I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. i članka 125. stavka 11. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI  ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta uređuju se  ustrojstvo, nadležnost i ovlasti Ureda, djelokrug i nadležnost sudova te postupanje u predmetima kaznenih djela određenih ovim Zakonom, kao i druga pitanja vezana uz rad Ureda.

Ocjena stanja

Izvješće druge faze evaluacije Republike Hrvatske, koje je usvojila Radna skupina za suzbijanje podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama 13. prosinca 2024. godine, u okviru pristupanja Republike Hrvatske Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD)- dalje u tekstu: Izvješće OECD-a, sadrži preporuke Republici Hrvatskoj da poduzme korake kako bi se osiguralo da Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: Ured) djeluje brzo i proaktivno u predmetima podmićivanja stranih javnih službenika te da poduzme daljnje mjere za smanjenje odugovlačenja u postupcima podmićivanja stranih javnih službenika i povezanih kaznenih djela. Ispunjavanje navedenih preporuka preduvjet je za pozitivnu ocjenu o spremnosti i sposobnosti Republike Hrvatske za provedbu instrumenata OECD-a iz nadležnosti Radne skupine za suzbijanje podmićivanja u međunarodnim poslovnim transakcijama.

Pojedina ustrojstvena i organizacijska rješenja Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta nisu usklađena s drugim propisima koji se primjenjuju ili odnose na Ured i njegove zaposlenike, i to prvenstveno sa Zakonom o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, br. 67/18. i 21/22.) s obzirom na to da je Ured posebno državno odvjetništvo na čije se ustrojstvo i rad, ako Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta nije što drukčije propisano, primjenjuju odredbe Zakona o državnom odvjetništvu, kao i sa Zakonom o Državnoodvjetničkom vijeću („Narodne novine“, br. 67/18., 126/19., 80/22. i 155/23.) u koji su od 2018. iz Zakona o državnom odvjetništvu izdvojene odredbe koje se odnose na statusna pitanja državnoodvjetničkih dužnosnika iz nadležnosti Državnoodvjetničkog vijeća.

Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Ovim izmjenama se dopunjuje katalog kaznenih djela za koje je stvarno nadležan Ured, na način da se njegova nadležnost proširuje i u odnosu na kaznena djela vezana uz terorizam. Naime, za navedena kaznena djela karakterističan je visok stupanj planiranja, djelovanja te organiziranost i povezanosti sudionika, učestalo s međunarodnim elementom, po kojim posebnostima ulaze u tipologiju kaznenih djela organiziranog kriminaliteta. Navedene okolnosti u tim slučajevima opravdaju postupanje posebnog državnog odvjetništva, koje posjeduje resurse nužne za otkrivanje i procesuiranje takve vrste kaznenih djela.  

           Uvažavajući preporuke iz Izvješća OECD-a, koje se odnose na povećanje učinkovitosti u predmetima korupcije i organiziranog kriminaliteta, predloženim se izmjenama Uredu daje mogućnost da predmete u kojima postoje samo naznake počinjenja kaznenih djela iz nadležnosti Ureda, radi provođenja izvida, može dostaviti na postupanje mjesno nadležnom državnom odvjetništvu. Uzimajući u obzir svojstvo počinitelja odnosno objekt počinjenja kaznenih djela iz nadležnosti Ureda, od ove su mogućnosti propisane iznimke koje se  odnose na kaznena djela iz nadležnosti Ureda ako je počinitelj ili objekt počinjenja kaznenog djela državni dužnosnik, dužnosnik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi ili međunarodnoj organizaciji koje je Republika Hrvatska član obavlja dužnosti povjerene državnom dužnosniku ili dužnosniku u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, ili ako je počinitelj ili objekt počinjenja kaznenog djela iz članka 21. ovoga Zakona strani javni službenik, zastupnik u Europskom parlamentu, zakonodavnom ili predstavničkom tijelu strane države ili međunarodnoj javnoj organizaciji. U odnosu na državne dužnosnike i dužnosnike u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave ovakva se iznimka ukazuje opravdanom s obzirom na javnu dužnost i sredinu u kojoj obnašaju dužnost, a koja opravdava potrebu isključivog postupanja Ureda.  Nastavno, i predložena iznimka u odnosu na strane javne službenike, zastupnike u Europskom parlamentu, zakonodavnom ili predstavničkom tijelu strane države ili međunarodnoj javnoj organizaciji, uvjetovana je činjenicom da navedene kategorije osoba, također obavljaju povjerene javne dužnosti u stranim državama ili međunarodnim javnim organizacijama koje odgovaraju dužnostima povjerenima državnom dužnosniku ili dužnosniku u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i činjenici složenosti tipologije počinjenja kaznenog djela davanja mita u međunarodnim poslovnim transakcijama (transnacionalnim elementom u počinjenju kaznenog djela, počinjenjem kaznenih djela putem pravnih osoba, povezanih društava ili podružnica, kao i činjenicom da se mito nudi, obećaje ili daje, osobi koja ima svojstvo stranog javnog službenika).

Pored navedenog, u svrhu ubrzanja sudskih postupka u predmetima iz nadležnosti Ureda, predložena je posebna dužnost predsjednika vijeća da omogući koncentrirano vođenje rasprave.

Izmjenama uvjeta za imenovanje ravnatelja Ureda nastoji se osigurati širi krug mogućih kandidata te se ujedno propisuje ograničenje da nitko na ovu dužnost ne može biti imenovan više od dva puta uzastopce, koje vrijedi i za sve druge čelnike pravosudnih tijela u Republici Hrvatskoj, a preciziraju se i odredbe o postupku imenovanja i razrješenja ravnatelja sukladno rješenjima Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću.

Nadalje, ovim se izmjenama propisuju restriktivniji uvjeti za raspored zamjenika ravnatelja na rad u Ured, što se omogućuje državnoodvjetničkim dužnosnicima s najmanje osam godina iskustva stečenih isključivo u obnašanju pravosudne dužnosti kako bi se bolje odgovorilo na potrebe osiguranja odgovarajućeg dužnosničkog kadra u Uredu, a posebno se propisuju i osnove njihovog razrješenja ove dužnosti. Izmjenama se preciziraju odredbe o upućivanju državnoodvjetničkih dužnosnika na rad u Ured te o povjeravanju pojedinih predmeta iz nadležnosti Ureda u rad državnoodvjetničkim dužnosnicima, pri čemu se jasno propisuje da kod upućivanja državnoodvjenički dužnosnici imaju prava i dužnosti zamjenika ravnatelja, a kod povjeravanja postupanja u pojedinom predmetu samo ovlasti zamjenika ravnatelja u postupanju u pojedinom predmetu.

Izmjenama Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta također se redefinira unutarnje ustrojstvo Ureda, a nadležnost županijskih sudova za postupanje u predmetima iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta širi se i na Županijski sud u Varaždinu, prvenstveno radi veće učinkovitosti u rješavanju ovih predmeta na nacionalnoj razini odnosno radi rasterećenja Županijskog suda u Zagrebu, sve sukladno preporukama Radne skupine OECD-a za borbu protiv podmićivanja u međunarodnom poslovanju u postupku pristupanja Republike Hrvatske ovoj Organizaciji koje se odnose na povećanje učinkovitosti u predmetima korupcije i organiziranog kriminaliteta.

Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Predloženim izmjenama i dopunama postići će se veća učinkovitost u rješavanju predmeta iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta na nacionalnoj razini jer će se omogućit da Ured predmete u kojima postoje isključivo naznake počinjenja kaznenih djela iz njegove nadležnosti, radi provođenja izvida, dostavi na postupanje mjesno nadležnom državnom odvjetništvu, uz zakonom propisane iznimke.

Utjecat će se na ubrzanje sudskih postupaka u složenim i koruptivnim predmetima, propisivanjem da se u postupku za kaznena djela iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta sjednice, ročišta i rasprave održavaju u kontinuitetu, bez odugovlačenja i uz pravodobnu najavu, pri čemu je predsjednik vijeća dužan poduzeti sve potrebne mjere za sprječavanje neopravdanih odgoda kako bi se postupak završio u najkraćem mogućem roku.

Zaključno, omogućit će se postupanje Ureda, kao posebnog državnog odvjetništva koje posjeduje resurse nužne za otkrivanje i procesuiranje kaznenih djela za koja je karakterističan visok stupanj planiranja, djelovanja te organiziranosti i povezanosti sudionika, učestalo s međunarodnim elementom, i u predmetima kaznenih djela terorizma (članak 97. Kaznenog zakona), financiranja terorizma (članak 98. Kaznenog zakona) i terorističkog udruženja (članak 102. Kaznenog zakona).

Predložene ustrojstvene i organizacijske izmjene također će doprinijeti učinkovitijem radu Ureda, a ujedno će se provesti i usklađivanje Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta sa Zakonom o državnom odvjetništvu i Zakonom o Državnoodvjetničkom vijeću.

Širenje nadležnosti za postupanje u predmetima iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta na Županijski sud u Varaždinu doprinijet će većoj učinkovitosti u rješavanju ovih predmeta na nacionalnoj razini, a ujedno značiti i rasterećenje Županijskog suda u Zagrebu koji trenutno rješava najveći broj ovih predmeta.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske. Sredstva potrebna za osnivanje sudskog odjela Županijskog suda u Varaždinu za postupanje u predmetima kaznenih djela iz nadležnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta predviđena su uz izmjene Zakona o sudovima.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UREDU ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I ORGANIZIRANOG KRIMINALITETA

Članak 1.

U članku 1. stavku 1. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narodne novine“, br. 76/09., 116/10., 145/10., 57/11., 136/12., 148/13. i 70/17.) točka 4. briše se.

Dosadašnje točke 5. i 6. postaju točke 4. i 5.

Članak 2.

Članak 1.a mijenja se i glasi:

„Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o zajedničkim istražnim timovima (2002/465/PUP) (SL L 162, 20. 6. 2002.).“.

Članak 3.

U članku 2. stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(2) Ako u ovom Zakonu nije što drukčije propisano, na unutarnje ustrojstvo i poslovanje Ureda primjenjuju se odredbe zakona koji propisuje ustrojstvo i nadležnost državnih odvjetništava.

(3) Ured ima pečat koji sadrži naziv i sjedište Ureda te naziv i grb Republike Hrvatske. Na zgradi u kojoj je smješten Ured moraju biti istaknuti naziv Ureda, grb i zastava Republike Hrvatske.“.

Članak 4.

U članku 3. stavku 1. riječi: „koji ispunjava uvjete za imenovanje za zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika“ brišu se.

Stavci 4. i 5. mijenjaju se i glase:

„(4) Postupak za imenovanje Ravnatelja Glavni državni odvjetnik pokreće četiri mjeseca prije isteka vremena na koje je Ravnatelj imenovan odnosno najkasnije 30 dana nakon prestanka dužnosti Ravnatelja iz drugih zakonom određenih razloga.

(5) Kandidat za Ravnatelja daje izjavu kojom pristaje na sigurnosnu provjeru.“.

Dosadašnji stavak 6. briše se.

Dosadašnji stavak 7. koji postaje stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Sigurnosna provjera provodi se sukladno posebnim propisima.“.

Članak 5.

Članak 4. mijenja se i glasi:

„(1) Ravnatelj se imenuje na vrijeme od četiri godine. Nakon isteka vremena na koje je imenovan Ravnatelj može biti ponovno imenovan na tu dužnost. Nitko ne može biti imenovan na ovu dužnost više od dva puta uzastopce .

(2) Ravnatelju dužnost prestaje:

1. istekom vremena na koji je imenovan

2. prestankom državnoodvjetničke dužnosti

3. razrješenjem.

(3) Ravnatelj se razrješava:

1. na vlastiti zahtjev

2. ako poslove državnoodvjetničke uprave obavlja protivno propisima

3. ako ne poduzima mjere iz svojih ovlasti za učinkovit rad Ureda

4. ako propuštanjem nadzora neposredno krši propise o dodjeljivanju predmeta u rad

5. ako kršenjem propisa ili na drugi način povrijedi načelo samostalnosti zamjenika ravnatelja u radu

6. ako svojim ponašanjem nanese štetu ugledu Ureda ili državnoodvjetničke dužnosti

7. ako počini djelo koje odgovara stegovnom djelu

8. ako ne pristane na sigurnosnu provjeru ili ometa njezinu provedbu ili se u postupku obnavljanja sigurnosne provjere utvrdi postojanje sigurnosne zapreke.

(3) Odluke o prestanku dužnosti Ravnatelja donosi Glavni državni odvjetnik.

(4) U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka, osim slučajeva iz točki 7. i 8., Ravnatelj nastavlja obnašati dužnost zamjenika državnog odvjetnika u državnom odvjetništvu u kojem je imenovan.

(5) Ravnatelj ima prava i dužnosti državnog odvjetnika.“.

Članak 6.

U članku 5. stavku 1. drugoj rečenici, iza riječi: „odvjetnika“ dodaju se riječi: „sukladno Okvirnim mjerilima za rad zamjenika državnih odvjetnika“.

Članak 7.

Članak 6. mijenja se i glasi:

„(1) Broj službenika i namještenika za obavljanje stručnih, uredskih i tehničkih poslova utvrđuje  ministar nadležan za poslove pravosuđa u skladu s mjerilima za određivanje broja službenika i namještenika u državnom odvjetništvu.

(2) Ravnatelj donosi pravilnik o unutarnjem redu Ureda uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa.“.

Članak 8.

Članak 8. mijenja se i glasi:

„(1) Za zamjenika ravnatelja u Ured može biti raspoređen državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika koji je najmanje osam godina obnašao pravosudnu dužnost te koji ima izražene sklonosti i sposobnosti za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela.

( 2) Stručno znanje i sposobnost državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika iz stavka 1. ovoga članka za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela utvrđuje se na temelju mišljenja o radu kandidata kojeg za državnog odvjetnika daje neposredno viši državni odvjetnik, a za zamjenika državnog odvjetnika državni odvjetnik u državnom odvjetništvu u kojem zamjenik obnaša državnoodvjetničku dužnost  i ocjene o obnašanju državnoodvjetničke dužnosti, koja mora biti najmanje „vrlo uspješno obnaša dužnost“.“.

Članak 9.

Članak 9. mijenja se i glasi:

„(1) Slobodno mjesto zamjenika ravnatelja Ured oglašava na mrežnim stranicama Ureda, a objavljuje se i na mrežnim stranicama Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Kandidati mogu podnijeti prijavu na oglas u roku od 30 dana od dana objave.

(2) Zamjenika ravnatelja raspoređuje na rad u Ured Glavni državni odvjetnik na prijedlog Ravnatelja na vrijeme od četiri godine, a nakon isteka toga vremena zamjenik ravnatelja može biti ponovno raspoređen na rad u Ured.

(3) Ako zamjenik ravnatelja ne bude ponovno raspoređen na rad u Ured, nastavlja obnašati dužnost zamjenika državnog odvjetnika u državnom odvjetništvu u kojem je imenovan.

(4) U postupku raspoređivanja zamjenika ravnatelja na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 3. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona.“.

Članak 10.

Članak 10. mijenja se i glasi:

„(1) Glavni državni odvjetnik, na zahtjev zamjenika ravnatelja, donosi odluku o prestanku njegovog rasporeda na rad u Ured prije isteka vremena na koje je raspoređen .

(2) Glavni državni odvjetnik, na prijedlog Ravnatelja, donosi odluku o prestanku rasporeda zamjenika ravnatelja na rad u Ured prije isteka vremena na koje je raspoređen ako ne ostvari očekivane rezultate rada u predmetima iz nadležnosti Ureda ili ako na temelju sigurnosne provjere utvrdi postojanje sigurnosne zapreke.“.

Članak 11.

Članak 11. mijenja se i glasi:

„(1) Ako za to postoje osobito važni razlozi, Glavni državni odvjetnik može na prijedlog Ravnatelja na rad u Ured uputiti državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika na vrijeme do godine dana, a upućivanje se može ponavljati dok takvi razlozi postoje.

(2) U postupku upućivanja na rad u Ured iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 3. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona.

(3) Državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika iz stavka 1. ovoga članka ima prava i dužnosti zamjenika ravnatelja.“.

Članak 12.

Iza članka 11. dodaje se članak 11.a koji glasi:

„Članak 11.a

(1) Ako za to postoje osobito važni razlozi, Glavni državni odvjetnik može na prijedlog Ravnatelja državnom odvjetniku ili zamjeniku državnog odvjetnika povjeriti postupanje u predmetu iz nadležnosti Ureda na vrijeme do godine dana, a povjeravanje se može ponavljati dok takvi razlozi postoje.

(2) U postupanju u predmetu iz stavka 1. ovoga članka državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika ima ovlasti zamjenika ravnatelja.“.

Članak 13.

Članak 12. mijenja se i glasi:

„(1) Kandidat u postupku prijma državnih službenika i namještenika daje izjavu kojom pristaje na sigurnosnu provjeru.

(2) Kandidat koji nije dao izjavu iz stavka 1. ovoga članka ili u odnosu na kojega se utvrdi postojanje sigurnosnih zapreka ne može biti primljen u državnu službu odnosno na rad u Ured.

(3) Sigurnosna provjera provodi se sukladno posebnim propisima.“ 

Članak 14.

Članak 13. mijenja se i glasi:

„(1) U Uredu se ustrojavaju sljedeće ustrojstvene jedinice:

1. Ured Ravnatelja

2. Odjel državnih odvjetnika koji nastupaju kao tužitelji (u daljnjem tekstu: Odjel tužitelja)

3. Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom

4. Odjel za međunarodnu suradnju i zajedničke istrage

5. Odjel za odnose s javnošću i za sprječavanje pojava korupcije i organiziranog kriminaliteta.

(2) Osim onih navedenih u stavku 1. ovoga članka, u Uredu se mogu ustrojiti i druge ustrojstvene jedinice u skladu s posebnim propisima.

(3) Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na unutarnji ustroj i poslovanje Ureda primjenjuje se Poslovnik državnog odvjetništva.“.

Članak 15.

Članak 14. mijenja se i glasi:

„Ured Ravnatelja obavlja poslove državnoodvjetničke uprave.“.

Članak 16.

Članak 15. mijenja se i glasi:

„(1) Odjel tužitelja obavlja poslove državnoga odvjetnika prema Zakonu o kaznenom postupku i drugim propisima, a posebno:

1. usmjerava rad policije i drugih tijela u otkrivanju kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona i zahtijeva prikupljanje podataka o tim djelima

2. poduzima izvide kako bi se utvrdila vrijednost stečene imovinske koristi pribavljene počinjenjem kaznenog djela iz članka 21. ovog Zakona te gdje se tako stečena imovina nalazi i predlaže primjenu mjera osiguranja prisilnog oduzimanja te imovine predviđenih ovim Zakonom i drugim propisima

3. obavlja druge poslove prema rasporedu poslova u Uredu.

(2) Ako je to potrebno zbog velikog broja predmeta, u Odjelu tužitelja mogu se osnovati odsjeci za postupanje pred županijskim sudovima u Osijeku, Rijeci i Splitu.“.

Članak 17.

Članak 16. mijenja se i glasi:

„(1) Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom, u dogovoru i po nalogu zamjenika ravnatelja koji je zadužen za predmet, provodi izvide ako postoje osnove sumnje da je kaznenim djelom iz članka 21. ovog Zakona ostvarena znatna imovinska korist.

(2) Izvidi se provode radi utvrđivanja točne vrijednosti imovinske koristi, pronalaženja imovine stečene kaznenim djelom te osiguranja njezina oduzimanja.

(3) U radu Odjela za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom mogu sudjelovati službenici policije i Ministarstva financija na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o kaznenom postupku.

(4) Odjel za istraživanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom obavlja i druge poslove prema rasporedu poslova u Uredu.“.

Članak 18.

Članak 16.a briše se.

Članak 19.

Članak 18. mijenja se i glasi:

„Odjel za odnose s javnošću i za sprječavanje pojava korupcije i organiziranog kriminaliteta:

1. upoznaje javnost o opasnosti i štetnosti korupcije te o metodama i sredstvima njihovoga sprječavanja

2. na temelju ovlasti i upute Ravnatelja Ureda izvješćuje javnost o radu Ureda

3. na način propisan posebnim zakonom, može izvještavati javnost o tijeku izvida koje provodi Ured, ali samo kad to nalaže interes javnosti

4. sastavlja izvješća i izrađuje raščlambe o pojavnim oblicima i uzrocima korupcije u javnom i privatnom sektoru, a može davati Ravnatelju Ureda i poticaje za donošenje novih ili izmjene važećih propisa

5. obavlja i druge poslove prema godišnjem rasporedu poslova u Uredu.“.

Članak 20.

Članak 19. mijenja se i glasi:

„(1) Osiguranje osoba, imovine i objekata Ureda te održavanje reda u Uredu obavljaju službenici pravosudne policije.

(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka obavljaju se uporabom tehničkih sredstava zaštite i sredstvima prisile.

(3) Prijam u državnu službu, sigurnosna provjera i posebna prava službenika pravosudne policije te način osiguranja osoba, imovine i objekata Ureda propisuju se zakonom.“.

Članak 21.

Članak 20. briše se.

Članak 22.

U članku 21. stavku 2. točki. 1. ispred riječi: „primanja i davanja mita“ dodaju se riječi: „ terorizma iz članka 97., financiranja terorizma iz članka 98., terorističkog udruženja iz članka 102.,“.

Članak 23.

Članak 24. mijenja se i glasi:

„(1) Ako se, uz osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti iz nadležnosti općinskog ili županijskog državnog odvjetništva, pojave naznake počinjenja kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona, nadležno državno odvjetništvo bez odgode poduzima potrebne radnje i o tome  izvješćuje Ured.

(2) Nakon primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka Ured može, ako ocijeni da je počinjeno kazneno djelo iz njegove nadležnosti, preuzeti rad u predmetu, o čemu izvješćuje policiju i državno odvjetništvo koje je do tada postupalo u predmetu.

(3) Predmete u kojima postoje samo naznake počinjenja kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona Ured može dostaviti na postupanje mjesno nadležnom državnom odvjetništvu radi provođenja izvida.

(4) Na postupanje nadležnog  državnog odvjetništva iz stavaka 1. i 3. ovoga članka primjenjuje se članak 29. ovoga Zakona.

(5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, Ured ne može dostaviti na postupanje mjesno nadležnom državnom odvjetništvu predmete u kojima postoje naznake počinjenja kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona ako je počinitelj ili objekt počinjenja kaznenog djela državni dužnosnik, dužnosnik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi ili međunarodnoj organizaciji koje je Republika Hrvatska član obavlja dužnosti povjerene državnom dužnosniku ili dužnosniku u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, niti ako je počinitelj ili objekt počinjenja kaznenog djela iz članka 21. ovoga Zakona strani javni službenik, zastupnik u Europskom parlamentu, zakonodavnom ili predstavničkom tijelu strane države ili međunarodne javne organizacije.

(6) O rezultatima izvida nadležno državno odvjetništvo iz stavka 3. ovoga članka obavještava Ured, koji može preuzeti rad na navedenom predmetu ili postupiti sukladno članku 11.a ovoga Zakona.“.

Članak 24.

Članak 30. mijenja se i glasi:

„(1) Sud i državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona dužna su postupati hitno.

(2) U postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona sjednice, ročišta i rasprave održavaju se u kontinuitetu, bez odugovlačenja i uz pravodobnu najavu, pri čemu je predsjednik vijeća dužan poduzeti sve potrebne mjere za sprječavanje neopravdanih odgoda kako bi se postupak završio u najkraćem mogućem roku.“.

Članak 25.

U članku 31. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„(1) Za predmete kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona u kojima je tužitelj Ured stvarno i mjesno su nadležni županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Zagrebu, osim ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

(2) Županijski sud u Osijeku nadležan je i za područja županijskih sudova u Slavonskom Brodu i Vukovaru. Županijski sud u Rijeci nadležan je i za područje županijskih sudova u Karlovcu i Puli-Pola. Županijski sud u Splitu nadležan je i za područja županijskih sudova u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru. Županijski sud u Zagrebu nadležan je i za područja županijskih sudova u Sisku i Velikoj Gorici. Županijski sud u Varaždinu nadležan je i za područje Županijskog suda u Bjelovaru.“.

Članak 26.

Članak 32. mijenja se i glasi:

„(1) U Županijskim sudovima u Osijeku, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Zagrebu osnivaju se posebni odjeli za postupanje u predmetima kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona. U odjele se raspoređuju suci koji imaju iskustvo na radu u složenijim predmetima.

(2) Suce u odjele iz stavka 1. ovoga članka godišnjim rasporedom poslova raspoređuje predsjednik suda.

(3) U postupku raspoređivanja sudaca na rad te prestanka rasporeda sudaca smisleno se primjenjuju odredbe članka 3. stavaka 5. i .6. ovoga Zakona.“.

Članak 27.

U članku 33. riječi: „ili pred jednim od općinskih sudova iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona“ brišu se.

Članak 28.

U članku 39. točki 2. iza brojke: „111. “ dodaju se zarez i riječi: „ teškog ubojstva ženske osobe iz članka 111.a“.

Članak 29.

U članku 48. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Na zahtjev Ravnatelja sudac istrage može protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da sama ili zajedno s drugima priprema kaznena djela navedena u članku 21. ovoga Zakona odrediti posebne dokazne radnje ako policija na drugi način to kazneno djelo ne može otkriti, spriječiti ili dokazati ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće.“.

Članak 30.

U članku 49. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Čim sazna za vjerojatnost da određena osoba na svojim bankovnim računima prima, drži ili na drugi način posluje s prihodima ostvarenima kaznenim djelima iz članka 21. ovoga Zakona, a ti su prihodi važni za izvide i istragu tih kaznenih djela ili podliježu prisilnom oduzimanju prema odredbama Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, Ured će zahtjevom zatražiti od banke dostavljanje podataka o tim računima.“.

U stavku 5. riječi: „50.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „6.630,00 eura“, a riječi: „5.000.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „663.610,00 eura“.

Članak 31.

U članku 62. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

„(5) Podaci o kaznenom progonu u predmetima iz članka 21. ovoga Zakona ne smiju se objaviti bez odobrenja Ravnatelja.“.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 32.

(1) Članak 22. ovoga Zakona primjenjuje se na kaznena djela terorizma iz članka 97., financiranja terorizma iz članka 98. i terorističkog udruženja iz članka 102. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.) počinjena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Županijski sud u Varaždinu nadležan je za predmete kaznenih djela iz članka 21. koji je dopunjen člankom 22. ovoga Zakona počinjenih nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Postupke u predmetima županijskih sudova iz članka 31. stavka 2. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narodne novine“, br. 76/09., 116/10., 145/10., 57/11., 136/12., 148/13. i 70/17.) koji nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će sudovi u čiju su nadležnost pripadali prema odredbama Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narodne novine“, br. 76/09., 116/10., 145/10., 57/11., 136/12., 148/13. i 70/17.).

(4) Ravnatelj Ureda uskladit će pravilnik o unutarnjem redu s odredbama ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 33.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Uz članak 1.

Ovim člankom se iz navoda članka 1. stavka 1. o predmetu Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta izostavlja osiguranje prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom radi usklađenja sa Zakonom o izmjeni zakona o Uredu za suzbijanja korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narodne novine“, br. 70/17.). Navedenim je Zakonom brisana Glava IV kojom se uređivao postupak prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom jer je predmetno regulirano Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 70/17.).

Uz članak 2.

Ovim člankom se iz članka 1.a izostavlja navod prenošenja Okvirne odluke Vijeća 2005/212/PUP od 24. veljače 2005. o oduzimanju imovinske koristi, sredstava i imovine pribavljene kaznenim djelom (SL L 68, 15. 3. 2005.) u pravni poredak Republike Hrvatske Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta s obzirom na to da je navedena Odluka prenesena u materijalno kazneno zakonodavstvo i time jedinstveno primjenjiva i na kaznena djela iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.

Uz članak 3.

Ovim člankom se dorađuje izričaj odredbe članka 2. stavka 2. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, dok se odredbe stavka 3. usklađuju sa Zakonom o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 33/95.), propisivanjem da pečat Ureda sadrži i njegovo sjedište. Ujedno se dorađuje izričaj odredbe o natpisnoj ploči Ureda.

Uz članak 4.

Ovim člankom se u članku 3. stavku 1. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta mijenjaju uvjeti za imenovanje ravnatelja Ureda. Važećim zakonskim rješenjem propisano je da se za ravnatelja može imenovati zamjenik Glavnog državnog odvjetnika, županijski državni odvjetnik ili zamjenik županijskog državnog odvjetnika koji ispunjava uvjete za imenovanje za zamjenika Glavnog državnog odvjetnika. S obzirom na to da je Zakonom o Državnoodvjetničkom vijeću („Narodne novine“, br. 67/18., 126/19., 80/22. i 155/23.) kao uvjet za imenovanje zamjenika županijskog državnog odvjetnika propisano obnašanje pravosudne dužnosti najmanje 10 godina, a za imenovanje zamjenika Glavnog državnog odvjetnika najmanje 15 godina obnašanja pravosudne dužnosti, iz odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta izostavlja se uvjet da županijski državni odvjetnik i zamjenik županijskog državnog odvjetnika moraju ispunjavati uvjete za zamjenika Glavnog državnog odvjetnika da bi bili imenovani za ravnatelja Ureda, s ciljem proširenja kruga mogućih kandidata za ovu dužnost.

U stavku 4. propisan je rok za pokretanje redovnog postupka imenovanja ravnatelja Ureda prije isteka vremena imenovanja, a navedenu je odredbu potrebno dopuniti propisivanjem roka za pokretanje navedenog postupka u slučaju da dužnost ravnatelja prestane prije isteka vremena imenovanja iz drugih razloga.

Iz postupka imenovanja Ravnatelja Ureda brisanjem postojećeg stavka 6. izostavlja se pisani pristanak na imenovanje s obzirom na to da se podrazumijeva zbog obveze javljanja na oglas za slobodno mjesto ravnatelja, a u novom stavku 6. izostavlja se postupak posebne provjere imovnog stanja koji je sadržan u postupku sigurnosne provjere.

Uz članak 5.

Ovim člankom se u članku 4. stavku 1. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, kao i za sve druge dužnosti čelnika pravosudnih tijela, postavlja ograničenje da nitko ne može biti imenovan na dužnost Ravnatelja više od dva puta uzastopce.

U stavcima 2. i 3. također se posebno propisuju osnove prestanka dužnosti ravnatelja Ureda, koje trenutno nisu posebno propisane, već se u odnosu na razrješenje ravnatelja upućuje na Zakon o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, br. 67/18. i 21/22.), ali navedeni Zakon, od stupanja na snagu Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću 1. rujna 2018., više niti ne propisuje ovu materiju, a posebno se propisuje i nadležnost Glavnog državnog odvjetnika za donošenje odluka o razrješenju.

Izričaj odredbe o posljedicama razrješenja se dodatno uređuje i precizira. 

Uz članak 6.

Ovim člankom se u članku 5. stavku 1. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta odredba o određivanju broja zamjenika ravnatelja Ureda usklađuje sa Zakonom o državnom odvjetništvu.

Uz članak 7.

Ovim člankom se odredbe o određivanju broja službenika i namještenika u Uredu u članku 6. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta usklađuju sa Zakonom o državnom odvjetništvu te se posebno za Ured propisuje obveza ravnatelja za donošenje Pravilnika o unutarnjem redu.

Uz članak 8.

Ovim člankom se u članku 8. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta mijenjaju uvjeti za raspored na mjesto zamjenika ravnatelja Ureda. Raspored se omogućuje samo državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika koji su do tada najmanje osam godina obnašali pravosudnu dužnost te se više ne priznaje prethodni rad u svojstvu odvjetnika i policijskih službenika, a ocjena stručnog znanja i sposobnosti državnoodvjetničkih dužnosnika temelji se na mišljenju nadležnog državnog odvjetnika i ocjeni najmanje vrlo dobrog obnašanja državnoodvjetničke dužnosti.

Uz članak 9.

Ovim člankom se u članku 9. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta preciziraju i uređuju odredbe o postupku prijave te o rasporedu zamjenika ravnatelja na rad u Ured.

Uz članak 10.

Ovim člankom se u članku 10. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta propisuju osnove i postupak prestanka rasporeda zamjenika ravnatelja na radu u Ured.

Uz članak 11.

Ovim člankom se u članku 11. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta jasnije definiraju uvjeti i postupak upućivanja državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika na rad u Ured, u pravilu na vrijeme do godine dana, u kojem slučaju imaju prava i dužnosti zamjenika ravnatelja.

Uz članak 12.

Ovim člankom se u članku 11.a Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta jasnije definiraju uvjeti i postupak povjeravanja postupanja pojedinih predmeta iz nadležnosti Ureda u rad državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika koji u tom slučaju u postupanju u navedenom predmetu imaju ovlasti zamjenika ravnatelja.

Uz članak 13.

Ovim člankom se uređuje izričaj članka 12. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te se iz njega izostavljaju nepotrebno nabrajanje i definiranje pojedinih vrsta državnih službenika što je već uređeno Zakonom o državnom odvjetništvu, kao i postupak posebne provjere imovnog stanja službenika s obzirom na to da je isti sadržan u postupku sigurnosne provjere.

Uz članke 14.-19.

Ovim člancima uređuje se unutarnje ustrojstvo Ureda te definira djelokrug osnovnih ustrojstvenih jedinica Ureda. U odnosu na važeće uređenje posebno se ističe ukidanje zasebnog Odjela za istraživanje i dokumentaciju te Tajništva Ureda sukladno odgovarajućim izmjenama Zakona o državnom odvjetništvu. Iz članaka se izostavljaju navodi osoba koje u pojedinim odjelima obavljaju poslove iz njihovog djelokruga s obzirom na to da se navedeno utvrđuje godišnjim rasporedima poslova.

Uz članke 20. i 21.

Ovim člankom se u članku 19. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta propisuju nadležnost i sredstva obavljanja poslova osiguranja osoba, imovine i objekata Ureda. Navedene poslove obavljaju isključivo službenici pravosudne policije, čime se isključuje mogućnost, koja je Zakonom o državnom odvjetništvu propisana za druga državna odvjetništva da se obavljanje navedenih poslova povjeri pravnim osobama ovlaštenim za poslove zaštite i osiguranja.

Člankom 21. briše se važeći članak 20. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta s obzirom na to da se službenici pravosudne policije kao službenici ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa ne raspoređuju na rad u Ured i da prolaze sigurnosnu provjeru sukladno posebnim propisima.

Uz članak 22.

Ovim člankom proširuje se katalog kaznenih djela koja su u nadležnosti Ureda, a koji je uređen  važećim člankom 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. U predmetni članak dodaju se kaznena djela terorizma iz članka 97. Kaznenog zakona, financiranje terorizma iz članka 98. Kaznenog zakona i terorističkog udruženja iz članka 102. Kaznenog zakona s obzirom na to da se radi o kaznenim djelima koja u odnosu na  način počinjenja zahtijevaju visok stupanj planiranja i djelovanja te organiziranost i povezanost sudionika, a predstavljaju iznimnu ugrozu i opasnost za državu i međunarodnu zajednicu. Navedene okolnosti opravdaju postupanje specijaliziranog državnog odvjetništva, koje posjeduje i resurse nužne za otkrivanje i procesuiranje takve vrste kaznenih djela.  

Uz članak 23.

Ovim člankom propisuje se dužnost nadležnog općinskog ili županijskog državnog odvjetništva da bez odgode obavijesti Ured u slučaju saznanja o počinjenju kaznenih djela iz nadležnosti Ureda. Prema važećem normativnom rješenju navedenu obvezu ima policija, a ova izmjena predstavlja prilagodbu unutarnjem ustrojstvu i pravilima postupanja unutar državnog odvjetništva.

U svrhu učinkovitog postupanja Ureda također se propisuje mogućnost da Ured predmete u kojima postoje samo naznake počinjenja kaznenih djela iz njegove nadležnosti radi provođenja izvida dostavi na postupanje mjesno nadležnom državnom odvjetništvu. Od ove su mogućnosti propisane iznimke koje se  odnose na kaznena djela iz nadležnosti Ureda ako je počinitelj ili objekt počinjenja kaznenog djela državni dužnosnik, dužnosnik u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i osoba koja u Europskoj uniji, stranoj državi ili međunarodnoj organizaciji koje je Republika Hrvatska član obavlja dužnosti povjerene državnom dužnosniku ili dužnosniku u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave, ili ako je počinitelj ili objekt počinjenja kaznenog djela iz članka 21. ovoga Zakona strani javni službenik, zastupnik u Europskom parlamentu, zakonodavnom ili predstavničkom tijelu strane države ili međunarodne javne organizacije. U odnosu na državne dužnosnike i dužnosnike u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave ovakva se iznimka ukazuje opravdanom s obzirom na javnu dužnost i sredinu u kojoj obnašaju dužnost, a koja opravdava potrebu isključivog postupanja Ureda. Iznimka se predlaže i ako je počinitelj strani javni službenik odnosno ako je kazneno djelo počinjeno prema stranom javnom službeniku budući da tipologija kaznenih djela koja uključuju navedeno svojstvo sadrži transnacionalni element koji opravdava postupanje Ureda s obzirom na njegove kapacitete.

Uz članak 24.

Ovim člankom se, pored već propisane obveze hitnosti postupanja, u članku 30. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta predsjedniku vijeća propisuje dužnost da u predmetima kaznenih djela iz nadležnosti Ureda poduzme sve potrebne mjere za  kontinuirano vođenje rasprave i sprječavanje neopravdanih odgoda, sve u svrhu što učinkovitijeg postupanja.

Uz članak 25.

Ovim se člankom u članku 31. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta propisuje nadležnost županijskih sudova za postupanje u predmetima kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona u kojima je tužitelj Ured. Pored županijskih sudova u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu koji su za navedene predmete stvarno i mjesno nadležni prema važećem zakonu, kao novi nadležni sud utvrđuje se i Županijski sud u Varaždinu, a pri tome preuzima i područje nadležnosti Županijskog suda u Bjelovaru koje prema važećem uređenju spada pod nadležnost Županijskog suda u Zagrebu. Osim područja nadležnosti Županijskog suda u Bjelovaru i Varaždinu, područje nadležnosti Županijskog suda u Zagrebu umanjuje se i za područje Županijskog suda u Karlovcu za koje nadležan postaje Županijski sud u Rijeci pa se na navedeni način posebno rasterećuje Županijski sud u Zagrebu.

Navedene izmjene u nadležnosti županijskih sudova sukladne su preporukama Radne skupine Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj za borbu protiv podmićivanja u međunarodnom poslovanju koje se odnose na povećanje učinkovitosti u kaznenom sudovanju, i to posebno u predmetima korupcije i organiziranog kriminaliteta.

Uz članke 26. i 27.

Ovim se člancima u člancima 32. i 33. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta izostavlja osnivanje specijaliziranih sudskih odjela općinskih sudova u sjedištima nadležnih županijskih sudova zbog malog broja predmeta kaznenih djela iz članka 21. Zakona u njihovom radu i zbog nepostojanja posebne potrebe ovakve organizacije rada.

Uz članak 28.

Ovim se člankom u članku 39. točki 2. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta proširuje katalog kaznenih djela za koja se isključuje primjena instituta iz članka 36. važećeg Zakona,  a iz razloga usklađenja sa Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 36/24.) kojim je uvedeno novo kazneno djelo teško ubojstvo ženske osobe iz članka 111.a Kaznenog zakona.

Uz članak 29.

Ovim se člankom mijenja članak 48. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, a s obzirom na prirodu i težinu kaznenih djela iz članka 21. Zakona dana je mogućnost određivanja posebnih dokaznih radnji u slučaju osnove sumnje na pripremu tih kaznenih djela pod uvjetima da se redovnim izvidima to kazneno djelo ne može otkriti, spriječiti ili dokazati ili bi to bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama.

Uz članak 30.

Ovim se člankom odredba članka 49. stavka 1. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta usklađuje zbog prestanka važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, br. 145/10. i 70/17.), dok je u stavku 5. navedenog članka iznos novčane kazne izražen u kunama zamijenjen novčanim iznosom u eurima, u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22. i 88/22. -ispravak).

Uz članak 31.

Ovim se člankom u članak 62. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta dodaje stavak 5. koji u dijelu sadržajno odgovara članku 30. stavku 2. važećeg Zakona. Navedena izmjena učinjena je jer navedena zakonska odredba konceptualno pripada zakonskim odredbama kojima se regulira zaštita tajnosti postupka.

Uz članak 32.

Ovim se člankom, s obzirom na širenje kataloga kaznenih djela iz nadležnosti Ureda, propisuje da će se članak 22. ovoga Zakona primjenjivati na kaznena djela terorizma iz članka 97., financiranja terorizma iz članka 98. i terorističkog udruženja iz članka 102. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.) počinjena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona. Postupke za navedena kaznena djela počinjena prije stupanja na snagu ovoga Zakona provest će nadležna državna odvjetništva.

Također se propisuje da će Županijski sud u Varaždinu biti nadležan za predmete kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona počinjenih nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Obzirom na izmjenu nadležnosti Županijskih sudova u Zagrebu i Rijeci, intencija odredbe je da predmeti započeti pred Županijskim sudom u Zagrebu pred tim sudom budu i dovršeni.

Zaključno se propisuje i rok za usklađenje pravilnika o unutarnjem redu Ureda s odredbama ovoga Zakona.

Članak 33.

Ovim se člankom propisuje stupanje na snagu ovoga Zakona.

V. TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju:

1. ustrojstvo, nadležnost i ovlasti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: Ured),

2. djelokrug i nadležnost sudova i postupanje u predmetima kaznenih djela određenih ovim Zakonom,

3. imenovanje Ravnatelja Ureda (u daljnjem tekstu: Ravnatelj) i zamjenika ravnatelja, raspoređivanje na rad državnih odvjetnika i njihovih zamjenika, uvjeti za primanje službenika i namještenika i osiguranje sredstava za rad Ureda,

4. osiguranje prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom,

5. suradnja tijela državne vlasti i drugih tijela i osoba s Uredom,

6. međunarodna suradnja u kaznenom progonu i istraživanju kaznenih djela iz nadležnosti Ureda.

(2) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, za osobe u muškom rodu, uporabljeni su neutralno i odnose se na muške i ženske osobe (ravnatelj/ravnateljica, državni odvjetnik/državna odvjetnica; istražitelj/istražiteljica; savjetnik/savjetnica, sudac/sutkinja i dr.).

Članak 1.a

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose:

1) Okvirna odluka Vijeća 2005/212/PUP od 24. veljače 2005. o oduzimanju imovinske koristi, sredstava i imovine pribavljene kaznenim djelom (SL L 68, 15. 3. 2005.),

2) Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o zajedničkim istražnim timovima (2002/465/PUP) (SL L 162, 20. 6. 2002.).

Članak 2.

(1) Ured je posebno državno odvjetništvo koje se ustanovljuje za područje Republike Hrvatske i ima sjedište u Zagrebu.

(2) Ako u ovom Zakonu nije što drukčije propisano, na ustrojstvo i djelatnost Ureda primjenjuju se odredbe Zakona o državnom odvjetništvu.

(3) Ured ima pečat koji sadrži sljedeći naziv: Republika Hrvatska – Državno odvjetništvo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i grb Republike Hrvatske. Na zgradi u kojoj je smješten Ured, mora biti istaknut naziv: Republika Hrvatska, Državno odvjetništvo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, grb i zastava Republike Hrvatske.