I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. - Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 126/19., 130/20. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25; u daljnjem tekstu: ZKP/08) donesen je 2008. godine, a stupio je na snagu u pojedinim odredbama 1. siječnja 2009. godine i 1. srpnja 2009. godine, te u cjelini 1. rujna 2011. godine, osim odredbi o Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske.

Ocjena stanja

ZKP/08, kada je riječ o nezakonitim dokazima, propisuje stroga pravila o izdvajanju nezakonitih dokaza, a takva normativna rješenja pravno su problematična, s obzirom da se i zbog povrede manjih procesnih formalnosti određeni dokaz mora izdvojiti po sili zakona, iako ta povreda nije ni na koji način utjecala na učinkovito ostvarivanje prava obrane i pravičnost postupanja  e predstavlja nerazmjernu procesnu sankciju koja pogađa žrtve, svjedoke, a i javni interes učinkovitog procesuiranja kaznenih djela, stoga se ukazala potreba za redefiniranjem nezakonitih dokaza.

Postupak pred optužnim vijećem, kao stadij kaznenog postupka koji se odvija između stadija istrage ili istraživanja i stadija rasprave, predstavlja stadij prethodnog postupka u kojem će sud odlučiti da li postoje pretpostavke za raspravu. U postupku pred optužnim vijećem kao zadnjem stadiju prethodnog postupka, sud će kontrolirati optužnicu u nejavnom dijelu postupka i utvrđivati, neovisno o tužitelju da li postoji dovoljan stupanj sumnje za podizanje optužnice. Prilikom kontrole optužnice sud će (predsjednik optužnog vijeća), ispitati da li postoje procesne pretpostavke za podizanje optužnice (da li je optužnicu podnio ovlašteni tužitelj, da li je ista propisano sastavljena, da li je optužnica podnesena u za to propisanom roku), ali će isto tako kontrolirati i materijalne pretpostavke koje se odnose na osnovanost optužnice, koju je podnio ovlašteni tužitelj, odnosno kontrolirat će postojanje vjerojatnosti da je optužena osoba počinila kazneno djelo.

Prema važećem normativnom rješenju, koncept optužnog vijeća uključuje pravo stranaka da prisustvuju sjednicama optužnog vijeća, kao i pravo okrivljenika da na tim sjednicama upozori na dokaze koji mu idu u korist, kao i na moguće propuste u istrazi i tijekom istraživanja. Također, u ovom stadiju kaznenog postupka okrivljenik ima pravo staviti prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza. Nejavna sjednica optužnog vijeća, na kojoj se u pravilu uz prisutnost stranaka kontrolira optužnica, čini središnji dio kontrole osnovanosti optužnice, koju provode tri suca profesionalca u roku od petnaest dana, ako je okrivljenik u istražnom zatvoru, odnosno dva mjeseca, ako je okrivljenik na slobodi. Prije nego donese odluku o osnovanosti optužnice, koja može imati karakter rješenja o potvrđivanju optužnice (kada utvrdi da je optužnica osnovana), rješenja o obustavi kaznenog postupka (kada utvrdi da optužnica nije osnovana), rješenja o odbacivanju optužnice ili rješenja o vraćanju optužnice (kada utvrdi da potrebna dopuna optužnice ili dopuna postupka koji joj je prethodio), optužno vijeće morat će odlučiti o izdvajanju nezakonitih dokaza, odnosno provesti prethodno suđenje o zakonitosti dokaza, jer ne može potvrditi optužnicu koja se temelji na nezakonitim dokazima. Kada optužno vijeće, donese svoju odluku odnosno rješenje o izdvajanju nezakonitih dokaza, važeće normativno rješenje jamči strankama pravo na podnošenje posebne žalbe protiv takvog rješenja o kojoj odlučuje viši sud. Osim što će optužno vijeće morati odlučiti o izdvajanju nezakonitih dokaza, na sjednici optužnog vijeća donijet će presudu na temelju sporazuma stranaka, ako vijeće primi pisanu izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka i ako utvrdi da ispunjene zakonske pretpostavke za njeno donošenje.

U složenim kaznenim postupcima trajanje postupka pred optužnim vijećem značajno doprinosi dugotrajnosti postupka. Odlučivanje o zakonitosti dokaza koje nužno povlači za sobom mogućnost instancijskog preispitivanja odluke optužnog vijeća, sukcesivno postavljanje zahtjeva za izdvajanje nezakonitih dokaza, kao i sukcesivno donošenje presude na temelju sporazuma stranaka za pojedine su okrivljenike, čine uobičajena obilježja optužnog vijeća koja dovode do odugovlačenja kaznenog postupka.

        Na odugovlačenje kaznenih postupaka u fazi optužnog vijeća, ukazalo je i Izvješće Odbora stručnjaka Vijeća Europe za sprječavanje pranja novca (dalje u tekstu: MONEYVAL) o provedenom V. krugu evaluacije Republike Hrvatske, usvojeno na Plenarnoj skupštini MONEYVAL u prosincu 2021., kao i Analiza razloga koji uzrokuju neopravdana odugovlačenja u sudskim postupcima u složenim kaznenim predmetima, iz ožujka 2023., a koju je sukladno preporuci MONEYVAL-a, izradio dr. sc. Marin Bonačić, izvanredni profesor na Katedri za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sa suradnicima. U konačnici, na odugovlačenje kaznenih postupaka u stadiju optuženja, ukazalo je Izvješće druge faze evaluacije Republike Hrvatske, kojeg je Radna skupina za suzbijanje podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama donijela u prosincu 2024. godine, u okviru postupka pristupanja Republike Hrvatske Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Nadalje, prema važećem normativnom rješenju, koncept primjene pripremnog ročišta vrlo je limitiran. Tako je pripremno ročište uvijek fakultativno, a sud ga može provesti samo u postupku za kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora više od petnaest godina, što ne omogućava predsjedniku vijeća da za sva kaznena djela, neovisno o visini zapriječene kazne, donosi odluke koje su od utjecaja na učinkovitost rasprave. Također, važeće zakonodavno rješenje omogućava izdvajanje nezakonitih dokaza na pripremnom ročištu i podnošenje žalbe protiv rješenja o izdvajanju nezakonitih dokaza, kao i da se pripremno ročište održi više puta nakon što je optužnica potvrđena, što utječe na duljinu trajanja postupka.

Nastavno, Sud Europske unije u spojenim predmetima C-554/21, C-622/21 i C-727/21 FINA protiv HANN-INVEST d.o.o., MINERAL-SEKULINE d.o.o. i UDRUGA KHL MEDVEŠČAK ZAGREB od 11. srpnja 2024. godine donio je presudu (dalje u tekstu: presuda suda Europske unije) povodom zahtjeva Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a koji zahtjev za prethodnu odluku se odnosio na tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. U svojoj presudi, Sud Europske unije utvrđuje kako je unutarnji mehanizam ujednačavanja sudske prakse u nacionalnom sudu protivan pravu Europske unije jer omogućava da: a) se sudska odluka koju je donijelo sudsko vijeće nadležno u predmetu može otpremiti strankama radi njegova dovršetka samo ako je njezin sadržaj odobrio sudac evidentičar koji nije član tog sudskog vijeća; b) sjednica odjela tog suda ima ovlast prisiliti, prihvaćanjem „pravnog shvaćanja”, sudsko vijeće nadležno u predmetu da izmijeni sadržaj sudske odluke koju je prethodno donijelo, iako na toj sjednici odjela sudjeluju i suci koji nisu suci tog sudskog vijeća kao i ovisno o slučaju, osobe izvan predmetnog suda pred kojima stranke nemaju mogućnost iznijeti svoje argumente.

Naime, Sud Europske unije smatra kako je opisani mehanizam ujednačavanja sudske prakse protivan kako zahtjevima interne sudačke neovisnosti, prema kojoj vijeća koja odlučuju o određenom zahtjevu, ne smiju biti pod utjecajem sudbene vlasti, ali je protivan i pravu koje jamči isključenosti svakog neopravdanog zadiranja u postupak odlučivanja od strane onih sudaca koji nisu članovi sudskog vijeća. Važeće normativno rješenje Sud europske unije smatra protivnim i pravu na zakonom uspostavljen sud jer su ovlasti suca nadležnog za evidencije, dijelom sadržana i u podzakonskom propisu, odnosno Sudskom poslovniku. U konačnici, Sud Europske unije ocjenjuje kako je ovakav mehanizam ujednačavanja sudske prakse protivan pravu na kontradiktoran postupak jer onemogućava stranke (koje nisu obaviještene o sadržaju odgovarajućih radnji suca nadležnog za evidenciju i sudskog odjela) da kontradiktorno raspravljaju o činjeničnim i pravnim elementima predmeta i da se izjasne o onim okolnostima koje mogu u konačnici utjecati i na ishod postupka .

Također, potrebno je otkloniti nedostatke na koje je ukazala praksa primjene ZKP/08 pri donošenju odluke o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom te određene nedostatke s kojima se suočava policija u praksi primjene ZKP/08.

Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu: Nacrt prijedloga), predlaže se, primarno, ubrzanje kaznenog postupka kroz stadij optužnog vijeća, pripremnog ročišta, te promjenu koncepta nezakonitih dokaza.

Redefiniranje koncepta nezakonitih dokaza provest će se na način da se sudu daju veće mogućnosti preispitivanja je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava, obzirom da sustavi s automatskim izdvajanjem nezakonitih dokaza nisu učinkoviti kada se štiti interes okrivljenika i pravičnost postupka u širem smislu, jer se pažnja usmjerava na formalnu ispravnost zapisnika o poduzetoj radnji, umjesto na to je li (u dovoljnoj mjeri) poštivano neko od temeljnih prava.

Uzimajući u obzir praksu Europskog suda za ljudska prava, ovim Nacrtom prijedloga nastoji se reducirati broj ex lege nezakonitih dokaza u slučajevima kada se radi o čistoj povredi procesne forme, bez posljedica na prava obrane i učinkovitost postupka. Navedeno je od utjecaja i na ubrzanje postupka, jer se zbog takve povrede neće morati iznova izvoditi dokaz čije je ponovljeno izvođenje moguće. Stoga se, model automatskog izdvajanja dokaza reducirao pri dokaznim radnjama, između ostalog, ispitivanja okrivljenika, ispitivanja svjedoka, provođenja pretrage te redefinirao kada su u pitanju posebne dokazne radnje.

Pored toga, izmijenjena je i opća odredba o nezakonitosti dokaza (članak 10. ZKP/08), brisanjem stavka 2. točke 3., te izmjenom i dopunom stavka 2. točke 2. na način da je sudu dana šira mogućnost konvalidacije dokaza posebnom ocjenom razmjera između, s jedne strane povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života te s druge strane javnog probitka kaznenog progona i zaštite prava pojedinca, težine kaznenog djela, težine povrede temeljnog ljudskog prava i mogućnosti njenog otklanjanja, prirode mjere kojom je to pravo povrijeđeno, privole osobe čije je pravo povrijeđeno te drugih okolnosti.

Vezano za fazu optuživanja, ovim Nacrtom prijedloga predlaže se na zakonskoj razini pojednostaviti postupanje pred optužnim vijećem kroz davanje ovlasti sucu pojedincu predsjednika optužnog vijeća i optužnog vijeća u predmetima za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina iz nadležnosti općinskih sudova. Nadalje, ovim se Nacrtom prijedloga mijenja koncept optužnog vijeća na način kojim se predviđa ispitivanje optužnice za sva kaznena djela na sjednici optužnog vijeća, bez sudjelovanje stranaka kao pravilo, uz dva izuzetka, zaprimanje izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka i prethodno suđenje o zakonitosti dokaza. Ovaj Nacrt prijedloga otklanja mogućnost sukcesivnog sporazumijevanja u stadiju optužnog vijeća na način da u slučajevima više okrivljenika od kojih je za neke zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka , vijeće postupa u smislu članka 361. do 363. ZKP/08, dok u odnosu na one okrivljenike za koje nije zaprimilo izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, vijeće će ispitati optužnicu bez sudjelovanja stranaka. U konačnici, dana je ovlast optužnom vijeću da u opravdanim situacijama (kada odbije prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza) ne donese posebno rješenje o nezakonitosti dokaza, nego odluči odmah nastaviti s postupkom, uz zadržavanje prava stranaka na ulaganje pravnog lijeka u kasnijem stadiju kaznenog postupka.

Ovim Nacrtom prijedloga, pripremnom ročištu se vraća pozornost prije svega iz razloga što ima za cilj poduzimanje radnji koje omogućuju neometano provođenje rasprave, između ostalog točno određivanje dijela optužnice koji se poriče uz navođenje razloga, predlaganje i obrazloženjem razloga za predlaganje pojedinih dokaza i očitovanja o prijedlozima suprotne stranke. Uvažavajući cilj pripremnog ročišta, zadržava se i dalje fakultativna mogućnost njegova održavanja, ali neovisno o visini zapriječene kazne za kazneno djelo. S obzirom na proširenu pretpostavku primjene pripremnog ročišta, vodilo se računa i da predložena izmjena ne dovede do daljnjeg odugovlačenja kaznenog postupka. Stoga se Nacrtom prijedloga predlaže mogućnost održavanja pripremnog ročišta samo jednom, a iznimno i nakon ukidanja prvostupanjske presude, obveza predsjednika vijeća da održi (ne da odredi) pripremno ročište u za to propisanim rokovima, kao i da se na pripremnom ročištu onemogući izdvajanje nezakonitih dokaza. Potonje se predlaže, posebno imajući u vidu potrebu da se pitanja nezakonitih dokaza riješe u stadiju optužnog vijeća koje bi ih primarno trebalo riješiti, dok bi se ostala pitanja vezana uz nezakonite dokaze rješavala u fazi rasprave. I dalje se na pripremnom ročištu zadržava mogućnost donošenja presude na temelju sporazuma stranaka u odnosu na one okrivljenike koji se nisu sporazumjeli na optužnom vijeću, čime se i u ovom stadiju postupka omogućava konsenzualno okončanje kaznenog postupka.

Radi otklanjanja nedostataka utvrđenih u presudi Suda Europske unije izmjenama ovog Zakona pristupa se paralelno s izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, koji uvažavajući poseban položaj i ustavnu ulogu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, predlaže uspostavu mehanizma proširenih sudskih vijeća, čiji se sastav i način rada uređuje u temeljnim postupovnim propisima. Uspostava ovakvog mehanizma, udovoljit će zahtjevu interne sudačke neovisnosti, ali i pravu na transparentno uređenje postupka. Pritom će se uloga proširenih vijeća ogledati u potrebi donošenja odluka onda kada nadležne službe za praćenje i proučavanje sudske prakse u Vrhovnom sudu ocijene da podneseni nacrti sudskih odluka odstupaju od ustaljene prakse ili odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda ili da praksa Vrhovnog suda u vezi s određenim pravnim pitanjem nije jedinstvena te mišljenja nadležnog sudskog vijeća da je unatoč tome potrebno ostati kod sadržaja podnesenog prijedloga odluka.

Uvažavajući predložene izmjene Zakona o sudovima, a radi osiguranja mehanizma ujednačavanja sudske prakse u kaznenim predmetima predlaže se pristupiti dopuni odredbi o izvanrednom pravnom lijeku i to zahtjevu za zaštitu zakonitosti u članku 510. ZKP/08 i zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u članku 519. ZKP/08. Predložene dopune omogućit će u predmetima navedenih izvanrednih pravnih lijekova odlučivanje proširenog Vijeća Vrhovnog suda u situacijama kada vijeće ocijeni da bi u konkretnom predmetu svojom odlukom odstupilo od ustaljene prakse.

Ovim Nacrtom prijedloga predlaže se na normativnoj razini otkloniti nedostatke na koje je ukazala praksa primjene ZKP/08 pri donošenju odluke o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom. Stoga se izrijekom propisuje da odluku o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom, u situacijama kada sud tu odluku nije u mogućnosti donijeti u propisanom roku zbog proteka radnog vremena, blagdana ili neradnog dana, donosi sudac istrage nadležnog županijskog suda, odnosno županijskog suda koji je nadležan na području općinskog suda koji je okrivljeniku odredio mjeru opreza, kao i rok od 24 sata od uhićenja u kojem je policija dužna uhićenika dovesti sucu istrage radi odlučivanja o kršenju mjera opreza te da će nadležno sudsko tijelo bez odgode odlučiti o tome je li protiv uhićenika zbog kršenja mjera opreza potrebno odrediti istražni zatvor.

Zaključno, ovim Nacrtom prijedloga adresiraju se i nedostatci na koje je ukazala praksa primjene ZKP/08, a koji se odnose na rok izvršavanje naloga suca istrage o pretrazi iz članka 242. stavka 3. ZKP/08, pitanja koja se u praksi javljaju prilikom uklanjanja opreme, koja je služila za tehničko snimanje prostorija prilikom provođenja posebne dokazne radnje ulaska u prostorije radi provođenja nadzora i tehničkog snimanja prostorija iz članka 332. stavka 1. točke 3. ZKP/08, kao i mogućnosti da virtualna imovina, privremeno bude oduzeta kao predmet sukladno članku 261. ZKP/08.

Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Izmjene i dopune Zakona o kaznenom postupku utjecat će na ubrzanje kaznenog postupka, posebno u fazi optuživanja, ali i u fazi pripremnog ročišta, a također će na ubrzanje postupka utjecati i reduciranje broja ex lege nezakonitih dokaza u slučajevima kada se radi o čistoj povredi procesne forme, bez posljedica na prava obrane, jer se zbog takve povrede neće morati iznova izvoditi dokaz čije je ponovljeno izvođenje moguće.

Predloženim izmjenama i dopunama kojima se redefiniraju nezakoniti dokazi na način da se sudu daju veće mogućnosti preispitivanja je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava, postići će se veća učinkovitost kaznenog postupka, ali i zaštita interesa žrtve i okrivljenika.

Nadalje, nedostaci utvrđeni u presudi Suda Europske unije u spojenim predmetima C-554/21, C-622/21 i C-727/21 FINA protiv HANN-INVEST d.o.o., MINERAL-SEKULINE d.o.o. i UDRUGA KHL MEDVEŠČAK ZAGREB od 11. srpnja 2024. godine, otklonit će se uspostavom mehanizma proširenih sudskih vijeća, čime će se udovoljiti zahtjevu interne sudačke neovisnosti, ali i pravu na transparentno uređenje postupka.

Nastavno, ovim izmjenama i dopunama ZKP/08 uklonit će se mogućnost različitih tumačenja i postupanja suda pri donošenju odluke o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom u situacijama kada sud tu odluku nije u mogućnosti donijeti u propisanom roku zbog proteka radnog vremena, blagdana ili neradnog dana, te će se propisati rok od 24 sata u kojem je policija dužna uhićenika za kojeg postoje osnove sumnje da je postupio protivno protiv njega određenoj mjeri opreza dovesti nadležnom sudskom tijelu koje je od trenutka njegova dovođenja, bez odgode dužno odlučiti da li je zbog kršenja mjere opreza potrebno odrediti istražni zatvor.

Također, izmjenama i dopunama pojedinih odredbi ZKP/08 otklonit će se određeni nedostaci s kojima se suočava policija u praksi njegove primjene.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovog Zakona sredstva su osigurana u okviru redovnog poslovanja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU

Članak 1.

U Zakonu o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.) u članku 10. stavku 2. točka 2. mijenja se i glasi:

„2) koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, kada to utvrdi sud posebnom ocjenom razmjera između javnog probitka kaznenog progona i zaštite prava pojedinca, težine kaznenog djela, težine povrede temeljnog ljudskog prava i mogućnosti njezinog otklanjanja, prirode mjere kojom je to pravo povrijeđeno, privole osobe čije je pravo povrijeđeno te drugih okolnosti,“.

U točki 4. briše se točka, stavlja se zarez i dodaju riječi: „osim ako su se mogli pribaviti na drugi zakonit način.“.

Stavak 3. briše se.

Dosadašnji stavak 4. koji je postao stavak 3. mijenja se i glasi:

„(4) Sudska odluka ne može se temeljiti isključivo na dokazu za kojega je sud primjenom stavka 2. točke 2. ovoga članka utvrdio da je zakonit dokaz.“.

Članak 2.

U članku 19.b iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„(6) U postupku za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina sudac pojedinac ima ovlasti optužnog vijeća.“.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.

Članak 3.

U članku 98. stavku 6. zadnja rečenica mijenja se i glasi:

„Ako sud odluku neće moći donijeti u roku propisanom člankom 101. stavkom 3. ovoga Zakona zbog proteka radnog vremena, blagdana ili neradnog dana, odluku o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom donosi sudac istrage nadležnog županijskog suda, odnosno županijskog suda koji je nadležan na području općinskog suda koji je okrivljeniku odredio mjeru opreza.“.

Članak 4.

U članku 101. stavku 2. zadnja rečenica briše se.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Policija je dužna uhićenika iz članka 107. točke 4. ovoga Zakona dovesti nadležnom sudskom tijelu iz članka 98. stavka 6. ovoga Zakona u roku od 24 sata od uhićenja. Zakašnjenje se mora posebno obrazložiti. Nadležno će sudsko tijelo bez odgode odlučiti o tome je li protiv uhićenika zbog kršenja mjere opreza potrebno odrediti istražni zatvor.“.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 5.

U članku 213.a stavak 4. briše se.

Članak 6.

U članku 242. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Nalog suca istrage iz stavka 1. ovog članka, o pretrazi, potrebno je započeti izvršavati u roku od tri dana od dana izdavanja. Nakon proteka tog roka, ako pretraga nije započeta, više se ne može izvršiti na temelju tog naloga. Nalog se bez odgode vraća sucu istrage koji ga poništava bilješkom na nalogu.“.

Članak 7.

U članku 245. stavku 3. riječi: „odmah, a najkasnije u roku od osam sati od okončanja pretrage,“ zamjenjuju se riječima: „najkasnije u roku od dvadeset četiri sata od okončanja pretrage“.

Članak 8.

U članku 250. točka 3. briše se.

Dosadašnja točka 4. koja postaje točka 3. mijenja se i glasi:

„3) sud nije ovjerio pisani nalog državnog odvjetnika o pretrazi ili zapisnik o provedenoj pretrazi (članak 245. stavak 4.),“.

Točka 5. briše se.

Dosadašnje točke 6. do 8. postaju točke 4. do 6.

Članak 9.

U članku 262. stavku 1. točke 3. i 4. brišu se.

Dosadašnja točka 5. postaje točka 3.

U stavku 2. riječi: „točke 2. do 5.“ zamjenjuju se riječima: „točaka 2. i 3.“.

U stavku 4. riječi: „točke 2. do 5.“ zamjenjuju se riječima: „točaka 2. i 3.“.

Stavak 7. mijenja se i glasi:

„(7) Ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku:

1) predmeti oduzeti suprotno odredbama stavka 1. ovog članka,

2) snimke i privatni dnevnik pronađeni kod osoba iz članka 285. stavka 1. točaka 1. do 3. ovog Zakona, koje su te osobe snimile ili napisale, a sadrže snimke ili zapise o činjenicama o kojima su te osobe oslobođene dužnosti svjedočenja, osim ako te osobe odluče svjedočiti,

3) zapisi, izvodi iz registara i slične isprave koje se nalaze kod osoba iz članka 285. stavka 1. točke 4. ovog Zakona, sastavljeni o činjenicama koje su u obavljanju svoga zanimanja te osobe saznale od okrivljenika, osim ako te osobe odluče svjedočiti.“.

Članak 10.

U članku 263. u stavku 1. iza riječi: „nositelje podataka“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „virtualnu imovinu“.

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Ministar nadležan za unutarnje poslove, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za pravosuđe, donijet će pravilnik o načinu oduzimanja i čuvanja virtualne imovine.“.

Članak 11.

U članku 273. stavku 1. zadnja rečenica briše se.

U stavku 2. zadnja rečenica briše se.

U stavku 3. riječi: „upisuje se u zapisnik o ispitivanju i“ brišu se.

U stavku 5. riječi „što se unosi u zapisnik“ brišu se.

Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

„(7) Primitak pouke iz stavka 1. ovoga članka i sve druge radnje u vezi s tim, izjava okrivljenika iz stavka 2. ovoga članka, vrijeme zastajanja s ispitivanjem iz stavka 3. ovoga članka i savjetovanje okrivljenika s braniteljem iz stavka 5. ovoga članka zabilježit će se u zapisniku.“.

Članak 12.

Članak 275. mijenja se i glasi:

„(1) Prije početka prvog ispitivanja okrivljenik će potpisati da je primio pisanu pouku o pravima iz članka 239. stavka 1. ovog Zakona. Kod svakog daljnjeg ispitivanja okrivljenik će se upozoriti na potpisanu izjavu o tome da je primio pisanu pouku o pravima prije početka prvog ispitivanja.

(2) Ispitivanje okrivljenika snima se uređajem za audio-video snimanje.

(3) Tijelo koje provodi ispitivanje će osim upozorenja i pouka iz članka 273. stavka 1. ovog Zakona, upozoriti okrivljenika da se ispitivanje snima i da snimljene izjave mogu biti upotrijebljene kao dokaz u postupku. Obavezno će se snimiti upozorenje i izjava okrivljenika o korištenju prava da uzme branitelja.

(4) Tijelo koje provodi ispitivanje navest će podatke koje mora sadržavati zapisnik o ispitivanju okrivljenika (članak 83. stavak 1. i članak 272. stavak 1.), podatke o snimanju iz članka 87. stavka 5. ovog Zakona, a zatim će označiti početak, prekid, nastavak i završetak ispitivanja, te druge okolnosti značajne za tijek ispitivanja.

(5) U zapisnik ispitivanja koje se snima, ne unosi se iskaz okrivljenika.

(6) O ispitivanju se izrađuju tri snimke, od kojih će se jedna zapečatiti i predati sucu istrage na čuvanje. Zapečaćeni omot potpisuje osoba koja je provela ispitivanje, okrivljenik i branitelj ako je prisutan. Po jedna snimka se odmah predaje državnom odvjetniku i okrivljeniku.

(7) Upozorenje na potpisanu izjavu o primitku pouke o pravima iz stavka 1. ovoga članka te upozorenje i izjava okrivljenika o korištenju prava da uzme branitelja iz stavka 3. ovoga članka unijet će se u zapisnik.“.

Članak 13.

U članku 281. riječi: „članka 273. i 275. stavak 1. do 4.“ zamjenjuju se riječima: „članka 273. stavaka 1. do 6. i članka 275. stavaka 1. do 3.“.

Članak 14.

U članku 289. stavku 5. druga rečenica mijenja se i glasi: „Suočenje u istrazi snimit će se uređajem za audio-video snimanje.“.

Članak 15.

Članak 300. mijenja se i glasi:

„Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:

1) je kao svjedok ispitana osoba koja se ne može ispitati kao svjedok (članak 284.),

2) je kao svjedok ispitana osoba koja ne mora svjedočiti (članak 285.), a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla toga prava,

3) je kao svjedok ispitano dijete koje ne može shvatiti značenje prava da ne mora svjedočiti (članak 285. stavak 4.),

4) svjedok nije primio upozorenja iz članka 288. stavka 3. ovog Zakona.“.

Članak 16.

U članku 311. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Za vještaka se ne može uzeti osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok ili osoba koja je oslobođena dužnosti svjedočenja, liječnik koji je liječio umrloga, osoba prema kojoj je kazneno djelo počinjeno, osoba koja je zajedno s tužiteljem, okrivljenikom, žrtvom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istoga poslodavca, a ako je uzeta, njezin nalaz i mišljenje ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku.“.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

Članak 17.

U članku 320. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Liječnik koji je liječio umrloga može se ispitati kao svjedok pri obdukciji tijela radi davanja razjašnjenja o tijeku i okolnostima bolesti.“.

Članak 18.

U članku 335. stavak 7. mijenja se i glasi:

„(7) Nakon prestanka radnje iz članka 332. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona sudac istrage naložit će ulazak u prostorije radi uklanjanja sredstava uporabljenih za njeno provođenje.“.

Članak 19.

Iza članka 335. dodaje se članak 335.a koji glasi:

„Članak 335.a

(1) Dokaz pribavljen radnjama iz članka 332. ovoga Zakona ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:

1. nisu postojale osnove sumnje da je osoba u odnosu na koju je određena posebna dokazna radnja sama počinila ili je zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz članka 334. ovoga Zakona ili nije ispunjen zahtjev da se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće (članak 332. stavak 1.),

2. nije postojala opasnost od odgode ili državni odvjetnik nije imao razloga vjerovati da neće moći na vrijeme pribaviti nalog suca istrage (članak 332. stavak 2.),

3. nisu postojale osnove sumnje u odnosu na treće osobe iz članka 332. stavka 7. ovoga Zakona,

4. nije postojao pisani pristanak osobe iz članka 332. stavka 8. ovoga Zakona,

5. je bio poznat identitet sudionika kaznenog djela, a radnja iz članka 332. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona određena je prema predmetu kaznenog djela,

6. je izvršenje radnji iz članka 332. stavka 1. točaka 5. i 6. ovoga Zakona predstavljalo poticanje na počinjenje kaznenog djela,

7. nije postojala osnovana sumnja iz članka 337. stavka 5. ovoga Zakona da će doći do počinjenja osobito teških kaznenih djela iz članka 334. ovoga Zakona ili su neka od njih već počinjena.

(2) Dokaz pribavljen radnjama iz članka 332. ovoga Zakona ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku niti ako:

1. su radnje poduzete bez naloga suca istrage, osim u slučaju iz članka 332. stavka 2. ovoga Zakona,

2. su radnje iz članka 332. stavka 3. ovoga Zakona poduzete na temelju naloga državnog odvjetnika,

3. sudac istrage, odnosno vijeće nisu odobrili nalog državnog odvjetnika (članak 332. stavak 5. ovoga Zakona),

4. je pribavljen nakon isteka rokova iz članka 335. stavka 3. ovoga Zakona.“.

Članak 20.

U članku 339. stavak 8. mijenja se i glasi:

„(8) Dokaz pribavljen radnjama iz stavka 1. ovoga članka ne može se upotrijebiti kao dokaz u postupku ako nisu bile ispunjene pretpostavke iz stavaka 1. do 3. ovoga članka te ako je postupljeno protivno odredbama stavaka 5. i 7. ovoga članka.“.

Članak 21.

U članku 339.a stavak 9. mijenja se i glasi:

„(9) Podaci pribavljeni radnjama iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku ako su pribavljeni bez naloga suca istrage, odnosno ako je odbijen zahtjev državnog odvjetnika za ovjeru naloga za provjeru uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata.“.

Članak 22.

U članku 346. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Okrivljenik ima pravo podnijeti pisani odgovor na optužnicu u roku od 15 dana od primitka optužnice. U složenim predmetima, okrivljenik i branitelj mogu odmah nakon primitka optužnice zatražiti produljenje roka za podnošenje odgovora na optužnicu, o čemu će predsjednik optužnog vijeća odlučiti rješenjem. Predsjednik vijeća odlučuje o tom zahtjevu odmah, a može ovisno o složenosti predmeta produljiti rok za podnošenje odgovora na optužnicu najdulje za 15 dana. Žalba protiv rješenja predsjednika optužnog vijeća nije dopuštena.“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Ako se optužnica odnosi na kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, rok za podnošenje odgovora na optužnicu je osam dana od primitka optužnice.“.

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.

Članak 23.

Iza članka 346. dodaje se članak 346.a koji glasi:

„Članak 346.a

U odgovoru na optužnicu okrivljenik i branitelj mogu upozoriti na dokaze koji idu u korist okrivljenika, na propuste u istrazi i tijekom istraživanja te na nezakonitost dokaza na kojima se temelji optužnica.“.

Članak 24.

Članak 348. mijenja se i glasi:

„(1) Po isteku roka za odgovor na optužnicu predsjednik optužnog vijeća nalogom određuje dan, sat i mjesto održavanja sjednice optužnog vijeća. Sjednica se održava u roku od 15 dana ako je okrivljenik u istražnom zatvoru, a dva mjeseca ako je na slobodi. U posebno složenim predmetima sjednica optužnog vijeća se ima održati u roku od mjesec dana ako je okrivljenik lišen slobode ili u roku od tri mjeseca ako je na slobodi.

(2) Optužno vijeće ispituje optužnicu u sjednici vijeća bez pozivanja stranaka, osim ako prije početka sjednice zaprimi izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka ili ako je potrebno provesti prethodno suđenje o zakonitosti dokaza (članak 351. stavak 2. ovog Zakona).

(3) Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka zbog potrebe provođenja prethodnog suđenja o zakonitosti dokaza, na sjednicu se pozivaju državni odvjetnik, oštećenik, okrivljenik i branitelj. Pozvane osobe će predsjednik vijeća upozoriti da će se sjednica održati i u njihovoj odsutnosti. Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka jer je zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, na sjednicu se pozivaju državni odvjetnik, okrivljenik u odnosu na kojeg je zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka i branitelj, a drugi okrivljenici se o održavanju sjednice vijeća obavještavaju.

(4) Ako je prije početka sjednice vijeće zaprimilo izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka vijeće će u odnosu na okrivljenika za kojeg nije zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, ispitati optužnicu bez sudjelovanja stranaka, dok će u odnosu na okrivljenika za kojeg je zaprimilo izjavu postupiti u smislu članaka 361. do 363. ovog Zakona.

(5) Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka jer je zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, okrivljenik će se u pozivu poučiti da će se sjednica optužnog vijeća održati i bez branitelja koji se nije odazvao, osim u slučaju obvezne obrane.

(6) Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka, prisutnost stranaka na sjednici optužnog vijeća može se osigurati i uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj) kojim rukuje stručna osoba. Činjenica da su stranke bile prisutne na sjednici optužnog vijeća uz pomoć audio-video uređaja, vrsta uređaja te ime stručne osobe koja je njime rukovala unijet će se u zapisnik o sjednici optužnog vijeća. U tom slučaju ne može se donijeti presuda na temelju sporazuma stranaka.“.

Članak 25.

U članku 349. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka, prije početka sjednice predsjednik optužnog vijeća provjerava jesu li svi pozvani došli na sjednicu.“.

Članak 26.

U članku 350. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Kada se sjednica optužnog vijeća provodi uz sudjelovanje stranaka, predsjednik vijeća otvara sjednicu navođenjem optužnice o kojoj se raspravlja te provjerava osobne podatke okrivljenika osim podataka o ranijoj osuđivanosti.“.

Iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

„(2) Ako je optužno vijeće prije početka sjednice zaprimilo izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, postupit će po člancima 361. do 363. ovog Zakona.

(3) Ako se provodi prethodno suđenje o zakonitosti dokaza na kojem sudjeluje okrivljenik, optužno vijeće će provjeriti je li okrivljenik primio i razumio pouku o pravima, a ako nije, naložit će državnom odvjetniku da dostavi okrivljeniku pouku o pravima.“.

Dosadašnji stavci 2. do 9. brišu se.

Članak 27.

U članku 351. stavku 1. riječi: „člankom 350. stavcima 2. i 3.“ zamjenjuju se riječima: „člankom 346.a“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Protiv rješenja suda kojim se izdvaja dokaz dopuštena je posebna žalba. O toj žalbi odlučuje viši sud. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza dopuštena je posebna žalba, osim ako sud odluči odmah nastaviti s postupkom. Prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza podnesen protivno članku 346.a ovoga Zakona vijeće će odbaciti. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena.“.

Članak 28.

U članku 370. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Pripremno ročište može se održati samo jednom nakon što je optužnica potvrđena, a iznimno i nakon ukidanja prvostupanjske presude.“.

Članak 29.

U članku 371. stavku 1. riječ: „određuje“ zamjenjuje se riječima: „održat će“, a riječ: „odredi“ na dva se mjesta zamjenjuje riječju: „održi“.

Stavak  2. mijenja se i glasi:

„(2) Ako predsjednik vijeća obzirom na navode u optužnici i prirodu predloženih dokaza smatra da nije potrebno održavanje pripremnog ročišta, donosi nalog kojim određuje raspravu. Ako predsjednik vijeća zaprimi izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka iz članka 360. stavka 3. ovog Zakona prije održavanja pripremnog ročišta, postupit će na način propisan člancima 361. do 363. ovog Zakona.“.

Stavak 3. briše se.

Članak 30.

Članak 416. mijenja se i glasi:

„(1) Predsjednik vijeća će pozvati optuženika da se očituje o pojedinoj točki optužbe i imovinskopravnom zahtjevu. Optuženika koji poriče optužbu predsjednik vijeća pozvat će da on ili njegov branitelj točno odrede koji dio optužnice poriču i iz kojih razloga.

(2) Ako se optuženik ne očituje o optužbi, smatrat će se da poriče optužbu ili pojedinu točku optužbe.“.

Članak 31.

U članku 468. stavku 1. u točki 11. točka se zamjenjuje zarezom.

Iza točke 11. dodaje se točka 12. koja glasi:

„12) je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako se presuda temelji na nezakonitom dokazu (članak 10.). Presuda se ne temelji na nezakonitom dokazu ako bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda.“.

Članak 32.

U članku 476. stavku 1. točki 1. broj: „11.“ zamjenjuje se brojem: „12.“.

Članak 33.

U članku 510. iza stavka 5. dodaju se stavci 6., 7. i 8. koji glase:

„(6) Ako vijeće ocijeni da bi svojom odlukom odstupilo od ustaljene prakse ili odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda, ili da praksa Vrhovnog suda u vezi s pravnim pitanjem o kojem odlučuje nije jedinstvena, ili da iz drugih važnih razloga treba omogućiti da se o zahtjevu za zaštitu zakonitosti odluči u širem sastavu, odluku će prepustiti proširenom vijeću Vrhovnog suda.

(7) Prošireno vijeće iz stavka 6. ovoga članka čine predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda, sudac izvjestitelj vijeća kojem je predmet bio dodijeljen u rad, voditelj službe za praćenje i proučavanje sudske prakse Kaznenog odjela Vrhovnog suda i četiri suca Vrhovnog suda određena slučajnim odabirom, počevši od sudaca Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Proširenom vijeću predsjedava predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

(8) O prepuštanju odluke proširenom vijeću i o sastavu tog vijeća stranke će se obavijestiti najkasnije 15 dana prije održavanja sjednice proširenog vijeća.“.

Članak 34.

U članku 517. stavku 1. točki 2. riječi: „9. i 10.“ zamjenjuju se riječima: „9., 10. i 12.“.

Članak 35.

U članku 519. iza riječi: „509. stavka 3.” dodaju se zarez i riječi: „članka 510. stavaka 6., 7. i 8.“.“

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 36.

Ministar nadležan za unutarnje poslove, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za pravosuđe, donijet će pravilnik iz članka 10. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 37.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Uz članak 1.

Ovim člankom mijenja se članak 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08 na način da se iz nezakonitih dokaza brišu dokazi koji su pribavljeni povredom prava na ugled i čast. Kako sva, do sada predviđena prava, a sadržana u članku 10. stavku 2. ZKP/08 ne zahtijevaju takvu zaštitu da bi dokazi pribavljeni povredom tih prava, kao što je pravo na ugled i čast, trebali biti izdvojeni kao nezakoniti obzirom na nižu razinu potrebe njihove zaštite, prema prijedlogu povreda prava na ugled i čast više, sama za sebe, ne bi bila od utjecaja na nezakonitost dokaza.  S druge strane u odnosu na preostale povrede iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08, predložene su  zakonske smjernice koje je sud dužan uzeti u obzir prilikom vaganja interesa kod ocjene (ne)zakonitosti dokaza. Predložena izmjena posljedično je dovela do brisanja stavka 3. članka 10. ZKP/08. S obzirom da članak 10. stavak 4. ZKP/08 izrijekom onemogućava donošenje presude isključivo na dokazu iz stavka 3., to je uvažavajući prijedlog za njegovim brisanjem, predložena izmjena stavka 4. ovoga članka na način da se sudska odluka ne može temeljiti isključivo na dokazu za koji je sud „vaganjem“ utvrdio da je zakonit dokaz (dokaz iz članka 10. stavka 2. točke 2.).

Nadalje, predlaže se i dopuna članka 10. stavka 2. točke 4. ZKP/08. Naime, u odnosu na dokaze za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza (tzv. plodovi otrovne voćke) u poredbenom pravu redovno postoje ograničenja primjene te doktrine te se takvi dokazi, primjerice, neće izdvajati ako bi se do njih moglo doći na drugi, zakonit način te je, iz navedenog razloga Nacrtom prijedloga dodan izričaj „osim ako su se mogli pribaviti na drugi zakonit način“.

Uz članak 2.

U članku 19.b ZKP/08 dodaje se novi stavak 6., kojim se izrijekom propisuje da sudac pojedinac ima ovlasti optužnog vijeća za kaznena djela iz nadležnosti općinskog suda za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina. Na opisani se način na zakonskoj razini pojednostavljuje postupanje pred optužnim vijećem, kroz davanje ovlasti sucu pojedincu da obavlja poslove optužnog vijeća za kaznena djela kako su predložena ovim člankom. Postupak pred optužnim vijećem za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina je i prema važećem normativnom rješenju, za razliku od postupka pred optužnim vijećem za ostala kaznena djela, bio propisan na način ispitivanja optužnice bez prisutnosti stranaka, osim u slučaju zaprimanja izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka. Stoga će izmjena postojećeg modela ispitivanja i potvrđivanja optužnica za ova kaznena djela, na način koji rezultira smanjivanjem broja sudaca s tri na jednoga, koji će odlučivati o prethodnom ispitivanju i potvrđivanju optužnice, rezultirati dodatnim ubrzanjem kaznenog postupka u stadiju potvrđivanja optužnice i otkloniti situacije, osobito u manjim sudovima, koje otežavaju formiranje raspravnih vijeća.

Uz članak 3.

Predloženom izmjenom članka 98. stavka 6. ZKP/08 nastoji se ukloniti mogućnost različitih tumačenja i postupanja suda pri donošenju odluke o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom u situacijama kada sud tu odluku nije u mogućnosti donijeti u propisanom roku zbog proteka radnog vremena, blagdana ili neradnog dana ,  u kojim iznimnim situacijama će tu odluku donijeti sudac istrage nadležnog županijskog suda, odnosno županijskog suda koji je nadležan na području općinskog suda koji je okrivljeniku odredio mjeru opreza.

Uz članak 4.

U članku 101. stavku 2. ZKP/08 briše se dio odredbe prema kojoj je sud obvezan odmah, a najkasnije u roku od 24 sata donijeti odluku o nepridržavanju mjere opreza, odnosno o njenoj zamjeni istražnim zatvorom. Ovo iz razloga, što se za razliku od takvog važećeg normativnog rješenja, po prijedlogu izmjene dodanim stavkom 3. ZKP/08 nalaže nadležnom sudskom tijelu da bez odgode odluči o uhićeniku koji mu je doveden od strane policije koja, prema prijedlogu, ima izričito propisani rok u kojem u kojem je dužna uhićenika dovesti nadležnom sudskom tijelu, a koji rok za policiju je 24 sata od uhićenja.

Uz članak 5.

Ovim člankom mijenja se sadašnje normativno rješenje iz članka 213.a stavak 4. ZKP/08 prema kojem se, u slučaju kada državni odvjetnik nije okrivljeniku dostavio obavijest iz članka 213. stavak 2. ZKP/08, a proveo je dokaznu radnju ispitivanja svjedoka, zapisnik o tom ispitivanju izdvaja iz spisa i ne može se koristiti kao dokaz u postupku obzirom da se ukazuje  neodgovarajućom procesnom sankcijom za učinjeni propust državnog odvjetnika. Navedena okolnost ni na koji način ne utječe na pravilnost provedene dokazne radnje i vjerodostojnost njenog sadržaja, a propisivanje nezakonitosti takvog dokaza služi isključivo discipliniranju državnog odvjetnika. Kako izdvajanje takvog dokaza kao nezakonitog nije u interesu žrtve niti svjedoka, a nije ni u interesu postupka, a okrivljenik ima pravo zahtijevati od državnog odvjetnika ponovo provođenje te dokazne radnje o čemu odlučuje sud, to se predlaže brisanje stavka 4. članka 213.a ZKP/08.

Uz članak 6.

Predloženim člankom, mijenja se članak 242. stavka 3. ZKP/08, a kojom se izmjenom nastoji prilagoditi stvarna mogućnost izvršavanja naloga suca istrage za pretragu izazovima modernih tehnologija iz kojeg razloga se određuje rok za započinjanje izvršavanja naloga, odnosno rok za započinjanje pretrage, ali ne i rok za izvršenje pretrage. Naime, kada se radi o pretrazi pokretne stvari koja obuhvaća i pretragu računala i s njim povezanih uređaja, drugih uređaja koji služe prikupljanju, pohranjivanju i prijenosu podataka, telefonskim, računalnim i drugim komunikacijama i nositelja podataka, pretraga se može ukazati složenom zbog velike količine digitalnih podataka koje je potrebno prikupiti, a pogotovo kada se radi o zaključanim uređajima, primjerice mobilnim telefonima ili računalima što onemogućuje određivanje trajanja pretrage.

Uz članak 7.

Ovim člankom predlaže se izmjena članka 245. stavka 3. ZKP/08 na način da se pri produljenju roka državnom odvjetniku za dostavljanje naloga o pretrazi državnog odvjetnika sa zapisnicima o izvršenoj pretrazi sucu istrage, rok od najkasnije osam sati, produljuje na rok od dvadeset i četiri sata od okončanja pretrage. Predmetno se predlaže, uzimajući u obzir sve okolnosti u kojima se radnje koje državni odvjetnik mora poduzeti odvijaju, između ostalog i potrebno vrijeme za sačinjavanje zapisnika o poduzetoj dokaznoj radnji.

Uz članak 8.

Primjena koncepta materijalne nezakonitosti dovodi do potrebe smanjenja ex lege nezakonitih dokaza  u slučajevima kada se radi o čistoj povredi procesne forme, bez posljedica na prava obrane što je, razmatranjem svrhovitosti odredbi članka 250. ZKP/08, dovelo do predloženih izmjena navedenog članka.

Razmatrajući svrhovitost odredbe članka 250. stavka 1. točke 3. ZKP/08 prema kojoj se zapisnik o pretrazi i dokaz pribavljen pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku ako državni odvjetnik nije u roku iz članka 245. stavka 3. ZKP/08 predao sucu istrage nalog i zapisnik o poduzetoj pretrazi, predlaže se brisanje ove odredbe, budući da ista sankcionira propust državnog odvjetnika, koji propust ne bi trebao biti razlog za nezakonitost dokaza ex lege.

Povezano s brisanjem točke 3. te izmjenom dosadašnje točke 4. članka 250. ZKP/08 nastavlja se udaljenje od formalne nezakonitosti te se zakonodavac usmjerava na materijalnu nezakonitost dajući sudu ovlast da sam procijeni da li će ovjeriti ili ne ovjeriti pisani nalog državnog odvjetnika i zapisnik o provedenoj pretrazi.

Također predlaže se brisanje točke 5. članka 250. ZKP/08 iz razloga što procesna sankcija u vidu nezakonitosti dokaza ex lege za propisani propust da u zapisnik nisu unesene okolnosti zbog kojih je pretragu osobe obavila osoba drugog spola, nerazmjerna je povredi uzimajući u obzir mogućnost da je pretragu osobe provela osoba drugog spola iz opravdanog razloga, a što sud može utvrditi i na drugi način, a ne samo konstatiranjem tih okolnosti u zapisniku.  

Uz članak 9.

Za razliku od sadašnje zakonske regulative po Nacrtu prijedloga predmeti iz članka 262. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP/08 podliježu oduzimanju, a izmijenjeni stavak 7. propisuje kada će se moći upotrijebiti kao dokaz. Po tom prijedlogu ukoliko privilegirani svjedoci i osobe koje su u obavljanju svog zanimanja sačinile zapise, izvode iz registra i slične isprave na temelju činjenica koje su saznale od okrivljenika, a od kojih su ti predmeti oduzeti, odluče svjedočiti ti oduzeti predmeti bit će zakoniti dokaz, a što odgovara volji osoba kojima je zakonodavac dao tu privilegiju. I ovo predloženo rješenje usmjereno je na materijalnu zakonitost dokaza.

Uz članak 10.

Predložena izmjena članka 263. stavka 1. ZKP/08 kojom se daje mogućnost da se odredbe članka 261. ZKP/08, koje se odnose na privremeno oduzimanje predmeta primijene i na virtualnu imovinu, prilagodba je digitalnom dobu i sve učestalijem korištenju virtualne imovine i od strane počinitelja kaznenog djela. Navedena izmjena omogućuje pravovremeno oduzimanje virtualne imovine, posebno kada se u obzir uzme mogućnost počinitelja ili neke treće da neometanim zadavanjem transakcije prebaci virtualnu imovinu i onemogući njeno oduzimanje. Novi stavak 6. kojim se propisuje obveza donošenja pravilnika o načinu oduzimanja i čuvanja virtualne imovine nužno je povezana s izmjenom članka 263. stavka 1. ZKP/08, odnosno primjeni odredbi o privremenom oduzimanju predmeta na virtualnu imovinu.

Uz članak 11.

Nacrt prijedloga izmjena i dopune članka 273. ZKP/08 povezane su s Nacrtom prijedloga izmjena članka 275. i 281. ZKP/08, a razrađuju napuštanje koncepta formalne nezakonitosti. Naime, vezano uz nezakonitost zapisnika o ispitivanju okrivljenika iz članka 273. ZKP/08 predloženo zakonodavno rješenje pravi razliku između toga da pojedino upozorenje okrivljeniku nije uopće dano, u odnosu na slučajeve kada je upozorenje dano, ali ta činjenica nije unesena u zapisnik, zbog koje okolnosti dokaz ne bi trebao biti izuzet kao nezakonit ex lege.

U Nacrtu prijedloga članka 273. ZKP/08 u stavcima 1., 2. 3. i 5., predlaže se brisanje navođenja koje se radnje i izjave unose u zapisnik te je predmetno sadržano u novom stavku 7. tog članka, kako pojedini nedostaci u zapisniku ne bi bili razlog za nezakonitost provedenog ispitivanja, a što je razvidno iz prijedloga izmjene članka 281. ZKP/08, prema kojoj snimka i zapisnik o ispitivanju okrivljenika ne mogu biti upotrijebljeni kao dokaz u postupku, ako okrivljenik nije primio pisanu pouku o pravima i ako je nije razumio, a tijelo koje provodi ispitivanje ga nije poučilo, ako se okrivljenik nije izričito izjasnio o branitelju po vlastitom izboru, ako se nije zastalo s ispitivanjem kako bi okrivljenik mogao uzeti branitelja, ako okrivljeniku nije dana mogućnost da se posavjetuje s braniteljem prije ispitivanja te ako okrivljenik nije poučen o pravu na tumača u slučaju sumnje da ne poznaje službeni jezik suda ili u slučaju postojanja okolnosti iz članka 280. ZKP/08 no, ispitivanje okrivljenika neće biti ex lege nezakonito, ako ove okolnosti nisu unesene u zapisnik.

Uz članak 12.

U Nacrtu prijedloga predlaže se izmjena članka 275. ZKP/08 na način da se, kao i kod predloženih izmjena članka 273. ZKP/08, pravi razlika između toga da pojedino upozorenje okrivljeniku nije uopće dano, u odnosu na slučajeve kada je upozorenje dano, ali ta činjenica nije unesena u zapisnik, zbog koje okolnosti dokaz ne bi trebao biti izuzet kao nezakonit ex lege.

S time u vezi, smatrat će se nezakonitim dokazima nepostupanje po članku 12. Nacrta prijedloga kojim se mijenja čl. 275. ZKP/08 i to njegovim stavcima 1. do 3., u kojima se navode radnje nužne za zakonito ispitivanje okrivljenika. Dodavanjem novog stavka 7., odnosno upozorenje i izjava okrivljenika o korištenju prava na branitelja unose se u zapisnik, ali sama okolnost da navedeno nije uneseno u zapisnik ne rezultira ex lege nezakonitošću dokaza, a što je vidljivo povezivanjem s predloženom izmjenom članka 281. ZKP/08.

Nadalje, predložena izmjena ovog članka, kao uvjet zakonitosti dokazne radnje ispitivanja okrivljenika više ne traži rukovanje stručne osobe uređajem za udio video snimanje. Ovo rješenje predloženo je razmatrajući svrhovitost uvjeta zakonitosti dokaza.

Uz članak 13.

Vidi obrazloženje uz članak 11. i 12. Nacrta prijedloga.

Uz članak 14.

Uvjet zakonitosti provedene dokazne radnje suočenja svjedoka s drugim svjedokom ili okrivljenikom tijekom istrage je snimanje te dokazne radnje uređajem za audio video snimanje.

Uz članak 15.

Nacrt prijedloga izmjena odredbi članka 300. stavka 1. ZKP/08 koje se odnose na nezakonitosti iskaza svjedoka usmjeren je na koncept materijalne, a ne formalne nezakonitosti, na stvarno stanje, a ne na formu kao što je taj koncept primijenjen i u Nacrtu prijedloga dokazne radnje ispitivanja okrivljenika, tako je primijenjen i na ispitivanje svjedoka.

Prema predloženim izmjenama stavka 1. članka 300. ZKP/08 iskaz svjedoka neće se smatrati ex lege nezakonitim dokazom, ukoliko upozorenja dana svjedoku nisu ubilježena u zapisnik već će se zakonitost ili nezakonitost procjenjivati prema okolnosti da li je svjedok stvarno primio ili nije primio propisana upozorenja, odnosno izričito se odrekao prava.

Naime, ako je osoba svjedočila, a nije prethodno bila upozorena na pravo da ne mora svjedočiti ili se nije izričito odrekla tog prava, takav iskaz se ne može koristiti kao dokaz, jer se time štiti navedeno pravo svjedoka i sprečavaju eventualne zlouporabe. No, ako je osoba dobila upozorenje i izrijekom se odrekla tog prava i svjedočila, ali upozorenje i odricanje nije ubilježeno u zapisnik to ne znači da zapisnik uvijek treba izdvojiti kao nezakonit već je potrebno utvrđenje o zakonitosti ispitivanja takvog svjedoka.

Posebno se ukazuje da je brisanjem točke 6. u stavku 1. članka 300. ZKP/08, koji je sadržavao najstrožu procesnu sankciju koja je pogađala prvenstveno žrtve i to ranjive žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode i trgovanja ljudima, odnosno žrtve u odnosu na koje su utvrđene posebne potrebe zaštite, u odnosu na navedene kategorije žrtava, nastoji se smanjiti broj ispitivanja s ciljem izbjegavanja sekundarne i ponovljene viktimizacije. Kako se radi o osobama čiju ponovnu viktimizaciju treba izbjeći na predloženi način, odnosno odstupanjem od formalne nezakonitosti onemogućava se da se zbog propusta tijela koje vodi ispitivanje kazni sama žrtva.

Uz članak 16.

Ovim člankom dopunjava se stavak 1. članka 311. ZKP/08, kojim se propisuju kategorije osoba koje se ne mogu uzeti za vještaka. Tako se katalog proširuje onim osobama koje zajedno s tužiteljem, okrivljenikom, žrtvom ili oštećenikom zaposleni u istom državnom tijelu ili kod istog poslodavca, a što je posljedično rezultiralo brisanjem stavka 2. ovoga članka. Nastavno, ova kategorija osoba dopunjena je i liječnikom koji je liječio umrloga. I dalje se zadržava odredba prema kojoj se za vještaka, u pravilu neće uzeti osoba, koja je ispitana kao svjedok.

Uz članak 17.

S obzirom da se predloženom izmjenom članka 311. stavka 1. ZKP/08 predlaže dopuna kategorija osoba koje se ne mogu uzeti za vještaka i liječnikom koji je liječio umrloga, posljedično se predlaže brisanje navedene kategorije osoba u članku 320. stavak 2. ZKP/08.

Uz članak 18.

Ovim člankom predlaže se izmjena članka 335. stavka 7. ZKP/08, kojom izmjenom se nalog suca istrage, propisuje kao formalna pretpostavka za uklanjanje opreme koja je služila za tehničko snimanje prostorija prilikom provođenja posebne dokazne radnje ulaska u prostorije radi provođenja nadzora i tehničkog snimanja prostorija iz članka 332. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Ova izmjena predlaže se obzirom na poteškoće na koja je ukazala praksa primjene ZKP/08 u situacijama, kada se ova dokazna radnja provodila do isteka njenog roka, a nakon koje je trebalo ukloniti opremu koja je bila instalirana.  

Uz članak 19.

Nacrtom prijedloga u odnosu na novi članak 335.a ZKP-a, odnosno brisanjem stavka 7. iz članka 335. ZKP/08 i u odnosu na posebne dokazne radnje dolazi do udaljenja od koncepta stroge formalne nezakonitosti ex lege, odnosno izdvajanja nezakonitih dokaza i zbog povrede manjih procesnih formalnosti, iako ta povreda nije ni na koji način utjecala na učinkovito ostvarivanje prava obrane i pravičnost postupanja. Posljedično se predlaže dopuna ZKP/08  novim člankom 335.a, u kojem se propisuju materijalne (stavak 1.) i formalne pretpostavke (stavak 2.) koje dovode do ex lege nezakonitosti dokaza pribavljenim posebnim dokaznim radnjama iz članka 332. ZKP/08.

Uz članak 20.

U odnosu na članak 339. ZKP/08 prihvaćanjem koncepta materijalne nezakonitosti, predložena je izmjena stavka 8. na način da se kao razlog za nezakonitost dokaza pribavljenih zadržavanjem poštanskih pošiljaka propiše nepostojanje pretpostavki iz stavaka 1. do 3., odnosno postupanje protivno odredbama stavka 5. i 7. navedenog članka. Navedeni stavci obuhvaćaju postojanje okolnosti zbog kojih se s osnovom može očekivati da će te pošiljke poslužiti kao dokaz u postupku i formalnu pretpostavku da nalog izdaje sudac istrage (stavak 1.), katalog kaznenih djela za koja ova radnja može biti naložena (stavak 2.), trajanje privremenog oduzimanja (stavak 3.), pretpostavke zakonitosti otvaranja poštanske pošiljke (stavak 5.) te odredbu prema kojoj se zadržavanje pošiljaka ne primjenjuje na pisma, brzojave i druge pošiljke između okrivljenika i njegova branitelja (stavak 7.). S obzirom da je u odnosu na važeću odredbu kao razlog za nezakonitost dokaza isključeno postupanje protivno stavku 4., slučajevi zadržavanja pošiljki temeljem naloga državnog odvjetnika dulje od tri dana više ne bi bili ex lege nezakonit dokaz, no poštanske i druge prometne organizacije obvezne su obustaviti zadržavanje ako u roku od tri dana nakon primitka naloga državnog odvjetnika ne prime rješenje suca istrage.

Uz članak 21.

Napuštanje koncepta formalne nezakonitosti te prihvaćanje materijalne nezakonitosti rezultiralo je prijedlogom izmjene stavka 9. članka 339.a ZKP/08 na način da propust državnog odvjetnika da odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od izdavanja ne dostavi nalog i dopis u kojem će obrazložiti razloge za njegovo izdavanje sucu istrage, ne predstavlja razlog za nezakonitost dokaza ex lege.

Uz članak 22.

S obzirom na izmijenjeni koncept postupka pred optužnim vijećem, po kojem se sjednica optužnog vijeća u postupcima za sva kaznena djela provodi bez sudjelovanja stranaka, osim u slučaju prethodnog suđenja o zakonitosti dokaza i donošenja presude na temelju sporazuma stranaka, predložene izmjene članka 346. stavka 1. ZKP/08 bile su nužne kako bi omogućile dostatno vrijeme okrivljeniku i branitelju za izradu kvalitetnog odgovora na optužnicu.  Naime, budući da stranke, prije svega okrivljenik i branitelj nemaju pravo sudjelovati na sjednici optužnoga vijeća, povećava se značenje odgovora na optužnicu, kao temeljnoga alata obrane za upozoravanje na nedostatke u postupku koji je prethodio podizanju optužnice. Zbog toga se predlaže produljiti rok za davanje odgovora na optužnicu (osim u odnosu na kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina) i to na način da je rok za odgovor na optužnicu za kaznena djela iz stavka 1. ovoga članka, propisan u trajanju od petnaest dana od primitka optužnice, dok se u složenim predmetima predviđa mogućnost produljenja navedenog roka najdulje za petnaest dana, o čemu odlučuje predsjednik optužnog vijeća na prijedlog okrivljenika i branitelja. I dalje se zadržava mogućnost da branitelj podnese odgovor na optužnicu, bez posebne okrivljenikove ovlasti, ali ne i protiv njegove volje, kao i pravo okrivljenika na odricanje od prava na podnošenje odgovora na optužnicu, a kako je navedeno u stavcima 3. i 4. ovoga članka.

Uz članak 23.

Ovim člankom dodaje se novi članak 346.a, kao posljedica izmijenjenog koncepta postupka pred optužnim vijećem, po kojem se sjednica optužnog vijeća u postupcima za sva kaznena djela pro vodi bez sudjelovanja stranaka. Nacrtom prijedloga ovog člana obrani daje mogućnost da, ako se koristi odgovorom na optužnicu, u njemu iznese sve svoje primjedbe u odnosu na manjkavosti prethodnog kaznenog postupka koji je prethodio podizanju optužnice, a osobito u odnosu na nezakonitost dokaza na kojima se optužnica temelji .

Uz članak 24.

Ovim se člankom predlaže da se postupak pred optužnim vijećem za sva kaznena djela provodi bez sudjelovanja stranaka. Naime, za razliku od važećeg normativnog rješenja prema kojem se postupak pred optužnim vijećem održavao uz prisutnost stanaka, uz iznimku predviđenu člankom 348. stavkom 4. ZKP/08, predloženo rješenje, prema kojem se optužno vijeće održava bez prisutnosti stranaka, postaje osnovno pravilo, koje predviđa dvije iznimke (stavak 2. članka 348.). Prva je donošenje presude na temelju sporazuma stranaka. Ako vijeće prije početka sjednice optužnoga vijeća zaprimi izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, na sjednicu optužnoga vijeća poziva državnog odvjetnika, okrivljenika u odnosu na kojeg je zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka i branitelja, a drugi okrivljenici se o održavanju sjednice obavještavaju. Druga je iznimka prethodno suđenje o zakonitosti dokaza. Ako vijeće odluči da je potrebno provesti prethodno suđenje o zakonitosti dokaza, na sjednicu optužnoga vijeća pozvat će državnog odvjetnika, oštećenika, okrivljenika i branitelja. Pozvane osobe će predsjednik vijeća upozoriti da će se sjednica održati i u njihovoj odsutnosti. Budući da se na sjednici optužnoga vijeća u tom slučaju izvode dokazi, najčešće ispituju svjedoci, nužno je da se strankama barem da mogućnost sudjelovanja u toj procesnoj radnji. Predloženom izmjenom stavka 4. članka 348. ZKP/08 propisuje se postupanje suda na sjednici vijeća po optužnici za više okrivljenika od kojih je za neke zaprimljena izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka u kojem slučaju vijeće ispituje optužnicu bez sudjelovanja stranaka u odnosu na okrivljenike za koje izjavu nije zaprimio, a u odnosu na okrivljenike za koju je zaprimio izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka postupa u smislu članka 361. do 363. ZKP/08. Ovako predložena odredba, ukida mogućnost sukcesivnog sporazumijevanja.

I dalje se u stavku 5. ovoga članka zadržava mogućnost prisutnosti stranaka na sjednici optužnog vijeća (kada se optužno vijeće provodi uz sudjelovanje stranka), uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu kod prethodnog suđenja o zakonitosti dokaza, ali ne i prilikom donošenja presude na temelju sporazuma stranaka.