USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o medijaciji sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA

Ocjena stanja

Zakonski okvir medijacije u Republici Hrvatskoj uspostavljen je 2003. godine donošenjem Zakona o mirenju („Narodne novine“, broj 163/03.), koji je izmijenjen 2009. godine te je početkom 2011. godine donesen novi Zakon o mirenju („Narodne novine“, broj 18/11.).

2023. godine donesen je Zakon o mirnom rješavanju sporova („Narodne novine“, broj 67/23.; dalje: ZMRS) koji je stupio na snagu 29. lipnja 2023.

U odnosu na ranije uređenje, ZMRS područje primjene zakona propisuje šire tako što propisuje da se zakonom uređuje mirno rješavanje sporova u građanskim, trgovačkim, radnim, obiteljskim, upravnim i drugim sporovima o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati, a mirno rješavanje sporova definira kao svaki izvansudski ili sudski postupak kojim stranke nastoje sporazumno riješiti spor, uključujući medijaciju i strukturirane pregovore.

Institucionalni okvir medijacije obuhvaća sudsku i izvansudsku medijaciju. Sudsku medijaciju uređuje i organizira država u okviru uređenja pravosudnog sustava, dok je izvansudska medijacija organizirana i u institucijama za medijaciju (najčešće se radi o udrugama) te provođenjem medijacije neovisno o institucijama za medijaciju, kada medijaciju provodi samostalno pojedini medijator.

Radi ostvarenja svrhe ZMRS-a osnovan je Centar za mirno rješavanje sporova (dalje: Centar).

Institucije za medijaciju su institucije koje su Zakonom ovlaštene ili koje su dobile suglasnost Centra za provođenje obuke za medijatora, obuke za trenera i za provođenje medijacije.

Centar vodi Registar institucija za medijaciju u koji je trenutno upisano osam aktivnih institucija za medijaciju.

Osim institucija upisanih u Registar institucija za medijaciju, postoje i druge pravne osobe za koje je posebnim propisom određeno da organiziraju medijaciju, kao što su Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatski ured za osiguranje, Hrvatska komora arhitekata, Hrvatska komora inženjera građevinarstva, Hrvatska komora inženjera elektrotehnike i Hrvatska komora inženjera strojarstva.

Nadalje, ZMRS propisuje da je medijator osoba upisana u Registar medijatora koja na temelju sporazuma stranaka provodi medijaciju.

Registar institucija za medijaciju i Registar medijatora su javni te ih u elektroničkom obliku vodi Centar.

Međutim, unatoč kontinuiranom radu na unaprjeđenju medijacije, rezultati primjene medijacije u praksi, posebice na području izvansudske medijacije, nisu ispunili predviđena očekivanja.

Dvije godine primjene ZMRS-a pokazale su kako građani nisu u dovoljnoj mjeri prepoznali prednosti mirnog načina rješavanja sporova. Primjena medijacije još je uvijek zanemariva u odnosu na obraćanje građana redovnim sudovima kako bi riješili spor.

Također, pokazalo se kako ostali dionici pravosudnog sustava, suci, odvjetnici i ostali koji su u mogućnosti doprinijeti poticanju stranaka na primjenu medijacije, nisu motivirani i ne doprinose u dovoljnoj mjeri.

S druge strane, opterećenje sudova predmetima još je uvijek značajno, radi čega je potrebno nastaviti rad na poticanju primjene medijacije kao načina rješavanja sporova koji može doprinijeti smanjenju broja predmeta na sudovima.

Dakle, nakon niza provedenih normativnih i nenormativnih aktivnosti u svrhu poticanja na češću primjenu medijacije u rješavanju sporova, razlog njezine nedovoljne iskorištenosti moguće je pronaći u još uvijek nedovoljnoj informiranosti građana i dionika pravosudnog sustava o medijaciji, ali i u nedovoljno jasnom zakonskom okviru.

Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

U svrhu daljnjeg unaprjeđenja i poticanja šire primjene medijacije donosi se novi zakon.

Nakon što je ZMRS proširio područje primjene zakona tako što je propisao da se zakonom uređuje mirno rješavanje sporova u građanskim, trgovačkim, radnim, obiteljskim, upravnim i drugim sporovima o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati, novim zakonom naglasak se vraća na medijaciju.

Naime, u dvije godine primjene ZMRS-a utvrđeno je kako širenje područje primjene zakona nije doprinijelo češćoj primjeni mirnih načina rješavanja sporova, a primjena propisa u praksi je nejasna..

Stoga ovaj zakon uređuje medijaciju na način da zadržava postojeća dobra rješenja te ih dodatno osnažuje detaljnijim uređenjem postojećih instituta za koje se pokazalo da su svrhoviti, međutim, i nedovoljno iskorišteni.

Stečena iskustva pokazala su kako je najizazovniji dio u radu na unaprjeđenju medijacije pronaći način kako stranke upoznati s medijacijom, potaknuti ih na njezinu češću primjenu i učiniti ih povjerljivima prema medijaciji. Pri tom se pokazalo kako su upravo nerazumijevanje i nedovoljna informiranost glavnim uzrocima neprihvaćanja i nepovjerenja kod stranaka.

Uzimajući u obzir navedeno, pri tom vodeći računa o tome da medijacija uvijek i bez iznimke ovisi o dobrovoljnosti stranaka da u medijaciji sudjeluju, odgovarajućim uređenjem dužnosti pokušaja mirnog rješenja spora prije pokretanja sudskih postupaka i informativnog sastanka o medijaciji  smatra se da se može doprinijeti otklanjanju navedenih prepreka.

Stoga je glavna novina ovoga zakona u odnosu na ranija normativna uređenja, propisivanje dužnosti pokušaja rješavanja određenih vrsta sporova medijacijom isključivo prije pokretanja parničnog postupka, s posljedicom troškovne sankcije za stranku koja dužnost ne ispuni, uz detaljno propisivanje informativnog sastanka o medijaciji kao jednog od načina ispunjanja te dužnosti.

Uređenjem informativnog sastanka o medijaciji na način da je sastanak dostupno, funkcionalno i za stranke pravno sigurno sredstvo ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja određenih vrsta sporova medijacijom potaknut će se češća primjena medijacije u praksi.

Dakle, ovim se zakonom uređuje, da kad god je to moguće, stranke će prije pokretanja sudskog postupka pokušati riješiti spor mirnim putem, pri čemu im na raspolaganju stoje svi izvansudski alati rješavanja spora mirnim putem (informativni sastanak o medijaciji, medijacija, pregovori i ostalo).

Radi se o odredbi kojom se stranke osvješćuje i upućuje na mirno rješavanje svih vrsta sudskih sporova u fazi prije pokretanja sudskog postupka, neovisno o kojoj se vrsti spora radi.

U slučaju da stranke ne postupe u skladu s navedenim i da pokrenu sudski postupak, a da prethodno nisu pokušale spor riješiti mirnim putem, ne snose sankcije što spor nisu pokušale riješiti mirnim putem.

Međutim, za određene vrste sporova propisuje se poseban režim tako što se propisuje dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka, ali u ovom slučaju propisuje se i troškovna sankcija za onu stranku koja tu dužnost ne ispuni.

Naime, prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz nasljeđivanja i parničnog postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti stranke su dužne pokušati riješiti spor medijacijom. Takva dužnost ne postoji prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti iz radnog odnosa i iz osiguranja.

U praksi to znači da je stranka dužna pristupiti informativnom sastanku o medijaciji odnosno sankcionira se nepristupanje informativnom sastanku o medijaciji.

Uzevši u obzir činjenicu da se medijacija temelji na načelu dobrovoljnosti, nije moguće nametnuti medijaciju kao obveznu, ali je obvezan informativni sastanak o medijaciji na kojem će stranke biti upoznate s prednostima medijacije. Nakon informativnog sastanka stranke same odlučuju da li će svoj spor pokušati riješiti medijacijom ili će ga rješavati u odgovarajućem sudskom postupku.

Uvođenjem troškovne sankcije za nepristupanje informativnom sastanku o medijaciji postiže se informiranost stranaka o prednostima medijacije u svakom pojedinačnom predmetu koji bi potencijalno mogao završiti u sudskom postupku, a s druge strane poštuje se načelo dobrovoljnosti kod provođenja medijacije.

Slijedom navedenog, kada se spominje dužnost pokušaja medijacije, ta se dužnost može ispuniti na dva načina. Jedan od načina je pristupanje informativnom sastanku o medijaciji, čime je ta dužnost ispunjena pod uvjetima koje zakon detaljnije propisuje. Ukoliko se stranke nakon informativnog sastanka odluče za medijaciju koja neuspješno završi, stranke su i u tom slučaju ispunile svoju dužnost obveznog pokušaja.

Pri odabiru vrste sporova koje su obuhvaćene dužnošću pokušaja rješavanja spora medijacijom posebno se vodilo računa da se dužnost propiše upravo za one vrste sporova koje se po svojoj prirodi smatraju odgovarajućima za rješavanje medijacijom, istovremeno uzimajući u obzir i postojeće organizacijske kapacitete kojima sustav raspolaže.

S obzirom na to da je jedan od načina ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom sudjelovanje na informativnom sastanku o medijaciji, detaljnije se propisuje njegovo uređenje tako što se određuje što je informativni sastanak o medijaciji, tko ga je ovlašten provoditi, kako se pokreće i kada se smatra da je sastanak dovršen.

Radi propisivanja troškovne sankcije, dodatno se uređuje odredba o troškovima kojom se propisuje da stranka koja ne ispuni tu dužnost gubi pravo zahtijevati naknadu daljnjih troškova sudskog postupka bez obzira na ishod postupka.

Pored troškovne sankcije, kao poticaj strankama da ispune dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom propisuje se i financijska olakšica u vidu oslobođenja od plaćanja sudske pristojbe na tužbu koja bi u slučaju neuspješnog pokušaja rješavanja spora medijacijom eventualno bila podnesena.

S obzirom na to da se zakonom za stranke propisuje određena obveza koja je u slučaju neispunjenja praćena negativnom posljedicom troškovne sankcije, radi uspostavljanja ravnoteže između obveze i stvarnih mogućnosti stranaka u njezinu ispunjenju, zakonom se također dodatno osnažuje Centar koji sada nastavlja s radom kao Nacionalni centar za medijaciju i čija je uloga strankama osigurati sigurno pravno okruženje i dostupnost alata za ispunjenje propisane obveze. Centar ima sjedište u Zagrebu, ali i podružnice u Rijeci, Splitu i Osijeku čime se osigurava teritorijalna pokrivenost cijele Hrvatske.

Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Novim Zakonom osigurat će se uvjeti za informiranje građana i poslovnih subjekata o prednostima rješavanja sporova medijacijom, potaknut će se češća primjena medijacije te će se posljedično smanjiti broj predmeta na sudovima.

Također, novim uređenjem medijacije ostvarit će se dodana vrijednost na razini društva u širem smislu, s obzirom na to da se zakonom uspostavljaju pozitivne aktivnosti usmjerene prema građanima, a koje se poziva i potiče da uz podršku i pomoć i sami doprinesu razvoju nekonfliktnog društvenog okruženja, međusobnom razumijevanju i izbjegavanju sukoba.

Sve navedeno pozitivno će utjecati na jačanje vladavine prava, kao i na jačanje povjerenja građana u pravosudni sustav u cjelini.

OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Sredstva potrebna za provedbu ovog zakona, a vezano uz zapošljavanje 10 zaposlenika koji se planiraju zaposliti od 01.10.2025. na glavi 10996 Centar za mirno rješavanje sporova, procijenjeni trošak (2 mjeseca) ukupno iznosi 83.300 eura (skupina 31 Rashodi za zaposlene – 61.700 eura, skupina 32 Materijalni rashodi (prijevoz, troškovi službenog puta) – 20.000 eura i skupina 42 (nabava opreme) – 1.600 eura, osigurana su u okviru Financijskog plana razdjela 109 Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, na glavi 10996 za razdoblje 2025.-2027. godine. Procijenjeni trošak provedbe zakona u narednom razdoblju (za dodatno zapošljavanje 7 zaposlenika od 01.91.2026.) ukupno iznosi 576.400 eura za 2026. (skupina 31 – 553.400 eura, skupina 32 – 22.000 eura i skupina 42 – 1.000 eura te 654.700 eura za 2027. (skupina 31 – 628.700 eura, skupina 32 – 25.000 eura i skupina 42 – 1.000 eura) za koje su sredstva osigurana u okviru limita ukupnih rashoda MPUDT utvrđenih Odlukom Vlade o proračunsko okviru za razdoblje 2026.-2028. godine.  

TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA

Tekst prijedloga zakona dan je u obliku Nacrta prijedloga zakona o medijaciji.

ZAKON O MEDIJACIJI

DIO PRVI

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje medijacija u građanskim, trgovačkim, radnim, obiteljskim, upravnim i drugim sporovima o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati (u daljnjem tekstu: medijacija).

(2) U medijaciji uređenoj posebnim zakonom na pitanja koja nisu drugačije uređena na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona.

(3) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na medijaciju u Republici Hrvatskoj bez obzira na to imaju li stranke prebivalište ili boravište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, u drugoj državi Europske unije ili u inozemstvu.

Usklađenost s pravnim aktima Europske unije

Članak 2.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi:

- Direktiva 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o nekim aspektima medijacije u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 136/3, 24. 5. 2008.)

- Direktiva 2014/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mjerama za lakše ostvarivanje prava zajamčenih radnicima u kontekstu slobode kretanja radnika (SL L 128/8, 30. 4.2014.) i

- Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305/17, 26.11.2019.).

Svrha zakona

Članak 3.

(1) Svrha je ovoga Zakona izbjegavanje pokretanja sudskih postupaka, stvaranje uvjeta za sporazumno rješavanje sporova medijacijom, olakšavanje pristupa medijaciji kao odgovarajućem postupku rješavanja sporova, osiguravanje raspoloživosti medijacije, jačanje svijesti o medijaciji  kroz poticanje njezine primjene te osiguravanje uravnoteženog odnosa između medijacije i sudskog postupka.

(2) Medijacija se provodi prije ili tijekom sudskog postupka.

(3) Nakon što odluka nadležnog tijela o sporu postane pravomoćna i ovršna, u medijaciji se može sporazumijevati o načinu i uvjetima provedbe odluke te o drugim pitanjima.

(4) Radi ostvarenja svrhe ovoga Zakona poticat će se korištenje medijacije, edukacija medijatora, a putem sredstava javnog priopćavanja, elektroničkih i drugih medija objavljivat će se informacije o medijacijama, uključujući informacije o institucijama za medijaciju i medijatorima.

Definicije

Članak 4.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

a) medijacija je svaki postupak, bez obzira na to provodi li se u sudu, instituciji za medijaciju ili izvan njih, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć jednog ili više medijatora koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje

b) medijator je osoba upisana u Registar medijatora koja na temelju sporazuma stranaka provodi medijaciju

c) institucija za medijaciju je pravna osoba upisana u Registar institucija za medijaciju koja organizira medijaciju i druga pravna osoba za koju je posebnim propisom određeno da organizira medijaciju

d) informativni sastanak o medijaciji je sastanak na kojem stranke u nazočnosti medijatora ukratko obavještavaju protivnu stranku o svojim zahtjevima i prigovorima, a medijator strankama objašnjava prednosti rješavanja spora medijacijom.

(2) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Načela tumačenja zakona

Članak 5.

(1) Prilikom tumačenja odredaba ovoga Zakona primijenit će se načelo savjesnosti i poštenja te međunarodno prihvaćeni standardi medijacije izraženi u aktima Europske unije, Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe.

(2) Pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom rješavat će se u skladu s načelima procesne suradnje, razmjernosti, dobrovoljnosti, učinkovitosti postupka, jednakog postupanja sa strankama, autonomije stranaka u postupku, povjerljivosti postupka i nepristranosti medijatora.

GLAVA II.

NACIONALNI CENTAR ZA MEDIJACIJU

Osnivanje

Članak 6.

(1) Osnivač Nacionalnog centra za medijaciju (u daljnjem tekstu: Nacionalni centar) je Republika Hrvatska, a u ime osnivača osnivačka prava obavlja ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

(2) Sjedište Nacionalnog centra je u Zagrebu.

(3) Nacionalni centar se osniva rješenjem Ministarstva.

(4) Sredstva za financiranje djelatnosti Nacionalnog centra osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Načela rada Nacionalnog centra

Članak 7.

Nacionalni centar djeluje u skladu s načelima kooperativnosti, transparentnosti, nepristranosti i djelotvornosti.

Djelatnosti i poslovi Nacionalnog centra

Članak 8.

(1) Nacionalni centar je javna ustanova koja radi ostvarenja svrhe ovoga Zakona:

- potiče razvoj kulture sporazumnog rješavanja sporova korištenjem medijacije

- daje i opoziva suglasnost institucijama za medijaciju

- daje suglasnost na programe edukacije za medijaciju

- provodi, samostalno ili u suradnji s institucijama za medijaciju, stručno osposobljavanje i usavršavanje medijatora

- odlučuje o upisu medijatora u Registar medijatora i o brisanju medijatora iz Registra medijatora

- vodi Registar medijatora te Registar institucija za medijaciju i izdaje potvrde iz navedenih registara

- imenuje, na zahtjev stranaka, medijatore koji provode informativni sastanak o medijaciji i medijaciju, ako se stranke ne mogu sporazumjeti o osobi medijatora

- provodi, samostalno ili u suradnji s drugim medijatorima, informativni sastanak o medijaciji i medijaciju

- sustavno prikuplja podatke o medijacijama

- objavljuje informacije o medijacijama, medijatorima i institucijama za medijaciju.

(2) Djelatnosti iz stavka 1. podstavaka 2., 5. i 6. ovoga članka Nacionalni centar obavlja kao javnu ovlast, dok ostale djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka Nacionalni centar obavlja kao javnu službu.

GLAVA III.

INSTITUCIJE ZA MEDIJACIJU I MEDIJATORI

Institucije za medijaciju

Članak 9.

(1) Institucije za medijaciju su institucije koje su Zakonom ovlaštene ili koje su dobile suglasnost Nacionalnog centra:

- za provođenje obuke za medijatora i/ili

- za provođenje obuke za trenera i/ili

- za provođenje medijacije.

(2) Nacionalni centar će dati suglasnost za provođenje obuke za medijatora te za provođenje obuke za trenera instituciji koja ima najmanje tri osposobljene osobe za provođenje obuke, odgovarajući prostor za provođenje obuke i usvojene programe obuke, a suglasnost za provođenje medijacije dat će instituciji koja ima najmanje tri medijatora i odgovarajući prostor za provođenje medijacije.

(3) Ako naknadno utvrdi da je institucija za medijaciju prestala ispunjavati uvjete iz stavka 2. ovoga članka, Nacionalni centar će opozvati suglasnost iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Nacionalni centar o davanju i opozivu suglasnosti odlučuje rješenjem protiv kojeg se može izjaviti žalba Ministarstvu.

(5) Institucije za medijaciju koje su Zakonom ovlaštene ili su dobile suglasnost Nacionalnog centra za provođenje obuke za medijatora te za provođenje obuke za trenera dostavljaju Nacionalnom centru plan provođenja obuke za medijatora i trenera te vode upisnik izdanih potvrda o provedenoj obuci i evidenciju polaznika obuke.

(6) Institucije za medijaciju koje su dobile suglasnost Nacionalnog centra iz stavka 1. ovoga članka Nacionalni centar će upisati u Registar institucija za medijaciju koji se vodi pri Nacionalnom centru. Registar je javan i vodi se u elektroničkom obliku. Nacionalni centar izdaje potvrdu iz Registra koja ima svojstvo javne isprave.

(7) Institucije za medijaciju kojima je opozvana suglasnost Nacionalnog centra iz stavka 1. ovoga članka Centar će brisati iz Registra institucija za medijaciju koji se vodi pri Nacionalnom centru.

(8) Institucije za medijaciju iz stavka 1. ovoga članka dužne su Nacionalnom centru redovito dostavljati informacije o medijacijama te njihovom trajanju i ishodu.

(9) Način upisa u registar, tehničke uvjete za provođenje obuke i medijacije, način provođenja obuke, dostave Nacionalnom centru plana provođenja obuke za medijatora i trenera, vođenja evidencije o polaznicima i dostave informacija od strane institucija za medijaciju propisuje pravilnikom ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Medijatori

Članak 10.

(1) Svojstvo medijatora stječe se upisom u Registar medijatora koji vodi Nacionalni centar, a gubi se brisanjem iz Registra. Registar je javan i vodi se u elektroničkom obliku. Centar izdaje potvrdu iz Registra koja ima svojstvo javne isprave.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u medijaciji u prekograničnim sporovima u smislu ovoga Zakonasvojstvo medijatora ima i svaka osoba koja je stekla to svojstvo na temelju propisa u državi članici Europske unije (dalje u tekstu : državi članici).

(3) U Registar iz stavka 1. ovoga članka može se upisati medijator koji je stekao potvrdu od institucije za medijaciju iz članka 9. ovoga Zakona ili potvrdu od ovlaštene institucije sa sjedištem na području Europske unije o provedenoj obuci za medijatora u trajanju od najmanje 40 sati.

(4) Medijator upisan u Registar iz stavka 1. ovoga članka brisat će se iz Registra na osobni zahtjev ili po službenoj dužnosti:

- ako se utvrdi da nisu postojali uvjeti na temelju kojih je upisan u Registar

- u slučaju neispunjenja dužnosti da se redovito stručno usavršava

- u slučaju lišenja poslovne sposobnosti

- u slučaju da je pravomoćnom odlukom određeno brisanje iz Registra zbog povrede Etičkog kodeksa medijatora

- u slučaju smrti.

(4) Nacionalni centar o upisu i brisanju iz Registra iz stavka 1. ovoga članka odlučuje rješenjem protiv kojeg se može izjaviti žalba Ministarstvu.

(5) Medijator je dužan redovito se stručno usavršavati.

(6) Način upisa i brisanja iz Registra iz stavka 1. ovoga članka, njegova vođenja i način ispunjenja dužnosti usavršavanja medijatora iz stavka 5. ovoga članka propisuje pravilnikom ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Etički kodeks medijatora

Članak 11.

(1) Etički kodeks medijatora utvrđuje etička načela i pravila ponašanja medijatora radi čuvanja dostojanstva i ugleda medijacije kao mirnog načina rješavanja sporova.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa, uz prethodno mišljenje Nacionalnog centra za medijaciju, donosi Etički kodeks medijatora.

(3) Etički kodeks objavljuje se na mrežnoj stranici ministarstva i Nacionalnog centra.

(4) Prijedlog za izmjene i dopune Etičkog kodeksa medijatora može dati Nacionalni centar, institucija za medijaciju iz članka 9. ovoga Zakona i najmanje deset medijatora.

Etičko vijeće i postupak povodom povrede Etičkog kodeksa medijatora

Članak 12.

(1) O povredama Etičkog kodeksa iz članka 11. ovoga Zakona odlučuje Ministarstvo.

(2) Protiv odluke Ministarstva  medijator i podnositelj pritužbe imaju pravo žalbe u roku od osam dana od dana dostave odluke, o kojoj odlučuje Etičko vijeće.

(3) Etičko vijeće iz stavka 2. ovoga članka ima tri člana koji se biraju iz reda Ministarstva, Nacionalnog centra  i institucije za medijaciju iz članka 9. ovoga Zakona.

(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa propisat će pravilnikom izbor predsjednika Etičkog vijeća i postupak po povredi Etičkog kodeksa.

DIO DRUGI

GLAVA I.

MIRNO RJEŠAVANJE SPORA PRIJE POKRETANJA SUDSKOG POSTUPKA

Pokušaj mirnog rješavanja spora

Članak 13.

(1) Stranke će, kad god je to moguće, prije pokretanja sudskog postupka pokušati spor riješiti mirnim putem.

(2) Rješavanje spora mirnim putem je svaki izvansudski postupak ili aktivnost stranaka kojom stranke nastoje sporazumno riješiti spor.

Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka

Članak 14.

(1) Prije pokretanja parničnog postupka  koji proizlazi iz nasljeđivanja i parničnog postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti stranke su dužne pokušati riješiti spor medijacijom.

(2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se prije pokretanja parničnog postupka radi naknade štete u sporovima male vrijednosti iz radnog odnosa i iz osiguranja.

(3) Dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom iz stavka 1. ovoga članka ne postoji u slučajevima:

- u kojima je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe

- u kojima je stranka u sporu Republika Hrvatska

- kad zbog nasilja nije razumno očekivati da će stranke ispunjenjem te dužnosti postići sporazumno rješenje spora

- kad stranka koja postupak pokreće nije saznala prebivalište odnosno boravište druge stranke, iako se, sukladno stavku 5. ovoga članka, obratila Nacionalnom centru ili

- kad stranka nije uredno pozvana da pristupi informativnom sastanku o medijaciji.

(4) Dužnost iz stavka 1. ovoga članka stranke će ispuniti:

- ako je jedna od stranaka pristupila informativnom sastanku o medijaciji, a na koji je protivna stranka odbila pristupiti  ili neopravdano nije pristupila

- ako je jedna od stranaka pristupila informativnom sastanku o medijaciji, a na koji opravdano nije pristupila protivna stranka

- ako su stranke pristupile informativnom sastanku o medijaciji, na kojem su protivnu stranku obavijestile o svojim zahtjevima i prigovorima te ako su  saslušale objašnjenje medijatora o prednostima rješavanja spora medijacijom  ili

- ako je između njih bezuspješno okončana medijacija.

(5) Stranke se mogu, u svrhu ispunjavanja dužnosti iz stavka 1. ovoga Zakona,  obratiti Nacionalnom centru radi pribavljanja adrese protivne stranke.

(6) Nacionalni centar će podatke o adresi iz stavka 5. ovoga članka pribaviti iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova.

(7) Na tužbu kojom se pokreće parnični postupak iz stavka 1. ovoga članka, stranka koja tužbu podnosi, a koja je prije podnošenja tužbe pokušala spor riješiti medijacijom, oslobođena je plaćanja sudske pristojbe na tužbu.

Upućivanje na pokušaj rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka koji proizlazi iz nasljeđivanja

Članak 15.

(1) Prije nego što prekine ostavinski postupak radi upućivanja na parnicu, ostavinski sud će rješenjem uputiti stranke čija prava su sporna da sukladno članku 14. ovoga Zakona pokušaju spor riješiti medijacijom.

(2) U rješenju iz stavka 1. ovoga članka ostavinski sud odredit će rok koji ne može biti dulji od 15 dana, u kojem je stranka iz stavka 1. ovoga članka čije pravo smatra manje vjerojatnim dužna Nacionalnom centru  podnijeti zahtjev za održavanje informativnog sastanka o medijaciji te o podnošenju obavijestiti ostavinski sud.

(3) Ostavinski sud će u rješenju iz stavka 1. ovoga članka upozoriti stranke na posljedice neispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona.

Informativni sastanak o medijaciji

Članak 16.

(1) Stranka je na informativnom sastanku o medijaciji dužna ukratko obavijestiti protivnu stranku o svojim zahtjevima i prigovorima te je dužna saslušati medijatora koji će strankama objasniti prednosti rješavanja spora medijacijom.

(2) Informativni sastanak o medijaciji provodi Nacionalni centar, institucija za medijaciju iz članka 9. ovoga Zakona ili medijator, osim informativnog sastanka o medijaciji koji se provodi u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona, koji provodi Nacionalni centar.

(3) Nacionalni centar će u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva za pokretanje informativnog sastanka o medijaciji koji se provodi u svrhu ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona, dopisom putem pošte preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom  pozvati stranke da pristupe informativnom sastanku o medijaciji.

(4) U dopisu iz stavka 3. ovoga članka Nacionalni centar će odrediti dan, vrijeme i mjesto održavanja informativnog sastanka o medijaciji te će upozoriti stranke na posljedice neispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja spora medijacijom iz članka 33. stavka 3. ovoga Zakona.

(5) Stranka  je dužna, kad god je to moguće, osobno, bez ili uz prisustvo punomoćnika, pristupiti informativnom sastanku o medijaciji, a u slučaju spriječenosti osobnog pristupanja informativnom sastanku o medijaciji stranka će o razlozima spriječenosti obavijestiti medijatora.  

(6) Na informativni sastanak o medijaciji na odgovarajući se način primjenjuju odredbe glave II. ovog dijela Zakona kojima se uređuju obveze medijatora, način provođenja medijacije, sastanci medijatora i stranaka, povjerljivost, dopuštenost dokaza, nespojivost funkcije medijatora i medijacija u prekograničnim sporovima.

Pokretanje informativnog sastanka o medijaciji

Članak 17.

(1) Informativni sastanak o medijaciji pokreće se podnošenjem zahtjeva Nacionalnom centru, instituciji za medijaciju iz članka 9. ovoga Zakona ili medijatoru.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se neposredno, putem pošte preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili elektroničkim putem.

(3) Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka upućen putem pošte preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom, dan predaje pošti smatra se danom podnošenja zahtjeva.    

Dovršetak informativnog sastanka o medijaciji

Članak 18.

(1) Nacionalni centar će nakon provedenog informativnog sastanka na propisanom obrascu izdati potvrdu o načinu dovršetka informativnog sastanka o medijaciji.

(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa će pravilnikom propisati sadržaj i oblik obrasca iz stavka 1. ovoga članka.  

GLAVA II.

MEDIJACIJA

Medijacija i drugi postupci o biti spora

Članak 19.

Medijacija se može provesti neovisno o tome vodi li se o predmetu spora sudski, arbitražni ili drugi postupak.

Početak medijacije

Članak 20.

(1) Stranke mogu unaprijed sklopiti sporazum kojim se obvezuju da će sve ili neke buduće sporove rješavati medijacijom (u daljnjem tekstu: sporazum o medijaciji). U sporazumu o medijaciji određeno će navesti spor i druga pitanja koja će se pokušati riješiti medijacijom. Sporazum o medijaciji može sadržavati ime i prezime medijatora ili pravila na temelju kojih će medijator biti određen, instituciju za medijaciju, način provođenja medijacije, rok za dovršetak medijacije, zastupanje i druge sastojke koje stranke smatraju važnim za medijaciju.

(2) Medijacija se smatra pokrenutom prihvatom prijedloga za provođenje medijacije, osim ako je za sporove u kojima postoji obveza pokretanja medijacije propisano ili ugovoreno drugačije.

(3) Sporazum o medijaciji smatra se sklopljenim i kad jedna stranka drugoj stranci podnese prijedlog za provođenje medijacije koji sadrži sastojke iz stavka 1. ovoga članka, a druga stranka u roku od 15 dana od dana kada je primila prijedlog, ili u drugom roku naznačenom u prijedlogu, prihvati rješavanje spora medijacijom.

(4) Ako se druga stranka o prijedlogu za provođenje medijacije ne izjasni u roku iz stavka 3. ovoga članka, smatrat će se da je prijedlog za medijaciju odbijen.

(5) Ako je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe, medijacija se u slučaju iz stavka 4. ovoga članka smatra okončanom.

Imenovanje medijatora

Članak 21.

(1) Imenovanje medijatora obavlja se prema pravilima o kojima su se stranke sporazumjele.

(2) Stranke sporazumno određuju hoće li medijaciju provoditi jedan ili više medijatora i tko će biti imenovan za medijatora.

(3) Ako se stranke ne mogu sporazumjeti o broju ili osobi odnosno osobama medijatora, mogu zatražiti da medijatora imenuje Nacionalni centar, institucija za medijaciju iz članka 9. ovoga Zakona ili neka treća osoba.

Obveze medijatora

Članak 22.

(1) Medijator je u provođenju medijacije dužan postupati stručno i nepristrano te u skladu s Etičkim kodeksom medijatora.

(2) Osoba kojoj se ponudi imenovanje za medijatora dužna je obavijestiti o svim okolnostima koje dovode u sumnju njezinu nepristranost. Nakon imenovanja medijator je dužan obavijestiti stranke o takvim okolnostima čim za njih sazna, ako to već ranije nije učinio.

Način provođenja medijacije

Članak 23.

(1) Medijacija se provodi na način o kojem su se stranke sporazumjele.

(2) Medijator će prilikom provođenja medijacije imati pravičan i jednak odnos prema strankama.

Sastanci medijatora i stranaka

Članak 24.

(1) Sastanci medijatora i stranaka mogu se održavati i na daljinu, uz korištenje odgovarajućih audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu.

(2) Medijator se u provođenju medijacije može sastajati sa svakom od stranaka odvojeno.

(3) Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, medijator može informacije i podatke koje je primio od jedne stranke prenijeti drugoj stranci samo uz njezin pristanak.

Pravo medijatora da predlaže nagodbu

Članak 25.

Medijator može sudjelovati u sastavljanju nagodbe i predlagati njezin sadržaj.