. točaka 6. i 7. ovog članka, Ministarstvo će putem policijske uprave odnosno policijske postaje o istom obavijestiti nositelja „plave karte EU-a“ i odrediti rok od najmanje tri mjeseca za traženje novog zaposlenja, a ako je nositelj „plave karte EU-a“ zaposlen najmanje dvije godine, odredit će mu se rok od najmanje šest mjeseci.  

(6) Ako se radi o dugoročnoj mobilnosti nositelja „plave karte EU-a“ izdane u Republici Hrvatskoj u drugu državu članicu gdje i podnosi zahtjev za dugoročnu mobilnost, Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje ukinut će „plavu kartu EU-a“ tek nakon što druga država članica EGP-a donese odluku o zahtjevu za dugoročnu mobilnost i ako su ispunjeni uvjeti za ukidanje „plave karte EU-a“, a iznimno, ako postoji osnova za ukidanje „plave karte EU-a“ iz stavka 1. točaka 5. i 10. ovoga članka, „plava karta EU-a“ ukinut će se bez obzira na postupak u drugoj državi članici EGP-a.

(7) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(8) U svrhu utvrđivanja vremena dopuštene nezaposlenosti iz stavka 3. ovoga članka, tijelo nadležno za mirovinski sustav dostavit će podatke o radnopravnom statusu državljanina treće zemlje.“.

Članak 48.

Naslov iznad članka 132. i članak 132. mijenjaju se i glase:

„Prava nositelja „plave karte EU-a“

Članak 132.  

(1) S nositeljima „plave karte EU-a“ postupa se na jednak način kao i s državljanima Republike Hrvatske u pogledu:

1. uvjeta zapošljavanja, uključujući najnižu dob za zaposlenje i radne uvjete, uključujući plaću i prestanak ugovora o radu, radno vrijeme, odmore, dopuste, blagdane i neradne dane, kao i zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva na mjestu rada i zaštitu prava iz radnog odnosa u skladu s općim propisom o radu

2. prava na sudjelovanje u štrajku i industrijskoj akciji, na slobodu sindikalnog organiziranja i članstva u sindikatu ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, kao i na prava i povlastice koje pružaju te organizacije, uključujući pravo na kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora

3. obrazovanja i strukovnog osposobljavanja

4. priznavanja diploma, potvrda i stručnih kvalifikacija sukladno propisu kojim se uređuje priznavanje inozemnih obrazovnih i stručnih kvalifikacija

5. grana socijalne sigurnosti, kako su određene u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004

6. pristupa robi i uslugama te ponudi robe i usluga namijenjenima javnosti, uključujući postupke za dobivanje smještaja, te informacijama i savjetodavnim uslugama koje pružaju uredi za zapošljavanje.

(2) Nositelji „plave karte EU-a“  koji se sele u treću zemlju ili njihovi nadživjeli članovi obitelji koji borave u trećoj zemlji i koji ostvaruju prava na temelju nositelja „plave karte EU-a“  dobivaju, na temelju starosti, invaliditeta i smrti, zakonske mirovine ostvarene na temelju prethodnog radnog staža nositelja „plave karte EU-a“ stečenog u skladu sa zakonodavstvom iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 pod istim uvjetima i istim stopama kao i državljani Republike Hrvatske kada se presele u treću zemlju.

(3) Ovaj članak ne primjenjuje se na nositelja „plave karte EU-a“ koji je korisnik prava na slobodno kretanje u skladu s pravom Unije u Republici Hrvatskoj.

(4) Ovaj članak primjenjuje se na nositelja „plave karte EU-a“ koji je korisnik međunarodne zaštite odobrenoj u drugoj državi članici EGP-a.    

(5) Prava iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju se sukladno propisima Republike Hrvatske kojima se uređuju pojedina područja iz stavka 1. ovoga članka.“.

Članak 49.

Naslov iznad članka 133. i članak 133. mijenjaju se i glase:

„Članovi obitelji, životni partner ili

neformalni životni partner nositelja „plave karte EU-a“

Članak 133.

(1) U postupku odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s nositeljem „plave karte EU-a“ primjenjuju se odredbe glave V. ovoga Zakona, ako nisu u suprotnosti s ovim člankom.

(2) Član obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životni partner ili neformalni životni partner nositelja „plave karte EU-a“ podnosi zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske ili policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta ili prema mjestu namjeravanog boravka državljanina treće zemlje, ako zakonito boravi u Republici Hrvatskoj.

(3) Član obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životni partner ili neformalni životni partner državljanina treće zemlje koji podnosi zahtjev za „plavu kartu EU-a“ može istodobno podnijeti zahtjev za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva sukladno stavku 2. ovoga članka.  

(4) Član obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životni partner ili neformalni životni partner iz stavka 2. i 3. ovoga članka koji podnese zahtjev policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.  

(5) O podnesenom zahtjevu za odobrenje privremenog boravka iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje dužno je odlučiti u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a o uredno podnesenom zahtjevu iz stavka 3. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je odlučiti istodobno sa zahtjevom za „plavu kartu EU-a“.

(6) Privremeni boravak članu obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životnom partneru ili neformalnom životnom partneru odobrit će se na vrijeme na koje je odobrena „plava karta EU-a“ državljaninu treće zemlje s kojim se traži spajanje obitelji odnosno životno partnerstvo, odnosno do isteka važenja putne isprave člana obitelji, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera, ako je kraće od vremena na koje je odobrena „plava karta EU-a“.

(7) Član obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životni partner ili neformalni životni partner kojem je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s nositeljem „plave karte EU-a“ može raditi u Republici Hrvatskoj sukladno odredbi članka 89. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona te će se u dozvolu boravka unijeti napomena „član obitelji nositelja plave karte EU-a“ odnosno „životno partnerstvo s nositeljem plave karte EU-a“ i „rad bez dozvole za boravak i rad“.“.

Članak 50.

Iza članka 133. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 133.a i 133.b koji glase:

„Autonomni boravak člana obitelji, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera nositelja „plave karte EU-a“  

Članak 133.a

(1) Državljaninu treće zemlje koji je imao odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odnosno životnog partnerstva u neprekidnom trajanju od tri godine, kao bračni, izvanbračni, životni ili neformalni životni partner nositelja „plave karte EU-a“ kao i djetetu koje je postalo punoljetno, može se odobriti autonomni boravak ako ispunjava uvjete iz članka 59. stavka 1. točaka 2. do 4. te točaka 6. i 7. ovoga Zakona.

(2) Za potrebe računanja neprekidnog trajanja privremenog boravka iz stavka 1. ovoga članka zbrajaju se razdoblja boravka na području država članica EGP-a gdje je osoba iz stavka 1. ovoga članka prije podnošenja zahtjeva imala odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva u neprekidnom trajanju od najmanje godine dana s nositeljem „plave karte EU-a“, a u Republici Hrvatskoj najmanje dvije godine neprekidnog boravka u svrhu spajanja obitelji ako je osoba iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona ili životnog partnerstva s nositeljem „plave karte EU-a“.

Iznimka od primjene odredbi o članovima obitelji, životnim partnerima ili

neformalnim životnim partnerima nositelja „plave karte EU-a“

Članak 133.b

Odredbe članka 133. i 133.a ovoga Zakona ne primjenjuju se na članove obitelji odnosno životne partnere ili neformalne životne partnere nositelja „plave karte EU-a“ koji su korisnici prava na slobodno kretanje u Republici Hrvatskoj niti na članove obitelji odnosno životne partnere ili neformalne životne partnere nositelja „plave karte EU-a“ koji je korisnik međunarodne zaštite koju je odobrila Republika Hrvatska.“.

Članak 51.

Naslov iznad članka 134. i članak 134. mijenjaju se i glase:

„Dugotrajni boravak nositelja „plave karte EU-a“ i boravak članova njegove obitelji

Članak 134.

(1) U postupku odobrenja dugotrajnog boravka nositelja „plave karte EU-a“ primjenjuju se odredbe glave VII. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na dugotrajni boravak, ako nisu u suprotnosti s ovim člankom.

(2) Državljanin treće zemlje u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravka i u trenutku odlučivanja o tom zahtjevu mora imati važeću „plavu kartu EU-a“.

(3) Iznimno od članka 150. stavka 1. ovoga Zakona, dugotrajni boravak može se odobriti nositelju „plave karte EU-a“ koja je izdana na temelju članka 135.a ovoga Zakona i koji neposredno prije podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina zakonit boravak:

- na području drugih država članica EGP-a najmanje tri godine kao nositelj „plave karte EU-a“, nacionalne dozvole za boravak i rad druge države članice EGP-a za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika, odobrenja boravka u drugoj državi članici EGP-a kao istraživač ili student ili kao korisnik međunarodne zaštite u drugoj državi članici EGP-a i

-  najmanje dvije godine neposredno prije podnošenja zahtjeva neprekidno boravio kao nositelj „plave karte EU-a“ u Republici Hrvatskoj.

(4) Nositelju „plave karte EU-a“ iz stavka 3. ovoga članka koji je u drugoj državi članici EGP-a imao odobrenje za boravak u svrhu studiranja, za odobrenje dugotrajnog boravka računa se samo polovica vremena provedenog na temelju odobrenja za boravak u drugoj državi članici EGP-a na temelju studiranja.

(5) Na neprekidnost boravka iz stavka 1. ovoga članka ne utječe izbivanje s područja Republike Hrvatske do 12 mjeseci uzastopno ili višekratno do 18 mjeseci, a na neprekidnost boravka iz stavka 3. ovoga članka ne utječe ukupno izbivanje s područja EGP-a odnosno Republike Hrvatske do 12 mjeseci uzastopno ili višekratno do 18 mjeseci.

(6) Nositelju „plave karte EU-a“ kojem je odobren dugotrajni boravak, u dozvolu boravka unijet će se napomena „bivši nositelj plave karte EU-a“.

(7) Državljanin treće zemlje kojem je odobren dugotrajni boravak i koji je nositelj dozvole boravka u koju je unijeta napomena „bivši nositelj plave karte EU-a“, uz prava iz članka 159. ovoga Zakona, ima i prava iz članka 132. stavka 1. točke 6. i stavka 2. ovoga Zakona i prava na kratkoročnu mobilnost iz članka 135. ovoga Zakona.

(8) Na člana obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona te životnog ili neformalnog životnog partnera državljanina treće zemlje iz stavka 6. ovoga članka, u postupku reguliranja privremenog boravka primjenjuje se:

- članak 133. ovoga Zakona ako obitelj ili životno ili neformalno životno partnerstvo još nije zasnovano ili nije bilo zasnovano u prvoj državi članici EGP-a  

- članak 135.d ovoga Zakona ako je obitelj ili životno ili neformalno životno partnerstvo bilo zasnovano u prvoj državi članici EGP-a.  

(9) Članu obitelji, životnom ili neformalnom životnom partneru iz stavka 8. ovoga članka, može se odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s rokom važenja do najdulje 48 mjeseci, odnosno do isteka važenja putne isprave člana obitelji, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera, ako je kraći od 48 mjeseci.

(10) Član obitelji, životni ili neformalni životni partner iz stavka 9. ovoga članka može regulirati dugotrajni boravak sukladno odredbama glave VII. ovoga Zakona, te će mu se u dozvolu boravka unijeti napomena „član obitelji bivšeg nositelja plave karte EU-a“, odnosno „životno partnerstvo s bivšim nositeljem plave karte EU-a“.

(11) Državljanin treće zemlje kojem je odobren dugotrajni boravak u drugoj državi članici EGP-a i koji je nositelj dozvole boravka u koju je unijeta napomena „bivši nositelj plave karte EU-a“, a koji dolazi iz druge države članice EGP-a regulirat će privremeni boravak sukladno glavi VIII. ovoga Zakona.“.

Članak 52.

Iza članka 134. dodaju se naslov iznad članka i članak 134.a koji glase:

„Ukidanje dugotrajnog boravka „bivšeg nositelja plave karte EU-a“ i člana njegove obitelji te životnog ili neformalnog životnog partnera

Članak 134.a

(1) Na postupak ukidanja dugotrajnog boravka bivšeg nositelja „plave karte EU-a“ primjenjuje se članak 155. ovoga Zakona, ako nije u suprotnosti s ovim člankom.

(2) Iznimno od članka 155. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, bivšem nositelju „plave karte EU-a“ iz članka 134. stavka 6. ovoga Zakona i članu njegove obitelji, kao i životnom ili neformalnom životnom partneru iz članka 134. stavka 10. ovoga Zakona, ukinut će se dugotrajni boravak ako su neprekidno boravili izvan područja EGP-a dulje od 24 mjeseca uzastopno.“.

Članak 53.

Naslov iznad članka 135. i članak 135. mijenjaju se i glase:

„Kratkoročna mobilnost

Članak 135.

(1) Državljanin treće zemlje koji je nositelj valjane „plave karte EU-a“ koju je izdala druga država članica EGP-a koja u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu, može ući i obavljati poslovne aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka u Republici Hrvatskoj ili u drugim državama članicama u razdoblju do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana na temelju valjane „plave karte EU-a“, bez obveze ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.

(2) Državljanin treće zemlje koji je nositelj valjane „plave karte EU-a“ koju je izdala druga država članica EGP-a koja ne primjenjuje u potpunosti schengensku pravnu stečevinu, može ući i obavljati poslovne aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka u Republici Hrvatskoj ili u drugim državama članicama u razdoblju do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana na temelju valjane „plave karte EU-a“, i valjane strane putne isprave, bez obveze ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.

(3) Obavljanjem poslovne aktivnosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka smatra se: prisustvovanje internim ili eksternim poslovnim sastancima, prisustvovanje  i predavanje na konferencijama ili seminarima, poslovna pregovaranja, obavljanje prodajnih ili marketinških aktivnosti, istraživanje poslovnih mogućnosti ili pohađanje osposobljavanja i osposobljavanje, pod uvjetom da je privremena aktivnost izravno povezana s poslovnim interesima poslodavca i profesionalnim dužnostima nositelja „plave karte EU-a“ koje se temelje na ugovoru o radu u prvoj državi članici EGP-a.

(4) Odredbe ovog članka na odgovarajući način se primjenjuju na državljanina treće zemlje kojem je druga država članica EGP-a odobrila dugotrajni boravak i koji je nositelj dozvole boravka izdane od druge države članice EGP-a u koju je unijeta napomena „bivši nositelj plave karte EU-a“, a koji dolazi iz druge države članice EGP-a u Republiku Hrvatsku radi obavljanja poslovnih aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Na državljane trećih zemalja iz stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka primjenjuje se prijava smještaja državljanina treće zemlje na kratkotrajnom boravku iz članka 177. ovoga Zakona.“.

Članak 54.

Iza članka 135. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 135.a, 135.b, 135.c, 135.d i 135.e koji glase:

„Dugoročna mobilnost nositelja „plave karte EU-a“

Članak 135.a

(1) Nositelj „plave karte EU-a“ izdane od prve države članice EGP-a ima pravo ući u Republiku Hrvatsku nakon 12 mjeseci zakonitog boravka u prvoj državi članici EGP-a, ako ima valjanu putnu ispravu te boraviti i raditi u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranog radnika pod uvjetima iz ovoga članka.

(2) Ako su nositelj „plave karte EU-a“ i članovi njegove obitelji te životni ili neformalni životni partner drugi put iskoristili mogućnost dugoročne mobilnosti unutar država članica EGP-a, „prvom državom članicom” smatra se ona država članica EGP-a iz koje su doselili, a „drugom državom članicom” smatra se Republika Hrvatska u kojoj je podnesen zahtjev iz stavka 5. ovoga članka, odnosno iz članka 135.d ovoga Zakona.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nositelj „plave karte EU-a“ može se u okviru druge mobilnosti preseliti u Republiku Hrvatsku nakon šest mjeseci zakonitog boravka u prvoj državi članici EGP-a u smislu stavka 2. ovoga članka u kojoj je imao izdanu „plavu kartu EU-a“ na temelju dugoročne mobilnosti.

(4) Na nositelje „plave karte EU-a“ izdane u prvoj državi članici EGP-a, primjenjuje se prijava smještaja državljanina treće zemlje na kratkotrajnom boravku iz članka 177. ovoga Zakona.  

(5) Zahtjev za izdavanje „plave karte EU-a“ može podnijeti:

- nositelj „plave karte EU-a“ izdane u prvoj državi članici EGP-a iz stavka 1. i 3. ovoga članka u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske u prvoj državi članici EGP-a

- nositelj „plave karte EU-a“ izdane u prvoj državi članici EGP-a iz stavka 1. i 3. ovoga članka ili poslodavac u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji najkasnije mjesec dana nakon ulaska nositelja „plave karte EU-a“ u Republiku Hrvatsku.

(6) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati „plavu kartu EU-a“ državljaninu treće zemlje ako:

1. priloži valjanu putnu ispravu

2. priloži valjanu „plavu kartu EU-a“ izdanu u prvoj državi članici EGP-a

3. priloži ugovor o radu za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika koji je zaključen s poslodavcem za razdoblje od najmanje šest mjeseci, koji je ujedno i dokaz o zdravstvenom osiguranju

4. iznos bruto godišnje plaće koji proizlazi iz mjesečne ili godišnje plaće navedene u ugovoru o radu nije manji od 1,5 prosječne bruto godišnje plaće prema službeno objavljenom podatku tijela državne uprave nadležnog za statistiku

5. iznimno od točke 4. ovoga stavka iznos bruto godišnje plaće koji proizlazi iz mjesečne ili godišnje plaće navedene u ugovoru radu nije manji od 80% iznosa utvrđenog sukladno točki 4. ovoga stavka, ako od dana stjecanja kvalifikacije u visokom obrazovanju za državljanina treće zemlje do podnošenja zahtjeva za „plavu kartu EU-a“ nije prošlo dulje od tri godine

6. za obavljanje regulirane profesije koja je uključena u popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj priloži rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije sukladno posebnom propisu, a koji mora biti u vezi s poslom koji će se obavljati.

(7) Prag plaće iz stavka 6. točke 5. ovoga članka primijenit će se u slučaju produljenja „plave karte EU-a“ ako razdoblje od tri godine od dana stjecanja kvalifikacija u visokom obrazovanju do podnošenja zahtjeva za produljenje „plave karte EU-a“ nije isteklo ili ako razdoblje od 24 mjeseca nakon izdavanja prve „plave karte EU-a“ nije isteklo.  

(8) Za potrebe podnošenja zahtjeva za „plavu kartu EU-a“, nositelj „plave karte EU-a“ izdane u prvoj državi članici EGP-a uživa jednako postupanje kao i državljani Republike Hrvatske u pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija u skladu s primjenjivim pravom Unije i propisima Republike Hrvatske.

(9) Ako se zahtjev iz stavka 5. ovoga članka ne riješi u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, podnositelj zahtjeva može nastaviti boraviti u Republici Hrvatskoj i započeti raditi do izvršnosti odluke o zahtjevu.

(10) Ako „plava karta EU-a“ izdana u prvoj državi članici EGP-a istekne tijekom postupka po zahtjevu iz stavka 5. ovoga članka, podnositelj zahtjeva može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.

(11) Ako su ispunjeni uvjeti za mobilnost iz ovoga članka, primjenjuje se odredba članka 128. ovoga Zakona.

(12) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.      

Odbačaj i odbitak dugoročne mobilnosti nositelja „plave karte EU-a“

Članak 135.b

(1) Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje odbacit će zahtjev za „plavu kartu EU-a“ iz članka 135.a stavka 5. ovoga Zakona, ako ga je podnio nositelj „plave karte EU-a“ izdane u prvoj državi članici EGP-a na temelju stručnih vještina visoke razine u zanimanju koje je navedeno u toj „plavoj karti EU-a“, pod rubrikom „napomene“, ako to zanimanje nije propisano člankom 3. točkom 19. ovoga Zakona.  

(2)  Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje odbit će zahtjev za „plavu kartu EU-a“ iz članka 135.a stavka 5. ovoga Zakona ako:

1. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 135.a stavaka 1., 3. i 6. ovoga Zakona

2. predočeni dokumenti su stečeni prijevarom, krivotvoreni ili protuzakonito izmijenjeni

3. uvjeti iz ugovora o radu nisu u skladu s propisima Republike Hrvatske i kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca  ili

4. državljanin treće zemlje predstavlja prijetnju za javni poredak, javnu sigurnost ili javno zdravlje.

(3) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(4) Na državljanina treće zemlje i članove njegove obitelji se u slučaju odbačaja ili odbitka zahtjeva, primjenjuju odredbe glave XI. ovoga Zakona.

Rokovi i obavijesti vezane za dugoročnu mobilnost nositelja „plave karte EU-a“

Članak 135.c

(1) O zahtjevu iz članka 135.a stavka 5. ovoga Zakona, Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje dužno je odlučiti i obavijestiti državljanina treće zemlje i poslodavca u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

(2) U iznimnim i opravdanim okolnostima povezanima sa složenošću zahtjeva, rok iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti za 30 dana, o čemu policijska uprava odnosno policijska postaja obavještava podnositelja zahtjeva najkasnije 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

(3) O odluci iz stavka 1. ovoga članka obavještava se prva država članica EGP-a putem kontaktne točke iz članka 137. ovoga Zakona u roku iz stavka 1. ovoga članka, odnosno u roku iz stavka 2. ovoga članka, a dodatno se navode razlozi u obavijesti u slučaju iz članka 135.b stavka 2. točaka 2. i 4. ovoga Zakona.

Boravak članova obitelji, životnih ili neformalnih životnih

partnera u drugoj državi članici  EGP-a

Članak 135.d

(1)   Ako se nositelj „plave karte EU-a“ izdane od prve države članice EGP-a seli u Republiku Hrvatsku u skladu s člankom 135.a ovoga Zakona, članovi obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životni ili neformalni životni partner imaju ga pravo pratiti ili mu se pridružiti pod uvjetima iz ovoga članka ako je obitelj, životno i neformalno životno partnerstvo nositelja „plave karte EU-a“ već zasnovano u prvoj državi članici EGP-a.

(2) Ako je obitelj, životno ili neformalno životno partnerstvo nositelja „plave karte EU-a“ već zasnovano u prvoj državi članici EGP-a, primjenjuje se članak 133. ovoga Zakona, uz iznimke iz stavka 3. do 10. te stavaka 12. i 13. ovog članka.

(3) Ako obitelj, životno ili neformalno životno partnerstvo nije već zasnovano u prvoj državi članici EGP-a, primjenjuje se članak 133. ovoga Zakona.

(4) Članovi obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona, životni ili neformalni životni partner nositelja „plave karte EU-a“ izdane u prvoj državi članici EGP-a imaju pravo, na temelju valjanih boravišnih dozvola dobivenih u prvoj državi članici EGP-a u svojstvu članova obitelji, životnog i neformalnog životnog partnera nositelja „plave karte EU-a“ izdane u prvoj državi članici EGP-a i putne isprave, ući i boraviti u Republici Hrvatskoj.    

(5) Na člana obitelji, životnog ili neformalnog životnog partnera iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se prijava smještaja državljanina treće zemlje na kratkotrajnom boravku iz članka 177. ovoga Zakona.  

(6) Najkasnije mjesec dana nakon ulaska u Republiku Hrvatsku član obitelji, životni ili neformalni životni partner iz stavka 1. ovoga članka nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravka podnosi zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji odnosno životnog partnerstva te može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.  

(7) Ako boravišna dozvola člana obitelji, životnog i neformalnog životnog partnera iz stavka 1. ovoga članka koju je izdala prva država članica EGP-a istekne tijekom postupka ili više ne omogućava da zakonito boravi u Republici Hrvatskoj, član obitelji, životni ili neformalni životni partner može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.

(8) Članu obitelji, životnom i neformalnom životnom partneru iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će putem policijske uprave odnosno policijske postaje odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji odnosno životnog partnerstva ako:

1. priloži valjanu boravišnu dozvolu izdanu u prvoj državi članici EGP-a i valjanu putnu ispravu ili njihove ovjerene preslike

2. priloži dokaz o zdravstvenom osiguranju

3. priloži dokaz da su u prvoj državi članici EGP-a boravili kao članovi obitelji, životni ili neformalni životni partner nositelja „plave karte EU-a“ izdane u drugoj državi članici EGP-a

4. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska

5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje

6. je odobrena „plava karta EU-a“ iz članka 135.a ovoga Zakona.

(9)  Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje odobrava privremeni boravak članu obitelji odnosno privremeni boravak u svrhu životnog partnerstva životnom i neformalnom životnom partneru iz stavka 1. ovoga članka najkasnije 30 dana od datuma podnošenja urednog zahtjeva ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u ovom članku, a u opravdanim okolnostima povezanima sa složenošću zahtjeva rok se može produljiti za najviše 30 dana.

(10) Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje odobrava privremeni boravak članu obitelji odnosno privremeni boravak u svrhu životnog partnerstva životnom i neformalnom životnom partneru iz stavka 1. ovoga članka istodobno kada i „plavu kartu EU-a“ iz članka 135.a ovoga Zakona, ako su ispunjeni uvjeti iz ovog članka i zahtjevi su podneseni istodobno.

(11) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(12)  Ovaj članak primjenjuje se na članove obitelji, životnog i neformalnog životnog partnera nositelja „plave karte EU-a“ koji je korisnik međunarodne zaštite samo ako se nositelj „plave karte EU-a“ preseli u Republiku Hrvatsku, a Republika Hrvatska nije država članica EGP-a koja mu je odobrila međunarodnu zaštitu.

(13) Ovaj članak ne primjenjuje se na članove obitelji, životnog i neformalnog životnog partnera nositelja „plave karte EU-a“ koji je ujedno i korisnik prava na slobodno kretanje u skladu s pravom Unije u Republici Hrvatskoj.

Jamstva i sankcije u slučaju mobilnosti

Članak 135.e

(1)  Republika Hrvatska, na zahtjev druge države članice EGP-a, bez odgađanja i formalnosti dopustit će ponovni ulazak državljaninu treće zemlje kojem je u Republici Hrvatskoj odobrena „plava karta EU-a“ i članovima njegove obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona te životnom ili neformalnom životnom partneru:

- ako mu je u drugoj državi članici EGP-a odbijen zahtjev za izdavanje „plave karte EU-a“ u slučaju dugoročne mobilnosti, a „plava karta EU-a“ izdana u Republici Hrvatskoj je važeća

- ako mu je u drugoj državi članici EGP-a odbijen zahtjev za izdavanje „plave karte EU-a“ u slučaju dugoročne mobilnosti, a „plava karta EU-a“ izdana u Republici Hrvatskoj je istekla ili je ukinuta tijekom rješavanja zahtjeva za mobilnost.

(2) Ako Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje ukine ili odbije produljiti „plavu kartu EU-a“ izdanu na temelju članka 135.a ovoga Zakona koja sadrži napomenu iz članka 128. stavka 8. ovoga Zakona i odluči primijeniti mjere za osiguranje povratka iz glave XI. ovoga Zakona, od države članice EGP-a navedene u toj napomeni traži se potvrda je li taj državljanin treće zemlje još uvijek korisnik međunarodne zaštite u toj državi članici EGP-a.  

(3) Ako je državljanin treće zemlje i dalje korisnik međunarodne zaštite u državi članici EGP-a navedenoj u napomeni, na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 200. stavka 1. i 4. ovoga Zakona.  

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, na državljanina treće zemlje koji je i dalje korisnik međunarodne zaštite u državi članici EGP-a navedenoj u napomeni, a koji predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili je pravomoćno osuđen za teško kazneno djelo radi kojeg predstavlja opasnost za javni poredak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, mogu se primijeniti druge mjere za osiguranje povratka u zemlju koja nije država članica EGP-a koja je odobrila međunarodnu zaštitu, u skladu sa međunarodnim obvezama, ako u toj zemlji ne bi bilo narušeno načelo „non refoulement“ sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

(5) Ministarstvo će, na zahtjev druge države članice EGP-a, dostaviti podatak ima li državljanin treće zemlje međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva.

(6) Republika Hrvatska će bez odgađanja i formalnosti dopustiti ponovni ulazak državljaninu treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka kojem je u Republici Hrvatskoj odobrena međunarodna zaštita kao i članovima njegove obitelji iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona te životnom ili neformalnom životnom partneru, ako su mjere za osiguranje povratka izrečene od strane druge države članice EGP-a.“.

Članak 55.

Naslov iznad članka 136. i članak 136. mijenjaju se i glase:

„Povjerenstvo za vrednovanje znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom za izdavanje „plave karte EU-a“

Članak 136.

(1) Vrednovanje znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom u zanimanjima za koja se znanja, vještine i kompetencije potvrđene određenim brojem godina relevantnog stručnog iskustva smatraju jednakovrijednima znanju, vještinama i kompetencijama stečenim na razini visokog obrazovanja provodi povjerenstvo.  

(2) Zanimanja za koja se znanja, vještine i kompetencije potvrđene određenim brojem godina relevantnog stručnog iskustva smatraju jednakovrijednima znanju, vještinama i kompetencijama stečenim na razini visokog obrazovanja su:

1.direktori/direktorice u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija

2.stručnjaci/stručnjakinje za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju.

(3) Za zanimanja iz stavka 2. ovoga članka potrebno je steći najmanje tri godine relevantnog stručnog iskustva u posljednjih sedam godina prije podnošenja zahtjeva za „plavu kartu EU-a“.

(4)  Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka se sastoji od tri člana.  

(5) Članove povjerenstva čine predstavnici poslodavaca, stručnjaci u području informacijsko – komunikacijske tehnologije, a imenuje ih ministar nadležan za rad.  

(6) Trošak postupka vrednovanja znanja, vještina i kompetencija stečenih radnim iskustvom za zanimanja iz stavka 2. ovoga članka snosi poslodavac odnosno državljanin treće zemlje.

(7) Dokazom o stručnim vještinama visoke razine, a koji se prilaže uz zahtjev za izdavanje „plave karte EU-a“ iz članka 126. stavka 7. točke 7. ovoga Zakona, smatra se potvrda koju izdaje povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka.

(8) Ministar nadležan za rad pravilnikom će urediti rad povjerenstva, dokaze na temelju kojih se vrednuju znanja, vještine i kompetencije stečene radnim iskustvom, kao i načini vrednovanja.“.

Članak 56.

Naslov iznad članka 137. i članak 137. mijenjaju se i glase:

„Imenovanje kontaktne točke, dostava statističkih podataka,

pristup informacijama i praćenje

Članak 137.

(1) Ministarstvo je kontaktna točka za primanje i prosljeđivanje informacija elektroničkim putem potrebnih za provedbu članka o dugotrajnom boravku nositelja „plave karte EU-a“, kratkoročnoj i dugoročnoj mobilnosti nositelja „plave karte EU-a“ i obavijest Komisiji iz stavka 6. ovoga članka, koja će surađivati u pogledu mehanizama vrednovanja s dionicima u sektorima obrazovanja, osposobljavanja, zapošljavanja i mladih te u drugim relevantnim područjima politike potrebnima za provedbu članka 126. stavka 7. točke 7. ovoga Zakona.

(2) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji statističke podatke o broju državljana trećih zemalja kojima je izdana „plava karta EU-a“ i onima čiji su zahtjevi odbijeni tijekom prethodne kalendarske godine, kao i statističke podatke o broju državljana trećih zemalja kojima je tijekom prethodne kalendarske godine „plava karta EU-a“ produljena ili ukinuta.

(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka raščlanjuju se prema:

- državljanstvu, trajanju valjanosti dozvola

- spolu i dobi te zanimanju

- radi li se o korisnicima međunarodne zaštite, korisnicima prava na slobodno kretanje i onima koji su stekli status osobe s dugotrajnim boravkom u EU-u u Republici Hrvatskoj kao nositelji „plave karte EU-a“.

(4) Podaci o prihvaćenim članovima obitelji te životnim ili neformalnim životnim partnerima priopćuju se na način kao u stavku 3. ovoga članka,  osim podataka o njihovu zanimanju.

(5) Za nositelje „plave karte EU-a“ i članove njihovih obitelji te životne ili neformalne životne partnere, kojima su izdane dozvole boravka  na temelju dugoročne mobilnosti u skladu s člancima 135.a i 135.d ovoga Zakona, u dostavljenim informacijama navodi se država članica EGP-a prethodnog boravka.

(6) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji informacije jednom godišnje ili kada se informacija promijeni:

1. o čimbeniku koji su utvrdile za određivanje godišnjeg praga plaće iz članka 126. stavka 7. točaka 4. i 5. ovoga Zakona i nominalne iznose koji iz njega proizlaze

2. o popisu dopuštenih poslovnih aktivnosti navedenim u članku 135. stavku 4. ovoga Zakona.

(7) Na mrežnim stranicama Ministarstva bit će dostupne informacije o dokumentaciji potrebnoj za podnošenje zahtjeva, kao i informacije o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja koji podnose zahtjev za „plavu kartu EU-a“ i članova njihovih obitelji te životnih ili neformalnih životnih partnera, uključujući njihova prava, obveze i postupovna jamstva, informacije o uvjetima ulaska i boravka nositelja „plave karte EU-a“ i članova njihovih obitelji te životnih ili neformalnih životnih partnera u slučaju mobilnosti, poslovnim aktivnostima koje mogu obavljati na temelju kratkoročne mobilnosti, kao i informacije o pragu plaće te upravnim pristojbama i cijeni izrade dozvole boravka.“.

Članak 57.

U članku 138. stavku 1. u uvodnoj rečenici riječi: „te točaka 9. i 12.“ zamjenjuju se riječima: „te točaka 9., 12. i 16.“.

Članak 58.

U članku 139. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može državljaninu treće zemlje koji boravi na kratkotrajnom boravku izdati potvrdu o prijavi rada radi izvršenja ugovorenih poslova čije izvršenje traje kraće vremensko razdoblje na području Republike Hrvatske.“.