1. Polazišta

1.1. Iako sudjelovanje žena u svim aspektima borbe i izgradnje mira i sigurnosnog okruženja nije nova okolnost, rezolucija 1325 iz 2000. godine (dalje u tekstu: RVSUN 1325 ) prvi je službeni dokument Vijeća sigurnosti UN-a o položaju i ulozi žena u oružanim sukobima, mirovnim procesima i svim aktivnostima vezanim uz mir i sigurnost. Odgovarajući na izmijenjenu prirodu rata i sve veću izloženost civila, osobito žena i djece, ratnim stradanjima 90-tih godina prošlog stoljeća, Vijeće sigurnosti UN-a proširilo je svoj mandat na pitanja složenih međuodnosa žena, mira i sigurnosti te postavilo politički i normativni okvir za praktično djelovanje na zaštiti i osnaživanju žena te ostvarenju ravnopravnosti spolova kao ključnih elemenata za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti. RVSUN 1325 označila je prekretnicu u smjeru jačanja sveobuhvatnog pristupa sigurnosti i otvorila put za realizaciju specifičnog doprinosa koji žene kao polovica čovječanstva mogu i trebaju dati svjetskoj mirovnoj politici.

1.2. RVSUN 1325 postavlja dva primarna cilja: 1) ravnopravno sudjelovanje žena na svim razinama odlučivanja u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim tijelima i mehanizmima za sprječavanje, vođenje i rješavanje sukoba kao i u mirovnim procesima i 2) sprječavanje nasilja nad ženama i djevojčicama tijekom i nakon sukoba te njihova sveobuhvatna zaštita ne samo od nasilja, već i u smislu ostvarenja njihovih ljudskih prava u okviru ustava, izbornog sustava, unutarnjih poslova i pravosuđa. Odgovornost za ostvarenje postavljenih ciljeva leži ponajprije na državama, ali ključnu ulogu u usmjeravanju djelovanja imaju UN-ova tijela i agencije te regionalne organizacije.

1.3. RVSUN 1325 otvorila je novo područje u radu Vijeća sigurnosti, za koje se uvriježio naziv Program za žene, mir i sigurnost ¹ , a uključuje još devet srodnih rezolucija koliko ih je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo do danas: 1820 (2008.), 1888 (2009.), 1889 (2009.), 1960 (2010.), 2016 (2013.), 2122 (2013.) i 2242 (2015.), 2467 (2019.) i 2493 (2019.). Svakom novom rezolucijom izražava se pojačana zabrinutost zbog i dalje zanemarene uloge žena u domeni mira i sigurnosti te porasta rodno utemeljenog i seksualnog nasilja u oružanim sukobima i krizama širom svijeta. Prateće rezolucije imaju za cilj unaprijediti provedbu inicijalne RVSUN 1325, detaljno razrađujući pojedine aspekte prevencije, participacije, zaštite i postkonfliktnog oporavka kao ključnih područja djelovanja.

¹ Women, Peace and Security Agenda.

1.4. Pravo žena na ravnopravno sudjelovanje u svim područjima javnog i političkog života, uključujući oružane snage i mirovne procese, zajamčeno je UN-ovom Konvencijom o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena ² . Nadalje, ravnopravno sudjelovanje žena u prevenciji i rješavanju oružanih sukoba i kriza na svim razinama, a osobito na razini odlučivanja, jedna je od preporuka Pekinške platforme za djelovanje ³ u kojoj se ističe kako je mir neraskidivo povezan s napretkom žena koje nose ogromni potencijal za preuzimanje vodeće uloge u rješavanju sukoba i osiguranje trajnog mira.

1.5. Istovremeno, nasilje nad ženama smatra se glavnom preprekom ravnopravnosti žena i muškaraca, a prisutno je kao društveni problem u svim zemljama. Posebno zabrinjava njegova široka rasprostranjenost tijekom sukoba i kriza, kad su žene i djevojčice izložene sustavnom silovanju i drugim oblicima seksualnog i rodno utemeljenog nasilja koje se koristi kao taktika ratovanja. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji , poznatija kao Istanbulska konvencija ⁴ , ima za cilj zaštititi žene od svih oblika nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, a primjenjuje se u vrijeme mira i u slučajevima oružanih sukoba (čl.2., stv.3.).

1.6. Ravnopravnost spolova i osnaživanje žena i djevojčica jedan je od ključnih ciljeva (cilj br. 5) UN-ovog Programa održivog razvoja do 2030. godine ⁵ , koji uključuje i koncept miroljubivih društava, pravde i snažnih institucija (cilj br. 16). Ovakav razvojni koncept podudara se sa stajalištem Vijeća sigurnosti UN-a da održivi mir zahtijeva integrirani pristup utemeljen na usklađenosti politika na području sigurnosti, razvoja, ljudskih prava i ravnopravnosti spolova ⁶ .

² Convention on Elimination of All Forms of Discrimination against Women . Konvenciju je usvojila Opća skupština UN-a 1979. godine, a stupila je na snagu 1981. godine. Odbor za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW) osnovan je 1982. godine kako bi nadzirao primjenu Konvencije u državama strankama. CEDAW je 2013. godine izdao Opću preporuku br. 30 o ženama u sprječavanju sukoba, sukobima i postkonfliktnim situacijama , koja od država stranaka traži da u okviru periodičnih izvješća o provedbi Konvencije izvijeste Odbor i o provedbi rezolucija VSUN o ženama, miru i sigurnosti, uključujući indikatore provedbe (CEDAW/C/GC/30, 2013).

³ Pekinška deklaracija i Platforma za djelovanje (Beijing Declaration and Platform for Action), ključni su dokumenti za promicanje ravnopravnosti spolova prihvaćeni na UN-ovoj Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama 15. rujna 1995. u Pekingu , nakon dekade UN-a posvećene borbi za ženska ljudska prava. Deklaraciju je potpisalo 189 država koje su se time obvezale štititi i promicati ljudska prava žena, uklanjati prepreke ravnopravnom sudjelovanju žena u svim područjima života te sustavno raditi na osnaživanju žena. Platforma za djelovanje operativni je dio Deklaracije te navodi konkretne ciljeve i mjere za ostvarenje ravnopravnog položaja žena u 12 kritičnih područja, uključujući područje Žene i oružani sukobi.

⁴ Istanbulska konvencija stupila je na snagu u Republici Hrvatskoj 1. listopada 2018. godine, nakon što ju je Hrvatski sabor potvrdio 13. travnja 2018. godine.

⁵ “ Transforming our World: the 2030 Agenda for Sustainable Development ", dokument usvojen na UN-ovom sastanku na vrhu 25. rujna 2015. godine, uključuje 17 ciljeva održivog razvoja ( Sustainable Development Goals, SDGs ) i 169 podciljeva.

⁶ Ovo stajalište posebno je istaknuto u Rezoluciji 2122 (2013.).

1.7. Pojavom novih izazova proširuje se i područje djelovanja pa se tako položaj i uloga žena danas razmatra kao važan aspekt prevencije i borbe protiv terorizma i nasilnog ekstremizma, klimatskih promjena i migracija, uključujući aktualnu agresiju Rusije na Ukrajinu. Kriza izazvana pandemijom COVID-19 dodatno je usporila napredak žena i njihovo sudjelovanje u mirovnim procesima te izrazito negativno utjecala na sigurnost žena diljem svijeta zbog porasta nasilja kojem su svakodnevno izložene.

1.8. Pristup koji povezuje mir, sigurnost, ljudska prava, borbu protiv nasilja nad ženama, ravnopravnost spolova i razvoj, temelj je dosadašnjeg i polazište budućeg djelovanja Republike Hrvatske na području Programa za žene, mir i sigurnost. Vlada Republike Hrvatske čvrstog je stajališta da ravnopravnost spolova i ravnopravno sudjelovanje žena u svim društvenim, političkim i mirovnim aktivnostima i procesima doprinose sprječavanju i rješavanju sukoba, bržem postkonfliktnom oporavku i ukupnom održivom razvoju. Pritom polazi od specifičnog iskustva Republike Hrvatske, kao zemlje u kojoj su žene u nedavnoj prošlosti dale značajan doprinos i velike žrtve u stvaranju i obrani države te imale važnu ulogu u poslijeratnoj obnovi i demokratskoj izgradnji, a danas sve više doprinose međunarodnom miru i sigurnosti.

2. Djelovanje Republike Hrvatske

2.1. Pogled unatrag

2.1.1. Kao zemlja koja je pretrpjela agresiju i vodila Domovinski rat u razdoblju od 1991. do 1995. godine, Hrvatska posjeduje višestruka neposredna iskustva iz područja Programa za žene, mir i sigurnost. Za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku, žene su predvodile mirovne inicijative, aktivno se uključile u obranu zemlje, a bile su i među najvećim žrtvama. U prvim mjesecima rata, žene su inicirale prve antiratne kampanje u nastojanju da „urazume“ generale JNA koji su se otvoreno stavili u službu velikosrpske ideologije. Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja ⁷ , u Domovinskom ratu na razne načine sudjelovalo je ukupno 24.660 žena sa statusom braniteljice, od kojih 15.505 u borbenom sektoru. Poginulo ih je 126, a 1.528, stekle su status hrvatskog ratnog vojnog invalida. Žene su bile i među najvećim civilnim žrtvama rata, te su bile izložene progonu, prijetnjama, zlostavljanjima i pritiscima, a često i ratnim zločinima, uključujući silovanje i druge oblike seksualnog nasilja. Žene su odigrale značajnu ulogu u poslijeratnoj obnovi, uspostavi povjerenja i pomirbi, osobito tijekom procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja pod okriljem UN-ove Prijelazne uprave za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES), koja se smatra jednom od najuspješnijih mirovnih misija UN-a u povijesti i primjerom kako se sukobi mogu razriješiti na miran način ⁸ .

⁷ Podaci Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata iz 2025. godine.

⁸ U procesu je kao glavna pregovaračica s hrvatske strane sudjelovala Vesna Škare Ožbolt, tadašnja zamjenica predstojnika Ureda predsjednika i predsjednica Nacionalnog Odbora za uspostavu povjerenja i normalizaciju odnosa u ratom pogođenim područjima.

2.1.2. Iskustva žena u Domovinskom ratu, praćena i strašnim iskustvima žena iz ratova u Bosni i Hercegovini te na Kosovu, kao i činjenicama o silovanju i drugim oblicima seksualnog nasilja korištenim kao oružje i taktika ratovanja u Europi na kraju 20. stoljeća, pridonijela su pojačanom interesu međunarodne zajednice za pitanja žena, mira i sigurnosti te u određenoj mjeri potaknula donošenje RVSUN 1325. Hrvatska je snažno podržala usvajanje RVSUN 1325 i odmah se priključila skupini njezinih prijatelja u okviru Vijeća sigurnosti, a zatim i u okviru regionalnih organizacija kojih je članica (EU, NATO, OESS, VE).

2.1.3. Na nacionalnoj razini, na temelju razvijenog pravnog i strateškog okvira za promicanje ravnopravnosti spolova ⁹ , uveden je niz konkretnih mjera za povećanje zastupljenosti žena u politici i sigurnosno-obrambenom sektoru, osobito na rukovodećim položajima, a tom pitanju pristupalo se i sa sigurnosnog aspekta, uvažavajući doprinos koji žene mogu dati ukupnoj sigurnosti i stabilnosti društva. Kako je Hrvatska u vrlo kratkom vremenu od primateljice međunarodne pomoći postala država koja aktivno doprinosi međunarodnoj sigurnosti i stabilnosti ¹⁰ , vrlo brzo ostvaren je značajan iskorak u pogledu sudjelovanja žena u mirovnim operacijama. Primjerice, pripadnice Oružanih snaga Republike Hrvatske priključile su se 2003. godine prvom hrvatskom kontingentu misije ISAF u Afganistanu, a već 2010. godine činile su čak 9% hrvatskog kontingenta. Ministarstvo unutarnjih poslova (dalje u tekstu: MUP) je uputilo prve policijske službenice u mirovne misije 2005. godine. Uz vojni angažman, Hrvatska je u Afganistanu od 2007. godine bila prisutna i kao razvojni partner, a projekti razvojne suradnje velikim su dijelom bili usmjereni na osnaživanje žena i djevojčica.

2.1.4. Vlada Republike Hrvatske prihvatila je na sjednici održanoj 21. srpnja 2011. godine Nacionalni Akcijski plan provedbe RVSUN 1325 o ženama, miru i sigurnosti te srodnih rezolucija, za razdoblje 2011. – 2014. (dalje u tekstu: NAP I). NAP I sadržavao je ciljeve i konkretne mjere unutar ključnih područja prevencije, participacije, zaštite i postkonfliktnog oporavka, pružajući okvir za koordinirano i strukturirano djelovanje svih tijela uključenih u provedbu Programa za žene, mir i sigurnost. Time je otvoren prostor za cjelovito integriranje rodne perspektive u vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku kao i u praksu institucija i tijela koja tu politiku provode.

⁹ Ravnopravnost spolova jedna je od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17) ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnoga života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Temeljem ovog Zakona donosi se i Nacionalna politika za ravnopravnost spolova , kao osnovni je strateški dokument s ciljem uklanjanja diskriminacije žena i uspostavljanja stvarne ravnopravnosti spolova. Nadalje, sva tijela državne uprave dužna su provoditi posebne mjere i donijeti planove za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova.

¹⁰ Već u rujnu 1999., godinu dana nakon odlaska UNTAES-a, prvi hrvatski vojni promatrači upućeni su u misiju UN-a u Sijera Leoneu (UNAMSIL).

2.1.5. NAP I obuhvaćao je četverogodišnje razdoblje od 2011. do 2014. godine, nakon kojeg je trebao biti revidiran sukladno ostvarenim rezultatima. Međutim, kako je većina mjera bila trajnog karaktera i kontinuiranim provođenjem davala dobre rezultate, ciklus se produžio na način da su se mjere nastavile provoditi i tijekom sljedeće četiri godine u okviru redovnih aktivnosti glavnih nositelja (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova i ostala nadležna tijela). Činjenica da su se mjere provodile iako je NAP I formalno istekao krajem 2014. godine ukazuje na razvijenu svijest i predanost nadležnih tijela provedbi Programa za žene, mir i sigurnost.

2.1.6. Nakon osam godina kontinuirane provedbe, postojeće mjere i aktivnosti bilo je potrebno analizirati i revidirati sukladno ostvarenim rezultatima i novim izazovima. Vijeće sigurnosti u međuvremenu je usvojilo još nekoliko rezolucija o ženama, miru i sigurnosti, a najnovije uključuju i izazove kao što su klimatske promjene, masovne migracije i terorizam. I na nacionalnoj razini tada su usvojeni novi strateški dokumenti koje je trebalo uzeti u obzir ¹¹ .

2.1.7. Stoga je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 18. siječnja 2018. godine donijela Odluku o osnivanju Radne skupine za izradu Nacionalnog akcijskog plana provedbe rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 (2000.) o ženama, miru i sigurnosti, te srodnih rezolucija (dalje u tekstu: Radna skupina). Radna skupina dobila je zadaću izvršiti analizu i ocijeniti rezultate provedbe mjera iz NAP-a I te izraditi prijedlog novog NAP-a. Radna skupina djelovala je pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova (dalje u tekstu: MVEP), pod predsjedanjem pomoćnika ministrice za multilateralu i globalna pitanja, članovi su bili imenovani predstavnici resornih tijela uključenih u provedbu 1. ciklusa NAP-a ¹² , a u radu su sudjelovali i predstavnici Ureda Predsjednice Republike Hrvatske te Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Radna skupina analizirala je učinak mjera i aktivnosti iz 1. ciklusa NAP-a te ocijenila da su dosadašnje mjere dale dobre rezultate unutar postavljenih ciljeva i rokova. Stoga je predložila da se postojeći ciljevi zadrže i u sljedećem ciklusu, te odrede novi u svjetlu novih izazova, a mjere revidiraju, osuvremene i nadopune sukladno aktualnom stanju i potrebama, na čemu je Radna skupina radila tijekom 2018. godine na plenarnim sjednicama i kroz niz savjetovanja putem e-pošte.

2.1.8. Nakon što je usuglašen u okviru Radne skupine, Nacrt prijedloga Nacionalnog akcijskog plana provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti za razdoblje 2019. – 2023. (dalje u tekstu: NAP II) upućen je krajem 2018. godine u savjetovanje sa zainteresiranom javnošću putem e-Savjetovanja. Zainteresirane skupine i pojedinci, u razdoblju od 21. prosinca 2018. do 21. siječnja 2019. godine, koliko je trajalo savjetovanje, imali su priliku iznijeti svoje stavove, prijedloge i primjedbe te na taj način pridonijeti izradi dokumenta koji će dati konkretne i društveno korisne rezultate.

¹¹ npr. Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske (NN 73/2017).

¹² Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo hrvatskih branitelja, Ured vijeća za nacionalnu sigurnost, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije/Pravosudna akademija, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, Ministarstvo zdravstva, Ured za ravnopravnost spolova, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

2.1.9. Slijedom provedenih procedura usvojen je NAP II koji je bio na snazi od 2019. do 2023. godine.

2.1.10. NAP II nadovez ivao se na NAP I te slijedi o njegovu strukturu, preuzimajući većinu ciljeva i mjera na području prevencije, participacije te zaštite i postkonfliktnog oporavka. U NAP-u II, n ovo područje upravljanja sigurnosnim rizicima don ijelo je nove ciljeve i mjere, a novim mjerama ojačano je i područje provedbe i praćenja. Svrha NAP-a II bila je pružiti okvir i podršku za nastavak koordiniranog i strukturiranog djelovanja državnih tijela Republike Hrvatske u provedbi Rezolucija 1325 i devet srodnih rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti (dalje u tekstu: rez. VSUNoŽMS) na nacionalnoj razini i na vanjskopolitičkom planu.

2.1.11. Praćenje provedbe jedan je od važnih ciljeva Nacionalnih akcijskih planova . Kako bi osigurala učinkovito praćenje i blisku međuresornu suradnju u tom pogledu, Vlada Republike Hrvatske donijela je na sjednici održanoj 8. srpnja 2021. godine Odluku o osnivanju Radne skupine za praćenje Nacionalnog akcijskog plana provedbe Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 (2000.) o ženama, miru i sigurnosti, te srodnih rezolucija (dalje u tekstu: Radna skupina). Radna skupina pratila je provedbu mjera i aktivnosti iz NAP-a II, analizirala i evaluirala ostvarene rezultate te po isteku provedbenog razdoblja predlažila nove mjere i aktivnosti. Nadalje, prethodno navedenim Zaključkom, kao i NAP-om II (Poglavlje 5. Provedba i praćenje, Cilj 2., Mjera 2.), određena je obveza izvještavanja Vlade Republike Hrvatske o provedbi NAP-a II u dva izvještajna ciklusa.

2.1.12. Prvo Izvješće odnosilo se na 2019. i 2020. godinu, a MVEP ga je izradio temeljem prikupljenih očitovanja svih uključenih tijela – nositelja mjera, dok ga je Vlada Republike Hrvatske prihvatila Zaključkom na sjednici održanoj 4. studenog 2021. godine.

2.1.13. Drugo Izvješće odnosilo se na razdoblje 2021. i 2022. godine, a MVEP ga je također izradio temeljem prikupljenih očitovanja svih uključenih tijela – nositelja mjera, dok ga je Vlada Republike Hrvatske prihvatila Zaključkom na sjednici održanoj 15. lipnja 2023. godine.

2.1.14. Po završetku razdoblja koji je obuhvaćao NAP II, uslijedilo je razdoblje za utvrđivanje naučenih lekcija i poboljšanje te prilagodbu budućeg ciklusa. No, svijest o važnosti uloga žena u sigurnosnim i strukturama za izgradnju mira, potvrđuje i činjenica da su se mjere nastavile provoditi i tijekom 2023. i 2024. godine.

2.2. Ostvareni rezultati i aktualno stanje

2.2.1. Provedba mjera iz 2. ciklusa NAP-a značajno je pridonijela podizanju svijesti i razvoju sposobnosti glavnih nositelja (MVEP, MORH, MUP) i ostalih uključenih tijela za primjenu sveobuhvatnog i rodno osjetljivog pristupa miru i sigurnosti koji uključuje jačanje uloge žena u mirovnoj politici i obrambeno-sigurnosnom sektoru te uvođenje rodne perspektive u sve procese i aktivnosti na tom području.

2.2.2. U smislu sveobuhvatnog pristupa sigurnosti, značajan korak učinjen je potvrđivanjem i stupanjem na snagu (1. listopada 2018. godine) Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji , čime su stvorene pretpostavke za nadogradnju postojećeg nacionalnog sustava za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji novim i cjelovitim rješenjima u cilju sprječavanja i uklanjanja svih oblika ovog sveprisutnog nasilja koje ugrožava živote i prava žena te koči njihov napredak.

Tako je primjerice, u okviru kaznenog zakonodavstva 2024. godine Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN br. 36/24), uvedena definicija rodno utemeljenog nasilja nad ženama (članak 87. stavak 32. Kaznenog zakona). Tako prema navedenoj odredbi rodno utemeljeno nasilje nad ženama označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Počinjenje rodno utemeljenog nasilja nad ženama ima se sukladno odredbama Kaznenog zakona, uzeti kao otegotna okolnost, osim u slučajevima kada je Kaznenim zakonom izričito propisano teže kažnjavanje. Kako je rodno utemeljeno nasilje nad ženama propisano u Općem dijelu Kaznenog zakona, definicija je sukladno odredbi članka 6. Kaznenog zakona, pod propisanim uvjetima, primjenjiva na sva kaznena djela propisana Kaznenim zakonom i drugim zakonima.

2.2.3. Nadalje, na području participacije postignuti su konkretni i značajni rezultati u pogledu sudjelovanja žena u oružanim snagama, policiji i sustavu državne sigurnosti – području koje je tradicionalno smatrano muškim. U Oružanim snagama Republike Hrvatske (dalje u tekstu: OSRH) prema podacima s kraja 2024. godine žene su zastupljene sa 14,60 %, što je iznad prosjeka zastupljenosti žena u NATO savezu (oko 11 %).

Ukupno je u 2024. godini u međunarodnim operacijama, misijama i aktivnostima NATO-a, Europske unije i Ujedinjenih naroda bilo angažirano 968 pripadnika Hrvatske vojske, od čega 88 žena. Zastupljenost žena u misijama i operacijama je 9 % od ukupnog broja angažiranog osoblja. Taj postotak je veći od prosjeka sudjelovanja žena u misijama i operacijama drugih članica NATO-a koji iznosi 7 % ¹³ . Od 2003. godine, kad su se prve pripadnice OSRH-a priključile prvom hrvatskom kontingentu misije ISAF u Afganistanu, pa do ožujka 2025. godine, ukupno 609 žena (5,06 %) je sudjelovalo u mirovnim misijama i operacijama širom svijeta.

U tom kontekstu svakako treba spomenuti prvu ženu s generalskim činom u OSRH-u, koja je ujedno bila i prva žena na generalskom mjestu u operaciji ISAF, gdje je do kraja 2014. godine obnašala dužnost savjetnice zapovjednika ISAF-a za rodna pitanja. Također valja istaknuti i pripadnicu Oružanih snaga, pukovnicu, koja od veljače 2025. godine zapovijeda 6. hrvatskim kontingentom u području aktivnosti NATO prednjih kopnenih snaga u Mađarskoj, što je prvi put da kontingentom OSRH-a u međunarodnoj misiji zapovijeda žena.

¹³ Prema podacima iz veljače 2025. godine, u međunarodnim (UN, NATO i EU) misijama i operacijama potpore miru trenutno su angažirane 22 žene, što čini oko 8,94 %, od ukupno 246 pripadnika OSRH.

2.2.4. U Ministarstvu obrane (dalje u tekstu: MORH) i OSRH-u udio žena krajem 2024. godine iznosio je 18,80 % od ukupnog broja zaposlenih. Udio žena u djelatnom vojnom sastavu raspoređenih u MORH-u i OSRH-u iznosi ukupno 14,60 % (21,50 % časnica, 11,70 % dočasnica i 12,80 % vojnikinja/mornarica), te po zastupljenosti žena kao djelatnih vojnih osoba OSRH-a ulaze u vrh među državama članicama NATO-a i EU-a. Postotak žena među državnim službenicima i namještenicima iznosi respektabilnih 50,10 %. Udio žena koje su bile angažirane u međunarodnim misijama i operacijama potpore miru u posljednje četiri godine kretao se od 5 do 9 %. Kao što je istaknuto, u operacijama potpore miru u 2024. godini nalazilo se 9 % žena, dok ih je u 2023. godini bilo 8,20 %, a 2020. godine 5,80 %.

2.2.5. Prema podacima iz ožujka 2025. godine, udio žena u MUP-u u odnosu na ukupan broj zaposlenih iznosi 33,65 %, pri čemu je udio policijskih službenica 22,62 %. Udio rukovodećih državnih službenica je 52,33 %, dok je udio rukovodećih policijskih službenica 15,13 %. Nadalje, MUP sukladno važećim Odlukama Vlade Republike Hrvatske upućuje policijske službenike i policijske službenice u misije Europske unije u Ukrajinu, Gruziju i na Kosovu te je slijedom toga jedna policijska službenica na mandatu u Promatračkoj misiji EU-a u Gruziji (EUMM).

2.2.6. Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) i Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS) ostvarili su vidljivi napredak u pogledu ravnomjerne zastupljenosti spolova na svim razinama unutar sigurnosnog sustava. Tako u SOA-i od ukupnog broja zaposlenih, prema podacima iz ožujka 2025. godine 39 % činile su žene, što je udio koji je sa neznatnim promjenama kontinuirano prisutan više godina. Na višim i čelnim radnim mjestima raspoređeno je 24,82% žena, dok je u sjedištu SOA-e na čelnim mjestima bilo 27,50 % žena. U UVNS-u udio žena u odnosu na ukupan broj zaposlenika je činio 52 % žena, dok na rukovodećim položajima žene participiraju s čak 55 %.

2.2.7. U proteklim godinama u MVEP-u se i dalje promicala veća zastupljenost žena na svim razinama odlučivanja i u svim područjima te konkretno i veća zastupljenost diplomatkinja na svim razinama u diplomatskim misijama i konzularnim uredima Republike Hrvatske u inozemstvu. Također, promiču se i jednake mogućnosti za aktivno sudjelovanje djelatnica visoke diplomatske razine u međunarodnim forumima u kojima se donose ključne političke odluke od interesa za Republiku Hrvatsku. Pritom se daje potpora kandidaturama diplomatkinja i drugih hrvatskih stručnjakinja za vodeće i druge položaje u međunarodnim organizacijama i inicijativama. Danas hrvatske diplomatkinje aktivno participiraju na vodećim položajima u Ujedinjenim narodima, Europskoj uniji, NATO-u i Vijeću Europe, uključujući i Delegaciju EU-a pri Vijeću Europe.

Temeljem podataka od 10. veljače 2025. godine, od ukupno 1.225 zaposlenih, 698 bile su žene (56,98 %). Udio žena u obnašanju dužnosničkih položaja je u 2024. godini ostao gotovo isti u odnosu na 2023. godinu (28,86 % 2024. godine prema 29,17 % 2023. godine). Žene i dalje prevladavaju na rukovodećim položajima načelnica sektora i voditeljica službi, te su u 2024. godini i dalje vodile ustrojstvene jedinice u čijoj su nadležnosti pitanja međunarodnog mira i sigurnosti. Zabilježena je stagnacija broja žena veleposlanica u inozemstvu (18 veleposlanica u odnosu na trenutno 41 veleposlanika) što se može objasniti činjenicom da u proteklom razdoblju nije bilo rotacija na ovim pozicijama. Kao što je razvidno, žene su i dalje podzastupljene u obnašanju dužnosti šefica diplomatskih i konzularnih predstavništava. Ipak, razvidan je napredak u povećanju broja žena promaknutih u visoko diplomatsko zvanje opunomoćena ministrica.

2.2.8. Na vanjskopolitičkom planu, u okviru međunarodnih organizacija (UN, EU, NATO, OESS, VE) i drugih multilateralnih formata te u bilateralnim kontaktima, diplomatski predstavnici Republike Hrvatske aktivno promiču temeljne principe i ciljeve Programa za žene, mir i sigurnost. U tom kontekstu, poseban naglasak stavljen je na sprječavanje i kažnjavanje rodno utemeljenog nasilja, borbu protiv seksualnog nasilja u sukobima, jednaki pristup žena pravdi, jednako pravo na obrazovanje, te političko i gospodarsko osnaživanje žena.

2.2.9. Prema Globalnom indeksu za žene, mir i sigurnost 2023/24 (WPS Index ) ¹⁴ , kojeg su zajednički izradili Georgetown Institute for Women, Peace and Security (GIWPS) i norveški Peace Research Institute iz Osla (PRIO) , Hrvatska zauzima 25. mjesto od ukupno 177 država obuhvaćenih istraživanjem. Indeks uzima u obzir više faktora, kao što su uključenost žena u društvo, pravosuđe i sigurnost.

2.3. Pokretanje 3. ciklusa NAP-a

2.3.1. Treći ciklus provedbe Nacionalnog akcijskog plana kreće u godini kada obilježavamo 25. godišnjicu Rezolucije VSUN-a 1325 i 30. godišnjicu usvajanja Pekinške platforme. Novim planom osigurava se kontinuitet i potvrđuje daljnja predanost RH u provedbi Programa za žene, mir i sigurnost. No, iako su ciljevi koji se žele postići ostali isti, način razmišljanja oko provođenja mjera i postizanja rezultata se promijenio. Naime, geopolitičke okolnosti kojima svjedočimo, uz najveću brojnost sukoba u svijetu i sve učestaliji pritisak protiv ravnopravnosti spolova, zahtijevaju inovativni pristup i razmišljanje van uvriježenih obrazaca. Stoga je NAP III koncipiran kao fleksibilan plan, svojevrsni „živući dokument“ koji je u mikrorealizaciji mjera otvoren za prilagodbu novim okolnostima. Primjerice u tehnološkom spektru – iako ne imenuje eksplicitno, svoje mjere u ovom području može prilagoditi suočavanju i s tehnološki uvjetovanim nasiljem, zlouporabom alata umjetne inteligencije i sl. Po istom obrascu, prilagodljiv je za djelovanje prema novim izazovima koji bi mogli uključivati spektar od posljedica klimatskih promjena do hibridnih ugroza. Kao takav zadržava aktualnost u nadolazećim i nepredvidivim izazovima.

2.3.2. Uz navedeno, kao pragmatičnu novost u novom ciklusu NAP-a, uvedeno je novo poglavlje – evaluacija i monitoring, koje prati sva glavna poglavlja Plana. Cilj uvođenja nove kategorije je kvalitetnija implementacija i pokušaj što mjerljivijeg pristupa u provođenju mjera.

¹⁴ https://giwps.georgetown.edu/wp-content/uploads/2023/10/WPS-Index-full-report.pdf

2.3.3. U ovom kontekstu valja istaknuti kako je svrha NAP-a III nastaviti pružati okvir koordiniranog i strukturiranog djelovanja Republike Hrvatske u provedbi Programa za žene, mir i sigurnost na nacionalnoj razini i na vanjskopolitičkom planu. Ove dvije razine djelovanja isprepliću se kroz sva područja, ciljeve i mjere predviđene NAP-om III.

2.3.4. Na nacionalnoj razini, težište se stavlja na jačanje interesa i unaprjeđenje sposobnosti uključenih tijela i ostalih dionika, ali i šire hrvatske javnosti, za primjenu sveobuhvatnog i rodno osjetljivog pristupa sigurnosti. Istodobno se nastavlja jačati uloga i položaj žena u nacionalnom obrambeno-sigurnosnom sektoru, politici i diplomaciji trajnim mjerama za povećanje njihove zastupljenosti, osobito na rukovodećim položajima. S obzirom na pozitivan učinak velikog broja provedenih edukacija i obuka tijekom prva dva ciklusa NAP-a, poseban naglasak stavlja se na mjere obuke i edukacije, a osobito na području prevencije.

2.3.5. Na vanjskopolitičkom planu nastavlja se aktivni angažman Republike Hrvatske u okviru Grupe prijatelja rezolucije VSUN 1325 u svim relevantnim međunarodnim organizacijama te potiče provođenje rodno osjetljive vanjske, sigurnosne, obrambene i razvojne politike, u skladu s obvezama koje proizlaze iz članstva u Europskoj uniji i NATO savezu.

2.3.6. Kao što je istaknuto, NAP III slijedi strukturu NAP-a II iz kojeg preuzima većinu ciljeva i mjera na području prevencije, participacije i zaštite te postkonfliktnog oporavka.

2.3.7. Na području prevencije, provodit će se mjere u cilju daljnjeg jačanja rodne perspektive i to kroz: 1) „dokumente, međunarodne aktivnosti i komuniciranje s javnošću“ i 2) „programe obuke i obrazovanja“.

2.3.8. Na području participacije, nastavit će se raditi na: 1) „uvođenju rodne ravnoteže u aktivnosti sigurnosno-obrambenog sektora“ i 2) „povećanju zastupljenosti žena u aktivnostima i procesima donošenja odluka na području obrane, sigurnosti i izgradnje mira“.

2.3.9. Na području zaštite i postkonfliktnog oporavka, prvi cilj je i dalje: 1) „provedba zaštite prava žena – žrtava ratnih stradanja u Republici Hrvatskoj u cilju njihovog postkonfliktnog oporavka“. Druga dva cilja usmjerena su na vanjsko djelovanje: 2) „promicanje zaštite prava žena i djevojčica - žrtava rodno utemeljenog nasilja u inozemstvu, osobito u područjima oružanih sukoba“ i 3) usmjeravanje razvojne suradnje prema zaštiti i osnaživanju žena sukladno Nacionalnoj strategiji razvojne suradnje 2017. –2021.“

2.3.10. Odgovarajući na izazove kao što su klimatske promjene, katastrofe, masovne migracije i terorizam, s kojima se može susresti i Republika Hrvatska, NAP III sadrži i poglavlje „Upravljanje sigurnosnim rizicima“ koje obuhvaća ciljeve: 1)„rodno osjetljiv pristup kod upravljanja sigurnosnim rizicima od prirodnih i tehnoloških katastrofa i terorizma“ i 2) „promicanje zaštite prava žena i djevojčica izbjeglica, tražiteljica azila i migrantica“, s razrađenim mjerama unutar svakog od ova dva cilja.

2.3.11. Provedba i praćenje NAP-a III čine posebno poglavlje s dva cilja: 1) „unaprjeđenje suradnje u provedbi rezolucija VS o ženama, miru i sigurnosti“ i 2) „praćenje provedbe rezolucija VS o ženama, miru i sigurnosti“. Oba cilja ojačana su dodatnim mjerama, posebno u odnosu na lokalnu razinu provedbe i konzistentnije praćenje svih mjera u okviru Radne skupine kao i redovno izvještavanja Vlade Republike Hrvatske o rezultatima.

2.3.12. Tablica s opisom mjera te navedenim nositeljima, indikatorima i rokovima provedbe sastavni je dio NAP-a III, a popratne informacije sadržane u niže navedenim dodacima objavit će se uz dokument na internetskim stranicama glavnih nositelja mjera:

- Dodatak I.a:Prikaz rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i

sigurnosti

- Dodatak I.b: Prijevodi rezolucija VSUN o ženama, miru i sigurnosti na

hrvatski jezik

- Dodatak II.a: Izvješće o provedbi Nacionalnog akcijskog plana za provedbu

rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000.) o ženama, miru i sigurnosti i srodnih rezolucija za razdoblje od 2011. do 2014. godine

- Dodatak II.b: Izvješće o provedbi Nacionalnog akcijskog plana za provedbu

rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000.) o ženama, miru i sigurnosti i srodnih rezolucija za razdoblje 2019. – 2023. godine, za 2019. i 2020. godinu

- Dodatak II.c: Izvješće o provedbi Nacionalnog akcijskog plana za provedbu

rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 (2000.) o ženama, miru i sigurnosti i srodnih rezolucija za razdoblje 2019. – 2023. godine, za 2021. i 2022. godinu

1. PREVENCIJA

CILJ 1: Jačanje rodne perspektive kroz dokumente, međunarodne aktivnosti i komuniciranje s javnošću

CILJ 2: Jačanje rodne perspektive kroz programe obuke i obrazovanja

2. PARTICIPACIJA

CILJ 1: Uvođenje rodne ravnoteže u aktivnosti sigurnosno-obrambenog sustava

CILJ 2: Povećanje zastupljenosti žena u aktivnostima i u procesima donošenja odluka na području sigurnosti, obrane i izgradnje mira

3. ZAŠTITA I POSTKONFLIKTNI OPORAVAK

CILJ 1: Provedba zaštite prava žena – žrtava ratnih stradanja u Republici Hrvatskoj u cilju njihovog postkonfliktnog oporavka

CILJ 2: Promicanje zaštite prava žena i djevojčica – žrtava rodno utemeljenog nasilja u područjima sukoba

CILJ 3: Usmjeravanje razvojne suradnje prema zaštiti i osnaživanju žena sukladno Nacionalnoj strategiji razvojne suradnje 2017. – 2021.

4. UPRAVLJANJE SIGURNOSNIM RIZICIMA

CILJ 1: Rodno osjetljiv pristup kod upravljanja sigurnosnim rizicima prirodnih i tehnoloških katastrofa i terorizma

CILJ 2: Promicanje zaštite prava žena i djevojčica izbjeglica, tražiteljica azila i migrantica

5. PROVEDBA I PRAĆENJE

CILJ 1: Unaprjeđenje suradnje u provedbi rez. VSUNoŽMS

CILJ 2: Praćenje provedbe RVSUN 1325 i srodnih rezolucija