N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
1.Ocjena stanja
Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) (u daljnjem tekstu: Zakon) stupio je na snagu 2. srpnja 2015. godine. Zakonom se propisuju načela, uvjeti i postupak odobrenja međunarodne zaštite i privremene zaštite, status, prava i obveze tražitelja međunarodne zaštite, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom, stranaca pod privremenom zaštitom te uvjeti i postupak poništenja i prestanak azila, supsidijarne i privremene zaštite.
U lipnju 2024. godine na snagu je stupio Pakt o migracijama i azilu. Radi se o paketu od 10 zakonodavnih akata kojima se reformira europska migracijska politika i politika azila i koji će se u državama članicama Europske unije početi primjenjivati u lipnju 2026. godine. Pakt o migracijama i azilu predstavlja skup novih pravila za upravljanje migracijama i uspostavu zajedničkog sustava azila na razini Europske unije koji omogućuje konkretne rezultate, a ujedno je u skladu s europskim vrijednostima.
Pakt o migracijama i azilu obuhvaća sljedeće Uredbe koje se izravno primjenjuju u Republici Hrvatskoj:
- Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22. 5. 2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1351)
- Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359, 22. 5. 2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359)
- Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1347, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1347)
- Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L 2024/1348, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1348)
- Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L 2024/1349, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1349)
- Uredba (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1350, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1350)
- Uredba (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu biometrijskih podataka radi djelotvorne primjene uredaba (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 2001/55/EZ te radi utvrđivanja identiteta državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom i o zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu izvršavanja zakonodavstva, o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1358, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1358).
Navedene Uredbe zahtijevaju odgovarajuće usklađivanje nacionalnog zakonodavstva, kako bi se omogućila njihova učinkovita provedba, posebice u pogledu organizacije postupaka, određivanja nadležnosti tijela, razmjene i obrade podataka, pristupa pravima i zaštitnim mehanizmima.
Uz navedene Uredbe, Pakt o migracijama obuhvaća i Direktivu (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite (SL L 2024/1346, 22.5.2024.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2024/1346), koja je za Republiku Hrvatsku obvezujuća u pogledu rezultata koje je potrebno postići i zahtijeva prijenos u nacionalno zakonodavstvo, uključujući prilagodbu standarda materijalnih uvjeta prihvata, zdravstvene skrbi, obrazovanja, slobode kretanja i ograničenja slobode kretanja tražitelja međunarodne zaštite.
Važeći Zakon donesen je prije usvajanja novog zakonodavnog paketa na razini Europske unije te ga je potrebno sveobuhvatno izmijeniti i dopuniti kako bi bio u potpunosti usklađen s novim pravnim okvirom Europske unije, a time i osigurao pravnu sigurnost, učinkovitu provedbu i zaštitu prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
Tijekom 2024. godine izraženo je 26.776 namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, međutim samo 1.419 tražitelja je podnijelo zahtjev za međunarodnu zaštitu. Takav trend je nastavljen i tijekom prve polovice 2025. godine kada je od 6.317 izraženih namjera samo 741 tražitelj je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Od 2024. godine uočen je velik priljev povratnika sukladno dublinskom postupku koji se u manjem broju zadržavaju u Republici Hrvatskoj, a koji ili ponovno samovoljno napuštaju Republiku Hrvatsku ili se vraćaju u svoje zemlje podrijetla ako je to moguće uz pomoć organizacije Frontexa. S obzirom na veliku fluktuaciju tražitelja kroz prihvatni sustav, a bez ozbiljne namjere da se zadrže u Republici Hrvatskoj i dočekaju svoje rješenje o statusu, proizlazi da tražitelji na ovaj način zloupotrebljavaju postupak međunarodne zaštite i uvjete prihvata.
2.Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom
Ovim Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) uređuju se ključna pitanja nužna za usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s novim zakonodavnim okvirom Europske unije u području međunarodne zaštite, koji je uspostavljen donošenjem Pakta o migracijama i azilu. Cilj je osigurati pravnu jasnoću, učinkovitost postupaka, visoku razinu zaštite prava osoba koje traže ili uživaju zaštitu, kao i usklađenost institucionalnog okvira s novim europskim pravilima.
Prijedlogom zakona obuhvaćena su sljedeća temeljna područja:
-usklađivanje postupovnih pravila s odredbama Uredbe (EU) 2024/1348, uključujući jasnije uređenje ubrzanih i graničnih postupaka, postupanja s nedopuštenim i ponovljenim zahtjevima, određivanje nadležnosti tijela, rokove za odlučivanje te procesna jamstva tijekom postupka
-Uredbom (EU) 2024/1351 uspostavlja se zajednički okvir za određivanje odgovorne države članice, provedba mehanizma solidarnosti te upravljanje migracijskim tokovima i sprječavanje sekundarnih kretanja
-usklađivanjem s Uredbom (EU) 2024/1347 postrožuju se i usklađuju kriteriji za odobravanje međunarodne zaštite te potiče konvergencija praksi u području azila; Prijedlogom zakona omogućava se učinkovitija procjena mogućnosti zaštite unutar sigurnih dijelova zemalja podrijetla, u kojem slučaju se neće odobravati zaštita; uređuje se prestanak međunarodne zaštite u slučajevima ozbiljne prijetnje za društvo ili sigurnost, te obveza uzimanja u obzir ažuriranih smjernica Agencije Europske unije za azil (EUAA) o zemljama podrijetla; uvjetuju se socijalna prava osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom kroz aktivno sudjelovanje u obveznim integracijskim programima
-usklađivanje s novim pravilima o prikupljanju, obradi i razmjeni podataka, uključujući pristup i korištenje Eurodac sustava, sukladno Uredbi (EU) 2024/1350; nova pravila olakšat će identifikaciju osoba i praćenje dvostrukog podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, osim toga, olakšat će se sprječavanje sekundarnih kretanja; Eurodac pravila uključivat će i podatke o djeci u dobi od šest i više godina, čime se omogućuje identifikacija djece u slučaju da su razdvojena od obitelji i njihova zaštita od trgovine ljudima i iskorištavanja
-uvođenje i detaljno normiranje postupanja u kriznim situacijama i situacijama više sile, sukladno Uredbi (EU) 2024/1349, uključujući posebne mehanizme postupanja u uvjetima iznenadnog priljeva i razmjenu informacija s drugim državama članicama i institucijama Unije.
Prijedlogom zakona prenose se pravila propisana Direktivom (EU) 2024/1346 radi usklađivanja standarada materijalnih uvjeta prihvata, zdravstvene zaštite, obrazovanja i ograničenja slobode kretanja, uz uvođenje obveze redovite i individualne procjene posebnih potreba tražitelja, osobito ranjivih osoba.
Dodatno se naglašava obveza tražitelja međunarodne zaštite da za vrijeme trajanja postupka boravi na području Republike Hrvatske, radi osiguranja učinkovitosti postupka i provedivosti europskih mehanizama.
Ostala usklađivanja i tehničke izmjene, koje pridonose boljoj provedbi postupaka, smanjit će administrativna opterećenja i osigurati pravnu sigurnost svih sudionika u sustavu međunarodne zaštite.
Prijedlogom zakona omogućuje se provedba reformiranog europskog zakonodavnog okvira, uz očuvanje standarda zaštite temeljnih prava, učinkovit nadzor nad migracijskim kretanjima i operativnu spremnost u situacijama pojačanog pritiska na sustav azila Republike Hrvatske.
3.Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
Donošenjem ovoga Zakona omogućit će se potpuna provedba obveza Republike Hrvatske prema novom zakonodavnom okviru Europske unije u području međunarodne zaštite, čime će se dodatno ojačati pravna sigurnost, učinkovitost i dosljednost sustava međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Prijenosom pravila propisanih Direktivom (EU) 2024/1346 o uvjetima prijema tražitelja međunarodne zaštite doprinijet će se unaprjeđenju standarda prihvata, osobito u pogledu identificiranja i odgovarajuće skrbi za ranjive skupine, pristupa tržištu rada, uvjeta smještaja, zdravstvene i psihološke skrbi, te preventivnih mjera protiv zlostavljanja i nasilja u prihvatnim centrima. Time će se unaprijediti učinkovitost i pravna sigurnost postupaka, ojačati zaštita prava tražitelja međunarodne zaštite, poboljšati standardi prihvata te osigurati pravovremeno odlučivanje o zahtjevima.
Nadalje, smanjit će se rizik od pokretanja postupaka zbog povrede prava Europske unije i omogućiti aktivno sudjelovanje Republike Hrvatske u provedbi Zajedničkog europskog sustava azila.
Prijedlog zakona će pridonijeti smanjenju zlouporaba sustava međunarodne zaštite i sekundarnih kretanja uvođenjem učinkovitijih instrumenata nadzora i upravljanja prihvatom, uključujući mogućnost određivanja obveza i ograničenja kretanja, kada je to nužno i uvođenjem bržih procedura. Povećat će se razina koordinacije među tijelima nadležnim za prihvat i integraciju, čime će se osigurati dosljedna provedba prava i obveza tražitelja, ali i veća predvidivost postupanja.
III.OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI S OBRAZLOŽENJEM
Članak 1.
U Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) članak 2. mijenja se i glasi:
„(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212, 7. 8. 2001.)
Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3. 10. 2003.)
Direktiva (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite (SL L 2024/1346, 22.5.2024.).
(2) Ovim se Zakonom osigurava provedba sljedećih uredbi Europske unije:
Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468, 30.12.2021.)
Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1347, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1347)
Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L 2024/1348, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1348)
Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L 2024/1349, 22.5.2024.)
Uredba (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1350, 22.5.2024.)
Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22.5.2024.)
Uredba (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu biometrijskih podataka radi djelotvorne primjene uredaba (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 2001/55/EZ te radi utvrđivanja identiteta državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom i o zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu izvršavanja zakonodavstva, o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1358, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1358)
Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359).
(3) Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je nacionalna kontaktna točka te uspostavlja neposrednu suradnju i razmjenu informacija s Europskom komisijom i Agencijom Europske unije za azil (u daljnjem tekstu: EUAA) o provođenju direktiva iz stavka 1. ovoga članka i uredbi iz stavka 2. ovoga članka, sukladno njihovim odredbama o suradnji.“.
Članak 2.
Iza članka 2. dodaje se članak 2.a koji glasi:
„Članak 2.a
Nadležna tijela za provedbu uredbi i direktiva iz članka 2. ovoga Zakona su ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, ministarstvo nadležno za poslove zdravstva, ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, ministarstvo nadležno za obrazovanje i upravni sudovi, u skladu s propisanim djelokrugom.“.
Članak 3.
U članku 3. stavku 1. riječi: „strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom“ zamjenjuju se riječima: „strance pod supsidijarnom zaštitom, strance pod privremenom zaštitom i strance u transferu.“.
Članak 4.
U članku 4. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:
1.međunarodna zaštita obuhvaća azil iz točke 2. ovoga stavka i supsidijarnu zaštitu iz točke 3. ovoga stavka
2.azil je status koji se priznaje na temelju rješenja nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 20. ovoga Zakona nakon razmatranja zahtjeva u skladu s poglavljem II. i III. Uredbe (EU) 2024/1347
3.supsidijarna zaštita je status koji se priznaje na temelju rješenja nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 21. ovoga Zakona nakon razmatranja zahtjeva u skladu s poglavljem II. i V. Uredbe (EU) 2024/1347
4.privremena zaštita je zaštita hitnog i privremenog karaktera koja se uvodi na temelju odluke Vijeća Europske unije o postojanju masovnog priljeva raseljenih osoba sukladno članku 78. ovoga Zakona
5.tražitelj međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj) je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti rješenja o zahtjevu
6.azilant je izbjeglica u smislu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija iz 1951.) kojoj je priznat azil iz točke 2. ovoga stavka
7.stranac pod supsidijarnom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je priznata supsidijarna zaštita iz točke 3. ovoga stavka
8.stranac pod privremenom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odobrena zaštita iz točke 4. ovoga stavka
9.stranac u transferu je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je u postupku primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora radi razmatranja njezinog zahtjeva
10.zemlja podrijetla je zemlja čije državljanstvo ima državljanin treće zemlje ili zemlja u kojoj je osoba bez državljanstva imala prethodno uobičajeno boravište. Ako državljanin treće zemlje ima više državljanstava, zemljom podrijetla smatrat će se svaka zemlja čiji je državljanin
11.uobičajeno boravište ima državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva u onom mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da ona u tom mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno
12.namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: namjera) je usmeno ili pisano izražena volja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva sukladno članku 33. ovoga Zakona
13.registracija namjere je evidentiranje usmeno ili pisano izražene volje državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva u službenim evidencijama Ministarstva
14.zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: zahtjev) je zahtjev za zaštitu koji tražitelj podnese Ministarstvu, a može se smatrati da traži status azilanta (izbjeglice) ili status supsidijarne zaštite
15.naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: naknadni zahtjev) je svaka daljnja namjera izražena u bilo kojoj državi članici nakon izvršnosti rješenja o prethodnom zahtjevu, uključujući i slučajeve od kojih se izričito ili prešutno odustalo
16.tražitelj kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva je tražitelj koji s obzirom na svoje osobne okolnosti nije u potpunosti sposoban ostvarivati prava te izvršavati obveze iz ovoga Zakona bez odgovarajuće potpore
17.maloljetnik je tražitelj, azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom, stranac pod privremenom zaštitom i stranac u transferu mlađi od 18 godina
18.maloljetnik bez pratnje je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađi od 18 godina, koji je ušao u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njega sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i djecu koja su ostala bez pratnje nakon što su ušla u Republiku Hrvatsku
19.članom obitelji tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom, pod uvjetom da je obitelj postojala prije ulaska tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom u Republiku Hrvatsku smatra se:
a.bračni ili izvanbračni drug prema propisima Republike Hrvatske, kao i osobe koje su u zajednici koja se prema propisima Republike Hrvatske može smatrati životnim partnerstvom ili neformalnim životnim partnerstvom
b.maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova te životnih partnera i neformalnih životnih partnera; njihovo zajedničko maloljetno posvojeno dijete; maloljetno dijete i maloljetno posvojeno dijete bračnog, izvanbračnog druga, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera koji ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu pod uvjetom da dijete nije u braku
c.punoljetno uzdržavano dijete tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom pod uvjetom da nije u braku
d.roditelj ili druga odrasla osoba odgovorna za maloljetnika u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, uključujući odraslog brata ili sestru
e.iznimno, članom obitelji stranca pod privremenom zaštitom smatrat će se i srodnik prvog stupnja u ravnoj uzlaznoj lozi s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, ako se utvrdi da je ovisan o skrbi stranca pod privremenom zaštitom
Smatra se da maloljetnik nije u braku ako na temelju pojedinačne procjene njegov brak nije u skladu s propisima Republike Hrvatske, a osobito propisima kojima se uređuje minimalna zakonska dob za sklapanje braka.
20.prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi
21.boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila
22.izvršnost rješenja o zahtjevu nastupa dostavom rješenja tražitelju ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak. Ako podnesena tužba ima odgodni učinak, rješenje o zahtjevu postaje izvršno dostavom prvostupanjske presude upravnog suda
23.uvjeti prihvata obuhvaćaju skup prava koje tražitelji ostvaruju sukladno odredbama ovoga Zakona
24.osnovni uvjeti prihvata obuhvaćaju smještaj, hranu i hitnu medicinsku pomoć
25.materijalni uvjeti prihvata obuhvaćaju smještaj, hranu, odjeću, proizvode za osobnu higijenu i novčanu naknadu
26.zadržavanje je uskraćivanje slobode kretanja tražitelja u specijaliziranim objektima za zadržavanje, sukladno članku 54.a ovog Zakona
27.opasnost od bijega znači postojanje posebnih razloga i okolnosti zbog kojih se vjeruje da bi tražitelj mogao postati nedostupan te time zlouporabiti postupak
28.bijeg je svaka radnja kojom tražitelj postane nedostupan Ministarstvu ili pravosudnim  ijelima, a koja nije izvan kontrole tražitelja
29.posebni skrbnik je osoba koju nadležno tijelo socijalne skrbi imenuje maloljetniku bez pratnje sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.
(2) Ostali izrazi koji se koriste u ovome Zakonu imaju jednako značenje kao izrazi definirani uredbama iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona.
Članak 5.
U članku 10. stavku 1. iza riječi: „djeteta“ briše se točka i dodaju riječi: „radi osiguranja životnog standarda koji odgovara fizičkom, duševnom, moralnom i socijalnom razvoju djeteta.“.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Najbolji interes djeteta procjenjuje se uzimajući u obzir:
-dobrobit i socijalni razvoj djeteta, njegovo podrijetlo, potrebu za stabilnošću i kontinuitetom skrbi
-zaštitu i sigurnost djeteta, osobito ako postoji opasnost da je žrtva trgovanja ljudima ili drugog oblika nasilja ili iskorištavanja
-mišljenje djeteta ovisno o njegovoj dobi i zrelosti
-mogućnost spajanja s obitelji i slično.“.
Stavci 3. i 4. brišu se.
U stavku 5., koji postaje stavak 3., iza riječi: „pristup“ dodaju se riječi: „obrazovnim materijalima,“.
Članak 6.
U članku 11. stavak 1. mijenja se i glasi:
„Ministarstvo surađuje s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (u daljnjem tekstu: UNHCR) o pitanjima koja se odnose na međunarodnu i privremenu zaštitu.“.
Stavci 2. i 3. brišu se.
Članak 7.
U članku 12. stavku 1. brojčana oznaka stavka „(1)“ briše se.
Stavak 2. briše se.
Članak 8.
U članku 13. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Ministarstvo će sklopiti ugovor s prevoditeljem koji:
-dobro poznaje hrvatski jezik u govoru i pismu
-dobro poznaje jezik i/ili pismo s kojeg i na koje se prevodi
-za kojeg je utvrđeno da ne postoji sigurnosna zapreka.“.
Stavak 4. briše se.
Dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 4., 5. i 6.
Naslov iznad članka 15. mijenja se i glasi: „Posebna prihvatna i postupovna jamstva“.
U članku 15. stavku 1. riječi: „Posebnim postupovnim i prihvatnim“ zamjenjuju se riječima: „Posebnim prihvatnim i postupovnim“, a iza riječi: „nasilja“ dodaju se zarez i riječi: „kao i žrtvama trgovanja ljudima i samohranim roditeljima s maloljetnom djecom“.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Postupak prepoznavanja i praćenja osobnih okolnosti tražitelja iz stavka 1. ovoga članka provode za to osposobljeni službenici Ministarstva i drugih nadležnih tijela u roku do 30 dana od dana izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva, a ako je opravdano i nakon tog roka, a na temelju vidljivih znakova, izjava ili ponašanja tražitelja ili, ako je to primjenjivo, izjava roditelja ili zastupnika tražitelja.“.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
„(3) Službenici iz stavka 2. ovoga članka, ako procjene potrebnim, mogu tražitelja uz njegov pristanak, uputiti odgovarajućem liječniku ili psihologu radi daljnje ocjene njegova psihološkog i fizičkog stanja, ako postoje naznake da bi njegovo duševno ili fizičko zdravlje moglo utjecati na potrebe u vezi s prihvatom.“.
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. do 7. koji glase:
„(4) Sve prikupljene informacije relevantne za procjenu posebnih potreba tražitelja u vezi s prihvatom, uz opis vidljivih znakova, izjava ili ponašanja tražitelja, kao i utvrđenih mjera, pohranjuju se u spis tražitelja i dostavljaju nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva kako bi se pružila odgovarajuća potpora u vezi s prihvatom.
(5) U postupku prepoznavanja osobnih okolnosti osigurat će se prevoditelj kako bi tražitelj mogao komunicirati s medicinskim osobljem, a kod potreba za neodgodivim liječenjem usmeni prijevod može osigurati i druga odrasla osoba, uz pristanak tražitelja.
(6) Troškove prevođenja iz stavka 5. ovoga članka snosi Ministarstvo.
(7) Službenici koji ocjenjuju posebne potrebe u vezi s prihvatom trebaju biti osposobljeni i kontinuirano se osposobljavati da mogu prepoznati znakove koji upućuju na posebne potrebe tražitelja i odgovarajuće postupiti u vezi s posebnim potrebama.“.
Članak 11.
Naslov iznad članka 16. mijenja se i glasi: „Maloljetnik“.
Članak 16. mijenja se i glasi:
„(1) Namjeru za maloljetnika izražava zakonski zastupnik.
(2) Zahtjev zakonskog zastupnika obuhvaća i maloljetnika.
(3) Na temelju opravdanih razloga i samo ako je to u najboljem interesu maloljetnika, može mu se omogućiti saslušanje bez prisutnosti odgovorne odrasle osobe pod uvjetom da mu pomaže osoba s vještinama i stručnim znanjem potrebnim za zaštitu njegovih najboljih interesa.
(4) Maloljetnik stariji od 16 godina koji je u braku može samostalno sudjelovati u postupku odobrenja međunarodne zaštite.“.
Članak 12.
Naslov iznad članka 17. mijenja se i glasi: „Maloljetnik bez pratnje“.
Članak 17. mijenja se i glasi:
„(1) Maloljetniku bez pratnje, koji izrazi namjeru sukladno članku 33. ovoga Zakona, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi odmah imenuje posebnog skrbnika za zastupanje maloljetnika u postupku međunarodne zaštite.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, maloljetniku starijem od 16 godina koji je u braku neće se imenovati poseban skrbnik.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju nepredvidivih situacija u kojima je broj izraženih namjera maloljetnika bez pratnje nerazmjerno velik, Ministarstvo će odmah maloljetniku bez pratnje odrediti osobu prikladnu privremeno djelovati kao zastupnik, a tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi imenovat će posebnog skrbnika najkasnije u roku od deset radnih dana od dana izražene namjere.
(4) Osobi koja tvrdi da je maloljetna, a za koju je utvrđeno da je nesumnjivo starija od 18 godina neće se imenovati poseban skrbnik.
(5) Poseban skrbnik dužan je objasniti maloljetniku bez pratnje značenje svih radnji koje se u postupku međunarodne zaštite poduzimaju na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(6) Troškove prevođenja iz stavka 5. ovoga članka snosi Ministarstvo.
(7) Tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi obavještava Ministarstvo o imenovanju posebnog skrbnika, a Ministarstvo posebnog skrbnika obavještava o svim relevantnim činjenicama koje se odnose na maloljetnika bez pratnje.
(8) Ministarstvo obavještava maloljetnika bez pratnje o imenovanju posebnog skrbnika te će mu na razumljiv način pojasniti da može povjerljivo i sigurno podnijeti pritužbu protiv posebnog skrbnika.
(9) Maloljetniku bez pratnje će u nazočnosti posebnog skrbnika na način primjeren dobi i kojim se osigurava da ih maloljetnik bez pratnje razumije, biti pružene informacije o uvjetima prihvata, pružateljima pravne pomoći i zastupanju, uključujući besplatnu pravnu pomoć i zastupanje, koristeći se, prema potrebi, informativnim materijalima posebno prilagođenim maloljetnicima.
(10) Poseban skrbnik maloljetnika bez pratnje i tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi poduzet će, što je prije moguće sve potrebne radnje radi pronalaska članova obitelji i spajanja maloljetnika s obitelji, ako je to u njegovu interesu, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama.
(11) Osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje, uključujući i posebne skrbnike, ne smiju biti:
-pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela: protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.)
-osobe kojima je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji
-osobe protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.) i kaznena djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.).
(12) Sve osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje dužne su poštivati načelo povjerljivosti u prikupljanju, obradi i razmjeni informacija o djetetu i članovima obitelji kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.
(13) Sve osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje moraju prije početka rada s maloljetnicima biti osposobljene te su dužne kontinuirano se osposobljavati vezano uz prava i potrebe maloljetnika, uključujući osposobljavanje koje se odnosi na bilo koje primjenjive standarde za djecu.
(14) Ista osoba može istovremeno biti imenovana posebnim skrbnikom većem broju maloljetnika bez pratnje, a najviše do 30 maloljetnika.
(15) Iznimno od stavka 11. ovog članka, u slučaju nerazmjernog broja izraženih namjera maloljetnika bez pratnje, posebni skrbnik može u istom trenutku imati pod skrbništvom najviše 50 maloljetnika bez pratnje, o čemu Ministarstvo obavješćuje Europsku komisiju i EUAA.
(16) Maloljetnik bez pratnje podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.
(17) Dužnost posebnog skrbnika prestaje stjecanjem punoljetnosti maloljetnika te ako se nakon procjene dobi iz članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1348 pretpostavi da je punoljetan, ili se u skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) 2024/1348 smatra da nije maloljetan.“.
Članak 13.
Članak 18. mijenja se i glasi:
„(1) Ako se u postupku odobrenja međunarodne zaštite sumnja u starosnu dob maloljetnika bez pratnje, pristupit će se postupku procjene starosne dobi sukladno članku 25. Uredbe (EU) 2024/1348.
Naslov iznad članka 32. mijenja se i glasi: „Nadležno tijelo“.
Članak 32. mijenja se i glasi:
„(1) Ministarstvo donosi rješenja u postupku odobrenja međunarodne zaštite pri čemu razmatra sve elemente i uvjete kvalifikacije za status izbjeglice ili supsidijarne zaštite u skladu s poglavljem II., III. i V. Uredbe (EU) 2024/1347.
(2) U postupku odobrenja i oduzimanja međunarodne zaštite Ministarstvo primjenjuje odredbe Uredbe (EU) 2024/1348 te tražiteljima osigurava postupovna jamstva i druga prava u skladu s tom Uredbom.“.
Članak 16.
Naslov iznad članka 33. mijenja se i glasi: „Izražavanje i registracija namjere“.
Članak 33. mijenja se i glasi:
„(1) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, prihvatnom centru za strance te u objektu u kojem se provodi dubinska provjera (u daljnjem tekstu: nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva).
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka namjera se može izraziti u prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: prihvatilište) u izvanrednim okolnostima radi omogućavanja pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite.
(3) Namjera iz stavka 1. i 2. ovog članka izražava se osobno.
(4) Ako se državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva već nalazi u postupku prisilnog povratka, namjeru može izraziti u roku od sedam radnih dana od dana uručenja rješenja o prisilnom povratku.
(5) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva izvršiti će registraciju namjere u roku od pet dana od izražavanja namjere odnosno u roku od tri dana u slučaju iz stavka 2. ovog članka te uputiti tražitelja u postupak međunarodne zaštite.
(6) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva izdaje potvrdu o registraciji te određuje rok u kojem se tražitelj mora javiti u prihvatilište radi podnošenja zahtjeva.
(7) Tražitelj stariji od šest godina dužan je podvrgnuti se uzimanju biometrijskih podataka sukladno člancima 13. i 15. Uredbe 2024/1358.
(8) U slučaju više sile ili u kriznoj situaciji primjenjuju se rokovi i postupak iz Uredbe (EU) 2024/1359.“.
Članak 17.
Članak 34. mijenja se i glasi:
„(1) Zahtjev se osobno podnosi Ministarstvu u prihvatilištu, a iznimno i izvan prihvatilišta ovisno o osobnim okolnostima tražitelja.
(2) Zahtjev se podnosi usmeno na zapisnik, a iznimno na obrascu, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 21 dan od dana registracije namjere.
(3) Tijekom podnošenja zahtjeva iz stavka 1. ovog članka tražitelj je obvezan dati telefonski broj na kojem je dostupan i adresu elektroničke pošte te odmah prijaviti svaku promjenu adrese i drugih podataka.“.
Članak 18.
Članak 35. mijenja se i glasi:
„(1) Službena osoba Ministarstva će što je prije moguće provesti ispitni postupak i omogućiti tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, sukladno poglavlju II. odjeljak II. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Tražitelj je dužan za vrijeme saslušanja dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja razloga na kojima temelji svoj zahtjev te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev i istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena.
(3) Ako tražitelj ima pravnog savjetnika koji sudjeluje na saslušanju, on može intervenirati samo na kraju saslušanja.“.
Članak 19.
U članku 38. stavku 1. točki 4. riječi: „30. i 31. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „12. ili 17. Uredbe (EU) 2024/1347.“.
Na kraju točke 5. briše se točka i dodaje se točka 6. koja glasi:
„6. odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka 42. stavka 1. ovoga Zakona.“.
U stavku 3. riječi: „podnijeti tužba upravnom sudu“ zamjenjuju se riječima: „pokrenuti upravni spor“.“
Članak 20.
U članku 39. stavku 1. iza riječi: „tražitelj“ dodaju se riječi: „izričito ili prešutno“.
Stavci 2., 3., 4. i 5. mijenjaju se i glase:
„(2) Smatra se da je tražitelj izričito odustao od zahtjeva ako u pisanom obliku u bilo kojem trenutku tijekom postupka odustane od svog zahtjeva sukladno članku 40. Uredbe (EU) 2024/1348.
(3) Smatra se da je tražitelj prešutno odustao od zahtjeva u slučajevima propisanim u članku 41. Uredbe (EU) 2024/1348, ako u roku od dva dana od isteka razloga zbog kojih je bio spriječen ne opravda svoju spriječenost.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovog članka, Ministarstvo će donijeti rješenje po službenoj dužnosti.
(5) Protiv rješenja Ministarstva o obustavi na temelju izričitog odustajanja od zahtjeva nije dopuštena žalba, niti se može pokrenuti upravni spor.“.
Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
„(6) Protiv rješenja Ministarstva o obustavi na temelju prešutnog odustajanja od zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave rješenja.“.
Članak 21.
Članak 40. mijenja se i glasi:
„(1) Ministarstvo će donijeti rješenje o zahtjevu u skladu s rokovima propisanim člancima 35., 42. i 51. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) U slučaju da sud poništi rješenje Ministarstva i vrati predmet na ponovno razmatranje, Ministarstvo je dužno novo rješenje donijeti u roku od najduže dva mjeseca od zaprimanja presude.“.
Članak 22.
U članku 41. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Ministarstvo će donijeti rješenje o zahtjevu tri mjeseca od podnošenja zahtjeva kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članka 42. Uredbe (EU) 2024/1348.“.
Stavci 2., 3. i 4. brišu se.
U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 2., riječi: „podnijeti tužba upravnom sudu“ zamjenjuju se riječima: „pokrenuti upravni spor“.
Članak 23.
Naslov iznad članka 42. mijenja se i glasi: „Granična procedura“.
Članak 42. mijenja se i glasi:
„(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva provodi se nakon izvršene dubinske provjere u graničnim postupcima kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članka 43. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, osigurat će se učinkovit pristup tražiteljima tijekom granične procedure.
(3) Opunomoćeniku i predstavniku organizacije iz stavka 2. ovoga članka može se privremeno ograničiti pristup tražitelju kada je to prijeko potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
(4) Protiv rješenja donesenog u graničnoj proceduri nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana dostave rješenja.
(5) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta.
(6) Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta.
(7) Ako rješenje o zahtjevu nije izvršno u roku od 12 tjedana od registracije namjere, odnosno u roku od 16 tjedana ako je taj rok produljen u skladu s člankom 51. stavkom 2. Uredbe (EU) 2024/1348, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.“.
Članak 24.
U članku 43. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Ministarstvo donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev iz bilo kojeg od razloga navedenog u članku 38. stavku 1. ili članku 39. stavku 1. točki a) Uredbe (EU) 2024/1348.“.
U stavku 2. riječi: „članku 47. stavku 6. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „članku 38. stavku 2. Uredbe (EU) 2024/1348.“.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
„(3) Protiv rješenja o odbacivanju zahtjeva ili naknadnog zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od osam dana od dana dostave rješenja.“.
Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:
„(4) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta.“.
Članak 25.
Članak 44. mijenja se i glasi:
„(1) Sigurnom zemljom podrijetla smatra se ona zemlja koja je na razini Europske unije određena kao sigurna sukladno člancima 61. i 62. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove (u daljnjem tekstu: ministar), uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove, može odlukom utvrditi listu sigurnih zemalja podrijetla, sukladno člancima 61. i 64. Uredbe (EU) 2024/1348, o čemu se obavještava Europska komisija i EUAA.
(4) Ministarstvo će redovito provjeravati i prema potrebi revidirati listu sigurnih zemalja podrijetla, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove, te o promjenama obavijestiti tijela iz stavka 2. ovoga članka.
(5) Upravni sud je, povodom pravnog lijeka podnesenog protiv rješenja o zahtjevu, ovlašten preispitati i jesu li ispunjeni materijalni uvjeti za određivanje pojedine treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla.“.
Članak 26.
U članku 45. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Sigurna treća zemlja je zemlja koja je na razini Europske unije određena kao sigurna u skladu s člankom 59. i 60. Uredbe (EU) 2024/1348 i zemlja koju je Ministarstvo odredilo sigurnom u skladu s člankom 59. i 64. Uredbe (EU) 2024/1348.“.
Stavci 2. i 3. brišu se.
Dosadašnji stavci 4. 5. i 6. postaju stavci 2., 3. i 4.
Članak 27.
Članak 46. briše se.
Članak 28.
Članak 47. mijenja se i glasi:
„(1) Naknadni zahtjev predaje se osobno u prihvatilištu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.
(2) Ministarstvo razmatra naknadni zahtjev, u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2024/1348.
(3) U slučaju naknadnog zahtjeva tražitelj snosi troškove prijevoda dokumentacije za procjenu zahtjeva.“.
Članak 29.
Članak 49. mijenja se i glasi:
„(1) Azil će prestati iz bilo kojeg od razloga navedenih u članku 11. stavku 1. Uredbe (EU) 2024/1347.
(2) Supsidijarna zaštita će prestati ako su ispunjeni uvjeti iz članka 16. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1347.
(3) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u skladu s poglavljem IV. Uredbe (EU) 2024/1348.
(4) Ministarstvo ukida rješenje kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(6) Međunarodna zaštita prestaje po sili zakona:
1. kad azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom stekne hrvatsko državljanstvo
2. smrću azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom.“.
Članak 30.
U članku 50. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Međunarodna zaštita poništit će se ako:
1.postoji bilo koji od razloga za poništenje azila iz članka 14. stavka 1. točke b), c), d) ili e) Uredbe (EU) 2024/1347.
2.postoji bilo koji od razloga za poništenje supsidijarne zaštite iz članka 19. stavka 1. točke b) ili c) Uredbe (EU) 2024/1347.“.
U stavku 2. iza riječi: „članka“ dodaju se riječi: „u skladu s poglavljem IV Uredbe (EU) 2024/1348.“.
Stavak 3. briše se.
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.
U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 4., riječi: „podnijeti tužba upravnom sudu“ zamjenjuju se riječima: „pokrenuti upravni spor“.
Stavak 6. briše se.
Članak 31.
U članku 51. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju:
1. obustave postupka sukladno članku 39. stavku 3. ovoga Zakona
2. odbijanja zahtjeva u ubrzanom postupku sukladno članku 41. ovoga Zakona
3. odbijanja zahtjeva u graničnoj proceduri sukladno članku 42. ovog Zakona, pod uvjetom da tražitelj nije maloljetnik bez pratnje
5. odbacivanja naknadnog zahtjeva sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona
6. odlučivanja o ograničenju slobode kretanja tražitelja, sukladno članku 54. stavku 5. ovoga Zakona i zadržavanju sukladno članku 54.a stavku 11. ovog Zakona
7. odlučivanja na pravu na novčanu pomoć sukladno članku 55. stavku 2. ovoga Zakona
8. ograničavanja ili uskraćivanja materijalnih prava, sukladno članku 55. stavcima 6. i 7. ovoga Zakona
9. odbijanja zahtjeva za izdavanje potvrde o pravu na rad sukladno članku 61. stavku 3. ovoga Zakona
10. odlučivanja o pravu na smještaj sukladno članku 67. stavcima 3., 7. i 9. ovoga Zakona
11. usvajanja zahtjeva i odobrenja međunarodne zaštite sukladno članku 38. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona
12. poništenja međunarodne zaštite u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkama b), d) i e) te člankom 19. stavkom 1. točkom b) Uredbe (EU) 2024/1347
U stavku 2. riječi: „iz članka 41. stavka 1. točke 6. ovog Zakona“ zamjenjuju se riječima: „ iz članka 42. stavka 1. točaka h) i i) Uredbe (EU) 2024/1348.“.
Članak 32.
U članku 52. stavku 1. točka 5. mijenja se i glasi:
„5. pristup osnovnom i srednjem obrazovanju“.
Točka 8. mijenja se i glasi:
„8. pristup tržištu rada i“.
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
„(3) Ministarstvo osigurava usmjeravanje, praćenje i nadzor razine uvjeta prihvata.“.
Dosadašnji stavak 3., koji postaje stavak 4., mijenja se i glasi:
„(4) Tražitelj je dužan:
1.poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2.surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama
3.podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, zemlje ili regije podrijetla, uključujući analizu jezika i dijalekta uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva
4.podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
5.poštivati Kućni red prihvatilišta
6.pojaviti se u prihvatilištu u roku koji mu je određen
7.podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 34. stavku 1. ovog Zakona
8.odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje te surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite i boraviti na određenom mjestu boravka koje odredi Ministarstvo
9.ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite
10.javiti promjenu adrese nadležnoj službi za prihvat u roku od dva dana od dana promjene
11.pridržavati se uputa i mjera Ministarstva iz članka 54. i 54.a ovoga Zakona
12.sudjelovati u obveznim integracijskim mjerama.“.
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.
Dosadašnji stavak 5., koji postaje stavak 6., mijenja se i glasi:
„(6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, strancu u transferu, sukladno rješenju o transferu osigurat će se osnovni uvjeti prihvata do izvršenja primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.“.
Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 7. i 8.
U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 9. riječi: „uz pisanu suglasnost tražitelja“ brišu se, a riječi: „uskraćivanja suglasnosti“ zamjenjuju riječju: „protivljenja“.
Članak 33.
U članku 53. stavak 3. mijenja se i glasi:
„(3) Ne dovodeći u pitanje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, ako tražitelj podnese naknadni zahtjev u slučajevima predviđenim u članku 56. točkama a) i b) Uredbe (EU) 2024/1348, nema pravo na boravak.“.
U članku 53. stavak 4. briše se.
Stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 4., 5. i 6.
Članak 34.
Naslov iznad članka 54. mijenja se i glasi: „Ograničenje slobode kretanja“.
Članak 54. mijenja se i glasi:
„(1) Tražitelj koji se nalazi u graničnoj proceduri nema pravo na slobodu kretanja i ne smatra se osobom koja je ušla na teritorij Republike Hrvatske.
(2) Ministarstvo može tražitelju i strancu u transferu ograničiti slobodu kretanja iz razloga:
a)zaštite javnog reda ili
b)sprečavanja samovoljnog napuštanja prihvatilišta u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja prisutnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku.
(3) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan prihvatilišta
2. osobnim pristupanjem u prihvatilište u određeno vrijeme.
(4) Tražitelju iz stavka 2. ovog članka može se iz opravdanih razloga dopustiti privremeno napuštanje prihvatilišta.
(5) Ministarstvo donosi rješenje o ograničenju slobode kretanja u kojem navodi razloge zbog kojih ograničava slobodu kretanja te obavještava tražitelja na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.
(6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(7) Nadležni upravni sud po službenoj dužnosti ocjenjuje zakonitost rješenja iz stavka 5. ovog članka ako ograničenje kretanja traje dulje od dva mjeseca te u slučaju promjene ili nastupanja novih okolnosti koje mogu utjecati na zakonitost ograničenja kretanja tražitelja.“.
Članak 35.
Iza članka 54. dodaje se naslov iznad članka i članak 54.a koji glase:
„Zadržavanje
Članak 54.a
(1) Tražitelja se može zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:
1.radi sprječavanja bijega i utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez zadržavanja ako postoji opasnost od bijega
2.radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
3.radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka
4.zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili vraćanju donesenog sukladno odredbama zakona kojim se propisuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja u Republici Hrvatskoj
5.zbog nepoštivanja rješenja o ograničenju slobode kretanja, a i dalje postoji opasnost od bijega
6.zbog utvrđivanja prava tražitelja na ulazak na državno područje tijekom postupka na granici
7.zbog ispunjenja obveze transfera ako postoji opasnost od bijega.
(2) Opasnost od bijega utvrđuje se individualnom procjenom činjenica i okolnosti svakog konkretnog slučaja.
(3) Zadržavanje u specijaliziranom objektu za zadržavanje se može odrediti ako se utvrdi da se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.
(4) Alternativne mjere zadržavanju su:
1.redovito javljanje nadležnom tijelu
2.zabrana napuštanja određenog mjesta ili područja.
(5) Mjera zadržavanja iz stavka 1. ovog članka izriče se dok za to postoje razlozi, a u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka do okončanja postupka.
(6) Zadržani tražitelji, koliko je to moguće, smještaju se odvojeno od drugih državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koji nisu podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu.
(7) Tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom iznimno se može zadržati smještajem u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj neće naškoditi njegovom fizičkom i mentalnom zdravlju te se osigurava redovito praćenje i pružanje odgovarajuće potpore tim tražiteljima.
(8) Maloljetniku se ne smije odrediti zadržavanje osim u cilju očuvanja jedinstva obitelji.
(9) Maloljetnika bez pratnje može se iznimno zadržati u specijaliziranim objektima za zadržavanje u odvojenom smještaju od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se procjenom skrbnika utvrdi da je takav smještaj nužan i da se zadržavanjem štiti maloljetnik.
(10) Tražitelju i strancu u transferu koji boluje od ozbiljnih zaraznih ili mentalnih bolesti neće se ograničiti sloboda kretanja niti odrediti zadržavanje i smještaj u prostorima Ministarstva namijenjenim za kolektivni smještaj, već u za to nadležnim zdravstvenim ustanovama.
(11) Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi rješenje o zadržavanju u kojoj navodi razloge zadržavanja i činjenice zašto se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere.
(12) Tražitelja se o zadržavanju, mogućnosti traženja besplatne pravne pomoći i zastupanja obavještava na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.
(13) Protiv rješenja iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(14) Odluku o tužbi upravni sud donosi nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana podnošenja tužbe, a u iznimnim situacijama, najkasnije 21 dan od podnošenja tužbe.
(15) Ako sud ne donese odluku iz stavka 14. ovoga članka u roku 21 dan od zadržavanja, zadržani tražitelj se odmah oslobađa.
(16) Odmah po donošenju rješenja iz stavka 11. ovoga članka Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavlja spis predmeta upravnom sudu.
(17) U slučaju zadržavanja maloljetnika bez pratnje i kada zadržavanje dulje traje, upravni sud razmatra zakonitost zadržavanja po službenoj dužnosti.
(18) Ako nadležni upravni sud utvrdi da rješenje o zadržavanju nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja i stranca u transferu odmah pustiti na slobodu.“.
Članak 36.
Članak 55. mijenja se i glasi:
„(1) Materijalni uvjeti prihvata su: smještaj u prihvatilištu, hrana, odjeća i proizvodi za osobnu higijenu osigurani u naravi te novčana naknada.
(2) Visinu novčane naknade određuje ministar odlukom.
(3) Tražitelj može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u Republici Hrvatskoj uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(4) Materijalni uvjeti prihvata mogu se ograničiti na osnovne uvjete prihvata ako tražitelj:
1.izbiva izvan Prihvatilišta dok je na snazi mjera ograničenja slobode kretanja
2.posjeduje sredstva koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard
3.krši odredbe Kućnog reda prihvatilišta
4.ne surađuje s nadležnim tijelima, osobito u pogledu ispunjenja obveza iz članka 52. ovoga Zakona
5.ne sudjeluje u obveznim integracijskim mjerama iz članka 58.a ovoga Zakona“
6.podnese naknadni zahtjev.
(5) Materijalni uvjeti prihvata će se ukinuti tražitelju ako ozbiljno i opetovano krši kućni red prihvatilišta, prijeti i nasilno se ponaša.
(6) Ministarstvo na temelju individualne procjene donosi rješenje kojim se ograničavaju ili ukidaju neki od materijalnih uvjeta prihvata iz stavka 1. ovoga članka, razmjerno svrsi koja se želi postići, uzimajući u obzir članak 52. stavak 2. ovoga Zakona i očuvanje dostojanstvenog životnog standarda tražitelja.
(7) Ako prestanu okolnosti iz stavka 4. ovoga članka, Ministarstvo donosi rješenje kojim u cijelosti ili djelomično ukida rješenje iz stavka 6. ovoga članka.
(8) Protiv rješenja iz stavaka 6. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(9) Ministarstvo ima pravo zahtijevati povrat troškova smještaja, uključujući i nastalu materijalnu štetu u slučaju propisanom stavkom 4. točkama 2. i 3. ovoga članka.
(10) Načine i uvjete ostvarivanja materijalnih uvjeta prihvata propisuje ministar pravilnikom.“.
Članak 37.
U članku 56. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Međunarodne i nacionalne organizacije i udruge civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda mogu provoditi svoje aktivnosti u prihvatilištu na temelju sporazuma o suradnji.“.
U stavku 3. riječ: „Prihvatilište“ zamjenjuje se riječju: „prihvatilište“.
U stavcima 5., 6. i 7. riječ: „Prihvatilištu“ zamjenjuje se riječju: „prihvatilištu“.
Stavak 8. mijenja se i glasi:
„(8) Tražitelj može izbivati izvan prihvatilišta duže od 24 sata uz prethodno odobrenje prihvatilišta.“.
Stavak 9. briše se.
U dosadašnjem stavku 10., koji postaje stavak 9., riječ: „Prihvatilištu“ zamjenjuje se riječju: „prihvatilištu“.
Članak 38.
U članku 57. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Tražitelju kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita vezano uz specifično stanje, uključujući i potrebne usluge rehabilitacije.“.
Članak 39.
U članku 58. stavku 1. riječi: „Pravo na osnovno i srednje obrazovanje“ zamjenjuju se riječima: „Pravo na pristup osnovnom i srednjem obrazovanju“.
U stavku 3. iza riječi: „prava“ dodaje se riječ: „pristupa“, a riječi: „30 dana“ zamjenjuju se riječima: „dva mjeseca“.
U stavku 4. iza riječi: „jezika“ zarez i riječi: „kao i dopunske nastave u pojedinim nastavnim predmetima, ako za to postoji potreba“ brišu se.
Članak 40.
Iza članka 58. dodaju se naslov iznad članka i članak 58.a koji glase:
„Mjere rane integracije tražitelja
Članak 58.a
(1) Radi prihvaćanja vrijednosti hrvatskog društva i kulture, tražitelj je dužan pohađati radionice kulturne orijentacije i tečajeve hrvatskog jezika.
(2) Tražitelju koji je nepismen ili ne poznaje latinično pismo osigurat će se pohađanje tečaja opismenjavanja.
(3) Provoditelji aktivnosti vode evidenciju prisutnosti tražitelja na radionicama i tečajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka i Ministarstvo može ograničiti materijalne uvjete prihvata i ukinuti novčanu naknadu tražitelju koji bez opravdanih razloga iste ne pohađa.
(4) Odredbe ovoga članka ne odnose se na tražitelje iz članka 42. ovoga Zakona.
(5) Način provedbe te sadržaj radionica i tečajeva iz stavaka 1. i 2. ovoga članka propisat će se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za obrazovanje uz prethodnu suglasnost ministra.“.
Članak 41.
U članku 59. stavku 1. iza riječi: „pisanom“ dodaje se riječ: „sažetom“.
U stavku 2. riječi: „u roku od 15 dana“ zamjenjuju se riječima: „što je prije moguće, a najkasnije u roku od tri dana“, a iza riječi: „obavijestiti tražitelja o“ dodaju se riječi: „uvjetima prihvata,“.
U stavku 3. iza riječi: „komunicirati“ briše se točka i dodaju se riječi: „ili prema potrebi korištenjem videozapisa, piktograma i drugih vizualnih pomagala.“.
Iza stavka 6. dodaju se stavci 7. i 8., koji glase:
„(7) Pristup pravnom savjetovanju neće se omogućiti ako su ispunjeni uvjeti iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1348.
(8) Tražitelj potvrđuje primitak i razumijevanje informacija iz stavka 2. i 3. ovog članka.“.
Članak 42.
U članku 61. stavku 1. riječi: „pravo na rad“ zamjenjuju se riječima: „pravo na pristup tržištu rada“.
U stavku 6. riječ: „Prihvatilište“ zamjenjuje se riječju: „prihvatilište“.
Članak 43.
U članku 62. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, iskaznica tražitelja se neće izdati tražitelju za kojeg se provodi granična procedura te koji je zadržan ili u zatvoru.“.
U stavku 5. iza riječi: „humanitarni“ dodaju se riječi: „ili drugi nužni“.
Članak 44.
U članku 64. stavku 2. točki 11. riječi: „vlasništvo nekretnine“ zamjenjuju se riječima: „stjecanje pokretne i nepokretne imovine“.
U stavku 4. točka 4. mijenja se i glasi:
„4. nastaviti s provođenjem obveznih integracijskih mjera sukladno članku 74. ovog Zakona.“.
Članak 45.
U članku 66. stavku 1. riječi: „točke 18. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „točke 19. ovoga Zakona ako ispunjava obveze iz članka 74. stavka 2. ili 3. ovog Zakona.“.
U stavku 5. riječi: „članaka 30. i 31. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „članaka 12. i 17. Uredbe (EU) 2024/1347“.
U stavku 6. druga rečenica briše se.
Članak 46.
U članku 67. iza stavka 19. dodaje se stavak 20. koji glasi:
„(20) Pravo na smještaj može se uskratiti ako azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ne ispunjava ugovorne obveze iz članka 74. stavka 3., 4. i 5. ovoga Zakona.“ .
Članak 47.
U članku 68. stavku 1. iza riječi: „rada“ briše se točka i dodaju se riječi: „i pod uvjetima propisanim člankom 28. Uredbe (EU) 2024/1347.“.
U stavku 2. iza riječi: „zaposlenje,“ dodaju se riječi: „pristup uslugama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje,“.
Članak 48.
U članku 70. stavku 3. iza riječi: „obrazovnih“ dodaju se riječi: „i stručnih“, a iza riječi: „državljanin“ briše se točka i dodaju se riječi: „sukladno propisima kojima se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.“.
U stavku 4. iza riječi: „inozemnu“ dodaje se riječ: „stručnu“.
Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:
„(5) Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju, tijelo nadležno za vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada provest će vrednovanje sukladno raspoloživim podacima i izraditi informativni dokument o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji.
U dosadašnjem stavku 5. koji postaje stavak 6. iza riječi: „kvalifikacija“ dodaju se riječi: „odnosno priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija“, a iza riječi: „stručna“ dodaju se riječi: „odnosno obrazovna“.
U dosadašnjem stavku 6. koji postaje stavak 7. riječi: „s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja“ brišu se.
Članak 49.
Naslov iznad članka 74. mijenja se i glasi: „Obveza integracije u hrvatsko društvo“.
Članak 74. mijenja se i glasi:
„(1) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom osigurat će se pristup tečajevima hrvatskog jezika i polaganje ispita iz znanja hrvatskog jezika na razinama (A1) i (A2).
(2) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom osigurat će se pristup radionicama integracije u hrvatsko društvo.
(3) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je pohađati tečaj hrvatskog jezika te položiti ispit iz znanja hrvatskog jezika na razini (A1) u roku od jedne godine od dana stjecanja statusa.
(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je pohađati tečaj hrvatskog jezika te položiti ispit iz znanja hrvatskog jezika na razini (A2) u roku od tri godine od dana stjecanja statusa.
(5) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je pohađati radionice integracije u hrvatsko društvo.
(6) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom koji bez opravdanog razloga ne ispuni obveze iz stavaka 3., 4. ili 5. ovoga članka u predviđenim rokovima, može se uskratiti smještaj koji uživa na teret Republike Hrvatske ili davanja iz sustava socijalne skrbi koja prima, osim davanja koja se odnose na maloljetnu djecu, trudnice i osobe s posebnim potrebama.
(7) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji po isteku godine dana od odobrenja statusa podnosi zahtjev za spajanje obitelji u skladu s člankom 66. ovoga Zakona i koji bez opravdanog razloga nije ispunio obvezu iz stavka 3. ovoga članka ne ostvaruje pravo na spajanje obitelji dok tu obvezu ne izvrši.
(8) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji po isteku tri godine od odobrenja statusa podnosi zahtjev za spajanje obitelji u skladu s člankom 66. ovoga Zakona i koji bez opravdanog razloga nije ispunio obvezu iz stavka 4. ovoga članka ne ostvaruje pravo na spajanje obitelji dok tu obvezu ne izvrši.
(9) Prilikom razmatranja zahtjeva iz stavka 7. i 8. ovoga članka Ministarstvo uzima u obzir sve okolnosti koje mogu utjecati na potrebu za spajanjem obitelji i prije izvršavanja propisane obveze.
(10) Radi ispunjenja obveza iz ovoga članka azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom potpisuje Integracijski sporazum.
(11) Troškovi aktivnosti iz stavka 1. ovog članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za obrazovanje.
(12) Troškovi aktivnosti iz stavka 2. ovog članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije Ministarstva.
(1) Način provedbe obveza iz stavaka od 1. do 5. i sadržaj Integracijskog sporazuma propisat će se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za obrazovanje uz prethodnu suglasnost ministra.“.
Članak 50.
U članku 76. stavku 5. riječi: „i pripadajuće Radne skupine koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata u ovom području“ brišu se.
Članak 51.
Iza članka 93. dodaju se naslov iznad članka i članak 93.a koji glase:
„Plan za nepredvidive situacije
Članak 93.a
(1) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, donosi plan za nepredvidive situacije (u daljnjem tekstu: plan) kojim se utvrđuju mjere koje treba poduzeti kako bi se osigurao primjeren prihvat tražitelja kad je Republika Hrvatska suočena s nerazmjerno velikim brojem tražitelja međunarodne zaštite, uključujući maloljetnike bez pratnje.
(2) Plan uključuje i mjere za osiguranje primjerenog prihvata tražitelja ako su raspoloživi smještajni kapaciteti privremeno iscrpljeni ili privremeno nedostupni zbog nerazmjerno velikog broja osoba kojima je potreban smještaj ili zbog katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem ili prirodne katastrofe.
(3) Plan se izrađuje prema predlošku EUAA, uzimajući u obzir posebne nacionalne okolnosti.
(4) Plan se preispituje i ažurira zbog promijenjenih okolnosti prema potrebi, a najmanje svake tri godine te se o donošenju, izmjenama i aktivaciji plana izvješćuje EUAA dok se za svaku aktivaciju plana izvješćuje Europsku komisiju i EUAA.“.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 52.
Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.).
Članak 53.
(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će plan iz članka 93.a koji je dodan člankom 51. ovoga Zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Ministar će uskladiti Pravilnik o ostvarivanju materijalnih uvjeta prihvata („Narodne novine“, br. 135/15. i 61/19.), Pravilnik o obrascima i zbirkama podataka u postupku odobrenja međunarodne i privremene zaštite („Narodne novine“, br. 85/16. i 80/24.) i Pravilnik o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, br. 140/15.) s odredbama ovog Zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Ministar nadležan za poslove obrazovanja, uz prethodnu suglasnost ministra, donijet će pravilnik iz članka 58.a stavka 5. koji je dodan člankom 40. ovoga Zakona i pravilnik iz članka 74. stavka 13. koji je dodan člankom 49. ovoga Zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Članak 54.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
O B R A Z L O Ž E NJ E
Uz članak 1.
Članak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti izmijenjen je radi opsega nove azilne pravne stečevine koju je potrebno prenijeti u pravni poredak Republike Hrvatske odnosno čiju provedbu je potrebno osigurati. Stavak 3. je nadopunjen kako bi se u potpunosti prenio članak 30. Direktive (EU) 2024/1346 o prihvatu i uskladio s člankom 3. Uredbe (EU) 2021/2303 odnosno kako bi se usklađivanjem obuhvatilo područje primjene novih uredbi EU i uvela preciznija terminologija.
Uz članak 2.
Dodaje se novi članak 2.a (Nadležna tijela) radi propisivanja jasne podjele nadležnosti među nacionalnim tijelima uključenima u sustav međunarodne i privremene zaštite. Time se naglašava institucionalna transparentnost, omogućava lakša provedba Zakona u upravnom i operativnom smislu osigurava dosljedno postupanje, sukladno novoj pravnoj stečevini EU koja izričito traži imenovanje nadležnih tijela.
Uz članak 3.
Članak 3. je nadopunjen na način da je izričito navedena kategorija stranci u transferu, na koju se, uz tražitelje međunarodne zaštite, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom primjenjuju odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“, br. 130/20, 114/22, 151/22 i 40/25).
Uz članak 4.
Članak 4. sadrži definicije pojmova koji se koriste u Zakonu i u potpunosti je ažuriran kako bi bio u skladu s reformiranim zakonodavnim okvirom Europske unije, osobito novim EU uredbama (EU) 2024/1347 i (EU) 2024/1348. Također, ažurirane su i proširene definicije izraza radi jasnijeg normiranja pojmova važnih za provedbu postupka međunarodne zaštite kao i sukladno Direktivi (EU) 2024/1346, uključujući nove pojmove i redefiniciju postojećih (npr. tražitelj, maloljetnik bez pratnje, ranjive skupine, članovi obitelji, poseban skrbnik, materijalnih uvjeta prihvata, namjera i registracija, zahtjev, zadržavanje, opasnost od bijega i bijeg), koje sada bolje odražavaju praksu i terminologiju Europske unije. Primjerice, budući da Direktiva (EU) 2024/1346 šire određuje razloge zbog kojih se smatra da maloljetnik nije u braku, definicija tog pojma je preformulirana sukladno izričaju članka 2. točke 3. Direktive (EU) 2024/1346 te je propisano je kako se smatra da maloljetnik nije u braku ako na temelju pojedinačne procjene njegov brak nije u skladu s propisima Republike Hrvatske, a osobito propisima kojima se uređuje minimalna zakonska dob za sklapanje braka. Cilj izmjena je povećanje pravne jasnoće, dosljednosti i učinkovitosti postupanja u području međunarodne i privremene zaštite.
Uz članak 5.
Članak 10. izmijenjen je radi usklađivanja s izričajem Direktive (EU) 2024/1346 te je pojašnjena obveza uzimanja u obzir najboljeg interesa djeteta, sa svrhom preciznije metodologije procjene tog interesa u svakom pojedinačnom slučaju, u skladu s međunarodnim standardima. Nadalje, postupovne odredbe koje se odnose na maloljetnika bez pratnje premještene su u članak 17. Zakona.
Uz članak 6.
Članak 11. je mijenjan radi potpunog usklađivanja s Uredbom (EU) 2024/1348 obzirom da je ta materija uređena navedenom Uredbom.
Uz članak 7.
Članak 12. mijenjan radi usklađivanja s Uredbom (EU) 2024/1348 na način da je brisan stavak 2. zbog izbjegavanja dvostrukog normiranja.
Uz članak 8.
U članku 13. izmijenjena je odredba o osiguravanju prevoditelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite radi veće kvalitete i dostupnosti usluge, posebno za jezike koji su rjeđe zastupljeni u sustavu. Time su kriteriji za angažman prevoditelja jasniji i jednostavniji.
Uz članak 9.
Članak 14. usklađen s Uredbom (EU) 2024/1348 te je brisan dio odredbi zbog izbjegavanja dvostrukog normiranja.
Uz članak 10.
U članku 15. propisana su jamstva za ranjive skupine, osobito djecu bez pratnje, žrtve trgovanja ljudima i osobe s invaliditetom. Precizirana je obveza individualne procjene potreba te su postupovna jamstva izdvojena iz članka, budući da su ista propisana člancima 20., 21., 22. i 23. Uredbe 2024/1348. Propisan je rok od 30 dana za provedbu prepoznavanja osobnih okolnosti tražitelja od izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva te je članak usklađen s člankom 25. Direktive (EU) 2024/1346.
Propisuje se obveza osposobljavanja svih službenika uključenih u procjenu posebnih potreba tražitelja međunarodne zaštite. Osposobljavanje službenika svih država članica osigurava Agencija Europske unije za azil kroz ciljane obuke i edukacije.
Uz članak 11.
U članku 16. terminologija je usklađena s terminologijom Direktive (EU) 2024/1346.
Stavkom 3. se uređuje iznimna mogućnost saslušanja maloljetnika bez prisutnosti odgovorne odrasle osobe, sukladno članku 22. Uredbe (EU) 2024/1348, isključivo kada postoje opravdani razlozi i kada je takvo postupanje u najboljem interesu djeteta. Maloljetniku pritom mora biti pružena pomoć osobe sa stručnim znanjem i vještinama potrebnim za zaštitu njegovih najboljih interesa, čime se osigurava učinkovitija zaštita prava maloljetnika.
Uz članak 12.
Članak 17. je mijenjan radi prenošenja članka 27. Direktive (EU) 2024/1346 te je pojam „dijete bez pratnje“ zamijenjen pojmom: „Maloljetnik bez pratnje“. Prošireni su kriteriji te način određivanja posebnog skrbnika djeci bez pratnje, kako bi se osigurala njihova pravna i socijalna zaštita tijekom cijelog postupka. U tu svrhu jasnije se utvrđuju kategorije kaznenih djela i prekršaja koje isključuju mogućnost rada s maloljetnicima bez pratnje. Odredbom se propisuje i obveza da sve osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje, uključujući posebne skrbnike, prije početka rada moraju biti odgovarajuće osposobljene te se kontinuirano stručno usavršavati u području prava i potreba maloljetnika. Kontinuirano osposobljavanje podrazumijeva redovito praćenje novih standarda, propisa i stručnih praksi u području zaštite djece u migracijskom kontekstu kroz primjenjive standarde i smjernice koje utvrđuje EUAA i nacionalna tijela (postupanja prema maloljetnicima bez pratnje u okviru sustava međunarodne zaštite, prava djece prema Konvenciji o pravima djeteta, Povelji Europske unije o temeljnim pravima i nacionalnom zakonodavstvu). Svrha ove odredbe jest osigurati da osobe koje neposredno rade s djecom bez pratnje imaju potrebna znanja, vještine i senzibilitet za prepoznavanje i adekvatno reagiranje na njihove posebne potrebe, u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta. Također, članak je dopunjen propisivanjem maksimalnog broja od 50 maloljetnika po skrbniku u slučaju nerazmjerno velikog broja maloljetnika bez pratnje, sukladno članku 23. stavcima 3. i 10. Uredbe (EU) 2024/1348. Nadalje, dodan je novi stavak 6. sa kojim je prenesena odredba članka 5. stavka 2. drugog podstavka Direktive (EU) 2024/1346 o pružanju svih potrebnih informacija maloljetnicima bez pratnje o uvjetima prihvata te o pružateljima pravne pomoći i zastupanja, uključujući besplatnu pravnu pomoć i zastupanje, na način primjeren dobi i kojim se osigurava da ih maloljetnik bez pratnje razumije, koristeći se prema potrebi, informativnim materijalima posebno prilagođenim maloljetnicima, u nazočnosti posebnog skrbnika. Člankom 32. Uredbe (EU)2024/1348 propisano je da maloljetnik bez pratnje ima pravo podnijeti zahtjev u svoje ime ako ima pravnu sposobnost u skladu s nacionalnim pravom“ te je stoga to trebalo propisati novim stavkom.
Uz članak 13.
Članak 18. je izmijenjen u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) 2024/1348.
Uz članak 14.
Ovim člankom brisani su članci 22. do 31.
Navedene odredbe odnose na postupak procjene zahtjeva koji je u potpunosti propisan Uredbom 2024/1348. Također, pojedine odredbe kojima uređeni su posebni postupci, postupanja i tehnička pitanja, radi bolje preglednosti i jasnoće zakonskog teksta premještene su odnosno preciznije su formulirane u drugim dijelovima Zakona, posebice u dijelovima koji se odnose na ranjive skupine, postupovna jamstva i nadležnosti tijela. Također, omogućena je veća usklađenost sa zakonodavstvom Europske unije, uključujući instrumente Pakta o migracijama i azilu
Uz članak 15.
Članak 32. je izmijenjen na način da propisuje nadležnost Ministarstva za donošenje rješenja u postupku odobrenja međunarodne zaštite, pri čemu Ministarstvo temeljito razmatra sve relevantne elemente i uvjete za stjecanje statusa izbjeglice ili supsidijarne zaštite. Postupak je usklađen s odredbama poglavlja II., III. i V. Uredbe (EU) 2024/1347, čime se osigurava dosljedna primjena europskih standarda u nacionalnom sustavu azila. Time se jamči pravna sigurnost, objektivnost i pravičnost u procjeni zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
Uz članak 16.
Ovim člankom izmijenjen je članak 33., na način da je preciznije propisan način izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, uključujući jasne rokove i postupanje nadležnih ustrojstvenih jedinica Ministarstva odmah po izraženoj namjeri te je tako u potpunosti usklađen s člancima 27. i 28. Uredbe (EU) 2024/1348, uključujući propisivanje mjesta gdje se namjera može izraziti, te nadležnosti i roka za njenu registraciju. Članak je također usklađen i s člankom 6. Uredbe (EU) 2024/1356, propisivanjem provođenja dubinske provjere, koja prethodi činu izražavanja namjere. U stavku 4. je radi jasnoće zakonskog teksta dodana riječ „prisilnom“. Također, dodan je novi stavak 5. kojim se upućuje na primjenu članka 10. Uredbe 2024/1359 u slučaju krizne situacije i više sile.
Uz članak 17.
Izmjenama u članku 34. unaprijeđena je procedura zaprimanja i evidentiranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, osobito s aspekta osiguranja pristupa postupku ranjivim skupinama, uključujući i djecu. Odredba predloženog stavka 3. dodana je radi usklađivanja s Direktivom (EU) 2024/1346.
Uz članak 18.
Članak 35. je mijenjan zbog upućivanja na izravnu primjenu odredbi iz poglavlja II. odjeljka II. Uredbe (EU) 2024/1348 vezano za provođenje saslušanja u postupku međunarodne zaštite. U skladu s člankom 13. točkom 13. (treća rečenica) Uredbe (EU) 2024/1348 države članice mogu u nacionalnom pravu odrediti da, ako pravni savjetnik sudjeluje u osobnom intervjuu, on može intervenirati samo na kraju osobnog intervjua te je implementirana ta mogućnost.
Uz članak 19.
Članak 38. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi Uredbe (EU) 2024/1347. Nadalje, dodana je točka 6. sa svrhom bržeg rješavanja zahtjeva u okviru postupka na granici. Naime, sukladno članku 41. stavku 1., točka 5. članka 38. je vezana rokom donošenja rješenja najkasnije 3 mjeseca od zahtjeva, dok se čitav granični postupak, od registracije namjere pa do rješenja o odgodnom učinku tužbe, mora sprovesti u roku od 12 tjedana.
Uz članak 20.
Članak 39. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članaka 40. i 41. Uredbe (EU) 2024/1348 u kojima su propisani razlozi za izričiti i prešutni odustanak. Dodan je novi stavak 2. na temelju kojeg u slučaju izričitog odustanka od zahtjeva nije dopušten redovni pravni lijek.
Zakonom se propisuje rok od dva dana u kojem tražitelj može opravdati razloge zbog kojih se smatra da je prešutno odustao.
Uz članak 21.
Članak 40. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članka 51. Uredbe (EU) 2024/1348 koji propisuje precizne rokove za donošenje rješenja u postupku međunarodne zaštite, čime se povećava pravna sigurnost i ubrzavaju postupci.
Dodan je stavak 2. sukladno članku 35. stavku 8. Uredbe (EU) 2024/1348 kojim se traži od država članica da odrede rok u kojem će riješiti predmet koji je vraćen na ponovni postupak.
Uz članak 22.
Članak 41. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članka 42. Uredbe (EU) 2024/1348 kojim su prošireni kriteriji za provođenje ubrzanog postupka u odnosu na važeću odredbu Zakona, osobito u slučaju očito neutemeljenih zahtjeva, uz osiguranje odgovarajućih postupovnih jamstava.
Uz članak 23.
Članak 42. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članaka 43. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348. Osigurava se pravovremeni pristup postupku i ujednačava praksa postupanja u skladu s europskim standardima. U članku 30. stavku 3. Uredbe (EU) 2024/1348 propisuje se u kojim situacijama države članice mogu organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica ograničiti pristup tražiteljima. Učinkovit pristup organizacijama koje pružaju pravno savjetovanje osigurat će se kroz pravovremeno obavještavanje, omogućavanje fizičkog pristupa tražiteljima tijekom granične procedure te osiguravanje povjerljive komunikacije u skladu s operativnim i sigurnosnim uvjetima u okviru granične procedure. S obzirom na osjetljiva pitanja nacionalne sigurnosti i javnog poretka predlaže se ograničiti pristup.
Uz članak 24.
Članak 43. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članka 38. i 39. Uredbe (EU) 2024/1348 koja je direktno primjenjiva i kako bi se izbjeglo dvostruko normiranje postupanja u slučaju odbacivanja zahtjeva.
Uz članak 25.
Članak 44. Zakona mijenja se na način da se propisuje način određivanja treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla odnosno upućuje se na izravnu primjenu odredbi članaka 61. i 62. Uredbe (EU) 2024/1348, kojom je ovaj institut direktno propisan i detaljno razrađen. Ovim pristupom izbjegava se dupliciranje propisa te se omogućuje učinkovitija primjena jedinstvenih EU standarda. Sukladno članku 64. navedene Uredbe, propisuje se da ministar unutarnjih poslova, može, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove, uz sigurne zemlje podrijetla koje su određene na razini Europske unije, odrediti i druge sigurne zemlje podrijetla, o čemu se obavještava Europska komisija i Agencija Europske unije za azil. Uvažavajući presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-758/24 i C-759/24 od 1. kolovoza 2025. godine, stavkom 4. propisano je da upravni sudovi koji odlučuju o žalbama imaju pravo preispitati jesu li ispunjeni materijalni uvjeti za određivanje pojedine treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla, kao i pristup sudovima i tražiteljima međunarodne zaštite izvorima informacija na temelju kojih su pojedine treće zemlje određene kao sigurne zemlje podrijetla.
Uz članak 26.
Izmjenom članka 45. primjena instituta sigurne treće zemlje usklađuje se s člankom 59. Uredbe (EU) 2024/1348, kojom je ovaj institut izravno propisan i detaljno razrađen. S obzirom da je Uredba izravno primjenjiva, u Zakon je unesena izričita uputa na odgovarajući članak Uredbe, čime se osigurava pravna jasnoća i dosljednost u primjeni pravila o sigurnim zemljama podrijetla. Ovim pristupom izbjegava se dupliciranje propisa te se omogućuje učinkovitija primjena jedinstvenih EU standarda.
Uz članak 27.
Članak 46. je brisan. Navedeni institut u Republici Hrvatskoj nikada nije primijenjen, a kako je Uredba izravno primjenjiva u pravnom poretku, nacionalna norma više nije potrebna niti smije duplicirati odredbe članka 60. Uredbe (EU) 2024/1348. Brisanjem se osigurava usklađenost s pravnom hijerarhijom EU-a i izbjegava mogući pravni nesklad.
Uz članak 28.
Članak 47. mijenja se jer su ova pitanja izravno uređena člankom 55. Uredbe (EU) 2024/1348. Izmjene se odnose na upućivanje na izravnu primjenu Uredbe, čime je jasno naznačeno da će se postupanje u takvim slučajevima voditi prema pravno obvezujućim pravilima EU. Dodan je i novi stavak 3. sukladno kojem u slučaju naknadnih zahtjeva tražitelj snosi troškove prijevoda sve dokumentacije za procjenu zahtjeva. Ova dopuna uvedena je radi učinkovitijeg i bržeg upravljanja postupcima, kao i radi odgovornosti tražitelja u kontekstu ponovnog pokretanja postupka. Konačno, izmjena je u skladu s načelom razmjernosti i pravilima Uredbe, koja omogućuju državama članicama da propišu takvu obvezu.
Uz članak 29.
Članak 49. je je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članka 11. Uredbe (EU) 2024/1347 u odnosu na razloge prestanka azila i članka 16. u odnosu na supsidijarnu zaštitu, a koji su detaljno propisani navedenom Uredbom. Izmjene članka 49. provedene su u svrhu usklađivanja s člancima 11. i 16. Uredbe (EU) 2024/1347 te poglavljem IV. Uredbe (EU) 2024/1348, koji izravno propisuju uvjete i postupke za prestanak statusa izbjeglice i statusa supsidijarne zaštite.
Uz članak 30.
Članak 50. izmijenjen je radi usklađivanja s Uredbom (EU) 2024/1347 i Uredbom (EU) 2024/1348, na način da se upućuje na odredbe članka 14. stavka 1. točki b), c), d) i e) Uredbe (EU) 2024/1347, te s članka 19. stavka 1. točki b) i c) iz iste Uredbe i s odredbama IV. poglavlja Uredbe (EU) 2024/1348, koje su obvezujuće u cijelosti i izravno primjenjive u državama članicama čime se osigurava pravna jasnoća i učinkovitost primjene pravne stečevine Europske unije u području međunarodne i privremene zaštite. Također su brisani stavci koji su sada obuhvaćeni izravno primjenjivom Uredbom (EU) (EU) 2024/1347.
Uz članak 31.
Članak 51. je izmijenjen radi usklađivanja s člancima 67., 68. i 69. Uredbe (EU) 2024/1348, koja se izravno primjenjuje u državama članicama od 12. lipnja 2026. godine, a koji se odnose na postupak povodom pravnog lijeka.
Uz članak 32.
Članak 52., koji se odnosi na prava i obveze tražitelja, mijenja se radi usklađivanja s odredbama Uredbe (EU) 2024/1348 i prenošenja Direktive (EU) 2024/1346. Novim stavkom 3. propisuje da ministarstvo unutarnjih poslova osigurava usmjeravanje, praćenje i nadzor razine uvjeta prihvata. Time se u nacionalno zakonodavstvo prenosi članak 31. Direktive kako bi se osigurali odgovarajući EU standardi prihvata pri čemu će se sam mehanizam praćenja i nadzora detaljno razraditi internim dokumentima uzimajući u obzir operativne standarde, pokazatelje, smjernice i najbolje prakse o uvjetima prihvata koje je izradila Agencija za azil u skladu s člankom 13. Uredbe (EU) 2021/2303. U novom stavku 4. točka 9. se dopunjuje obvezom tražitelja da je dužan boraviti na određenom mjestu boravka koje odredi Ministarstvo zbog prenošenja članka 8. Direktive (EU) 2024/1346. Novi stavak 6. koji propisuje prava i obveze stranca u transferu je usklađen s člancima 8. i 9. Uredbe (EU) 2024/1348.
Uz članak 33.
Članak 53. je mijenjan radi usklađivanja s člankom 56. Uredbe (EU) 2024/1348. Stavak 3. mijenjan je iz razloga upućivanja na izravnu primjenu članka 56. Uredbe (EU) 2024/1348 koja daje mogućnost državama članicama da propiše iznimke od prava na ostanak vezano uz naknadni zahtjev. Ako osoba nema pravo na ostanak, nadležno tijelo može pokrenuti postupak udaljenja iz Republike Hrvatske.
Uz članak 34.
Članak 54. Zakona mijenja se u cijelosti radi prenošenja odredbi članka 9. Direktive (EU) 2024/1346 koji uređuje slobodu kretanja i mogućnost njezinog ograničavanja. Novim normativnim rješenjem zadržava se opće pravilo o slobodi kretanja tražitelja međunarodne zaštite i stranaca u dublinskom postupku (tzv. stranci u transferu), uz propisivanje mogućnosti njezinog ograničenja isključivo u posebnim i propisno obrazloženim slučajevima, i to iz razloga javnog reda ili u cilju sprječavanja samovoljnog napuštanja prihvatilišta u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja prisutnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku. Time se osigurava razmjernost i pojedinačna procjena svakog slučaja, što je u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Propisana je i nadležnost za donošenje rješenja (Ministarstvo, policijska uprava ili policijska postaja), uz obvezu obrazloženja i upoznavanja tražitelja s posljedicama nepoštovanja mjere na jeziku koji razumije. Uređeno je i pravo na sudsku zaštitu protiv rješenja o ograničenju slobode kretanja putem tužbe upravnom sudu u roku od osam dana te su definirani rokovi za odlučivanje, čime se osigurava učinkovita pravna zaštita. Izmjena članka doprinosi povećanju pravne jasnoće i predvidivosti, zaštiti temeljnih prava tražitelja te usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s obvezama iz Direktive (EU) 2024/1346.
Uz članak 35.
Novim člankom 54.a propisuje se pravna osnova za zadržavanje tražitelja međunarodne zaštite čime se prenosi članak 10. Direktive (EU) 2024/1346.
Zadržavanje, koje predstavlja najstroži oblik ograničenja slobode, dopušteno je samo ako je nužno i razmjerno, u strogo definiranim slučajevima. U skladu s Direktivom, nabrojani su taksativno razlozi zadržavanja. Obveza individualne procjene u svakom slučaju osigurava zaštitu temeljnih prava tražitelja, posebno prava na slobodu i sigurnost, zajamčenih člankom 6. Povelje EU-a i člankom 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Posebna pažnja posvećena je ranjivim skupinama, osobito maloljetnicima i osobama s posebnim potrebama u vezi s prihvatom. U pravilu se maloljetnici ne zadržavaju, a kada je to nužno, moraju biti smješteni u uvjetima koji odgovaraju njihovim potrebama i uz poštovanje načela najboljeg interesa djeteta i načela jedinstva obitelji. Maloljetnici bez pratnje mogu se iznimno zadržati samo ako je to u njihovu zaštitu i uz vremensko ograničenje. Propisano je da se zadržavanje određuje dok za to postoje razlozi i da prestaje čim prestanu postojati razlozi zbog kojih je određeno. Zadržavanje iz razloga zaštite javnog poretka ili nacionalne sigurnosti može trajati do okončanja postupka međunarodne zaštite. Osigurana je sudska zaštita pokretanjem upravnom spora u roku od osam dana, uz hitno postupanje suda. Nadalje, uveden je automatizam sudskog preispitivanja po službenoj dužnosti kada zadržavanje dulje traje ili kada nastupe nove okolnosti. Pravna sigurnost dodatno se jača propisivanjem obveze puštanja na slobodu bez odgode u slučaju da sud u upravnom sporu poništi rješenje o zadržavanju kao nezakonitu ili po službenoj dužnosti ne odluči u propisanom roku. Ovim se člankom osigurava potpuno i precizno prenosi članak 10. Direktive (EU) 2024/1346, te jačaju jamstva za zaštitu temeljnih prava i učinkovit pravni nadzor nad mjerom zadržavanja.
Uz članak 36.
Izmjene članka 55. su provedene radi usklađivanja s Direktivom (EU) 2024/1346 o uvjetima prihvata, posebno s odredbama poglavlja III. (članci 17. – 22.) koje detaljno uređuju materijalne uvjete prihvata za tražitelje međunarodne zaštite. Članak sada jasnije definira osnovne uvjete života i životnog standarda koje država mora osigurati tražiteljima kao npr. smještaj, prehranu, odjeću i higijenu, u skladu s načelom očuvanja dostojanstva i zdravlja osoba u postupku. Naglašena je potreba za osiguravanjem posebnih uvjeta za ranjive skupine, uključujući maloljetnike bez pratnje, žrtve mučenja, trudnice i osobe s invaliditetom, sukladno članku 22. Direktive. Propisani su i dodatni kriteriji za ograničavanje ili uskraćivanje materijalnih uvjeta prihvata, uz obvezu da se pritom ne ugroze temeljna prava i osigura minimum prava na dostojan život kojima se prenosi članak 23. Direktive (EU) 2024/1346. Također, materijalni uvjeti prihvata mogu se i ukinuti u slučaju ozbiljnog i opetovanog kršenja kućnog reda. Ozbiljno kršenje kućnog reda se odnosi na ponašanja koja ugrožavaju sigurnost drugih osoba ili imovine, onemogućuju normalno funkcioniranje prihvatnog centra ili predstavljaju povredu kaznenih ili prekršajnih propisa (npr. nasilno ponašanje, prijetnje, uništavanje imovine, krađa, zlouporaba alkohola ili droga, posjedovanje oružja, ozbiljno narušavanje javnog reda i mira). Opetovano kršenje kućnog reda podrazumijeva više uzastopnih povreda propisanih pravila, unatoč prethodnom upozorenju ili sankciji, primjerice tri i više utvrđenih povreda u određenom vremenskom razdoblju (npr. šest mjeseci), neovisno o njihovoj težini, ili dvije teže povrede nakon upozorenja).
Uz članak 37.
Članak 56. je usklađen s člankom 20. Direktive (EU) 2024/1346. Naime, radi se o objektima koji se upotrebljavaju za zajednički smještaj tražitelja međunarodne zaštite, kojih na teritoriju Republike Hrvatske može biti više i iz tog razloga se pojam prihvatilišta piše malim početnim slovom. Kolektivnim smještajem tražiteljima se osigurava odgovarajući životni standard, zaštita njihovog obiteljskog života uzimajući u obzir i posebne potrebe u vezi s prihvatom. Brisana je druga rečenica odredbe stavka 8. koja je propisivala obvezu donošenja rješenja ako se uskraćuje izbivanje izvan prihvatilišta, jer Direktiva (EU) 2024/1346 ne propisuje obvezu donošenja upravnih rješenja država članica prilikom svojih odluka o mjestu boravka tražitelja. Iz istog razloga brisana je i odredba stavka 9.
Uz članak 38.
Članak 57. je izmijenjen kako bi se u potpunosti prenio članak 22. Direktive (EU) 2024/1346 kao i radi izmjena drugih pojedinih članaka ovog Zakona vezanih uz zdravstvenu zaštitu, a osobito da se prenese i pravo na potrebne usluge rehabilitacije.
Uz članak 39.
Članak 58. je izmijenjen kako bi se u potpunosti prenio članak 16. Direktive (EU) 2024/1346 na način da je propisano kako maloljetni tražitelji ostvaruju pristup obrazovanju u roku od 2 mjeseca od podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
Uz članak 40.
Novi članak 58.a koji se odnosi na mjere rane integracije tražitelja, a radi prenošenja odredbe članka 18. Direktive (EU) 2024/1346. Dopune se odnose na obvezu tražitelja da pohađa tečajeve hrvatskog jezika i kulturne orijentacije, a provedba ovih aktivnosti propisat će se pravilnikom, dok je odredbom stavka 3. propisano da se mogu ograničiti materijalni uvjeti prihvata tražitelju koji ne pohađa radionice i tečajeve iz navedenog članka.
Uz članak 41.
Članak 59. je u potpunosti usklađen s člankom 5. Direktive (EU) 2024/1346 u pogledu rokova i metodologije pružanja informacija te pravnog savjetovanja tražitelja međunarodne zaštite. U odnosu na pravno savjetovanje članak sadrži uputu na članak 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1348 kojim je detaljno propisano pravno savjetovanje, a koja je izravno primjenjiva.
Uz članak 42.
Članak 61. je izmijenjen kako bi se prenio članak 17. Direktive (EU) 2024/1346 na način da tražitelj stječe pravo pristupa zapošljavanju.
Uz članak 43.
Članak 62. je dopunjen u odnosu na obvezu izdavanja isprava sukladno članku 29. Uredbe (EU) 2024/1348 te radi ostalih izmjena pojedinih članaka ovog Zakona.
Uz članak 44.
Članak 64. stavak 2. točka 11. izmijenjena sukladno čl. 13. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine. Stavak 4. točka 4. izmijenjen radi usuglašavanja s izmjenama u ostalim člancima ovog Zakona.
Uz članak 45.
Članak 66. je izmijenjen je na način da se upućuje na članke 12. i 17. Uredbe (EU) 2024/1347 koja detaljno uređuje pravo na spajanje obitelji, a koja je izravno primjenjiva.
Uz članak 46.
U članku 67. dodan je novi stavak 20. o uskrati smještaja azilantu ako ne ispuni integracijske obveze.
Uz članak 47.
Članak 68. je dopunjen uputom na članak 28. Uredbe (EU) 2024/1347 koja detaljno propisuje uvjete za ostvarenje prava na rad, a koja je direktno primjenjiva. Dopunom stavka 2. azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo pristupa svim uslugama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, obzirom da imaju pravo upisa u evidenciju Zavoda. Time im je omogućen pristup svim uslugama Zavoda, kao i hrvatskim državljanima.
Uz članak 48.
Članak 70. je usklađen s člancima 29. i 30. Uredbe (EU) 2024/1347 koja detaljnije uređuje pravo na obrazovanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom. Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na priznavanje inozemnih obrazovnih i stručnih kvalifikacija pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin, sukladno propisima kojima se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemne stručne kvalifikacije odnosno priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije.
Uz članak 49.
Članak 74. izmijenjen je na način da se detaljno propisuje koje su obveze integracije u hrvatsko društvo azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom. Propisuje se pristup tečajevima hrvatskog jezika, ali i obveza polaganja ispita iz znanja hrvatskog jezika. Kao novost uvodi se integracijski sporazum koji je azilant dužan sklopiti s nadležnim tijelom. Također se propisuje i obveza pohađanja radionica kulturne orijentacije i vrijednosti hrvatskog društva sukladno Integracijskom sporazumu, koji potpisuje azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom. Način provedbe stavaka od 1. do 4. i sadržaj Integracijskog sporazuma propisat će se pravilnikom koji će donijeti ministar nadležan za obrazovanje uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove. Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom koji bez opravdanog razloga ne ispuni propisane obveze vezano za integracijske mjere moguće je uskratiti pravo na smještaj koji uživa na teret Republike Hrvatske ili davanja iz sustava socijalne skrbi koja prima, osim davanja koja se odnose na maloljetnu djecu, trudnice i osobe s posebnim potrebama te otežano spajanje obitelji ako bez opravdanog razloga ne ispuni propisane obveze. Opravdani razlozi se primjerice mogu odnositi na zdravstveno stanje (teška bolest, hospitalizacija, mentalna nesposobnost), na obiteljske obveze (briga oko maloljetne djece, trudnoća) ili se radi o osobi s posebnim potrebama.
Uz članak 50.
U članku 76. stavku 5. brisan je zadnji dio rečenice koji se odnosi na radnu skupinu Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo, koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata na ovom području. Naime, isti nije usklađen s postojećom praksom Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a prema kojoj se u skladu sa Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata („Narodne novine“, br. 140/09) te Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 151/22) i Uredbom o smjernicama za izradu akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“, br. 37/23) za izradu svakog pojedinog akta strateškog planiranja formira nova radna skupina iz redova predstavnika nadležnog tijela te predstavnika organizacija civilnog društva i akademske zajednice.
Uz članak 51.
Novim člankom 93.a propisuje se obveza izrade plana za nepredvidive situacije i prenosi članak 32. Direktive (EU) 2024/1346, čime se osigurava spremnost sustava prihvata tražitelja međunarodne zaštite u slučajevima nerazmjerno velikog broja tražitelja međunarodne zaštite ili kada raspoloživi smještajni kapaciteti budu privremeno iscrpljeni ili nedostupni. Na ovaj način osigurava se da sustav prihvata ostane funkcionalan i u izvanrednim okolnostima, uz posebnu zaštitu maloljetnika bez pratnje i drugih ranjivih skupina.
Plan se izrađuje prema predlošku Agencije Europske unije za azil, čime se osigurava usklađenost s pravnom stečevinom Europske unije te usporedivost i koordinacija s planovima drugih država članica. Istodobno se uzimaju u obzir posebne nacionalne okolnosti.
Plan, na prijedlog Ministarstva, donosi Vlada Republike Hrvatske.
Na ovaj način dodatno se jača otpornost sustava prihvata i međunarodne zaštite te osigurava pravovremeno i učinkovito djelovanje u kriznim situacijama.
Uz članak 52.
Uređuju se po kojem propisu će se rješavati postupci započeti prije stupanja na snagu ovog Zakona.
Uz članak 53.
Utvrđuju se rokovi za donošenje Plana za nepredvidive situacije te usklađivanje odnosno donošenje podzakonskih akata.
Uz članak 54.
Propisuje se stupanje na snagu Zakona.
TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU
Članak 2. (NN 33/23, 17/25)
(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
– Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212, 7. 8. 2001.)
– Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3. 10. 2003.)
– Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite (preinačena), (SL L 337, 20. 12. 2011.)
– Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinačena), (SL L 180/96, 29. 6. 2013.).
(2) Ovim se Zakonom uređuje primjena sljedećih uredbi Europske unije:
– Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 222, 5. 9. 2003.)
– Uredba (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uspostavi sustava »Eurodac« za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz Eurodaca od strane tijela kaznenog progona država članica i Europola u svrhu kaznenog progona te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 o osnivanju Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 118/2014 od 30. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1560/2003 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 39, 8. 2. 2014.)
‒ Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468, 30. 12. 2021.)
– Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22. 5. 2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1351)
– Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359, 22. 5. 2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359).
(3) Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) uspostavlja neposrednu suradnju i razmjenu informacija s Europskom komisijom o provođenju direktiva iz stavka 1. ovoga članka i uredbi iz stavka 2. ovoga članka, sukladno njihovim odredbama o suradnji.
(4) Suradnja i razmjena informacija s Europskom komisijom iz stavka 3. ovoga članka provodit će se putem obrasca za izvješćivanje koji će ministar nadležan za unutarnje poslove propisati pravilnikom kojim se uređuju obrasci i zbirke podataka u postupku odobrenja međunarodne i privremene zaštite.
Članak 3.
(1) Odredbe Zakona o strancima na odgovarajući način primjenjuju se na tražitelje međunarodne zaštite, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom.
(2) Tražitelj međunarodne zaštite nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje boravka sukladno odredbama Zakona o strancima. Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog ili autonomnog boravka sukladno odredbama Zakona o strancima.
Članak 4. (NN 17/25)
(1) Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:
1. Međunarodna zaštita obuhvaća azil iz točke 2. ovoga stavka i supsidijarnu zaštitu iz točke 3. ovoga stavka.
2. Azil je status koji se priznaje na temelju odluke nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 20. ovoga Zakona.
3. Supsidijarna zaštita je status koji se priznaje na temelju odluke nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 21. ovoga Zakona.
4. Privremena zaštita je zaštita hitnog i privremenog karaktera koja se uvodi na temelju odluke Vijeća Europske unije o postojanju masovnog priljeva raseljenih osoba sukladno članku 78. ovoga Zakona.
5. Tražitelj međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj) je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: zahtjev) do izvršnosti odluke o zahtjevu. Iznimno, tražitelj može biti i državljanin države članice Europske unije kada je to propisano odredbama Protokola 24. Ugovora iz Lisabona.
6. Azilant je izbjeglica u smislu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija iz 1951.) kojoj je priznat azil iz točke 2. ovoga stavka.
7. Stranac pod supsidijarnom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je priznata supsidijarna zaštita iz točke 3. ovoga stavka.
8. Stranac pod privremenom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odobrena zaštita iz točke 4. ovoga stavka.
9. Stranac u transferu je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je u postupku primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora radi razmatranja njezinog zahtjeva.
10. Zemlja podrijetla je zemlja čije državljanstvo ima državljanin treće zemlje ili zemlja u kojoj je osoba bez državljanstva imala prethodno uobičajeno boravište. Ako državljanin treće zemlje ima više državljanstava, zemljom podrijetla smatrat će se svaka zemlja čiji je državljanin.
11. Uobičajeno boravište ima državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva u onom mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da ona u tom mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno.
12. Namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: namjera) je usmeno ili pismeno izražena volja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva sukladno članku 33. ovoga Zakona.
13. Naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: naknadni zahtjev) je namjera izražena nakon izvršnosti odluke kojom se odlučilo o osnovanosti prethodnog zahtjeva sukladno članku 38. ovoga Zakona ili odluke kojom je postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.
14. Ranjive skupine su osobe lišene poslovne sposobnosti, djeca, djeca bez pratnje, starije i nemoćne osobe, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe s duševnim smetnjama te žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i spolnog nasilja, kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa.
15. Tražitelj kojem su potrebna posebna postupovna i/ili prihvatna jamstva je tražitelj koji s obzirom na svoje osobne okolnosti nije u potpunosti sposoban ostvarivati prava te izvršavati obveze iz ovoga Zakona bez odgovarajuće potpore.
16. Dijete je tražitelj, azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom i stranac pod privremenom zaštitom mlađi od 18 godina.
17. Dijete bez pratnje je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od osamnaest godina, koja je ušla u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njega u smislu roditeljske skrbi sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i djecu koja su ostala bez pratnje nakon što su ušla u Republiku Hrvatsku.
18. Članom obitelji tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom smatra se:
– bračni ili izvanbračni drug prema propisima Republike Hrvatske, kao i osobe koje su u zajednici, koja se prema propisima Republike Hrvatske može smatrati životnim partnerstvom ili neformalnim životnim partnerstvom
– maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova; njihovo zajedničko maloljetno posvojeno dijete; maloljetno dijete i maloljetno posvojeno dijete bračnog, izvanbračnog druga ili životnog partnera koji ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu
– punoljetna nevjenčana djeca tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom koja zbog svog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti brinuti se za svoje potrebe
– roditelj ili drugi zakonski zastupnik djeteta
– srodnik prvog stupnja u ravnoj uzlaznoj lozi s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, ako se utvrdi da je ovisan o skrbi tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom.
19. Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
20. Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila.
21. Izvršnost odluke o zahtjevu nastupa dostavom odluke tražitelju, ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak. Ako podnesena tužba ima odgodni učinak, odluka o zahtjevu postaje izvršna dostavom prvostupanjske presude upravnog suda.
(2) Ostali izrazi koji se koriste u ovome Zakonu imaju jednako značenje kao izrazi definirani uredbama iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona.
Članak 10. (NN 33/23, 17/25)
(1) Prilikom provedbe odredbi ovoga Zakona postupat će se u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta.
(2) Najbolji interes djeteta procjenjuje se uzimajući u obzir:
− dobrobit i društveni razvoj djeteta te njegovo podrijetlo
− zaštitu i sigurnost djeteta, osobito ako postoji mogućnost da je žrtva trgovanja ljudima
− mišljenje djeteta ovisno o njegovoj dobi i zrelosti
− mogućnost spajanja s obitelji i slično.
(3) Poseban skrbnik djeteta bez pratnje poduzet će, što je prije moguće nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili zahtjeva za privremenu zaštitu, sve potrebne radnje radi pronalaska članova obitelji i spajanja djeteta s obitelji, ako je to u njegovu interesu, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama.
(4) Poseban skrbnik dužan je poštivati načelo povjerljivosti u prikupljanju, obradi i razmjeni informacija o djetetu i članovima obitelji kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.
(5) Djetetu se tijekom postupka međunarodne zaštite ili privremene zaštite osigurava pristup rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njegovoj dobi te aktivnostima na otvorenom.
Članak 11.
(1) Ministarstvo i upravni sud surađuju s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (u daljnjem tekstu: UNHCR) o pitanjima koja se odnose na tražitelje, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom.
(2) Ministarstvo će na zahtjev Ureda UNHCR-a dostaviti podatke o:
1. tražiteljima, azilantima, strancima pod supsidijarnom zaštitom i strancima pod privremenom zaštitom u Republici Hrvatskoj
2. primjeni Konvencije iz 1951. i ostalih međunarodnih dokumenata koji se odnose na izbjeglice i
3. zakonima te ostalim propisima iz područja međunarodne zaštite koji se primjenjuju ili su u izradi.
(3) Ministarstvo će, na temelju suglasnosti tražitelja, omogućiti UNHCR-u pristup podacima o konkretnom zahtjevu, tijeku postupka i donesenoj odluci.
Članak 12.
(1) U postupku odobrenja međunarodne zaštite javnost je isključena.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na saslušanju može sudjelovati predstavnik UNHCR-a ili druge organizacije koja se bavi zaštitom ljudskih prava, odnosno prava izbjeglica, ako se tome ne protivi tražitelj.
Članak 13.
(1) Ministarstvo će sklopiti ugovor s prevoditeljem ako je:
1. ocjenjeno da dobro poznaje hrvatski jezik u pismu i govoru
2. ocjenjeno da dobro poznaje jezik za koji se angažira
3. utvrđeno da ne postoji okolnost koja predstavlja zapreku za prijem u državnu službu sukladno propisima koji reguliraju prijem u državnu službu
4. utvrđeno da ne postoji sigurnosna zapreka nakon provedene temeljne sigurnosne provjere sukladno propisima koji reguliraju sigurnosne provjere.
(2) Prevoditelj iz stavka 1. ovoga članka tijekom postupka mora biti pouzdan, nepristran te prevoditi istinito i točno.
(3) Prevoditelj iz stavka 1. ovoga članka dužan je postupati sukladno propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka, osobito ne smije otkrivati podatke iz članka 19. stavka 5. ovoga Zakona.
(4) Lista prevoditelja objavljuje se na službenim mrežnim stranicama Ministarstva.
(5) Ako iz objektivnih razloga nije moguće osigurati prevoditelja za određeni jezik, Ministarstvo će zatražiti pomoć druge države članice Europskoga gospodarskog prostora.
(6) Visina plaćanja usluge prevođenja iz stavka 5. ovoga članka odredit će se izravnom pogodbom sukladno propisu kojim se uređuje javna nabava.
(7) Usluge prevođenja moguće je pružati putem telekomunikacijskih ili audiovizualnih elektroničkih uređaja.
Članak 14.
(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite vodi se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Ako tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(3) Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati prevoditelj istog spola radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga.
(4) Tražitelj je dužan surađivati s prevoditeljem, osim ako se ocjeni da bi ta suradnja mogla negativno utjecati na cjelovito obrazlaganje njegovog zahtjeva.
(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka ako tražitelj ocjeni da bi suradnja s prevoditeljem mogla negativno utjecati na cjelovito obrazlaganje njegova zahtjeva te odbije surađivati s prevoditeljem, obavijestit će o tome Ministarstvo navodeći pri tome obrazložene razloge zbog kojih odbija surađivati s prevoditeljem.
(6) Ministarstvo će obrazložene razloge odbijanja suradnje s prevoditeljem razmotriti te će o svojoj odluci obavijestiti tražitelja usmeno na zapisnik. Ako Ministarstvo ocjeni da tražitelj neopravdano odbija surađivati s osiguranim prevoditeljem, smatrat će se da ne želi iznijeti informacije kojima se utvrđuje ispunjava li uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.
(7) Tražitelj je dužan dostaviti prijevod strane isprave na koju se poziva za dokaz svojih navoda, a koju je preveo prevoditelj iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona. Ako tražitelj ne želi koristiti usluge prevoditelja iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona, dužan je dostaviti ovjereni prijevod.
(8) Ako tražitelj ne raspolaže dovoljnim novčanim sredstvima, prijevod strane isprave za koju se slobodnom ocjenom dostupnih informacija utvrdi da je isprava od utjecaja na odluku o zahtjevu osigurat će Ministarstvo.
Posebna postupovna i prihvatna jamstva
Članak 15.
(1) Posebnim postupovnim i prihvatnim jamstvima pruža se odgovarajuća potpora tražiteljima s obzirom na njihove osobne okolnosti, među ostalim, dob, spol, spolno opredjeljenje, rodni identitet, invalidnost, teške bolesti, mentalno zdravlje ili posljedice mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, radi ostvarivanja prava i obveza iz ovoga Zakona.
(2) Postupak prepoznavanja osobnih okolnosti tražitelja iz stavka 1. ovoga članka kontinuirano provode za to osposobljeni policijski službenici, djelatnici Ministarstva i drugih nadležnih tijela od izražene namjere do uručenja odluke o zahtjevu.
(3) Odredbe članaka 41. i 42. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna jamstva, osobito na žrtve mučenja, silovanja ili drugog teškog oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, ako se ne može pružiti odgovarajuća potpora.
Djeca
Članak 16.
(1) Namjeru za dijete izražava zakonski zastupnik.
(2) Zahtjev djeteta obuhvaćen je zahtjevom njegovog zakonskog zastupnika.
(3) Dijete starije od 16 godina koje je u braku može samostalno sudjelovati u postupku odobrenja međunarodne zaštite.
Djeca bez pratnje
Članak 17. (NN 33/23)
(1) Djetetu bez pratnje, koji izrazi namjeru sukladno članku 33. ovoga Zakona, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi, odmah, imenuje posebnog skrbnika obučenog za rad s djecom koji nije u sukobu interesa s djetetom.
(2) Dijete bez pratnje mora biti odmah obaviješteno o imenovanju posebnog skrbnika.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, djetetu bez pratnje starijem od 16 godina koji je u braku neće se imenovati posebni skrbnik.
(4) Dijete bez pratnje podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, zahtjev u ime djeteta bez pratnje može podnijeti njegov posebni skrbnik ako u postupku povratka ocjeni da mu je potrebna međunarodna zaštita s obzirom na njegove osobne okolnosti.
(6) Postupak povodom zahtjeva djeteta bez pratnje vodi službena osoba Ministarstva obučena za rad s djecom.
(7) Posebni skrbnik dužan je pravodobno pripremiti dijete bez pratnje za saslušanje te mu pružiti informacije o značenju i posljedicama saslušanja na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Troškove prevođenja snosi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.
(8) Dijete bez pratnje dužno je osobno sudjelovati na saslušanju u nazočnosti posebnog skrbnika.
(9) Zahtjev djeteta bez pratnje ima prednost u rješavanju.
(10) Odredbe članka 41. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djeteta bez pratnje, osim u slučajevima propisanim člankom 41. stavkom 1. točkama 5., 8. i 9. ovoga Zakona.
(11) Odredbe članka 42. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djece bez pratnje.
Članak 18.
(1) Ako se u postupku odobrenja međunarodne zaštite sumnja u starosnu dob djeteta bez pratnje, pristupit će se postupku procjene starosne dobi.
(2) Procjena starosne dobi provodi se na temelju dostupnih podataka o djetetu, uključujući stručna mišljenja osoba uključenih u rad s djecom. Ako su dostupni podaci nedovoljni, provest će se medicinsko ispitivanje uz prethodnu pisanu suglasnost djeteta i posebnog skrbnika.
(3) Medicinsko ispitivanje provodi se liječničkim pregledom, rendgenom zuba, i/ili šake, uz puno poštivanje dostojanstva djeteta bez pratnje.
(4) Dijete bez pratnje pismeno će se obavijestiti na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati, o načinu pregleda i njegovim mogućim posljedicama na zdravlje, posljedicama rezultata medicinskog ispitivanja na zahtjev, kao i posljedicama neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka 5. ovoga članka.
(5) U slučaju neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka dijete bez pratnje smatrat će se punoljetnim tražiteljem. Zahtjev ne može biti odbijen isključivo na temelju činjenice da nije dana suglasnost za provedbu medicinskog ispitivanja sukladno stavku 2. ovoga članka.
(6) Tijekom medicinskog ispitivanja djetetu bez pratnje, koje ne razumije hrvatski jezik, osigurat će se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(8) Ako se nakon nalaza i mišljenja o provedenom medicinskom ispitivanju i dalje sumnja u starosnu dob djeteta, primijenit će se institut blagodati sumnje sukladno članku 29. ovoga Zakona.
Članak 22.
Razlozi proganjanja iz članka 20. ovoga Zakona procjenjuju se s obzirom na sadržaj sljedećih pojmova:
1. Rasa posebno uključuje boju kože, podrijetlo te pripadnost određenoj etničkoj skupini.
2. Vjera posebno uključuje teistička, neteistička i ateistička uvjerenja, sudjelovanje ili nesudjelovanje u privatnim ili javnim formalnim vjerskim obredima, samostalno ili u zajednici s drugima, druge vjerske obrede ili izražavanje vjere, ili oblike osobnog ili zajedničkog ponašanja koji se temelje na vjerskom uvjerenju ili iz njega proizlaze.
3. Nacionalnost posebno uključuje pripadnost skupini koja je određena po svom kulturnom, etničkom ili jezičnom identitetu, zajedničkom zemljopisnom ili političkom podrijetlu ili odnosom sa stanovništvom neke druge zemlje, a može obuhvatiti i državljanstvo.
4. Političko mišljenje posebno uključuje mišljenje, stajalište ili uvjerenje o stvarima povezanim s mogućim progoniteljima iz članka 25. ovoga Zakona te njihove politike ili metode, bez obzira je li tražitelj postupao po tom mišljenju, stajalištu ili uvjerenju.
5. Određena društvena skupina posebno uključuje članove koji imaju zajedničke urođene osobine ili zajedničko podrijetlo koje se ne može izmijeniti, odnosno karakteristike ili uvjerenja, u toj mjeri značajna za njihov identitet ili svijest da se te osobe ne smije prisiliti da ih se odreknu, a ta skupina ima poseban identitet u zemlji podrijetla jer ju društvo koje ju okružuje smatra različitom. Ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, određena društvena skupina može označavati i skupinu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama spolnog opredjeljenja. Spolnim opredjeljenjem ne mogu se smatrati djela koja se smatraju kaznenim djelima sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske. Značajke vezane za spol, uključujući rodni identitet, moraju se uzeti u obzir za potrebe određivanja pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili utvrđivanja osobina takve skupine.
Članak 23.
(1) Djela koja se smatraju proganjanjem sukladno članku 20. ovoga Zakona moraju biti:
1. dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava, osobito prava koja ne mogu biti ograničena prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili
2. skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da u cjelini mogu utjecati na pojedinca na način iz točke 1. ovoga stavka.
(2) Djela proganjanja iz stavka 1. ovoga članka, među ostalim, mogu biti:
1. fizičko ili psihičko nasilje, uključujući i spolno nasilje
2. zakonske, administrativne, policijske i/ili sudske mjere koje su diskriminirajuće ili se provode na diskriminirajući način
3. sudski progon ili kažnjavanje koje je nerazmjerno ili diskriminirajuće
4. uskraćivanje sudske pomoći što dovodi do nerazmjernih ili diskriminirajućih kazni
5. sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo kaznena djela ili radnje koje potpadaju pod razloge isključenja navedene u člancima 30. i 31. ovoga Zakona
6. djela koja su po svojoj prirodi specifično vezana uz spol ili djecu.
(3) Između razloga i djela proganjanja i/ili nepostojanja zaštite protiv tih djela mora postojati povezanost.
(4) Prilikom procjene strahuje li tražitelj osnovano od proganjanja, nije važno posjeduje li tražitelj stvarno rasne, vjerske, nacionalne, društvene ili političke karakteristike koje izazivaju proganjanje ako mu počinitelj proganjanja pripisuje takve karakteristike.
Članak 24.
(1) Osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može se temeljiti na:
1. događajima koji su se dogodili nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla
2. aktivnostima tražitelja nakon što je napustio zemlju podrijetla, osobito kada se utvrdi da predstavljaju izražavanje i nastavak uvjerenja i/ili orijentacije koje je imao u zemlji podrijetla.
(2) Ako tražitelj podnese naknadni zahtjev, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde ne može se temeljiti isključivo na okolnostima koje je tražitelj uzrokovao kako bi ispunio uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.
Članak 25.
Proganjanje iz članka 20. i ozbiljnu nepravdu iz članka 21. ovoga Zakona mogu provoditi:
1. državna tijela
2. stranke ili organizacije koje kontroliraju državu ili značajan dio državnog područja
3. nedržavni subjekti, ako se dokaže da državna tijela ili stranke, odnosno organizacije koje kontroliraju značajan dio državnog područja, uključujući i međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.
Članak 26.
(1) Zaštitu od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla u smislu članka 20. i članka 21. ovoga Zakona, pod uvjetom da su u mogućnosti i žele, pružaju:
1. državna tijela ili
2. stranke te nacionalne ili međunarodne organizacije koje kontroliraju državu ili značajan dio državnog područja.
(2) Prilikom procjene kontroliraju li stranke, nacionalne ili međunarodne organizacije značajan dio državnog područja osobito će se uzeti u obzir podaci službenih smjernica Europske unije.
(3) Zaštita iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva postojanje učinkovitog pravnog sustava za otkrivanje, progon i kažnjavanje djela koja predstavljaju proganjanje ili ozbiljnu nepravdu, kao i mogućnost ostvarivanja takve zaštite radi potpunog otklanjanja razloga na kojima tražitelj temelji svoj strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.
Članak 27.
(1) Procjenjujući osnovanost zahtjeva utvrđuje se i mogućnost unutarnjeg preseljenja tražitelja u određeni dio zemlje podrijetla gdje on:
1. nema osnovani strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde ili
2. može dobiti učinkovitu zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.
(2) Unutarnje preseljenje tražitelja iz stavka 1. ovoga članka moguće je ako:
1. do tog dijela zemlje može putovati na siguran i zakonit način
2. će mu tamo biti dozvoljen ulazak i
3. se može razumno očekivati da se u tom dijelu zemlje nastani.
Članak 28.
(1) Tražitelj je dužan surađivati s Ministarstvom te priložiti svu raspoloživu dokumentaciju i iznijeti točne i istinite podatke koji se odnose na identitet, dob, državljanstvo, obitelj, zemlju i adresu prethodnog boravišta, prijašnje zahtjeve, pravce putovanja, identifikacijske i putne isprave i razloge traženja zaštite.
(2) Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo je dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir:
1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde
2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Agencija Europske unije za azil (u daljnjem tekstu: EUAA) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava
3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu
4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju
5. može li tražitelj dobiti zaštitu zemlje čije bi državljanstvo mogao dokazati.
(3) Činjenica da je tražitelj već bio izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, odnosno prijetnjama takvim proganjanjem ili nepravdom je ozbiljan pokazatelj postojanja osnovanog straha od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, osim ako postoje opravdani razlozi za vjerovanje da se takvo proganjanje ili ozbiljna nepravda neće ponoviti.
(4) Ministarstvo može, uz pristanak tražitelja, organizirati medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak, a troškove medicinskog vještačenja snosi Ministarstvo.
(5) Kada Ministarstvo ocijeni da medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde nije potrebno, tražitelj će biti obaviješten pisanim putem ili usmeno na zapisnik ako je nepismen, da ga može organizirati na vlastitu inicijativu i o vlastitom trošku.
Članak 29.
Iskaz tražitelja smatrat će se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:
1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja
2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev
3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata
4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i
5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.
Članak 30.
(1) Azil se neće priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 20. ovoga Zakona ako:
1. uživa zaštitu ili prima pomoć tijela ili agencija Ujedinjenih naroda, osim UNHCR-a
2. već ima odobren boravak u zemlji koja mu na temelju tog boravka priznaje ista prava i obveze kao državljanima te zemlje
3. postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju:
– zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata
– teškog nepolitičkog kaznenog djela izvan Republike Hrvatske, a prije njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku, uključujući i osobito okrutna postupanja, čak i ako su počinjena s navodnim političkim ciljem
– djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i člancima 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda.
(2) Ako zaštita ili pomoć iz stavka 1. točke 1. ovoga članka prestane iz bilo kojeg razloga na koji tražitelj nije imao utjecaja, a njegov položaj nije konačno riješen u skladu s odgovarajućim rezolucijama koje je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, priznat će mu se azil.
Članak 31.
(1) Supsidijarna zaštita neće se priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona ako:
1. postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju:
− zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata
− teškog kaznenog djela
− djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i članku 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda
2. predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.
(2) Teškim kaznenim djelom, u smislu stavka 1. točke 1. podstavka 2. ovoga članka, smatra se kazneno djelo za koje se prema zakonodavstvu Republike Hrvatske može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna.
Nadležna tijela
Članak 32.
(1) Ministarstvo odlučuje o zahtjevu.
(2) Protiv odluke Ministarstva može se pokrenuti upravni spor pred upravnim sudom.
Izražavanje namjere
Članak 33.
(1) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu.
(2) Ako se državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva već nalazi na području Republike Hrvatske, namjeru izražava u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka namjera se može izraziti u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: Prihvatilište) u izvanrednim okolnostima radi omogućavanja pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite.
(4) Ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ne može iz opravdanih razloga izraziti namjeru sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka, tijelo pred kojim je namjera izražena dužna je o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od tri dana od izražene namjere.
(5) U svrhu utvrđivanja identiteta tražitelj stariji od 14 godina dužan je podvrgnuti se uzimanju otisaka prstiju i fotografiranju.
(6) U slučaju privremene nemogućnosti uzimanja otisaka prstiju zbog medicinskih ili drugih razloga koji nisu namjerno prouzročeni djelovanjem tražitelja, tražitelj je dužan dati otiske prstiju u što kraćem roku po prestanku razloga zbog kojih ranije nije bilo moguće uzeti otiske prstiju.
(7) Tražitelju koji bez opravdanog razloga ne postupa sukladno stavcima 5. i 6. ovoga članka, policijski službenici uzet će otiske prstiju bez privole.
(8) Policijski službenici dužni su neposredno nakon izražene namjere uzeti otiske prstiju tražitelju i fotografirati ga, utvrditi identitet, način dolaska u Republiku Hrvatsku, pravac putovanja od zemlje podrijetla do Republike Hrvatske te osobne okolnosti bitne za procjenu prihvatnih i postupovnih jamstava iz članka 15. ovoga Zakona, o čemu su dužni bez odgode odmah obavijestiti Ministarstvo.
(9) Ako policijski službenici zbog opravdanih razloga nisu u mogućnosti obaviti poslove iz stavka 8. ovoga članka, iznimno će ih obaviti službenici Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite u Prihvatilištu.
(10) Tijela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka registrirat će tražitelja u evidencijama Ministarstva, najkasnije u roku od tri radna dana od dana kada je namjera izražena. Ako je namjera izražena sukladno stavku 4. ovoga članka, Prihvatilište će registrirati tražitelja u evidencijama Ministarstva u roku od šest radnih dana od kada je izražena namjera.
(11) Tijelo koje je izvršilo registraciju sukladno stavku 9. ovoga članka izdaje potvrdu o registraciji tražitelja u evidencijama Ministarstva te će prema potrebi odrediti rok u kojem se tražitelj mora javiti u Prihvatilište radi podnošenja zahtjeva.
Članak 34.
(1) Zahtjev se neposredno podnosi Prihvatilištu usmeno na zapisnik, a iznimno u pisanom obliku, čime započinje postupak odobrenja međunarodne zaštite.
(2) Tražitelju će se omogućiti da podnese zahtjev u Prihvatilištu u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 15 dana od registracije statusa u evidencijama Ministarstva.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka tražitelju će se omogućiti podnošenje zahtjeva izvan Prihvatilišta u odgovarajućem roku, ovisno o njegovim osobnim okolnostima.
(4) Prilikom podnošenja zahtjeva na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o saslušanju iz članka 35. ovoga Zakona.
Članak 35.
(1) Službena osoba Ministarstva će što je prije moguće provesti ispitni postupak i omogućiti tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite.
(2) Tražitelj je dužan za vrijeme saslušanja dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja razloga na kojima temelji svoj zahtjev te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev i istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena.
(3) Tražitelj je dužan osobno prisustvovati i sudjelovati na saslušanju bez obzira ima li zakonskog zastupnika, posebnog skrbnika i/ili opunomoćenika.
(4) Saslušanje tražitelja provest će se i u odsustvu uredno pozvanog opunomoćenika koji nije opravdao svoju odsutnost.
(5) Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati da saslušanje provodi službena osoba istog spola kada je to nužno radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga.
(6) Tražitelj je dužan navesti i obrazložiti razloge zbog kojih odbija surađivati s osiguranom službenom osobom, a koje će Ministarstvo razmotriti te ga obavijestiti usmeno na zapisnik o svojoj odluci.
(7) Službena osoba Ministarstva može saslušati tražitelja više puta radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
(8) Saslušanje se može izostaviti kad:
1. se na temelju dostupnih dokaza može donijeti odluka kojom se odobrava međunarodna zaštita
2. tražitelj nije sposoban ili nije u mogućnosti sudjelovati na saslušanju zbog trajnih okolnosti na koje sam ne može utjecati
3. se ocjenjuje dopuštenost naknadnog zahtjeva sukladno članku 47. ovoga Zakona.
(9) Ako se saslušanje izostavi, sukladno stavku 8. točki 2. ovoga članka, tražitelju ili članu njegove obitelji omogućit će se podnošenje dokaza i davanje izjava bitnih za odlučivanje o zahtjevu.
(10) Saslušanje se može održati i uz pomoć audiovizualnih elektroničkih uređaja.
(11) O saslušanju se sastavlja zapisnik sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak.
(12) Saslušanje i usmene izjave dane na zapisnik mogu biti snimljene o čemu se prethodno obavještava tražitelj.
(13) Snimke ili transkripti snimljenih saslušanja i usmenih izjava čine, uz zapisnik o saslušanju, sastavni dio spisa tražitelja.
Članak 38.
(1) Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom:
1. odobrava zahtjev te priznaje azil ako tražitelj ispunjava uvjete iz članka 20. ovoga Zakona
2. odobrava zahtjev u dijelu kojim se priznaje supsidijarna zaštita ako tražitelj ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona
3. odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona
4. odbija zahtjev ako su ispunjeni uvjeti za isključenje, sukladno člancima 30. i 31. ovoga Zakona
5. odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Zahtjev koji se može odobriti na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ima prednost u rješavanju.
(3) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona.
Članak 39.
(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite obustavit će se ako tražitelj odustane od zahtjeva.
(2) Smatra se da je tražitelj odustao od zahtjeva ako:
1. se ne pojavi u Prihvatilištu ili izbjegava podnošenje zahtjeva, a to ne opravda u roku od dva dana od roka koji mu je određen za dolazak u Prihvatilište, odnosno za podnošenje zahtjeva
2. se ne odazove pozivu na saslušanje, a svoj izostanak ne opravda u roku od dva dana od zakazanog saslušanja
3. napusti boravište duže od dva dana bez suglasnosti Prihvatilišta ili
4. odustane od zahtjeva.
(3) U slučaju iz stavka 2. točke 1. ovoga članka, Ministarstvo će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak te donijeti odluku o obustavi.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka Ministarstvo može u slučaju iz stavka 2. točke 2. i 3. ovoga članka odbiti zahtjev tražitelja ako na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti može ocijeniti da nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite.
(5) Protiv odluke o obustavi postupka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
Članak 40.
(1) Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja urednog zahtjeva ili dopuštenog urednog naknadnog zahtjeva.
(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka računa se od dana kada je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za razmatranje zahtjeva, odnosno od dana primopredaje tražitelja na teritoriju Republike Hrvatske.
(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, rok se može produžiti za još devet mjeseci ako:
1. zahtjev uključuje složena činjenična i/ili pravna pitanja
2. veliki broj državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva istodobno zatraži međunarodnu zaštitu
3. tražitelj svojim postupanjima koji su suprotni obvezama iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona utječe na produljenje roka.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, rok se može produžiti za još tri mjeseca isključivo radi osiguravanja cjelovitog razmatranja zahtjeva.
(5) Ako se odluka ne može donijeti u roku iz stavka 1. ovoga članka, tražitelja će se o tome pismeno obavijestiti te će mu se na njegov zahtjev pružiti informacija o razlozima nepoštivanja spomenutog roka i o roku u kojem može očekivati odluku.
(6) Ako je opravdano očekivati da se odluka o zahtjevu neće donijeti u rokovima iz stavaka 1. do 4. ovoga članka zbog privremeno nesigurnog stanja u zemlji podrijetla, Ministarstvo će:
1. najmanje svakih šest mjeseci provjeravati stanje u zemlji podrijetla i
2. obavijestiti tražitelja i Europsku komisiju u razumnom roku o razlozima nedonošenja odluke.
(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka odluka se mora donijeti najkasnije u roku od 21 mjesec od dana podnošenja zahtjeva.
Članak 41.
(1) Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ovoga Zakona utvrdi da je:
1. tražitelj iznio samo one podatke koji nisu važni za procjenu osnovanosti zahtjeva
2. tražitelj svjesno doveo u zabludu Ministarstvo iznoseći lažne podatke ili predočivši nevjerodostojne dokumente, odnosno nepružajući bitne podatke ili prikrivajući dokumente koji bi mogli negativno utjecati na odluku
3. tražitelj vjerojatno sa zlom namjerom postupao ili uništio isprave za utvrđivanje identiteta i/ili državljanstva, u svrhu pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu
4. tražitelj iznio nedosljedne, kontradiktorne, očito netočne ili neuvjerljive izjave suprotne provjerenim podacima o državi podrijetla, koje čine njegov zahtjev nevjerodostojnim
5. naknadni zahtjev dopušten sukladno članku 47. stavku 5. ovoga Zakona
6. tražitelj već duže boravio na području Republike Hrvatske i bez opravdanog razloga nije prije izrazio namjeru
7. tražitelj izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske
8. tražitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske
9. moguće primijeniti institut sigurne zemlje podrijetla, sukladno članku 44. ovoga Zakona
10. tražitelj odbio dati otiske prstiju sukladno članku 33. stavku 5. ovoga Zakona.
(2) Tražitelja će se obavijestiti da se o njegovom zahtjevu odlučuje u ubrzanom postupku.
(3) Rok iz stavka 1. ovoga članka računa se sukladno članku 40. stavku 2. ovoga Zakona.
(4) Ako se odluka ne može donijeti u roku iz stavka 1. ovoga članka, o zahtjevu će se odlučivati u redovnom postupku sukladno odredbama iz odjeljka II. ovoga Zakona.
(5) Protiv odluke donesene u ubrzanom postupku nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
Postupanje na granici ili u tranzitnom prostoru
Članak 42.
(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva na graničnom prijelazu, odnosno u tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda, provest će se na graničnom prijelazu ili tranzitnom prostoru provodeći cjelokupan postupak i poštujući osnovna načela iz glave I., odnosno odjeljka I. glave III. ovoga Zakona ako se:
− tražitelju osiguraju materijalni uvjeti prihvata iz članka 55. ovoga Zakona i
− zahtjev, odnosno naknadni zahtjev može odbiti kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili odbaciti sukladno članku 43. ovoga Zakona.
(2) Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, osigurat će se učinkovit pristup graničnim prijelazima, odnosno tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda.
(3) Opunomoćeniku ili predstavniku organizacije koja se bavi zaštitom prava izbjeglica, osim UNHCR-a, može se privremeno ograničiti pristup tražitelju kada je to prijeko potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
(4) Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu u postupku na granici ili tranzitnom prostoru najkasnije u roku od 28 dana od dana podnošenja zahtjeva.
(5) Ako se u roku iz stavka 4. ovoga članka ne donese odluka, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.
(6) Protiv odluke iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana dostave odluke. Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta.
Članak 43.
(1) Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje zahtjev ako je:
1. tražitelju odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora
2. tražitelju odobrena međunarodna zaštita u trećoj državi čija prava i dalje uživa, uključujući i jamstva koja proizlaze iz članka 6. ovoga Zakona, pod uvjetom da će biti ponovo prihvaćen u toj državi
3. moguće primijeniti institut sigurne treće zemlje, sukladno članku 45. ovoga Zakona
4. moguće primijeniti institut europske sigurne treće zemlje, sukladno članku 46. ovoga Zakona
5. utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva
6. zahtjev podnio državljanin države članice Europske unije.
(2) Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
(3) Protiv odluke o odbacivanju zahtjeva ili naknadnog zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
Članak 44.
(1) Sigurnom zemljom podrijetla smatra se ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja iz članka 23. ovoga Zakona niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu članka 21. stavka 2. ovoga Zakona, što se utvrđuje na temelju podataka o:
1. relevantnim zakonima i propisima zemlje, kao i načinima na koji se primjenjuju
2. poštivanju prava i sloboda zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito članka 15. stavka 2. Europske konvencije, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima te Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv torture i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja
3. poštivanju načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non-refoulement«)
4. primjeni učinkovitog pravnog lijeka.
(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka prikupljaju se iz različitih mjerodavnih izvora, osobito od drugih država članica Europskoga gospodarskog prostora, EUAA-e, UNHCR-a, Vijeća Europe te drugih relevantnih međunarodnih organizacija.
(3) Ministar nadležan za unutarnje poslove uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove donosi odluku kojom utvrđuje listu sigurnih zemalja podrijetla o čemu se obavještava Europska komisija.
(4) Ministarstvo će redovito provjeravati i prema potrebi revidirati listu sigurnih zemalja podrijetla, uzimajući u obzir odredbu stavka 1. ovoga članka, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove, o čemu se obavještava Europska komisija.
(5) Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta sigurne zemlje podrijetla utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno. Zemlja navedena na listi sigurnih zemalja podrijetla može se smatrati sigurnom zemljom podrijetla u konkretnom slučaju samo ako je tražitelj:
1. državljanin te zemlje ili je u toj zemlji imao prethodno boravište kao osoba bez državljanstva i
2. nije vjerodostojno obrazložio zašto se ta zemlja podrijetla za njega ne može smatrati sigurnom zemljom podrijetla.
(6) Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni odredbe stavka 5. ovoga članka kako bi mu se omogućilo osporavanje primjene instituta sigurne zemlje podrijetla s obzirom na specifičnosti njegovih osobnih okolnosti.
Članak 45.
(1) Sigurna treća zemlja je zemlja u kojoj je tražitelj siguran od proganjanja iz članka 20. ili rizika trpljenja ozbiljne nepravde iz članka 21. ovoga Zakona te u kojoj uživa povlastice koje proizlaze iz članka 6. ovoga Zakona i postoji mogućnosti pristupa učinkovitom postupku odobrenja zaštite sukladno Konvenciji iz 1951.
(2) Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta sigurne treće zemlje utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno procjenjujući ispunjava li neka zemlja uvjete iz stavka 1. ovoga članka te postoji li veza između te zemlje i tražitelja na temelju koje se može razumno očekivati da u njoj zatraži međunarodnu zaštitu, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti njegovog zahtjeva.
(3) Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni instituta sigurne treće zemlje, kako bi mu se omogućilo osporavanje u odnosu na stavke 1. i 2. ovoga članka s obzirom na specifičnosti njegovih osobnih okolnosti.
(4) Ministarstvo će tražitelju čiji je zahtjev odbačen sukladno članku 43. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona izdati potvrdu na jeziku sigurne treće zemlje kojom se obavještavaju nadležna državna tijela te zemlje da se u Republici Hrvatskoj nije razmatrala osnovanost njegovog zahtjeva.
(5) Ako sigurna treća zemlja odbije prihvatiti stranca, o osnovanosti zahtjeva će se odlučivati sukladno odredbama ovoga Zakona.
(6) Ministarstvo će redovito obavještavati Europsku komisiju o zemljama na koje je primijenjen institut sigurne treće zemlje.
Članak 46.
(1) Europska sigurna treća zemlja je zemlja koja je ratificirala i primjenjuje odredbe Konvencije iz 1951. i Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući standarde o učinkovitom pravnom lijeku, te je uspostavila učinkovit postupak odobrenja zaštite sukladno Konvenciji iz 1951.
(2) Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta europske sigurne treće zemlje utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno procjenjujući ispunjava li neka zemlja uvjete iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Zahtjev tražitelja, koji je nezakonito ušao na teritorij Republike Hrvatske iz europske sigurne treće zemlje, odbacit će se sukladno članku 43. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona, uzimajući u obzir poštivanje načela iz članka 6. ovoga Zakona te posebne okolnosti humanitarnog ili političkog karaktera, kao i pravila međunarodnog javnog prava.
(4) Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni instituta europske sigurne treće zemlje kako bi mu se omogućilo osporavanje u odnosu na stavak 1. ovoga članka, s obzirom na njegove osobne okolnosti.
(5) Ministarstvo će tražitelju, čiji zahtjev je odbačen sukladno članku 43. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona, izdati potvrdu na jeziku europske sigurne treće zemlje kojom se obavještavaju državna tijela te zemlje da se u Republici Hrvatskoj nije razmatrala osnovanost konkretnog zahtjeva.
(6) Ministarstvo će redovito obavještavati Europsku komisiju o zemljama na koje je primijenjen institut europske sigurne treće zemlje.
Članak 47.
(1) Naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:
1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili
(2) Obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje se u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena. Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja.
(3) Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
(4) Dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
(5) Ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti.
(6) Naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.
(7) Naknadni zahtjev stranca u transferu razmatrat će se u odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora, a naknadni zahtjev podnesen u Republici Hrvatskoj odbacit će se kao nedopušten.
Članak 49.
(1) Azil će prestati ako:
1. azilant dobrovoljno prihvati zaštitu zemlje svog državljanstva
2. azilant stekne državljanstvo zemlje čiju zaštitu može uživati
3. se azilant dobrovoljno vrati i nastani u zemlji koju je napustio ili izvan koje je boravio zbog straha od proganjanja
4. prestanu okolnosti u zemlji podrijetla azilanta na osnovi kojih je odobrena međunarodna zaštita
5. azilant dobrovoljno ponovno stekne državljanstvo zemlje podrijetla koje je prethodno izgubio.
(2) Supsidijarna zaštita će prestati ako okolnosti na temelju kojih je priznata prestanu postojati ili se promijene do te mjere da daljnja zaštita više nije potrebna.
(3) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Ministarstvo će nakon što utvrdi da su okolnosti vezano za prestanak međunarodne zaštite iz stavka 1. točke 4. i stavka 2. ovoga članka bitne i stalne prirode o tome, pisanim putem, obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom te mu omogućiti da se izjasni usmeno na zapisnik.
(5) Ministarstvo donosi odluku o ukidanju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(6) Protiv odluke iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(7) Međunarodna zaštita prestaje po sili zakona:
1. kad azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom stekne hrvatsko državljanstvo
2. smrću azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom.
Članak 50.
(1) Međunarodna zaštita poništit će se ako:
1. se naknadno utvrdi postojanje razloga za isključenje iz članaka 30. ili 31. ovoga Zakona
2. se utvrdi da je status priznat na temelju pogrešno iznesenih ili izostavljenih činjenica, lažnim prikazivanjem bitnih činjenica i okolnosti, korištenjem nevjerodostojnih isprava i drugih dokumenata, a što je bilo odlučujuće za odobrenje međunarodne zaštite
3. osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.
(2) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Ministarstvo će nakon što utvrdi da su nastupile okolnosti vezano za poništenje međunarodne zaštite iz stavka 1. ovoga članka, pisanim putem, obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o razlozima za poništenje te mu omogućiti da se o tim okolnostima izjasni usmeno na zapisnik.
(4) Ministarstvo donosi odluku o poništenju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(5) Protiv odluke iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(6) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, na koju se primjenjuje stavak 1. točka 3. ovoga članka dok se nalazi u Republici Hrvatskoj, uživa prava sukladno Konvenciji iz 1951., osobito u odnosu na zabranu diskriminacije, slobodu vjeroispovijesti, pristup sudovima, obrazovanje, nekažnjavanje nezakonitog ulaska ili boravka, prisilno udaljenje i poštivanje načela »non-refoulement«.
Članak 51.
(1) Tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju:
1. odbijanja zahtjeva u ubrzanom postupku sukladno članku 41. ovoga Zakona
2. odbacivanja zahtjeva sukladno članku 43. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona
3. odbacivanja naknadnog zahtjeva sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona
4. odlučivanja o ograničenju slobode kretanja tražitelja, sukladno članku 54. stavku 11. ovoga Zakona
5. odlučivanja na pravu na novčanu pomoć sukladno članku 55. stavku 2. ovoga Zakona
6. ograničavanja ili uskraćivanju materijalnih prava, sukladno članku 55. stavcima 6. i 7. ovoga Zakona
7. uskraćivanja odobrenja iz članka 56. stavka 6. ovoga Zakona
8. odbijanja zahtjeva sukladno članku 61. stavku 3. ovoga Zakona
9. odlučivanja o pravu na smještaj sukladno članku 67. stavcima 3., 7. i 9. ovoga Zakona
10. usvajanja zahtjeva i priznavanja prava na međunarodnu zaštitu sukladno članku 38. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona.
(2) Tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi, osim u slučaju iz članka 41. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona. Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta radi odlučivanja o zahtjevu za odgodnim učinkom. Upravni sud odlučuje o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta.
(3) Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja.
6. informacije, pravno savjetovanje i besplatnu pravnu pomoć
7. slobodu vjeroispovijesti
8. rad i
9. isprave sukladno članku 62. ovoga Zakona.
(2) U ostvarivanju prava iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir potrebe tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna i/ili prihvatna jamstva.
(3) Tražitelj je dužan:
1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2. surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama
3. podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta te zemlje ili regije podrijetla, uključujući analizu jezika i dijalekta uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva
4. podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
5. poštivati Kućni red Prihvatilišta
6. pojaviti se u Prihvatilištu u roku koji mu je određen
7. odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje te surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite
8. ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite
9. javiti promjenu boravišta Ministarstvu u roku od dva dana od dana promjene
10. pridržavati se uputa i mjera Ministarstva o ograničenju slobode kretanja.
(4) Tražitelj koji nema pravo na boravak sukladno članku 53. ovoga Zakona ne ostvaruje prava iz ovoga članka, osim prava na besplatnu pravnu pomoć.
(5) Stranac u transferu ima prava i obveze iz ovoga članka do izvršenja primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.
(6) Ako nije moguće utvrditi identitet i zemlju podrijetla sukladno stavku 3. točki 3. ovoga članka, tražitelj je dužan podvrgnuti se pregledu, koji može uključivati pretragu predmeta i nosača podataka kao što su računala te drugih elektroničkih i mobilnih uređaja koje ima kod sebe, u svrhu utvrđivanja identiteta i države podrijetla.
(7) Pregled tražitelja iz stavka 3. točke 4. ovoga članka provodi osoba istoga spola uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva te fizičkog i psihičkog integriteta.
(8) Pretraga iz stavka 6. ovoga članka provodi se uz pisanu suglasnost tražitelja uz puno poštivanje zaštite osobnih podataka, a u slučaju uskraćivanja suglasnosti, smatrat će se da tražitelj ne surađuje s Ministarstvom, sukladno članku 28. stavku 1. ovoga Zakona.
Članak 53.
(1) Tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(2) Ako je tražitelj podnio tužbu koja sadržava zahtjev za odgodnim učinkom sukladno članku 51. stavku 2. ovoga Zakona, ima pravo na boravak do dostave presude o odgodnom učinku.
(3) Ako tražitelj podnese naknadni zahtjev s namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke o prisilnom udaljenju Republike Hrvatske, a koji je odbačen kao nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona, ima pravo na boravak do izvršnosti odluke o naknadnom zahtjevu.
(4) Tražitelj koji podnese novi naknadni zahtjev nakon što je o ranijem naknadnom zahtjevu već donesena odluka sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona, nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj.
(5) Tražitelj koji se nalazi u postupku predaje ili izručenja sukladno članku 7. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj.
(6) Članovi obitelji, koji su došli zajedno s tražiteljem, imaju pravo na boravak sukladno stavku 1. ovoga članka.
(7) Stranac u transferu ima pravo na boravak do izvršenja transfera u drugu državu članicu Europskoga gospodarskog prostora.
Sloboda kretanja tražitelja
Članak 54.
(1) Tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
(2) Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:
1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega
2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske
4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama
5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine
6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite
7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
(3) Strancu u transferu može se ograničiti sloboda kretanja samo u svrhu osiguranja provedbe primopredaje drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.
(4) Rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.
(5) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
2. zabrana kretanja izvan određenog područja
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
5. smještaj u prihvatni centar za strance.
(6) Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
(7) Pripadniku ranjive skupine može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj odgovara njegovim osobnim okolnostima i potrebama, osobito zdravstvenom stanju.
(8) Djetetu bez pratnje može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance odvojeno od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se individualnom procjenom utvrdi da je takav smještaj nužan.
(9) Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.
(10) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka mjere se izriču do provedbe transfera, najduže šest tjedana od utvrđene odgovornosti druge države članice Europskoga gospodarskog prostora. Ako je pokrenut upravni spor, rok od šest tjedana računa se od izvršnosti odluke o odbacivanju sukladno članku 43. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona.
(11) Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.
(12) Protiv odluke iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.
(13) Ograničenje kretanja, u razumnim vremenskim razmacima, razmatra nadležni upravni sud po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražitelja, posebno kada ograničenje kretanja traje dulje od mjesec dana te u slučaju promjene ili nastupanja novih okolnosti koje mogu utjecati na zakonitost ograničenja kretanja tražitelja.
(14) Ako nadležni upravni sud utvrdi da rješenje o ograničenju slobode kretanja nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja odmah pustiti na slobodu.
Članak 55.
(1) Materijalni uvjeti prihvata su: smještaj u Prihvatilištu, hrana i odjeća osigurana u naravi, naknada troškova javnog prijevoza za potrebe postupka odobrenja međunarodne zaštite te novčana pomoć.
(2) Načine i uvjete ostvarivanja materijalnih uvjeta prihvata određuje Ministarstvo, a o pravu na novčanu pomoć odlučuje Prihvatilište.
(3) Visinu novčane pomoći određuje ministar odlukom.
(4) Tražitelj može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u Republici Hrvatskoj uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(5) Materijalni uvjeti prihvata mogu se ograničiti ili uskratiti ako tražitelj:
1. ne boravi u Prihvatilištu u kojem mu je određen smještaj
2. izbiva izvan Prihvatilišta protivno uvjetima iz članka 56. stavka 6. ovoga Zakona
3. posjeduje sredstva koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard
4. krši odredbe Kućnog reda Prihvatilišta.
(6) Prihvatilište na temelju individualne procijene donosi odluku kojom se ograničavaju ili uskraćuju neki od materijalnih uvjeta prihvata iz stavka 1. ovoga članka, razmjerno svrsi koja se želi postići, uzimajući u obzir članak 52. stavak 2. ovoga Zakona i očuvanje dostojanstvenog životnog standarda tražitelja.
(7) Ako prestanu okolnosti iz stavka 5. točaka 1. i 2. ovoga članka, Prihvatilište donosi odluku kojom u cijelosti ili djelomično ukida odluku iz stavka 6. ovoga članka.
(8) Protiv odluke iz stavaka 2., 6. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(9) Ministarstvo ima pravo zahtijevati povrat troškova smještaja, uključujući i nastalu materijalnu štetu u slučaju propisanom stavkom 5. točkama 3. i 4. ovoga članka.
Članak 56.
(1) Prihvatilište je ustrojstvena jedinica Ministarstva.
(2) UNHCR, Hrvatski crveni križ i druge organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili humanitarnim radom mogu u Prihvatilištu provoditi odgojne, obrazovne i slične programe te pružati druge oblike pomoći, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(3) Tražiteljima smještenim u Prihvatilište osigurat će se prikladan prostor za susrete i komunikaciju s članovima obitelji i rođacima, pravnim ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugih nacionalnih, međunarodnih i nevladinih organizacija i tijela.
(4) Pristup tražiteljima iz stavka 3. ovoga članka privremeno se može ograničiti zbog ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga.
(5) Tražiteljima smještenim u Prihvatilištu osigurat će se materijalni uvjeti prihvata.
(6) Prilikom smještaja tražitelja u Prihvatilištu posebno će se voditi računa o spolu, dobi, položaju ranjivih skupina, tražiteljima s posebnim prihvatnim potrebama te cjelovitosti obitelji.
(7) Pravila boravka u Prihvatilištu određuju se Kućnim redom.
(8) Tražitelj može izbivati izvan Prihvatilišta duže od 24 sata uz prethodno odobrenje Prihvatilišta. Ako se na temelju individualne procjene uskrati odobrenje, Prihvatilište o tome donosi odluku.
(9) Protiv odluke iz stavka 8. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(10) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra unutarnjih poslova, odredit će pravnu osobu u državnom vlasništvu koja će pružati usluge zaštite osoba i imovine u Prihvatilištu.
Članak 57.
(1) Zdravstvena zaštita tražitelja obuhvaća hitnu medicinsku pomoć i prijeko potrebno liječenje bolesti i ozbiljnih mentalnih poremećaja sukladno medicinskoj indikaciji.
(2) Tražitelju kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva, osobito žrtvama mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita vezano uz specifično stanje, odnosno posljedice prouzročene navedenim djelima.
(3) Ministarstvo nadležno za zdravlje dužno je osigurati zdravstveni pregled iz članka 52. stavka 3. točke 4. ovoga Zakona te zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Troškove zdravstvene zaštite iz stavaka 1. i 2. ovoga članka i zdravstvenog pregleda iz članka 52. stavka 3. točke 4. ovoga Zakona snosi ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.
Članak 58.
(1) Pravo na osnovno i srednje obrazovanje dijete tražitelj ostvaruje pod istim uvjetima kao hrvatski državljanin.
(2) Tražitelju, koji je započeo ostvarivati pravo na srednjoškolsko obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, omogućit će se nastavak srednjoškolskog obrazovanja i nakon stjecanja punoljetnosti.
(3) Ostvarivanje prava iz stavka 1. ovoga članka omogućit će se djetetu tražitelju u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva do izvršenja odluke o povratku.
(4) Ako dijete tražitelj ne zna ili nedovoljno poznaje hrvatski jezik, omogućit će mu se pohađanje pripremne nastave ili dopunske nastave hrvatskog jezika, kao i dopunske nastave u pojedinim nastavnim predmetima, ako za to postoji potreba.
Članak 59.
(1) Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva zadržanoj u prihvatnom centru, na graničnom prijelazu, odnosno u tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda, koja bi željela izraziti namjeru, policijski službenici pružit će sve potrebne informacije o postupku odobrenja međunarodne zaštite, u pisanom obliku, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(2) Ministarstvo će u roku od 15 dana od izražene namjere, pisanim putem, obavijestiti tražitelja o načinu provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite, o pravima i obvezama koje ima u tom postupku, kao i o mogućnosti obraćanja predstavnicima UNHCR-a i drugim organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te mogućnosti dobivanja besplatne pravne pomoći.
(3) Ako informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka zbog opravdanih razloga nije moguće dati u pisanom obliku ili je tražitelj nepismen, informacije će se pružiti usmenim putem na jeziku za koji se pretpostavlja da ga tražitelj razumije i na kojem može komunicirati.
(4) Tražitelju će se na njegov zahtjev pružiti pravne i postupovne informacije o odobrenju međunarodne zaštite uzimajući u obzir okolnosti konkretnog zahtjeva, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(5) Pravno savjetovanje iz stavka 4. ovoga članka pružaju organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili odvjetnici s kojima Ministarstvo sklopi ugovor o provođenju pravnog savjetovanja.
(6) Pravo na pravno savjetovanje iz stavka 4. ovoga članka ima tražitelj koji ne posjeduje novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard.
Članak 61. (NN 33/23)
(1) Tražitelj stječe pravo na rad istekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke.
(2) Ministarstvo izdaje potvrdu na zahtjev tražitelja kojom potvrđuje da je tražitelj stekao pravo na rad sukladno stavku 1. ovoga članka.
(3) Ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo donosi odluku kojom odbija izdavanje potvrde iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Protiv odluke iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(5) Tražitelj ostvaruje pravo na rad bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(6) Tražitelj je dužan, u pisanom obliku, obavijestiti Prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa i dostaviti potvrdu poslodavca o sklopljenom ugovoru o radu, u roku od 15 dana od sklapanja ugovora o radu.
(7) Osoba kojoj je prestao status tražitelja dužna je, u roku od 15 dana od prestanka statusa, vratiti Ministarstvu potvrdu o radu, radi poništenja.
Članak 62.
(1) Ministarstvo će tražitelju izdati iskaznicu tražitelja međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: iskaznica tražitelja) u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva. Iskaznica tražitelja potvrđuje pravo boravka u Republici Hrvatskoj sukladno članku 53. ovoga Zakona. Iskaznica tražitelja nije dokaz o identitetu.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka iskaznica tražitelja se neće izdati tražitelju koji je podnio zahtjev na graničnom prijelazu ili tranzitnom prostoru iz članka 42. ovoga Zakona.
(3) Ministarstvo će članovima obitelji tražitelja iz članka 53. stavka 6. ovoga Zakona izdati iskaznicu tražitelja.
(4) Iskaznica tražitelja mora se vratiti Ministarstvu po prestanku prava na boravak, sukladno članku 53. ovoga Zakona, radi njezinog poništenja.
(5) Tražitelju se može izdati putni list za stranca, ako postoje ozbiljni humanitarni razlozi koji zahtijevaju njegovu prisutnost u drugoj državi.
(6) Ministarstvo će strancu u transferu izdati laissez-passer u svrhu primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.
Članak 64.
(1) Status azila, odnosno status stranca pod supsidijarnom zaštitom stječe se danom uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na:
1. boravak u Republici Hrvatskoj
2. spajanje obitelji
3. smještaj
4. rad
5. zdravstvenu zaštitu
6. obrazovanje
7. slobodu vjeroispovijesti
8. besplatnu pravnu pomoć
9. socijalnu skrb
10. pomoć pri integraciji u društvo
11. vlasništvo nekretnine sukladno Konvenciji iz 1951. i
12. stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno propisima koji reguliraju stjecanje državljanstva.
(3) Ministarstvo će azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom pružiti opće informacije o pravima i obvezama koje stječe odobrenjem međunarodne zaštite u roku od osam dana od dana uručenja odluke, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan je:
1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2. prijaviti prebivalište u roku od 15 dana od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite, kao i promjenu prebivališta i adrese stanovanja u roku od 15 dana od dana promjene
3. imati kod sebe dozvolu boravka iz članka 75. ovoga Zakona i dati je na uvid zakonom ovlaštenim osobama
4. pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture
5. obavijestiti Ministarstvo, ako se iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana, u roku od 15 dana od dana nastupa navedenih okolnosti.
Članak 66.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na spajanje s članovima obitelji iz članka 4. stavka 1. točke 18. ovoga Zakona.
(2) Maloljetno dijete azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koje nije zasnovalo vlastitu obitelj slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika kojem je odobrena međunarodna zaštita, o čemu Ministarstvo donosi odluku.
(3) Članovi obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koji nisu navedeni u stavku 2. ovoga članka, boravak te izdavanje dozvole boravka reguliraju sukladno odredbama Zakona o strancima.
(4) Član obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj ostvaruje ista prava kao i azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom, sukladno odredbama članaka 64. do 74. te članaka 76. i 77. ovoga Zakona.
(5) Član obitelji kod kojeg postoje razlozi za isključenje iz članaka 30. i 31. ovoga Zakona te zbog razloga zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske nema pravo na spajanje obitelji.
(6) U slučaju spajanja obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koje se provodi sukladno odredbama ovoga Zakona ili Zakona o strancima, za osobu koja ne može pribaviti službene dokumente kojima dokazuje određeni obiteljski odnos, uzet će se u obzir okolnosti na temelju kojih se može procijeniti postoji li takav odnos. Odluka o odbijanju zahtjeva za spajanje obitelji ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određeni obiteljski odnos.
Članak 67.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj, ako nemaju novčana sredstva ili imovinu kojima mogu osigurati uzdržavanje, najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(2) Postupak za priznavanje prava na smještaj pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: područni ured), a nadležan je područni ured prema prebivalištu azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom.
(3) O zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka područni ured odlučuje rješenjem.
(4) Ako područni ured utvrdi da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, rješenjem o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka odredit će da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom sudjeluje u plaćanju troškova smještaja sukladno propisu iz članka 93. stavka 3. ovoga Zakona uplatom na račun ministarstva nadležnog za poslove stambenog zbrinjavanja.
(5) Ako područni ured u postupku iz svoje nadležnosti, nakon izvršnosti rješenja o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka, utvrdi da azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, ukinut će rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo kojim će priznati pravo na smještaj azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom i utvrditi obvezu sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja, sukladno članku 93. stavku 3. ovoga Zakona.
(6) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nakon prekida međunarodne zaštite sukladno člancima 49. i 50. ovoga Zakona te ponovnim odobrenjem međunarodne zaštite imaju pravo na smještaj razmjerno neiskorištenom razdoblju ukupnog trajanja takvog smještaja propisanog stavkom 1. ovoga članka.
(7) Pravo na smještaj azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom prestaje:
1. istekom roka iz stavka 1. ovoga članka
2. na osobni zahtjev
3. ako bez opravdanog razloga odbiju osigurani smještaj
4. ako bez opravdanog razloga, neprekidno duže od 30 dana, ne borave na prijavljenoj adresi
5. ako se utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na smještaj
6. ako se utvrdi da ne skrbe o osiguranom smještaju s pažnjom dobroga gospodara
7. ako se utvrdi da koriste osigurani smještaj suprotno njegovoj namjeni.
(8) Osim u slučaju iz stavka 7. točke 1. ovoga članka, područni ured će, nakon što u propisanom postupku utvrdi pretpostavke iz stavka 7. točaka 2. do 7. ovoga članka, ukinuti rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo rješenje kojim utvrđuje prestanak prava na smještaj.
(9) Protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
(10) Žalba protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
(11) O žalbi protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(12) Izvršna rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka dostavljaju se ministarstvu nadležnom za poslove stambenog zbrinjavanja i Ministarstvu.
(13) Ako prestanu okolnosti iz stavaka 4. i 5. te stavka 7. točaka 4. i 5. ovoga članka, kao i u slučaju kad je pravo na smještaj prestalo na osobni zahtjev, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom mogu ponovno podnijeti zahtjev sukladno stavku 2. ovoga članka.
(14) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na zahtjev azilanta ili osobe pod supsidijarnom zaštitom, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove stambenog zbrinjavanja, rješenjem nadležnog područnog ureda azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom može se omogućiti privremeno korištenje stambene jedinice koja je vlasništvo Republike Hrvatske nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka na najduže još dvije godine, uz nastavak sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja prema rješenju iz stavaka 4. ili 5. ovoga članka ili uz plaćanje zaštićene najamnine na stambenu površinu, ako im rješenjem nije utvrđeno sudjelovanje u plaćanju troškova iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.
(15) Protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
(16) Žalba protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
(17) O žalbi protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(18) Plaćanje zaštićene najamnine regulirat će se ugovorom o najmu koji ministarstvo nadležno za poslove stambenog zbrinjavanja sklapa s azilantom i strancem pod supsidijarnom zaštitom na temelju prijedloga i suglasnosti iz stavka 14. ovoga članka.
(19) U svrhu daljnje integracije azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, ministarstvo nadležno za upravljanje državnom imovinom može jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ustupiti na upravljanje stambene jedinice koje su vlasništvo Republike Hrvatske.
Članak 68.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom može raditi u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na obrazovanje odraslih vezano uz zaposlenje, stručno usavršavanje i stjecanje praktičnog radnog iskustva pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
Članak 70.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na osnovno, srednje i visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin u skladu s posebnim propisima.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na obrazovanje odraslih sukladno propisima kojima se regulira obrazovanje odraslih pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(3) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(4) Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu kvalifikaciju provest će se procjena ranije stečenih kompetencija (»prior learning«). Procjenu ranije stečenih kompetencija azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom provest će nadležna tijela sukladno propisima kojima se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.
(5) Odluka o odbijanju zahtjeva za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određena inozemna stručna kvalifikacija.
(6) Ako azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ne raspolaže dovoljnim novčanim sredstvima, prijevod stranih isprava u svrhu priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija osigurat će se iz Državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja.
Učenje hrvatskog jezika, povijesti i kulture
Članak 74.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture radi uključivanja u hrvatsko društvo.
(2) U slučaju neispunjenja obveze iz stavka 1. ovoga članka, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nadoknadit će troškove tečaja ministarstvu nadležnom za obrazovanje.
(3) Troškovi aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja.
Članak 76.
(1) Postupak uključivanja azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom u društvo obuhvaća postupanja, odnosno ostvarivanja prava iz članaka 64. do 77. ovoga Zakona.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na pomoć pri uključivanju u društvo najduže tri godine od uručenja odluke.
(3) Pomoć pri uključivanju u društvo obuhvaća:
1. izradu plana integracije za azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom s obzirom na njegove individualne potrebe, znanja, sposobnosti i vještine
2. pružanje pomoći azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom radi ostvarivanja izrađenog plana
3. nadzor nad izvršenjem plana.
(4) Ministarstvo provodi aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske provodi koordinaciju rada svih ministarstva, nevladinih organizacija i dugih tijela koja sudjeluju u postupku uključivanja u društvo azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom u okviru Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo i pripadajuće Radne skupine koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata u ovom području.
OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA
PRILOG 4.:
OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA
1.
OPĆE INFORMACIJE
1.1.
Stručni nositelj:
Ministarstvo unutarnjih poslova
1.2.
Naziv propisa:
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti
1.3.
Program rada Vlade Republike Hrvatske, akt strateškog planiranja ili reformska mjera:
Ne
Naziv akta:
Opis mjere:-
1.4.
Plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije
Da
Naziv pravne stečevine EU:
- Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1347, 22.5.2024.)
- Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L 2024/1348, 22.5.2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1348)
- Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L 2024/1349, 22.5.2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1349)
- Uredba (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1350, 22.5.2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1350)
- Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22. 5. 2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1351)
- Uredba (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu biometrijskih podataka radi djelotvorne primjene uredaba (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 2001/55/EZ te radi utvrđivanja identiteta državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom i o zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu izvršavanja zakonodavstva, o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1358, 22.5.2024, u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1358).
- Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359, 22. 5. 2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359).
-Direktiva (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite (SL L 2024/1346, 22.5.2024.).
2.
UTVRĐIVANJE PROBLEMA
2.1.
U lipnju 2024. godine na snagu je stupio Pakt o migracijama i azilu. Radi se o paketu od 10 zakonodavnih akata kojima se reformira europska migracijska politika i politika azila i koji će se u državama članicama Europske unije početi primjenjivati u lipnju 2026. godine.Pakt o migracijama i azilu predstavlja skup novih pravila za upravljanje migracijama i uspostavu zajedničkog sustava azila na razini Europske unije koji omogućuje konkretne rezultate, a ujedno je u skladu s europskim vrijednostima.
Navedeni akti zahtijevaju odgovarajuće usklađivanje nacionalnog zakonodavstva, kako bi se omogućila njihova učinkovita provedba, posebice u pogledu organizacije postupaka, određivanja nadležnosti tijela, razmjene i obrade podataka, pristupa pravima i zaštitnim mehanizmima.
Važeći Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) donesen je prije usvajanja novog zakonodavnog paketa na razini Europske unije te ga je potrebno sveobuhvatno izmijeniti i dopuniti kako bi bio u potpunosti usklađen s novim pravnim okvirom Europske unije, a time i osigurao pravnu sigurnost, učinkovitu provedbu i zaštitu prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
·Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25)
3.
UTVRĐIVANJE POSEBNOG CILJA
3.1.
Opis posebnog cilja
Osigurati potpuno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s obvezujućim aktima Europske unije u području međunarodne zaštite, u cilju jačanja učinkovitosti, pravne sigurnosti, zaštite prava tražitelja te otpornosti sustava na krize i zlouporabe postupaka.
3.2.
Opis svrhe propisa
Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i postupci za odobravanje međunarodne i privremene zaštite, prava i obveze tražitelja i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom, pravila o prihvatu tražitelja, integraciji i prestanku statusa, sukladno novim pravilima EU. Zakon omogućava učinkovitu provedbu izravno primjenjivih uredbi i prijenos odredbi revidirane Direktive o uvjetima prihvata broj (EU) 2024/1346.
3.3.
Razmotrena druga moguća normativna i nenormativna rješenja
Razmotrena je mogućnost donošenja novog zakona, no ocijenjeno je da se ciljevi predviđeni za usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije mogu učinkovito postići izmjenama i dopunama važećeg Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nenormativna rješenja, poput donošenja smjernica ili provedbenih uputa, nisu dostatne jer se radi o obvezi prijenosa direktive i provedbi izravno primjenjivih uredbi, što zahtijeva izravnu normativnu prilagodbu zakonodavnog okvira.
·Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15, 127/17 i 33/23)
4.
UTVRĐIVANJE UČINAKA I ADRESATA
4.1.
Posebni cilj:
Do 12. lipnja 2026. godine osigurati učinkovitu provedbu Pakta o migracijama i azilu kroz izmjene i dopune zakonodavnog okvira RH.
Posebni ciljevi su:
1.zakonodavno usklađivanje sa šest uredbi i jednom direktivom EU,
2.unaprjeđenje zakonodavnog okvira u dijelu postupovnih jamstava, uvjeta prihvata i zaštite ranjivih skupina,
3.smanjenje trajanja prosječnog postupka odobrenja međunarodne zaštite,
4.jačanje otpornosti sustava na krizne situacije i sekundarna kretanja kroz normiranje mjera ograničenja slobode kretanja, zadržavanja i njihovih alternativnih oblika.
4.1.1.
Učinci na gospodarstvo:
Adresati:
Predložene izmjene i dopune Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti imaju ograničen i neizravni učinak na gospodarstvo, posebno na dio sustava javnih usluga, smještaj i integraciju osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom. Učinak se primarno odnosi na državnu potrošnju, a posredno i na tržište rada. U tom smislu, propis može djelomično utjecati nadržavnu potrošnju, posebno u segmentu javnih usluga i socijalnih politika.
Ministarstvo unutarnjih poslova kao stručni nositelj ovog Zakona
Ministarstvorada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
Ministarstvo zdravstva
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih
Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine
Tražitelji međunarodne zaštite
Osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom
Poslovni subjekti
4.1.2.
Učinci na održivi razvoj:
Adresati:
Zakon jača kapacitete sustava za upravljanje azilom, osobito u kriznim okolnostima.
Ministarstvo unutarnjih poslova kao stručni nositelj ovog Zakona
Ministarstvorada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
Ministarstvo zdravstva
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih
Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine
Tražitelji međunarodne zaštite
Osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom
Poslovni subjekti
4.1.3.
Učinci na socijalnu skrb:
Adresati:
Zakon poboljšava koordinaciju i pravni okvir za uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u sustav socijalne skrbi. Omogućuje pravovremeno prepoznavanje posebnih potreba (npr. žrtava mučenja, djece bez pratnje), i njihovo uključivanje u odgovarajuće oblike skrbi i podrške.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
Centri za socijalnu skrb i stručni radnici
Pružatelji usluga socijalne skrbi (dječji centri, udomiteljske obitelji)
Osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom
4.1.4.
Učinci na zaštitu ljudskih prava:
Adresati:
Zakon jača jamstva za dostojanstveno postupanje s tražiteljima međunarodne zaštite, uključuje posebne postupovne mjere za ranjive skupine i maloljetnike te propisuje zaštitu od nezakonitog zadržavanja ili ograničenja kretanja. Time se osigurava usklađenost s Poveljom EU o temeljnim pravima i međunarodnim standardima ljudskih prava.
Ministarstvo unutarnjih poslova
Ured pučke pravobraniteljice
Pravosudna tijela
Udruge civilnog društva za zaštitu ljudskih prava
4.1.5.
Učinci na druga područja:
Adresati:
Učinci na obrazovanje:
Zakon omogućuje djeci tražitelja i djeci s odobrenom međunarodnom zaštitom pristup osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, uključuje ranije uključivanje u obrazovni sustav te propisuje obvezne tečajeve hrvatskog jezika i kulturne orijentacije
Ministarstvo unutarnjih poslova
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih
Javne ustanove (škole i sl.)
5.
ANALIZA UTVRĐENIH UČINAKA I ADRESATA
5.1.
Analiza učinaka i adresata u području gospodarstva:
Učinak: Predložene izmjene i dopune Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti imaju ograničen i neizravni učinak na gospodarstvo, posebno na dio sustava javnih usluga, smještaj i integraciju osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom (100 osoba). Učinak se primarno odnosi na državnu potrošnju, a posredno i na tržište rada.
U tom smislu, propis može djelomično utjecati na državnu potrošnju, posebno u segmentu javnih usluga i socijalnih politika.
Izravne koristi se odnose na jasnije definirane obveze za pružatelje usluga (smještaj, zdravstvo, obrazovanje),dugoročno rasterećenje sustava kroz učinkovitiju i bržu obradu zahtjeva za međunarodnu zaštitu te brži ulazak osoba s odobrenom zaštitom u tržište rada može ublažiti nedostatak radne snage u određenim sektorima.
Izravni troškovi odnose se na dodatna ulaganja u smještajne kapacitete i logistiku, osobito u kriznim situacijama, moguće povećanje troškova za obuku i jačanje ljudskih kapaciteta. Provedba mjera ograničenja kretanja i zadržavanja zahtijeva dodatne ljudske i tehničke resurse.
U odnosu na postojeće stanje, očekuje se povećana pravna sigurnost, brža i učinkovitija provedba postupaka, bolja pripremljenost za krizne situacije i održivije upravljanje proračunskim sredstvima u području prihvata i integracije.
Učinak se ocjenjuje pozitivnim jer jačanje zakonodavnog okvira za upravljanje međunarodnom zaštitom doprinosi dugoročnoj stabilnosti sustava i omogućuje predvidivije upravljanje proračunskim i ljudskim resursima. Uređeniji sustav prihvata i integracijskih mjera povećavaju izglede osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u zapošljavanju.
5.2.
Analiza učinaka i adresata u području održivog razvoja:
Učinak:Predložene izmjene i dopune Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti doprinose jačanju institucionalnih i operativnih kapaciteta za upravljanje međunarodnom zaštitom u redovnim i kriznim okolnostima. Uređeniji sustav omogućuje bolje planiranje, učinkovitu uporabu resursa i dugoročno stabilnije upravljanje migracijskim pritiscima.
Izravne koristi se odnose na uvođenje obveze izrade planova za krizne situacije (npr. iznenadni priljevi), jasnije definirana uloga i odgovornost nadležnih tijela te bolja međusektorska suradnja.
Izravni troškovi odnose se na troškove za jačanje smještajnih kapaciteta za tražitelje međunarodne zaštite (500 dodatnih mjesta) i osoba s odobrenom zaštitom (100 osoba) te kadrovskih kapaciteta.
U odnosu na dosadašnje stanje, predložene izmjene stvaraju jasne obveze i instrumente za planiranje i upravljanje izvanrednim okolnostima. Time se povećava predvidivost, funkcionalnost i održivost sustava međunarodne zaštite.
Učinak se ocjenjuje pozitivnim jer doprinosi strateškom upravljanju migracijama, smanjuje rizike od sustavnog preopterećenja i osigurava koordiniran odgovor u kriznim situacijama.
5.3.
Analiza učinaka i adresata u području socijalne skrbi:
Učinak: Zakon poboljšava koordinaciju i pravni okvir za uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u sustav socijalne skrbi. Time se omogućuje pravovremeno prepoznavanje posebnih potreba, osobito kod ranjivih skupina poput žrtava mučenja, djece bez pratnje ili osoba s invaliditetom, i njihovo upućivanje na odgovarajuće oblike skrbi i podrške.
Izravne koristi odnose se na rano prepoznavanje i odgovarajući odgovor na posebne potrebe tražitelja u smislu dostupnosti socijalnih usluga za ciljane skupine osoba, učinkovitije uključivanje ranjivih osoba u sustav skrbi i nadzora, jasnije ovlasti i uloga posebnih skrbnika za maloljetnike bez pratnje.
Izravni troškovi odnose se na edukaciju stručnjaka u sustavu socijalne skrbi (posebnih skrbnika), moguće povećanje opterećenja u pojedinim područnim uredima centara za socijalnu skrb i dječjih centara.
U usporedbi s postojećim stanjem, jača se pravna sigurnost i institucionalna suradnja, što omogućuje adekvatniju primjenu socijalnih mjera i bolju zaštitu prava pojedinaca.
Učinak se ocjenjuje pozitivnim jerosigurava dostupnost usluga socijalne zaštite u skladu s prepoznatim potrebama korisnika.
5.4.
Analiza učinaka i adresata u području zaštite ljudskih prava:
Učinak: Zakon jača jamstva za dostojanstveno postupanje s tražiteljima međunarodne zaštite, uključuje posebne postupovne mjere za ranjive skupine i maloljetnike te propisuje zaštitu od nezakonitog zadržavanja ili ograničenja kretanja. Time se osigurava usklađenost s Poveljom EU o temeljnim pravima i međunarodnim standardima ljudskih prava.
Izravne koristi odnose se na jasnije definirana prava i obveze tražitelja i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom, posebne procesne mjere za ranjive skupine, uključujući djecu i žrtve mučenja, učinkovit sustav pravnih lijekova i pristup posebnim skrbnicima i informacijama.
Izravni troškovi odnose se na osiguravanje pristupa informacijama u razumljivom obliku i jeziku tražiteljima međunarodne zaštite (cca 25.000 godišnje), edukacije službenika i sudaca,imenovanja posebnih skrbnika za maloljetnike bez pratnje (cca 200 maloljetnika godišnje).
U usporedbi s postojećim stanjem neka procesna i materijalna jamstva nisu bila dovoljno precizno uređena, osobito u kontekstu ubrzanih i graničnih postupaka, ograničenja slobode kretanja, zadržavanja te individualne procjene potreba. Ovim Nacrtom rijedloga zakona te se praznine nastoje ukloniti te se uvodi sustavnija zaštita prava u skladu s najnovijim EU standardima.
Učinak se ocjenjuje pozitivnim na zaštitu ljudskih prava, osobito za ranjive skupine tražitelja međunarodne zaštite, te osigurava uravnotežen odnos između učinkovitog upravljanja sustavom i poštovanja temeljnih prava svake osobe koja traži zaštitu u Republici Hrvatskoj.
5.5.
Analiza učinaka i adresata u drugim područjima:
Učinak na obrazovanje: Zakon omogućuje djeci tražitelja i djeci s odobrenom međunarodnom zaštitom pristup osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, uključuje ranije uključivanje u obrazovni sustav te propisuje obvezne tečajeve hrvatskog jezika i kulturne orijentacije.
Izravne koristi se odnose na uključivanje djece u obrazovni sustav i razvoj jezičnih kompetencija tražitelja međunarodne zaštite kao i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.
Izravni troškovi se odnoseorganizacije i provođenja tečajeva hrvatskog jezika i kulturne orijentacije te moguće individualizirane pristupe djeci (npr. pomoćni nastavnici, prevoditelji).
U usporedbi s postojećim stanjem praksa uključivanja djece u obrazovni sustav već postoji, ali su zakonske osnove bile fragmentirane i nisu jasno propisivale obvezu ranog uključivanja, niti su sadržavale odredbe o kulturnoj orijentaciji i strukturiranim jezičnim tečajevima. Novi zakon unosi veću pravnu jasnoću, obvezu i usklađenost s EU pravom.
Učinak se ocjenjuje pozitivnim jer osigurava pristup i pravnu sigurnost djeci tražitelja i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom, pridonosi uspješnijoj integraciji ove kategorije osoba i omogućava sustavu obrazovanja da pravovremeno i strukturirano odgovori na njihove potrebe.
·Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15, 127/17 i 33/23)
6.
SAVJETOVANJE I KONZULTACIJE
6.1.
Savjetovanje:
Savjetovanje se provodi u trajanju u pravilu u roku od 30 dana putem središnjeg državnog internetskog portala za savjetovanje s javnošću (e-Savjetovanja) objavom nacrta prijedloga zakona i Obrasca iskaza o procjeni učinaka propisa, kao dva odvojena savjetovanja. Navodi se točno razdoblje trajanja savjetovanja, broj ukupno zaprimljenih mišljenja, primjedbi i prijedloga te broj prihvaćenih komentara na Obrazac iskaza. Uz provedbu savjetovanja putem portala e-Savjetovanja stručni nositelj može provesti savjetovanje s javnošću putem javnog predstavljanja, anketa i fokus-skupina ili korištenja drugih metoda savjetovanja s javnošću. Iste je potrebno navesti i sažeti njihove rezultate.
6.2.
Konzultacije:
Istovremeno s provedbom postupka savjetovanja, Obrazac iskaza dostavlja se na mišljenje nadležnim tijelima i Uredu za zakonodavstvo. Potrebno je ukratko navesti kojim nadležnim tijelima je dostavljen Obrazac iskaza i sažeti dana očitovanja.
7.
ZAKLJUČAK
7.1.
Pozitivni učinci:
Izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jača se zakonodavni okvir za učinkovito i predvidivo upravljanje sustavom međunarodne zaštite, osobito u kriznim okolnostima. Uređuju se ključna postupovna pravila i mjere prihvata te se osigurava dostupnost socijalnih i obrazovnih usluga u skladu s prepoznatim potrebama korisnika. Zakon pridonosi integraciji osoba s odobrenom zaštitom i očuvanju temeljnih prava.
Negativni učinci:
Nema negativnih učinaka
7.2.
Zaključak o učincima koji će proisteći iz provedbe:
Provedbom Zakona očekuju se pretežito pozitivni učinci koji će biti vidljivi u razdoblju nakon početka njegove provedbe. Jačanjem zakonodavnog i institucionalnog okvira omogućit će se učinkovitije upravljanje sustavom međunarodne zaštite, bolja pripremljenost za krizne situacije i usklađenost s pravnom stečevinom Europske unije. Povećat će se pravna sigurnost kroz jasnije i učinkovitije postupke, osigurati zaštita temeljnih prava te unaprijediti pristup socijalnim i obrazovnim uslugama, što dugoročno doprinosi stabilnosti i održivosti sustava.
N A C R T PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
1.Ocjena stanja
Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) (u daljnjem tekstu: Zakon) stupio je na snagu 2. srpnja 2015. godine. Zakonom se propisuju načela, uvjeti i postupak odobrenja međunarodne zaštite i privremene zaštite, status, prava i obveze tražitelja međunarodne zaštite, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom, stranaca pod privremenom zaštitom te uvjeti i postupak poništenja i prestanak azila, supsidijarne i privremene zaštite.
U lipnju 2024. godine na snagu je stupio Pakt o migracijama i azilu. Radi se o paketu od 10 zakonodavnih akata kojima se reformira europska migracijska politika i politika azila i koji će se u državama članicama Europske unije početi primjenjivati u lipnju 2026. godine. Pakt o migracijama i azilu predstavlja skup novih pravila za upravljanje migracijama i uspostavu zajedničkog sustava azila na razini Europske unije koji omogućuje konkretne rezultate, a ujedno je u skladu s europskim vrijednostima.
Pakt o migracijama i azilu obuhvaća sljedeće Uredbe koje se izravno primjenjuju u Republici Hrvatskoj:
- Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22. 5. 2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1351)
- Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359, 22. 5. 2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359)
- Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1347, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1347)
- Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L 2024/1348, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1348)
- Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L 2024/1349, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1349)
- Uredba (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1350, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1350)
- Uredba (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu biometrijskih podataka radi djelotvorne primjene uredaba (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 2001/55/EZ te radi utvrđivanja identiteta državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom i o zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu izvršavanja zakonodavstva, o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1358, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1358).
Navedene Uredbe zahtijevaju odgovarajuće usklađivanje nacionalnog zakonodavstva, kako bi se omogućila njihova učinkovita provedba, posebice u pogledu organizacije postupaka, određivanja nadležnosti tijela, razmjene i obrade podataka, pristupa pravima i zaštitnim mehanizmima.
Uz navedene Uredbe, Pakt o migracijama obuhvaća i Direktivu (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite (SL L 2024/1346, 22.5.2024.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2024/1346), koja je za Republiku Hrvatsku obvezujuća u pogledu rezultata koje je potrebno postići i zahtijeva prijenos u nacionalno zakonodavstvo, uključujući prilagodbu standarda materijalnih uvjeta prihvata, zdravstvene skrbi, obrazovanja, slobode kretanja i ograničenja slobode kretanja tražitelja međunarodne zaštite.
Važeći Zakon donesen je prije usvajanja novog zakonodavnog paketa na razini Europske unije te ga je potrebno sveobuhvatno izmijeniti i dopuniti kako bi bio u potpunosti usklađen s novim pravnim okvirom Europske unije, a time i osigurao pravnu sigurnost, učinkovitu provedbu i zaštitu prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
Tijekom 2024. godine izraženo je 26.776 namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, međutim samo 1.419 tražitelja je podnijelo zahtjev za međunarodnu zaštitu. Takav trend je nastavljen i tijekom prve polovice 2025. godine kada je od 6.317 izraženih namjera samo 741 tražitelj je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Od 2024. godine uočen je velik priljev povratnika sukladno dublinskom postupku koji se u manjem broju zadržavaju u Republici Hrvatskoj, a koji ili ponovno samovoljno napuštaju Republiku Hrvatsku ili se vraćaju u svoje zemlje podrijetla ako je to moguće uz pomoć organizacije Frontexa. S obzirom na veliku fluktuaciju tražitelja kroz prihvatni sustav, a bez ozbiljne namjere da se zadrže u Republici Hrvatskoj i dočekaju svoje rješenje o statusu, proizlazi da tražitelji na ovaj način zloupotrebljavaju postupak međunarodne zaštite i uvjete prihvata.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
2.Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom
Ovim Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) uređuju se ključna pitanja nužna za usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s novim zakonodavnim okvirom Europske unije u području međunarodne zaštite, koji je uspostavljen donošenjem Pakta o migracijama i azilu. Cilj je osigurati pravnu jasnoću, učinkovitost postupaka, visoku razinu zaštite prava osoba koje traže ili uživaju zaštitu, kao i usklađenost institucionalnog okvira s novim europskim pravilima.
Prijedlogom zakona obuhvaćena su sljedeća temeljna područja:
- usklađivanje postupovnih pravila s odredbama Uredbe (EU) 2024/1348, uključujući jasnije uređenje ubrzanih i graničnih postupaka, postupanja s nedopuštenim i ponovljenim zahtjevima, određivanje nadležnosti tijela, rokove za odlučivanje te procesna jamstva tijekom postupka
- Uredbom (EU) 2024/1351 uspostavlja se zajednički okvir za određivanje odgovorne države članice, provedba mehanizma solidarnosti te upravljanje migracijskim tokovima i sprječavanje sekundarnih kretanja
- usklađivanjem s Uredbom (EU) 2024/1347 postrožuju se i usklađuju kriteriji za odobravanje međunarodne zaštite te potiče konvergencija praksi u području azila; Prijedlogom zakona omogućava se učinkovitija procjena mogućnosti zaštite unutar sigurnih dijelova zemalja podrijetla, u kojem slučaju se neće odobravati zaštita; uređuje se prestanak međunarodne zaštite u slučajevima ozbiljne prijetnje za društvo ili sigurnost, te obveza uzimanja u obzir ažuriranih smjernica Agencije Europske unije za azil (EUAA) o zemljama podrijetla; uvjetuju se socijalna prava osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom kroz aktivno sudjelovanje u obveznim integracijskim programima
- usklađivanje s novim pravilima o prikupljanju, obradi i razmjeni podataka, uključujući pristup i korištenje Eurodac sustava, sukladno Uredbi (EU) 2024/1350; nova pravila olakšat će identifikaciju osoba i praćenje dvostrukog podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, osim toga, olakšat će se sprječavanje sekundarnih kretanja; Eurodac pravila uključivat će i podatke o djeci u dobi od šest i više godina, čime se omogućuje identifikacija djece u slučaju da su razdvojena od obitelji i njihova zaštita od trgovine ljudima i iskorištavanja
- uvođenje i detaljno normiranje postupanja u kriznim situacijama i situacijama više sile, sukladno Uredbi (EU) 2024/1349, uključujući posebne mehanizme postupanja u uvjetima iznenadnog priljeva i razmjenu informacija s drugim državama članicama i institucijama Unije.
Prijedlogom zakona prenose se pravila propisana Direktivom (EU) 2024/1346 radi usklađivanja standarada materijalnih uvjeta prihvata, zdravstvene zaštite, obrazovanja i ograničenja slobode kretanja, uz uvođenje obveze redovite i individualne procjene posebnih potreba tražitelja, osobito ranjivih osoba.
Dodatno se naglašava obveza tražitelja međunarodne zaštite da za vrijeme trajanja postupka boravi na području Republike Hrvatske, radi osiguranja učinkovitosti postupka i provedivosti europskih mehanizama.
Ostala usklađivanja i tehničke izmjene, koje pridonose boljoj provedbi postupaka, smanjit će administrativna opterećenja i osigurati pravnu sigurnost svih sudionika u sustavu međunarodne zaštite.
Prijedlogom zakona omogućuje se provedba reformiranog europskog zakonodavnog okvira, uz očuvanje standarda zaštite temeljnih prava, učinkovit nadzor nad migracijskim kretanjima i operativnu spremnost u situacijama pojačanog pritiska na sustav azila Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
3.Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
Donošenjem ovoga Zakona omogućit će se potpuna provedba obveza Republike Hrvatske prema novom zakonodavnom okviru Europske unije u području međunarodne zaštite, čime će se dodatno ojačati pravna sigurnost, učinkovitost i dosljednost sustava međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Prijenosom pravila propisanih Direktivom (EU) 2024/1346 o uvjetima prijema tražitelja međunarodne zaštite doprinijet će se unaprjeđenju standarda prihvata, osobito u pogledu identificiranja i odgovarajuće skrbi za ranjive skupine, pristupa tržištu rada, uvjeta smještaja, zdravstvene i psihološke skrbi, te preventivnih mjera protiv zlostavljanja i nasilja u prihvatnim centrima. Time će se unaprijediti učinkovitost i pravna sigurnost postupaka, ojačati zaštita prava tražitelja međunarodne zaštite, poboljšati standardi prihvata te osigurati pravovremeno odlučivanje o zahtjevima.
Nadalje, smanjit će se rizik od pokretanja postupaka zbog povrede prava Europske unije i omogućiti aktivno sudjelovanje Republike Hrvatske u provedbi Zajedničkog europskog sustava azila.
Prijedlog zakona će pridonijeti smanjenju zlouporaba sustava međunarodne zaštite i sekundarnih kretanja uvođenjem učinkovitijih instrumenata nadzora i upravljanja prihvatom, uključujući mogućnost određivanja obveza i ograničenja kretanja, kada je to nužno i uvođenjem bržih procedura. Povećat će se razina koordinacije među tijelima nadležnim za prihvat i integraciju, čime će se osigurati dosljedna provedba prava i obveza tražitelja, ali i veća predvidivost postupanja.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
III.OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI S OBRAZLOŽENJEM
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 1.
U Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) članak 2. mijenja se i glasi:
„(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212, 7. 8. 2001.)
Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3. 10. 2003.)
Direktiva (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite (SL L 2024/1346, 22.5.2024.).
(2) Ovim se Zakonom osigurava provedba sljedećih uredbi Europske unije:
Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468, 30.12.2021.)
Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1347, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1347)
Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L 2024/1348, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1348)
Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L 2024/1349, 22.5.2024.)
Uredba (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1350, 22.5.2024.)
Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22.5.2024.)
Uredba (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu biometrijskih podataka radi djelotvorne primjene uredaba (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 2001/55/EZ te radi utvrđivanja identiteta državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom i o zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu izvršavanja zakonodavstva, o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1358, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1358)
Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359, 22.5.2024.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359).
(3) Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je nacionalna kontaktna točka te uspostavlja neposrednu suradnju i razmjenu informacija s Europskom komisijom i Agencijom Europske unije za azil (u daljnjem tekstu: EUAA) o provođenju direktiva iz stavka 1. ovoga članka i uredbi iz stavka 2. ovoga članka, sukladno njihovim odredbama o suradnji.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 2.
Iza članka 2. dodaje se članak 2.a koji glasi:
„Članak 2.a
Nadležna tijela za provedbu uredbi i direktiva iz članka 2. ovoga Zakona su ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, ministarstvo nadležno za poslove zdravstva, ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, ministarstvo nadležno za obrazovanje i upravni sudovi, u skladu s propisanim djelokrugom.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 3.
U članku 3. stavku 1. riječi: „strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom“ zamjenjuju se riječima: „strance pod supsidijarnom zaštitom, strance pod privremenom zaštitom i strance u transferu.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 4.
U članku 4. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:
1.međunarodna zaštita obuhvaća azil iz točke 2. ovoga stavka i supsidijarnu zaštitu iz točke 3. ovoga stavka
2.azil je status koji se priznaje na temelju rješenja nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 20. ovoga Zakona nakon razmatranja zahtjeva u skladu s poglavljem II. i III. Uredbe (EU) 2024/1347
3.supsidijarna zaštita je status koji se priznaje na temelju rješenja nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 21. ovoga Zakona nakon razmatranja zahtjeva u skladu s poglavljem II. i V. Uredbe (EU) 2024/1347
4.privremena zaštita je zaštita hitnog i privremenog karaktera koja se uvodi na temelju odluke Vijeća Europske unije o postojanju masovnog priljeva raseljenih osoba sukladno članku 78. ovoga Zakona
5.tražitelj međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj) je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti rješenja o zahtjevu
6.azilant je izbjeglica u smislu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija iz 1951.) kojoj je priznat azil iz točke 2. ovoga stavka
7.stranac pod supsidijarnom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je priznata supsidijarna zaštita iz točke 3. ovoga stavka
8.stranac pod privremenom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odobrena zaštita iz točke 4. ovoga stavka
9.stranac u transferu je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je u postupku primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora radi razmatranja njezinog zahtjeva
10.zemlja podrijetla je zemlja čije državljanstvo ima državljanin treće zemlje ili zemlja u kojoj je osoba bez državljanstva imala prethodno uobičajeno boravište. Ako državljanin treće zemlje ima više državljanstava, zemljom podrijetla smatrat će se svaka zemlja čiji je državljanin
11.uobičajeno boravište ima državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva u onom mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da ona u tom mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno
12.namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: namjera) je usmeno ili pisano izražena volja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva sukladno članku 33. ovoga Zakona
13.registracija namjere je evidentiranje usmeno ili pisano izražene volje državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva u službenim evidencijama Ministarstva
14.zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: zahtjev) je zahtjev za zaštitu koji tražitelj podnese Ministarstvu, a može se smatrati da traži status azilanta (izbjeglice) ili status supsidijarne zaštite
15.naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: naknadni zahtjev) je svaka daljnja namjera izražena u bilo kojoj državi članici nakon izvršnosti rješenja o prethodnom zahtjevu, uključujući i slučajeve od kojih se izričito ili prešutno odustalo
16.tražitelj kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva je tražitelj koji s obzirom na svoje osobne okolnosti nije u potpunosti sposoban ostvarivati prava te izvršavati obveze iz ovoga Zakona bez odgovarajuće potpore
17.maloljetnik je tražitelj, azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom, stranac pod privremenom zaštitom i stranac u transferu mlađi od 18 godina
18.maloljetnik bez pratnje je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađi od 18 godina, koji je ušao u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njega sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i djecu koja su ostala bez pratnje nakon što su ušla u Republiku Hrvatsku
19.članom obitelji tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom, pod uvjetom da je obitelj postojala prije ulaska tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom u Republiku Hrvatsku smatra se:
a.bračni ili izvanbračni drug prema propisima Republike Hrvatske, kao i osobe koje su u zajednici koja se prema propisima Republike Hrvatske može smatrati životnim partnerstvom ili neformalnim životnim partnerstvom
b.maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova te životnih partnera i neformalnih životnih partnera; njihovo zajedničko maloljetno posvojeno dijete; maloljetno dijete i maloljetno posvojeno dijete bračnog, izvanbračnog druga, životnog partnera ili neformalnog životnog partnera koji ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu pod uvjetom da dijete nije u braku
c.punoljetno uzdržavano dijete tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom pod uvjetom da nije u braku
d.roditelj ili druga odrasla osoba odgovorna za maloljetnika u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, uključujući odraslog brata ili sestru
e.iznimno, članom obitelji stranca pod privremenom zaštitom smatrat će se i srodnik prvog stupnja u ravnoj uzlaznoj lozi s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, ako se utvrdi da je ovisan o skrbi stranca pod privremenom zaštitom
Smatra se da maloljetnik nije u braku ako na temelju pojedinačne procjene njegov brak nije u skladu s propisima Republike Hrvatske, a osobito propisima kojima se uređuje minimalna zakonska dob za sklapanje braka.
20.prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi
21.boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila
22.izvršnost rješenja o zahtjevu nastupa dostavom rješenja tražitelju ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak. Ako podnesena tužba ima odgodni učinak, rješenje o zahtjevu postaje izvršno dostavom prvostupanjske presude upravnog suda
23.uvjeti prihvata obuhvaćaju skup prava koje tražitelji ostvaruju sukladno odredbama ovoga Zakona
24.osnovni uvjeti prihvata obuhvaćaju smještaj, hranu i hitnu medicinsku pomoć
25.materijalni uvjeti prihvata obuhvaćaju smještaj, hranu, odjeću, proizvode za osobnu higijenu i novčanu naknadu
26.zadržavanje je uskraćivanje slobode kretanja tražitelja u specijaliziranim objektima za zadržavanje, sukladno članku 54.a ovog Zakona
27.opasnost od bijega znači postojanje posebnih razloga i okolnosti zbog kojih se vjeruje da bi tražitelj mogao postati nedostupan te time zlouporabiti postupak
28.bijeg je svaka radnja kojom tražitelj postane nedostupan Ministarstvu ili pravosudnim  ijelima, a koja nije izvan kontrole tražitelja
29.posebni skrbnik je osoba koju nadležno tijelo socijalne skrbi imenuje maloljetniku bez pratnje sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.
(2) Ostali izrazi koji se koriste u ovome Zakonu imaju jednako značenje kao izrazi definirani uredbama iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 5.
U članku 10. stavku 1. iza riječi: „djeteta“ briše se točka i dodaju riječi: „radi osiguranja životnog standarda koji odgovara fizičkom, duševnom, moralnom i socijalnom razvoju djeteta.“.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Najbolji interes djeteta procjenjuje se uzimajući u obzir:
-dobrobit i socijalni razvoj djeteta, njegovo podrijetlo, potrebu za stabilnošću i kontinuitetom skrbi
-zaštitu i sigurnost djeteta, osobito ako postoji opasnost da je žrtva trgovanja ljudima ili drugog oblika nasilja ili iskorištavanja
-mišljenje djeteta ovisno o njegovoj dobi i zrelosti
-mogućnost spajanja s obitelji i slično.“.
Stavci 3. i 4. brišu se.
U stavku 5., koji postaje stavak 3., iza riječi: „pristup“ dodaju se riječi: „obrazovnim materijalima,“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 6.
U članku 11. stavak 1. mijenja se i glasi:
„Ministarstvo surađuje s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (u daljnjem tekstu: UNHCR) o pitanjima koja se odnose na međunarodnu i privremenu zaštitu.“.
Stavci 2. i 3. brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 7.
U članku 12. stavku 1. brojčana oznaka stavka „(1)“ briše se.
Stavak 2. briše se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 8.
U članku 13. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Ministarstvo će sklopiti ugovor s prevoditeljem koji:
-dobro poznaje hrvatski jezik u govoru i pismu
-dobro poznaje jezik i/ili pismo s kojeg i na koje se prevodi
-za kojeg je utvrđeno da ne postoji sigurnosna zapreka.“.
Stavak 4. briše se.
Dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 4., 5. i 6.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 9.
U članku 14. stavku 3. riječi: „po službenoj dužnosti“ brišu se.
Stavci 4. do 8. brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 10.
Naslov iznad članka 15. mijenja se i glasi: „Posebna prihvatna i postupovna jamstva“.
U članku 15. stavku 1. riječi: „Posebnim postupovnim i prihvatnim“ zamjenjuju se riječima: „Posebnim prihvatnim i postupovnim“, a iza riječi: „nasilja“ dodaju se zarez i riječi: „kao i žrtvama trgovanja ljudima i samohranim roditeljima s maloljetnom djecom“.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Postupak prepoznavanja i praćenja osobnih okolnosti tražitelja iz stavka 1. ovoga članka provode za to osposobljeni službenici Ministarstva i drugih nadležnih tijela u roku do 30 dana od dana izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva, a ako je opravdano i nakon tog roka, a na temelju vidljivih znakova, izjava ili ponašanja tražitelja ili, ako je to primjenjivo, izjava roditelja ili zastupnika tražitelja.“.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
„(3) Službenici iz stavka 2. ovoga članka, ako procjene potrebnim, mogu tražitelja uz njegov pristanak, uputiti odgovarajućem liječniku ili psihologu radi daljnje ocjene njegova psihološkog i fizičkog stanja, ako postoje naznake da bi njegovo duševno ili fizičko zdravlje moglo utjecati na potrebe u vezi s prihvatom.“.
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. do 7. koji glase:
„(4) Sve prikupljene informacije relevantne za procjenu posebnih potreba tražitelja u vezi s prihvatom, uz opis vidljivih znakova, izjava ili ponašanja tražitelja, kao i utvrđenih mjera, pohranjuju se u spis tražitelja i dostavljaju nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Ministarstva kako bi se pružila odgovarajuća potpora u vezi s prihvatom.
(5) U postupku prepoznavanja osobnih okolnosti osigurat će se prevoditelj kako bi tražitelj mogao komunicirati s medicinskim osobljem, a kod potreba za neodgodivim liječenjem usmeni prijevod može osigurati i druga odrasla osoba, uz pristanak tražitelja.
(6) Troškove prevođenja iz stavka 5. ovoga članka snosi Ministarstvo.
(7) Službenici koji ocjenjuju posebne potrebe u vezi s prihvatom trebaju biti osposobljeni i kontinuirano se osposobljavati da mogu prepoznati znakove koji upućuju na posebne potrebe tražitelja i odgovarajuće postupiti u vezi s posebnim potrebama.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 11.
Naslov iznad članka 16. mijenja se i glasi: „Maloljetnik“.
Članak 16. mijenja se i glasi:
„(1) Namjeru za maloljetnika izražava zakonski zastupnik.
(2) Zahtjev zakonskog zastupnika obuhvaća i maloljetnika.
(3) Na temelju opravdanih razloga i samo ako je to u najboljem interesu maloljetnika, može mu se omogućiti saslušanje bez prisutnosti odgovorne odrasle osobe pod uvjetom da mu pomaže osoba s vještinama i stručnim znanjem potrebnim za zaštitu njegovih najboljih interesa.
(4) Maloljetnik stariji od 16 godina koji je u braku može samostalno sudjelovati u postupku odobrenja međunarodne zaštite.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 12.
Naslov iznad članka 17. mijenja se i glasi: „Maloljetnik bez pratnje“.
Članak 17. mijenja se i glasi:
„(1) Maloljetniku bez pratnje, koji izrazi namjeru sukladno članku 33. ovoga Zakona, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi odmah imenuje posebnog skrbnika za zastupanje maloljetnika u postupku međunarodne zaštite.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, maloljetniku starijem od 16 godina koji je u braku neće se imenovati poseban skrbnik.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju nepredvidivih situacija u kojima je broj izraženih namjera maloljetnika bez pratnje nerazmjerno velik, Ministarstvo će odmah maloljetniku bez pratnje odrediti osobu prikladnu privremeno djelovati kao zastupnik, a tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi imenovat će posebnog skrbnika najkasnije u roku od deset radnih dana od dana izražene namjere.
(4) Osobi koja tvrdi da je maloljetna, a za koju je utvrđeno da je nesumnjivo starija od 18 godina neće se imenovati poseban skrbnik.
(5) Poseban skrbnik dužan je objasniti maloljetniku bez pratnje značenje svih radnji koje se u postupku međunarodne zaštite poduzimaju na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(6) Troškove prevođenja iz stavka 5. ovoga članka snosi Ministarstvo.
(7) Tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi obavještava Ministarstvo o imenovanju posebnog skrbnika, a Ministarstvo posebnog skrbnika obavještava o svim relevantnim činjenicama koje se odnose na maloljetnika bez pratnje.
(8) Ministarstvo obavještava maloljetnika bez pratnje o imenovanju posebnog skrbnika te će mu na razumljiv način pojasniti da može povjerljivo i sigurno podnijeti pritužbu protiv posebnog skrbnika.
(9) Maloljetniku bez pratnje će u nazočnosti posebnog skrbnika na način primjeren dobi i kojim se osigurava da ih maloljetnik bez pratnje razumije, biti pružene informacije o uvjetima prihvata, pružateljima pravne pomoći i zastupanju, uključujući besplatnu pravnu pomoć i zastupanje, koristeći se, prema potrebi, informativnim materijalima posebno prilagođenim maloljetnicima.
(10) Poseban skrbnik maloljetnika bez pratnje i tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi poduzet će, što je prije moguće sve potrebne radnje radi pronalaska članova obitelji i spajanja maloljetnika s obitelji, ako je to u njegovu interesu, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama.
(11) Osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje, uključujući i posebne skrbnike, ne smiju biti:
-pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela: protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.)
-osobe kojima je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji
-osobe protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.) i kaznena djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.).
(12) Sve osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje dužne su poštivati načelo povjerljivosti u prikupljanju, obradi i razmjeni informacija o djetetu i članovima obitelji kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.
(13) Sve osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje moraju prije početka rada s maloljetnicima biti osposobljene te su dužne kontinuirano se osposobljavati vezano uz prava i potrebe maloljetnika, uključujući osposobljavanje koje se odnosi na bilo koje primjenjive standarde za djecu.
(14) Ista osoba može istovremeno biti imenovana posebnim skrbnikom većem broju maloljetnika bez pratnje, a najviše do 30 maloljetnika.
(15) Iznimno od stavka 11. ovog članka, u slučaju nerazmjernog broja izraženih namjera maloljetnika bez pratnje, posebni skrbnik može u istom trenutku imati pod skrbništvom najviše 50 maloljetnika bez pratnje, o čemu Ministarstvo obavješćuje Europsku komisiju i EUAA.
(16) Maloljetnik bez pratnje podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.
(17) Dužnost posebnog skrbnika prestaje stjecanjem punoljetnosti maloljetnika te ako se nakon procjene dobi iz članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1348 pretpostavi da je punoljetan, ili se u skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) 2024/1348 smatra da nije maloljetan.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 13.
Članak 18. mijenja se i glasi:
„(1) Ako se u postupku odobrenja međunarodne zaštite sumnja u starosnu dob maloljetnika bez pratnje, pristupit će se postupku procjene starosne dobi sukladno članku 25. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Troškove medicinskog ispitivanja snosi Ministarstvo.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 14.
Članci 22. do 31. brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 15.
Naslov iznad članka 32. mijenja se i glasi: „Nadležno tijelo“.
Članak 32. mijenja se i glasi:
„(1) Ministarstvo donosi rješenja u postupku odobrenja međunarodne zaštite pri čemu razmatra sve elemente i uvjete kvalifikacije za status izbjeglice ili supsidijarne zaštite u skladu s poglavljem II., III. i V. Uredbe (EU) 2024/1347.
(2) U postupku odobrenja i oduzimanja međunarodne zaštite Ministarstvo primjenjuje odredbe Uredbe (EU) 2024/1348 te tražiteljima osigurava postupovna jamstva i druga prava u skladu s tom Uredbom.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 16.
Naslov iznad članka 33. mijenja se i glasi: „Izražavanje i registracija namjere“.
Članak 33. mijenja se i glasi:
„(1) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, prihvatnom centru za strance te u objektu u kojem se provodi dubinska provjera (u daljnjem tekstu: nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva).
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka namjera se može izraziti u prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: prihvatilište) u izvanrednim okolnostima radi omogućavanja pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite.
(3) Namjera iz stavka 1. i 2. ovog članka izražava se osobno.
(4) Ako se državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva već nalazi u postupku prisilnog povratka, namjeru može izraziti u roku od sedam radnih dana od dana uručenja rješenja o prisilnom povratku.
(5) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva izvršiti će registraciju namjere u roku od pet dana od izražavanja namjere odnosno u roku od tri dana u slučaju iz stavka 2. ovog članka te uputiti tražitelja u postupak međunarodne zaštite.
(6) Nadležna ustrojstvena jedinica Ministarstva izdaje potvrdu o registraciji te određuje rok u kojem se tražitelj mora javiti u prihvatilište radi podnošenja zahtjeva.
(7) Tražitelj stariji od šest godina dužan je podvrgnuti se uzimanju biometrijskih podataka sukladno člancima 13. i 15. Uredbe 2024/1358.
(8) U slučaju više sile ili u kriznoj situaciji primjenjuju se rokovi i postupak iz Uredbe (EU) 2024/1359.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 17.
Članak 34. mijenja se i glasi:
„(1) Zahtjev se osobno podnosi Ministarstvu u prihvatilištu, a iznimno i izvan prihvatilišta ovisno o osobnim okolnostima tražitelja.
(2) Zahtjev se podnosi usmeno na zapisnik, a iznimno na obrascu, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 21 dan od dana registracije namjere.
(3) Tijekom podnošenja zahtjeva iz stavka 1. ovog članka tražitelj je obvezan dati telefonski broj na kojem je dostupan i adresu elektroničke pošte te odmah prijaviti svaku promjenu adrese i drugih podataka.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 18.
Članak 35. mijenja se i glasi:
„(1) Službena osoba Ministarstva će što je prije moguće provesti ispitni postupak i omogućiti tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, sukladno poglavlju II. odjeljak II. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Tražitelj je dužan za vrijeme saslušanja dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja razloga na kojima temelji svoj zahtjev te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev i istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena.
(3) Ako tražitelj ima pravnog savjetnika koji sudjeluje na saslušanju, on može intervenirati samo na kraju saslušanja.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 19.
U članku 38. stavku 1. točki 4. riječi: „30. i 31. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „12. ili 17. Uredbe (EU) 2024/1347.“.
Na kraju točke 5. briše se točka i dodaje se točka 6. koja glasi:
„6. odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka 42. stavka 1. ovoga Zakona.“.
U stavku 3. riječi: „podnijeti tužba upravnom sudu“ zamjenjuju se riječima: „pokrenuti upravni spor“.“
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 20.
U članku 39. stavku 1. iza riječi: „tražitelj“ dodaju se riječi: „izričito ili prešutno“.
Stavci 2., 3., 4. i 5. mijenjaju se i glase:
„(2) Smatra se da je tražitelj izričito odustao od zahtjeva ako u pisanom obliku u bilo kojem trenutku tijekom postupka odustane od svog zahtjeva sukladno članku 40. Uredbe (EU) 2024/1348.
(3) Smatra se da je tražitelj prešutno odustao od zahtjeva u slučajevima propisanim u članku 41. Uredbe (EU) 2024/1348, ako u roku od dva dana od isteka razloga zbog kojih je bio spriječen ne opravda svoju spriječenost.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovog članka, Ministarstvo će donijeti rješenje po službenoj dužnosti.
(5) Protiv rješenja Ministarstva o obustavi na temelju izričitog odustajanja od zahtjeva nije dopuštena žalba, niti se može pokrenuti upravni spor.“.
Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
„(6) Protiv rješenja Ministarstva o obustavi na temelju prešutnog odustajanja od zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave rješenja.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 21.
Članak 40. mijenja se i glasi:
„(1) Ministarstvo će donijeti rješenje o zahtjevu u skladu s rokovima propisanim člancima 35., 42. i 51. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) U slučaju da sud poništi rješenje Ministarstva i vrati predmet na ponovno razmatranje, Ministarstvo je dužno novo rješenje donijeti u roku od najduže dva mjeseca od zaprimanja presude.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 22.
U članku 41. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Ministarstvo će donijeti rješenje o zahtjevu tri mjeseca od podnošenja zahtjeva kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članka 42. Uredbe (EU) 2024/1348.“.
Stavci 2., 3. i 4. brišu se.
U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 2., riječi: „podnijeti tužba upravnom sudu“ zamjenjuju se riječima: „pokrenuti upravni spor“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 23.
Naslov iznad članka 42. mijenja se i glasi: „Granična procedura“.
Članak 42. mijenja se i glasi:
„(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva provodi se nakon izvršene dubinske provjere u graničnim postupcima kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članka 43. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, osigurat će se učinkovit pristup tražiteljima tijekom granične procedure.
(3) Opunomoćeniku i predstavniku organizacije iz stavka 2. ovoga članka može se privremeno ograničiti pristup tražitelju kada je to prijeko potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
(4) Protiv rješenja donesenog u graničnoj proceduri nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana dostave rješenja.
(5) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta.
(6) Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta.
(7) Ako rješenje o zahtjevu nije izvršno u roku od 12 tjedana od registracije namjere, odnosno u roku od 16 tjedana ako je taj rok produljen u skladu s člankom 51. stavkom 2. Uredbe (EU) 2024/1348, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 24.
U članku 43. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Ministarstvo donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev iz bilo kojeg od razloga navedenog u članku 38. stavku 1. ili članku 39. stavku 1. točki a) Uredbe (EU) 2024/1348.“.
U stavku 2. riječi: „članku 47. stavku 6. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „članku 38. stavku 2. Uredbe (EU) 2024/1348.“.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
„(3) Protiv rješenja o odbacivanju zahtjeva ili naknadnog zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od osam dana od dana dostave rješenja.“.
Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:
„(4) Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 25.
Članak 44. mijenja se i glasi:
„(1) Sigurnom zemljom podrijetla smatra se ona zemlja koja je na razini Europske unije određena kao sigurna sukladno člancima 61. i 62. Uredbe (EU) 2024/1348.
(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove (u daljnjem tekstu: ministar), uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove, može odlukom utvrditi listu sigurnih zemalja podrijetla, sukladno člancima 61. i 64. Uredbe (EU) 2024/1348, o čemu se obavještava Europska komisija i EUAA.
(4) Ministarstvo će redovito provjeravati i prema potrebi revidirati listu sigurnih zemalja podrijetla, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove, te o promjenama obavijestiti tijela iz stavka 2. ovoga članka.
(5) Upravni sud je, povodom pravnog lijeka podnesenog protiv rješenja o zahtjevu, ovlašten preispitati i jesu li ispunjeni materijalni uvjeti za određivanje pojedine treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 26.
U članku 45. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Sigurna treća zemlja je zemlja koja je na razini Europske unije određena kao sigurna u skladu s člankom 59. i 60. Uredbe (EU) 2024/1348 i zemlja koju je Ministarstvo odredilo sigurnom u skladu s člankom 59. i 64. Uredbe (EU) 2024/1348.“.
Stavci 2. i 3. brišu se.
Dosadašnji stavci 4. 5. i 6. postaju stavci 2., 3. i 4.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 27.
Članak 46. briše se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 28.
Članak 47. mijenja se i glasi:
„(1) Naknadni zahtjev predaje se osobno u prihvatilištu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.
(2) Ministarstvo razmatra naknadni zahtjev, u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) 2024/1348.
(3) U slučaju naknadnog zahtjeva tražitelj snosi troškove prijevoda dokumentacije za procjenu zahtjeva.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 29.
Članak 49. mijenja se i glasi:
„(1) Azil će prestati iz bilo kojeg od razloga navedenih u članku 11. stavku 1. Uredbe (EU) 2024/1347.
(2) Supsidijarna zaštita će prestati ako su ispunjeni uvjeti iz članka 16. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1347.
(3) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka u skladu s poglavljem IV. Uredbe (EU) 2024/1348.
(4) Ministarstvo ukida rješenje kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(6) Međunarodna zaštita prestaje po sili zakona:
1. kad azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom stekne hrvatsko državljanstvo
2. smrću azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 30.
U članku 50. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Međunarodna zaštita poništit će se ako:
1.postoji bilo koji od razloga za poništenje azila iz članka 14. stavka 1. točke b), c), d) ili e) Uredbe (EU) 2024/1347.
2.postoji bilo koji od razloga za poništenje supsidijarne zaštite iz članka 19. stavka 1. točke b) ili c) Uredbe (EU) 2024/1347.“.
U stavku 2. iza riječi: „članka“ dodaju se riječi: „u skladu s poglavljem IV Uredbe (EU) 2024/1348.“.
Stavak 3. briše se.
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.
U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 4., riječi: „podnijeti tužba upravnom sudu“ zamjenjuju se riječima: „pokrenuti upravni spor“.
Stavak 6. briše se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 31.
U članku 51. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju:
1. obustave postupka sukladno članku 39. stavku 3. ovoga Zakona
2. odbijanja zahtjeva u ubrzanom postupku sukladno članku 41. ovoga Zakona
3. odbijanja zahtjeva u graničnoj proceduri sukladno članku 42. ovog Zakona, pod uvjetom da tražitelj nije maloljetnik bez pratnje
4. odbacivanja zahtjeva sukladno članku 38. stavku 1. točkama a), d) i e) Uredbe (EU) 2024/1348
5. odbacivanja naknadnog zahtjeva sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona
6. odlučivanja o ograničenju slobode kretanja tražitelja, sukladno članku 54. stavku 5. ovoga Zakona i zadržavanju sukladno članku 54.a stavku 11. ovog Zakona
7. odlučivanja na pravu na novčanu pomoć sukladno članku 55. stavku 2. ovoga Zakona
8. ograničavanja ili uskraćivanja materijalnih prava, sukladno članku 55. stavcima 6. i 7. ovoga Zakona
9. odbijanja zahtjeva za izdavanje potvrde o pravu na rad sukladno članku 61. stavku 3. ovoga Zakona
10. odlučivanja o pravu na smještaj sukladno članku 67. stavcima 3., 7. i 9. ovoga Zakona
11. usvajanja zahtjeva i odobrenja međunarodne zaštite sukladno članku 38. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona
12. poništenja međunarodne zaštite u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkama b), d) i e) te člankom 19. stavkom 1. točkom b) Uredbe (EU) 2024/1347
13.odbacivanja zahtjeva sukladno članku 39. stavku 1. točki a) Uredbe (EU) 2024/1348.“.
U stavku 2. riječi: „iz članka 41. stavka 1. točke 6. ovog Zakona“ zamjenjuju se riječima: „ iz članka 42. stavka 1. točaka h) i i) Uredbe (EU) 2024/1348.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 32.
U članku 52. stavku 1. točka 5. mijenja se i glasi:
„5. pristup osnovnom i srednjem obrazovanju“.
Točka 8. mijenja se i glasi:
„8. pristup tržištu rada i“.
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
„(3) Ministarstvo osigurava usmjeravanje, praćenje i nadzor razine uvjeta prihvata.“.
Dosadašnji stavak 3., koji postaje stavak 4., mijenja se i glasi:
„(4) Tražitelj je dužan:
1.poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2.surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama
3.podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, zemlje ili regije podrijetla, uključujući analizu jezika i dijalekta uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva
4.podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
5.poštivati Kućni red prihvatilišta
6.pojaviti se u prihvatilištu u roku koji mu je određen
7.podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 34. stavku 1. ovog Zakona
8.odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje te surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite i boraviti na određenom mjestu boravka koje odredi Ministarstvo
9.ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite
10.javiti promjenu adrese nadležnoj službi za prihvat u roku od dva dana od dana promjene
11.pridržavati se uputa i mjera Ministarstva iz članka 54. i 54.a ovoga Zakona
12.sudjelovati u obveznim integracijskim mjerama.“.
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.
Dosadašnji stavak 5., koji postaje stavak 6., mijenja se i glasi:
„(6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, strancu u transferu, sukladno rješenju o transferu osigurat će se osnovni uvjeti prihvata do izvršenja primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.“.
Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 7. i 8.
U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 9. riječi: „uz pisanu suglasnost tražitelja“ brišu se, a riječi: „uskraćivanja suglasnosti“ zamjenjuju riječju: „protivljenja“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 33.
U članku 53. stavak 3. mijenja se i glasi:
„(3) Ne dovodeći u pitanje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, ako tražitelj podnese naknadni zahtjev u slučajevima predviđenim u članku 56. točkama a) i b) Uredbe (EU) 2024/1348, nema pravo na boravak.“.
U članku 53. stavak 4. briše se.
Stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 4., 5. i 6.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 34.
Naslov iznad članka 54. mijenja se i glasi: „Ograničenje slobode kretanja“.
Članak 54. mijenja se i glasi:
„(1) Tražitelj koji se nalazi u graničnoj proceduri nema pravo na slobodu kretanja i ne smatra se osobom koja je ušla na teritorij Republike Hrvatske.
(2) Ministarstvo može tražitelju i strancu u transferu ograničiti slobodu kretanja iz razloga:
a)zaštite javnog reda ili
b)sprečavanja samovoljnog napuštanja prihvatilišta u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja prisutnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku.
(3) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan prihvatilišta
2. osobnim pristupanjem u prihvatilište u određeno vrijeme.
(4) Tražitelju iz stavka 2. ovog članka može se iz opravdanih razloga dopustiti privremeno napuštanje prihvatilišta.
(5) Ministarstvo donosi rješenje o ograničenju slobode kretanja u kojem navodi razloge zbog kojih ograničava slobodu kretanja te obavještava tražitelja na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.
(6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(7) Nadležni upravni sud po službenoj dužnosti ocjenjuje zakonitost rješenja iz stavka 5. ovog članka ako ograničenje kretanja traje dulje od dva mjeseca te u slučaju promjene ili nastupanja novih okolnosti koje mogu utjecati na zakonitost ograničenja kretanja tražitelja.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 35.
Iza članka 54. dodaje se naslov iznad članka i članak 54.a koji glase:
„Zadržavanje
Članak 54.a
(1) Tražitelja se može zadržati u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:
1.radi sprječavanja bijega i utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez zadržavanja ako postoji opasnost od bijega
2.radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
3.radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka
4.zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili vraćanju donesenog sukladno odredbama zakona kojim se propisuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja u Republici Hrvatskoj
5.zbog nepoštivanja rješenja o ograničenju slobode kretanja, a i dalje postoji opasnost od bijega
6.zbog utvrđivanja prava tražitelja na ulazak na državno područje tijekom postupka na granici
7.zbog ispunjenja obveze transfera ako postoji opasnost od bijega.
(2) Opasnost od bijega utvrđuje se individualnom procjenom činjenica i okolnosti svakog konkretnog slučaja.
(3) Zadržavanje u specijaliziranom objektu za zadržavanje se može odrediti ako se utvrdi da se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.
(4) Alternativne mjere zadržavanju su:
1.redovito javljanje nadležnom tijelu
2.zabrana napuštanja određenog mjesta ili područja.
(5) Mjera zadržavanja iz stavka 1. ovog članka izriče se dok za to postoje razlozi, a u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovoga članka do okončanja postupka.
(6) Zadržani tražitelji, koliko je to moguće, smještaju se odvojeno od drugih državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koji nisu podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu.
(7) Tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom iznimno se može zadržati smještajem u specijaliziranom objektu za zadržavanje ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj neće naškoditi njegovom fizičkom i mentalnom zdravlju te se osigurava redovito praćenje i pružanje odgovarajuće potpore tim tražiteljima.
(8) Maloljetniku se ne smije odrediti zadržavanje osim u cilju očuvanja jedinstva obitelji.
(9) Maloljetnika bez pratnje može se iznimno zadržati u specijaliziranim objektima za zadržavanje u odvojenom smještaju od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se procjenom skrbnika utvrdi da je takav smještaj nužan i da se zadržavanjem štiti maloljetnik.
(10) Tražitelju i strancu u transferu koji boluje od ozbiljnih zaraznih ili mentalnih bolesti neće se ograničiti sloboda kretanja niti odrediti zadržavanje i smještaj u prostorima Ministarstva namijenjenim za kolektivni smještaj, već u za to nadležnim zdravstvenim ustanovama.
(11) Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi rješenje o zadržavanju u kojoj navodi razloge zadržavanja i činjenice zašto se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere.
(12) Tražitelja se o zadržavanju, mogućnosti traženja besplatne pravne pomoći i zastupanja obavještava na jeziku koji tražitelj razumije ili za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije.
(13) Protiv rješenja iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(14) Odluku o tužbi upravni sud donosi nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana podnošenja tužbe, a u iznimnim situacijama, najkasnije 21 dan od podnošenja tužbe.
(15) Ako sud ne donese odluku iz stavka 14. ovoga članka u roku 21 dan od zadržavanja, zadržani tražitelj se odmah oslobađa.
(16) Odmah po donošenju rješenja iz stavka 11. ovoga članka Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavlja spis predmeta upravnom sudu.
(17) U slučaju zadržavanja maloljetnika bez pratnje i kada zadržavanje dulje traje, upravni sud razmatra zakonitost zadržavanja po službenoj dužnosti.
(18) Ako nadležni upravni sud utvrdi da rješenje o zadržavanju nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja i stranca u transferu odmah pustiti na slobodu.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 36.
Članak 55. mijenja se i glasi:
„(1) Materijalni uvjeti prihvata su: smještaj u prihvatilištu, hrana, odjeća i proizvodi za osobnu higijenu osigurani u naravi te novčana naknada.
(2) Visinu novčane naknade određuje ministar odlukom.
(3) Tražitelj može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u Republici Hrvatskoj uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(4) Materijalni uvjeti prihvata mogu se ograničiti na osnovne uvjete prihvata ako tražitelj:
1.izbiva izvan Prihvatilišta dok je na snazi mjera ograničenja slobode kretanja
2.posjeduje sredstva koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard
3.krši odredbe Kućnog reda prihvatilišta
4.ne surađuje s nadležnim tijelima, osobito u pogledu ispunjenja obveza iz članka 52. ovoga Zakona
5.ne sudjeluje u obveznim integracijskim mjerama iz članka 58.a ovoga Zakona“
6.podnese naknadni zahtjev.
(5) Materijalni uvjeti prihvata će se ukinuti tražitelju ako ozbiljno i opetovano krši kućni red prihvatilišta, prijeti i nasilno se ponaša.
(6) Ministarstvo na temelju individualne procjene donosi rješenje kojim se ograničavaju ili ukidaju neki od materijalnih uvjeta prihvata iz stavka 1. ovoga članka, razmjerno svrsi koja se želi postići, uzimajući u obzir članak 52. stavak 2. ovoga Zakona i očuvanje dostojanstvenog životnog standarda tražitelja.
(7) Ako prestanu okolnosti iz stavka 4. ovoga članka, Ministarstvo donosi rješenje kojim u cijelosti ili djelomično ukida rješenje iz stavka 6. ovoga članka.
(8) Protiv rješenja iz stavaka 6. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(9) Ministarstvo ima pravo zahtijevati povrat troškova smještaja, uključujući i nastalu materijalnu štetu u slučaju propisanom stavkom 4. točkama 2. i 3. ovoga članka.
(10) Načine i uvjete ostvarivanja materijalnih uvjeta prihvata propisuje ministar pravilnikom.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 37.
U članku 56. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Međunarodne i nacionalne organizacije i udruge civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda mogu provoditi svoje aktivnosti u prihvatilištu na temelju sporazuma o suradnji.“.
U stavku 3. riječ: „Prihvatilište“ zamjenjuje se riječju: „prihvatilište“.
U stavcima 5., 6. i 7. riječ: „Prihvatilištu“ zamjenjuje se riječju: „prihvatilištu“.
Stavak 8. mijenja se i glasi:
„(8) Tražitelj može izbivati izvan prihvatilišta duže od 24 sata uz prethodno odobrenje prihvatilišta.“.
Stavak 9. briše se.
U dosadašnjem stavku 10., koji postaje stavak 9., riječ: „Prihvatilištu“ zamjenjuje se riječju: „prihvatilištu“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 38.
U članku 57. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Tražitelju kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita vezano uz specifično stanje, uključujući i potrebne usluge rehabilitacije.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 39.
U članku 58. stavku 1. riječi: „Pravo na osnovno i srednje obrazovanje“ zamjenjuju se riječima: „Pravo na pristup osnovnom i srednjem obrazovanju“.
U stavku 3. iza riječi: „prava“ dodaje se riječ: „pristupa“, a riječi: „30 dana“ zamjenjuju se riječima: „dva mjeseca“.
U stavku 4. iza riječi: „jezika“ zarez i riječi: „kao i dopunske nastave u pojedinim nastavnim predmetima, ako za to postoji potreba“ brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 40.
Iza članka 58. dodaju se naslov iznad članka i članak 58.a koji glase:
„Mjere rane integracije tražitelja
Članak 58.a
(1) Radi prihvaćanja vrijednosti hrvatskog društva i kulture, tražitelj je dužan pohađati radionice kulturne orijentacije i tečajeve hrvatskog jezika.
(2) Tražitelju koji je nepismen ili ne poznaje latinično pismo osigurat će se pohađanje tečaja opismenjavanja.
(3) Provoditelji aktivnosti vode evidenciju prisutnosti tražitelja na radionicama i tečajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka i Ministarstvo može ograničiti materijalne uvjete prihvata i ukinuti novčanu naknadu tražitelju koji bez opravdanih razloga iste ne pohađa.
(4) Odredbe ovoga članka ne odnose se na tražitelje iz članka 42. ovoga Zakona.
(5) Način provedbe te sadržaj radionica i tečajeva iz stavaka 1. i 2. ovoga članka propisat će se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za obrazovanje uz prethodnu suglasnost ministra.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 41.
U članku 59. stavku 1. iza riječi: „pisanom“ dodaje se riječ: „sažetom“.
U stavku 2. riječi: „u roku od 15 dana“ zamjenjuju se riječima: „što je prije moguće, a najkasnije u roku od tri dana“, a iza riječi: „obavijestiti tražitelja o“ dodaju se riječi: „uvjetima prihvata,“.
U stavku 3. iza riječi: „komunicirati“ briše se točka i dodaju se riječi: „ili prema potrebi korištenjem videozapisa, piktograma i drugih vizualnih pomagala.“.
Iza stavka 6. dodaju se stavci 7. i 8., koji glase:
„(7) Pristup pravnom savjetovanju neće se omogućiti ako su ispunjeni uvjeti iz članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1348.
(8) Tražitelj potvrđuje primitak i razumijevanje informacija iz stavka 2. i 3. ovog članka.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 42.
U članku 61. stavku 1. riječi: „pravo na rad“ zamjenjuju se riječima: „pravo na pristup tržištu rada“.
U stavku 6. riječ: „Prihvatilište“ zamjenjuje se riječju: „prihvatilište“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 43.
U članku 62. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, iskaznica tražitelja se neće izdati tražitelju za kojeg se provodi granična procedura te koji je zadržan ili u zatvoru.“.
U stavku 5. iza riječi: „humanitarni“ dodaju se riječi: „ili drugi nužni“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 44.
U članku 64. stavku 2. točki 11. riječi: „vlasništvo nekretnine“ zamjenjuju se riječima: „stjecanje pokretne i nepokretne imovine“.
U stavku 4. točka 4. mijenja se i glasi:
„4. nastaviti s provođenjem obveznih integracijskih mjera sukladno članku 74. ovog Zakona.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 45.
U članku 66. stavku 1. riječi: „točke 18. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „točke 19. ovoga Zakona ako ispunjava obveze iz članka 74. stavka 2. ili 3. ovog Zakona.“.
U stavku 5. riječi: „članaka 30. i 31. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „članaka 12. i 17. Uredbe (EU) 2024/1347“.
U stavku 6. druga rečenica briše se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 46.
U članku 67. iza stavka 19. dodaje se stavak 20. koji glasi:
„(20) Pravo na smještaj može se uskratiti ako azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ne ispunjava ugovorne obveze iz članka 74. stavka 3., 4. i 5. ovoga Zakona.“ .
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 47.
U članku 68. stavku 1. iza riječi: „rada“ briše se točka i dodaju se riječi: „i pod uvjetima propisanim člankom 28. Uredbe (EU) 2024/1347.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
U stavku 2. iza riječi: „zaposlenje,“ dodaju se riječi: „pristup uslugama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje,“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 48.
U članku 70. stavku 3. iza riječi: „obrazovnih“ dodaju se riječi: „i stručnih“, a iza riječi: „državljanin“ briše se točka i dodaju se riječi: „sukladno propisima kojima se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.“.
U stavku 4. iza riječi: „inozemnu“ dodaje se riječ: „stručnu“.
Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:
„(5) Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju, tijelo nadležno za vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada provest će vrednovanje sukladno raspoloživim podacima i izraditi informativni dokument o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji.
U dosadašnjem stavku 5. koji postaje stavak 6. iza riječi: „kvalifikacija“ dodaju se riječi: „odnosno priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija“, a iza riječi: „stručna“ dodaju se riječi: „odnosno obrazovna“.
U dosadašnjem stavku 6. koji postaje stavak 7. riječi: „s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja“ brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 49.
Naslov iznad članka 74. mijenja se i glasi: „Obveza integracije u hrvatsko društvo“.
Članak 74. mijenja se i glasi:
„(1) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom osigurat će se pristup tečajevima hrvatskog jezika i polaganje ispita iz znanja hrvatskog jezika na razinama (A1) i (A2).
(2) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom osigurat će se pristup radionicama integracije u hrvatsko društvo.
(3) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je pohađati tečaj hrvatskog jezika te položiti ispit iz znanja hrvatskog jezika na razini (A1) u roku od jedne godine od dana stjecanja statusa.
(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je pohađati tečaj hrvatskog jezika te položiti ispit iz znanja hrvatskog jezika na razini (A2) u roku od tri godine od dana stjecanja statusa.
(5) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je pohađati radionice integracije u hrvatsko društvo.
(6) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom koji bez opravdanog razloga ne ispuni obveze iz stavaka 3., 4. ili 5. ovoga članka u predviđenim rokovima, može se uskratiti smještaj koji uživa na teret Republike Hrvatske ili davanja iz sustava socijalne skrbi koja prima, osim davanja koja se odnose na maloljetnu djecu, trudnice i osobe s posebnim potrebama.
(7) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji po isteku godine dana od odobrenja statusa podnosi zahtjev za spajanje obitelji u skladu s člankom 66. ovoga Zakona i koji bez opravdanog razloga nije ispunio obvezu iz stavka 3. ovoga članka ne ostvaruje pravo na spajanje obitelji dok tu obvezu ne izvrši.
(8) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji po isteku tri godine od odobrenja statusa podnosi zahtjev za spajanje obitelji u skladu s člankom 66. ovoga Zakona i koji bez opravdanog razloga nije ispunio obvezu iz stavka 4. ovoga članka ne ostvaruje pravo na spajanje obitelji dok tu obvezu ne izvrši.
(9) Prilikom razmatranja zahtjeva iz stavka 7. i 8. ovoga članka Ministarstvo uzima u obzir sve okolnosti koje mogu utjecati na potrebu za spajanjem obitelji i prije izvršavanja propisane obveze.
(10) Radi ispunjenja obveza iz ovoga članka azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom potpisuje Integracijski sporazum.
(11) Troškovi aktivnosti iz stavka 1. ovog članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za obrazovanje.
(12) Troškovi aktivnosti iz stavka 2. ovog članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije Ministarstva.
(1) Način provedbe obveza iz stavaka od 1. do 5. i sadržaj Integracijskog sporazuma propisat će se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za obrazovanje uz prethodnu suglasnost ministra.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 50.
U članku 76. stavku 5. riječi: „i pripadajuće Radne skupine koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata u ovom području“ brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 51.
Iza članka 93. dodaju se naslov iznad članka i članak 93.a koji glase:
„Plan za nepredvidive situacije
Članak 93.a
(1) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, donosi plan za nepredvidive situacije (u daljnjem tekstu: plan) kojim se utvrđuju mjere koje treba poduzeti kako bi se osigurao primjeren prihvat tražitelja kad je Republika Hrvatska suočena s nerazmjerno velikim brojem tražitelja međunarodne zaštite, uključujući maloljetnike bez pratnje.
(2) Plan uključuje i mjere za osiguranje primjerenog prihvata tražitelja ako su raspoloživi smještajni kapaciteti privremeno iscrpljeni ili privremeno nedostupni zbog nerazmjerno velikog broja osoba kojima je potreban smještaj ili zbog katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem ili prirodne katastrofe.
(3) Plan se izrađuje prema predlošku EUAA, uzimajući u obzir posebne nacionalne okolnosti.
(4) Plan se preispituje i ažurira zbog promijenjenih okolnosti prema potrebi, a najmanje svake tri godine te se o donošenju, izmjenama i aktivaciji plana izvješćuje EUAA dok se za svaku aktivaciju plana izvješćuje Europsku komisiju i EUAA.“.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 52.
Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 53.
(1) Vlada Republike Hrvatske donijet će plan iz članka 93.a koji je dodan člankom 51. ovoga Zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Ministar će uskladiti Pravilnik o ostvarivanju materijalnih uvjeta prihvata („Narodne novine“, br. 135/15. i 61/19.), Pravilnik o obrascima i zbirkama podataka u postupku odobrenja međunarodne i privremene zaštite („Narodne novine“, br. 85/16. i 80/24.) i Pravilnik o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, br. 140/15.) s odredbama ovog Zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(3) Ministar nadležan za poslove obrazovanja, uz prethodnu suglasnost ministra, donijet će pravilnik iz članka 58.a stavka 5. koji je dodan člankom 40. ovoga Zakona i pravilnik iz članka 74. stavka 13. koji je dodan člankom 49. ovoga Zakona u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 54.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
O B R A Z L O Ž E NJ E
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 1.
Članak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti izmijenjen je radi opsega nove azilne pravne stečevine koju je potrebno prenijeti u pravni poredak Republike Hrvatske odnosno čiju provedbu je potrebno osigurati. Stavak 3. je nadopunjen kako bi se u potpunosti prenio članak 30. Direktive (EU) 2024/1346 o prihvatu i uskladio s člankom 3. Uredbe (EU) 2021/2303 odnosno kako bi se usklađivanjem obuhvatilo područje primjene novih uredbi EU i uvela preciznija terminologija.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 2.
Dodaje se novi članak 2.a (Nadležna tijela) radi propisivanja jasne podjele nadležnosti među nacionalnim tijelima uključenima u sustav međunarodne i privremene zaštite. Time se naglašava institucionalna transparentnost, omogućava lakša provedba Zakona u upravnom i operativnom smislu osigurava dosljedno postupanje, sukladno novoj pravnoj stečevini EU koja izričito traži imenovanje nadležnih tijela.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 3.
Članak 3. je nadopunjen na način da je izričito navedena kategorija stranci u transferu, na koju se, uz tražitelje međunarodne zaštite, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom primjenjuju odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“, br. 130/20, 114/22, 151/22 i 40/25).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 4.
Članak 4. sadrži definicije pojmova koji se koriste u Zakonu i u potpunosti je ažuriran kako bi bio u skladu s reformiranim zakonodavnim okvirom Europske unije, osobito novim EU uredbama (EU) 2024/1347 i (EU) 2024/1348. Također, ažurirane su i proširene definicije izraza radi jasnijeg normiranja pojmova važnih za provedbu postupka međunarodne zaštite kao i sukladno Direktivi (EU) 2024/1346, uključujući nove pojmove i redefiniciju postojećih (npr. tražitelj, maloljetnik bez pratnje, ranjive skupine, članovi obitelji, poseban skrbnik, materijalnih uvjeta prihvata, namjera i registracija, zahtjev, zadržavanje, opasnost od bijega i bijeg), koje sada bolje odražavaju praksu i terminologiju Europske unije. Primjerice, budući da Direktiva (EU) 2024/1346 šire određuje razloge zbog kojih se smatra da maloljetnik nije u braku, definicija tog pojma je preformulirana sukladno izričaju članka 2. točke 3. Direktive (EU) 2024/1346 te je propisano je kako se smatra da maloljetnik nije u braku ako na temelju pojedinačne procjene njegov brak nije u skladu s propisima Republike Hrvatske, a osobito propisima kojima se uređuje minimalna zakonska dob za sklapanje braka. Cilj izmjena je povećanje pravne jasnoće, dosljednosti i učinkovitosti postupanja u području međunarodne i privremene zaštite.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 5.
Članak 10. izmijenjen je radi usklađivanja s izričajem Direktive (EU) 2024/1346 te je pojašnjena obveza uzimanja u obzir najboljeg interesa djeteta, sa svrhom preciznije metodologije procjene tog interesa u svakom pojedinačnom slučaju, u skladu s međunarodnim standardima. Nadalje, postupovne odredbe koje se odnose na maloljetnika bez pratnje premještene su u članak 17. Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 6.
Članak 11. je mijenjan radi potpunog usklađivanja s Uredbom (EU) 2024/1348 obzirom da je ta materija uređena navedenom Uredbom.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 7.
Članak 12. mijenjan radi usklađivanja s Uredbom (EU) 2024/1348 na način da je brisan stavak 2. zbog izbjegavanja dvostrukog normiranja.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 8.
U članku 13. izmijenjena je odredba o osiguravanju prevoditelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite radi veće kvalitete i dostupnosti usluge, posebno za jezike koji su rjeđe zastupljeni u sustavu. Time su kriteriji za angažman prevoditelja jasniji i jednostavniji.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 9.
Članak 14. usklađen s Uredbom (EU) 2024/1348 te je brisan dio odredbi zbog izbjegavanja dvostrukog normiranja.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 10.
U članku 15. propisana su jamstva za ranjive skupine, osobito djecu bez pratnje, žrtve trgovanja ljudima i osobe s invaliditetom. Precizirana je obveza individualne procjene potreba te su postupovna jamstva izdvojena iz članka, budući da su ista propisana člancima 20., 21., 22. i 23. Uredbe 2024/1348. Propisan je rok od 30 dana za provedbu prepoznavanja osobnih okolnosti tražitelja od izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva te je članak usklađen s člankom 25. Direktive (EU) 2024/1346.
Propisuje se obveza osposobljavanja svih službenika uključenih u procjenu posebnih potreba tražitelja međunarodne zaštite. Osposobljavanje službenika svih država članica osigurava Agencija Europske unije za azil kroz ciljane obuke i edukacije.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 11.
U članku 16. terminologija je usklađena s terminologijom Direktive (EU) 2024/1346.
Stavkom 3. se uređuje iznimna mogućnost saslušanja maloljetnika bez prisutnosti odgovorne odrasle osobe, sukladno članku 22. Uredbe (EU) 2024/1348, isključivo kada postoje opravdani razlozi i kada je takvo postupanje u najboljem interesu djeteta. Maloljetniku pritom mora biti pružena pomoć osobe sa stručnim znanjem i vještinama potrebnim za zaštitu njegovih najboljih interesa, čime se osigurava učinkovitija zaštita prava maloljetnika.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 12.
Članak 17. je mijenjan radi prenošenja članka 27. Direktive (EU) 2024/1346 te je pojam „dijete bez pratnje“ zamijenjen pojmom: „Maloljetnik bez pratnje“. Prošireni su kriteriji te način određivanja posebnog skrbnika djeci bez pratnje, kako bi se osigurala njihova pravna i socijalna zaštita tijekom cijelog postupka. U tu svrhu jasnije se utvrđuju kategorije kaznenih djela i prekršaja koje isključuju mogućnost rada s maloljetnicima bez pratnje. Odredbom se propisuje i obveza da sve osobe koje rade s maloljetnicima bez pratnje, uključujući posebne skrbnike, prije početka rada moraju biti odgovarajuće osposobljene te se kontinuirano stručno usavršavati u području prava i potreba maloljetnika. Kontinuirano osposobljavanje podrazumijeva redovito praćenje novih standarda, propisa i stručnih praksi u području zaštite djece u migracijskom kontekstu kroz primjenjive standarde i smjernice koje utvrđuje EUAA i nacionalna tijela (postupanja prema maloljetnicima bez pratnje u okviru sustava međunarodne zaštite, prava djece prema Konvenciji o pravima djeteta, Povelji Europske unije o temeljnim pravima i nacionalnom zakonodavstvu). Svrha ove odredbe jest osigurati da osobe koje neposredno rade s djecom bez pratnje imaju potrebna znanja, vještine i senzibilitet za prepoznavanje i adekvatno reagiranje na njihove posebne potrebe, u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta. Također, članak je dopunjen propisivanjem maksimalnog broja od 50 maloljetnika po skrbniku u slučaju nerazmjerno velikog broja maloljetnika bez pratnje, sukladno članku 23. stavcima 3. i 10. Uredbe (EU) 2024/1348. Nadalje, dodan je novi stavak 6. sa kojim je prenesena odredba članka 5. stavka 2. drugog podstavka Direktive (EU) 2024/1346 o pružanju svih potrebnih informacija maloljetnicima bez pratnje o uvjetima prihvata te o pružateljima pravne pomoći i zastupanja, uključujući besplatnu pravnu pomoć i zastupanje, na način primjeren dobi i kojim se osigurava da ih maloljetnik bez pratnje razumije, koristeći se prema potrebi, informativnim materijalima posebno prilagođenim maloljetnicima, u nazočnosti posebnog skrbnika. Člankom 32. Uredbe (EU)2024/1348 propisano je da maloljetnik bez pratnje ima pravo podnijeti zahtjev u svoje ime ako ima pravnu sposobnost u skladu s nacionalnim pravom“ te je stoga to trebalo propisati novim stavkom.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 13.
Članak 18. je izmijenjen u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) 2024/1348.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 14.
Ovim člankom brisani su članci 22. do 31.
Navedene odredbe odnose na postupak procjene zahtjeva koji je u potpunosti propisan Uredbom 2024/1348. Također, pojedine odredbe kojima uređeni su posebni postupci, postupanja i tehnička pitanja, radi bolje preglednosti i jasnoće zakonskog teksta premještene su odnosno preciznije su formulirane u drugim dijelovima Zakona, posebice u dijelovima koji se odnose na ranjive skupine, postupovna jamstva i nadležnosti tijela. Također, omogućena je veća usklađenost sa zakonodavstvom Europske unije, uključujući instrumente Pakta o migracijama i azilu
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 15.
Članak 32. je izmijenjen na način da propisuje nadležnost Ministarstva za donošenje rješenja u postupku odobrenja međunarodne zaštite, pri čemu Ministarstvo temeljito razmatra sve relevantne elemente i uvjete za stjecanje statusa izbjeglice ili supsidijarne zaštite. Postupak je usklađen s odredbama poglavlja II., III. i V. Uredbe (EU) 2024/1347, čime se osigurava dosljedna primjena europskih standarda u nacionalnom sustavu azila. Time se jamči pravna sigurnost, objektivnost i pravičnost u procjeni zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 16.
Ovim člankom izmijenjen je članak 33., na način da je preciznije propisan način izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, uključujući jasne rokove i postupanje nadležnih ustrojstvenih jedinica Ministarstva odmah po izraženoj namjeri te je tako u potpunosti usklađen s člancima 27. i 28. Uredbe (EU) 2024/1348, uključujući propisivanje mjesta gdje se namjera može izraziti, te nadležnosti i roka za njenu registraciju. Članak je također usklađen i s člankom 6. Uredbe (EU) 2024/1356, propisivanjem provođenja dubinske provjere, koja prethodi činu izražavanja namjere. U stavku 4. je radi jasnoće zakonskog teksta dodana riječ „prisilnom“. Također, dodan je novi stavak 5. kojim se upućuje na primjenu članka 10. Uredbe 2024/1359 u slučaju krizne situacije i više sile.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 17.
Izmjenama u članku 34. unaprijeđena je procedura zaprimanja i evidentiranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, osobito s aspekta osiguranja pristupa postupku ranjivim skupinama, uključujući i djecu. Odredba predloženog stavka 3. dodana je radi usklađivanja s Direktivom (EU) 2024/1346.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 18.
Članak 35. je mijenjan zbog upućivanja na izravnu primjenu odredbi iz poglavlja II. odjeljka II. Uredbe (EU) 2024/1348 vezano za provođenje saslušanja u postupku međunarodne zaštite. U skladu s člankom 13. točkom 13. (treća rečenica) Uredbe (EU) 2024/1348 države članice mogu u nacionalnom pravu odrediti da, ako pravni savjetnik sudjeluje u osobnom intervjuu, on može intervenirati samo na kraju osobnog intervjua te je implementirana ta mogućnost.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 19.
Članak 38. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi Uredbe (EU) 2024/1347. Nadalje, dodana je točka 6. sa svrhom bržeg rješavanja zahtjeva u okviru postupka na granici. Naime, sukladno članku 41. stavku 1., točka 5. članka 38. je vezana rokom donošenja rješenja najkasnije 3 mjeseca od zahtjeva, dok se čitav granični postupak, od registracije namjere pa do rješenja o odgodnom učinku tužbe, mora sprovesti u roku od 12 tjedana.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 20.
Članak 39. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članaka 40. i 41. Uredbe (EU) 2024/1348 u kojima su propisani razlozi za izričiti i prešutni odustanak. Dodan je novi stavak 2. na temelju kojeg u slučaju izričitog odustanka od zahtjeva nije dopušten redovni pravni lijek.
Zakonom se propisuje rok od dva dana u kojem tražitelj može opravdati razloge zbog kojih se smatra da je prešutno odustao.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 21.
Članak 40. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članka 51. Uredbe (EU) 2024/1348 koji propisuje precizne rokove za donošenje rješenja u postupku međunarodne zaštite, čime se povećava pravna sigurnost i ubrzavaju postupci.
Dodan je stavak 2. sukladno članku 35. stavku 8. Uredbe (EU) 2024/1348 kojim se traži od država članica da odrede rok u kojem će riješiti predmet koji je vraćen na ponovni postupak.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 22.
Članak 41. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članka 42. Uredbe (EU) 2024/1348 kojim su prošireni kriteriji za provođenje ubrzanog postupka u odnosu na važeću odredbu Zakona, osobito u slučaju očito neutemeljenih zahtjeva, uz osiguranje odgovarajućih postupovnih jamstava.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 23.
Članak 42. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članaka 43. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348. Osigurava se pravovremeni pristup postupku i ujednačava praksa postupanja u skladu s europskim standardima. U članku 30. stavku 3. Uredbe (EU) 2024/1348 propisuje se u kojim situacijama države članice mogu organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica ograničiti pristup tražiteljima. Učinkovit pristup organizacijama koje pružaju pravno savjetovanje osigurat će se kroz pravovremeno obavještavanje, omogućavanje fizičkog pristupa tražiteljima tijekom granične procedure te osiguravanje povjerljive komunikacije u skladu s operativnim i sigurnosnim uvjetima u okviru granične procedure. S obzirom na osjetljiva pitanja nacionalne sigurnosti i javnog poretka predlaže se ograničiti pristup.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 24.
Članak 43. je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članka 38. i 39. Uredbe (EU) 2024/1348 koja je direktno primjenjiva i kako bi se izbjeglo dvostruko normiranje postupanja u slučaju odbacivanja zahtjeva.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 25.
Članak 44. Zakona mijenja se na način da se propisuje način određivanja treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla odnosno upućuje se na izravnu primjenu odredbi članaka 61. i 62. Uredbe (EU) 2024/1348, kojom je ovaj institut direktno propisan i detaljno razrađen. Ovim pristupom izbjegava se dupliciranje propisa te se omogućuje učinkovitija primjena jedinstvenih EU standarda. Sukladno članku 64. navedene Uredbe, propisuje se da ministar unutarnjih poslova, može, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove, uz sigurne zemlje podrijetla koje su određene na razini Europske unije, odrediti i druge sigurne zemlje podrijetla, o čemu se obavještava Europska komisija i Agencija Europske unije za azil. Uvažavajući presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-758/24 i C-759/24 od 1. kolovoza 2025. godine, stavkom 4. propisano je da upravni sudovi koji odlučuju o žalbama imaju pravo preispitati jesu li ispunjeni materijalni uvjeti za određivanje pojedine treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla, kao i pristup sudovima i tražiteljima međunarodne zaštite izvorima informacija na temelju kojih su pojedine treće zemlje određene kao sigurne zemlje podrijetla.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 26.
Izmjenom članka 45. primjena instituta sigurne treće zemlje usklađuje se s člankom 59. Uredbe (EU) 2024/1348, kojom je ovaj institut izravno propisan i detaljno razrađen. S obzirom da je Uredba izravno primjenjiva, u Zakon je unesena izričita uputa na odgovarajući članak Uredbe, čime se osigurava pravna jasnoća i dosljednost u primjeni pravila o sigurnim zemljama podrijetla. Ovim pristupom izbjegava se dupliciranje propisa te se omogućuje učinkovitija primjena jedinstvenih EU standarda.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 27.
Članak 46. je brisan. Navedeni institut u Republici Hrvatskoj nikada nije primijenjen, a kako je Uredba izravno primjenjiva u pravnom poretku, nacionalna norma više nije potrebna niti smije duplicirati odredbe članka 60. Uredbe (EU) 2024/1348. Brisanjem se osigurava usklađenost s pravnom hijerarhijom EU-a i izbjegava mogući pravni nesklad.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 28.
Članak 47. mijenja se jer su ova pitanja izravno uređena člankom 55. Uredbe (EU) 2024/1348. Izmjene se odnose na upućivanje na izravnu primjenu Uredbe, čime je jasno naznačeno da će se postupanje u takvim slučajevima voditi prema pravno obvezujućim pravilima EU. Dodan je i novi stavak 3. sukladno kojem u slučaju naknadnih zahtjeva tražitelj snosi troškove prijevoda sve dokumentacije za procjenu zahtjeva. Ova dopuna uvedena je radi učinkovitijeg i bržeg upravljanja postupcima, kao i radi odgovornosti tražitelja u kontekstu ponovnog pokretanja postupka. Konačno, izmjena je u skladu s načelom razmjernosti i pravilima Uredbe, koja omogućuju državama članicama da propišu takvu obvezu.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 29.
Članak 49. je je izmijenjen na način da izravno upućuje na primjenu odredbi članka 11. Uredbe (EU) 2024/1347 u odnosu na razloge prestanka azila i članka 16. u odnosu na supsidijarnu zaštitu, a koji su detaljno propisani navedenom Uredbom. Izmjene članka 49. provedene su u svrhu usklađivanja s člancima 11. i 16. Uredbe (EU) 2024/1347 te poglavljem IV. Uredbe (EU) 2024/1348, koji izravno propisuju uvjete i postupke za prestanak statusa izbjeglice i statusa supsidijarne zaštite.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 30.
Članak 50. izmijenjen je radi usklađivanja s Uredbom (EU) 2024/1347 i Uredbom (EU) 2024/1348, na način da se upućuje na odredbe članka 14. stavka 1. točki b), c), d) i e) Uredbe (EU) 2024/1347, te s članka 19. stavka 1. točki b) i c) iz iste Uredbe i s odredbama IV. poglavlja Uredbe (EU) 2024/1348, koje su obvezujuće u cijelosti i izravno primjenjive u državama članicama čime se osigurava pravna jasnoća i učinkovitost primjene pravne stečevine Europske unije u području međunarodne i privremene zaštite. Također su brisani stavci koji su sada obuhvaćeni izravno primjenjivom Uredbom (EU) (EU) 2024/1347.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 31.
Članak 51. je izmijenjen radi usklađivanja s člancima 67., 68. i 69. Uredbe (EU) 2024/1348, koja se izravno primjenjuje u državama članicama od 12. lipnja 2026. godine, a koji se odnose na postupak povodom pravnog lijeka.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 32.
Članak 52., koji se odnosi na prava i obveze tražitelja, mijenja se radi usklađivanja s odredbama Uredbe (EU) 2024/1348 i prenošenja Direktive (EU) 2024/1346. Novim stavkom 3. propisuje da ministarstvo unutarnjih poslova osigurava usmjeravanje, praćenje i nadzor razine uvjeta prihvata. Time se u nacionalno zakonodavstvo prenosi članak 31. Direktive kako bi se osigurali odgovarajući EU standardi prihvata pri čemu će se sam mehanizam praćenja i nadzora detaljno razraditi internim dokumentima uzimajući u obzir operativne standarde, pokazatelje, smjernice i najbolje prakse o uvjetima prihvata koje je izradila Agencija za azil u skladu s člankom 13. Uredbe (EU) 2021/2303. U novom stavku 4. točka 9. se dopunjuje obvezom tražitelja da je dužan boraviti na određenom mjestu boravka koje odredi Ministarstvo zbog prenošenja članka 8. Direktive (EU) 2024/1346. Novi stavak 6. koji propisuje prava i obveze stranca u transferu je usklađen s člancima 8. i 9. Uredbe (EU) 2024/1348.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 33.
Članak 53. je mijenjan radi usklađivanja s člankom 56. Uredbe (EU) 2024/1348. Stavak 3. mijenjan je iz razloga upućivanja na izravnu primjenu članka 56. Uredbe (EU) 2024/1348 koja daje mogućnost državama članicama da propiše iznimke od prava na ostanak vezano uz naknadni zahtjev. Ako osoba nema pravo na ostanak, nadležno tijelo može pokrenuti postupak udaljenja iz Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 34.
Članak 54. Zakona mijenja se u cijelosti radi prenošenja odredbi članka 9. Direktive (EU) 2024/1346 koji uređuje slobodu kretanja i mogućnost njezinog ograničavanja. Novim normativnim rješenjem zadržava se opće pravilo o slobodi kretanja tražitelja međunarodne zaštite i stranaca u dublinskom postupku (tzv. stranci u transferu), uz propisivanje mogućnosti njezinog ograničenja isključivo u posebnim i propisno obrazloženim slučajevima, i to iz razloga javnog reda ili u cilju sprječavanja samovoljnog napuštanja prihvatilišta u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja prisutnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku. Time se osigurava razmjernost i pojedinačna procjena svakog slučaja, što je u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Propisana je i nadležnost za donošenje rješenja (Ministarstvo, policijska uprava ili policijska postaja), uz obvezu obrazloženja i upoznavanja tražitelja s posljedicama nepoštovanja mjere na jeziku koji razumije. Uređeno je i pravo na sudsku zaštitu protiv rješenja o ograničenju slobode kretanja putem tužbe upravnom sudu u roku od osam dana te su definirani rokovi za odlučivanje, čime se osigurava učinkovita pravna zaštita. Izmjena članka doprinosi povećanju pravne jasnoće i predvidivosti, zaštiti temeljnih prava tražitelja te usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s obvezama iz Direktive (EU) 2024/1346.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 35.
Novim člankom 54.a propisuje se pravna osnova za zadržavanje tražitelja međunarodne zaštite čime se prenosi članak 10. Direktive (EU) 2024/1346.
Zadržavanje, koje predstavlja najstroži oblik ograničenja slobode, dopušteno je samo ako je nužno i razmjerno, u strogo definiranim slučajevima. U skladu s Direktivom, nabrojani su taksativno razlozi zadržavanja. Obveza individualne procjene u svakom slučaju osigurava zaštitu temeljnih prava tražitelja, posebno prava na slobodu i sigurnost, zajamčenih člankom 6. Povelje EU-a i člankom 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. Posebna pažnja posvećena je ranjivim skupinama, osobito maloljetnicima i osobama s posebnim potrebama u vezi s prihvatom. U pravilu se maloljetnici ne zadržavaju, a kada je to nužno, moraju biti smješteni u uvjetima koji odgovaraju njihovim potrebama i uz poštovanje načela najboljeg interesa djeteta i načela jedinstva obitelji. Maloljetnici bez pratnje mogu se iznimno zadržati samo ako je to u njihovu zaštitu i uz vremensko ograničenje. Propisano je da se zadržavanje određuje dok za to postoje razlozi i da prestaje čim prestanu postojati razlozi zbog kojih je određeno. Zadržavanje iz razloga zaštite javnog poretka ili nacionalne sigurnosti može trajati do okončanja postupka međunarodne zaštite. Osigurana je sudska zaštita pokretanjem upravnom spora u roku od osam dana, uz hitno postupanje suda. Nadalje, uveden je automatizam sudskog preispitivanja po službenoj dužnosti kada zadržavanje dulje traje ili kada nastupe nove okolnosti. Pravna sigurnost dodatno se jača propisivanjem obveze puštanja na slobodu bez odgode u slučaju da sud u upravnom sporu poništi rješenje o zadržavanju kao nezakonitu ili po službenoj dužnosti ne odluči u propisanom roku. Ovim se člankom osigurava potpuno i precizno prenosi članak 10. Direktive (EU) 2024/1346, te jačaju jamstva za zaštitu temeljnih prava i učinkovit pravni nadzor nad mjerom zadržavanja.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 36.
Izmjene članka 55. su provedene radi usklađivanja s Direktivom (EU) 2024/1346 o uvjetima prihvata, posebno s odredbama poglavlja III. (članci 17. – 22.) koje detaljno uređuju materijalne uvjete prihvata za tražitelje međunarodne zaštite. Članak sada jasnije definira osnovne uvjete života i životnog standarda koje država mora osigurati tražiteljima kao npr. smještaj, prehranu, odjeću i higijenu, u skladu s načelom očuvanja dostojanstva i zdravlja osoba u postupku. Naglašena je potreba za osiguravanjem posebnih uvjeta za ranjive skupine, uključujući maloljetnike bez pratnje, žrtve mučenja, trudnice i osobe s invaliditetom, sukladno članku 22. Direktive. Propisani su i dodatni kriteriji za ograničavanje ili uskraćivanje materijalnih uvjeta prihvata, uz obvezu da se pritom ne ugroze temeljna prava i osigura minimum prava na dostojan život kojima se prenosi članak 23. Direktive (EU) 2024/1346. Također, materijalni uvjeti prihvata mogu se i ukinuti u slučaju ozbiljnog i opetovanog kršenja kućnog reda. Ozbiljno kršenje kućnog reda se odnosi na ponašanja koja ugrožavaju sigurnost drugih osoba ili imovine, onemogućuju normalno funkcioniranje prihvatnog centra ili predstavljaju povredu kaznenih ili prekršajnih propisa (npr. nasilno ponašanje, prijetnje, uništavanje imovine, krađa, zlouporaba alkohola ili droga, posjedovanje oružja, ozbiljno narušavanje javnog reda i mira). Opetovano kršenje kućnog reda podrazumijeva više uzastopnih povreda propisanih pravila, unatoč prethodnom upozorenju ili sankciji, primjerice tri i više utvrđenih povreda u određenom vremenskom razdoblju (npr. šest mjeseci), neovisno o njihovoj težini, ili dvije teže povrede nakon upozorenja).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 37.
Članak 56. je usklađen s člankom 20. Direktive (EU) 2024/1346. Naime, radi se o objektima koji se upotrebljavaju za zajednički smještaj tražitelja međunarodne zaštite, kojih na teritoriju Republike Hrvatske može biti više i iz tog razloga se pojam prihvatilišta piše malim početnim slovom. Kolektivnim smještajem tražiteljima se osigurava odgovarajući životni standard, zaštita njihovog obiteljskog života uzimajući u obzir i posebne potrebe u vezi s prihvatom. Brisana je druga rečenica odredbe stavka 8. koja je propisivala obvezu donošenja rješenja ako se uskraćuje izbivanje izvan prihvatilišta, jer Direktiva (EU) 2024/1346 ne propisuje obvezu donošenja upravnih rješenja država članica prilikom svojih odluka o mjestu boravka tražitelja. Iz istog razloga brisana je i odredba stavka 9.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 38.
Članak 57. je izmijenjen kako bi se u potpunosti prenio članak 22. Direktive (EU) 2024/1346 kao i radi izmjena drugih pojedinih članaka ovog Zakona vezanih uz zdravstvenu zaštitu, a osobito da se prenese i pravo na potrebne usluge rehabilitacije.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 39.
Članak 58. je izmijenjen kako bi se u potpunosti prenio članak 16. Direktive (EU) 2024/1346 na način da je propisano kako maloljetni tražitelji ostvaruju pristup obrazovanju u roku od 2 mjeseca od podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 40.
Novi članak 58.a koji se odnosi na mjere rane integracije tražitelja, a radi prenošenja odredbe članka 18. Direktive (EU) 2024/1346. Dopune se odnose na obvezu tražitelja da pohađa tečajeve hrvatskog jezika i kulturne orijentacije, a provedba ovih aktivnosti propisat će se pravilnikom, dok je odredbom stavka 3. propisano da se mogu ograničiti materijalni uvjeti prihvata tražitelju koji ne pohađa radionice i tečajeve iz navedenog članka.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 41.
Članak 59. je u potpunosti usklađen s člankom 5. Direktive (EU) 2024/1346 u pogledu rokova i metodologije pružanja informacija te pravnog savjetovanja tražitelja međunarodne zaštite. U odnosu na pravno savjetovanje članak sadrži uputu na članak 16. stavka 3. Uredbe (EU) 2024/1348 kojim je detaljno propisano pravno savjetovanje, a koja je izravno primjenjiva.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 42.
Članak 61. je izmijenjen kako bi se prenio članak 17. Direktive (EU) 2024/1346 na način da tražitelj stječe pravo pristupa zapošljavanju.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 43.
Članak 62. je dopunjen u odnosu na obvezu izdavanja isprava sukladno članku 29. Uredbe (EU) 2024/1348 te radi ostalih izmjena pojedinih članaka ovog Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 44.
Članak 64. stavak 2. točka 11. izmijenjena sukladno čl. 13. Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine. Stavak 4. točka 4. izmijenjen radi usuglašavanja s izmjenama u ostalim člancima ovog Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 45.
Članak 66. je izmijenjen je na način da se upućuje na članke 12. i 17. Uredbe (EU) 2024/1347 koja detaljno uređuje pravo na spajanje obitelji, a koja je izravno primjenjiva.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 46.
U članku 67. dodan je novi stavak 20. o uskrati smještaja azilantu ako ne ispuni integracijske obveze.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 47.
Članak 68. je dopunjen uputom na članak 28. Uredbe (EU) 2024/1347 koja detaljno propisuje uvjete za ostvarenje prava na rad, a koja je direktno primjenjiva. Dopunom stavka 2. azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo pristupa svim uslugama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, obzirom da imaju pravo upisa u evidenciju Zavoda. Time im je omogućen pristup svim uslugama Zavoda, kao i hrvatskim državljanima.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 48.
Članak 70. je usklađen s člancima 29. i 30. Uredbe (EU) 2024/1347 koja detaljnije uređuje pravo na obrazovanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom. Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na priznavanje inozemnih obrazovnih i stručnih kvalifikacija pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin, sukladno propisima kojima se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemne stručne kvalifikacije odnosno priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 49.
Članak 74. izmijenjen je na način da se detaljno propisuje koje su obveze integracije u hrvatsko društvo azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom. Propisuje se pristup tečajevima hrvatskog jezika, ali i obveza polaganja ispita iz znanja hrvatskog jezika. Kao novost uvodi se integracijski sporazum koji je azilant dužan sklopiti s nadležnim tijelom. Također se propisuje i obveza pohađanja radionica kulturne orijentacije i vrijednosti hrvatskog društva sukladno Integracijskom sporazumu, koji potpisuje azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom. Način provedbe stavaka od 1. do 4. i sadržaj Integracijskog sporazuma propisat će se pravilnikom koji će donijeti ministar nadležan za obrazovanje uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove. Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom koji bez opravdanog razloga ne ispuni propisane obveze vezano za integracijske mjere moguće je uskratiti pravo na smještaj koji uživa na teret Republike Hrvatske ili davanja iz sustava socijalne skrbi koja prima, osim davanja koja se odnose na maloljetnu djecu, trudnice i osobe s posebnim potrebama te otežano spajanje obitelji ako bez opravdanog razloga ne ispuni propisane obveze. Opravdani razlozi se primjerice mogu odnositi na zdravstveno stanje (teška bolest, hospitalizacija, mentalna nesposobnost), na obiteljske obveze (briga oko maloljetne djece, trudnoća) ili se radi o osobi s posebnim potrebama.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 50.
U članku 76. stavku 5. brisan je zadnji dio rečenice koji se odnosi na radnu skupinu Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo, koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata na ovom području. Naime, isti nije usklađen s postojećom praksom Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a prema kojoj se u skladu sa Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata („Narodne novine“, br. 140/09) te Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 151/22) i Uredbom o smjernicama za izradu akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“, br. 37/23) za izradu svakog pojedinog akta strateškog planiranja formira nova radna skupina iz redova predstavnika nadležnog tijela te predstavnika organizacija civilnog društva i akademske zajednice.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 51.
Novim člankom 93.a propisuje se obveza izrade plana za nepredvidive situacije i prenosi članak 32. Direktive (EU) 2024/1346, čime se osigurava spremnost sustava prihvata tražitelja međunarodne zaštite u slučajevima nerazmjerno velikog broja tražitelja međunarodne zaštite ili kada raspoloživi smještajni kapaciteti budu privremeno iscrpljeni ili nedostupni. Na ovaj način osigurava se da sustav prihvata ostane funkcionalan i u izvanrednim okolnostima, uz posebnu zaštitu maloljetnika bez pratnje i drugih ranjivih skupina.
Plan se izrađuje prema predlošku Agencije Europske unije za azil, čime se osigurava usklađenost s pravnom stečevinom Europske unije te usporedivost i koordinacija s planovima drugih država članica. Istodobno se uzimaju u obzir posebne nacionalne okolnosti.
Plan, na prijedlog Ministarstva, donosi Vlada Republike Hrvatske.
Na ovaj način dodatno se jača otpornost sustava prihvata i međunarodne zaštite te osigurava pravovremeno i učinkovito djelovanje u kriznim situacijama.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 52.
Uređuju se po kojem propisu će se rješavati postupci započeti prije stupanja na snagu ovog Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 53.
Utvrđuju se rokovi za donošenje Plana za nepredvidive situacije te usklađivanje odnosno donošenje podzakonskih akata.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 54.
Propisuje se stupanje na snagu Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 2. (NN 33/23, 17/25)
(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
– Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212, 7. 8. 2001.)
– Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3. 10. 2003.)
– Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite (preinačena), (SL L 337, 20. 12. 2011.)
– Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinačena), (SL L 180/96, 29. 6. 2013.).
(2) Ovim se Zakonom uređuje primjena sljedećih uredbi Europske unije:
– Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 222, 5. 9. 2003.)
– Uredba (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uspostavi sustava »Eurodac« za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz Eurodaca od strane tijela kaznenog progona država članica i Europola u svrhu kaznenog progona te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 o osnivanju Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 118/2014 od 30. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1560/2003 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 39, 8. 2. 2014.)
‒ Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468, 30. 12. 2021.)
– Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22. 5. 2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1351)
– Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359, 22. 5. 2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359).
(3) Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) uspostavlja neposrednu suradnju i razmjenu informacija s Europskom komisijom o provođenju direktiva iz stavka 1. ovoga članka i uredbi iz stavka 2. ovoga članka, sukladno njihovim odredbama o suradnji.
(4) Suradnja i razmjena informacija s Europskom komisijom iz stavka 3. ovoga članka provodit će se putem obrasca za izvješćivanje koji će ministar nadležan za unutarnje poslove propisati pravilnikom kojim se uređuju obrasci i zbirke podataka u postupku odobrenja međunarodne i privremene zaštite.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 3.
(1) Odredbe Zakona o strancima na odgovarajući način primjenjuju se na tražitelje međunarodne zaštite, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom.
(2) Tražitelj međunarodne zaštite nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje boravka sukladno odredbama Zakona o strancima. Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog ili autonomnog boravka sukladno odredbama Zakona o strancima.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 4. (NN 17/25)
(1) Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:
1. Međunarodna zaštita obuhvaća azil iz točke 2. ovoga stavka i supsidijarnu zaštitu iz točke 3. ovoga stavka.
2. Azil je status koji se priznaje na temelju odluke nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 20. ovoga Zakona.
3. Supsidijarna zaštita je status koji se priznaje na temelju odluke nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 21. ovoga Zakona.
4. Privremena zaštita je zaštita hitnog i privremenog karaktera koja se uvodi na temelju odluke Vijeća Europske unije o postojanju masovnog priljeva raseljenih osoba sukladno članku 78. ovoga Zakona.
5. Tražitelj međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj) je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: zahtjev) do izvršnosti odluke o zahtjevu. Iznimno, tražitelj može biti i državljanin države članice Europske unije kada je to propisano odredbama Protokola 24. Ugovora iz Lisabona.
6. Azilant je izbjeglica u smislu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija iz 1951.) kojoj je priznat azil iz točke 2. ovoga stavka.
7. Stranac pod supsidijarnom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je priznata supsidijarna zaštita iz točke 3. ovoga stavka.
8. Stranac pod privremenom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odobrena zaštita iz točke 4. ovoga stavka.
9. Stranac u transferu je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je u postupku primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora radi razmatranja njezinog zahtjeva.
10. Zemlja podrijetla je zemlja čije državljanstvo ima državljanin treće zemlje ili zemlja u kojoj je osoba bez državljanstva imala prethodno uobičajeno boravište. Ako državljanin treće zemlje ima više državljanstava, zemljom podrijetla smatrat će se svaka zemlja čiji je državljanin.
11. Uobičajeno boravište ima državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva u onom mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da ona u tom mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno.
12. Namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: namjera) je usmeno ili pismeno izražena volja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva sukladno članku 33. ovoga Zakona.
13. Naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: naknadni zahtjev) je namjera izražena nakon izvršnosti odluke kojom se odlučilo o osnovanosti prethodnog zahtjeva sukladno članku 38. ovoga Zakona ili odluke kojom je postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.
14. Ranjive skupine su osobe lišene poslovne sposobnosti, djeca, djeca bez pratnje, starije i nemoćne osobe, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe s duševnim smetnjama te žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i spolnog nasilja, kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa.
15. Tražitelj kojem su potrebna posebna postupovna i/ili prihvatna jamstva je tražitelj koji s obzirom na svoje osobne okolnosti nije u potpunosti sposoban ostvarivati prava te izvršavati obveze iz ovoga Zakona bez odgovarajuće potpore.
16. Dijete je tražitelj, azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom i stranac pod privremenom zaštitom mlađi od 18 godina.
17. Dijete bez pratnje je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od osamnaest godina, koja je ušla u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njega u smislu roditeljske skrbi sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i djecu koja su ostala bez pratnje nakon što su ušla u Republiku Hrvatsku.
18. Članom obitelji tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom smatra se:
– bračni ili izvanbračni drug prema propisima Republike Hrvatske, kao i osobe koje su u zajednici, koja se prema propisima Republike Hrvatske može smatrati životnim partnerstvom ili neformalnim životnim partnerstvom
– maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova; njihovo zajedničko maloljetno posvojeno dijete; maloljetno dijete i maloljetno posvojeno dijete bračnog, izvanbračnog druga ili životnog partnera koji ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu
– punoljetna nevjenčana djeca tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom koja zbog svog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti brinuti se za svoje potrebe
– roditelj ili drugi zakonski zastupnik djeteta
– srodnik prvog stupnja u ravnoj uzlaznoj lozi s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, ako se utvrdi da je ovisan o skrbi tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom.
19. Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
20. Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila.
21. Izvršnost odluke o zahtjevu nastupa dostavom odluke tražitelju, ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak. Ako podnesena tužba ima odgodni učinak, odluka o zahtjevu postaje izvršna dostavom prvostupanjske presude upravnog suda.
(2) Ostali izrazi koji se koriste u ovome Zakonu imaju jednako značenje kao izrazi definirani uredbama iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 10. (NN 33/23, 17/25)
(1) Prilikom provedbe odredbi ovoga Zakona postupat će se u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta.
(2) Najbolji interes djeteta procjenjuje se uzimajući u obzir:
− dobrobit i društveni razvoj djeteta te njegovo podrijetlo
− zaštitu i sigurnost djeteta, osobito ako postoji mogućnost da je žrtva trgovanja ljudima
− mišljenje djeteta ovisno o njegovoj dobi i zrelosti
− mogućnost spajanja s obitelji i slično.
(3) Poseban skrbnik djeteta bez pratnje poduzet će, što je prije moguće nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili zahtjeva za privremenu zaštitu, sve potrebne radnje radi pronalaska članova obitelji i spajanja djeteta s obitelji, ako je to u njegovu interesu, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama.
(4) Poseban skrbnik dužan je poštivati načelo povjerljivosti u prikupljanju, obradi i razmjeni informacija o djetetu i članovima obitelji kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.
(5) Djetetu se tijekom postupka međunarodne zaštite ili privremene zaštite osigurava pristup rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njegovoj dobi te aktivnostima na otvorenom.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 11.
(1) Ministarstvo i upravni sud surađuju s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (u daljnjem tekstu: UNHCR) o pitanjima koja se odnose na tražitelje, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom.
(2) Ministarstvo će na zahtjev Ureda UNHCR-a dostaviti podatke o:
1. tražiteljima, azilantima, strancima pod supsidijarnom zaštitom i strancima pod privremenom zaštitom u Republici Hrvatskoj
2. primjeni Konvencije iz 1951. i ostalih međunarodnih dokumenata koji se odnose na izbjeglice i
3. zakonima te ostalim propisima iz područja međunarodne zaštite koji se primjenjuju ili su u izradi.
(3) Ministarstvo će, na temelju suglasnosti tražitelja, omogućiti UNHCR-u pristup podacima o konkretnom zahtjevu, tijeku postupka i donesenoj odluci.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 12.
(1) U postupku odobrenja međunarodne zaštite javnost je isključena.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na saslušanju može sudjelovati predstavnik UNHCR-a ili druge organizacije koja se bavi zaštitom ljudskih prava, odnosno prava izbjeglica, ako se tome ne protivi tražitelj.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 13.
(1) Ministarstvo će sklopiti ugovor s prevoditeljem ako je:
1. ocjenjeno da dobro poznaje hrvatski jezik u pismu i govoru
2. ocjenjeno da dobro poznaje jezik za koji se angažira
3. utvrđeno da ne postoji okolnost koja predstavlja zapreku za prijem u državnu službu sukladno propisima koji reguliraju prijem u državnu službu
4. utvrđeno da ne postoji sigurnosna zapreka nakon provedene temeljne sigurnosne provjere sukladno propisima koji reguliraju sigurnosne provjere.
(2) Prevoditelj iz stavka 1. ovoga članka tijekom postupka mora biti pouzdan, nepristran te prevoditi istinito i točno.
(3) Prevoditelj iz stavka 1. ovoga članka dužan je postupati sukladno propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka, osobito ne smije otkrivati podatke iz članka 19. stavka 5. ovoga Zakona.
(4) Lista prevoditelja objavljuje se na službenim mrežnim stranicama Ministarstva.
(5) Ako iz objektivnih razloga nije moguće osigurati prevoditelja za određeni jezik, Ministarstvo će zatražiti pomoć druge države članice Europskoga gospodarskog prostora.
(6) Visina plaćanja usluge prevođenja iz stavka 5. ovoga članka odredit će se izravnom pogodbom sukladno propisu kojim se uređuje javna nabava.
(7) Usluge prevođenja moguće je pružati putem telekomunikacijskih ili audiovizualnih elektroničkih uređaja.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 14.
(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite vodi se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Ako tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(3) Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati prevoditelj istog spola radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga.
(4) Tražitelj je dužan surađivati s prevoditeljem, osim ako se ocjeni da bi ta suradnja mogla negativno utjecati na cjelovito obrazlaganje njegovog zahtjeva.
(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka ako tražitelj ocjeni da bi suradnja s prevoditeljem mogla negativno utjecati na cjelovito obrazlaganje njegova zahtjeva te odbije surađivati s prevoditeljem, obavijestit će o tome Ministarstvo navodeći pri tome obrazložene razloge zbog kojih odbija surađivati s prevoditeljem.
(6) Ministarstvo će obrazložene razloge odbijanja suradnje s prevoditeljem razmotriti te će o svojoj odluci obavijestiti tražitelja usmeno na zapisnik. Ako Ministarstvo ocjeni da tražitelj neopravdano odbija surađivati s osiguranim prevoditeljem, smatrat će se da ne želi iznijeti informacije kojima se utvrđuje ispunjava li uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.
(7) Tražitelj je dužan dostaviti prijevod strane isprave na koju se poziva za dokaz svojih navoda, a koju je preveo prevoditelj iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona. Ako tražitelj ne želi koristiti usluge prevoditelja iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona, dužan je dostaviti ovjereni prijevod.
(8) Ako tražitelj ne raspolaže dovoljnim novčanim sredstvima, prijevod strane isprave za koju se slobodnom ocjenom dostupnih informacija utvrdi da je isprava od utjecaja na odluku o zahtjevu osigurat će Ministarstvo.
Posebna postupovna i prihvatna jamstva
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 15.
(1) Posebnim postupovnim i prihvatnim jamstvima pruža se odgovarajuća potpora tražiteljima s obzirom na njihove osobne okolnosti, među ostalim, dob, spol, spolno opredjeljenje, rodni identitet, invalidnost, teške bolesti, mentalno zdravlje ili posljedice mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, radi ostvarivanja prava i obveza iz ovoga Zakona.
(2) Postupak prepoznavanja osobnih okolnosti tražitelja iz stavka 1. ovoga članka kontinuirano provode za to osposobljeni policijski službenici, djelatnici Ministarstva i drugih nadležnih tijela od izražene namjere do uručenja odluke o zahtjevu.
(3) Odredbe članaka 41. i 42. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna jamstva, osobito na žrtve mučenja, silovanja ili drugog teškog oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, ako se ne može pružiti odgovarajuća potpora.
Djeca
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 16.
(1) Namjeru za dijete izražava zakonski zastupnik.
(2) Zahtjev djeteta obuhvaćen je zahtjevom njegovog zakonskog zastupnika.
(3) Dijete starije od 16 godina koje je u braku može samostalno sudjelovati u postupku odobrenja međunarodne zaštite.
Djeca bez pratnje
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 17. (NN 33/23)
(1) Djetetu bez pratnje, koji izrazi namjeru sukladno članku 33. ovoga Zakona, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi, odmah, imenuje posebnog skrbnika obučenog za rad s djecom koji nije u sukobu interesa s djetetom.
(2) Dijete bez pratnje mora biti odmah obaviješteno o imenovanju posebnog skrbnika.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, djetetu bez pratnje starijem od 16 godina koji je u braku neće se imenovati posebni skrbnik.
(4) Dijete bez pratnje podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, zahtjev u ime djeteta bez pratnje može podnijeti njegov posebni skrbnik ako u postupku povratka ocjeni da mu je potrebna međunarodna zaštita s obzirom na njegove osobne okolnosti.
(6) Postupak povodom zahtjeva djeteta bez pratnje vodi službena osoba Ministarstva obučena za rad s djecom.
(7) Posebni skrbnik dužan je pravodobno pripremiti dijete bez pratnje za saslušanje te mu pružiti informacije o značenju i posljedicama saslušanja na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Troškove prevođenja snosi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.
(8) Dijete bez pratnje dužno je osobno sudjelovati na saslušanju u nazočnosti posebnog skrbnika.
(9) Zahtjev djeteta bez pratnje ima prednost u rješavanju.
(10) Odredbe članka 41. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djeteta bez pratnje, osim u slučajevima propisanim člankom 41. stavkom 1. točkama 5., 8. i 9. ovoga Zakona.
(11) Odredbe članka 42. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djece bez pratnje.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 18.
(1) Ako se u postupku odobrenja međunarodne zaštite sumnja u starosnu dob djeteta bez pratnje, pristupit će se postupku procjene starosne dobi.
(2) Procjena starosne dobi provodi se na temelju dostupnih podataka o djetetu, uključujući stručna mišljenja osoba uključenih u rad s djecom. Ako su dostupni podaci nedovoljni, provest će se medicinsko ispitivanje uz prethodnu pisanu suglasnost djeteta i posebnog skrbnika.
(3) Medicinsko ispitivanje provodi se liječničkim pregledom, rendgenom zuba, i/ili šake, uz puno poštivanje dostojanstva djeteta bez pratnje.
(4) Dijete bez pratnje pismeno će se obavijestiti na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati, o načinu pregleda i njegovim mogućim posljedicama na zdravlje, posljedicama rezultata medicinskog ispitivanja na zahtjev, kao i posljedicama neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka 5. ovoga članka.
(5) U slučaju neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka dijete bez pratnje smatrat će se punoljetnim tražiteljem. Zahtjev ne može biti odbijen isključivo na temelju činjenice da nije dana suglasnost za provedbu medicinskog ispitivanja sukladno stavku 2. ovoga članka.
(6) Tijekom medicinskog ispitivanja djetetu bez pratnje, koje ne razumije hrvatski jezik, osigurat će se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(7) Troškove medicinskog ispitivanja snosi Ministarstvo.
(8) Ako se nakon nalaza i mišljenja o provedenom medicinskom ispitivanju i dalje sumnja u starosnu dob djeteta, primijenit će se institut blagodati sumnje sukladno članku 29. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 22.
Razlozi proganjanja iz članka 20. ovoga Zakona procjenjuju se s obzirom na sadržaj sljedećih pojmova:
1. Rasa posebno uključuje boju kože, podrijetlo te pripadnost određenoj etničkoj skupini.
2. Vjera posebno uključuje teistička, neteistička i ateistička uvjerenja, sudjelovanje ili nesudjelovanje u privatnim ili javnim formalnim vjerskim obredima, samostalno ili u zajednici s drugima, druge vjerske obrede ili izražavanje vjere, ili oblike osobnog ili zajedničkog ponašanja koji se temelje na vjerskom uvjerenju ili iz njega proizlaze.
3. Nacionalnost posebno uključuje pripadnost skupini koja je određena po svom kulturnom, etničkom ili jezičnom identitetu, zajedničkom zemljopisnom ili političkom podrijetlu ili odnosom sa stanovništvom neke druge zemlje, a može obuhvatiti i državljanstvo.
4. Političko mišljenje posebno uključuje mišljenje, stajalište ili uvjerenje o stvarima povezanim s mogućim progoniteljima iz članka 25. ovoga Zakona te njihove politike ili metode, bez obzira je li tražitelj postupao po tom mišljenju, stajalištu ili uvjerenju.
5. Određena društvena skupina posebno uključuje članove koji imaju zajedničke urođene osobine ili zajedničko podrijetlo koje se ne može izmijeniti, odnosno karakteristike ili uvjerenja, u toj mjeri značajna za njihov identitet ili svijest da se te osobe ne smije prisiliti da ih se odreknu, a ta skupina ima poseban identitet u zemlji podrijetla jer ju društvo koje ju okružuje smatra različitom. Ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, određena društvena skupina može označavati i skupinu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama spolnog opredjeljenja. Spolnim opredjeljenjem ne mogu se smatrati djela koja se smatraju kaznenim djelima sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske. Značajke vezane za spol, uključujući rodni identitet, moraju se uzeti u obzir za potrebe određivanja pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili utvrđivanja osobina takve skupine.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 23.
(1) Djela koja se smatraju proganjanjem sukladno članku 20. ovoga Zakona moraju biti:
1. dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava, osobito prava koja ne mogu biti ograničena prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili
2. skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da u cjelini mogu utjecati na pojedinca na način iz točke 1. ovoga stavka.
(2) Djela proganjanja iz stavka 1. ovoga članka, među ostalim, mogu biti:
1. fizičko ili psihičko nasilje, uključujući i spolno nasilje
2. zakonske, administrativne, policijske i/ili sudske mjere koje su diskriminirajuće ili se provode na diskriminirajući način
3. sudski progon ili kažnjavanje koje je nerazmjerno ili diskriminirajuće
4. uskraćivanje sudske pomoći što dovodi do nerazmjernih ili diskriminirajućih kazni
5. sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo kaznena djela ili radnje koje potpadaju pod razloge isključenja navedene u člancima 30. i 31. ovoga Zakona
6. djela koja su po svojoj prirodi specifično vezana uz spol ili djecu.
(3) Između razloga i djela proganjanja i/ili nepostojanja zaštite protiv tih djela mora postojati povezanost.
(4) Prilikom procjene strahuje li tražitelj osnovano od proganjanja, nije važno posjeduje li tražitelj stvarno rasne, vjerske, nacionalne, društvene ili političke karakteristike koje izazivaju proganjanje ako mu počinitelj proganjanja pripisuje takve karakteristike.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 24.
(1) Osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može se temeljiti na:
1. događajima koji su se dogodili nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla
2. aktivnostima tražitelja nakon što je napustio zemlju podrijetla, osobito kada se utvrdi da predstavljaju izražavanje i nastavak uvjerenja i/ili orijentacije koje je imao u zemlji podrijetla.
(2) Ako tražitelj podnese naknadni zahtjev, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde ne može se temeljiti isključivo na okolnostima koje je tražitelj uzrokovao kako bi ispunio uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 25.
Proganjanje iz članka 20. i ozbiljnu nepravdu iz članka 21. ovoga Zakona mogu provoditi:
1. državna tijela
2. stranke ili organizacije koje kontroliraju državu ili značajan dio državnog područja
3. nedržavni subjekti, ako se dokaže da državna tijela ili stranke, odnosno organizacije koje kontroliraju značajan dio državnog područja, uključujući i međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 26.
(1) Zaštitu od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla u smislu članka 20. i članka 21. ovoga Zakona, pod uvjetom da su u mogućnosti i žele, pružaju:
1. državna tijela ili
2. stranke te nacionalne ili međunarodne organizacije koje kontroliraju državu ili značajan dio državnog područja.
(2) Prilikom procjene kontroliraju li stranke, nacionalne ili međunarodne organizacije značajan dio državnog područja osobito će se uzeti u obzir podaci službenih smjernica Europske unije.
(3) Zaštita iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva postojanje učinkovitog pravnog sustava za otkrivanje, progon i kažnjavanje djela koja predstavljaju proganjanje ili ozbiljnu nepravdu, kao i mogućnost ostvarivanja takve zaštite radi potpunog otklanjanja razloga na kojima tražitelj temelji svoj strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 27.
(1) Procjenjujući osnovanost zahtjeva utvrđuje se i mogućnost unutarnjeg preseljenja tražitelja u određeni dio zemlje podrijetla gdje on:
1. nema osnovani strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde ili
2. može dobiti učinkovitu zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.
(2) Unutarnje preseljenje tražitelja iz stavka 1. ovoga članka moguće je ako:
1. do tog dijela zemlje može putovati na siguran i zakonit način
2. će mu tamo biti dozvoljen ulazak i
3. se može razumno očekivati da se u tom dijelu zemlje nastani.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 28.
(1) Tražitelj je dužan surađivati s Ministarstvom te priložiti svu raspoloživu dokumentaciju i iznijeti točne i istinite podatke koji se odnose na identitet, dob, državljanstvo, obitelj, zemlju i adresu prethodnog boravišta, prijašnje zahtjeve, pravce putovanja, identifikacijske i putne isprave i razloge traženja zaštite.
(2) Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo je dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir:
1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde
2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Agencija Europske unije za azil (u daljnjem tekstu: EUAA) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava
3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu
4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju
5. može li tražitelj dobiti zaštitu zemlje čije bi državljanstvo mogao dokazati.
(3) Činjenica da je tražitelj već bio izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, odnosno prijetnjama takvim proganjanjem ili nepravdom je ozbiljan pokazatelj postojanja osnovanog straha od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, osim ako postoje opravdani razlozi za vjerovanje da se takvo proganjanje ili ozbiljna nepravda neće ponoviti.
(4) Ministarstvo može, uz pristanak tražitelja, organizirati medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak, a troškove medicinskog vještačenja snosi Ministarstvo.
(5) Kada Ministarstvo ocijeni da medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde nije potrebno, tražitelj će biti obaviješten pisanim putem ili usmeno na zapisnik ako je nepismen, da ga može organizirati na vlastitu inicijativu i o vlastitom trošku.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 29.
Iskaz tražitelja smatrat će se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:
1. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja
2. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev
3. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata
4. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i
5. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 30.
(1) Azil se neće priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 20. ovoga Zakona ako:
1. uživa zaštitu ili prima pomoć tijela ili agencija Ujedinjenih naroda, osim UNHCR-a
2. već ima odobren boravak u zemlji koja mu na temelju tog boravka priznaje ista prava i obveze kao državljanima te zemlje
3. postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju:
– zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata
– teškog nepolitičkog kaznenog djela izvan Republike Hrvatske, a prije njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku, uključujući i osobito okrutna postupanja, čak i ako su počinjena s navodnim političkim ciljem
– djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i člancima 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda.
(2) Ako zaštita ili pomoć iz stavka 1. točke 1. ovoga članka prestane iz bilo kojeg razloga na koji tražitelj nije imao utjecaja, a njegov položaj nije konačno riješen u skladu s odgovarajućim rezolucijama koje je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, priznat će mu se azil.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 31.
(1) Supsidijarna zaštita neće se priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona ako:
1. postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju:
− zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata
− teškog kaznenog djela
− djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i članku 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda
2. predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.
(2) Teškim kaznenim djelom, u smislu stavka 1. točke 1. podstavka 2. ovoga članka, smatra se kazneno djelo za koje se prema zakonodavstvu Republike Hrvatske može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna.
Nadležna tijela
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 32.
(1) Ministarstvo odlučuje o zahtjevu.
(2) Protiv odluke Ministarstva može se pokrenuti upravni spor pred upravnim sudom.
Izražavanje namjere
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 33.
(1) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu.
(2) Ako se državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva već nalazi na području Republike Hrvatske, namjeru izražava u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka namjera se može izraziti u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: Prihvatilište) u izvanrednim okolnostima radi omogućavanja pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite.
(4) Ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ne može iz opravdanih razloga izraziti namjeru sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka, tijelo pred kojim je namjera izražena dužna je o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od tri dana od izražene namjere.
(5) U svrhu utvrđivanja identiteta tražitelj stariji od 14 godina dužan je podvrgnuti se uzimanju otisaka prstiju i fotografiranju.
(6) U slučaju privremene nemogućnosti uzimanja otisaka prstiju zbog medicinskih ili drugih razloga koji nisu namjerno prouzročeni djelovanjem tražitelja, tražitelj je dužan dati otiske prstiju u što kraćem roku po prestanku razloga zbog kojih ranije nije bilo moguće uzeti otiske prstiju.
(7) Tražitelju koji bez opravdanog razloga ne postupa sukladno stavcima 5. i 6. ovoga članka, policijski službenici uzet će otiske prstiju bez privole.
(8) Policijski službenici dužni su neposredno nakon izražene namjere uzeti otiske prstiju tražitelju i fotografirati ga, utvrditi identitet, način dolaska u Republiku Hrvatsku, pravac putovanja od zemlje podrijetla do Republike Hrvatske te osobne okolnosti bitne za procjenu prihvatnih i postupovnih jamstava iz članka 15. ovoga Zakona, o čemu su dužni bez odgode odmah obavijestiti Ministarstvo.
(9) Ako policijski službenici zbog opravdanih razloga nisu u mogućnosti obaviti poslove iz stavka 8. ovoga članka, iznimno će ih obaviti službenici Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite u Prihvatilištu.
(10) Tijela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka registrirat će tražitelja u evidencijama Ministarstva, najkasnije u roku od tri radna dana od dana kada je namjera izražena. Ako je namjera izražena sukladno stavku 4. ovoga članka, Prihvatilište će registrirati tražitelja u evidencijama Ministarstva u roku od šest radnih dana od kada je izražena namjera.
(11) Tijelo koje je izvršilo registraciju sukladno stavku 9. ovoga članka izdaje potvrdu o registraciji tražitelja u evidencijama Ministarstva te će prema potrebi odrediti rok u kojem se tražitelj mora javiti u Prihvatilište radi podnošenja zahtjeva.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 34.
(1) Zahtjev se neposredno podnosi Prihvatilištu usmeno na zapisnik, a iznimno u pisanom obliku, čime započinje postupak odobrenja međunarodne zaštite.
(2) Tražitelju će se omogućiti da podnese zahtjev u Prihvatilištu u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 15 dana od registracije statusa u evidencijama Ministarstva.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka tražitelju će se omogućiti podnošenje zahtjeva izvan Prihvatilišta u odgovarajućem roku, ovisno o njegovim osobnim okolnostima.
(4) Prilikom podnošenja zahtjeva na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o saslušanju iz članka 35. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 35.
(1) Službena osoba Ministarstva će što je prije moguće provesti ispitni postupak i omogućiti tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite.
(2) Tražitelj je dužan za vrijeme saslušanja dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja razloga na kojima temelji svoj zahtjev te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev i istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena.
(3) Tražitelj je dužan osobno prisustvovati i sudjelovati na saslušanju bez obzira ima li zakonskog zastupnika, posebnog skrbnika i/ili opunomoćenika.
(4) Saslušanje tražitelja provest će se i u odsustvu uredno pozvanog opunomoćenika koji nije opravdao svoju odsutnost.
(5) Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati da saslušanje provodi službena osoba istog spola kada je to nužno radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga.
(6) Tražitelj je dužan navesti i obrazložiti razloge zbog kojih odbija surađivati s osiguranom službenom osobom, a koje će Ministarstvo razmotriti te ga obavijestiti usmeno na zapisnik o svojoj odluci.
(7) Službena osoba Ministarstva može saslušati tražitelja više puta radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
(8) Saslušanje se može izostaviti kad:
1. se na temelju dostupnih dokaza može donijeti odluka kojom se odobrava međunarodna zaštita
2. tražitelj nije sposoban ili nije u mogućnosti sudjelovati na saslušanju zbog trajnih okolnosti na koje sam ne može utjecati
3. se ocjenjuje dopuštenost naknadnog zahtjeva sukladno članku 47. ovoga Zakona.
(9) Ako se saslušanje izostavi, sukladno stavku 8. točki 2. ovoga članka, tražitelju ili članu njegove obitelji omogućit će se podnošenje dokaza i davanje izjava bitnih za odlučivanje o zahtjevu.
(10) Saslušanje se može održati i uz pomoć audiovizualnih elektroničkih uređaja.
(11) O saslušanju se sastavlja zapisnik sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak.
(12) Saslušanje i usmene izjave dane na zapisnik mogu biti snimljene o čemu se prethodno obavještava tražitelj.
(13) Snimke ili transkripti snimljenih saslušanja i usmenih izjava čine, uz zapisnik o saslušanju, sastavni dio spisa tražitelja.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 38.
(1) Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom:
1. odobrava zahtjev te priznaje azil ako tražitelj ispunjava uvjete iz članka 20. ovoga Zakona
2. odobrava zahtjev u dijelu kojim se priznaje supsidijarna zaštita ako tražitelj ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona
3. odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona
4. odbija zahtjev ako su ispunjeni uvjeti za isključenje, sukladno člancima 30. i 31. ovoga Zakona
5. odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Zahtjev koji se može odobriti na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ima prednost u rješavanju.
(3) Protiv odluke iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 39.
(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite obustavit će se ako tražitelj odustane od zahtjeva.
(2) Smatra se da je tražitelj odustao od zahtjeva ako:
1. se ne pojavi u Prihvatilištu ili izbjegava podnošenje zahtjeva, a to ne opravda u roku od dva dana od roka koji mu je određen za dolazak u Prihvatilište, odnosno za podnošenje zahtjeva
2. se ne odazove pozivu na saslušanje, a svoj izostanak ne opravda u roku od dva dana od zakazanog saslušanja
3. napusti boravište duže od dva dana bez suglasnosti Prihvatilišta ili
4. odustane od zahtjeva.
(3) U slučaju iz stavka 2. točke 1. ovoga članka, Ministarstvo će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak te donijeti odluku o obustavi.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka Ministarstvo može u slučaju iz stavka 2. točke 2. i 3. ovoga članka odbiti zahtjev tražitelja ako na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti može ocijeniti da nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite.
(5) Protiv odluke o obustavi postupka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 40.
(1) Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja urednog zahtjeva ili dopuštenog urednog naknadnog zahtjeva.
(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka računa se od dana kada je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za razmatranje zahtjeva, odnosno od dana primopredaje tražitelja na teritoriju Republike Hrvatske.
(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, rok se može produžiti za još devet mjeseci ako:
1. zahtjev uključuje složena činjenična i/ili pravna pitanja
2. veliki broj državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva istodobno zatraži međunarodnu zaštitu
3. tražitelj svojim postupanjima koji su suprotni obvezama iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona utječe na produljenje roka.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, rok se može produžiti za još tri mjeseca isključivo radi osiguravanja cjelovitog razmatranja zahtjeva.
(5) Ako se odluka ne može donijeti u roku iz stavka 1. ovoga članka, tražitelja će se o tome pismeno obavijestiti te će mu se na njegov zahtjev pružiti informacija o razlozima nepoštivanja spomenutog roka i o roku u kojem može očekivati odluku.
(6) Ako je opravdano očekivati da se odluka o zahtjevu neće donijeti u rokovima iz stavaka 1. do 4. ovoga članka zbog privremeno nesigurnog stanja u zemlji podrijetla, Ministarstvo će:
1. najmanje svakih šest mjeseci provjeravati stanje u zemlji podrijetla i
2. obavijestiti tražitelja i Europsku komisiju u razumnom roku o razlozima nedonošenja odluke.
(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka odluka se mora donijeti najkasnije u roku od 21 mjesec od dana podnošenja zahtjeva.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 41.
(1) Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ovoga Zakona utvrdi da je:
1. tražitelj iznio samo one podatke koji nisu važni za procjenu osnovanosti zahtjeva
2. tražitelj svjesno doveo u zabludu Ministarstvo iznoseći lažne podatke ili predočivši nevjerodostojne dokumente, odnosno nepružajući bitne podatke ili prikrivajući dokumente koji bi mogli negativno utjecati na odluku
3. tražitelj vjerojatno sa zlom namjerom postupao ili uništio isprave za utvrđivanje identiteta i/ili državljanstva, u svrhu pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu
4. tražitelj iznio nedosljedne, kontradiktorne, očito netočne ili neuvjerljive izjave suprotne provjerenim podacima o državi podrijetla, koje čine njegov zahtjev nevjerodostojnim
5. naknadni zahtjev dopušten sukladno članku 47. stavku 5. ovoga Zakona
6. tražitelj već duže boravio na području Republike Hrvatske i bez opravdanog razloga nije prije izrazio namjeru
7. tražitelj izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske
8. tražitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske
9. moguće primijeniti institut sigurne zemlje podrijetla, sukladno članku 44. ovoga Zakona
10. tražitelj odbio dati otiske prstiju sukladno članku 33. stavku 5. ovoga Zakona.
(2) Tražitelja će se obavijestiti da se o njegovom zahtjevu odlučuje u ubrzanom postupku.
(3) Rok iz stavka 1. ovoga članka računa se sukladno članku 40. stavku 2. ovoga Zakona.
(4) Ako se odluka ne može donijeti u roku iz stavka 1. ovoga članka, o zahtjevu će se odlučivati u redovnom postupku sukladno odredbama iz odjeljka II. ovoga Zakona.
(5) Protiv odluke donesene u ubrzanom postupku nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
Postupanje na granici ili u tranzitnom prostoru
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 42.
(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva na graničnom prijelazu, odnosno u tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda, provest će se na graničnom prijelazu ili tranzitnom prostoru provodeći cjelokupan postupak i poštujući osnovna načela iz glave I., odnosno odjeljka I. glave III. ovoga Zakona ako se:
− tražitelju osiguraju materijalni uvjeti prihvata iz članka 55. ovoga Zakona i
− zahtjev, odnosno naknadni zahtjev može odbiti kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili odbaciti sukladno članku 43. ovoga Zakona.
(2) Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, osigurat će se učinkovit pristup graničnim prijelazima, odnosno tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda.
(3) Opunomoćeniku ili predstavniku organizacije koja se bavi zaštitom prava izbjeglica, osim UNHCR-a, može se privremeno ograničiti pristup tražitelju kada je to prijeko potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
(4) Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu u postupku na granici ili tranzitnom prostoru najkasnije u roku od 28 dana od dana podnošenja zahtjeva.
(5) Ako se u roku iz stavka 4. ovoga članka ne donese odluka, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.
(6) Protiv odluke iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana dostave odluke. Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 43.
(1) Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje zahtjev ako je:
1. tražitelju odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora
2. tražitelju odobrena međunarodna zaštita u trećoj državi čija prava i dalje uživa, uključujući i jamstva koja proizlaze iz članka 6. ovoga Zakona, pod uvjetom da će biti ponovo prihvaćen u toj državi
3. moguće primijeniti institut sigurne treće zemlje, sukladno članku 45. ovoga Zakona
4. moguće primijeniti institut europske sigurne treće zemlje, sukladno članku 46. ovoga Zakona
5. utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva
6. zahtjev podnio državljanin države članice Europske unije.
(2) Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
(3) Protiv odluke o odbacivanju zahtjeva ili naknadnog zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 44.
(1) Sigurnom zemljom podrijetla smatra se ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja iz članka 23. ovoga Zakona niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu članka 21. stavka 2. ovoga Zakona, što se utvrđuje na temelju podataka o:
1. relevantnim zakonima i propisima zemlje, kao i načinima na koji se primjenjuju
2. poštivanju prava i sloboda zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito članka 15. stavka 2. Europske konvencije, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima te Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv torture i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja
3. poštivanju načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non-refoulement«)
4. primjeni učinkovitog pravnog lijeka.
(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka prikupljaju se iz različitih mjerodavnih izvora, osobito od drugih država članica Europskoga gospodarskog prostora, EUAA-e, UNHCR-a, Vijeća Europe te drugih relevantnih međunarodnih organizacija.
(3) Ministar nadležan za unutarnje poslove uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove donosi odluku kojom utvrđuje listu sigurnih zemalja podrijetla o čemu se obavještava Europska komisija.
(4) Ministarstvo će redovito provjeravati i prema potrebi revidirati listu sigurnih zemalja podrijetla, uzimajući u obzir odredbu stavka 1. ovoga članka, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove, o čemu se obavještava Europska komisija.
(5) Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta sigurne zemlje podrijetla utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno. Zemlja navedena na listi sigurnih zemalja podrijetla može se smatrati sigurnom zemljom podrijetla u konkretnom slučaju samo ako je tražitelj:
1. državljanin te zemlje ili je u toj zemlji imao prethodno boravište kao osoba bez državljanstva i
2. nije vjerodostojno obrazložio zašto se ta zemlja podrijetla za njega ne može smatrati sigurnom zemljom podrijetla.
(6) Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni odredbe stavka 5. ovoga članka kako bi mu se omogućilo osporavanje primjene instituta sigurne zemlje podrijetla s obzirom na specifičnosti njegovih osobnih okolnosti.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 45.
(1) Sigurna treća zemlja je zemlja u kojoj je tražitelj siguran od proganjanja iz članka 20. ili rizika trpljenja ozbiljne nepravde iz članka 21. ovoga Zakona te u kojoj uživa povlastice koje proizlaze iz članka 6. ovoga Zakona i postoji mogućnosti pristupa učinkovitom postupku odobrenja zaštite sukladno Konvenciji iz 1951.
(2) Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta sigurne treće zemlje utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno procjenjujući ispunjava li neka zemlja uvjete iz stavka 1. ovoga članka te postoji li veza između te zemlje i tražitelja na temelju koje se može razumno očekivati da u njoj zatraži međunarodnu zaštitu, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti njegovog zahtjeva.
(3) Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni instituta sigurne treće zemlje, kako bi mu se omogućilo osporavanje u odnosu na stavke 1. i 2. ovoga članka s obzirom na specifičnosti njegovih osobnih okolnosti.
(4) Ministarstvo će tražitelju čiji je zahtjev odbačen sukladno članku 43. stavku 1. točki 3. ovoga Zakona izdati potvrdu na jeziku sigurne treće zemlje kojom se obavještavaju nadležna državna tijela te zemlje da se u Republici Hrvatskoj nije razmatrala osnovanost njegovog zahtjeva.
(5) Ako sigurna treća zemlja odbije prihvatiti stranca, o osnovanosti zahtjeva će se odlučivati sukladno odredbama ovoga Zakona.
(6) Ministarstvo će redovito obavještavati Europsku komisiju o zemljama na koje je primijenjen institut sigurne treće zemlje.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 46.
(1) Europska sigurna treća zemlja je zemlja koja je ratificirala i primjenjuje odredbe Konvencije iz 1951. i Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući standarde o učinkovitom pravnom lijeku, te je uspostavila učinkovit postupak odobrenja zaštite sukladno Konvenciji iz 1951.
(2) Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta europske sigurne treće zemlje utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno procjenjujući ispunjava li neka zemlja uvjete iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Zahtjev tražitelja, koji je nezakonito ušao na teritorij Republike Hrvatske iz europske sigurne treće zemlje, odbacit će se sukladno članku 43. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona, uzimajući u obzir poštivanje načela iz članka 6. ovoga Zakona te posebne okolnosti humanitarnog ili političkog karaktera, kao i pravila međunarodnog javnog prava.
(4) Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni instituta europske sigurne treće zemlje kako bi mu se omogućilo osporavanje u odnosu na stavak 1. ovoga članka, s obzirom na njegove osobne okolnosti.
(5) Ministarstvo će tražitelju, čiji zahtjev je odbačen sukladno članku 43. stavku 1. točki 4. ovoga Zakona, izdati potvrdu na jeziku europske sigurne treće zemlje kojom se obavještavaju državna tijela te zemlje da se u Republici Hrvatskoj nije razmatrala osnovanost konkretnog zahtjeva.
(6) Ministarstvo će redovito obavještavati Europsku komisiju o zemljama na koje je primijenjen institut europske sigurne treće zemlje.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 47.
(1) Naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:
1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili
2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.
(2) Obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje se u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena. Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja.
(3) Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
(4) Dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
(5) Ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti.
(6) Naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.
(7) Naknadni zahtjev stranca u transferu razmatrat će se u odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora, a naknadni zahtjev podnesen u Republici Hrvatskoj odbacit će se kao nedopušten.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 49.
(1) Azil će prestati ako:
1. azilant dobrovoljno prihvati zaštitu zemlje svog državljanstva
2. azilant stekne državljanstvo zemlje čiju zaštitu može uživati
3. se azilant dobrovoljno vrati i nastani u zemlji koju je napustio ili izvan koje je boravio zbog straha od proganjanja
4. prestanu okolnosti u zemlji podrijetla azilanta na osnovi kojih je odobrena međunarodna zaštita
5. azilant dobrovoljno ponovno stekne državljanstvo zemlje podrijetla koje je prethodno izgubio.
(2) Supsidijarna zaštita će prestati ako okolnosti na temelju kojih je priznata prestanu postojati ili se promijene do te mjere da daljnja zaštita više nije potrebna.
(3) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Ministarstvo će nakon što utvrdi da su okolnosti vezano za prestanak međunarodne zaštite iz stavka 1. točke 4. i stavka 2. ovoga članka bitne i stalne prirode o tome, pisanim putem, obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom te mu omogućiti da se izjasni usmeno na zapisnik.
(5) Ministarstvo donosi odluku o ukidanju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(6) Protiv odluke iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(7) Međunarodna zaštita prestaje po sili zakona:
1. kad azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom stekne hrvatsko državljanstvo
2. smrću azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 50.
(1) Međunarodna zaštita poništit će se ako:
1. se naknadno utvrdi postojanje razloga za isključenje iz članaka 30. ili 31. ovoga Zakona
2. se utvrdi da je status priznat na temelju pogrešno iznesenih ili izostavljenih činjenica, lažnim prikazivanjem bitnih činjenica i okolnosti, korištenjem nevjerodostojnih isprava i drugih dokumenata, a što je bilo odlučujuće za odobrenje međunarodne zaštite
3. osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.
(2) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Ministarstvo će nakon što utvrdi da su nastupile okolnosti vezano za poništenje međunarodne zaštite iz stavka 1. ovoga članka, pisanim putem, obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o razlozima za poništenje te mu omogućiti da se o tim okolnostima izjasni usmeno na zapisnik.
(4) Ministarstvo donosi odluku o poništenju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(5) Protiv odluke iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(6) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, na koju se primjenjuje stavak 1. točka 3. ovoga članka dok se nalazi u Republici Hrvatskoj, uživa prava sukladno Konvenciji iz 1951., osobito u odnosu na zabranu diskriminacije, slobodu vjeroispovijesti, pristup sudovima, obrazovanje, nekažnjavanje nezakonitog ulaska ili boravka, prisilno udaljenje i poštivanje načela »non-refoulement«.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 51.
(1) Tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju:
1. odbijanja zahtjeva u ubrzanom postupku sukladno članku 41. ovoga Zakona
2. odbacivanja zahtjeva sukladno članku 43. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona
3. odbacivanja naknadnog zahtjeva sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona
4. odlučivanja o ograničenju slobode kretanja tražitelja, sukladno članku 54. stavku 11. ovoga Zakona
5. odlučivanja na pravu na novčanu pomoć sukladno članku 55. stavku 2. ovoga Zakona
6. ograničavanja ili uskraćivanju materijalnih prava, sukladno članku 55. stavcima 6. i 7. ovoga Zakona
7. uskraćivanja odobrenja iz članka 56. stavka 6. ovoga Zakona
8. odbijanja zahtjeva sukladno članku 61. stavku 3. ovoga Zakona
9. odlučivanja o pravu na smještaj sukladno članku 67. stavcima 3., 7. i 9. ovoga Zakona
10. usvajanja zahtjeva i priznavanja prava na međunarodnu zaštitu sukladno članku 38. stavku 1. točkama 1. i 2. ovoga Zakona.
(2) Tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi, osim u slučaju iz članka 41. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona. Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta radi odlučivanja o zahtjevu za odgodnim učinkom. Upravni sud odlučuje o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta.
(3) Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 52.
(1) Tražitelj ima pravo na:
1. boravak
2. slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj
3. osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta prihvata
4. zdravstvenu zaštitu
5. osnovno i srednje obrazovanje
6. informacije, pravno savjetovanje i besplatnu pravnu pomoć
7. slobodu vjeroispovijesti
8. rad i
9. isprave sukladno članku 62. ovoga Zakona.
(2) U ostvarivanju prava iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir potrebe tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna i/ili prihvatna jamstva.
(3) Tražitelj je dužan:
1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2. surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama
3. podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta te zemlje ili regije podrijetla, uključujući analizu jezika i dijalekta uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva
4. podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
5. poštivati Kućni red Prihvatilišta
6. pojaviti se u Prihvatilištu u roku koji mu je određen
7. odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje te surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite
8. ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite
9. javiti promjenu boravišta Ministarstvu u roku od dva dana od dana promjene
10. pridržavati se uputa i mjera Ministarstva o ograničenju slobode kretanja.
(4) Tražitelj koji nema pravo na boravak sukladno članku 53. ovoga Zakona ne ostvaruje prava iz ovoga članka, osim prava na besplatnu pravnu pomoć.
(5) Stranac u transferu ima prava i obveze iz ovoga članka do izvršenja primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.
(6) Ako nije moguće utvrditi identitet i zemlju podrijetla sukladno stavku 3. točki 3. ovoga članka, tražitelj je dužan podvrgnuti se pregledu, koji može uključivati pretragu predmeta i nosača podataka kao što su računala te drugih elektroničkih i mobilnih uređaja koje ima kod sebe, u svrhu utvrđivanja identiteta i države podrijetla.
(7) Pregled tražitelja iz stavka 3. točke 4. ovoga članka provodi osoba istoga spola uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva te fizičkog i psihičkog integriteta.
(8) Pretraga iz stavka 6. ovoga članka provodi se uz pisanu suglasnost tražitelja uz puno poštivanje zaštite osobnih podataka, a u slučaju uskraćivanja suglasnosti, smatrat će se da tražitelj ne surađuje s Ministarstvom, sukladno članku 28. stavku 1. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 53.
(1) Tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(2) Ako je tražitelj podnio tužbu koja sadržava zahtjev za odgodnim učinkom sukladno članku 51. stavku 2. ovoga Zakona, ima pravo na boravak do dostave presude o odgodnom učinku.
(3) Ako tražitelj podnese naknadni zahtjev s namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke o prisilnom udaljenju Republike Hrvatske, a koji je odbačen kao nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona, ima pravo na boravak do izvršnosti odluke o naknadnom zahtjevu.
(4) Tražitelj koji podnese novi naknadni zahtjev nakon što je o ranijem naknadnom zahtjevu već donesena odluka sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona, nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj.
(5) Tražitelj koji se nalazi u postupku predaje ili izručenja sukladno članku 7. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj.
(6) Članovi obitelji, koji su došli zajedno s tražiteljem, imaju pravo na boravak sukladno stavku 1. ovoga članka.
(7) Stranac u transferu ima pravo na boravak do izvršenja transfera u drugu državu članicu Europskoga gospodarskog prostora.
Sloboda kretanja tražitelja
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 54.
(1) Tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
(2) Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:
1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega
2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske
4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama
5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine
6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite
7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
(3) Strancu u transferu može se ograničiti sloboda kretanja samo u svrhu osiguranja provedbe primopredaje drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.
(4) Rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.
(5) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
2. zabrana kretanja izvan određenog područja
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
5. smještaj u prihvatni centar za strance.
(6) Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
(7) Pripadniku ranjive skupine može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj odgovara njegovim osobnim okolnostima i potrebama, osobito zdravstvenom stanju.
(8) Djetetu bez pratnje može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance odvojeno od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se individualnom procjenom utvrdi da je takav smještaj nužan.
(9) Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.
(10) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka mjere se izriču do provedbe transfera, najduže šest tjedana od utvrđene odgovornosti druge države članice Europskoga gospodarskog prostora. Ako je pokrenut upravni spor, rok od šest tjedana računa se od izvršnosti odluke o odbacivanju sukladno članku 43. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona.
(11) Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.
(12) Protiv odluke iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.
(13) Ograničenje kretanja, u razumnim vremenskim razmacima, razmatra nadležni upravni sud po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražitelja, posebno kada ograničenje kretanja traje dulje od mjesec dana te u slučaju promjene ili nastupanja novih okolnosti koje mogu utjecati na zakonitost ograničenja kretanja tražitelja.
(14) Ako nadležni upravni sud utvrdi da rješenje o ograničenju slobode kretanja nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja odmah pustiti na slobodu.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 55.
(1) Materijalni uvjeti prihvata su: smještaj u Prihvatilištu, hrana i odjeća osigurana u naravi, naknada troškova javnog prijevoza za potrebe postupka odobrenja međunarodne zaštite te novčana pomoć.
(2) Načine i uvjete ostvarivanja materijalnih uvjeta prihvata određuje Ministarstvo, a o pravu na novčanu pomoć odlučuje Prihvatilište.
(3) Visinu novčane pomoći određuje ministar odlukom.
(4) Tražitelj može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u Republici Hrvatskoj uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(5) Materijalni uvjeti prihvata mogu se ograničiti ili uskratiti ako tražitelj:
1. ne boravi u Prihvatilištu u kojem mu je određen smještaj
2. izbiva izvan Prihvatilišta protivno uvjetima iz članka 56. stavka 6. ovoga Zakona
3. posjeduje sredstva koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard
4. krši odredbe Kućnog reda Prihvatilišta.
(6) Prihvatilište na temelju individualne procijene donosi odluku kojom se ograničavaju ili uskraćuju neki od materijalnih uvjeta prihvata iz stavka 1. ovoga članka, razmjerno svrsi koja se želi postići, uzimajući u obzir članak 52. stavak 2. ovoga Zakona i očuvanje dostojanstvenog životnog standarda tražitelja.
(7) Ako prestanu okolnosti iz stavka 5. točaka 1. i 2. ovoga članka, Prihvatilište donosi odluku kojom u cijelosti ili djelomično ukida odluku iz stavka 6. ovoga članka.
(8) Protiv odluke iz stavaka 2., 6. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(9) Ministarstvo ima pravo zahtijevati povrat troškova smještaja, uključujući i nastalu materijalnu štetu u slučaju propisanom stavkom 5. točkama 3. i 4. ovoga članka.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 56.
(1) Prihvatilište je ustrojstvena jedinica Ministarstva.
(2) UNHCR, Hrvatski crveni križ i druge organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili humanitarnim radom mogu u Prihvatilištu provoditi odgojne, obrazovne i slične programe te pružati druge oblike pomoći, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(3) Tražiteljima smještenim u Prihvatilište osigurat će se prikladan prostor za susrete i komunikaciju s članovima obitelji i rođacima, pravnim ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugih nacionalnih, međunarodnih i nevladinih organizacija i tijela.
(4) Pristup tražiteljima iz stavka 3. ovoga članka privremeno se može ograničiti zbog ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga.
(5) Tražiteljima smještenim u Prihvatilištu osigurat će se materijalni uvjeti prihvata.
(6) Prilikom smještaja tražitelja u Prihvatilištu posebno će se voditi računa o spolu, dobi, položaju ranjivih skupina, tražiteljima s posebnim prihvatnim potrebama te cjelovitosti obitelji.
(7) Pravila boravka u Prihvatilištu određuju se Kućnim redom.
(8) Tražitelj može izbivati izvan Prihvatilišta duže od 24 sata uz prethodno odobrenje Prihvatilišta. Ako se na temelju individualne procjene uskrati odobrenje, Prihvatilište o tome donosi odluku.
(9) Protiv odluke iz stavka 8. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(10) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra unutarnjih poslova, odredit će pravnu osobu u državnom vlasništvu koja će pružati usluge zaštite osoba i imovine u Prihvatilištu.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 57.
(1) Zdravstvena zaštita tražitelja obuhvaća hitnu medicinsku pomoć i prijeko potrebno liječenje bolesti i ozbiljnih mentalnih poremećaja sukladno medicinskoj indikaciji.
(2) Tražitelju kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva, osobito žrtvama mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita vezano uz specifično stanje, odnosno posljedice prouzročene navedenim djelima.
(3) Ministarstvo nadležno za zdravlje dužno je osigurati zdravstveni pregled iz članka 52. stavka 3. točke 4. ovoga Zakona te zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Troškove zdravstvene zaštite iz stavaka 1. i 2. ovoga članka i zdravstvenog pregleda iz članka 52. stavka 3. točke 4. ovoga Zakona snosi ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 58.
(1) Pravo na osnovno i srednje obrazovanje dijete tražitelj ostvaruje pod istim uvjetima kao hrvatski državljanin.
(2) Tražitelju, koji je započeo ostvarivati pravo na srednjoškolsko obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, omogućit će se nastavak srednjoškolskog obrazovanja i nakon stjecanja punoljetnosti.
(3) Ostvarivanje prava iz stavka 1. ovoga članka omogućit će se djetetu tražitelju u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva do izvršenja odluke o povratku.
(4) Ako dijete tražitelj ne zna ili nedovoljno poznaje hrvatski jezik, omogućit će mu se pohađanje pripremne nastave ili dopunske nastave hrvatskog jezika, kao i dopunske nastave u pojedinim nastavnim predmetima, ako za to postoji potreba.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 59.
(1) Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva zadržanoj u prihvatnom centru, na graničnom prijelazu, odnosno u tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda, koja bi željela izraziti namjeru, policijski službenici pružit će sve potrebne informacije o postupku odobrenja međunarodne zaštite, u pisanom obliku, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(2) Ministarstvo će u roku od 15 dana od izražene namjere, pisanim putem, obavijestiti tražitelja o načinu provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite, o pravima i obvezama koje ima u tom postupku, kao i o mogućnosti obraćanja predstavnicima UNHCR-a i drugim organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te mogućnosti dobivanja besplatne pravne pomoći.
(3) Ako informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka zbog opravdanih razloga nije moguće dati u pisanom obliku ili je tražitelj nepismen, informacije će se pružiti usmenim putem na jeziku za koji se pretpostavlja da ga tražitelj razumije i na kojem može komunicirati.
(4) Tražitelju će se na njegov zahtjev pružiti pravne i postupovne informacije o odobrenju međunarodne zaštite uzimajući u obzir okolnosti konkretnog zahtjeva, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(5) Pravno savjetovanje iz stavka 4. ovoga članka pružaju organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili odvjetnici s kojima Ministarstvo sklopi ugovor o provođenju pravnog savjetovanja.
(6) Pravo na pravno savjetovanje iz stavka 4. ovoga članka ima tražitelj koji ne posjeduje novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 61. (NN 33/23)
(1) Tražitelj stječe pravo na rad istekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke.
(2) Ministarstvo izdaje potvrdu na zahtjev tražitelja kojom potvrđuje da je tražitelj stekao pravo na rad sukladno stavku 1. ovoga članka.
(3) Ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo donosi odluku kojom odbija izdavanje potvrde iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Protiv odluke iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(5) Tražitelj ostvaruje pravo na rad bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(6) Tražitelj je dužan, u pisanom obliku, obavijestiti Prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa i dostaviti potvrdu poslodavca o sklopljenom ugovoru o radu, u roku od 15 dana od sklapanja ugovora o radu.
(7) Osoba kojoj je prestao status tražitelja dužna je, u roku od 15 dana od prestanka statusa, vratiti Ministarstvu potvrdu o radu, radi poništenja.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 62.
(1) Ministarstvo će tražitelju izdati iskaznicu tražitelja međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: iskaznica tražitelja) u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva. Iskaznica tražitelja potvrđuje pravo boravka u Republici Hrvatskoj sukladno članku 53. ovoga Zakona. Iskaznica tražitelja nije dokaz o identitetu.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka iskaznica tražitelja se neće izdati tražitelju koji je podnio zahtjev na graničnom prijelazu ili tranzitnom prostoru iz članka 42. ovoga Zakona.
(3) Ministarstvo će članovima obitelji tražitelja iz članka 53. stavka 6. ovoga Zakona izdati iskaznicu tražitelja.
(4) Iskaznica tražitelja mora se vratiti Ministarstvu po prestanku prava na boravak, sukladno članku 53. ovoga Zakona, radi njezinog poništenja.
(5) Tražitelju se može izdati putni list za stranca, ako postoje ozbiljni humanitarni razlozi koji zahtijevaju njegovu prisutnost u drugoj državi.
(6) Ministarstvo će strancu u transferu izdati laissez-passer u svrhu primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 64.
(1) Status azila, odnosno status stranca pod supsidijarnom zaštitom stječe se danom uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na:
1. boravak u Republici Hrvatskoj
2. spajanje obitelji
3. smještaj
4. rad
5. zdravstvenu zaštitu
6. obrazovanje
7. slobodu vjeroispovijesti
8. besplatnu pravnu pomoć
9. socijalnu skrb
10. pomoć pri integraciji u društvo
11. vlasništvo nekretnine sukladno Konvenciji iz 1951. i
12. stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno propisima koji reguliraju stjecanje državljanstva.
(3) Ministarstvo će azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom pružiti opće informacije o pravima i obvezama koje stječe odobrenjem međunarodne zaštite u roku od osam dana od dana uručenja odluke, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan je:
1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2. prijaviti prebivalište u roku od 15 dana od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite, kao i promjenu prebivališta i adrese stanovanja u roku od 15 dana od dana promjene
3. imati kod sebe dozvolu boravka iz članka 75. ovoga Zakona i dati je na uvid zakonom ovlaštenim osobama
4. pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture
5. obavijestiti Ministarstvo, ako se iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana, u roku od 15 dana od dana nastupa navedenih okolnosti.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 66.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na spajanje s članovima obitelji iz članka 4. stavka 1. točke 18. ovoga Zakona.
(2) Maloljetno dijete azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koje nije zasnovalo vlastitu obitelj slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika kojem je odobrena međunarodna zaštita, o čemu Ministarstvo donosi odluku.
(3) Članovi obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koji nisu navedeni u stavku 2. ovoga članka, boravak te izdavanje dozvole boravka reguliraju sukladno odredbama Zakona o strancima.
(4) Član obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj ostvaruje ista prava kao i azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom, sukladno odredbama članaka 64. do 74. te članaka 76. i 77. ovoga Zakona.
(5) Član obitelji kod kojeg postoje razlozi za isključenje iz članaka 30. i 31. ovoga Zakona te zbog razloga zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske nema pravo na spajanje obitelji.
(6) U slučaju spajanja obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koje se provodi sukladno odredbama ovoga Zakona ili Zakona o strancima, za osobu koja ne može pribaviti službene dokumente kojima dokazuje određeni obiteljski odnos, uzet će se u obzir okolnosti na temelju kojih se može procijeniti postoji li takav odnos. Odluka o odbijanju zahtjeva za spajanje obitelji ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određeni obiteljski odnos.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 67.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj, ako nemaju novčana sredstva ili imovinu kojima mogu osigurati uzdržavanje, najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(2) Postupak za priznavanje prava na smještaj pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: područni ured), a nadležan je područni ured prema prebivalištu azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom.
(3) O zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka područni ured odlučuje rješenjem.
(4) Ako područni ured utvrdi da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, rješenjem o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka odredit će da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom sudjeluje u plaćanju troškova smještaja sukladno propisu iz članka 93. stavka 3. ovoga Zakona uplatom na račun ministarstva nadležnog za poslove stambenog zbrinjavanja.
(5) Ako područni ured u postupku iz svoje nadležnosti, nakon izvršnosti rješenja o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka, utvrdi da azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, ukinut će rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo kojim će priznati pravo na smještaj azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom i utvrditi obvezu sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja, sukladno članku 93. stavku 3. ovoga Zakona.
(6) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nakon prekida međunarodne zaštite sukladno člancima 49. i 50. ovoga Zakona te ponovnim odobrenjem međunarodne zaštite imaju pravo na smještaj razmjerno neiskorištenom razdoblju ukupnog trajanja takvog smještaja propisanog stavkom 1. ovoga članka.
(7) Pravo na smještaj azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom prestaje:
1. istekom roka iz stavka 1. ovoga članka
2. na osobni zahtjev
3. ako bez opravdanog razloga odbiju osigurani smještaj
4. ako bez opravdanog razloga, neprekidno duže od 30 dana, ne borave na prijavljenoj adresi
5. ako se utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na smještaj
6. ako se utvrdi da ne skrbe o osiguranom smještaju s pažnjom dobroga gospodara
7. ako se utvrdi da koriste osigurani smještaj suprotno njegovoj namjeni.
(8) Osim u slučaju iz stavka 7. točke 1. ovoga članka, područni ured će, nakon što u propisanom postupku utvrdi pretpostavke iz stavka 7. točaka 2. do 7. ovoga članka, ukinuti rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo rješenje kojim utvrđuje prestanak prava na smještaj.
(9) Protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
(10) Žalba protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
(11) O žalbi protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(12) Izvršna rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka dostavljaju se ministarstvu nadležnom za poslove stambenog zbrinjavanja i Ministarstvu.
(13) Ako prestanu okolnosti iz stavaka 4. i 5. te stavka 7. točaka 4. i 5. ovoga članka, kao i u slučaju kad je pravo na smještaj prestalo na osobni zahtjev, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom mogu ponovno podnijeti zahtjev sukladno stavku 2. ovoga članka.
(14) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na zahtjev azilanta ili osobe pod supsidijarnom zaštitom, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove stambenog zbrinjavanja, rješenjem nadležnog područnog ureda azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom može se omogućiti privremeno korištenje stambene jedinice koja je vlasništvo Republike Hrvatske nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka na najduže još dvije godine, uz nastavak sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja prema rješenju iz stavaka 4. ili 5. ovoga članka ili uz plaćanje zaštićene najamnine na stambenu površinu, ako im rješenjem nije utvrđeno sudjelovanje u plaćanju troškova iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.
(15) Protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
(16) Žalba protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
(17) O žalbi protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(18) Plaćanje zaštićene najamnine regulirat će se ugovorom o najmu koji ministarstvo nadležno za poslove stambenog zbrinjavanja sklapa s azilantom i strancem pod supsidijarnom zaštitom na temelju prijedloga i suglasnosti iz stavka 14. ovoga članka.
(19) U svrhu daljnje integracije azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, ministarstvo nadležno za upravljanje državnom imovinom može jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ustupiti na upravljanje stambene jedinice koje su vlasništvo Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 68.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom može raditi u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na obrazovanje odraslih vezano uz zaposlenje, stručno usavršavanje i stjecanje praktičnog radnog iskustva pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 70.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na osnovno, srednje i visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin u skladu s posebnim propisima.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na obrazovanje odraslih sukladno propisima kojima se regulira obrazovanje odraslih pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(3) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(4) Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu kvalifikaciju provest će se procjena ranije stečenih kompetencija (»prior learning«). Procjenu ranije stečenih kompetencija azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom provest će nadležna tijela sukladno propisima kojima se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.
(5) Odluka o odbijanju zahtjeva za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određena inozemna stručna kvalifikacija.
(6) Ako azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ne raspolaže dovoljnim novčanim sredstvima, prijevod stranih isprava u svrhu priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija osigurat će se iz Državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja.
Učenje hrvatskog jezika, povijesti i kulture
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 74.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture radi uključivanja u hrvatsko društvo.
(2) U slučaju neispunjenja obveze iz stavka 1. ovoga članka, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nadoknadit će troškove tečaja ministarstvu nadležnom za obrazovanje.
(3) Troškovi aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 76.
(1) Postupak uključivanja azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom u društvo obuhvaća postupanja, odnosno ostvarivanja prava iz članaka 64. do 77. ovoga Zakona.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na pomoć pri uključivanju u društvo najduže tri godine od uručenja odluke.
(3) Pomoć pri uključivanju u društvo obuhvaća:
1. izradu plana integracije za azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom s obzirom na njegove individualne potrebe, znanja, sposobnosti i vještine
2. pružanje pomoći azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom radi ostvarivanja izrađenog plana
3. nadzor nad izvršenjem plana.
(4) Ministarstvo provodi aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske provodi koordinaciju rada svih ministarstva, nevladinih organizacija i dugih tijela koja sudjeluju u postupku uključivanja u društvo azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom u okviru Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo i pripadajuće Radne skupine koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata u ovom području.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA
PRILOG 4.:
OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA
1.
OPĆE INFORMACIJE
1.1.
Stručni nositelj:
Ministarstvo unutarnjih poslova
1.2.
Naziv propisa:
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti
1.3.
Program rada Vlade Republike Hrvatske, akt strateškog planiranja ili reformska mjera:
Ne
Naziv akta:
Opis mjere: -
1.4.
Plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije
Da
Naziv pravne stečevine EU:
- Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1347, 22.5.2024.)
- Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L 2024/1348, 22.5.2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1348)
- Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L 2024/1349, 22.5.2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1349)
- Uredba (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1350, 22.5.2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1350)
- Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351, 22. 5. 2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1351)
- Uredba (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu biometrijskih podataka radi djelotvorne primjene uredaba (EU) 2024/1351 i (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 2001/55/EZ te radi utvrđivanja identiteta državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva s nezakonitim boravkom i o zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu izvršavanja zakonodavstva, o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 2024/1358, 22.5.2024, u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1358).
- Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359, 22. 5. 2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359).
- Direktiva (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite (SL L 2024/1346, 22.5.2024.).
2.
UTVRĐIVANJE PROBLEMA
2.1.
U lipnju 2024. godine na snagu je stupio Pakt o migracijama i azilu. Radi se o paketu od 10 zakonodavnih akata kojima se reformira europska migracijska politika i politika azila i koji će se u državama članicama Europske unije početi primjenjivati u lipnju 2026. godine. Pakt o migracijama i azilu predstavlja skup novih pravila za upravljanje migracijama i uspostavu zajedničkog sustava azila na razini Europske unije koji omogućuje konkretne rezultate, a ujedno je u skladu s europskim vrijednostima.
Navedeni akti zahtijevaju odgovarajuće usklađivanje nacionalnog zakonodavstva, kako bi se omogućila njihova učinkovita provedba, posebice u pogledu organizacije postupaka, određivanja nadležnosti tijela, razmjene i obrade podataka, pristupa pravima i zaštitnim mehanizmima.
Važeći Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) donesen je prije usvajanja novog zakonodavnog paketa na razini Europske unije te ga je potrebno sveobuhvatno izmijeniti i dopuniti kako bi bio u potpunosti usklađen s novim pravnim okvirom Europske unije, a time i osigurao pravnu sigurnost, učinkovitu provedbu i zaštitu prava osoba koje traže međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2.2.
Izvor podataka:
· Europska komisija, 2024., Pakt o migracijama i azilu, https://commission.europa.eu/strategy-and-policy/priorities-2019-2024/promoting-our-european-way-life/migration-and-asylum/pact-migration-and-asylum_hr
· Ministarstvo unutarnjih poslova, 2024., Statistički podaci tražitelja međunarodne zaštite, Statistika medjunarodna zastita 2024.xlsx
· Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25)
3.
UTVRĐIVANJE POSEBNOG CILJA
3.1.
Opis posebnog cilja
Osigurati potpuno usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s obvezujućim aktima Europske unije u području međunarodne zaštite, u cilju jačanja učinkovitosti, pravne sigurnosti, zaštite prava tražitelja te otpornosti sustava na krize i zlouporabe postupaka.
3.2.
Opis svrhe propisa
Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i postupci za odobravanje međunarodne i privremene zaštite, prava i obveze tražitelja i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom, pravila o prihvatu tražitelja, integraciji i prestanku statusa, sukladno novim pravilima EU. Zakon omogućava učinkovitu provedbu izravno primjenjivih uredbi i prijenos odredbi revidirane Direktive o uvjetima prihvata broj (EU) 2024/1346.
3.3.
Razmotrena druga moguća normativna i nenormativna rješenja
Razmotrena je mogućnost donošenja novog zakona, no ocijenjeno je da se ciljevi predviđeni za usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije mogu učinkovito postići izmjenama i dopunama važećeg Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nenormativna rješenja, poput donošenja smjernica ili provedbenih uputa, nisu dostatne jer se radi o obvezi prijenosa direktive i provedbi izravno primjenjivih uredbi, što zahtijeva izravnu normativnu prilagodbu zakonodavnog okvira.
3.4.
Izvor podataka:
· Ministarstvo unutarnjih poslova, 2024., Statistički podaci tražitelja međunarodne zaštite, Statistika medjunarodna zastita 2024.xlsx
· Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15, 127/17 i 33/23)
4.
UTVRĐIVANJE UČINAKA I ADRESATA
4.1.
Posebni cilj:
Do 12. lipnja 2026. godine osigurati učinkovitu provedbu Pakta o migracijama i azilu kroz izmjene i dopune zakonodavnog okvira RH.
Posebni ciljevi su:
1. zakonodavno usklađivanje sa šest uredbi i jednom direktivom EU,
2. unaprjeđenje zakonodavnog okvira u dijelu postupovnih jamstava, uvjeta prihvata i zaštite ranjivih skupina,
3. smanjenje trajanja prosječnog postupka odobrenja međunarodne zaštite,
4. jačanje otpornosti sustava na krizne situacije i sekundarna kretanja kroz normiranje mjera ograničenja slobode kretanja, zadržavanja i njihovih alternativnih oblika.
4.1.1.
Učinci na gospodarstvo:
Adresati:
Predložene izmjene i dopune Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti imaju ograničen i neizravni učinak na gospodarstvo, posebno na dio sustava javnih usluga, smještaj i integraciju osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom. Učinak se primarno odnosi na državnu potrošnju, a posredno i na tržište rada. U tom smislu, propis može djelomično utjecati nadržavnu potrošnju, posebno u segmentu javnih usluga i socijalnih politika.
Ministarstvo unutarnjih poslova kao stručni nositelj ovog Zakona
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
Ministarstvo zdravstva
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih
Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine
Tražitelji međunarodne zaštite
Osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom
Poslovni subjekti
4.1.2.
Učinci na održivi razvoj:
Adresati:
Zakon jača kapacitete sustava za upravljanje azilom, osobito u kriznim okolnostima.
Ministarstvo unutarnjih poslova kao stručni nositelj ovog Zakona
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
Ministarstvo zdravstva
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih
Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine
Tražitelji međunarodne zaštite
Osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom
Poslovni subjekti
4.1.3.
Učinci na socijalnu skrb:
Adresati:
Zakon poboljšava koordinaciju i pravni okvir za uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u sustav socijalne skrbi. Omogućuje pravovremeno prepoznavanje posebnih potreba (npr. žrtava mučenja, djece bez pratnje), i njihovo uključivanje u odgovarajuće oblike skrbi i podrške.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
Centri za socijalnu skrb i stručni radnici
Pružatelji usluga socijalne skrbi (dječji centri, udomiteljske obitelji)
Osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom
4.1.4.
Učinci na zaštitu ljudskih prava:
Adresati:
Zakon jača jamstva za dostojanstveno postupanje s tražiteljima međunarodne zaštite, uključuje posebne postupovne mjere za ranjive skupine i maloljetnike te propisuje zaštitu od nezakonitog zadržavanja ili ograničenja kretanja. Time se osigurava usklađenost s Poveljom EU o temeljnim pravima i međunarodnim standardima ljudskih prava.
Ministarstvo unutarnjih poslova
Ured pučke pravobraniteljice
Pravosudna tijela
Udruge civilnog društva za zaštitu ljudskih prava
4.1.5.
Učinci na druga područja:
Adresati:
Učinci na obrazovanje :
Zakon omogućuje djeci tražitelja i djeci s odobrenom međunarodnom zaštitom pristup osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, uključuje ranije uključivanje u obrazovni sustav te propisuje obvezne tečajeve hrvatskog jezika i kulturne orijentacije
Ministarstvo unutarnjih poslova
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih
Javne ustanove (škole i sl.)
5.
ANALIZA UTVRĐENIH UČINAKA I ADRESATA
5.1.
Analiza učinaka i adresata u području gospodarstva:
Učinak : Predložene izmjene i dopune Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti imaju ograničen i neizravni učinak na gospodarstvo, posebno na dio sustava javnih usluga, smještaj i integraciju osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom (100 osoba). Učinak se primarno odnosi na državnu potrošnju, a posredno i na tržište rada.
U tom smislu, propis može djelomično utjecati na državnu potrošnju, posebno u segmentu javnih usluga i socijalnih politika.
Izravne koristi se odnose na jasnije definirane obveze za pružatelje usluga (smještaj, zdravstvo, obrazovanje), dugoročno rasterećenje sustava kroz učinkovitiju i bržu obradu zahtjeva za međunarodnu zaštitu te brži ulazak osoba s odobrenom zaštitom u tržište rada može ublažiti nedostatak radne snage u određenim sektorima.
Izravni troškovi odnose se na dodatna ulaganja u smještajne kapacitete i logistiku, osobito u kriznim situacijama, moguće povećanje troškova za obuku i jačanje ljudskih kapaciteta. Provedba mjera ograničenja kretanja i zadržavanja zahtijeva dodatne ljudske i tehničke resurse.
U odnosu na postojeće stanje, očekuje se povećana pravna sigurnost, brža i učinkovitija provedba postupaka, bolja pripremljenost za krizne situacije i održivije upravljanje proračunskim sredstvima u području prihvata i integracije.
Učinak se ocjenjuje pozitivnim jer jačanje zakonodavnog okvira za upravljanje međunarodnom zaštitom doprinosi dugoročnoj stabilnosti sustava i omogućuje predvidivije upravljanje proračunskim i ljudskim resursima. Uređeniji sustav prihvata i integracijskih mjera povećavaju izglede osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u zapošljavanju.
5.2.
Analiza učinaka i adresata u području održivog razvoja:
Učinak: Predložene izmjene i dopune Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti doprinose jačanju institucionalnih i operativnih kapaciteta za upravljanje međunarodnom zaštitom u redovnim i kriznim okolnostima. Uređeniji sustav omogućuje bolje planiranje, učinkovitu uporabu resursa i dugoročno stabilnije upravljanje migracijskim pritiscima.
Izravne koristi se odnose na uvođenje obveze izrade planova za krizne situacije (npr. iznenadni priljevi), jasnije definirana uloga i odgovornost nadležnih tijela te bolja međusektorska suradnja.
Izravni troškovi odnose se na troškove za jačanje smještajnih kapaciteta za tražitelje međunarodne zaštite (500 dodatnih mjesta) i osoba s odobrenom zaštitom (100 osoba) te kadrovskih kapaciteta.
U odnosu na dosadašnje stanje, predložene izmjene stvaraju jasne obveze i instrumente za planiranje i upravljanje izvanrednim okolnostima. Time se povećava predvidivost, funkcionalnost i održivost sustava međunarodne zaštite.
Učinak se ocjenjuje pozitivnim jer doprinosi strateškom upravljanju migracijama, smanjuje rizike od sustavnog preopterećenja i osigurava koordiniran odgovor u kriznim situacijama.
5.3.
Analiza učinaka i adresata u području socijalne skrbi:
Učinak : Zakon poboljšava koordinaciju i pravni okvir za uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u sustav socijalne skrbi. Time se omogućuje pravovremeno prepoznavanje posebnih potreba, osobito kod ranjivih skupina poput žrtava mučenja, djece bez pratnje ili osoba s invaliditetom, i njihovo upućivanje na odgovarajuće oblike skrbi i podrške.
Izravne koristi odnose se na rano prepoznavanje i odgovarajući odgovor na posebne potrebe tražitelja u smislu dostupnosti socijalnih usluga za ciljane skupine osoba, učinkovitije uključivanje ranjivih osoba u sustav skrbi i nadzora, jasnije ovlasti i uloga posebnih skrbnika za maloljetnike bez pratnje.
Izravni troškovi odnose se na edukaciju stručnjaka u sustavu socijalne skrbi (posebnih skrbnika), moguće povećanje opterećenja u pojedinim područnim uredima centara za socijalnu skrb i dječjih centara.
U usporedbi s postojećim stanjem , jača se pravna sigurnost i institucionalna suradnja, što omogućuje adekvatniju primjenu socijalnih mjera i bolju zaštitu prava pojedinaca.
Učinak se ocjenjuje pozitivnim jer osigurava dostupnost usluga socijalne zaštite u skladu s prepoznatim potrebama korisnika.
5.4.
Analiza učinaka i adresata u području zaštite ljudskih prava:
Učinak : Zakon jača jamstva za dostojanstveno postupanje s tražiteljima međunarodne zaštite, uključuje posebne postupovne mjere za ranjive skupine i maloljetnike te propisuje zaštitu od nezakonitog zadržavanja ili ograničenja kretanja. Time se osigurava usklađenost s Poveljom EU o temeljnim pravima i međunarodnim standardima ljudskih prava.
Izravne koristi odnose se na j asnije definirana prava i obveze tražitelja i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom, posebne procesne mjere za ranjive skupine, uključujući djecu i žrtve mučenja, učinkovit sustav pravnih lijekova i pristup posebnim skrbnicima i informacijama.
Izravni troškovi odnose se na osiguravanje pristupa informacijama u razumljivom obliku i jeziku tražiteljima međunarodne zaštite (cca 25.000 godišnje), edukacije službenika i sudaca, imenovanja posebnih skrbnika za maloljetnike bez pratnje (cca 200 maloljetnika godišnje).
U usporedbi s postojećim stanjem neka procesna i materijalna jamstva nisu bila dovoljno precizno uređena, osobito u kontekstu ubrzanih i graničnih postupaka, ograničenja slobode kretanja, zadržavanja te individualne procjene potreba. Ovim Nacrtom rijedloga zakona te se praznine nastoje ukloniti te se uvodi sustavnija zaštita prava u skladu s najnovijim EU standardima.
Učinak se ocjenjuje pozitivnim na zaštitu ljudskih prava, osobito za ranjive skupine tražitelja međunarodne zaštite, te osigurava uravnotežen odnos između učinkovitog upravljanja sustavom i poštovanja temeljnih prava svake osobe koja traži zaštitu u Republici Hrvatskoj.
5.5.
Analiza učinaka i adresata u drugim područjima:
Učinak na obrazovanje : Zakon omogućuje djeci tražitelja i djeci s odobrenom međunarodnom zaštitom pristup osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, uključuje ranije uključivanje u obrazovni sustav te propisuje obvezne tečajeve hrvatskog jezika i kulturne orijentacije.
Izravne koristi se odnose na uključivanje djece u obrazovni sustav i razvoj jezičnih kompetencija tražitelja međunarodne zaštite kao i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.
Izravni troškovi se odnose organizacije i provođenja tečajeva hrvatskog jezika i kulturne orijentacije te moguće individualizirane pristupe djeci (npr. pomoćni nastavnici, prevoditelji).
U usporedbi s postojećim stanjem praksa uključivanja djece u obrazovni sustav već postoji, ali su zakonske osnove bile fragmentirane i nisu jasno propisivale obvezu ranog uključivanja, niti su sadržavale odredbe o kulturnoj orijentaciji i strukturiranim jezičnim tečajevima. Novi zakon unosi veću pravnu jasnoću, obvezu i usklađenost s EU pravom.
Učinak se ocjenjuje pozitivnim jer osigurava pristup i pravnu sigurnost djeci tražitelja i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom, pridonosi uspješnijoj integraciji ove kategorije osoba i omogućava sustavu obrazovanja da pravovremeno i strukturirano odgovori na njihove potrebe.
5.6.
Izvor podataka:
· Ministarstvo unutarnjih poslova, 2024., Statistički podaci tražitelja međunarodne zaštite, Statistika medjunarodna zastita 2024.xlsx
· Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15, 127/17 i 33/23)
6.
SAVJETOVANJE I KONZULTACIJE
6.1.
Savjetovanje:
Savjetovanje se provodi u trajanju u pravilu u roku od 30 dana putem središnjeg državnog internetskog portala za savjetovanje s javnošću (e-Savjetovanja) objavom nacrta prijedloga zakona i Obrasca iskaza o procjeni učinaka propisa, kao dva odvojena savjetovanja. Navodi se točno razdoblje trajanja savjetovanja, broj ukupno zaprimljenih mišljenja, primjedbi i prijedloga te broj prihvaćenih komentara na Obrazac iskaza. Uz provedbu savjetovanja putem portala e-Savjetovanja stručni nositelj može provesti savjetovanje s javnošću putem javnog predstavljanja, anketa i fokus-skupina ili korištenja drugih metoda savjetovanja s javnošću. Iste je potrebno navesti i sažeti njihove rezultate.
6.2.
Konzultacije:
Istovremeno s provedbom postupka savjetovanja, Obrazac iskaza dostavlja se na mišljenje nadležnim tijelima i Uredu za zakonodavstvo. Potrebno je ukratko navesti kojim nadležnim tijelima je dostavljen Obrazac iskaza i sažeti dana očitovanja.
7.
ZAKLJUČAK
7.1.
Pozitivni učinci:
Izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jača se zakonodavni okvir za učinkovito i predvidivo upravljanje sustavom međunarodne zaštite, osobito u kriznim okolnostima. Uređuju se ključna postupovna pravila i mjere prihvata te se osigurava dostupnost socijalnih i obrazovnih usluga u skladu s prepoznatim potrebama korisnika. Zakon pridonosi integraciji osoba s odobrenom zaštitom i očuvanju temeljnih prava.
Negativni učinci:
Nema negativnih učinaka
7.2.
Zaključak o učincima koji će proisteći iz provedbe:
Provedbom Zakona očekuju se pretežito pozitivni učinci koji će biti vidljivi u razdoblju nakon početka njegove provedbe. Jačanjem zakonodavnog i institucionalnog okvira omogućit će se učinkovitije upravljanje sustavom međunarodne zaštite, bolja pripremljenost za krizne situacije i usklađenost s pravnom stečevinom Europske unije. Povećat će se pravna sigurnost kroz jasnije i učinkovitije postupke, osigurati zaštita temeljnih prava te unaprijediti pristup socijalnim i obrazovnim uslugama, što dugoročno doprinosi stabilnosti i održivosti sustava.
8.
PRILOZI
8.1
Dokumenti u prilogu:
-
9.
OVJERA ČELNIKA STRUČNOG NOSITELJA
Potpis:
POTPREDSJEDNIK VLADE I MINISTAR
dr.sc. Davor Božinović
Datum:____________________2025.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova