I.  USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama Zakona o ravnopravnosti spolova sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4., podstavak 1., Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014.), a u vezi s odredbama članka 3. i članka 14. Ustava.

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM  ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

Zakon o ravnopravnosti spolova stupio je na snagu 15. srpnja 2008. godine („Narodne novine“, broj 82/08.).

Zakonom o ravnopravnosti spolova utvrđuju se opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce.

Prilikom pravnog uređenja pitanja ravnopravnosti spolova, Republika Hrvatska obvezala se prilagoditi svoje zakonodavstvo primarnom i sekundarnom zakonodavstvu EU u području ravnopravnosti spolova.

Tako se postojeći Zakon o ravnopravnosti spolova, između ostalog, usklađivao i s Direktivom 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada.

Predloženom promjenom zakonske regulative u ovom području pristupa se polazeći od stajališta Europske komisije, koja već određeno vrijeme provjerava usklađenost propisa država članica s Direktivom 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada. Krajem 2013. godine pokrenut je EU PILOT predmet (5570/13/JUST) u vezi s Direktivom 2006/54/EZ obuhvaćajući niz pitanja, među kojima i pitanje zaštite od viktimizacije. Europska komisija je utvrdila kako u pogledu zaštite od viktimizacije postoje određene zabrinutosti koje je potrebno riješiti.

Članak 24. Direktive 2006/54/EZ navodi da države članice u svoje nacionalne pravne sustave ugrađuju potrebne mjere kako bi zaštitile zaposlenike i njihove predstavnike predviđene nacionalnim zakonima i/ili praksom od otpuštanja i drugih štetnih postupaka poslodavca, kao odgovor na internu pritužbu ili sudski postupak koji je pokrenut kako bi se nametnulo poštovanje načela jednakog postupanja.

Vezano uz navedeni članak, mišljenje Europske komisije je da u hrvatskom zakonodavstvu postoje dva različita standarda zaštite od viktimizacije polazeći od toga da se isto pitanje, u različitom opsegu, uređuje člankom 2. Zakona o ravnopravnosti spolova i člankom 7. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08. i 112/12.) čime dolazi do određenih proturječnosti između tih pravnih normi.

Članak 2. Zakona o ravnopravnosti spolova koji glasi: „Nitko ne smije trpjeti štetne posljedice zbog toga što je kao svjedok ili žrtva diskriminacije na temelju spola dao iskaz pred nadležnim tijelom ili upozorio javnost na slučaj diskriminacije“, Komisija ocjenjuje previše ograničavajućim te navodi tri sporna elementa:

1. odredbom su obuhvaćene samo žrtve i svjedoci, ali ne i druge osobe koje mogu davati potporu žrtvi (npr. savjetnici, kolege),

2. zaštita od viktimizacije je osigurana samo nakon davanja iskaza u sklopu pokretanja formalnog postupka pred nadležnim tijelom, te spomenuto ne obuhvaća neformalne pritužbe poslodavcu ili drugim osobama koje se ne mogu smatrati nadležnim tijelom,

3. osim uvjeta davanja iskaza, zaštita je osigurana i kada je o slučaju diskriminacije upozorena javnost što, prema mišljenju Europske komisije, ne pokriva sve moguće hipoteze iz Direktive 2006/54/EZ.

Slijedom navedenog, Zakon o ravnopravnosti spolova, koji je lex specialis , predviđa niži stupanj zaštite od viktimizacije u odnosu na Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je lex generalis, budući da doktrina lex specialis derogat legi generalis (specijalna norma ukida opću normu koja joj proturječi) daje u ovom slučaju prednost primjeni odredbi koja pruža nižu razinu zaštite.

Slijedom navedenog, izmjenom Zakona o ravnopravnosti spolova, brisat će se članak 2. Zakona o ravnopravnosti spolova pri čemu će kao jedina relevantna odredba u pogledu zaštite od viktimizacije primjenjivati odredba članka 7. Zakona o suzbijanju diskriminacije koja je potpuno usklađena s gore navedenom Direktivom.

Uz navedeno, iz nomotehničkih razloga mijenja se članak 6. stavak 1. Zakona o ravnopravnosti spolova kojim se određuje pojam diskriminacije na temelju spola te različita područja života u kojima se diskriminacija pojavljuje. Na ovaj način ispravlja se uočena pogreška nastala zbog nepotrebnog ponavljanja teksta istovjetnog sadržaja kojim se bez opravdanog razloga opetovano navodi ekonomsko, kulturno i građansko područje života, iako su ista sadržajno već obuhvaćena u prethodnom dijelu iste odredbe.

2. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim zakonom

Predloženim Zakonom o izmjenama Zakona o ravnopravnosti spolova uređuje se pitanje sveobuhvatne zaštite od viktimizacije u cilju potpunog usklađivanja članka 2. Zakona o ravnopravnosti spolova s odredbom članka 24. Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006 o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanju zapošljavanja i rada.

Prijedlogom Zakona ujedno se ispravlja nomotehnička pogreška u članku 6. stavku 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje teksta istog sadržaja.

3. Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Predloženim Zakonom o izmjenama Zakona o ravnopravnosti spolova pridonijet će se zaštiti svih onih koji su prijavili, nazočili diskriminaciji ili odbili nalog za diskriminatornim postupanjem od stavljanja u nepovoljniji položaj odnosno omogućit će s svim građanima i građankama da na odgovarajući način zaštite svoje pravo na jednake mogućnosti.

Normativnim rješenjem će kao jedina relevantna odredba u pogledu zaštite od viktimizacije ostati odredba članka 7. Zakona o suzbijanju diskriminacije koja je potpuno usklađena s odredbom članka 24. Direktive 2006/54/EZ.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV.  OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO ŽURNOM       POSTUPKU

Sukladno članku 206. Poslovnika Hrvatskog sabora predlaže se donošenje Zakona o izmjenama Zakona o ravnopravnosti spolova po žurnom postupku.

Naime, predmetnim zakonom predviđa se usklađivanje sa važećim dokumentima Europske unije, odnosno prilagođavanje odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova sa zahtjevima iz Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA

Članak 1.

U Zakonu o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj 82/08) članak 2. briše se.

Članak 2.

U članku 6. stavku 1. iza riječi „građanskom“ dodaju se riječi: „obrazovnom, socijalnom“, a riječi: „obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, građanskom i svakom drugom području života“ brišu se.

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“ .

O B R A Z L O Ž E N J E

Člankom 1. briše se članak 2. Zakona o ravnopravnosti spolova koji je sadržavao odredbu o zaštiti od viktimizacije pri čemu će se kao jedina relevantna odredba u pogledu zaštite od viktimizacije primjenjivati članak 7. Zakona o suzbijanju diskriminacije kao opći propis i u odnosu na ravnopravnost spolova.

Člankom 2. ispravlja se uočena nomotehnička pogreška nastala zbog nepotrebnog ponavljanja sadržaja teksta na način da se iza riječi „građanskom“ dodaju riječi: „obrazovnom, socijalnom“, a riječi: „obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, građanskom i svakom drugom području života“ se brišu.

Člankom 3. propisuje se stupanje na snagu ovog Zakona.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ILI BRIŠU

Zakon o ravnopravnosti spolova

(„Narodne novine“, broj 82/08)

Članak 2.

Nitko ne smije trpjeti štetne posljedice zbog toga što je kao svjedok ili žrtva diskriminacije na temelju spola dao iskaz pred nadležnim tijelom ili upozorio javnost na slučaj diskriminacije.

Članak 6.

(1) Diskriminacija na temelju spola (u daljnjem tekstu: diskriminacija) označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, građanskom i svakom drugom području života.

(2) Zabranjuje se diskriminacija na temelju bračnog i obiteljskog statusa. Nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva smatra se diskriminacijom.

(3) Zabranjuje se diskriminacije na temelju spolne orijentacije.

(4) Zabranjuje se diskriminacija u odnosu na mogućnosti dobivanja i nabave roba kao i diskriminacija u pružanju i pristupu uslugama.

(5) Poticanje druge osobe na diskriminaciju smatra se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona, ako je učinjeno s namjerom.