SAŽETAK

Dabar ( Castor fiber Linnaeus, 1758) se u 20. stoljeću na području Republike Hrvatske spominje samo kao vrsta koja je izumrla. No podaci da je dabar obitavao na našim vodotocima i vodenim površinama omogućili su projekt reintrodukcije dabra na njegova staništa u Republici Hrvatskoj.

Areal dabra danas je prostor većeg dijela kopnenog teritorija Europe i dijela Azije u Rusiji.

Unatoč sadašnjem širokom arealu rasprostranjenosti činjenica da je dabar u mnogim europskim zemljama u neko doba nestao, stradavanje dabra, gubitak i fragmentacija staništa, rezultirali su postupnom zaštitom ove životinjske vrste u većini zemalja Europske unije pa tako i u Republici Hrvatskoj, u kojoj je postupak povratka dabra započeo 20. travnja 1996. godine da bi u naredne dvije godine konačno bilo ispušteno 85 jedinki od kojih se razvila današnja populacija.

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju mnogi zakonski i podzakonski akti morali su biti prilagođeni europskoj regulativi. Što se europskog dabra tiče, iako je dabar od osamostaljenja Republike Hrvatske na popisu divljači sukladno zakonu kojim se regulira područje lovstva, uvijek je bio propisan lovostaj cijele godine te je njegov zakonsko-pravni status prilagođen europskoj regulativi.

I danas se dabar nalazi na popisu sitne dlakave divljači prema Zakonu o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19 i 32/20), no ujedno je i strogo zaštićena vrsta na temelju Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine broj 144/13 i 73/16).

Osnovni ciljevi Plana gospodarenja dabrom u Republici Hrvatskoj su poboljšanje bioraznolikosti, održavanje stabilne populacije dabra i smanjivanje konfliktnih situacija između dabrova i ljudi. Predmetni ciljevi planiraju se postići učinkovitim praćenjem populacije, zoniranjem, prijedlogom mjera za sprečavanje ili umanjenje šteta nastalih djelovanjem dabra te edukacijom o načinu suživota s dabrom, načinu zaštite od štetnog djelovanja dabra i načinu obeštećivanja. Kako dabar na svom području obitavanja u Republici Hrvatskoj nema prirodnih neprijatelja koji bi bili od utjecaja na stanje dabra kao strogo zaštićene vrste, dabru u Republici Hrvatskoj jedina opasnost prijeti od ljudskih aktivnosti. Nadalje, iako se brojnost dabra drastično povećala od njegovog unosa, općenito gledajući stav stanovništva prema dabru još uvijek je uglavnom pozitivan no postoji bojazan da bi se taj pozitivni stav mogao promijeniti, ako se ne krene u kontrolu populacije te u olakšavanje poduzimanja određenih mjera za sprječavanje šteta od dabra. Stoga se ovim Planom gospodarenja predviđaju mjere koje će u konačnici očuvati i stabilnu populaciju dabra i pozitivan socioekonomski status ove vrste.

UVOD

Način izrade plana

Dabar ( Castor fiber Linnaeus, 1758) sukladno članku 151. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/13, 15/18, 14/19) pripada skupini strogo zaštićenih vrsta čime su provedene temeljne pretpostavke za njegovo očuvanje. Ova vrsta je u kategoriji strogo zaštićenih vrsta navedena u Prilogu IV Direktivi Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktiva o staništima), dok je prema Konvenciji o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa – Bernska konvencija zaštićena životinjska vrsta (Dodatak III). Kako bi se izradio Plan gospodarenja dabrom u Republici Hrvatskoj, ministarstvo nadležno za poslove lovstva odnosno tadašnje Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva donijelo je 4. siječnja 2011. godine prvi akt o osnivanju Povjerenstva za izradu i provođenje Plana gospodarenja dabrom u Republici Hrvatskoj. Predmetni se akt tijekom narednih godina više puta mijenjao jednako kao i sastav Povjerenstva da bi, kao najnovije, Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 9. siječnja 2020. godine donijela Odluku o osnivanju Nacionalnog povjerenstva za gospodarenje dabrom ( Castor fiber L.) objavljenu u „Narodnim novinama“ broj 4/20. Predmetno Povjerenstvo nastavlja s radom, prikuplja dostupne podatke o stanju populacije te zaključno donosi ovaj Plan gospodarenja u Republici Hrvatskoj.

Konačno, u posljednje se vrijeme znatno povećava broj prijava šteta od dabra i traženje obeštećenja, što dodatno ukazuje na potrebu izrade Plana gospodarenja dabrom u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Plan gospodarenja), a koji bi između ostalog trebao predložiti poboljšanja učinkovitosti praćenja populacije dabra, odrediti osnovne parametre za zoniranje, utvrditi način financiranja mjera zaštite od štetnog djelovanja dabra i financiranja odšteta, odrediti mjere za sprečavanje ili umanjenje šteta nastalih djelovanjem dabra, postaviti temelje edukacije o načinu suživota s dabrom, načinu zaštite od štetnog djelovanja dabra i načinu obeštećivanja te postaviti smjernice budućeg gospodarenja dabrom na temelju godišnjih akcijskih planova gospodarenja.

Osnova za izradu stručne podloge

Opis i biologija vrste

  Dabar ( Castor fiber Linnaeus, 1758 ) je najveći glodavac sjeverne polutke.

Glodavci (Rodentia) su najbrojniji rod sisavaca. Poznata je 2821 vrsta. Veličina tijela razlikuje se od vrste do vrste i kreće se od 5 cm pa sve do 130 cm, no većina vrsta kreće se u rasponu od 8 cm do 35 cm.

Oblik tijela je kod većine isti, ali postoje razlike kod vrsta koje su se prilagodile posebnim uvjetima života (noge za kopanje, odskočne noge, letne kožice, plivajuće kožice, itd.).

Najvažnija karakteristika glodavaca su povećani sjekutići (glodnjaci) u gornjoj i donjoj čeljusti.

Po ishrani su biljojedi, jedu sjemenke, lišće, korijenje čime rade štete većeg ili manjeg razmjera.

Žive među drvećem, pod zemljom, pod vodom, u grmlju, na otvorenom.

Dabar je, nakon kapibare (veliko vodeno prase), najveći živući glodavac.

Rod Castor obuhvaća samo dvije vrste, C. fiber – dabar i Castor canadensis Kuhl, 1820– sjevernoamerički dabar. Ove dvije vrste morfološki su vrlo slične, no razlikuju se po broju kromosoma ( C. fiber, n = 48; C. canadiensis , n = 40) pa tako gube mogućnost križanja i dobivanja potomaka (Zernahle i sur. 1979). U Hrvatskoj je prisutna samo vrsta C. fiber , čija kategorija ugroženosti kao i razlozi ugroženosti su navedeni i obrađeni u zasebnom poglavlju.

Najsličniji dabru po izgledu je alpski svizac, a što se tiče načina života i staništa u kojem obitava, najbliži su mu nutrija i bizamski štakor, s kojima bi ga se moglo zamijeniti dok je u vodi i dok pliva.

Razvojni ciklus glodavaca vrlo je dug, a preteča rodu Castor je rod Paramys , koji je obitavao na Zemlji prije 50 milijuna godina. Rod Castor razvio se prije 15 milijuna godina i tada je nastanjivao cijelu sjevernu polutku. Razvoj dviju vrsta C. fiber i C. canadensis s različitim podvrstama traje u protekla dva milijuna godina. Kod „europskog“ dabra definirano je osam podvrsta, a kod „kanadskog“ čak 24.

Posebno je zanimljivo da je na području Sjeverne Amerike sve do prije 10 000 godina živio najveći dabar u povijesti, golemi dabar ( Castor oidesohioensis ) koji je težio do 200 kg te je bio veličine medvjeda.

Na području Europe (osim Finske, sjeverozapadne Rusije i manje populacija u Austriji gdje je unesen sjevernoamerički dabar) obitava isključivo „europski“ dabar. Brojnim projektima naseljavanja i ispuštanja dabrova različitih podvrsta stvorena je mješovita populacija koja se i dalje širi na nekadašnja staništa što uz pomoć čovjeka – akcije naseljavanja ili prirodno, što je posljednjih godina sve češći slučaj.

Biologija dabra  

Sistematika

Koljeno: Svitkovci (Chordata)

Potkoljeno: Kralješnjaci (Vertebrata)

Razred: Sisavci (Mammalia)

Podrazred: Pravi sisavci (Theria)

Nadred: Plodvaši (Eutheria)

Red: Glodavci (Rodentia)

Porodica: Dabrovi (Castoridae)

 Rod: Dabar ( Castor )

Vrste: Europski dabar ( Castor fiber )

Kanadski dabar ( Castor canadensis )

S obzirom na prostornu i vremensku razdvojenost pojedinih lokalnih populacija došlo je do izoliranih populacija pa tako razlikujemo nekoliko podvrsta europskog dabra.

Podvrste europskog dabra:

C. f. fiber Linn ae us, 1758: Skandinavija

C. f. galliae Desmartes, 1822: Rona u Francuskoj

C. f. albicus Matschie, 1907: Laba (Elba) u Njemačkoj

C. f. belarusicus Lavrov, 1974: Bjelorusija

C. f. osteuropaeus Lavrov, 1974: istočna Europa (okolicaVoroneža)

C. f. pohlei Serebrennikov, 1929 zapadni Sibir

C. f. tuvinicus Lavrov, 1969: Jenisej, Sibir

C. f. birulai Serebrennikov, 1929: Mongolija

Opis  

Dabar je semiakvatična životinjska vrsta i najveći glodavac sjeverne polutke. Masivne i zdepaste je građe, izvrstan plivač i ronilac, što mu omogućava građa tijela. Dužina tijela dosegne do jednog metra, visina u hrptu je do 30 cm, a rep je širok i plosnat, dužine do 30 cm. Masa odrasle jedinke je 20 do 30 (35) kg. Tijelo je snažno, pogrbljen je u leđima, trbuh je obješen, vrat kratak i debeo. Glava je straga široka i sužena, prema naprijed završava kratkom i tupom njuškom. Noge su kratke i vrlo snažne, zadnje su malo duže od prednjih, a završavaju s pet prstiju. Prednje noge imaju snažne prste i nokte kojima dobro kopa zemlju, a na zadnjim nogama među prstima ima plivaću kožicu.

Tijelo je pokriveno dlakom (osim repa koji je ljuskav) koja je na vanjskom dijelu čvršća (osje), a ispod nje su vrlo sitne malje te ima čak do 23.000 dlačica/cm ² .

Boja dlake je tamno kestenjasta do sivkasta, a na trbuhu svjetlija.

Dabrovi zubi sjekutići (glodnjaci) vrlo su specifični. Iznimno su veliki i neprestano rastu. S prednje strane prekriveni su narančastim slojem cakline, a sa stražnje bijelim dentinom. Služe za hranjenje, čišćenje krzna, rušenje stabala, vuču i transport drva, prenošenje mladih, a po potrebi i kao obrambeno oružje (Wilson 1971).

Snažna čeljust i oštri zubi glodnjaci koji su u obliku dlijeta omogućavaju mu griženje drveta te rušenje i nagrizanje stabala, što ne može niti jedna druga životinjska vrsta.

Dabar ima dobro razvijena osjetila vida, sluha i mirisa. Zahvaljujući osjetilima i inteligenciji rijetko kada dolazi u neprilike. Osjetilo vida mu je najrazvijenije. Dobro vidi noću kada je i najaktivniji. Oslanja se i na sluh, a može osjetiti vibracije koje se šire tlom i vodom ako se približava opasnost, na primjer hod čovjeka. Korištenje i funkcioniranje osjetila omogućuje mu anatomska građa glave i pozicija nosa, očiju i ušiju jer se svi nalaze u jednoj ravnini i iznad vode dok pliva.

Dabar nema izraziti i specifični oblik glasanja. Odrasli dabar opasnost ili preplašenost manifestira jakim puhanjem odnosno specifičnim režanjem, slično kao preplašena mačka. Ljeti se iz nastambe može čuti cičanje mladih koje liči na cičanje miša. Najkarakterističniji zvučni efekt dabra je snažni udarac repom po vodi kada je preplašen, što se čuje kao jaki udarac veslom po vodi.

Karakteristike odraslog dabra

„Europski“ dabar po izgledu je vrlo sličan „kanadskome“ ali postoje neke manje morfološke razlike po kojima se i tretiraju kao zasebne vrste. Razlike se očituju u razlici oblika pojedinih kostiju (nazalnih) na glavi te u obliku repa koji je kod „europskog“ dabra dosta uži. Što se tiče ponašanja i načina života ne pokazuju različitost, dok razlika postoji i u razmnožavanju jer „kanadski“ dabar ima veći prirast i brže osvaja prostor.

Razlike između „europskog” i „kanadskog” dabra 

U Europi je malo područja gdje bi se ove dvije vrste mogle miješati, samo u Finskoj i u Austriji gdje je unesen „kanadski“ dabar.

U staništima dabra vrlo često ili u pravilu susrećemo druge semiakvatične životinjske vrste kao što su zavičajna vidra, te invazivne strane vrste nutrija i bizamski štakor, s kojima bi se dabar mogao zamijeniti, napose u vodi dok pliva. Ponajprije bi ga se moglo zamijeniti s vidrom ili nutrijom zbog njihove veličine i oblika glave i tijela.

Odrasla nutrija, Myocastor coypus (Molina, 1782), manja je od dabra: mase do 10 kg, dužine tijela s glavom do 635 mm, dužine lubanje do 115 mm. Rep nutrije je na presjeku ovalan dok je kod dabra spljošten. Lubanja ima veliki podočni otvor (Kryštufek in Janžekovič 1999).

Bizamski štakor, Ondatra zibethicus (Linnaeus, 1766), bitno je manji od dabra: mase do 1,5 kg, dužine tijela s glavom do 350 mm, dužine lubanje do 65 mm. Rep je dug i u prerezu bočno spljošten. Moguća je zamjena s mladim dabrom, prvenstveno pri plivanju.

Vidra, Lutra lutra (Linnaeus, 1758), je zvijer i ima tipično zubalo s razvijenim zubima očnjacima, koje glodavci nemaju. Tijelo je dugo i vitko, dugi rep je na presjeku okrugao.

Obilježja po kojima se razlikuju dabar, barska nutrija i bizamski štakor te usporedba njihovih veličina u odnosu na čovjeka prikazani su na sljedećoj fotografiji:

Dimenzije tragova nogu semiakvatičnih životinjskih vrsta (cm):

Prehrana

Dabar se hrani isključivo biljnom hranom, gotovo svom vegetacijom u biotopu (preko 300 što zeljastih što drvenastih vrsta). Nema određenih prioriteta pri hranidbi, koristi što mu je u tom trenutku dostupno. Uglavnom se koristi materijalom u radijusu do 50 m od nastambe kako bi zadovoljio svoje potrebe za hranom i građom no zabilježeni su i slučajevi da je dabar koristio materijale udaljene i do 1 km od nastambe.

U vrijeme vegetacije za hranu koristi obalno sočno bilje kao što su šaševi, mladi izbojci mekih listova, korijenje, lišće, močvarno zeljasto bilje.

U slučaju da se u blizini nalazi neka poljoprivredna kultura dabar odlazi i na nju u potrazi za hranom, a najviše koristi kelj, kukuruz, šećernu repu i voće.

Zimi se hrani korom grmlja i oborenih stabala mekih listova koja su u blizini staništa. Najčešće su to vrbe (i do 90 %), topole, hrast lužnjak, hrast kitnjak, joha, lijeska, brijest, jasen i druge.

Obara stabla između 8 i 20 cm promjera, a ponekad i preko 60 cm, tipičnim odgrizanjem na visini 30 do 40 cm iznad tla. Nakon što je iskoristio mlade izbojke i koru za prehranu, ostatak drvnog materijala koristi za gradnju nastambi i brana.

Dio hrane, koju koristi u hladnim zimskim danima kada ne može izlaziti na kopno zbog zaleđenosti vodene površine, akumulira u podvodnim spremištima.

Vrlo se rijetko hrani crnogoricom (Fraye 1978).

Za prehranu ne može koristiti odumrlu koru i drvo jer nema mogućnost probave celuloze.

Najintenzivnije ruši stabla od listopada do ožujka, a mnogo manje od ožujka do svibnja, nakon čega dolazi sezona zeljastih vrsta. Početak prijelaza na zeljastu vegetaciju ovisi o području, odnosno o početku rasta zeljaste vegetacije.

Dnevna potreba za hranom je približno 2 kg drvne mase ili 1,2 do 1,9 kg vrbe. To predstavlja 0,06 do 0,1 kg raslinja na kg dabrove tjelesne mase.

Hrana se počne probavljati tek u zadnjem dijelu crijeva, zato dabar iskoristi samo 30 % celuloze, što je razmjerno malo. U slijepom crijevu nastaju meke izlučevine, koje dabar u nastambi ponovno pojede (koprofagija).

Razmnožavanje

Dabar je tipični monogam. Spolna zrelost nastupa s 2,5 godine starosti kada se mladi dabrovi odvajaju od roditelja i zasnivaju novu familiju. Pari se u vodi, od siječnja do ožujka. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a mladi dolaze na svijet od travnja do lipnja. Ima jednu generaciju godišnje. Ženka okoti 1 – 5 mladih koji gledaju i dlakavi su odmah nakon okota. Mladunci su teški 500 – 700 grama i dugi 30 – 35 cm. Mladi sišu oko dva mjeseca mlijeko koje je dvostruko masnije od kravljeg, a hranu počinju uzimati nakon drugog mjeseca starosti kada i počinju izlaziti iz nastambe. Dabar doživi starost od 17 – 20 godina, a do šesnaeste godine aktivno sudjeluje u reprodukciji.

Zahvaljujući dosta dugom životnom vijeku, dobroj reprodukciji i malom broju prirodnih neprijatelja, dabrovi imaju dobar prirast. To omogućava i dobru dinamiku populacije, s obzirom na to da se realno povećanje brojnog stanja očekuje u okviru 20 – 30 % od ukupnog broja jedinki u populaciji, što omogućava brzo povećanje brojnog stanja i širenje dabrova, posebno u područjima gdje još nisu nastanjena sva prikladna staništa.

Stanište

Dabar živi na vodotocima i vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih i drvenastih vrsta. Osnovni stanišni uvjet za dabra je stalna i dovoljno duboka voda (najmanje 30 cm). Ako nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak za plivanje, na njemu izgradi branu kako bi osigurao dovoljnu razinu vode za kretanje i zaštitio ulaz u nastambu. Voda je dabru prostor kojim se kreće, kojim transportira građevinski materijal za nastambu ili branu, služi mu za regulaciju tjelesne temperature ali je prvenstveno zaštita. Idealna staništa su prirodne vodene površine, potoci, manje rijeke, jezera ali se dobro snalazi i na kanalima i umjetnim jezerima ako su dostatno obrasli vegetacijom. Ako ima dovoljno raspoloživog prostora izbjegava velike rijeke sa snažnim vodenim strujama i velikim oscilacijama vode.

Popis staništa III. razine Nacionalne klasifikacije staništa pogodnih za dabra (Pravilnik o popisu stanišnih tipova i karti staništa (NN27/21))

Staništa na kojima može doći dabar još pripadaju i staništima Natura 2000 mreže s oznakama:

1130 Estuariji, 1150* Obalne lagune, 3130 Amfibijska staništa Isoëto-Nanojuncetea , 3140 Tvrde oligo-mezotrofne vode s dnom obraslim parožinama ( Characeae ), 3150 Prirodne eutrofne vode s vegetacijom Hydrocharition ili Magnopotamion , 3230 Obale planinskih rijeka s Myricaria germanica , 3260 Vodni tokovi s vegetacijom Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion i 3270 Rijeke s muljevitim obalama obraslim vegetacijom sveza Chenopodion rubri p.p. i Bidention p.p.

Glavna značajka staništa na kojima dolazi dabar svakako je stalna i dovoljno duboka voda.

Socijalni odnosi

Dabar živi u familijama kojima su okosnica roditeljski par. U jednoj familiji može biti od dvije do osam jedinki, ovisno o prirodnom prirastu. Naime, uz roditeljski par mladi ostaju do spolne zrelosti, dakle u istoj familiji žive roditelji s dvije generacije mladih. Mladi su u trećoj godini spolno zreli i tada napuštaju roditeljski par. Vrlo su privrženi i brižni, o mladima se brinu oba roditelja, a kada ženka odgaja mlade mužjak joj donosi hranu u nastambu. Složni su i u radu, tako kod gradnje većih brana rade svi članovi familije, a ponekad se udružuje i više familija.

Poštuju teritorijalnost tako da se u neposrednoj blizini jedne familije ne nastanjuje druga, a ako bi se i pokušala nastaniti, dolazi do sukoba i borbe za predio. Kako zona kretanja dabrova uglavnom ne prelazi 2 km, područje jedne familije obično je u radijusu od 1 km od nastambe. Udaljenost jedne familije od druge ovisi o nizu faktora kao što su kvaliteta staništa, količina hrane, gustoća populacije i srodnost. Ponekad novoformirana familija ostaje u neposrednoj blizini roditeljskog područja. Ovisno o potrebama za zajedničkim radom na uređenju prostora, što se prvenstveno odnosi na gradnju i održavanje većih brana, može se udružiti više familija i na taj način stvoriti koloniju.

U pravilu na manjim vodotocima familije su udaljene međusobno od 3 – 5 km, a u potrazi za vlastitim, slobodnim i mirnim predjelima dabrovi mogu biti na udaljenosti i nekoliko desetaka kilometara (30 – 40 km).

Prilikom napučivanja dabrova na lokalitete na kojima nisu obitavali, kao što je slučaj i u Hrvatskoj primijećeno je veliko raseljavanje. Naime, u relativno kratkom vremenu (za samo nekoliko dana od ispuštanja) primijećeni su dabrovi na udaljenostima većim od 50 km. Također samo u 2 – 3 godine dabrovi su se nastanili na lokacijama do 100 km od mjesta naseljavanja. Najvećim dijelom smjer širenja dabrova pratio je uzvodni tok rijeka i potoka, a zamijećeno je da se, kod širenja i traženja novih lokacija odnosno predjela, u većini slučajeva kreću u uzvodnom smjeru.

Aktivnosti i tragovi dabra

Dabar je najpoznatiji graditelj među životinjama stoga iza dabra ostaju brojni tragovi po kojima se može prepoznati njegova nazočnost u nekom prostoru. Karakteristični su slijedeći tragovi dabra:

- otisci nogu i repa u blatu ili snijegu

- izlazni jarci na obalu

- izlazne rupe

- nagrižena i porušena stabla

- nastambe iznad zemlje – humci

- brane.

Dabrovi glavninu svoje aktivnosti provode noću, a danju se nalaze u nastambi. Većinu vremena provode u vodi budući da izvrsno plivaju i rone, a bez zraka mogu izdržati 15 – 20 minuta. Na kopnu se dabar baš ne snalazi jer je zdepast i spor pa ako osjeti i mali znak opasnosti, odmah trči prema vodi. Izbjegava glavne vodotoke, radije se zadržava na rukavcima i mrtvim vodotocima.

Jedan od sigurnih znakova prisutnosti dabra na nekom području su njegove nastambe koje mogu biti humci ili jame. I za humke i jame je karakteristično da imaju najmanje dva, obično četiri do pet ulaza ispod vode i da im je gornja prostorija 20-ak cm iznad vode.

Dabar humke gradi iznad površine tla od drva, zemlje, pijeska i ostalog dostupnog materijala na mjestima gdje je mala visinska razlika između površine tla i razine vode. Jame predstavljaju nastambe ispod zemlje na mjestima gdje je obala dovoljno visoka. Dabrovi imaju dobru organizaciju rada: mužjaci imaju zadatak nabaviti materijal koji ženkama služi za gradnju.

U slučaju da razina vode padne ispod 30 – 40 cm, dabar gradi još jednu karakterističnu građevinu – branu. Branu gradi od dostupnog materijala: grana, zemlje, kamenja, stabala, trave i drugog bilja poput kukuruzovine. Temelj je najčešće stablo koje je oboreno okomito na vodotok, što brani pruža početnu stabilnost ili koso u obalu zabijeni duži kolci na koje se oslanja tijelo brane. Da bi što brže sagradili veću branu u gradnji sudjeluju svi članovi, a nerijetko se udružuje nekoliko familija koje žive na tom prostoru. U Kanadi takve građevine šumarima stvaraju probleme jer podizanjem razine vode poplavljuju sastojine koje su tada nepristupačne za radove. Za rušenje takve brane nerijetko se mora koristiti dinamit. Najduža brana u Sjevernoj Americi vidljiva je čak iz satelita i dužine je oko 850 metara. Nerijetko je da sustavom brana dabrovi potope ili zamočvare površine od nekoliko tisuća hektara dok istovremeno može doći do isušivanja površina nizvodno od brane što je čest slučaj u Baltičkim zemljama. U Republici Hrvatskoj se javlja sličan problem s poplavljivanjem poljoprivrednih površina. U slučaju da brani prijeti opasnost od rušenja bujičnim nanosima, dabar gradi predbranu koja preuzima udarno opterećenje. Pri gradnji brane dabar repom grabi blato i baca ga kao žbuku na branu koje kad se osuši daje osnovnu čvrstoću.

Dabrovi su veoma dobri u usmjerenom obaranju, stabla ruše okomito na vodotok, a u slučaju da stablo padne na susjedno i njega obaraju. Mogu pregristi stablo preko 60 cm promjera, ali češće su to promjeri od 8 do 20 cm. Tanje grane spremaju u nastambu za zimu, a deblje koriste za gradnju.

Imaju i specifične izlazne tragove koji mogu biti u obliku izlaznih staza, izlaznih jaraka, tunela ili jednostavno rupa. Iz vode uglavnom izlaze na jednom mjestu koje je lako uočljivo jer je utabano. Na strmim obalama kopaju tunele koji su jednim dijelom ispod zemlje, a drugi mogu biti otvoreni ili pokriveni granama.

Izravni utjecaj dabra na stanište

Svojim prisustvom i aktivnostima dabar znatno utječe na stanište, odnosno životni prostor. Stalno je aktivan, čitave godine, bez obzira na godišnje doba i vremenske prilike, pa zbog te njegove marljivosti u Sjevernoj Americi postoji izreka – „marljiv kao dabar“. Aktivnosti su mu usmjerena na dva cilja:

- prikupljanje hrane

- uređenje životnog prostora

Radi prikupljanja hrane poduzima niz mjera i zahvata kako bi došao do hrane a to su:

- rušenje stabala i odgrizanje grana

- guljenje kore na stablima granama

- kopanje izlaznih jama ili jaraka kako bi mogao iz vode izaći na površinu na kojoj se nalazi hrana

- odgrizanje poljoprivrednih kultura (kukuruz, repa i dr.) i odvlačenje do obale i u vodu

Radi uređenja životnog prostora, u prvom redu izgrađuje:

- nastambe

- brane

- izlazne kanale i tunele

Nastambe mogu biti ispod zemlje (dabrove jame), ili iznad zemlje (dabrove humke),

Dabrove jame teško se uočavaju s obzirom na to da su pod zemljom, a ulaz je uvijek ispod vode. Ako je voda bistra tada ulaze u nastambu zakriju granjem. Zimi, za vrijeme snijega, dabrove jame se mogu otkriti po rastopljenom snijegu na vrhu gdje izlazi topli zrak (ventilacija).

Dabrove humke su nastambe koje su izgrađene od granja i zemlje, nalaze se na površini obale, a otvori kroz koje dabrovi ulaze su kod jednih i drugih nastambi uvijek ispod vode. Ove nastambe su dobro uočljive, a često su vrlo masivne, izgrađene od više desetaka m ³ materijala (granja i blata). Za izgradnju tako velikih nastambi potrebna je i znatna količina građevnog materijala, kojeg dabrovi uzimaju u okolnom prostoru, dovlače i ugrađuju u dobro složenu humku.

Kod srednje visokih obala, ili tamo gdje je veće kolebanje razine vode, dabrovi grade kombinirane nastambe koje su dijelom pod zemljom, a dio je nadograđen iznad razine obale. I ove nastambe se lako uočavaju.

Same prostorije u kojima dabrovi obitavaju su iznad razine vode, dakle na suhome, ali zaštićene tlom ili ugrađenim granjem i blatom. Nastambe mogu biti vrlo impozantnih dimenzija, a brojnija familija, koja je duže na istoj lokaciji ima više rezervnih ili pomoćnih nastambi, koje koristi u slučaju opasnosti ili dok ženka odgaja mlade (vrijeme laktacije).

Brane – ako je prisutno kolebanje razine vode, ili je premala dubina vode u vodotoku, dabrovi će izgraditi branu koja će povisiti i stabilizirati razinu vode. Određena razina, odnosno dubina vode dabrovima je nužna kako bi se nesmetano mogli kretati, jer im je voda najprikladniji prostor za kretanje, te kako bi zaštitili ulaze u nastambe, koji su uvijek ispod vode.

Za izgradnju brana dabrovi također koriste priručni materijal a to je granje i blato.

Izlazne kanale ili čak izlazne tunele dabrovi prokopavaju na lokacijama gdje su visoke i strme obale, odnosno tamo gdje se ne može popeti na obalu. Izlazni kanali su dobro uočljivi, dok su tuneli teže uočljivi jer je ulaz uglavnom ispod razine vode, a izlazni otvor na površinu može biti udaljen i više desetaka metara od obale. Ima slučajeva da je izlaz na površinu i 50 metara koliko je i dužina tunela.

Izlazni jarci predstavljaju problem ljeti kada su zakriveni vegetacijom (gustim raslinjem na obali) pa se događa da šetači, osobito ribiči, upadaju u te jarke.

Znatno veći problem su tuneli koji su najčešće na poljoprivrednim površinama kroz koje dabrovi izlaze u poljoprivredne kulture (najčešće kukuruz). Tuneli su promjera 40 – 70 cm, neposredno ispod površine tla i predstavljaju opasanost za poljoprivrednu mehanizaciju jer često se ti tuneli urušavaju pod traktorom ili kombajnom, a zbog svojih dimenzija upadanjem u njih strojevi često ostaju „zarobljeni“ jer ne mogu samostalno izići iz urušenog tunela.

Zahvatima na stablima, a osobito voćkama, na poljoprivrednim kulturama, kopanjem kanala i tunela, te podizanjem brana i zamočvarivanjem šumskih i poljoprivrednih površina kao i zatrpavanjem i/ili u potpunosti pregrađivanjem dovodnih kanala koji dovode prirodne vode u ribnjake i odvodnih kanala koji odvode vodu iz ribnjaka za vrijeme izlova riba , utječu na okolni prostor i gospodarske aktivnosti čovjeka, što se tretira kao šteta od dabra, stoga će se ovim Planom gospodarenja odrediti i mjere za sprečavanje ili umanjenje šteta nastalih djelovanjem dabra.

Bolesti, prirodni neprijatelji i smrtnost

Dabar je kao glodavac podložan određenim specifičnim oboljenjima za ovaj red. Postoji vjerojatnost da su bolesti u određenoj mjeri pridonijele smanjenju brojnog stanja i nestanku dabra iz nekih područja u Europi (naravno uz ostale negativne čimbenike na populaciju).

Karakteristične bolesti dabra su: kokcidioze, listerioze, tuberkuloza, pseudotuberkuloza, salmoneloza i tularemija (Zahner i dr. 2005.). U nekim populacijama i danas su znatni gubici uzrokovani bolestima. Istraživanja provedena na Elbi pokazala su da je čak 21,4 % uginuća uzrokovano bolestima (Heidecke i dr., 2003.).

Dabar s obzirom na svoju veličinu i prostor u kojem obitava ima relativno malo prirodnih neprijatelja. Nekada su mu glavnu opasnost predstavljali vuk i eventualno smeđi medvjed, a ponekad za mladunce lisica, čagalj, vidra ili orao. S obzirom na to da se areal dabra u Republici Hrvatskoj ne preklapa s arealom vuka ili smeđeg medvjeda, opasnosti od prirodnih neprijatelja za dabra uglavnom nema. Danas opasnost za dabra predstavlja u prvom redu promet, potom čovjek sa svojim zahvatima u staništu, a u blizini naselja opasnost predstavljaju i psi lutalice.

Smrtnost u dabrova

Stopa smrtnosti u dabrova može se registrirati već kao prenatalna smrtnost embrija i njegova posljedična resorpcija. Ta vrsta mortaliteta reducira priplod za 11 – 16 % godišnje. Pored toga i po koćenju najveći postotak ugibanja je u mladih jedinki. Kada bi ugibanje mladih dabrova izostalo, brojnost populacije ubrzo bi postala prevelika. Za bolju predodžbu o stopi smrtnosti govore podaci istraživanja iz Newfoundlanda gdje ona na godišnjoj razini iznosi za sve dobne kategorije 27 – 30 %. Pri tome i udio smrtnosti jedinki do starosti 6 mjeseci može iznositi do 52 %. Najvećim dijelom prirodni mortalitet nastupa do starosti 2 – 3 godine života, dok su u dobi 5 – 9 godina uginuća rijetka. Većinom se u populaciji dabrova mortalitet sastoji iz dvije osnovne komponente: prirodna smrt radi bolesti, predatora, izgladnjelosti te nesreća i tome slično, a druga komponenta su uginuća radi odstrjela i lova zamkama. Stopa smrtnosti radi prirodnih razloga kreće se do 24 %, a radi odstrjela i zamki 11 – 36 %. Smrtnost uvelike ovisi i o geografskom rasprostranjenju pa tako u sjevernijim krajevima (Newfoundlanda) iznosi i do 30 %. Smrtnost je veća u mladih jedinki pa tako na mladunčad, godišnjake i dvogodišnjake otpada 46 % svih uginuća, a na odrasle dabrove svega 12 %. Zbog svoje veličine, ponašanja i staništa, dabar ima relativno malo prirodnih neprijatelja. Dok se nalaze u šumskom staništu, na tlu ili obali kao i u migraciji dabrovi stradavaju od medvjeda, risa, vukova i podivljalih pasa. Drugi utvrđeni uzroci smrti su teški vremenski uvjeti zimi, zimsko izgladnjivanje, bolesti, promjene razine vode i poplave, te padajuća stabla. Pri tome stanoviti udio (ovisno o izgrađenosti prometne infrastrukture) mortaliteta dabrova otpada na prometne incidente tj. stradavanja naletom vozila. Čovjek je globalno gledano i dalje glavni predator dabrova. Povijesno gledano, dabar je jedan od najčešće lovljenih krznaša. U SAD-u, tj. saveznoj državi Washington, od 1991. do 2000. godine, godišnji prosjek izlova je bio 5.289 dabrova. Taj broj u posljednjoj dekadi opada za nešto više od 1.000 jedinki, a razlog je regulativa kojom se izlov ograničava. Dabrovi u divljini uglavnom dožive između pet i deset godina.

U Republici Hrvatskoj u razdoblju od reintrodukcije do danas nisu zabilježeni nikakvi ekstremi po pitanju smrtnosti dabrova i osim pojedinih primjeraka stradalih na prometnicama nisu zabilježena uginuća.

Bolesti

Bolesti dabrova dakako mogu biti raznovrsne, a uvelike će ovisiti o geografskoj rasprostranjenosti te specifičnim okolnostima staništa i epizootiološkoj situaciji. Načelno, kao i u ostalih divljih životinja sam nalaz parazita ne predstavlja oboljenje samo po sebi. Nalaz različitih vrsta parazita u dabrova, u pravilu endoparazita, je gotovo pravilo, stoga se u tekstu koji slijedi izdvajaju samo oni paraziti koji ne samo da su potvrđeni istraživanjima kao relativno učestali, nego imaju i javno zdravstveni značaj, obzirom da isti uzročnici izazivaju oboljenje ljudi. Po istom principu izdvojene su i zarazne bolesti, dakle zoonoze, u prvom redu one koje za javno zdravstvo imaju najveće značenje.

"Dabrova groznica" ( Giardialamblia ili G. intestinalis )

Ova sporozoa je prvi puta opisana 1907. godine, nije bila prepoznata kao uzrok oboljenja ljudi sve do 1976. godine. To je dakle protozoarni parazit koji može invadirati razne životinje i čovjeka. U prirodi Cryptosporidium postoji kao gibljiva invazivna okrugla oocista. Kriptosporidioza je raširena u prirodi. Oociste (ciste) nalaze se u rijekama, potocima, jezerima, rezervoarima, kanalizaciji i drugim površinskim vodama. S obzirom na vodeno stanište nastao je sinonim "dabrova groznica". Dabrovi i vidre nose uzročnika bez manifestiranog oboljenja i izmetom ga šire diljem površinskih voda, pa i onih vodocrpnih i zaštitnih područja. Osim toga, infekcija se može dogoditi ne samo kontaminiranom vodom za piće već i kontaminiranom hranom te boravkom na izmetom kontaminiranim površinama u okolišu.

Kriptosporidioza

Cryptosporidium uzrokuje bolest pod nazivom kriptosporidioza. Cryptosporidium je rod protozoa, parazit koji invadira kralješnjake, uključujući ljude, domaću stoku i kućne ljubimce, divlje sisavce, glodavce, ribe i ptice. Oboljenje ljudi uglavnom je uzrokovano s C. parvum i C. hominis. Nakon što konzumacijom oocista stigne u probavni trakt, razdoblje inkubacije obično varira od dva do 12 dana, s prosjekom od sedam dana. Simptomi bolesti su proljev, grčevi u trbuhu, mučnina, povraćanje i povremeno blaga groznica. Premda broj oocista koje moraju biti konzumirane da bi nastala invazija u ljudi nije pouzdano poznat, smatra se da doza za čovjeka iznosi manje od deset. Studije pokazuju da broj potreban za invaziju ostalih sisavaca varira od deset do 500 oocista.

Ehinokokoza ( Echinococcus multilocularis )

Studije većinom ne uzimaju u obzir prisutnost trakavice Echinococcus multilocularis (sinonim - lisičja trakavica) za koje je dabar prikladan posrednik u razvojnom ciklusu. To je vrlo patogena antropoparazitoza, a prema izvještajima Echinococcus multilocularis je izoliran iz jetre mrtve ženske dabra u Engleskoj 2010. g. Ova parazitoza od posebnog je značaja, pa slijedom toga zahtijeva i poseban oprez u staništima koja dabrovi dijele s drugim divljim kanidima, (napose lisicama) u kojih je utvrđena prisutnost Echinococcus multilocularis .

Leptospiroza ( Leptospira spp .)

Različita istraživanja obično rijetko uzimaju u obzir i druge potencijalne zoonoze koje mogu biti povezane s dabrovima uključujući i leptospirozu, premda su antitijela za Leptospira spp . utvrđena tijekom zdravstvenog nadzora uvezenih dabrova. U studiji provedenoj na euroazijskim dabrovima koji su pronađeni uginuli u jugozapadnoj Njemačkoj izolirana je iz bubrega L. interrogans . Pored navedenog, programi zdravstvenog nadzora obuhvaćaju i slijedeće serovare ( L. saxkoebing, L. canicola, L. copenhageni, L. icterohaemorrhagiae, L. Autumnalis i L. javanica ).

Tularemija ( Franciscella tularensis )

Tularemija je bakterijska zoonoza prisutna na europskom području, a povezuje se sa različitim životinjskim vrstama, posebno dabrovima, zečevima i glodavcima. Tularemija se može pojaviti tijekom cijele godine, a u nekim područjima sa jednim ili dva sezonska vrhunca (obično proljeće i jesen). Ljudi se mogu inficirati tularemijom rukovanjem sa zaraženom lešinom, kontaminiranom hranom ili vodom te udisanjem uzročnika F. tularensis kao prašinskom infekcijom. Simptomi mogu uključivati naglu groznicu, zimicu, glavobolju, bolove u mišićima, kašalj, opću slabost i upalu pluća. Ako se brzo pristupi liječenju s odgovarajućim antibioticima, ova potencijalno smrtonosna bolest je izlječiva.

Najvažnije spoznaje vezane uz navedene bolesti

Dosadašnjim istraživanjima za određena područja Europe, utvrđeni su osnovni podaci o kvaliteti vode, uključivši i povremenu prisutnost mikrobioloških organizama ( Giardia i Cryptosporidium ). Takav nalaz ukazuje na povremenu prisutnost životinjskih ekskremenata u vodotocima (npr. jelena, ovaca, dabrova itd. ). U tom smislu je vrlo vjerojatno da će prisutnost dabrova pridodati mikrobiološkom opterećenju, osobito u pogledu E. coli i drugih koliformnih bakterija. Međutim, jednoobrazna kvantifikacija bila bi neobjektivna. Naime, poznato je da mikrobiološka kvaliteta površinskih zaliha pitke vode značajno varira ovisno o klimatskim i ekološkim uvjetima. Štoviše, Giardia i Cryptosporidium nisu utvrđeni u privatnim izvorištima pitke vode (bunari, kaptirani izvori i sl.). Ovi mikroorganizmi su prisutni u prirodnom okruženju i u brojnim uzorcima površinskih voda. Izvori zagađenja mogu biti kombinirani tj. kako direktni od različitih životinja tako i indirektnim posredstvom oborina i posljedičnog površinskog ispiranja tla u najbliže vodotoke. Oocista, pod povoljnim uvjetima, može preživjeti i do 18 mjeseci u tlu (Turkington 2002.). Uz to kvaliteta površinskih voda može varirati pod utjecajem različitih izvora onečišćenja, uključujući promet na šumskim cestama, ispašu ovaca, jelenske i druge divljači i naravno površinskih voda. Prevalencija s Cryptosporidium i Giardia u dabrova istraživana je u europskim i američkim studijama. Bayer i sur. (1997.) otkrili su kriptosporidiozu u dva od 19 euroazijskih dabrova ( C. fiber ) u uvjetima zatočeništva u Poljskoj, što je relativno niska razina invazije u usporedbi s drugim glodavcima. Istraživanje na područje Norveške ( Rosell 2001.) tj. županije Telemark na uzorcima izmeta od 182 dabra ( C. fiber ) pomoću in-vitro dijagnostike nije utvrdilo prisustvo Criptosporidiumoocista. Istovrsnim istraživanjem na giardiozu (Rosell 2001.) na uzorku od 241 dabra također je izostao nalaz oocista. Nadalje, 21 zemlja članica EU prijavila je podatke o pojavnosti kriptosporidioze u 2011. godini od kojih je sedam zemalja izvijestilo o nula slučajeva, a tri zemlje prijavile su samo jedan slučaj. Devet zemalja uopće ne prijavljuje podatke o kriptosporidiozi. Stoga je vjerojatno da o kriptosporidiozi na području EU ne raspolažemo relevantnim podacima. Od zemalja koje su prijavile slučajeve kriptosporidioze u 2011. g., Irska i Velika Britanija imala su najveću učestalost s 9,04 odnosno 5,76 slučajeva na 100 000 stanovnika.

Javno zdravstveni aspekt

Slijedom prethodno navedenog, javno zdravstveni aspekt također se odnosi na dabrove, posebice stoga jer su stanovnici otvorenih vodotoka. Pri tome posebno mjesto zauzima giardioza.

U provedenim istraživanjima ima relativno malo dokaza o incidenciji giardioze dabrova u dijelovima Europe u kojima oni obitavaju (Galbraith i Gaywood, 2002.). Programi praćenja s aspekta javnog zdravstva podrazumijevaju prikupljanje uzoraka vode iz ključnih točaka oko istraživanog područja i analize na protozoe kao što su Giardia i Cryptosporidium. U takvom programu također je bitno utvrditi pojavnost trakavice Echinococcus multilocularis , napose u staništima koja su napučena lisicama kao konačnim nositeljem ovog parazita. Pored toga, u smislu javnog zdravstva programi monitoringa svakako trebaju obuhvatiti i druge patogene, a u prvom redu uzročnike zoonoza: Franciscellatularensis i Leptospiraspp . (serovari: L. saxkoebing, L. canicola, L. copenhageni, L. icterohaemorrhagiae, L. Autumnalis i L. javanica , Salmonellaspp., Campylobacterspp., Clostridiumspp. i Yersiniaspp) . S obzirom na to da postoji povezanost između prisutnosti dabra u slivu i potencijalnog onečišćenja vodocrpilišta s Criptosporidium ili Giardia , što ima izraziti javno zdravstveni značaj, osnovana je potreba za stalnim praćenjem tih parazitoza. Međutim, prema literaturnim podacima za europsko područje (Robertson i Gjerde 2001., Rosell I sur. 2001., Siński I sur. 1998.) rizik invadiranja ljudi ovim mikroorganizmima iz vode kontaminiranih invadiranim kolonijama dabrova iako je vrlo malen, ipak se ne može isključiti. Provedene studije u SAD-u zaključuju da i uz visoku učestalost giardioze među rekreativcima, dokaza za povezanost između pitke vode ruralnih izvorišta i giardioze ima malo. Kao drugi oblik potencijalno rizičnog ponašanja istraživači ističu nepridržavanje osobne higijene, osobito neredovito pranje ruku prije konzumacije hrane. U svom pregledu Thompson (2004.) je istaknuo značaj drugih nositelja/kliconoša, a koji nisu ljudi. S obzirom na to izvori onečišćenja voda giardiom ostaju načelno neriješen problem, pogotovo stoga što rezidentne jedinke imaju posebnu ulogu u prijenosu i epidemiologiji ljudi Giardia invazijom. Osim što su malobrojni dokazi da vodeni sisavci predstavljaju izvor onečišćenja u epidemijama koje započinju s konzumacijom vode, čini se vjerojatnim i obrnut prijenos tj. u pojedinim slučajevima invadiranje životinja nastaje vodom zagađenom ljudskim fekalijama.

Prevencija

U smislu javnog zdravstva ne samo Giardia i Cryptosporidium , nego i veliki broj drugih patogena prirodno se pronalaze u okruženju  životinjskih i ljudskih populacija. U smislu giardioze i kriptosporidioze s javno zdravstvenog aspekta (i ne samo njih) kao općeniti savjet za izbjegavanje invazija vrijedi redovito i pravilno pranje ruku te prokuhavanje vode za piće uzete iz otvorenih vodotoka ili kondicioniranje takve vode za to namijenjenim kemijskim sredstvima. Prokuhavanje vode tijekom jedne minute je najsigurniji način uništavanja mikroorganizama, uzročnika infekcije, kao što je Giardia lamblia . Osobnu zaštitu (gumene rukavice i zaštitnu masku) trebalo bi nositi kod rukovanja dabrovima ili na području gdje dabrovi žive. Kod svake sumnje ili saznanja o onečišćenju vode, ovo je strogo preporučena mjera. Kemijski dezinficijensi i filteri također se mogu upotrijebiti. Uz to CDC preporučuje pranje ruku prije doticanja hrane. Štoviše, u praktičnom smislu, za boravak u prirodi prema literaturi iz 2000. godine, postoje navodi da je prokuhavanje pitke vode za giardiozu manje važno nego preporučeno pranje ruku. Podaci CDC-a (za 2005. i 2006.) izvještavaju da je manje od 1% prijavljenih slučajeva giardioze nastalo u sklopu epidemija. Učinkovitost postojećih vodoopskrbnih sustava te obrada vode i uklanjanje Criptosporidium oocista i Giardia cista, zajedno s osjetljivosti obje vrste na inaktivaciju UV zračenjem (kako se rutinski koristi u kondicioniranju izvorišta i zaliha vode) u najvećoj mjeri osiguravaju primjereno održavanje izvora pitke vode i s tog stanovišta očuvanje zdravlja ljudi.

U analizi kvalitete vode javnih vodotoka povremeni nalaz mikroorganizama, uključujući   Giardia spp. i Cryptosporidium ukazuje na prisutnost životinjskih ekskreta (npr. jelena, ovaca, dabra). Stoga vrijedi zaključak da životinje koje prolaze kroz odgovarajuću karantenu i zdravstveni nadzor po ispuštanju u prirodu, kao što je to slučaj s ograničenim brojem dabrova, uz njihovo kontinuirano praćenje i kontrolu, neće predstavljati značajan dodatni javno zdravstveni rizik. Premda je giardioza globalno najraširenija crijevna invazija ljudi, zaključuje se da je rizik porasta slučajeva gijardioze u ljudi europskog područja relativno nizak. To uključuje sve bolesti s preporučene liste. Dakako, period od hvatanja do ispuštanja životinje treba svesti na minimum, pri čemu se procjenjuje da je 30 dana dovoljno za obradu uzoraka na istraživane patogene i procjenu zdravstvenog stanja životinje, kao i procjenu opće prikladnosti za puštanje na slobodu.

Pri tome će područje porijekla životinja imati utjecaj na veterinarski nadzor i procjenu rizika. Određene bolesti kao što su bjesnoća i ehinokokoza (uzrokovana vrstom Echinococcus multilocularis ) zahtijevaju rutinski postmortalni pregled/test. U cjelokupnoj proceduri, uvoz životinja iz područja koja su poznata kao slobodna od tih bolesti (npr. Norveška) znatno pridonosi smanjenju rizika od unošenja bolesti u stanište i/ ili populaciju.

Uloga i značaj vrste

U ovom Planu gospodarenja već je navedeno da dabar na svom području obitavanja u Republici Hrvatskoj nema prirodnih neprijatelja koji bi bili od utjecaja na stanje dabra kao zaštićene vrste, odnosno da dabru u Republici Hrvatskoj jedina opasnost prijeti od ljudskih aktivnosti. Nadalje, iako se brojnost dabra drastično povećala od njegovog unosa, općenito gledajući stav stanovništva prema dabru još uvijek je uglavnom pozitivan no postoji bojazan da, ako se ne krene u kontrolu populacije te u olakšavanje poduzimanja određenih mjera za sprječavanje šteta od dabra, da bi se taj pozitivni stav mogao promijeniti. Stoga se ovim Planom gospodarenja predviđaju mjere koje će u konačnici očuvati pozitivan socioekonomski status ove vrste.

Dabar je vrsta koja ima veliku sposobnost utjecaja i mijenjanja ekosustava. Između ostalog stvara i koristi močvarna područja za koja je poznato da imaju bitnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena i doprinose klimatskoj neutralnosti. Takva vlažna staništa imaju sposobnost regulacije hidroloških ciklusa i vodnog režima (uključujući zaštitu od poplava), kemijskog sastava atmosfere (sekvestracija ugljika), temperature i vlažnosti zraka, kemijskog stanja slatkih voda te pružaju i čitav niz drugih usluga ekosustava, a također su od iznimne važnosti za očuvanje bioraznolikosti jer izmijenjeni krajolici nude nova staništa drugim vrstama. Dabrovi povećavaju heterogenost riječnih staništa, budući da izgradnjom brana i formiranjem ujezerenja te uklanjanjem drveća stvaraju otvorena sunčana dijelove staništa koji su ključne za određene vrste.

Dabar je pravi revitalizator ljudski modificiranih vodenih tokova, a se još naziva i inženjerom okoliša. Ako dabar obitava na nekom području on utječe na ekosustav, vodni režim i ljude koji žive na tom području. Utjecaji dabra na stanište su uglavnom pozitivni.

Utjecaj dabra na ekosustav očituje u sposobnošću vrste za modificiranjem okoliša i povećanjem biološke raznolikosti.

Utjecaj dabra na stanište i druge vrste:

a) Pregradnjom vodotoka dabrovim branama usporava se protok vode i povećava vodena površina. U sporijim se strujama nekoliko puta povećava gustoća i broj vrsta akvatičnih beskralješnjaka. Na veću površinu vode pada veća količina lišća koja predstavlja i veću količinu hrane za vodene beskralješnjake. Obaranjem stabala (prvenstveno mekih listača breza, vrba) dabrovi stvaraju brane koje predstavljaju idealno stanište za veliki broj beskralješnjaka.

b) Veliki broj beskralješnjaka predstavlja preduvjet za razvoj ribljih vrsta. Veći broj riba rezultira povećanim brojem ptičjih vrsta koje se hrane ribama. Insektivorne ptice i ptice koje se gnijezde u dupljama imaju koristi od trulih stabala, dok visoka močvarna vegetacija predstavlja izvrsno stanište za neke vrste pjevica.

c) Stabilizirajući vodene površine dabrovi omogućuju i u sušnim sezonama mogućnost razmnožavanja močvarnih ptica. Primjeri iz Latvije govore o signifikantnom povećanju ždralova i crnih roda nakon povećanja vodenih površina zahvaljujući povećanju broja dabrova.

d) Vidra ( Lutra lutra Linnaeus, 1758 ) se naseljava u dabrovim jezerima privučena većim količinama ribe, koju zbog mirne vode, relativno lako lovi. Nije rijetkost da vidre naseljavaju napuštena dabrova skloništa.

e) Dramatično opadanje populacije vodenog voluhara ( Arvicola terrestris Linnaeus, 1758 ) posljednjih godina, zaustavljeno je na područjima dabrovih „građevinskih zahvata“. Kao i vidra, vodeni voluhar i vodena rovčica ( Neomys fodiens Pennant, 1771.) koriste dabrovu nastambu za zaklon.

f) Jelenska divljač se hrani akvatičnim i semiakvatičnim biljkama, a različite vrste glodavaca hrane se otpacima kore koja ostaje nakon dabrove aktivnosti.

g) Pojedine vrste šišmiša rado koriste stojeća trula stabla kao svoja skloništa, a koja nastaju povećanjem razine vode kao rezultat izgradnje brane i ujedno privučeni povećanim brojem letećih insekata u okolici dabrovih nastambi.

h) Kako se vodena staništa dabra naizmjenično pune i prazne vodom, nastaju vlažna livadna staništa pogodna za kolonizaciju različitih životinjskih vrsta koje pasu te na taj način popunjavaju novonastale ekološke niše. U konačnici će vlažne livade biti naseljene vrstama drveća koje zahtijeva povećanu vlagu (vrbe, topole, breze i sl.) i koje predstavljaju omiljenu hranu za dabrove.

Utjecaj dabra na vodotoke:

a) Izgrađene dabrove brane imaju povoljan utjecaj u formiranju močvarnih, vlažnih područja. Zbog usporavanja kretanja vode i postupnog curenja, voda se vrlo učinkovito pročišćava od pesticida i potiče taloženje mulja koji se stoljećima skuplja na dnu dabrova jezera. Unutar ovih jezera se povećava bistrina vode omogućujući mnogim vrstama, kojima je zamućenost limitirajući faktor, optimalne životne uvjete.

b) Ako dabrovo stanište postane previše plitko, zbog akumulacije sedimenata ili ponestane drveta, dabar će napustiti stanište. Bez stalnih popravaka i održavanja događa se da voda probije branu tako da ostane debeli sloj mulja, isprepletenog granja i različitog detritusa, koji ukupno predstavljaju idealno stanište za vrste koje žive na vlažnim područjima.

c) Dabrovi grade značajno nadvođe (dio brane iznad vodene površine), tako da kada se u kišnim sezonama jezera napune do vrha, postupno se ispušta višak vode. Ovo je obično dovoljno kako bi se smanjila mogućnost destruktivnog djelovanja vodenog vala na ljudske građevine.

d) Dabarska jezera mogu utjecati na uklanjanje hranjivih tvari iz vodene struje. Obrađivanjem zemljišta (intenzivna poljoprivreda) u vodene tokove se s oranica ispiru određene količine fosfata, nitrata i drugih hranjivih tvari koje dovode do eutrofikacije vode. Pored mulja, dabarske brane skupljaju veće i manje grančice i grane. Isto tako određena količina lišća pada na vodenu površinu. Razne vrste bakterija razgrađuju celulozu i koriste glukozu za svoje energetske potrebe. Kao što alge procesom fotosinteze koriste sunčevu svjetlost, tako i bakterije koriste celulozu kao izvor energije. I alge i bakterije na taj način formiraju sličan prehrambeni lanac. Kako celuloza nije dovoljan izvor energije za bakterijsku aktivnost, prvenstveno rast, bakterije će apsorbirati hranjive tvari iz vode i na taj način očistiti vodu.

Analiza stanja vrste i staništa (povijesni prikaz/sadašnje stanje)

Dabar ima potencijalno stanište od suptropskog do hladnog pojasa Europe i Azije, što je područje nekadašnjeg rasprostranjenja, dakle između 30° i 70° sjeverne geografske širine. Uobičajeno je nastanjivao sva prikladna staništa uz rijeke, potoke i jezera (sve vodene površine) koji su u priobalnom pojasu bili dobro obrasli vrbama, topolama, brezama ili johama, te pratećom bujnom zeljastom vegetacijom.

Osim Europu i Aziju, dabar je nastanjivao i velike prostore sjeverne Amerike, gdje ga se dolaskom Europljana počelo intenzivno izlovljavati. Procjenjuje se da je u sjevernoj Americi živjelo oko 100 milijuna dabrova, da bi nekontrolirani i prekomjerni izlov i tamo istrijebio dabra na brojnim vodotocima i jezerima. Pravovremenom zaštitom uspjelo se održati autohtonu populaciju, koja je do 20. stoljeća svedena na svega 1,75 do 2 milijuna primjeraka. I u sjevernoj Americi su provedene akcije ponovnog naseljavanja u prvobitna staništa.

Kronologija nestanka dabra u nekim europskim zemljama i pokrajinama:

12. stoljeće – Engleska

16. stoljeće – Škotska

1541. – Italija

1705. – Švicarska

1826. – Nizozemska

1840. – Rajnsko područje

1841. – Estonija

1848. – Belgija

1850. – Bavarska

1856. – Donja Saska

1858. – Mađarska

1868. – Finska

1869. – Austrija

1871. – Švedska

1877. – Vestfalija

Do početka 20. stoljeća brojno stanje dabra na području Europe dosezalo je jedva oko 700 jedinki. Zaštitu dabrova prvi su propisali Norvežani, koji su dabra zakonski zaštitili još 1845. godine. Norveške dabrove su počeli preseljavati u Švedsku još 1922. godine, što je i početak organizirane i planirane reintrodukcije.

Stanje populacije europskoga dabra na početku 20. stoljeća.

U 20. stoljeću ponovno naseljavanje dabrova postalo je uobičajeni postupak, te je tako kronološkim redom uslijedio i realiziran niz projekata reintrodukcije:

- Norveška  – od 1925.

- Latvija  – 1927. – 1952.,

- Rusija –  od 1927. (brojna naseljavanja)

- Finska 1935. – 1937.,

- Njemačka – od 1936., (Bavarska 1966.)

- Poljska – 1943. – 1949.

- Litva – 1947. – 1959.

- Francuska – 1959. – 1995.

- Švicarska – 1957. – 1977.,

- Estonija – 1957.

- Austrija – 1976. – 1982.,

- Belgija – 1990.

- Češka – 1991.

- Nizozemska – 1988. – 1998.

- Hrvatska – 1996. – 1998.

- Mađarska – 1996.

- Rumunjska – 1998. – 2003.

- Srbija – 2004. – 2005.

- Bosna i Hercegovina – 2005. – 2006.

Povratak dabra u Hrvatsku

Ponovno naseljavanje dabra u prikladna staništa za njegovo obitavanje iz koji je u prošlosti nestao, predstavlja jedan od najuspjelijih projekata zaštite ugroženih vrsta na području Europe. Projekti ponovnog naseljavanja dabrova provode se još od 1922. godine kada je akciju povratka dabra počela provoditi Švedska (Lavsund 1997.). Taj primjer slijedi Finska koja vraća dabra 1935. godine (Myrberget, 1967.).

Kasnije, posebice u drugoj polovici ovog stoljeća projekte povratka dabra provele su brojne zemlje u kojima je dabar bio potpuno istrijebljen.

S povratkom dabra započela je Švicarska 1956. (Burri, 1973, Troesch, 1969, Stocker, 1984, 1985) koja naseljava dabove iz Francuske i Norveške, a potom slijede Bavarska 1966. (Reichholf, 1976, Schwab i sur., 1992), Austrija 1976. (Sieber, 1997). Čak su i zemlje koje su imale dabra vršile preseljenje jedinki na staništa s kojih su nestali, poput Francuske od 1952. godine (Stocker, 1988). U posljednje vrijeme sve su češći napisi o povratku dabra u pojedine pokrajine ili na pojedine vodotoke diljem Europe (Kalleder, 1982, Czech&Derwich, 1997, Ducha&Majzlan, 1997, Lathi, 1997, Roller, 1997, Winter, 1997, Budajova, 1997, Bauer i sur., 1998), bilo da se radi o akciji naseljavanja ili se na neka područja dabar i sam proširio kao npr. iz Austrije u Slovačku (Pachinger, 1997).

Među zemljama koje su u posljednje vrijeme provele akciju povratka dabra uz Hrvatsku su Mađarska i Rumunjska (Schwab 2000 WEB).  

Gotovo svi projekti naseljavanja dabra bili su uspješni u tome da su dabrovi prihvatili „nova“ staništa te su se ubrzo počeli širiti i na okolna područja.

Hrvatska je jedna od zemalja koja je nakon više od stotinu godina od nestanka dabrova uspješno vratila ovu vrstu u svoja očuvana prirodna staništa. Projekt povratka dabra u Hrvatsku realiziran je u suradnji Šumarskog fakulteta u Zagrebu i Wildbiologische Gesellschaft Munchen. Svi dabrovi dopremljeni i ispušteni u Hrvatskoj su iz različitih lokaliteta u Bavarskoj.

Faza monitoringa započela je još u travnju 1996. godine neposredno nakon dopreme i ispuštanja prvih dabrova. U početku provedbe monitoringa cilj je bio utvrditi samo lokalitete na koje su se dabrovi nastanili sami nakon ispuštanja u za to odabrane lokalitete. S obzirom na to da je tijekom 1997. i 1998. godine bilo vrlo uspješno hvatanje, doprema i ispuštanje dabrova to je i njihovo širenje bilo dosta izraženo. Kasnije, nakon što su se dabrove familije stabilizirale na lokalitetima koje su same odabrale u istraživanjima se nastojalo utvrditi i brojno stanje pojedine familije odnosno dinamika prirasta populacije.

Dinamika dopreme i ispuštanja dabrova u Hrvatsku

Monitoring dabrova provodio se niz godina od ispuštanja prvih jedinki, odnosno od 20. travnja 1996. godine, zahvaljujući brojnim suradnicima na terenu (lovci, ribiči i ribari, zaštitari prirode i dr.). U početku provedbe Monitoringa cilj je bio utvrditi samo lokalitete na koje su se dabrovi nastanili sami nakon ispuštanja u za to odabrane lokalitete. S obzirom na to da je tijekom 1997. i 1998. godine bilo vrlo uspješno hvatanje, doprema i ispuštanje dabrova to je i njihovo širenje bilo dosta izraženo. Kasnije, nakon što su se dabrove familije stabilizirale na lokalitetima koje su same odabrale, nastojalo se utvrditi i brojno stanje pojedine familije odnosno dinamika prirasta populacije. Monitoring od prvog ispuštanja dabrova rezultirao je rezultatima praćenja koji su bilježeni u bazu podataka u obliku dnevnika (kronike), te putem izrade kartografskih podloga o dinamici širenja. Poteškoće s kojima se sretalo u početku odnose se na neprepoznavanje lokalnog stanovništva, ribiča i ribara pa čak i lovaca adekvatnih tragova prisutnosti dabra. U više slučajeva čak niti porušena stabla nisu bila prepoznata kao znak prisutnosti dabra. Stoga su pojedine lokacije otkrivane 1 - 2 godine nakon pojave dabrova. (izvor: Prijedlog Plana gospodarenja dabrom, 2018.)

Rezultat takvog rada dali su podatke o:

- nastanjenim lokalitetima (aktivnim staništima),

- lokacijama gdje je zamijećen dabar,

- tragovima boravka dabra,

- opsegu i vrstama aktivnosti,

- vremenu prve registracije aktivnosti na lokalitetu,  

- premještanju dabrova,

- stradanju dabrova (lokacija, uzrok, veličina (starost), spol),

- štetama koje nastaju od dabra (poljoprivredne kulture, rušenje stabala, voćnjaci, zamočvarivanje uslijed izgradnje brana, potkopavanje putova i poljoprivrednih površina)

Na temelju prikupljenih i obrađenih podataka proizlaze brojne spoznaje o rasprostranjenosti i širenju dabrova u Hrvatskoj nakon njihovog naseljavanja, zahvaljujući uspješnoj prilagodbi na staništa, izuzetno uspješnoj reprodukciji i preživljavanju mladunčadi te prostornom širenju dinamikom većom od predviđene.

Brojnost dabra u Republici Hrvatskoj

Sustavni monitoring od prvog ispuštanja dabrova rezultirao je pouzdanim rezultatima praćenja, koji su bilježeni u bazu podataka u obliku dnevnika (kronike), te putem izrade kartografskih podloga o dinamici širenja. Poteškoće s kojima se sretalo u početku odnose se na neprepoznavanje adekvatnih tragova prisutnosti dabra od strane lokalnog stanovništva, ribiča i ribara pa čak i lovaca. U više slučajeva čak niti porušena stabla nisu bila prepoznata kao znak prisutnosti dabra. Stoga su pojedine lokacije otkrivane godinu do dvije nakon pojave dabrova, a potom se na temelju starih tragova mogla utvrditi godina prvih aktivnosti na nekom lokalitetu.

Podaci prikupljeni putem ankete

U sklopu aktivnosti za izradu Plana gospodarenja tijekom 2014. godine provedena je Anketa o prisutnosti dabra, koja je poslana na adrese lovoovlaštenika u području mogućeg obitavanja dabra.

Pristigli odgovori su unijeti u bazu podataka, obrađeni te prikazani i na kartografskim podlogama.

Prema pristiglim Upitnicima, došlo se do slijedećih rezultata:

Podaci iz ankete o prisutnosti dabra u lovištima 2014. godine

Analizom prikazanih podataka došlo se do sljedećih činjenica:

 Upitnikom je obuhvaćeno 14 županija središnje, sjeverne i istočne Hrvatske, s ukupno 705 lovišta, što predstavlja sva područja aktivnih i potencijalnih staništa dabra, osim Primorsko-goranske županije s dijelom kupskog sliva.

 Povratne informacije (vraćen upitnik) dostavljene su iz 281 lovišta (40 %), što predstavlja relativno visoki odziv na Upitnik.

 Od 281 lovišta u njih 146 je prisutan dabar.

 U 146 lovišta evidentirana je 431 familija (lokacija) dabrova

 Ako uzmemo u obzir da prosječna familija ima 4 – 5 jedinki (2 – 8), proizlazi da je evidencijom kroz Upitnik zabilježeno između 1720 i 2150 jedinki.

S obzirom na to da su podaci prikupljeni na ovaj način nepotpuni, isti podaci povezani su s podacima prikupljenim na osnovi monitoringa. Ipak, poznajući stanje na terenu, zaključeno je da je broj lokacija, odnosno familija, znatno veći od prikazanog, osobito na području Krapinsko-zagorske, Karlovačke, Koprivničko-križevačke te Međimurske županije. Ujedno je u tim županijama odziv na dostavu Upitnika bio ispod 30 %.

Prikaz dinamike populacije dabra

Temeljem intenzivnog monitoringa dabra, osobito prvih godina od ispuštanja, došlo se do rezultata da se brojnost populacije (broj familija i broj jedinki) udvostruči prosječno u razdoblju od 2,5 do 3 godine. Prema podacima koji su prezentirani na radionicama LIFE Dabar projekta (LIFE Dabar – Živjeti s dabrom, vlažnim staništima i klimatskim promjenama; LIFE19GIE/SI/001111) tijekom 2022. godine, sustavni monitoring dabra se više ne provodi, ali je jedinstveno mišljenje da je populacija dabra u Republici Hrvatskoj stabilna, da nema više površina za širenje dabra, odnosno da je dabar popunio sve dostupne i dabru prihvatljive lokalitete, čak da su popunjeni i prostori između familija. Trenutačno možemo smatrati da je dabar zauzeo sva sebi povoljna staništa u Republici Hrvatskoj od Plitvičkih Jezera, preko sliva Kupe na sjever i sjeveroistok, odnosno čitavo Vodno područje rijeke Dunav (područje podsliva rijeke Save i područje podsliva rijeka Drave i Dunava) te se ne očekuje njegovo daljnje širenje na Jadransko vodno područje zbog topografskih prepreka i ograničenja. Razdioba vodnih područja iz koje je vidljiv i trenutačni areal dabra u Republici Hrvatskoj prikazana je na sljedećoj karti:

izvor: Hrvatske vode

Nadalje, s obzirom na činjenicu da je poznato brojno stanje populacije dabra pri okončanju ispuštanja te je iznosilo 85 jedinki, a uvažavajući dosadašnja iskustva, za procjenu populacije dabra u RH matematičkim modelom, korištena su dva pristupa:

Model A – populacija se udvostruči u razdoblju od oko 3 godine

Model B – populacija se udvostruči prosječno u 2,5 godina

Matematičkim modelom dolazi se do slijedeće dinamike populacije:

Uspoređujući matematički dobivene rezultate s poznatima odnosno s podacima iz ankete 2014. godine, kada je dobiven rezultat između 1720 i 2150 jedinki, no zaključeno je da tako dobiveni rezultati nisu potpuni, dok matematički rezultat za 2013. godinu iznosi između 2720 i 5440 jedinki, smatramo da se, do uspostave monitoringa putem lovoovlaštenika, valja prikloniti Modelu A, odnosno modelu računanja da se populacija udvostruči u razdoblju od oko 3 godine budući da je taj model bio bliži prikupljenim podacima. Prema tom modelu populacija dabra u Republici Hrvatskoj za 2021. godinu iznosila bi 21760 jedinki odnosno oko 4.500 familija. Vodeći se činjenicom da dabar u Republici Hrvatskoj nema prirodnih neprijatelja, a nisu zabilježeni nikakvi gubici osim sporadičnih stradavanja u prometu, niti su zabilježeni kalamiteti kao posljedica na primjer bolesti već, štoviše, da je populacija dabra takva da nema više površina za širenje dabra, odnosno da je dabar popunio sve dostupne i dabru prihvatljive lokalitete, smatramo prihvatljivim korištenje linearnog rasta populacije uz manji intenzitet udvostručenja prirasta za procjenu brojnosti. Jedan od ciljeva ovog Plana jest i uspostava sustavnog monitoringa dabra kako bi se između ostaloga utvrdila i je li populacija dosegla svoj limit u nekoj godini, ili razdoblju te je potom opadala kako bi dostigla svoju realnu veličinu u skladu s biološkim i ekološkim kapacitetom.

Općenito o rasprostranjenost dabra u Republici Hrvatskoj

Stanište dabra predstavljaju svi vodotoci i vodene površine s prirodnim obalama obraslim drvenastom i zeljastom vegetacijom. Tu treba naglasiti da rijeke i njihovi glavni tokovi nisu najidealnija staništa, već su to u najviše slučajeva manje pritoke, potoci, stajaćice i stari tokovi. U području podsliva rijeke Save trebalo bi istaknuti nekoliko vodotoka koji su glavni smjerovi širenja dabrova, a to su: Krapina, Lonja, Česma, Velika Rijeka, Ilova, Pakra, Orljava te osobito rijeka Kupa sa svojim pritocima: Glina, Kupčina, Korana, Mrežnica i Dobra. Tako su se na primjer rijekom Krapinom dabrovi proširili po cijelom branjenom području 12 (Krapinsko-zagorska županija) na veliki dio vodotoka dok su se Velikom Rijekom proširili na veliki dio vodotoka na Koprivničko-križevačkoj županiji. Također, branjeno područje 11 (mali sliv Kupa) puno je dabrova na svim koritima. Na manjim vodotocima su to brane koje uzrokuju velika plavljenja poljoprivrednih i dr. površina. Na velikim vodotocima to su iskopani podzemni tuneli zbog čega se urušavaju obale.

U području podsliva rijeke Drave najistaknutiji pritoci kao staništa dabrova su Bednja, Plitvica i Mura. U ovom području aktualna staništa za dabra su brojni stari rukavci Drave kakvi se nalaze u zoni velikih hidroelektrana.

Mogućnost širenja dabra u Hrvatskoj, u početnoj fazi, bazirana je na vrlo velikom opsegu područja širenja. S obzirom na to da dabar u principu preferira manje vodotoke sa stalnom vodom, užim koritom i bogatom vegetacijom u vodi, na obalnom i priobalnom dijelu, veliki je broj manjih vodotoka (potoka i potočića) koji stoje na raspolaganju dabrovima kao potencijalno, a u perspektivi i aktivno stanište. U međuvremenu su pretpostavke ostvarene te je došlo do nastanjivanja gotovo svih vodotoka u ranije navedenim slivovima.

Pored navedenih rijeka i pritoka u Podravini i Međimurju te u Posavini, uključujući brojne veće i manje pritoke, dabar je nastanio već i vodotoke središnje i istočne Slavonije. U podslivu rijeke Drave znatan broj vodotoka slijeva se s Bilogore i Papuka, tako da i na njima ima prostora za familije dabrova, koje prostore također postupno osvajaju ili su već osvojili. Uz rijeku Dravu znatno povoljnije uvjete za širenje dabar ima na lijevim pritocima, odnosno u Mađarskoj, no konkretnijih podataka o tamošnjoj populaciji nemamo.

Tijekom 20 godina obitavanja dabra u Hrvatskoj procjene širenja dabrova su se i ostvarile tako da 2017. godine više nemamo vodotoka koji bi predstavljali „potencijalna staništa“ jer se dabar proširio do izvorišta većine vodotoka. Unutar područja naseljenog dabrovima određeni stanišni potencijali nalaze se na području gdje su već registrirane pojedine familije, stoga postoji ograničeni potencijal za popunu dabrovih familija rijetko nastanjenih staništa.

Pored navedenih područja ne možemo iz potencijalnih staništa i mogućnosti širenja izostaviti i susjedne zemlje s kojima dijelimo vodotoke ili su dio slivnog područja naših većih rijeka. Tome u prilog govore činjenice da su se dabrovi iz Hrvatske već nastanili u susjednoj Sloveniji na Muri, Dravi, Krki i Kupi s pritocima, zatim u Mađarskoj uz rijeku Muru i Dravu, na njihovim pritocima. Ostvarena su znatna širenja dabrova u Bosnu i Hercegovinu na pritoke rijeka Save i Une, a na dijelu gdje je rijeka Glina granični vodotok (uzvodno od Topuskog) već se nalazi veliki broj familija dabrova.

U temeljnim kriterijima za realizaciju projekta povratka dabra, sukladno Augsburškim preporukama za reintrodukciju životinjskih vrsta, bila je mogućnost prirodnog širenja populacije, što je i ostvareno, a mogućnost širenja dabrova s našeg područja je neograničena u čitavom dunavskom slivu. S druge strane ovo širenje u perspektivi omogućava kontakte s drugim populacijama koje su naseljene u Mađarskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini.

Istraživanje i praćenje dabra

Do sada provedena i u ovom Planu gospodarenja ranije spomenuta istraživanja i praćenje dabra predstavljaju iznimno značajan dio ovog Plana gospodarenja uz dva temeljna cilja, razumijevanje stanja, osobitosti i potreba populacije te mogućnosti pravodobnog reagiranja na promjene u staništu i populaciji.

Monitoring dabra

Monitoring, odnosno praćenje i evidentiranje brojnosti dabrova obaveza je svakog ovlaštenika prava lova, s obzirom na to da je dabar divljač. Prema tome, dabar je kao vrsta divljači ugrađen u lovnogospodarske osnove (u daljnjem tekstu: LGO) za sva lovišta u navedenom arealu dabra. Međutim, budući da u Republici Hrvatskoj ne postoji tradicija lova na dabrove niti iskorištavanja dabrova krzna ili mesa, a štete od dabra plaća Republika Hrvatska jer Plan gospodarenja dabrom nije donesen te lovoovlaštenici nemaju zakonski temelj za gospodarenje i ovom vrstom divljači, interesa lovoovlaštenika za ovu vrstu divljači nema. Donošenjem ovog Plana gospodarenja to će se stubokom promijeniti te će podaci koje će prikupljati lovoovlaštenik, a koji će uključivati brojno stanje, prirast, štete od i na dabru, kao i druga zapažanja lovoovlaštenika zavedena u lovnu kroniku, biti podloga trajnom monitoringu. Također, ovim Planom gospodarenja predviđena su i poboljšanja učinkovitosti praćenja stanja populacije dabra kao jedan od specifičnih ciljeva, sa svrhom da se sustav praćenja uspostavi u skladu sa Smjernicama za izvješćivanje Europske agencije za okoliš ( https://cdr.eionet.europa.eu/help/habitats_art17 ), a sve kako bi se djelotvorno pratilo stanje očuvanosti ove vrste. Stručnu pomoć prilikom utvrđivanja stanja familije, lokacije, mogućnosti širenja i povećanja brojnog stanja, te optimalnog kapaciteta predmetnog staništa za dabra, pružat će stručni tim u sklopu edukacije, a koja je također predviđena kao specifični cilj ovog Plana gospodarenja.

Direktiva o staništima, uz Direktivu o pticama, predstavlja okosnicu EU zakonodavstva u zaštiti prirode. Ta dva propisa zajedno postavljaju standard očuvanja prirode za sve države članice EU. Direktive nalažu provedbu niza mjera usmjerenih na očuvanje prirode i održivo korištenje prirodnih resursa, kao i podnošenje Izvješća o poduzetim mjerama odnosno o nacionalnim odredbama koje su donesene na temelju Direktiva (Izvješće). Izvješće mora sadržavati rezultate praćenja stanja očuvanosti vrsta i stanišnih tipova navedenih u Prilozima I, II, IV i V Direktive o staništima. Praćenje stanja (monitoring) je sastavni dio sustava zaštite prirode, a od dana pristupanja Hrvatske Europskoj uniji od dobre prakse zaštite prirode monitoring je „unaprijeđen“ i u zakonsku obvezu, sukladno odredbama Direktiva. Tako je Republika Hrvatska obvezna pratiti i izvješćivati o stanju očuvanosti gotovo 600 vrsta i stanišnih tipova, uključujući i dabra koji se nalazi na Dodatku II i Dodatku IV Direktive o staništima. Isto tako, Republika Hrvatska dužna je izvješćivati o odobrenim odstupanjima od mjera stroge zaštite dabra, što uključuje odobrene odstrele, hvatanja i premještanja dabrova, uznemiravanje posebno u vrijeme podizanja mladih te uništavanje nastambi.

Štete od dabra – razlozi nastanka i temeljna razdioba

Kako je već istaknuto, uočen je porast broja šteta od dabra za što su razlozi raznoliki. Prvi razlog zasigurno je i činjenica da su dabrovi popunili sve dostupne i dabru prihvatljive lokalitete, odnosno da je brojnost populacije dosegla vrijednost kad korisnici zemljišta više ne mogu zanemarivati štete od dabra. Drugi, ne manje važan razlog je i taj da je javnost postala svjesna činjenice da se za prijavljenu štetu od dabra može zatražiti naknada od Republike Hrvatske putem ministarstva nadležnog za poslove lovstva te se ta činjenica sve više i koristi. Štete od dabra nastaju kad aktivnosti dabrova dovode do smanjivanja vrijednosti ljudske imovine ili ljudskog rada, a zasad problem prvenstveno predstavljaju štete na poljoprivrednim površinama kao zamočvarivanje radi izgrađenih brana, potkopavanje parcela i putova, štete na vodnim građevinama potkopavanjem nasipa i obala vodotoka pri čemu dolazi do opasnosti od urušavanja i proboja nasipa te odrona obala kod visokih voda, a time i do opasnosti za mehanizaciju pri održavanju, rušenje stabala na parcele i poljske putove i slično.

U razdoblju od 2015. godine do izrade ovog Plana gospodarenja, prikaz prijavljenih šteta od dabra u ovisnosti na kulturu odnosno mjesto počinjenja štete prikazan je sljedećim grafikonom:

Generalno, štete od dabra u bitnome dijelimo na:

Štete na poljoprivredi:

•štete na jednogodišnjim kulturama

•štete na višegodišnjim nasadima

Štete na šumi:

•štete zamočvarivanjem šume

•štete glodanjem/guljenjem kore, rušenjem drveća

Štete na ribnjacima:

•potkopavanjem nasipa ribnjaka – uzrokuje urušavanje nasipa

•zatrpavanjem i/ili u potpunosti pregrađivanjem dovodnih kanala koji dovode prirodne vode u ribnjake i odvodnih kanala koji odvode vodu iz ribnjaka za vrijeme izlova riba

•probijanjem bentova – izlijevanje vode

Štete na vodotocima:

•gradnjom brana, podzemnih tunela, prokopavanjem nasipa oslabljuje konstruktivne dijelove vodnih građevina, a time dolazi do opasnosti od urušavanja i proboja nasipa kod visokih voda

Štete u prometu:

•izravna šteta naletom vozila na dabra

•neizravna šteta kad dabar svojim aktivnostima, bilo začepljenjem propusta bilo izgradnjom brana ili slično, dovede do poplavljivanja prometnica i izravne ugroze sigurnosti prometa

Glavni problem šteta od dabra na poljoprivredi koji je do sada istaknut su štete na višegodišnjim nasadima, konkretno na voćnjacima. Nasadi koji nisu adekvatno zaštićeni (ograda, električni pastir i sl.) i u neposrednoj su blizini vodotoka ili vodene površine (mrtvice, jezerca, umjetne akumulacije/bazeni za vodu radi navodnjavanja), redovito su meta dabrova koji ruše ili nagrizaju stabla voćaka.

Dabar i gospodarenje vodama

Dabar u svom staništu, koje je zapravo korito rijeke i inundacija do 50 metara od obale, rušenjem stabala i gradnjom brana, može uzrokovati promjene toka rijeke i oštećenja vodnih građevina, koje služe za obranu od poplava.

Također, u vodnome gospodarstvu svaka dabrova brana zaustavlja veliku količinu vode i mulja, što rezultira slabijim protokom vode. Nadalje, gradnjom brana, koje su ponekad visoke i više od 2 metra, te potpuno nepropusne zadržava se velika količina vode zbog čega dolazi do izlijevanja vode na poljoprivredne i šumske površine, što ima za posljedicu poplavljivanje i zamočvarivanje te i uništenja usjeva.

Planom upravljanja vodnim područjima propisuju se i „Mjere smanjenja hidromorfoloških utjecaja za nove zahvate/opterećenja“. Tako je propisano da je, za nove zahvate u prostoru, potrebno, prilikom ocjene utjecaja zahvata na vodno tijelo, ocijeniti utjecaj zahvata na režim voda, konfiguraciju i strukturu obale i raznolikost staništa vodnog tijela/vodnih tijela pod utjecajem zahvata. U slučajevima kada je ocijenjeno da zahvat ima značajan utjecaj, predvidjeti provedbu dodatnih mjera očuvanja i osiguranja te provedbu takvih mjera regulirati odgovarajućim vodopravnim aktom. Što se tiče dabra, specifične mjere očuvanja koje se propisuju radi očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta u vodenim ekosustavima za dabra i sprječavanja njihova uznemiravanja ili stradavanja jedinki određene su u sljedećem smislu:

 Područje vodnih tijela površinskih voda na područjima namijenjenim zaštiti staništa ili vrsta gdje je održavanje ili poboljšanje stanja voda bitan element njihove zaštite - U slučaju nađene nastambe dabra ili vidre, potrebno je obustaviti radove u granicama od 200 m uzvodno i nizvodno te o tome obavijestiti inspektora zaštite prirode, nadležne javne ustanove za zaštitu prirode i  stručno tijelo nadležno za zaštitu prirode (trenutno Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja), a ako je riječ o nastambi dabra obavijestiti i ministarstvo nadležno za lovstvo.

 Područje vodnih tijela površinskih voda na područjima namijenjenim zaštiti staništa ili vrsta gdje je održavanje ili poboljšanje stanja voda bitan element njihove zaštite za područje zaštite dabra ( Castor fiber ) - Na područjima utvrđene prisutnosti dabra ( Castor fiber ) nakon sječe/rušenja zrelih stabala ostaviti stabla do proljeća. Ako je zbog sigurnosti potrebno, stabla je potrebno fiksirati kako bi se spriječilo njihovo odnošenje nizvodno za vrijeme poplava.

Nadalje, Planom upravljanja vodnim područjima propisuju se i „ Mjere smanjenja utjecaja hidromorfoloških opterećenja redovitog održavanja vodotoka - Nastaviti provoditi Program redovitog održavanja vodotoka u skladu s uvjetima zaštite prirode i vodeći računa o sljedećem:

 Prilikom izgradnje mostova preko vodotoka, u područjima rasprostranjenosti vidre i dabra, osigurati prohodnost po obali za te vrste.

 U slučaju nađene nastambe dabra ili vidre, potrebno je obustaviti radove u granicama od 200 m uzvodno i nizvodno te o tome obavijestiti inspektora zaštite prirode, nadležne javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem i /ili zaštićenim dijelovima prirode i stručno tijelo nadležno za zaštitu prirode.

 Ako je za nastavak radova nužno provesti neku od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim vrstama (namjerno uznemiravanje, namjerno oštećivanje ili uništavanje područja razmnožavanja ili odmaranja, itd.), potrebno je ishoditi dopuštenje za izuzeće od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim vrstama sukladno članku 155. Zakona o zaštiti prirode te postupiti po rješenju središnjeg tijela nadležnog za poslove zaštite prirode.

 U blizini aktivne nastambe dabra nije dopuštena upotreba teške mehanizacije te je dozvoljeno kretanje samo manjih skupina radnika.

Od 2013. godine pa do kraja lipnja 2023. u evidenciji stručnog tijela nadležnog za zaštitu prirode dosad je upisano i obrađeno preko 160 zahtjeva za uklanjanje 389 brana dabra,  koji se mogu odobriti sukladno članku 155. Zakona o zaštiti prirode, ako zatražene aktivnosti ne utječu negativno na održanje populacija dabra u povoljnom stanju očuvanja te ako ne postoje druge pogodne mogućnosti.

Nastavno je prikaz broja brana po podnositelju za koje su podneseni zahtjevi za njihovo uklanjanje.

U slučaju pozitivnog rješenja za uklanjanje brane, kojih je bilo 267 (68,6 %), dopušteno je jednokratno ili kontinuirano uklanjanje. Kontinuirano uklanjanje omogućava se  u situacijama kad se može procijeniti, ili je poznato temeljem uočene situacije na terenu, da može doći do ponovne izgradnje brane na istom mjestu, a potrebno je brzo reagirati uslijed zaštite zdravlja ljudi, imovine te infrastrukturnih objekata poput prometnica i željezničkih pruga.

Najveći izazov u rješavanju zahtjeva jest prikupljanje dovoljnog broja kvalitetnih informacija, uključujući odgovarajuću fotodokumentaciju, iz koje se može utvrditi radi li se o brani ili (i) o nastambi.

U slučaju zahtjeva za uklanjanjem brana u zimskom periodu, preporučalo se da se granje i stabla iz vode ne uklone s lokacije, već samo odmaknu pored vodotoka dok dabar ne oguli i pojede koru. Time se izbjegava rušenje novih stabala.

Terenski uviđaji

Između 2020. i 2023. godine provedeno je desetak međuresornih terenskih uviđaja u organizaciji ministarstva nadležnog za zaštitu prirode. Međuresorni uviđaji organizirani su u slučajevima kada je kompleksnu situaciju uzrokovanu aktivnostima dabra trebalo provjeriti na terenu. Na uviđajima su  sudjelovali predstavnici Hrvatskih voda, javnih ustanova koje upravljaju zaštićenim prirodnim vrijednostima i područjima ekološke mreže, Državnog inspektorata, kao i stranke koje su pretrpjele štetu uslijed aktivnosti dabra, a u situacijama kada je to bilo potrebno i predstavnici subjekata koji upravljaju prometnicama na kojima se pojavljuju problemi s plavljenjem uslijed aktivnosti dabra. U nastavku je prikaz razloga i geografskog smještaja organiziranih uviđaja.

Tijekom međuresornog terenskog uviđaja sagledava se situacija sa stajališta pozvanih sudionika,  zapisuju se uočeni problemi i prikuplja se fotodokumentacija. Po završetku uviđaja izrađuje se zapisnik. U zapisniku se navode sve relevantne informacije s terena te prijedlozi za daljnje postupanje, uključujući mjere ublažavanja štete i smjernice za daljnje postupanje. Nacrt zapisnika šalje se svim sudionicima uviđaja u svrhu prikupljanja komentara, odnosno davanje suglasnosti, ako primjedbi nema. Nakon usuglašavanja, svim sudionicima dostavlja se završna verzija zapisnika, koja služi kao temelj za izdavanje rješenja za izuzeće od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenom vrstom dabar.

Drugi dio terenskih uviđaja čine uviđaji samo po pitanju utvrđivanja počinjene štete radi obeštećenja, u kojem slučaju na teren izlaze samo službenici Ministarstva poljoprivrede, a postupanje je slično kao ranije navedeno. Potrebno je utvrditi radi li se uistinu o šteti od dabra te ako da, oštećeniku se nudi nagodba kako bi se izbjegli dodatni troškovi po obje strane.

Nastavno je prikazan broj prijavljenih šteta od dabra prema podacima Ministarstva poljoprivrede.

Štete na jednogodišnjim kulturama i trajnim nasadima su isplaćene, ali na šumi i šumskom zemljištu i ribnjacima nisu. Trajni nasadi su uglavnom voćnjaci no ima šteta u na rasadnicima smreke/jele. Od šteta na jednogodišnjem nasadu 98% ih je na kukuruzu i nešto na ječmu i suncokretu.

Štete u prometu

Jedan od problema koji se u Hrvatskoj javlja, općenito kada je divljač u pitanju, su štete u prometu koje nastaju naletom vozila na divljač. Dabar koji se na kopnu kreće tromo i sporo i ne reagira na vozilo kao opasnost, česta je žrtva naleta vozila. Da bi se spriječilo ovakve slučajeve potrebno je što više onemogućiti izlazak dabrova na prometnice (raznim tipovima ograda, mreža ili prepreka).

Drugi način na koji dabrovi mogu počiniti štete u prometu jest kad dabar svojim aktivnostima, bilo začepljenjem propusta, bilo izgradnjom brana ili slično, dovede do poplavljivanja prometnica i izravne ugroze sigurnosti prometa te je takve aktivnosti neophodno spriječiti.

UGROŽENOST

Status ugroženosti vrste

IUCN nacionalna kategorija ugroženosti: izumrla RE ( NT) (Antolović i sur. 2006)

Nacionalna procjena ugroženosti dabra napravljena je na temelju podataka od 2006. godine. Kao uzrok nestanka dabra u Hrvatskoj navodi se prekomjeran lov u 19. stoljeću. Budući da se stanje ove vrste od zadnje procjene značajno promijenilo, zahvaljujući ponovnom naseljavanju ove vrste na područje Hrvatske, potrebno je napraviti novu procjenu ugroženosti .

Globalna kategorija ugroženosti: najmanje zabrinjavajuća, LC (Batbold i sur. 2016.)

Procjena je napravljena 2016. godine te je vrsta ocijenjena kao najmanje zabrinjavajuća što je posljedica zakonske zaštite, nakon čega je uslijedilo prirodno širenje vrste, a dodatno poboljšanje stanja brojnosti i rasprostranjenosti omogućile su i aktivnosti ponovnog uvođenja vrste osobito u Europi.

Europska kategorija ugroženosti : najmanje zabrinjavajuća, LC (Kryštufek i sur., 2006).

Kao i na globalnoj razini, poboljšanje stanja brojnosti i rasprostranjenosti koje je uslijedilo nakon zakonske zaštite vrste i aktivnosti ponovnog naseljavanja, razlog su zašto je ova vrsta ocijenjena kao najmanje zabrinjavajuća.

Uzroci ugroženosti vrste/populacije

Glavni razlog ugroženosti dabra u Republici Hrvatskoj, gdje nema značajnijih prirodnih neprijatelja, još uvijek je čovjek. U nastavku se daje pregled osnovnih pritisaka na dabra kojima je trenutačno izložen ili kojima bi mogao biti izložen u budućnosti, a koji imaju negativni utjecaj na vrstu. Naknadno su, uz svaki pritisak navedeni i prijedlozi mjera za ublažavanje negativnog učinka takvog pritiska.

Pritisci:

Pritisci kojima je dabar trenutačno izložen, a koji negativno utječu na vrstu:

 degradacija staništa – smanjivanje pogodnih staništa za dabra ponajviše uređenjem vodotoka i obala. Općenito do degradacije staništa dabra dolazi sječom i uklanjanjem riparijske vegetacije, kanaliziranjem vodotoka, mijenjanjem obala, utvrđivanjem obala

 stradavanje u ribolovu – korištenje ribarskih mreža stajačica ili vrša još uvijek se tradicijski ponegdje koristi. I premda je dabar izvrstan plivač, ako se zaplete u mrežu, a ne može se osloboditi ili pregristi mrežu, dolazi do utapanja.

 stradavanje na prometnicama – s povećanjem brojnosti populacije dabra u Republici Hrvatskoj povećava se i vjerojatnost stradavanja dabrova na prometnicama, iako su do sada takvi slučajevi sporadični, odnosno za njih se uglavnom sazna samo ako se oštećenik raspituje za postupak odštete

Pritisci koji bi u budućnosti mogli imati negativan utjecaj na vrstu

 nastavak degradacije staništa posebno u smislu daljnje urbanizacije odnosno uzurpacije zemljišta za ljudske potrebe ili u skladu s njima, zatim sve intenzivnijeg korištenja površina koje trenutačno jesu stanište dabra ili su u neposrednoj blizini vodotoka u kojima borave jedinke dabrova što dovodi do povećavanja pojavnosti šteta na nasadima te prisiljavajući dabra da ili napusti lokaciju ili prihvati smanjenje prostora te time povećanje pritiska na hranidbene kapacitete preostalog dijela ili potrebu da dabar neophodni materijal mora tražiti na većim udaljenostima što ga izlaže potencijalnom stradavanju jednako kao što se može i negativno odraziti na reprodukcijski potencijal

 stradavanje u ribolovu – obrazloženo ranije

 proširenje prometne mreže – proširenjem prometne mreže u području obitavanja dabra povećava se i mogućnost stradavanja na prometnicama

 stradavanje u krivolovu – iako se smatra da je u Republici Hrvatskoj postignut visoki stupanj senzibilnosti s dabrom prvenstveno među lovcima te da, zbog nedostatka tradicije lova na dabrove nema interesa za takav lov, povećanjem populacije i zauzimanjem prostora cijele kontinentalne Hrvatske, moguće je povremeno stradavanje dabrova u krivolovu, poglavito kad dođe do zamjene vrste te dabar postaje kolateralna žrtva prilikom lova na drugu vrstu divljači.

Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. godine koju je usvojila Europska komisija postavila je pred sve države članice vrlo ambiciozne ciljeve. Između ostalog trendovi i stanje očuvanosti staništa i vrsta trebaju biti bez pogoršanja, a stanje očuvanosti treba poboljšati u najmanje 30 % zaštićenih staništa i vrsta u EU-u koji nisu u povoljnom stanju. U tom kontekstu važno je provoditi mjere očuvanja koje će pridonijeti tome da dabar, kao strogo zaštićena vrsta ostane  i dalje u povoljnom stanju očuvanosti.

Mjere očuvanja dabra:

Dio mjera već je naveden pod poglavljem „Dabar i gospodarenje vodama“. U nastavku se navode i druge mjere očuvanja dabra:

 degradacija staništa – Zoniranjem predviđenim ovim Planom gospodarenja odredit će se područja na kojima bi se dopustili jači zahvati na staništu uz poštivanje odredbi Zakona o zaštiti prirode. Pa ipak, i tom prilikom potrebno je svesti ovaj pritisak na minimum primjenom bioinženjeringa odnosno principa građenja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina kojim se koriste žive biljke i dijelovi biljaka te anorganski prirodni materijali kako bi se stvorili živi funkcionalni sustavi za sprječavanje erozije, kontrolu sedimentacije i onečišćenja te za obnovu, stvaranje i/ili poboljšanje staništa. Kod definiranja projektnih zadataka za projektiranje zaštitnih i regulacijskih vodenih građevina, razmatranje primjene bioinženjerskih metoda treba postati uobičajena praksa. Primjenom bioinženjerskih metoda, kroz suradnju građevinara s biološkom strukom i krajobraznim arhitektima, moguće je značajno smanjiti negativan utjecaj zahvata na okoliš, ekološku mrežu te općenito negativan utjecaj na zaštićena područja te na taj način moguće ubrzati postupke procjene utjecaja na okoliš i ekološku mrežu. Dobri primjeri ublažavanja ovog pritiska su na rijeci Kupi u mjestu Brodarci i u naselju Vodostaj kod Karlovca.

 stradavanje u ribolovu i krivolovu - Stalna edukacija i informiranje ribiča i ribara i lovaca o prisutnosti dabrova, te njihovo uključivanje u akcije praćenja dabrova, jedan je od najboljih načina ublažavanja njihovog negativnog utjecaja. Zoniranje predviđeno ovim Planom gospodarenja također ukazuje da se štiti vrsta, ali se jednako tako vodi briga o ljudskom radu i imovini, a oštećenicima dopušta sudjelovanje u poduzimanju mjera gospodarenja dabrom

 stradavanje na prometnicama – Donošenjem ovog Plana gospodarenja, uz podatke o stradavanju dabra koje se prikuplja kroz Sustav za dojavu i praćenje uhvaćenih, usmrćenih, ozlijeđenih i bolesnih strogo zaštićenih životinja i evidenciju koji vodi Zavod za zaštitu okoliša i prirode putem web obrasca koji se nalazi za poveznici https://arcg.is/1CbK98 , očekuje se i puno više podataka o stradavanjima dabrova u prometu. Na temelju tako prikupljenih podataka, kao i predviđanjima opasnih dionica za dabra na prometnicama uspoređivanjem područja obitavanja i mreže prometnica, mogu se utvrditi kritična mjesta na kojima bi se onda postavljale zaštitne mreže ili pregrade koje bi odvraćale jedinke dabra od izlaska na prometnice ili ga usmjeravale prema alternativnim putevima prelaska prometnice. Na lokalitetu Otok kod Preloga u Međimurju, gdje je stradalo čak 7 dabrova, nakon akcije postavljanja zaštitne mreže nije više bilo niti jednog stradanja dabra, što pokazuje učinkovitost ove mjere zaštite dabra, ali i sprječavanja šteta koje nastaju na vozilu naletom na dabra. Postavljanje znakova opasnosti od naleta na divljač, iako se svakako treba provesti, nije istinska mjera za ublažavanje ovog pritiska budući da jako ovisi o savjesnosti vozača.

POSTOJEĆI MEHANIZMI I KAPACITETI ZAŠTITE VRSTE

Zakonska regulativa iz područja zaštite prirode

A) Međunarodni propisi

. Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija); (Narodne novine, „Međunarodni ugovori“, broj 3/5/2000.)

. Direktiva Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.07.1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10.6.2013.)

Konvenciju o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) Republika Hrvatska potvrdila je 2000. godine. Tim propisom utvrđuju se sve mjere koje europske zemlje moraju poduzimati za zaštitu divljih vrsta, osobito za one koje su navedene u dodacima Konvencije, kao i za očuvanje njihovih staništa. Dabar ( Castor fiber ) je naveden u Dodatku III. Bernske konvencije kao zaštićena vrsta. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je bila dužna uskladiti svoje zakonodavstvo s odredbama Direktive o staništima (Direktiva Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore). Dabar se nalazi u Prilogu II (životinjske i biljne vrste od interesa zajednice čije očuvanje zahtijeva određivanje posebnih područja očuvanja) i Prilogu IV (životinjske i biljne vrste od značaja za zajednicu i kojima je potrebna stroga zaštita) Direktive o staništima. Zbog toga je dabar strogo zaštićena vrsta u RH te su za ovu vrstu izdvojena područja ekološke mreže značajna za očuvanje populacije dabra . Ipak, dabar ostaje i na popisu divljači Zakona o lovstvu te se gospodarenje ovom vrstom provodi sukladno odredbama Zakona o lovstvu temeljem ovoga Plana.

Zbog ovog dvojnog statusa, dabar je u nadležnosti dva sektora, odnosno sektora zaštite prirode i sektora lovstva.

B) Nacionalni propisi i dokumenti

1. Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine (Narodne novine, broj 72/2017)

Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske su  emeljni dokumenti zaštite prirode. U Strategiju su ugrađene smjernice globalnog Strateškog plana za bioraznolikost 2011. – 2020. koji je usvojen na 10. Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti u Nagoyi, Japan (u daljnjem tekstu: Strateški plan za bioraznolikost) (Zakon o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznolikosti (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 6/96.)). Tijekom procesa izrade Strategije razvijeno je pet strateških ciljeva koji su usklađeni s navedenim globalnim strateškim planom i Strategijom Europske unije o bioraznolikosti do 2020. godine. Kao što to nalaže Konvencija o biološkoj raznolikosti, Strategija je instrument koji osigurava implementaciju glavnih ciljeva Konvencije te osigurava ugradnju mjera očuvanja bioraznolikosti u relevantne sektorske i međusektorske planove, programe i politike.

Kako bismo očuvali i dugoročno osigurali opstanak divljih vrsta i staništa u povoljnom stanju, a time u predstojećem razdoblju ispunili i obveze Republike Hrvatske kako na globalnoj razini, tako i na razini Europske unije, Strategija uključuje sljedeće strateške ciljeve koji obuhvaćaju posebne ciljeve i aktivnosti koje iz njih proizlaze.

Pet strateških ciljeva Strategije:

1. povećati učinkovitost osnovnih mehanizama zaštite prirode

2. smanjiti direktne pritiske na prirodu i poticati održivo korištenje prirodnih dobara

3. ojačati kapacitete sustava zaštite prirode

4. povećati znanje i dostupnost podataka o prirodi

5. podići razinu znanja, razumijevanja i podrške javnosti za zaštitu prirode.

U prosincu 2022. donesen je novi Globalni okvir za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala koji predstavlja novi globalni strateški dokument za bioraznolikost Konvencije o biološkoj raznolikosti, u kojem su utvrđeni novi ciljevi za usmjeravanje globalnih mjera za zaštitu i obnavljanje prirode do 2030. Kako bi stranke Konvencije bile u mogućnosti implementirati te ciljeve, obvezne su izraditi nove nacionalne strategije, planove i programe za zaštitu i održivo korištenje bioraznolikosti.

2. Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19)

Zakon o zaštiti prirode uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i njezinih dijelova te druga pitanja s tim u vezi. U Zakon su ugrađene odredbe međunarodnih konvencija i ugovora iz područja zaštite prirode kojih je Republika Hrvatska stranka, kao i odredbe Direktive o staništima, koje se odnose na mjere stroge zaštite divljih vrsta i odobravanje odstupanja od njih, zabranu uporabe sredstava za hvatanje i/ili ubijanje životinjskih vrsta koja mogu prouzročiti njihovo lokalno nestajanje ili značajan poremećaj njihovih populacija, proglašenje i upravljanje područjima ekološke mreže Natura 2000 i ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu. Također, Zakon propisuje korištenje prirodnih dobara na temelju planova gospodarenja koji sadrže uvjete zaštite prirode i održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta primjenom mjera upravljanja i zaštite te vođenje evidencije o korištenju radi utvrđivanja i praćenja stanja populacije, a sadrži i odredbe o ponovnom uvođenju i repopulaciji zavičajnih vrsta te uzgoju strogo zaštićenih vrsta.

Tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode nadležno je za odobravanje odstupanja od odredbi članka 153. Zakona o zaštiti prirode, koji propisuje zabranjene radnje sa strogo zaštićenim vrstama, a uključuju zabranu namjernog hvatanja ili ubijanja, namjernog uznemiravanja posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije te oštećivanja ili uništavanja područja razmnožavanja ili odmaranja (nastambi). Prema članku 155. Zakona, tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode može dopustiti odstupanje od zabranjenih radnji, u slučajevima kada ne postoje druge pogodne mogućnosti, ako su zadovoljeni propisani kriteriji i ako se time neće ugroziti povoljan status populacije strogo zaštićene vrste. Sadržaj zahtjeva i postupak izdavanja dopuštenja propisani su člancima 156. i 157. ovog Zakona.

Strogo zaštićene vrste su u Zakonu definirane kao zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste za koje je takav način zaštite propisan propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka.  

 Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine, broj: 144/13 i 73/16)

Ovim se pravilnikom, temeljem Zakona o zaštiti prirode, proglašavaju strogo zaštićene vrste, propisuje se detaljni sadržaj zahtjeva za izdavanje dopuštenja za odstupanja od strogih mjera zaštite, postupanje s mrtvim ili ozlijeđenim primjercima strogo zaštićenih vrsta, sadržaj, način izrade i postupak donošenja plana upravljanja strogo zaštićenim vrstama s akcijskim planom, dodatna pravila označavanja strogo zaštićenih životinja, iznimke od propisanih načina označavanja te postupanje u slučaju oštećenja ili gubitka izvorne oznake strogo zaštićene životinje.

Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama definira plan upravljanja strogo zaštićenom vrstom s akcijskim planom, kojeg donosi ministarstvo nadležno za poslove zaštite prirode. Iznimno, planove upravljanja, odnosno planove gospodarenja za strogo zaštićene vrste kojima se upravlja sukladno posebnom propisu, usvaja i provodi nadležno središnje tijelo državne uprave. Budući da je dabar strogo zaštićena vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode i Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, a Zakonom o lovstvu divljač, na njegovu zaštitu, upravljanje i gospodarenje primjenjuju se odredbe navedenih propisa. Iz navedenih razloga Plan gospodarenja dabrom sadrži sve elemente propisane Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama, a donosi ga ministarstvo nadležno za poslove lovstva. G ospodarenje dabrom provodi se sukladno odredbama Zakona o lovstvu, a temeljem ovog Plana.

 Uredba o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže (NN 80/2019)

Ekološka mreža Republike Hrvatske (Natura 2000), proglašena je 2013. godine nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji Uredbom o ekološkoj mreži (Narodne novine, broj:124/13) koja je izmijenjena 2015. godine Uredbom o izmjenama Uredbe o ekološkoj mreži (Narodne novine, broj 105/15). Trenutno je na snazi Uredba o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže (Narodne novine, broj 80/19). Ekološka mreža Natura 2000 je koherentna europska ekološka mreža sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa divljih vrsta od interesa za Europsku uniju, a omogućuje očuvanje ili, kad je to potrebno, povrat u povoljno stanje očuvanja određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti.

Dabar je ciljna vrsta sljedećih 11 područja ekološke mreže: HR2000364 Mura, HR2000415 Odransko polje, HR2000416 Lonjsko polje, HR2000465 Žutica, HR2000593 Mrežnica – Tounjčica, HR2000642 Kupa, HR2001216 Ilova, HR2001243 Rijeka Česma, HR2001307 Dravske akumulacije, HR5000014 Gornji tok Drave, HR5000015 Srednji tok Drave. Očuvanje područja ekološke mreže se, između ostalog, osigurava i provedbom plana upravljanja područjem ekološke mreže. Plan upravljanja je strateški dokument kojim se opisuje svrha i stanje područja te određuju ciljevi upravljanja, aktivnosti potrebne za ostvarenje ciljeva i pokazatelji učinkovitosti upravljanja. U njemu su navedeni ciljevi i mjere očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova, a sadrži i analizu njihovog stanja te aktivnosti kojima se osigurava očuvanje ciljnih vrsta i stanišnih tipova te ekološke cjelovitosti pojedinog područja.

Za upravljanje područjima ekološke mreže koja su izdvojena za dabra te donošenje planova upravljanja tim područjima nadležne su javne ustanove.

Prikaz nadležnosti javnih ustanova za upravljanje i donošenje plana upravljanja područjima ekološke mreže na kojima je dabar ciljna vrsta nalazi se u nastavku.

Nastavno je prikaz područja ekološke mreže u kojima je dabar ciljna vrsta očuvanja.

Dodatno, za svako područje ekološke mreže u kojem je dabar ciljna vrsta propisuju se ciljevi i mjere očuvanja. Ciljevi očuvanja i mjere očuvanja propisuju se Pravilnikom o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova u područjima ekološke mreže (NN 111/22), a objavljuju se i ažuriraju na internetskim stranicama ministarstva nadležnoga za zaštitu prirode. Ciljevi očuvanja su usmjereni na održavanje ili poboljšanje pogodnih staništa za vrstu u određenoj površini (poplavna područja uključujući poplavne šume te pripadajući vodotoci s najmanjom dubinom vode 30 cm s prirodnom hidromorfologijom i dobro razvijenom obalnom vegetacijom, mrtvice i močvarna područja), zatim održavanje poznate veličine populacije izražene u broju familija, kao i očuvanje prirodne hidromorfologije vodotoka i riparijske zone. Ministarstvo nadležno za zaštitu prirode je 2019. godine prema članku 17. Direktive o staništima, kao nadležno tijelo za izvješćivanje o provedbi ove Direktive, izradilo Izvješće o stanju očuvanosti vrsta i stanišnih tipova s dodataka Direktive o staništima te ga dostavilo Europskoj komisiji. Stanje očuvanosti dabra ocijenjeno kao povoljno (favourable) na području kontinentalne biogeografske regije. Također, isto Ministarstvo je 2022. godine izdalo Priručnik za primjenu mjera očuvanja slatkovodnih ekosustava u kojemu se navodi da se specifične mjere očuvanja propisuju radi očuvanja povoljnih stanišnih uvjeta u vodenim ekosustavima za vidru i dabra i sprječavanja njihova uznemiravanja ili stradavanja jedinka (F.5. i F.6.). F.5.: U slučaju pronalaska aktivne nastambe ili brane dabra, potrebno je obustaviti radove u granicama od 200 m uzvodno i nizvodno. Ako je za nastavak radova nužno provesti neku od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim vrstama (namjerno uznemiravanje, namjerno oštećivanje ili uništavanje područja razmnožavanja ili odmaranja, itd.), ishoditi dopuštenje te postupiti po rješenju središnjeg tijela nadležnog za poslove zaštite prirode. U blizini aktivne nastambe dabra nije dopuštena upotreba teške mehanizacije te je dozvoljeno kretanje samo manjih skupina radnika.

Zakonska regulativa iz područja lovstva

Važećim Zakonom o lovstvu (Narodne novine, broj 99/18, 32/19 i 32/20) u hrvatsko zakonodavstvo preuzete su odredbe EU Direktive o staništima i Direktive o pticama u dijelu koji se odnosi na lovno gospodarenje divljim vrstama.

– Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22. 7. 1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.) i

– Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (kodificirana verzija) (SL L 20, 26. 1. 2010.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10. 6. 2013.).

Zakon o lovstvu (Narodne novine, broj 99/18, 32/19 i 32/20)

Odredbom članka 9. Zakona o lovstvu navedene su vrste koje ubrajamo u divljač u Republici Hrvatskoj, među kojima se nalazi i dabar.

Članak 44. stavak 5. Zakona propisuje da u slučajevima kada se za uzgoj, zaštitu i korištenje pojedinih vrsta divljači donesu posebni nacionalni i akcijski planovi gospodarenja, s tim vrstama divljači gospodarit će se u skladu s navedenim planovima bez obzira na propis važećih lovnogospodarskih osnova.

Člankom 4. Pravilnika o lovostaju (Narodne novine, broj 94/19) propisan je lovostaj za divljač dabar (Castor fiber L.) od 1. siječnja do 31. prosinca, u skladu s Planom gospodarenja dabrom u Republici Hrvatskoj i akcijskim planom gospodarenja dabrom za pojedinu lovnu godinu.

Do izrade ovog Plana gospodarenja dabrom u Republici Hrvatskoj nije bilo posebnog Plana na temelju kojeg bi se gospodarilo dabrom, stoga da bi se održala populacija stabilnom nacionalna zakonska regulativa regulirala je status zaštite već određeno vrijeme, pa tako:

 Zakonom o lovstvu (Narodne novine, broj 10/94) dabar je proglašen divljači na cijelom teritoriju Republike Hrvatske.

 Pravilnikom o lovostaji (Narodne novine, broj 61/94) propisan je lovostaj za dabra u periodu od 1. siječnja do 31. prosinca.

 Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, broj 7/2006) dabar je proglašen strogo zaštićenom svojtom.

 Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (Narodne novine, broj 99/2009) status dabra ostaje nepromijenjen.

 Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine, broj 144/2013) status dabra ostaje nepromijenjen ali i dalje ostaje na popisu divljači.

 Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine, broj 73/2016) status dabra ostao je isti.

VIZIJA, CILJEVI, AKTIVNOSTI

Vizija

Vizija: Populacija dabra je u povoljnom stanju očuvanosti te je njegov dugoročni opstanak osiguran pronalaskom održivog suživota s ljudima. Prilagodljivim gospodarenjem i poduzetim mjerama negativni utjecaji u vidu ozbiljnih šteta nad imovinom svedeni su na minimum.

Opći cilj 1

Dugoročno osigurati opstanak populacije dabra, uz uspostavu sinergije potreba i očuvanja vrste i aktivnosti na koje dabar utječe.

Obrazloženje ovog općeg cilja : Cilj se planira postići zoniranjem odnosno određivanjem područja u kojima bi se aktivnosti dabra ograničavale u smislu sprečavanja šteta uvažavajući aktivnosti koje doprinose održavanju populacije dabra i njihovoj ulozi u očuvanju ekosustava, dok bi se na preostalom području Republike Hrvatske aktivnosti dabra redovito pratile, a mjere ograničavanja poduzimale bi se samo u iznimnim situacijama.

Opći cilj 2

Uspostava nacionalnog programa praćenja stanja očuvanosti dabra (monitoring).

Obrazloženje ovog općeg cilja : Cilj se planira postići uključivanjem svih lovoovlaštenika u praćenje populacije dabra na svom području uz unošenje propisanih podataka u Središnju lovnu evidenciju. Lovoovlaštenici će biti uključeni u provedbu mjera predviđenih godišnjim akcijskim planovima koji će se donositi na temelju ovog Plana gospodarenja. Dati prijedloge za poboljšanje učinkovitosti praćenja populacije dabra te naglasiti detalje o kojima treba voditi računa prilikom izrade godišnjeg, akcijskog plana gospodarenja uvažavajući specifičnosti dabra.

Specifični ciljevi

1. Provođenjem mjera sprječavanja nastanka štete od dabra umanjen je broj odšteta.

2. Svijest javnosti i znanje o načinu suživota s dabrom, načinu sprječavanja nastanka štete od dabra i načinu obeštećivanja su povećani.

DETALJNI AKCIJSKI PLAN

1. Poboljšanja učinkovitosti praćenja populacije dabra – Poznato je stanje populacije dabra na temelju uspostave i provedbe učinkovitog nacionalnog program praćenja stanja populacije

Republika Hrvatska je sukladno Direktivi o staništima obvezna pratiti i izvješćivati o stanju očuvanosti za dabra. Za razliku od nekih europskih država, prema do sada prikupljenim podacima populacija dabra u Republici Hrvatskoj nije ugrožena, odnosno stanje dabra 2019. godine na području kontinentalne biogeografske regije je ocijenjeno kao povoljno ( favourable ). No, bez obzirna na stanje i brojnost dabra, vrstu je potrebno sustavno pratiti. Kako bi se osiguralo održavanje optimalne brojnosti dabra provodit će se program praćenja dabra. Potrebno je osigurati dostavu podataka o brojnosti i staništu dabra i iz drugih izvora, a ne samo putem lovoovlaštenika. Program praćenja dabra obuhvatit će sudjelovanje javnosti, na primjer preko info portala vezanog uz LIFE BEAVER projekt ili izradom aplikacije za pametne telefone kroz koju lovočuvari, vodočuvari i sve ostale zainteresirane osobe mogu na terenu unijeti potrebne podatke (koordinate, fotografije dabrovih tragova, nastambi i brana kao i okolnog staništa, tip štete i slično). Nadalje, postavljanje automatskih kamera neinvazivna je metoda praćenja višestruke primjene te pruža mogućnost utvrđivanja brojnog stanja, individualizaciju dabrova, uvid u zdravstveno i reprodukcijsko stanje kao i utvrđivanje određenih osobina jedinki i familija. Moguće je i telemetrijsko praćenje koje bi se provodilo na temelju hvatanja dabrova u posebne lovke, kemijske imobilizacije uhvaćene jedinke, obilježavanja radio-odašiljačima te praćenja jedinke po buđenju i vraćanju u prirodu. Tijekom obrade uhvaćene jedinke neophodno je odrediti spol, uzeti dostupne tjelesne mjere kao i uzorak za genetsku analizu i analizu zdravstvenog stanja. Cilj ovakvog praćenja bilo bi prikupljanje spoznaja o kretanju dabrova, njihovoj aktivnosti i životnom arealu prema spolu jedinke i procijenjenoj gustoći populacije. Podaci bi se bilježili u GIS sustavu i mapirali. Također, osiguranje prikupljanja i dostave lešina dabrova omogućava uvid u zdravstveno stanje, potencijalne uzroke uginuća odnosno moguće opasnosti za populaciju te može ukazati na slabosti Plana gospodarenja u smislu da nisu predviđene aktivnosti za smanjivanje nekog trenutačno nepoznatog uzroka ugroze stanja populacije. Konačno, na ovakav bi se način osiguralo postojanje sustava za dojavu i praćenje uhvaćenih, usmrćenih, ozlijeđenih i bolesnih jedinki dabra.

2. Parametri za zoniranje

Zoniranje se provodi svake godine kako bi se odredila područja u kojima bi se aktivnosti dabra ograničavale u smislu sprečavanja šteta, dok bi se i na preostalom području Republike Hrvatske aktivnosti dabra redovito pratile, a mjere ograničavanja poduzimale bi se samo u iznimnim situacijama. Svrha je da se svake godine zone u kojima bi se ograničavale aktivnosti dabra usklađuju sa stanjem i potrebama na terenu. Prilikom zoniranja valja voditi računa o sljedećem:

 u zoni gospodarskih ribnjaka nepoželjna je prisutnost dabrova

 na javnim vodotocima koji opskrbljuju ribnjake vodom potrebno je osigurati nesmetan protok

 u zoni višegodišnjih nasada nepoželjna je prisutnost dabrova

 ako aktivnost dabrova predstavlja opasnost za bilo koji dio sustava obrane od poplava u Republici Hrvatskoj, nepoželjna je prisutnost dabrova

 ako aktivnost dabrova predstavlja opasnost za promet, nepoželjna je prisutnost dabrova.

Za područja u kojima bi se ograničavale aktivnosti dabra u smislu sprečavanja šteta, godišnjim akcijskim planom predvidjet će se odgovarajuće aktivnosti te će se donijeti sva potrebna i odgovarajuća dopuštenja kako bi se spriječila šteta od dabrova. Prema Direktivi o staništima, sprječavanje šteta od dabra mjerama odstrela moguće je dopustiti samo ako se radi o ozbiljnoj šteti na usjevima, šumama, ribnjacima i vodama te ostalim oblicima imovine te ako to neće štetiti održavanju populacije u povoljnom stanju očuvanja u prirodnom području rasprostranjenosti, a ne postoje druge pogodne mogućnosti da se spriječi šteta.

Svake godine će se od nadležnih institucija zatražiti podatke o registriranim i aktivnim ribnjacima te o višegodišnjim nasadima kako bi se izbacilo oni koji više ne ispunjavaju zakonske uvjete ili se dodali novi koji ih ispunjavaju.

Preporuča se sljedeće zoniranje:

I. zona – vrlo pogodna područja, prirodni vodeni ekosustavi obrasli adekvatnom zeljastom i drvenastom vegetacijom, bez potrebe za hidromeliorativnim zahvatima i bez opasnosti za štete na poljoprivrednim i voćarskim kulturama

II. zona – pogodna područja prirodne ili revitalizirane vodene i priobalne površine obrasle zeljastom i drvenastom vegetacijom, s proširenim priobalnim dijelom (do 20 m uz obalu prirodna vegetacija) uz potencijalnu mogućnost izlaska na poljoprivredne površine (ne i voćarske) u širem području staništa (moguće ograničene i podnošljive štete)

III. zona – područja nepoželjna za prisutnost dabra - staništa koja pružaju osnovne uvjete i na koja će se dabar sam nastaniti, ali zbog opasnosti od učestalih odnosno ozbiljnih šteta na poljoprivrednim, a osobito višegodišnjim kulturama, na gospodarskim ribnjacima (direktne i indirektne), gdje dabrovi svojim aktivnostima izravno ugrožavaju promet ili sustav obrane od poplava, dabar nije poželjan.

3. Utvrditi način financiranja mjera zaštite od štetnog djelovanja dabra i financiranja odšteta – Uspostavljen je funkcionalan sustav financiranja mjera sprječavanja nastanka štete od dabra

S obzirom na činjenicu da je dabar životinjska vrsta koja se sukladno odredbama Zakona o lovstvu nalazi na popisu divljači, za njega se i po pitanju šteta i naknade štete primjenjuju odredbe Zakona o lovstvu. Pa ipak, s obzirom na činjenicu da je dabar ujedno i strogo zaštićena vrsta te se njime gospodari na temelju nacionalnog i akcijskih planova gospodarenja, a koji do donošenja ovog Plana nisu postojali pa ni lovoovlaštenici nisu gospodarili dabrom, naknadu štete od dabra je na sebe preuzelo ministarstvo nadležno za poslove lovstva. Donošenjem ovog Nacionalnog plana gospodarenja dabrom ispunit će se jedan od propisanih uvjeta da bi lovoovlaštenici gospodarili dabrom u skladu sa Zakonom o lovstvu te za primjenu odredbi istog Zakona po pitanju šteta i naknade štete.

Problematika šteta i naknada štete regulirana je glavom VII. Zakona o lovstvu. Pa tako članak 76. istog Zakona stavkom 1. propisuje da su lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini. Nadalje, člankom 79. stavcima 1. i 2. Zakona o lovstvu propisano je da se sprječavanje šteta u lovištima osigurava poduzimanjem sljedećih radnji:

1. oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete

2. dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik,

kao i da oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač. Po pitanju odgovornosti za štetu Zakon o lovstvu člankom 80. stavkom 1. propisuje da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ovoga Zakona, dok je člankom 81. istog Zakona propisano da se ne nadoknađuje šteta koju divljač počini između ostaloga i

– ako je nastala šteta na površini manjoj od 5 % ukupne površine tehnološke cjeline sukladno posebnom propisu

– na površinama na kojima vlasnik ili korisnik zemljišta nije poduzeo mjere i radnje iz članka 79. ovoga Zakona

– na neograđenim višegodišnjim nasadima

– na šumi i šumskom zemljištu

– korisnicima zemljišta koji protupravno koriste zemljište.

Razvidno je da su, sukladno odredbama Zakona o lovstvu, vlasnici poljoprivrednih površina dužni štititi svoju imovnu brigom dobrog gospodara, a ako se radi o višegodišnjim nasadima, dužni su ih i ograditi jer u protivnome gube pravo naknade šteta koju počini divljač na tim površinama. Jednako se tako gubi pravo naknade štete i u ostalim navedenim slučajevima.

Nastavno, ovdje posebice dolazi do izražaja kvaliteta odnosa lovoovlaštenika i drugih korisnika istoga zemljišta jer je za uspješno sprječavanje šteta neophodno pravovremeno izvješćivanje o njezinom nastanku, a zatim i obostrano poduzimanje propisanih mjera za sprječavanje šteta. Trenutni zakonodavni okvir omogućava provedbu mjera za sprečavanje šteta od divljači suradnjom između oštećenika i lovoovlaštenika, zatim, kako bi se oštećenicima olakšala naknada nastale štete, zakonodavac je predvidio sklapanje sporazuma o naknadi štete čime se izbjegavaju sudski sporovi, no ostavlja i mogućnost da se oštećenici naplate sudskim putem ako ta suradnja izostane. Jednako tako je Zakonom o lovstvu propisano utvrđivanje odgovornosti za štetu nastalu naletom vozila na divljač.

Dakle, sukladno važećem Zakonu o lovstvu, oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od štetnog djelovanja dabra te surađivati s lovoovlaštenikom kako bi mu ovaj na njegov zahtjev i na vrijeme osigurao mehanička, električna i kemijska zaštitna sredstava, a o čemu ovisi i financiranje odšteta. Također, prilikom donošenja akcijskog plana analizirat će se dostupni podaci o štetama i financiranju mjera zaštite kako bi se predložila poboljšanja.

4. Odrediti mjere za sprečavanje ili umanjenje šteta nastalih djelovanjem dabra - Provođenjem mjera sprječavanja nastanka štete od dabra umanjen je broj odšteta

Mjere i radnje koje možemo poduzeti kako bismo sveli negativni utjecaj dabra na minimum

Radnje za koje nije potrebno dopuštenje:

 Izvođenje tekućih aktivnosti korištenja zemljišta u blizini nastambi, jama ili brana (pod uvjetom da ne oštete te strukture) npr. oranje pored nastambi

 Smanjivanje vjerojatnosti izgradnje brane npr. kroz ograđivanje

 Uklanjanje novih brana (starih manje od dva tjedna), urezivanje ili postavljanje protočnih uređaja na njih

 Zaštita nasipa od kopanja jama

 Uništavanje kratkih jama bez krajnje komore (prostorije)

 Popunjavanje kanala koje su stvorili dabrovi

 Postavljanje zaštite na ugrožena stabla

 Ograđivanje dobara radi sprječavanja štete ili područja kako bi se dabrovi udaljili npr. od usjeva ili šume

Radnje za koje je potrebno dopuštenje

 Uklanjanje starijih brana (starih više od 2 tjedna), urezivanje ili postavljanje protočnih uređaja na njih

 Uništavanje nastambi ili jama s komorama (prostorijama)

 Hvatanje i premještanje dabrova

 Lov

Procjena izdavanja dopuštenja

Da bismo izdali dopuštenje moramo biti sigurni da su zadovoljena tri uvjeta. Ovi uvjeti su sažeti u nastavku, zajedno s pojedinostima o tome kako ćemo ih procijeniti.

Uvjet 1 – Svrha dopuštenja

Dopuštenja izdajemo u svrhe utvrđene zakonom: one uključuju prevenciju ozbiljnih problema, oštećenja dobara kao što su usjevi, drvo ili ribarstvo i akvakultura, radi javnog zdravlja i sigurnosti ili drugih razloga socijalne, ekonomske ili okolišne važnosti koji su od javnog interesa kao i za očuvanje prirodnih staništa ili divljih životinja. To znači da mora postojati legitiman problem koji treba riješiti. U određenim situacijama koje mogu biti posebno osjetljive (npr. izgradnja brane koja negativno utječe na poljoprivredno zemljište ili ugrožavaju obranu od poplava, oštećenja zaštićenih obilježja na Natura područjima ili kopanja jama u protupoplavnim nasipima) smatramo da će ovaj uvjet vrlo vjerojatno biti zadovoljen.

Uvjet 2 – Alternative

Dopuštenja izdajemo kao krajnje sredstvo. To znači da moramo biti sigurni da su već ranije isprobane, ili vjerojatno neće riješiti problem, druge moguće radnje za koje ne bi bilo potrebno dopuštenje ili bi imale manji utjecaj na dabrove.

Prihvaćamo da će biti situacija u kojima nema druge zadovoljavajuće alternative osim lova. Te situacije uključuju slučajeve kada postoji ozbiljna šteta (ili rizik od toga) za poljoprivredne usjeve ili zemljište i tamo gdje znamo da alternativne mjere ublažavanja ili nisu riješile ili neće riješiti problem.

Uvjet 3 – Utjecaj na očuvanost

Moramo osigurati da dopuštene radnje ne naštete statusu očuvanosti dabrova u Republici Hrvatskoj, te tako negativno ne utječu ni na populaciju niti na cjelokupnu rasprostranjenost dabrova. To možemo osigurati tako da slijedimo gornja načela i prvo razmotrimo one radnje koje s najmanjim utjecajem na dabrove rješavaju problem. Ako dopustimo lov dabrova nadgledat ćemo kumulativni učinak. S obzirom na to da svi pokazatelji upućuju na to da dabrovi i dalje šire svoje područje, uvjereni smo da čak i uz povremeno dopušteni lov radnje koje dopuštamo neće štetiti stanju očuvanosti dabrova, pa će ovaj uvjet vjerojatno biti zadovoljen, uz obaveznu prethodnu primjenu adekvatnih mjera zaštite imovine i odvraćanja. Zadržat ćemo nadzor nad kumulativnim učincima onoga što dopuštamo kao i nad dinamikom i rasponom populacije dabra kako bismo to i osigurali.

Izdavanje dopuštenja u praksi

Kod izdavanja dopuštenja u praksi valja razlučiti izdavanje dopuštenja na godišnjoj razini, a koja dopuštenja će biti određena godišnjim akcijskim planom gospodarenja te izdavanja pojedinačnih dopuštenja koja će se donositi za slučajeve koje nije bilo moguće predvidjeti akcijskim planom gospodarenja.

Izdavanje dopuštenja na godišnjoj razini

S obzirom na provedeno zoniranje, svakim godišnjim akcijskim planom predvidio bi se broj unaprijed dopuštenih zahvata u III. zoni odnosno onoj u kojoj se prisutnost dabra smatra nepoželjnom. Jednako tako predvidio bi se broj dopuštenja koja će se izdati na godišnjoj razini i za II. zonu dok za I. zonu nije predviđeno izdavanje dopuštenja unaprijed. Potrebno je osigurati kontakt točku putem mrežne stranice bilo ministarstva bilo projekta LifeBeaver ili nekog trećeg radi mogućnosti izravne dojave s ciljem bržeg izlaska na teren odnosno radi ubrzanja cijelog postupka te za savjete o mogućim rješenjima. Trenutačno je navedeno moguće putem adrese e-pošte lovstvo@mps.hr .

Izdavanje pojedinačnih dopuštenja

Za situacije koje nije moguće predvidjeti akcijskim planom ali broj je uklopljen u ukupno predviđen broj izdanih dopuštenja tijekom jedne godine određen akcijskim planom gospodarenja.

Izdavanje dopuštenja za sprečavanje šteta na poljoprivrednim usjevima

Gdje dabrova aktivnost šteti poljoprivrednim interesima i gdje druge mjere ne bi bile učinkovite, razmatraju se gore navedena tri uvjeta za izdavanje dopuštenja. Dopuštenje je potrebno zatražiti ako se očekuju problemi od dabrova te se predviđaju štete u budućnosti. Cilj je djelovati preventivno kako bi se omogućila intervencija koja je potrebna za sprečavanje šteta na poljoprivrednim usjevima kao i na zaštiti zemljišta. Može se izdati dopuštenje za uklanjanje brana i, ako je potrebno, za lov. Također, može se obići i samo mjesto potencijalnog problema kako bi se ponudili drugi savjeti.

Izdavanje dopuštenja za druge osjetljive situacije

Poznavanje dabrove aktivnosti znači da možemo predvidjeti i druge osjetljive situacije gdje će se vjerojatno tražiti dopuštenja za rješavanje negativnih utjecaja dabrova. To bi moglo uključivati ukopavanje u nasipe, izgradnju brana koje negativno utječu na infrastrukturu, ribarstvo i akvakulturu i ostalo zemljište ili na druge strogo zaštićene vrste. Takve se situacije procjenjuju od slučaja do slučaja, a svako izdano dopuštenje sadrži mjere i radnje koje se smije poduzimati.

Svjesni smo da će u nekim situacijama biti potrebno poduzimanje hitnih mjera i radnji. Tamo gdje postoji takva potreba dopuštenje se može izdati odmah, usmeno, i putem telefona/e-pošte. Slično tome, u jednostavnim slučajevima, poput uklanjanja brane ili manipulacije izvan razdoblja ovisnosti mladunaca (od 1. travnja do 1. kolovoza), dopuštenje se može izdati usmeno ili putem e-pošte no istovremeno se ostavlja mogućnost obilaska problematične lokacije kako bi se omogućilo i dodatno savjetovanje.

U drugim situacijama, kao što su novi slučajevi u kojima postoji više problema ili bi se problemi mogli oduljiti, možemo organizirati posjet lokaciji kako bismo osigurali da izdano dopuštenje može riješiti očekivane probleme. Težit ćemo posjetu mjestu čim to bude uzajamno prikladno po mogućnosti u roku od jednog tjedna od kontakta. Cilj je izdati dopuštenja u roku od jednog ili dva radna dana od prikupljanja svih potrebnih podataka. Pratit će se i prilagođavati način na koji dopuštamo mjere i radnje s dabrovima. Možemo prihvatiti i drukčiji pristup ako aktivnost dabrova nastavlja biti problematična na određenim mjestima.

U nastavku su sažeti ključni principi pristupa izdavanju dopuštenja:

Mjere i radnje koje se dopuštaju

Svako izdano dopuštenje ima za cilj pružiti rješenje problema. Dok će se mnogi slučajevi moći riješiti uz relativno manje intervencije, u drugima će biti potreban veći stupanj intervencije. Iako postoji shema ublažavanja na način da se potiče isprobavanje novih pristupa u rješavanju utjecaja dabra, izdavat će se i dopuštenja za lov u posebno osjetljivim situacijama (vidi gore).

Minimiziranje negativnih utjecaja na dobrobit dabra

Bez obzira na mjere i radnje koje su dopuštene, moramo osigurati da je negativni utjecaj na dobrobit dabrova sveden na minimum. To znači da očekujemo da će vlasnici dopuštenja nastojati izbjegavati radnje tijekom osjetljivijeg razdoblja ako je ikako moguće. Prihvaćamo da to ponekad možda nije moguće, ali ako će se radnje morati provoditi tijekom razdoblja ovisnosti mladunaca, onda će se izdati dodatne mjere kako bi se negativni utjecaj na dobrobit dabra sveli na najmanju moguću mjeru.

Sažetak mjera i radnji

Tehnike gospodarenja aktivnostima izgradnje dabrovih brana

 Tehnike odvraćanja (kratkoročne) - Upotreba odvraćanja kako bi se spriječila izgradnja brane, gdje su poznata pogodna mjesta ili možda tamo gdje je brana uklonjena i vjerojatno će biti rekonstruirana. Isproban je niz tehnika, ali često nisu učinkovite kao dugoročna rješenja. Ne postoje poznati repelenti koji bi učinkovito odbijali dabrove, a uznemiravanje najčešće nema za posljedicu dabrovo napuštanje lokacije. Rijetko, kad na primjer mladi dabrovi još nisu utvrdili svoje područje, neprekidno uklanjanje materijala za branu može potaknuti dabra na odlazak.

 Zarezivanje brane - Djelomično uklanjanje malog dijela sredine brane dabra, obično ručno, kako bi se povećao protok vode preko tog dijela. Najčešće povezan s pomaganjem prolaza ribe. Može se koristiti za snižavanje razine vode u jezercima dabra.

 Uklanjanje ili probijanje brana - Potpuno uklanjanje cijele strukture brane bilo ručno bilo pomoću strojeva. Koristi se tamo gdje povećanje razine vode u vodotoku ili dijelu vodotoka dovodi do mogućih šteta na imovini ili dovodi u rizik sigurnost. Probijanje brana provodi se kad je vodu potrebno odvesti iz područja prije uklanjanja brane, prije postavljanja sredstava za kontrolu razine vode, ograđivanja ispusta ili jednostavno kad treba privremeno olakšati pritisak vode odnosno poplavljivanje. Probijanje brane treba se provoditi svakodnevno budući da će dabrovi popraviti oštećenja brane tijekom noći. Probijanje brana treba provoditi samo kad drukčije rješenje problema ne postoji budući da probijanje brana ima negativan učinak na stanište, a ako se provodi nužan je izuzetan oprez budući da kod probijanja brana postoji velika opasnost od nizvodnih poplava i šteta.

 Odvraćajuća ograda (u protoku) - ograda ili struktura tipa vrata, bilo trajna ili privremena, kako bi se spriječio pristup dabrovima područjima vode, usjeva ili drveća na kojima se šteta od izgradnje brana smatra nepodnošljivom.

 Kontrola razine vode – može biti učinkovit način smanjivanja poplavljivanja zemljišta na podnošljivu razinu za vlasnike tih zemljišta uz istovremeno održavanje staništa povoljnim za dabra. To se provodi umetanjem plastičnih perforiranih cijevi, drvenih kutija s mrežastim dnom, perforiranim aluminijskim propustima, propustima od slojeva žice ili bilo kakvim takvim sličnim sredstvom. Na primjer, cijevna brana s mrežnim filterom (uređaji za protok vode) postiže se tako da se kroz branu postavi duga cijev s filterom od žičane mreže pričvršćenim na kraj, kako bi se trajno upravljalo razinom vode iza brane. Koristi se za gospodarenje razinom vode iza ili iznad brane gdje je određena razina vode podnošljiva, ali svako daljnje povećanje ne bi bilo. U osnovi, djeluje kao preljevni uređaj za branu. U najboljem slučaju dabrovi nastavljaju sa svojim aktivnostima ali ne mogu onesposobiti postavljeno sredstvo te voda i dalje nesmetano teče osiguravajući nižu razinu vode. Ispravno postavljanje i održavanje takvih sredstava je ključno. Neophodno je da ulaz u dabrovu nastambu ostane ispod površine kao i da je razina takva da osigurava dabru opstanak i tijekom zime ako dođe do smrzavanja. Nastavno, vlasnici okolnih zemljišta moraju pristati na povremeno poplavljivanje posebno za vrijeme većih količina padalina. Pa ipak, ovaj način nije primjenjiv u svim situacijama. Prilikom ocjenjivanja isplativosti postavljanja sredstava za kontrolu razine vode valja voditi računa o topografiji, visini vode iza brane, broju mogućih brana kao i o veličini vododjelnice te će utjecati samo na pojedinačne problematične situacije ali neće utjecati na populaciju dabrova u cjelini. U nekim slučajevima ova se metoda može koristiti zajedno s ograđivanjem kako bi se dabrove odijelilo od propusta te istovremeno regulirala razina vode radi dabrove brane.

 Zaštita propusta - Ograđivanje propusta ili upotreba ograde u propustu (s ili bez cijevne/žičane mreže) kako bi se spriječila blokada ulaska u kanal izgradnjom brane. Dabrovi začepljivanjem propusta često uzrokuju poplavljivanje, a postavljanje čvršće žičane ograde oko 5m ispred propusta fizički će onemogućiti dabrovima pristup i začepljenje propusta.

 Rešetke - Upotreba metalne rešetke ili štitnika kako bi se spriječilo da dabrovi blokiraju propust.

Tehnike koje se koriste za gospodarenje aktivnosti dabrova na kopanju i ukopavanju

 Ispunjavanje iskopanih kanala - Punjenje kanala koje su iskopali dabrovi, ručno ili upotrebom strojeva, počevši od obale rijeke i radeći prema unutrašnjosti.

 Sprječavanje ukopavanja - Upotreba limenih stupova, kamenih konstrukcija ili mreže za sprečavanje ukopavanja (ili nastavka ukopavanja) u ranjive protupoplavne nasipe ili susjedno zemljište. Sprječava se početak, nastavak ili kretanje dabrova u vezi s ukopavanjem u susjedno zemljište.

 Uništavanje jazbine ili jame - Uništavanje izgrađene jame i/ili jazbine obično ispunjavanjem, bilo ručno bilo strojevima. To bi se moglo provesti samo uz dopuštenje.

Tehnike koje se koriste za gospodarenje aktivnostima ishrane dabra

 Zaštita stabala i grmlja - Zaštita pojedinačnog ili manjeg broja stabala kao i drugih vrijednih drvenastih vrsta korištenjem pojedinačnih ograda, mrežastih omotača ili sredstava za odvraćanje. Sprječava dabrove u oštećivanju prilikom hranjenja. Pojedinačna stabla učinkovito je i relativno jednostavno zaštititi mrežom koju se postavlja oko debla ali i oko korijena. Pritom valja voditi računa o sljedećem:

1. svakako treba mrežom zaštititi i korijen, a ne samo deblo

2. mreža mora biti dovoljno udaljena od debla (preporuča se 10 cm)

3. mreža mora biti dovoljno visoka da je dabar ne može povući odnosno skinuti sa štićenog stabla (preporuča se najmanje 1m visine kojom prilikom valja uračunati moguću visinu snijega zimi),

U okruženju u kojem nema puno dabrova, učinkovite mogu biti i čelične mreže (poput mreže za kokošinjce). Nedostatak im je, međutim, što nemaju dug životni vijek. Također moramo biti svjesni da tanje mreže dabrovi mogu pregristi ili povući na tlo pa su bolje deblje mreže (debljine najmanje 2 mm). Očice ne smiju biti prevelike, inače dabar može provući glavu. Optimalna veličina očica je 2,5 cm × 5 cm.

 Odvraćajuća ograda (na kopnu) – Ograđivanje, bilo trajno ili privremeno, radi sprečavanja pristupa dabrova vodenim površinama, usjevima ili drveću na kojima se šteta od prehrambenih aktivnosti dabra smatra neprihvatljivom.

 Odvraćajuća ograda (u protoku) – ograda ili struktura tipa vrata, bilo trajna ili privremena, radi sprečavanja pristupa dabrova vodenim površinama, usjevima ili drveću na kojima se šteta od prehrambenih aktivnosti dabra smatra neprihvatljivom.

Tehnike gospodarenja samim dabrovima

Malo je prirodnih neprijatelja ili bolesti za kontrolu populacija dabrova. Ris, čagalj, vidra i kuna mogli bi loviti mladunčad dabrova i, povremeno, odrasle jedinke, ali prirodna grabežljivost malo doprinosi smanjenju ukupne populacije dabrova. Neke dabrove udare vozila ili uginu zbog prirodnih nesreća, ozljeda ili bolesti, ali nijedan od ovih izvora smrtnosti nije značajan. Povijesno gledano, vuk je smatran glavnim grabežljivcem dabrova. Međutim, areal vukova i dabrova u Republici Hrvatskoj se ne preklapa i teško da će u skorije vrijeme vuk kao predator imati utjecaja na populaciju dabrova. Danas su ljudi i dalje primarni neprijatelji dabrova, a time i glavni čimbenik koji kontrolira rast njihove populacije. Godišnje uklanjanje dabrova tijekom regulirane sezone lova je najbolje dugoročno rješenje za održavanje ravnoteže između populacija dabrova, prikladnog staništa dabrova u cijeloj državi i korištenja zemljišta. Generalno govoreći, tehnike gospodarenja samim dabrovima dijelimo na sljedeće grupe tehnika:

1) Translokacija (hvatanje i premještanje) – Aktivno hvatanje dabrova radi puštanje drugdje. Može se provoditi za gospodarenje „problematičnim“ životinjama, za dobrobit (tj. bolesne ili ozlijeđene životinje) ili u svrhu očuvanja (npr. jačanje ostalih postojećih populacija).

Translokacija (tj. hvatanje i premještanje) dabrova koji uzrokuju štetu je moguća. Međutim, iako se u početku može smatrati privlačnom alternativom umjesto lova, i ovdje postoje rizici. Translokacija može imati značajne implikacije na dobrobit povezane s hvatanjem, transportom i puštanjem na slobodu. To također može biti dugotrajan i skup postupak te ga treba pažljivo planirati. Translokacija je vjerojatno održiva opcija ako je u blizini dostupno prikladno nenastanjeno mjesto ili ako je se provodi kao dio priznatog projekta reintrodukcije ili osnaženja populacije.

Što je translokacija odnosno premještanje?

Translokacijom ili premještanjem smatramo ljudsku djelatnost na premještanju živih organizama iz jednog područja u drugo. Za dabrove bi to obično uključivalo hvatanje životinja i njihovo puštanje na drugu lokaciju. S obzirom na njihov status strogo zaštićene vrste, za svako premještanje dabrova treba se izdati dopuštenje.

Kada bi mogla postojati prilika za premještanje dabrova?

Prilike za premještanje dabrova mogu se pojaviti u sljedećim situacijama:

- Premještanje radi gospodarenja: tamo gdje prisutnost dabrova ima negativni utjecaji na druge interese (npr. sukob ljudi i divljih životinja) i postoji potreba za intervencijom.

- Premještanje radi zaštite: tamo gdje je potrebno preseliti dabrove kako bi se podržalo projekt zaštite (npr. ponovno uvođenje).

- Premještanje radi dobrobiti: Tamo gdje se spašavaju bolesni i ozlijeđeni dabrovi ili su dabrovi siročići spašeni i oporavljeni, ali iz nekog razloga moraju biti pušteni dalje od mjesta gdje su pronađeni.

Koje su koristi i rizici translokacije?

Translokacija se može koristiti za ublažavanje utjecaja koje dabrovi mogu imati na određene interese, kako bi se podržali projekti zaštite ili radi oboje. Iako se znanje i iskustvo o metodama translokacije poboljšava, proces nije bez rizika, uključujući i rizik za dobrobit samih životinja. Postupak zahtijeva stručni doprinos, specijalističku opremu i sredstva, kao i značajno vrijeme i trud. S obzirom na gore navedeno, svaki prijedlog za premještaj treba pažljivo razmotriti.

Kada bi translokacija mogla biti prikladna?

Translokacija će biti prikladna samo kada je ispunjeno sve od sljedećeg;

- Kada postoji utvrđena potreba

- Kada postoji prikladno mjesto prijma

- Kada postoji dovoljno sredstava i stručnosti za provođenje

- Kada su izdana sva odgovarajuća dopuštenja.

Utvrđena potreba

Translokacija će biti prihvatljiva samo ako postoji opravdana procjena da će se utvrđena potreba zadovoljiti upotrebom translokacije u odnosu na alternativno gospodarenje. Pretpostavljamo da će ovo vjerojatno biti specifično za ograničeni broj scenarija.

Razlikujemo sljedeće oblike translokacije:

 Translokacija radi gospodarenja ima primarni cilj rješavanje problema na način koji nije smrtonosan za dabrove. Za premještanje radi gospodarenja to bi značilo da bi micanje životinje riješilo probleme koji se doživljavaju najčešće u obliku ljudsko – životinjskog sukoba između interesa poput slučaja kad se dabrovi nađu zarobljeni na neodgovarajućem mjestu gdje čine štetu. Ovo uključuje hvatanje i premještanje problematične jedinke ili familije dabrova daleko od problematičnog mjesta. Premještanje radi gospodarenja obuhvatilo bi i slučajeve u kojima postojanje neke prirodne barijere onemogućava jedinkama udaljavanje od mjesta s mogućim sukobom između interesa na mjesta koja su prikladnija.

 Translokacija radi zaštite ima primarni cilj korist za očuvanje vrste, poput projekata ponovnog uvođenja ili ojačanja populacije. To bi obično uključivalo poboljšanje statusa očuvanosti vrste lokalno ili globalno i/ili ponovno uspostavljanje funkcija i procesa prirodnog ekosustava.

 Translokacija radi dobrobiti ima primarni cilj dobrobit dabrova. To uključuje hvatanje i premještanje pojedinačnih primjeraka radi njihove dobrobiti, a može uključivati određeno vrijeme u zarobljeništvu kako bi se dabar oporavio. Ovo bi se primjenjivalo kad je mjesto ispuštanja različito od mjesta hvatanja. Normalno se teži tome da se dabra ispusti na isto mjesto gdje je uhvaćen ali to ne mora biti pravilo. Bolesni i ozlijeđeni dabrovi ili spašeni i oporavljeni dabrovi siročići obično se puštaju na mjestu hvatanja. Ako to iz nekog razloga nije moguće, može se razmotriti premještanje na prikladnu lokaciju radi njihove dobrobiti.

Prikladno mjesto prijma

Translokacija će biti prihvatljiva samo ako postoji prikladno mjesto prijma. Uvažavajući činjenicu da se dabar u Republici Hrvatskoj od reintrodukcije veoma proširio, smatramo da pogodno mjesto prijma treba tražiti prvenstveno unutar praznina u trenutačnom arealu ili ojačati postojeću populaciju. Bilo koje mjesto prijma moralo bi imati odgovarajuće stanišne uvjete.

Sredstva i stručnost

Translokacija može biti izuzetno dugotrajna i skupa. Također mora biti izvedena profesionalno kako bi se umanjili negativni utjecaji na dobrobit i drugi rizici, te kako bi se maksimizirale šanse za uspjeh. Translokacija će stoga biti prihvatljiva samo ako možemo biti sigurni da su na raspolaganju dovoljna sredstva i stručnost kako bi se translokacija uspješno provela.

Dopuštenja

Translokacija dabrova može se provesti samo uz dopuštenje nadležnih tijela. Da bi se moglo dopustiti bilo kakvo premještanje, uz zadovoljavanje svih ranije navedenih uvjeta, trebala bi se osigurati i sva ostala potencijalna dopuštenja, na primjer dopuštenje vlasnika zemljišta na mjestu prijma.

Prednosti i mane gospodarenja translokacijom (premještanjem)

Gospodarenje premještanjem razmatrat će se kao najčešći oponent lovu u situacijama kada se rješava sukob između interesa ljudi i dabrova. Međutim, postoji mnogo varijabli koje treba razmotriti kad uspoređujemo gospodarenje premještanjem s drugim oblicima gospodarenja uključujući i lov, a opisujemo ih u nastavku:

Potencijalne koristi i prilike

 Razvoj najbolje prakse – postoji ekstenzivna praksa tehnika translokacija dabrova diljem Europe no to ne znači da je ista praksa u potpunosti primjenjiva na Republiku Hrvatsku. Primjenom translokacije u praksi razvijamo vlastita znanja o učincima i u mogućnosti smo odrediti najprikladnija rješenja za Hrvatsku.

 Smanjivanje rizika vezanih uz premještanje radi zaštite – uključivanje dabrova za translokaciju s postojećih područja obitavanja u Republici Hrvatskoj smanjuju se troškovi, stres za dabrove, rizik od unosa patogena i slično u usporedbi s potencijalnim nabavljanjem jedinki izvan granica Republike Hrvatske, a za potrebe zaštite dabrova.

 Veća dostupnost odgovarajućih mjesta ispuštanja u kraćem vremenu – svaku uhvaćenu jedinku potrebno je ispustiti na odgovarajućem mjestu uzimajući u obzir njezine biološke potrebe i dobrobit te tamo gdje su dobivena sva neophodna dopuštenja kao što je dopuštenje vlasnika zemlje, korisnika, upravitelja ili bilo kojeg drugog dionika. U kraćem do srednjem vremenskom razdoblju veći je potencijal korištenja „problematičnih“ jedinki s područja sukoba između interesa s ljudima, kao dostupnima za translokaciju na odgovarajuća mjesta u dosadašnjem arealu ili čak i izvan Republike Hrvatske.

Potencijalni rizici i ograničenja

 Dugoročno ograničena dostupnost odgovarajućih mjesta za ispuštanje – svaku uhvaćenu jedinku potrebno je ispustiti na odgovarajućem mjestu uzimajući u obzir njezine biološke potrebe i dobrobit te tamo gdje su dobivena sva neophodna dopuštenja kao što su dopuštenje vlasnika zemlje, korisnika, upravitelja ili bilo kojeg drugog dionika. Dugoročno ovo postaje bitno pitanje uzimajući u obzir obavljena hvatanja – dostupnost odgovarajućih mjesta će se s vremenom smanjivati dok će se populacija dabrova širiti bilo prirodno bilo putem prijašnjih translokacija.

 Rekolonizacija mjesta hvatanja – ako uklonimo pojedinu jedinku iz prostora postižemo da taj prostor postaje slobodan (jednako se događa i prilikom lova). Vjerojatno se u blizini nalaze druge familije dabrova ili samostalne jedinke pa postoji ozbiljan rizik da će taj prostor u kratkom roku rekolonizirati životinje iz susjedstva.

 Potencijalni negativni utjecaj na dobrobit životinja – stres uzrokovan translokacijom povezan je sa smrtnošću prije ili poslije samog ispuštanja za mnoge vrste. Povremena uginuća dabrova povezana su s mnogim provedenim translokacijama u Velikoj Britaniji ali se nastavlja s unapređivanjem najbolje prakse i prikupljanjem iskustava. Izravna usporedba utjecaja na dobrobit ili bilo kojeg drugog načina gospodarenja dabrom pa i odstrela, bit će moguća daljnjim prikupljanjem dokaza i znanja.

Detalji vezani uz trud i trošak

Gospodarenje translokacijom može zahtijevati znatno vrijeme dionika posebno kad su jedinke oprezne i teško ih je uhvatiti. Ovo treba usporediti s troškovima ostalih tehnika gospodarenja koje bi se mogle koristiti ali dosadašnja iskustva drugih zemalja poput Škotske ukazuju na to da troškovi translokacije mogu biti visoki.

Uzimajući u obzir sve navedeno izgledno je da će gospodarenje translokacijom u RH biti realna mogućnost samo u pojedinim specifičnim situacijama ako bi se pronašlo više prikladnih mjesta za prijam dabrova ili bi trebalo osigurati životinje za neki drugi projekt. Dugoročno će ovo ipak ostati ograničena i sve manje pouzdana mogućnost te će se trebati više pouzdati u druge oblike gospodarenja.

2) Lov – Lov dabra uz dopuštenje za rješavanje smanjenja/gospodarenja utjecajima dabrova kod kojih nema drugog zadovoljavajućeg rješenja .

Izračun ukupnog izlučenja i kvota za lov

Za dabrove koji su dio zahvata kroz redovni lov za reguliranje veličine populacije ili kroz interventni lov problematičnih dabrova, izdaje se izuzeće (derogacija) od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim vrstama u okviru dogovora tijekom izrade godišnjeg akcijskog plana. Dabrovi koji stradaju iz drugih razloga nisu obuhvaćeni ovim dopuštenjem za namjerno provođenje zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim vrstama, ali se prilikom odobravanja izuzeća propisuje ukupna dopustiva smrtnost za tu godinu i ta brojnost predstavlja gornju granicu izlučenja jedinki iz populacije.

Zahvat u populaciji može biti na razini godišnjeg prirasta, odnosno u prosjeku 2 – 3 jedinke po familiji (lokaciji – reviru familije). Kako prosječno sastavljena familija ima 4 – 5 jedinki (roditeljski par i dvije generacije mladih), a kreće se u rasponu od dvije jedinke (mladi par tek nastanjen na nekoj lokaciji), pa čak u nekim slučajevima do 8 (10) jedinki, na razini Republike Hrvatske prihvatljivo bi bilo planirati ukupno godišnje izlučivanje iz populacije od 50 % od ukupnog procijenjenog broja dabrova. Postotak se određuje ovisno o aktualno utvrđenom stanju i trendu populacije. Kvota do 50 % može se rabiti ako je trend u porastu i postoji potreba da se taj trend uspori ili zaustavi. Ako takav zahvat ne bi promijenio trend, a postoje objektivni problemi s lokalnim brojem dabrova, iznimno se može u ograničenom području provesti i veći zahvat. Ako se zabilježi negativni trend, kvota se može odrediti i ispod 50 %, uključujući i suspendiranje odstrjela u pojedinim godinama ili područjima. Godišnjim akcijskim planom za jednu, na osnovi procijenjene veličine populacije i trenda populacije određuje se postotak za računanje kvote te apsolutni broj jedinki predviđen za izlučivanje u idućoj kalendarskoj godini. Za očekivati je da je u ukupnom izlučenju udio lova bude do 75 %, a preostali uzroci gubitaka 25 %. Ako ukupno godišnje izlučenje bude prebačeno, za toliki se broj može smanjiti kvota iduće godine. Isto tako, ako dođe do odstupanja od očekivanog omjera udjela lovnog i nelovnog izlučenja, postotak za računanje bit će promijenjen.

Ukupno izlučivanje uključuje legalan odstrjel, ilegalan odstrjel, odstrjel problematičnih dabrova, stradavanja u prometu i zbog drugih antropogenih razloga, te izlučivanje živih grla iz populacije.

Raspodjela kvote i pravo odstrela

Kriteriji za raspodjelu kvote

Osnovni kriteriji za raspodjelu kvote jesu:

 gustoća populacije

 dosadašnje štete i opasnost od budućih šteta.

Prema ranije predloženom zoniranju očekuje se raspodjela kvote prvenstveno u III. zoni s ciljem sprečavanja šteta te manji zahvat u II. zoni dok I. zonu treba izostaviti iz redovite raspodjele. Dio kvote ostavlja se za potrebe interventnog lova neovisno o zonama. Kvota se raspoređuje lokalnim lovoovlaštenicima jednako kao što se i interventni lov dopušta lokalnom lovoovlašteniku ali u slučaju da on to ne želi ili ne uspije u zadanom roku, lov će se dopustiti drugim izvršiteljima.

Lov bi prvenstveno trebalo obavljati tijekom jeseni i zime kada su dabrovi predvidljivi u svom ponašanju, a trebalo bi ga izbjegavati tijekom razdoblja ovisnosti mladunaca (od 1. travnja do 1. kolovoza). Međutim, u iznimnim okolnostima, poput one gdje je potrebno poduzimanje mjera za sprečavanje neposredne prijetnje javnom zdravlju ili sigurnosti ili zbog opasnosti od prekomjernih šteta na poljoprivrednim, a osobito višegodišnjim kulturama, na gospodarskim ribnjacima (direktne i indirektne) kao i zbog opasnosti na sustav obrane od poplava, može se, pod strogim uvjetima, dopustiti odstrel i u tom osjetljivom razdoblju.

Sezona lova

Točni datumi sezone lova na dabra propisuju se Akcijskim planom za tekuću godinu.

Uvjeti i način lova

Lov klopkama je uobičajeni i najčešći način lova na sjeveru Europe, gdje se dabar regularno lovi, vrlo je uspješan i učinkovit, međutim nije selektivan, a u našim staništima mogao bi biti poguban za vidru te takav način lova u Republici Hrvatskoj nije prikladan. Pa ipak, sukladno Zakonu o lovstvu, dopušteno je radi razmnožavanja divljači umjetnim načinom, naseljavanja u druga lovišta, prodaje te primjene lijekova i cjepiva divljač hvatati mrežama, lovkama i omamljujućim sredstvima tako da ostane živa te se takav način lova preporuča posebno u situacijama kada se kao tehnika gospodarenja dabrovima koristi translokacija.

Također, uobičajeni način lova dabrova na sjeveru Europe jest lov lukom i strijelom koji se sukladno članku 66. stavku 3. podstavcima 2. i 5. Zakona o lovstvu donošenjem ovog Plana dopušta i u Republici Hrvatskoj. U Republici Finskoj propisani su sljedeći uvjeti lova dabrova lukom i strijelom, a koji će se primjenjivati i u Republici Hrvatskoj -natezna snaga luka mora biti najmanje 180 N (oko 41 Funtu), promjer strelice (vrha strijele) je najmanje 22mm, a strijela mora biti učvršćena za luk odgovarajućom sajlom (čeličnom, plastificiranom, plastičnom i slično). Pa ipak, preporučuje se korištenje jačih lukova (>60 Funti) i teških strijela kako bi se osigurala učinkovitost s obzirom na to da uporaba sajle usporava strijele i jaki utječe na snagu. Preporučena daljina strijeljanja je malena, manja od 10 m, iskustveno, optimalna udaljenost je oko 5 m. Korištenjem sajle sprječava se gubitak ulova odnosno moguće je izvlačenje odstrijeljenog dabra koji bi nakon pogotka inače potonuo i biti izgubljen.

Odstrjel vatrenim oružjem je također uobičajeni način lova, pa tako i dabrova. No, javlja se problem u ovom načinu lova ako se puca na dabra u vodi ili neposredno uz vodu. Česti je slučaj da dabar zaroni, uđe u podzemnu nastambu i tamo ugine, čime je zapravo izgubljen i za lovca i za populaciju. Lov dabra provodit će se u skladu s odredbama važećeg Zakona o lovstvu dok su uvjeti za korištenje vatrenog oružja propisani važećim Pravilnikom o načinu uporabe lovačkog oružja i naboja te propisuju da je pri odstrjelu dabra dopušteno uporabljivati lovačko oružje s užlijebljenim cijevima najmanjeg kalibra .17 HMR, dok kod odstrjela lovačkim oružjem s glatkim cijevima za dabra treba koristiti promjer sačme 3,5 – 4,5 mm uz najveću dopuštenu daljinu strijeljanja od 50 m. Pritom je, u skladu s Uredbom Komisije (EU) 2021/57 od 25. siječnja 2021. o izmjeni Priloga XVII. Uredbi (EZ) broj 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) u pogledu olova u sačmi u močvarnim područjima i oko njih, u močvarnim područjima ili unutar 100 metara od njih zabranjeno ispaljivanje sačme koja sadrži olovo (izraženo kao metal) u koncentraciji jednakoj ili većoj od 1 % masenog udjela.

Prilikom lova na dabrove valja voditi računa i o tome da je dabar aktivan uglavnom noću pa ga se treba loviti u sumrak ili po mjesečini, a sukladno članku 66. stavku 3. podstavcima 2. i 5. te stavku 4. Zakona o lovstvu donošenjem ovog Plana lov dabra dopušta se i optičkim ciljnicima za noćni lov s mogućnošću elektroničkog povećavanja ili pretvaranja slike kako bi ga se smjelo loviti i noću. Konačno, kako kod dabra nema izraženog spolnog dimorfizma teško je prilikom lova odrediti spol jedinki, a kod pojedinačnih izlazaka dabrova, osim kod mladunaca, teško je odrediti i starost.

Korištenje dijelova dabra

Od dabra mogu se dalje koristiti trofejni dijelovi (krzno i lubanja), mast - kastoreum i meso za ljudsku konzumaciju.

Čuvanje trofejnih dijelova dabra unutar EU i u vlasništvu lovca koji ga je odstrijelio moguće je na osnovi prethodno odobrenog izuzeća (derogacije) od zabranjenih radnji sa strogo zaštićenim vrstama i na osnovi dokumenata o legalnom odstrelu.

Posebni uvjet za stavljanje mesa ili proizvoda od mesa dabra na tržište je da je obrada tijela i mesa obavljena u posebnim objektima registriranim za tu svrhu.

3) Kontrola plodnosti – sterilizacija ili kastracija. Iako je aktivnost razmnožavanja u familiji dabra obično ograničena na odrasli par, spolno zrelo muško i žensko potomstvo je prisutno i može se razmnožavati ako se ukloni jednu ili obje odrasle jedinke. Pokusom provedenim u Sjedinjenim Državama tijekom 1970.-ih godina na jedinkama kanadskog dabra, a kako bi se procijenilo ponašanje i reprodukcija u takvom potomstvu, 1 odrasla osoba u svakoj od 18 kolonija bila je kirurški sterilizirana ili lažno operirana u ljeto 1975. Sterilnost je izazvana ili podvezivanjem jajovoda (5♂, 5♀ u 10 familija) ili kastracijom (2♂ , 2♀ u 4 kolonije); lažne operacije izvedene su u 4 familije (2♂, 2♀). Bihevioralni i reproduktivni odgovori bili su normalni u lažno operiranim kontrolama, ali 11 od 13 steriliziranih familija dabra nije imalo reprodukciju. 14. familija se raspršila prije nego što je moglo doći do okota. Reprodukcija se dogodila u 1 od 10 familija s podvezanim odraslim jedinkama, 1 od 4 s kastriranim odraslim jedinkama i 4 od 4 s lažno operiranim odraslim jedinkama. Sterilizacija bilo koje odrasle jedinke u familiji značajno smanjuje plodnost, ali dopušta održavanje uspostavljene familije s pripadajućim dobrobitima.

5. Edukacija o načinu suživota s dabrom, načinu zaštite od štetnog djelovanja dabra i načinu obeštećivanja – Svijest javnosti i znanje o načinu suživota s dabrom, načinu sprječavanja nastanka štete od dabra i načinu obeštećivanja su povećani

U područjima gdje staništa pružaju osnovne uvjete i na koja će se dabar sam nastaniti, ali postoji velika opasnost od prekomjernih šteta na poljoprivrednim, a osobito višegodišnjim kulturama, na gospodarskim ribnjacima (direktne i indirektne) kao i zbog opasnosti na sustav obrane od poplava, neophodno je provoditi edukaciju vlasnika i korisnika zemljišta i voda po pitanju gospodarenja dabrom, a posebice o mjerama za sprečavanje ili umanjenje šteta nastalih djelovanjem dabra.

U područjima gdje se naselja nalaze neposredno uz šume u kojima obitava dabar poželjno je provesti edukaciju pučanstva o utjecaju dabra na okoliš i o utjecaju na dabra.

Iako u pučanstvu za sada ne postoji negativno poimanje prema dabru, poželjno je redovito informirati javnosti o njegovoj ulozi u okolišu. Također je poželjno sustavno raditi edukacijske radionice diljem Republike Hrvatske za zainteresiranu javnost kako bi ih se pobliže upoznalo s ovim Planom.

Osim edukacije navedenim putem valja u skorije vrijeme izraditi praktične brošure koje će biti dostupne i putem mrežnih stranica dionika, a koje će brošure detaljnije opisati mjere za sprečavanje ili umanjenje šteta nastalih djelovanjem dabra, sadržavat će slike i fotografije iz prakse, dosadašnja dostupna iskustva i slično, a sve kako bi se javnost upoznala s tim mjerama i njihovim učincima.

6. Postaviti smjernice budućeg gospodarenja dabrom na temelju godišnjih akcijskih planova gospodarenja

Tim akcijskim planovima bit će razrađen protokol za prikupljanje uzoraka/podataka od lovoovlaštenika i djelatnika u zaštićenim područjima, a prema potrebi predvidjet će se i istraživanja koja su nužna za praćenje zdravstvenog stanja, vitalnosti i dinamike populacije dabra u Republici Hrvatskoj. Svake godine usklađivat će se aktivnosti predložene ovim Planom gospodarenja u ovisnosti o stanju i potrebama na terenu.

Detaljan akcijski plan

** 1. Prioritet - aktivnosti koje se moraju provesti  za vrijeme trajanja plana. Neispunjavanje ovih aktivnosti direktno narušava cijeli plan.

    2. Prioritet - aktivnosti koje se trebaju provesti. Njihovo neispunjavanje ne narušava cijeli plan, ali njihova provedba pridonosi poboljšanju stanja očuvanosti vrste.

    3. Prioritet - aktivnosti koje se mogu provesti kada vrijeme i/ili sredstva postanu dostupni.

PROVEDBA, NADZOR I REVIZIJA PLANA

Zakonom o lovstvu propisano je osnivanje Povjerenstva za izradu i provođenje Plana gospodarenja dabrom u Republici Hrvatskoj.

Zadatak Povjerenstva je izrada i provođenje Plana gospodarenja dabrom u Republici Hrvatskoj. Važno je istaknuti da će po donošenju Plana gospodarenja i Akcijskih planova naprijed navedeno Povjerenstvo pratiti provedbu i učinkovitost provedbe Plana, posebice ostvarivanja zacrtanih ciljeva. Kroz praćenje i provedbu Plana dolazit će se do određenih podataka neophodnih za reviziju Plana nakon što istekne petogodišnje razdoblje prvog Plana.

Praktičnu primjenu plana organizacija i provedba treninga, edukacija, fokus grupa i/ili radionica provodit će ministarstvo nadležno za poslove lovstva, poljoprivrede i akvakulture u suradnji s ministarstvom nadležnim za poslove zaštite prirode i pravne osobe za upravljanje vodama, a ista tijela provodit će nadzor provedbe Plana te o tome izvještavati Povjerenstvo.

LITERATURA

a. Beaver Damage Control Guidelines for people with beaver damage problems, Bureau of Wildlife Management, Wisconsin, PUBL WM-007-05 REV

b. Bozsér, O., 2001a. History and reintroduction of the beaver (Castor fiber) in Hungary, withspecial regard to the floodplain of the Danube in Gemenc area, In The European Beaverin a new millenium. Proceedings od the 2nd European Beaver Symposium, 27–30 Sept. 2000, Bialowieza, Poland. eds A.

c. Czech, G. Schwab, pp. 44-46. Carpathian Heritage Society, Krakow.

d. Direktiva Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.07.1992.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2013/17/EU o prilagodbi određenih direktiva u području okoliša zbog pristupanja Republike Hrvatske (SL L 158, 10.6.2013.)

e. Grubešić M., Glavaš M., Margaletić J., Pernar R., Ančić M. & Krapinec K. 2006: A decade of the beaverin Croatia. Poster abstract, Proc. 4th European Beaver Symposium/3rd Euro-American Beaver Congress, Freising, Germany, 11–14 September 2006, 27.

f. Grubešić, M. 1999: Istraživanje stanišnih uvjeta za reintrodukciju dabra u Hrvatsku. Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava. Hrvatsko šumarsko društvo. S. 239 – 246.

g. Grubešić, M., 1993: Stanišne prilike za reintrodukciju dabra u porječja Hrvatske. Glas. šum. pokuse, pos. izd. 4: s. 101-110. Zagreb, Lit. 11,

h. Grubešić, M., 1994: Istraživanje sinekoloških uvjeta obitavanja dabra ( Castor fiber L.) u porječjima Bavarske s osvrtom na potencijalna staništa dabra u Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse 30: s. 1-19. Zagreb, Lit. 14,

i. Grubešić, M., 1994: Potencijalna staništa dabra ( Castor fiber L.) u Hrvatskoj i mogućnosti njegovog ponovnog naseljavanja. Šum. list 1-2: s. 17-26. Zagreb, Lit. 10

j. Grubešić, M., 1995: Kronologija populacije dabra ( Castor fiber L .) u Europi. Vet. stanica, 26 (1), s. 29-34. Zagreb, Lit. 9,

k. Grubešić, M., 1995: Usporedba vegetacijskog sastava dabrovih staništa u nekim europskim z emljama i potencijalnih staništa u Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse, 32: s. 91-106. Zagreb, Lit. 15,

l. Grubešić, M., 2008: Znanstvena analiza dabra ( Castor fiber L.) na području Hrvatske, prethodno izvješće. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 12 s.

m. Grubešić, M., Kušan, V., Špirić, Z., 2000: Monitoring of beaver ( Castor fiber L.) population wide – spreading in Lonjsko polje by means of GIS. ˝GIS Croatia 2000˝ International Conference & Exhibition Proceedings. 27 – 29 September 2000. Zagreb, Osijek i Lonjsko polje, Zbornik radova, s. 535 – 541.

n. Grubešić, M., Margaletić, J., Tomljanović, K., Vucelja, M. 2012: The effect of regulating stream flows on the beaver habitat in Croatia . G lasnik za šumske pokuse . 44 , s. 47 – 53.

o. Grubešić, M., Margeletić, J., Čirović, D., Vucelja, M., Bjedov, L., Burazerović, J., Tomljanović, K. 2015: Analiza mortaliteta dabrova ( Castor fiber L.) u Hrvatskoj i Srbiji. Šumarski list 3-4, s. 137 - 143

p. Grubešić, M., Krapinec, K., 1998: Naseljavanje europskog dabra ( Castor fiber L.) u Posavinu. Šumarski list broj 11 - 12, Godina 122, Zagreb, s. 515 - 524. Zagreb, Lit. 30,

q. Grubešić, M., Margaletić, J., Krapinec, K., Trupčević, M., 2006: Dinamika i tijek rasprostranjenja dabrova ( Castor fiber L.) u Hrvatskoj, Nafta 57,  3: 101-106.

r. Grubešić, M.; Krapinec, K., 2001: Analysis of achieved results in the project of beaver ( Castor fiber L.) reintroduction in Croatia. Znanost u potrajnom gospodarenju hrvatskim šumama, Zagreb, 285 – 292.

s. Hartman, G., 1994: Long-term population development in reintroduced beaver ( Castor fiber L.) population in Sweden. Conservation Biology 8/3, 713–717.

t. Hartman, G., 2003: Irruptive population development of European beaver ( Castor fiber L.) in southwest Sweden. Society for the study and conservation of Mammals, Arnhem. Lutra 46/2, 103–108.

u. Heidecke, D. & Klenner-Fringes, B. 1992: Studie fiber die Habitatnutzung des Bibers in der Kulturlandschaft. In Materialiendes 2. Internationalen Symposiums Semiaqua-tische Säugetiere, ed. R. Schröpfer, M. Stubbe& D. Heidecke, pp. 215-265. Martin-Luther-Universität, Halle/Saale.

v. Heidecke, D. 1984: Untersuchungen zur Ökologie und Populationsentwicklung des Elbebibers, Castor fiber albicus Matschie, 1907. Teil 1. Biologische und populationsökolo-gische Ergebnisse. Zoologische Jahrbüche rAbteilung Systematik 111, 1-41.

w. Heidecke, D. 1991: Zum Status des Elbebibers sowie etho-ökologische Aspekte. Seevögel 12, 33-38.

x. Heidecke, D., Dolch, D. & Taeubner J., 2003: Zu Bestandsentwicklung von Castor fiber albicus Matschie, 1907 (Rodentia, Castoridae). Landesmuseen Neue Serie 2, Linz. Denisia 9, 123–130. Heideke & Horig 1986: Bestands – und Schutzsituation des Elbebibers – Naturschutzarbeit Bez. Halle u. Magdeburg 23 (1); 3 – 14

y. Holubek, L., 2020: Analiza pristupa upravljanja dabrom ( Castor Fiber L.) u zemljama Europske Unije, Završni rad, Veleučilište u Karlovcu.

z. Kalvi, T., 2008: Štete od europskog dabra ( Castor fiber L.) u G. j. "Turopoljski lug", Diplomski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

aa. Kennelly J.J., and Lyons P.J., Evaluation of induced sterility for beaver (Castor Canadensis) management problems, Massachusetts Agricultural Experiment Station (McIntire-Stennis Project No 17) and Massachusetts Cooperative Wildlife Research Unit (U .S. Fish and Wildlife Service, Massachusetts Division of Fisheries and Wildlife, University of Massachusetts, Amherst, and Wildlife Management Institute)

bb. Klarić, P., 2014: Dimenzije dabrovih brana i kapaciteti njihovih jezera na gornjem toku rijeke Lonje. Diplomski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

cc. Kollar, H. P. & Seiter, M. 1990: Biber in den Donau-Auen östlich von Wien. Eineerfolgreiche Wiederansiedlung. Verein fur Ökologie und Umweltforschung, Wien.

dd. Kollar, H.P. 1992: The beaver in Austria. In: Reintroduction an reintegrationo fthe European beaver on the conditions of the landscape of central Europe. V. Kostkan, ed. Olomouc:3-7.

ee. Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija); (Narodne novine, „Međunarodni ugovori“, broj 3/5/2000.)

ff. Kralj, M., 2006: Utjecaj europskog dabra ( Castor fiber L.) na šumski ekosustav G.j. "Žutica". Diplomski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

gg. Lončar G., Vranješ D., Tomašević I., Čović K., Buj I., Dašić G., Korica L., Mogućnosti ublažavanja utjecaja regulacijskih i zaštitnih vodenih građevina na vodene ekosustave, Stručni rad, Inženjerstvo Okoliša (2017) / Vol.4 / No.2

hh. Margaletić, J., Grubešić, M., Dušak, V., Konjević, D., 2006: Activity of European beavers ( Castor fiber L.) in young pedunculate oak ( Quercus robur L.) forests. Veterinarski arhiv 76: Supplement, 161 – 166, Lit. 9

ii. Margaletić, J., Grubešić, M., Kalvi, T., Videc, G. 2007: Utjecaj europskoga dabra ( Castor fiber L.) na šumski ekosustav gospodarske jedinice "Turopoljski lug" . // Šumarski list . 131 , 5-6; 257 - 265

jj. MINGOR (2022): Priručnik o prepoznavanju i postupanju s invazivnim stranim vrstama, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

kk. Nitche, K.A., 2017: Jagd oder legale Tötung von Bibern in Deutschland – keine Lösung von Problemen. Beiträge zur Jagd- und Wildforschung, Bd. 42. s 1 - 7.

ll. Nitsche Karl-Andreas., 2017:Jagd oder legale Tötung von Bibern in Deutschland – keine Lösung  von Problemen. Beiträge zur Jagd- und Wildforschung, Bd. 4 s 1 – 7 (separat)

mm. Pravilnik o lovostaju (Narodne novine, broj 94/19)

nn. Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (Narodne novine, broj: 144/13 i 73/16)

oo. Sager, H., Konjević, D., Grubešić, M., Janicki, Z., Severin, K., Beck, R., 2005: Stichorchis subtriquetrus in European beaver from Croatia: first report. European Journal of Wildlife Research, 51(1). ISSN: 1612-4642  pp:  63-64

pp. Schwab, G., 2014: Handbuch für den Biberberater. Erstellt vom Bund Naturschutz in Bayern e.V. mit Förderung des Bayerischen Naturschutzfonds. s. 240

qq. Sieber, J. 1989: Biber in Oberösterreich: eine aktuelle Bestandsaufnahme an Inn und Salzach. Jahrbücher Oberösterreichischer Museum-Verein 134, 277 - 285.

rr. Sieber, J., 2003: Biber – Die erfolgreiche Rückkehr. Landesmuseen Neue Serie 2, Linz. Denisia 9, 8–16.

ss. Starčević, S., 2013: Rasprostranjenost dabra ( Castor fiber L.) na slivnom području rijeke Česme. Diplomski rad. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

tt. Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine (Narodne novine, broj 72/2017)

uu. Wróbel M. & Krysztofiak-Kaniewska A., Long-term dynamics of and potential management strategies for the beaver ( Castor fiber L.) population in Poland, The European Zoological Journal, Published online: 20 Feb 2020.

vv. Management Framework For Beavers in Scotland, Guidance and licensing arrangements, Translocation of Beavers, NSRF (2014) The Scottish Code for Conservation Translocations. Scottish Natural Heritage, Inverness.

ww. Techniques for Mitigating Human/Beaver Conflicts in Urban and Suburban Environments, Animal Alliance of Canada, May 2016

xx. Uredba o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže (Narodne novine, broj 80/2019)

yy. Važeći Plan upravljanja vodnim područjima

zz. Wildlife Fertility Control, THE WILDLIFE SOCIETY Technical Review 02-2-2002

aaa. Zakon o lovstvu (Narodne novine, broj 99/18, 32/19 i 32/20)

bbb. Zakon o vodama (Narodne novine, broj 66/19)

ccc. Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19)