I.  USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

    Ocjena stanja

Važeći Zakon o strancima („Narodne novine“, br. 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) sadrži odredbe vezane za ulazak državljana trećih zemalja u Republiku Hrvatsku, vize, odredbe vezane za rad, reguliranje privremenog boravka državljana trećih zemalja (u svrhu spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja, studiranja, istraživanja, humanitarnih razloga, životnog partnerstva, rada, rada upućenih radnika iz drugih država članica Europskoga gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu: EGP) i Švicarske Konfederacije, boravka osobe s dugotrajnim boravkom u drugoj državi članici EGP-a, boravka u druge svrhe, digitalnih nomada, useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva, autonomnog boravka) te reguliranje stalnog i dugotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj.

Važećim Zakonom o strancima (u daljnjem tekstu: Zakon), između ostalih, prenesena je Direktiva 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice i o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici.

Međutim, navedena Direktiva stavlja se izvan snage s učinkom od 22. svibnja 2026.  novom Direktivom (EU) 2024/1233 Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (dalje u tekstu: Direktiva (EU) 2024/1233).

Direktivom (EU) 2024/1233 utvrđuje se skup pravila kojima se uređuje postupak rješavanja  zahtjeva za jedinstvenu dozvolu koja obuhvaća i boravišnu i radnu dozvolu u okviru jedinstvenog upravnog akta. Odnosi se na državljane trećih zemalja koji imaju sklopljene ugovore o radu s domaćim poslodavcima, a donosi niz novosti u odnosu na dosadašnje uređenje (npr. rok rješavanja zahtjeva, dopuštena nezaposlenost, promjena poslodavca nakon šest mjeseci rada). Sukladno članku 18. Direktive (EU) 2024/1233, države članice obvezne su donijeti zakone i druge propise koji su potrebni radi njena prenošenja do 21. svibnja 2026.

Nadalje, odredbe Zakona potrebno je uskladiti s Paktom o migracijama i azilu koji uvodi nova pravila za upravljanje migracijama i uspostavu zajedničkog sustava azila na razini EU-a. Pakt obuhvaća 10 zakonodavnih akata Unije usvojenih 14. svibnja 2024. Paktom se uvodi sveobuhvatan pristup za jačanje i integraciju najvažnijih politika Europske unije o migracijama, azilu, upravljanju granicama i integraciji. Njegova pravila namijenjena su dugoročnom upravljanju migracijama i njihovoj normalizaciji, a članicama Europske unije omogućuju fleksibilnost u rješavanju specifičnih problema s kojima se suočavaju i potrebne mjere za zaštitu osoba kojima treba pomoć.

Slijedom navedenoga, Zakon je potrebno mijenjati i zbog provedbe Pakta o migracijama i azilu, odnosno osigurati provedbu Uredbe (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe (EU) 2024/1356 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/817, Uredbe (EU) 2024/1352 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o izmjeni uredaba (EU) 2019/816 i (EU) 2019/818 za potrebe uvođenja dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama, Uredbe (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 i Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU.

Zakonom koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. propisani su uvjeti izdavanja dozvola za boravak i rad državljanima trećih zemalja. Zakonom je uveden fleksibilan model zapošljavanja stranaca u Republici Hrvatskoj koji može brzo i adekvatno odgovoriti na potrebe tržišta rada. Nakon stupanja na snagu Zakona podaci su ukazivali na stalno povećanje broja izdanih dozvola za boravak i rad, te je tako u prvoj godini primjene Zakona, odnosno 2021. godine izdano 81.995 dozvola za boravak i rad, u 2022. godini izdano je 124.121 dozvola za boravak i rad, u 2023. godini izdano je 172.499 dozvola za boravak i rad, a u 2024. godini izdano je 206.529 dozvola za boravak i rad, što je povećanje od 151,88 % u odnosu na 2021. godinu, te 530,93 % u odnosu na 2018. godinu.

Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, br. 40/25) 15. ožujka 2025. došlo je do blagog smanjivanja broja izdanih dozvola za boravak i rad, te je u prvih devet mjeseci 2024. godine izdano 158.837 dozvola, a u prvih devet mjeseci 2025. godine izdano je 136.194 dozvola za boravak i rad (14,3 % manje). Do smanjenja broja izdanih dozvola za boravak i rad došlo je, između ostaloga, zbog promjene uvjeta za davanje pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (npr. nemogućnost dokazivanja obavljanja gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj, uveden je omjer zaposlenih domaćih i stranih radnika i u deficitarnim zanimanjima, uvedena je obveza podmirenih svih javnih davanja, a ne samo po osnovi poreza na dohodak i doprinosa za obvezna osiguranja), kao i zbog novih instituta (mogućnosti olakšanog mijenjanja deficitarnog zanimanja kod istog poslodavca, te olakšana promjena poslodavca u istom zanimanju), zbog čega više nije nužno pokretati postupak izdavanja nove dozvole za boravak i rad.  

Trenutni model izdavanja dozvola za boravak i rad državljaninu treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad ne omogućava promjenu zanimanja koje nije deficitarno kod istoga poslodavca, niti promjenu poslodavca prije godine dana u drugom zanimanju, što znači da je u tim slučajevima potrebno provesti novi postupak izdavanja dozvole za boravak i rad (podnošenje zahtjeva, novo mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, plaćanje upravnih pristojbi, te ishođenje nove biometrijske dozvole boravka), što predstavlja administrativno opterećenje tijela koja sudjeluju u postupku, državljana trećih zemalja, kao i poslodavaca.

Policijske uprave odnosno policijske postaje u roku propisnom za izdavanje dozvole za boravak i rad od 15 dana objektivno ne mogu izvršiti sve potrebne provjere u cilju izdavanja dozvola za boravak i rad samo onim poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku. Uzimajući u obzir pristupanje Republike Hrvatske schengenskom prostoru, u postupku odobrenja dozvola za boravak i rad potrebno je spriječiti zlouporabu navedenog postupka, prije svega državljana određenih država koje predstavljaju migracijski rizik, kao i krijumčara ili fiktivnih poslodavaca kojima za cilj nije obavljanje gospodarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj, nego je glavna svrha njihovog osnivanja ili djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja na teritorij Europske unije, bez stvarne želje ili potrebe za radom u Republici Hrvatskoj. Ulaskom Republike Hrvatske u schengenski prostor državljani država kojima je za ulazak potrebna viza, za odlazak u druge države članice schengenskog prostora nisu u  obvezi ishoditi dodatnu vizu za slobodu kretanja do 90 dana na području drugih država članica ako imaju biometrijsku dozvolu boravka koju je izdala Republika Hrvatska.

Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje donosi odluku o zanimanjima za koje poslodavac nije dužan zatražiti provedbu testa tržišta rada, pa je tako određeno da su neka zanimanja deficitarna na području cijele Republike Hrvatske (npr. u djelatnosti graditeljstva:  zidar, tesar, armirač itd.), neka zanimanja su deficitarna na području samo nekih županija (npr. konobar i kuhar na području Istarske, Primorsko – goranske, Zadarske, Ličko – senjske, Šibensko – kninske,  Splitsko – dalmatinske, Dubrovačko – neretvanske, Zagrebačke, Međimurske, Krapinsko – zagorske i Varaždinske županije i Grada Zagreba), dok su određena zanimanja deficitarna na području određenih županija u samo određenom vremenskom razdoblju (npr. prodavač - samo za period rada od 1. svibnja do 30. rujna na području Istarske i Dubrovačko – neretvanske županije). U primjeni važećeg modela izdavanja dozvola za boravak i rad uočeni su određeni izazovi u smislu da poslodavci ishoduju dozvole za boravak i rad na području određene policijske uprave gdje je određeno zanimanje deficitarno, a šalju državljanina treće zemlje na rad na područje policijskih uprava gdje to zanimanje nije deficitarno, već je potrebno provesti test tržišta rada. Na navedeni način zaobilazi se institut testa tržišta rada i narušava tržište rada.  

U praksi su se pojavili slučajevi kada poslodavci traže test tržišta rada za nedeficitarno zanimanje npr. vozača taksija u manjem gradu gdje doista postoji manjak osoba tog zanimanja, međutim nakon pozitivnog testa tržišta rada i izdavanja dozvole za boravak i rad poslodavac ne zapošljava strane radnike u tom gradu, već šalje radnike na rad na područje druge policijske uprave gdje nije proveden test tržišta rada jer postoji veći broj domaćih radnika tog zanimanja i test tržišta rada bi vjerojatno bio negativan, a zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad odbijen. Na navedeni način zaobilazi se institut testa tržišta rada i narušava tržište rada.  

Zakonom nije ograničeno da državljani trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad bez testa tržišta rada i mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za obnovu potresom oštećenih zgrada na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, rade na području drugih policijskih uprava gdje je potrebno ishoditi dozvole za boravak i rad u djelatnosti graditeljstva na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.  

Zakonom je propisano da poslodavci za sezonske radnike svake sezone ishoduju nove dozvole za boravak i rad, što predstavlja administrativno opterećenje svih dionika u postupku izdavanja odobrenja dozvola za boravak i rad za sezonske radnike.    

Zakonom je propisano pravilo da državljani trećih zemalja kojima je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, zahtjev za odobrenje privremenog boravka podnose u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu. Međutim, određenim kategorijama državljana trećih zemalja navedenima u članku 58. stavku 3. Zakona, uključujući i studente, omogućeno je podnošenje zahtjeva za schengensku kratkotrajnu (C) vizu, kako bi po dolasku u Republiku Hrvatsku podnijeli zahtjev za odobrenjem privremenoga boravka u nadležnim policijskim upravama odnosno policijskim postajama. Preporuka Schengenske evaluacije je da se navedenim kategorijama državljana trećih zemalja koji planiraju boraviti dulje od 90 dana u Republici Hrvatskoj ne izdaje kratkotrajna viza (C)  već dugotrajna viza (D).

Važećim Zakonom nije propisana obveza da državljanin treće zemlje poznaje hrvatski jezik i latinično pismo za izdavanje ili produljenje dozvole za boravak i rad, već je poslodavac slobodan prilikom selekcijskog postupka propisati uvjete koji su mu potrebi za obavljanje tog radnog mjesta.  

Studentima državljanima trećih zemalja privremeni boravak odobrava se u trajanju do godine dana odnosno do kraja akademske godine. Strani studenti koji su na visoka učilišta upisani na cjeloviti studij završetkom akademske godine trebaju svake godine ponovno produžavati privremeni boravak, što predstavlja administrativno opterećenje dionika u postupku izdavanja odobrenja privremenog boravka.

Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom

Predloženim izmjenama i dopunama uredit će se:

-preuzimanje Direktive (EU) 2024/1233 Europskog parlamenta i Vijeća o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici

-          provedba Uredbe (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća; Uredbe (EU) 2024/1356 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/817; Uredbe (EU) 2024/1352 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o izmjeni uredaba (EU) 2019/816 i (EU) 2019/818 za potrebe uvođenja dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama; Uredbe (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 i Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU

- odredbe u dijelu zapošljavanja državljana trećih zemalja

-       poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma kao uvjeta za produljenje dozvole za boravak i rad, ako je strani radnik u Republici Hrvatskoj boravio najmanje godinu dana

- omogućavanje reguliranja privremenog boravka u svrhu studiranja na rok do tri godine

- propisivanje izdavanja dugotrajne vize (D) za kategorije državljana trećih zemalja iz članka 58. stavka 3. Zakona, koji mogu podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka u policijskim upravama odnosno policijskim postajama

- dodatno usklađivanje prekršajnih odredbi s materijalnim odredbama.

Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Donošenjem predloženog Zakona omogućit će se reguliranje boravka državljana trećih zemalja kako nalaže Direktiva (EU) 2024/1233, odnosno izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad u okviru jednog upravnog akta.

Na temelju propisanog roka od 90 dana (koji uključuje i provedbu testa tržišta rada) za rješavanje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad policijske uprave odnosno policijske postaje moći će ocijeniti radi li se o  poslodavcima koji uredno posluju u Republici Hrvatskoj, zapošljavaju domaće radnike te doprinose gospodarskom razvitku, čime će se smanjiti mogućnost zlouporabe postupka izdavanja dozvola za boravak i rad.  

Smanjit će se administrativno opterećenje svih dionika postupka, na način da je omogućena olakšana promjena svih zanimanja kod istog poslodavca, a ne samo promjena u deficitarnim zanimanjima. Omogućit će se olakšana promjena poslodavca radi usklađivanja s novom Direktivom 2024/1233, uz iznimku ako se radi o zaposlenju kod poslodavca koji je ishodio dozvolu za boravak i rad na temelju koje je državljanin treće zemlje došao u Republiku Hrvatsku, kada se promjena poslodavca dozvoljava nakon šest mjeseci. U navedenim slučajevima nema potrebe izdavanja nove dozvole za boravak i rad i provođenja cjelokupnog upravnog postupka, već će unutar važenja dozvole za boravak i rad navedeno biti moguće bez dodatnog administrativnog tereta.

Adresirat će se uočeni izazovi u primjeni važećeg modela rada na temelju izdanih dozvola za boravak i rad, na način da će se propisati zabrana državljanima trećih zemalja da rade, poslodavcima da zapošljavaju, a korisnicima da se koriste radom državljana trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad za deficitarno zanimanje, da se s takvom dozvolom radi na području onih policijskih uprava u kojima to zanimanje nije deficitarno (ne nalazi se na listi deficitarnih zanimanja Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje). Također, propisat će se zabrana državljanima trećih zemalja da rade, poslodavcima da zapošljavaju, a korisnicima da se koriste radom državljana trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad na temelju provedenog testa tržišta rada na jednom području, da se s takvom dozvolom radi na području onih policijskih uprava u kojima test tržišta rada nije proveden.

Omogućit će se da poslodavci za sezonske radnike ishoduju dozvole za boravak i rad s rokom važenja do tri godine, unutar kojih bi državljani trećih zemalja mogli raditi do 90 dana ili do devet mjeseci za istog poslodavca, u istom ili srodnom zanimanju, što će smanjiti administrativno opterećenje dionika u postupku izdavanja odobrenja dozvola za boravak i rad za sezonski rad.    

Studentima državljanima trećih zemalja omogućit će se reguliranje privremenog boravka u svrhu studiranja s rokom važenja do tri godine. Na taj način olakšavaju se administrativni postupci za studente na cjelovitom studiju i smanjuje administrativno opterećenje za obradu zahtjeva za produženjem privremenog boravka. U cilju kontrole odobrenih privremenih boravaka, propisana je obveza stranim studentima kojima je privremeni boravak odobren do tri godine, da do 31. listopada svake akademske godine  policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji dostave potvrdu visokog učilišta o upisu na studij u tekućoj akademskoj godini.  

Propisivanje uvjeta poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma u postupku produljenja dozvole za boravak i rad, koje se izdaju na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje državljanima trećih zemalja koji su u Republici Hrvatskoj boravili najmanje godinu dana, imalo bi dodatni poticaj za njihovu daljnju integraciju u hrvatsko društvo, dodatno bi se učinio iskorak u unaprjeđenju njihove jezične kompetencije te osim njihove brže integracije, poznavanjem hrvatskog jezika i latiničnog pisma im se otvara mogućnost boljeg pozicioniranja i konkurentnosti na tržištu rada.

Izmijenjenim prekršajnim odredbama predlaže se usklađivanje s novim materijalnim odredbama, čime će se uputiti jasna poruka o pravnim dobrima koja se njime štite, signalizira se netolerancija na određena ponašanja kojima se krše odredbe Zakona te će predstavljati odvraćajući element za činjenje prekršaja propisanih Zakonom.

Provedbom predloženog Zakona, osigurat će se administrativno rasterećenje poslodavaca te službenika policijskih uprava odnosno policijskih postaja, učinkovitije provođenje postupaka te zaštita radnika-državljana trećih zemalja i zadržavanje postojeće strane radne snage, uz poštivanje svih sigurnosnih aspekata.

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA   O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA

Članak 1.

U Zakonu o strancima („Narodne novine“, br. 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) u članku 2. stavku 1. podstavak 9. mijenja se i glasi:

„- Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom (SL L 16, 23. 1. 2004.)“.

Podstavci 16. i 17. brišu se.

Dosadašnji podstavci 18. – 21. postaju podstavci 16. – 19.

Na kraju dosadašnjeg podstavka 21., koji postaje podstavak 19., briše se točka i dodaje se novi podstavak 20. koji glasi:

„- Direktiva (EU) 2024/1233 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. travnja 2024. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (preinaka) (SL L, 2024/1233, 30.4.2024.). “.

U stavku 2. podstavak 5. mijenja se i glasi:

„-Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (kodifikacija) (SL L 77, 23. 3. 2016) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2024/1717 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (SL L 2024/1717, 20.6.2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/399)“.  

Podstavak 14. mijenja se i glasi:

„- Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L, 2024/1347, 22.05.2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1347)“.

Na kraju podstavka 14. briše se točka te se dodaju podstavci 15. – 18. koji glase:

„- Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L, 2024/1348, 22.05.2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1348)

- Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (SL L, 2024/1349, 22.05.2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1349)

- Uredba (EU) 2024/1352 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o izmjeni uredaba (EU) 2019/816 i (EU) 2019/818 za potrebe uvođenja dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama (SL L, 2024/1352, 22.05.2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1352)

- Uredba (EU) 2024/1356 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/817 (SL L, 2024/1356, 22.05.2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1356).“.

Članak 2.

U članku 3. stavku 1. na kraju točke 55. briše se točka te se dodaju točke 56. – 61. koje glase:  

„56) jedinstveni postupak obrade zahtjeva je postupak podnošenja jedinstvenog zahtjeva poslodavca ili državljanina treće zemlje za odobrenje ili produljenje boravka i rada na području Republike Hrvatske, sukladno članku 90. stavku 1., članku 92. stavku 1. i članku 111. stavku 1. ovoga Zakona, na temelju kojeg se izdaje jedinstvena dozvola      

57) jedinstvena dozvola je biometrijska dozvola boravka koja se izdaje ili produljuje radniku iz treće zemlje sukladno članku 92., članku 97. ovoga Zakona i članku 110. ovoga Zakona, osim točaka 3., 4., 15. i 16. toga članka (u daljnjem tekstu: dozvola za boravak i rad)  

58) radnik iz treće zemlje je državljanin treće zemlje koji je sklopio ugovor o radu s hrvatskim poslodavcem sukladno općem propisu o radu i kojem je izdana jedinstvena dozvola (u daljnjem tekstu: državljanin treće zemlje)  

59) dubinska provjera je provjera državljana trećih zemalja koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak utvrđene u članku 6. Uredbe (EU) 2016/399 ili nezakonito borave na području Republike Hrvatske, a provodi se sukladno Uredbi (EU) 2024/1356

60) postupak povratka na granici je postupak vraćanja odbijenih tražitelja međunarodne zaštite sukladno Uredbi (EU) 2024/1349

61) postupak odobravanja azila na granici je postupak koji se provodi sukladno Uredbi (EU) 2024/1348.“.

Članak 3.

U članku 35. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Dugotrajna viza je odobrenje za boravak na području Republike Hrvatske do 30 dana te se izdaje:

- državljaninu treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak u svrhe iz članka 57. ovoga Zakona odnosno izdana dozvola za boravak i rad i ako mu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna kratkotrajna viza

- državljaninu treće zemlje kojem je potrebna kratkotrajna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, a zahtjev za odobrenje privremenog boravka može podnijeti u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji sukladno članku 58. stavku 3. ovoga Zakona.“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Početak valjanosti dugotrajne vize ne može biti raniji od:

- početka roka valjanosti odobrenog privremenog boravka odnosno izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj

- u slučajevima iz članka 58. stavka 3. ovoga Zakona kada rok valjanosti ne može biti raniji od datuma početka namjeravanoga putovanja

- u slučaju iz članka 104. stavka 12. ovoga Zakona rok valjanosti ne može biti raniji od početka tekućeg razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona.“.

Članak 4.

U članku 37. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Zahtjev za izdavanje dugotrajne vize podnosi se:

- najranije tri mjeseca prije, a najkasnije tri mjeseca nakon početka valjanosti privremenoga boravka ili dozvole za boravak i rad

- u slučajevima iz članka 58. stavka 3. ovoga Zakona zahtjev se može podnijeti najranije šest mjeseci prije početka namjeravanoga putovanja te u pravilu najkasnije 15 dana prije početka namjeravanoga putovanja

- u slučaju iz članka 104. stavka 12. ovoga Zakona zahtjev se podnosi najranije tri mjeseca prije početka razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona.“.

Članak 5.

U članku 38. stavku 1. točka 5. mijenja se i glasi:

„5. državljanin treće zemlje ima odobren privremeni boravak ili izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju iz članka 58. stavka 3. ovoga Zakona kada se prilaže dokumentacija kojom se dokazuju svrha i uvjeti boravka u Republici Hrvatskoj“.

Članak 6.

U članku 40. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

„2. ima odobrenje privremenog boravka odnosno izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, osim u slučajevima iz članka 58. stavka 3. ovoga Zakona kada je priložena dokumentacija kojom se dokazuju svrha i uvjeti boravka u Republici Hrvatskoj“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dugotrajna viza dužan je u roku od 30 dana od početka valjanosti vize obratiti se nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji radi prijave boravišta i izrade biometrijske dozvole boravka, odnosno radi podnošenja zahtjeva za odobrenje privremenog boravka ako se radi o državljaninu treće zemlje iz članka 58. stavka 3. ovoga Zakona.“.      

Članak 7.

U članku 41. stavku 1. točki 1. podtočka 2. mijenja se i glasi:

„- nema odobrenje privremenog boravka odnosno izdanu dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj ili u slučajevima iz članka 58. stavka 3. ovoga Zakona ne opravda svrhu i uvjete namjeravanoga boravka“.

Članak 8.

U članku 58. stavku 2. iza riječi: „kojemu za ulazak u Republiku Hrvatsku nije potrebna“ dodaje se riječ: „kratkotrajna“.

U stavku 3. iza riječi: „kojem je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna“ dodaje se riječ: „kratkotrajna“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj ima odobren azil ili supsidijarnu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita može u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji za člana uže obitelji kojem je potrebna kratkotrajna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku i koji se nalazi izvan Republike Hrvatske podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji iz članka 66. ovoga Zakona prema mjestu namjeravanog boravka državljanina treće zemlje.“.

U stavku 5. u uvodnoj rečenici iza riječi: „kojem je potrebna“ dodaje se riječ: „kratkotrajna“.

U stavku 7. iza riječi: „odbijen“ dodaju se riječi: „ obustavljen ili odbačen“.

U stavku 8. prvom podstavku iza riječi: „kojemu treba“ dodaje se riječ: „kratkotrajna“.

Članak 9.

U članku 60. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Državljanin treće zemlje može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu.“.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 10.

U članku 62. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„(5) Državljanin treće zemlje može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu.“.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6.

Članak 11.

U članku 72. stavku 3. riječi: „Iznimno od stavka 1. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „Iznimno od stavka 1. točaka 3. i 5. ovoga članka“.  

Članak 12.

U članku 73. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Odobrenje za privremeni boravak u svrhu studiranja izdaje se s rokom važenja:

-  do godine dana ili

-  do kraja predviđenog trajanja studijskog programa na koji je student upisan, a najduže do tri godine, u kojem slučaju je državljanin treće zemlje svake godine do 31. listopada  policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji dužan dostaviti potvrdu visokog učilišta o upisu na studij u tekućoj akademskoj godini.“.

Članak 13.

Članak 88. mijenja se i glasi:

„(1) Državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi, a poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje:

– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka

– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona

– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. odnosno stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana

– na temelju potvrde o prijavi rada ili

– bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(2) Radom se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju trgovačkog društva ili obrta.

(3) Državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj:

– samo na onim poslovima navedenim u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

– samo na onim poslovima za koje je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano ili

– samo na onim poslovima navedenim u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(4) Državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj:

– samo kod onoga poslodavca koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

– samo kod onoga poslodavca za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji je naveden u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

– samo kod onoga poslodavca i korisnika koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

– samo kod onoga korisnika za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano ili

– samo kod poslodavca koji je naveden u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(5) Poslodavac ne smije zapošljavati državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj niti se koristiti njegovim radom.

(6) Poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje iz stavka 1. podstavaka 1. do 4. ovoga članka:

– samo na onim poslovima odnosno za poslodavca navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

– samo na onim poslovima odnosno za poslodavca za koje je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

– samo na onim poslovima odnosno za poslodavca navedenog u potvrdi o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

(7) Korisnik iz članka 100. ovoga Zakona može se koristiti radom državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj:

– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona odnosno na temelju stavka 5. toga članka

– na temelju dozvole boravka iz članka 91. stavka 2. ovoga Zakona i pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona

– na temelju potvrde iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, ako se radi o sezonskom radniku do 90 dana

– samo na onim poslovima odnosno za korisnika navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

– samo na onim poslovima odnosno za korisnika za kojeg je dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano

– bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(8) Prije zasnivanja radnog odnosa poslodavac mora od državljanina treće zemlje iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona zatražiti na uvid valjano odobrenje boravka u Republici Hrvatskoj.

(9) Ako je državljanin treće zemlje predočio nevaljano odobrenje boravka iz stavka 8. ovoga članka, poslodavac se neće smatrati odgovornim za zapošljavanje državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, osim ako je poslodavac znao da je dokument koji je predočen kao odobrenje boravka iz stavka 8. ovoga članka bio krivotvoren.

(10) Odredbe ovoga članka koje se odnose na poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju i na podizvođača.

(11) Državljanin treće zemlje kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnog zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona, može raditi pod uvjetima iz ovoga članka samo na području onih policijskih uprava za koje je to zanimanje deficitarno.  

(12) Poslodavac kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnog zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona, može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području onih policijskih uprava za koje je to zanimanje deficitarno.

(13) Korisnik kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnog zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona, može se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području onih policijskih uprava za koje je to zanimanje deficitarno.

(14) Državljanin treće zemlje kojemu je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 110. točki 32. ovoga Zakona može raditi pod uvjetima iz ovoga članka i samo na području onih policijskih uprava koje su navedene u toj točki.

(15) Poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje kojemu je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 110. točki 32. ovoga Zakona pod uvjetima iz ovoga članka i samo na području onih policijskih uprava koje su navedene u toj točki.

(16) Državljanin treće zemlje kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona na temelju testa tržišta rada iz članka 98. ovoga Zakona,  može raditi samo na području one policijske uprave u kojoj je tražen test tržišta rada i gdje je Hrvatski zavod za zapošljavanje utvrdio da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji kako je propisano člankom 98. stavkom 6. ovoga Zakona.

(17) Poslodavac kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ili članka 103.c stavka 5. ili članka 103.d stavka 6. ili članka 103.e stavka 5. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavaka 2. do 4. ovoga Zakona može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području one policijske uprave u kojoj je tražen test tržišta rada i gdje je Hrvatski zavod za zapošljavanje utvrdio da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji kako je propisano člankom 98. stavkom 6. ovoga Zakona.

(18) Korisnik kojem je izdana potvrda iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona odnosno dano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 100. stavka 6. ovoga Zakona odnosno koji su navedeni u potvrdi iz članka 91. stavka 4. ovoga Zakona za obavljanje deficitarnih zanimanja iz članka 101. ovoga Zakona, može se koristiti radom državljanina treće zemlje pod uvjetima iz ovoga članka samo na području one policijske uprave u kojoj je tražen test tržišta rada i gdje je Hrvatski zavod za zapošljavanje utvrdio da u evidenciji nezaposlenih osoba nema raspoloživih osoba koje ispunjavaju zahtjeve poslodavca za zapošljavanje ili se oni ne mogu ispuniti migracijama nezaposlenih osoba u zemlji kako je propisano člankom 98. stavkom 6. ovoga Zakona.

(19) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad može raditi za istog poslodavca, a poslodavac državljanina treće zemlje može zaposliti u svim poslovnim objektima u kojima poslodavac obavlja djelatnost na poslovima u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu i sukladno stavcima 3. i 6. ovoga članka, ako nije u suprotnosti sa stavcima 11., 12., 14., 15., 16. i 17. ovoga članka.

(20) Poslodavac koji je podnio zahtjev:

- za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 97. ovoga Zakona ili koja se produljuje ili članka 110. ovoga Zakona koja se izdaje na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka, obavještavat će državljanina treće zemlje o statusu zahtjeva, a o njegovom ishodu dužan ga je obavijestiti u roku od tri dana pisanim putem

- iz članka 100. stavka 4., članka 103.c stavka 3., članka 103.d stavaka 4. i 8. ili članka 103.e stavka 3. ovoga Zakona dužan je o mišljenju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u roku od tri dana obavijestiti državljanina treće zemlje pisanim putem.

(21) Ako upravnu pristojbu za odobrenje dozvole za boravak i rad plaća poslodavac, nema pravo tražiti povrat pristojbe od državljanina treće zemlje.“.

Članak 14.

U članku 89. stavku 1. točka 10. mijenja se i glasi:

„10. privremeni boravak u svrhu studiranja kad je studentska praksa sastavni dio studijskog programa, a najviše 25 sati tjedno kada obavlja studentske poslove u skladu s propisima koji reguliraju obavljanje studentskih poslova ili je zaposlenik ili se samozapošljava“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Student iz članka 73. stavka 5. ovoga Zakona može bez obveze ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada obavljati studentske poslove u skladu s propisima koji reguliraju obavljanje studentskih poslova ili je zaposlenik ili se samozapošljavati najviše 25 sati tjedno, osim kad je studentska praksa sastavni dio studijskog programa.“.

Iza stavka 6. dodaju se stavci 7., 8. i 9. koji glase:

„(7) Državljanin treće zemlje koji, u okviru programa mobilnosti, dolazi u Republiku Hrvatsku na hrvatska visoka učilišta kao gostujući profesor na razdoblje manje od sedam dana, a zaposlen je na visokom učilištu u svojoj matičnoj državi, nije dužan ishoditi dozvolu za boravak i rad odnosno potvrdu o prijavi rada ako ima prihvatno pismo agencije nadležne za mobilnost i programe EU kojim dokazuje da mu je dodijeljena stipendija za mobilnost.

(8) Državljani trećih zemalja iz stavaka 6. i 7. ovoga članka mogu obavljati poslove za vrijeme kratkotrajnog boravka kako je propisano člankom 55. stavkom 1. ovoga Zakona.

(9) Državljanin treće zemlje iz stavka 1. točaka 1. do 12. i točke 16. ovoga članka, koji je podnio zahtjev za produljenje privremenog boravka u roku iz članka 62. stavka 1. ovoga Zakona, može ostati i raditi u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.“.

Članak 15.

U članku 91. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„(5) U potvrdama iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, navest će se i policijska uprava u kojima je proveden test tržišta rada iz članka 98. ovoga Zakona kao i policijske uprave na području kojih je dozvoljen rad u deficitarnom zanimanju za koje je izdana dozvola za boravak i rad.“.

Dosadašnji stavci 5. i 6. postaju stavci 6. i 7.

Dosadašnji stavak 7., koji postaje stavak 8., mijenja se i glasi:

„(8) O zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona Ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti što je prije moguće, a najkasnije u roku od 90 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, a koje razdoblje obuhvaća i provođenje testa tržišta rada iz članka 98. ovoga Zakona.“.  

Iza stavka 8. dodaje se novi stavak 9. koji glasi:

„(9) U iznimnim i opravdanim okolnostima povezanima sa složenošću zahtjeva, osim u slučaju izdavanja dozvola za boravak i rad za sezonski rad, rok iz stavka 8. ovoga članka može se produžiti za 30 dana, o čemu policijska uprava odnosno policijska postaja obavještava podnositelja zahtjeva.“.  

Dosadašnji stavci 8. – 10. postaju stavci 10. – 12.

Iza stavka 12. dodaje se stavak 13. koji glasi:

„(13) Poslodavcu i korisniku iz članka 100. ovoga Zakona policijska uprava odnosno policijska postaja će zaključke i pozive izdati u elektroničkom obliku i dostaviti u korisnički pretinac sustava e-Građani.“.

Članak 16.

Iza članka 92. dodaju se naslov iznad članka i članak 92.a koji glase:

„Znanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma za državljane trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

Članak 92.a

(1) Državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj boravi najmanje godinu dana na temelju dozvole za boravak i rad izdane sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena, dužan je položiti ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma.

(2) Standardizirani ispit znanja za osnovu razinu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (A1.1) provode škole stranih jezika koje imaju suglasnost ministra nadležnog za rad za izvođenje programa učenja hrvatskog jezika za strance kroz sustav vaučera, sveučilišta ili sastavnice sveučilišta koje izvode programe iz hrvatskog jezika i provode ispite, a ustanove koje imaju registriranu djelatnost obrazovanja odraslih ako imaju suglasnost za provođenje ispita iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma iz stavka 7. ovoga članka.

(3) Troškove ispita iz stavka 2. ovoga članka snosi poslodavac.

(4) Dokaz o položenom ispitu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma sastavni je dio evidencije o radnicima koju je poslodavac dužan voditi na temelju općeg propisa o radu.

(5) Državljanin treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka dužan je uz zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad koja je bila izdana na temelju članka 97. ovoga Zakona odnosno uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 97. ovoga Zakona, uz zahtjev priložiti dokaz o položenom ispitu poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma.

(6) Ispit poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma ne moraju položiti državljani trećih zemalja koji:

1. su završili osnovno, srednje ili visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj ili

2. govore jezikom iz podskupine južnoslavenskih jezika.

(7) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na sezonskog radnika.

(8) Ministar pravilnikom iz članka 154. stavka 4. ovoga Zakona, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za znanost i obrazovanje, propisuje način polaganja ispita iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma te visinu troškova polaganja ispita.“.

Članak 17.

U članku 93. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:

„3. poslodavac odnosno subjekt domaćin aktivno ne obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u Republici Hrvatskoj, a koja je povezana sa zanimanjem za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad“.

U točki 8. iza riječi: „kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada“ dodaju se riječi: „godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada“.

Na kraju točke 14. briše se točka te se dodaju točke 15., 16. i 17. koje glase:

„15. poslodavac u propisanom roku iz članka 95. stavka 2. ovoga Zakona ne uplati u državni proračun propisani iznos

16. državljanin treće zemlje iz članka 92.a stavka 1. ovoga Zakona ne priloži dokaz o položenom ispitu iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma

17. su u trgovačkom društvu osobe ovlaštene za vođenje i zastupanje društva samo državljani treće zemlje, a niti jedan državljanin treće zemlje nema dozvolu za boravak i rad sukladno članku 110. točki 2. ovoga Zakona odnosno ne radi se o državljaninu treće zemlje iz članka 89. stavka 1. ovoga Zakona, osim ako se radi o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 111. stavka 6. ovoga Zakona.“.  

Članak 18.

U članku 94. stavku 1. riječi: „Ministarstvo će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti dozvolu za boravak i rad ako:“ zamjenjuju se riječima: „Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti dozvolu za boravak i rad ako:“.

Točka 4. mijenja se i glasi:

„4. državljanin treće zemlje obavlja poslove suprotno odredbi članka 88. stavka 3. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano ili ako obavlja poslove na području policijske uprave suprotno odredbi članka 88. stavaka 11., 14. i 16. ovoga Zakona.".

Točka 8. mijenja se i glasi:

„8. je prijedlog za ukidanje podnio državljanin treće zemlje“.

Točka 9. mijenja se i glasi:

„9. je poslodavac odnosno subjekt domaćin pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja“.

Točka 10. mijenja se i glasi:

„10. državljanin treće zemlje u roku iz članka 103.a stavka 4. ovoga Zakona ne obavijesti Hrvatski zavod za zapošljavanje o činjenici nezaposlenosti i/ili ako ne traži posao, odbije ponuđeno zaposlenje, ne odazove se na poziv Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili je nedostupan kako je propisano člankom 103.a stavkom 9. ovoga Zakona“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Postupak ukidanja dozvole za boravak i rad iz stavka 1. točke 8. ovoga članka dovršit će se u obliku zabilješke u spisu.“.

Iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

„(7) Državljaninu treće zemlje koji je ukupno nezaposlen duže od dopuštenog vremena nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona dozvola za boravak i rad prestaje važiti istekom dopuštenog vremena nezaposlenosti ako ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena odnosno ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka.“.  

U dosadašnjem stavku 7., koji postaje stavak 8., riječi:  „Iznimno od stavka 1. točke 10. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „Iznimno od stavka 7. ovoga članka“, a  riječi: „u istom zanimanju“ brišu se.

Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 9.

U dosadašnjem stavku 9., koji postaje stavak 10., riječi: „iz stavka 1. točke 10. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „iz stavka 7. ovoga članka“.

Članak 19.

U članku 95. stavku 1. riječi: „poslodavac ili državljanin treće zemlje dužan je“ zamjenjuju se riječima: „poslodavac je dužan“.

Članak 20.

U članku 96. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Poslodavcu i korisniku iz članka 100. ovoga Zakona potvrda iz članka 91. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona izdaje se u elektroničkom obliku i dostavlja u korisnički pretinac sustava e-Građani.“.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

U dosadašnjem stavku 3., koji postaje stavak 4., riječi: „stavka 2.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 3.“.

Članak 21.

U članku 97. na kraju stavka 1. briše se točka te se dodaju riječi: „i članka 92.a stavka 5. ovoga Zakona.“.

Članak 22.

U članku 98. na kraju stavka 6. briše se točka te se dodaju riječi: „i to za onaj broj državljana trećih zemalja koji odgovara udjelu iz članka 99. stavka 12. ovoga Zakona.“.

Iza stavka 6. dodaju se novi stavci 7. i 8. koji glase:

„(7) Hrvatski zavod za zapošljavanje neće provoditi test tržišta rada ako poslodavac:

1. ne obavlja aktivno registriranu gospodarsku djelatnost u Republici Hrvatskoj, a koja je povezana sa zanimanjem za koje traži provedbu testa tržišta rada

2. ponovno traži provedbu testa tržišta rada za zanimanje za koje je u zadnjih 90 dana utvrđeno da ima raspoloživih osoba na tržištu rada.

(8) Provedbu testa tržišta rada poslodavac može zatražiti za područje više policijskih uprava sukladno stavku 1. ovoga članka ili nakon izdavanja dozvole za boravak i rad koja je izdana na temelju članka 97. ovoga Zakona ili koja je produljena, a Hrvatski zavod za zapošljavanje dat će obavijest o provedenom testu tržišta rada za određeno područje, te će se isto upisati u potvrdu sukladno članku 91. stavku 5. ovoga Zakona.“.

Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 9.

Članak 23.

Članak 99. mijenja se i glasi:

„(1) Pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona dostavit će se nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako:

1. su ispunjeni uvjeti iz članka 97. stavka 3. točaka 1. i 2. te stavaka 4., 6., 8. i 9. ovoga Zakona

2. poslodavac aktivno obavlja registriranu gospodarsku djelatnost u Republici Hrvatskoj, a koja je povezana sa zanimanjem za koje je podnesen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad

3. poslodavac ima podmirene obveze po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije te dostavljena sva propisana izvješća sukladno posebnim poreznim propisima

4. poslodavac u posljednjih godinu dana ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske

5. poslodavac nije pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja ili opće sigurnosti

6. poslodavcu nije pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa ili prekršajnopravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu

7. u posljednjih 12 mjeseci ima priljev po transakcijskom računu:

a) poslodavac - pravna osoba u najmanjem iznosu od 100.000 eura

b) poslodavac - fizička osoba u najmanjem iznosu od 40.000 eura

8. u posljednjih šest mjeseci poslodavcu nije bio blokiran račun duže od 30 dana u kontinuitetu.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. točke 4. ovoga članka, poslodavac - fizička osoba čiji obrt posluje sezonski mora zapošljavati na području Republike Hrvatske najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije u prethodnoj sezoni.

(3) U smislu ovoga Zakona, poslodavac - fizička osoba ubraja se u broj zaposlenih iz stavka 1. točke 4. i stavka 2. ovoga članka.

(4) U smislu ovoga Zakona, priljevom iz stavka 1. točke 7. ovoga članka smatraju se sve uplate izvršene na transakcijski račun poslodavca.

(5) Razdoblje od 12 mjeseci iz stavka 1. točke 7. ovoga članka računa se od mjeseca koji prethodi mjesecu podnošenja zahtjeva.

(6) Dokaze iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za zapošljavanje pribavit će po službenoj dužnosti i/ili od poslodavca.

(7) Dokaz o podmirenim obvezama i dostavljenim propisanim izvješćima sukladno posebnim poreznim propisima iz stavka 1. točke 3. ovoga članka utvrdit će se na temelju potvrde o stanju duga po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Ministarstvo financija, Porezna uprava.

(8) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ministarstvo nadležno za pravosuđe dužno je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točaka 5. i 6. ovoga članka.

(9) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Ministarstvo financija, Porezna uprava dužna je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točke 7. ovoga članka.

(10) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Financija agencija dužna je dostaviti dokaze o činjenicama iz stavka 1. točke 8. ovoga članka.

(11) Hrvatski zavod za zapošljavanje neće izdati pozitivno mišljenje ako je poslodavac na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada, godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada.

(12) Hrvatski zavod za zapošljavanje izdat će pozitivno mišljenje ako je broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije zaposlenih na puno radno vrijeme kod poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva najmanje 20 % broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja.

(13) U slučaju zapošljavanja državljana treće zemlje u zanimanju navedenom u odluci iz članka 101. stavka 1. ovoga Zakona Hrvatski zavod za zapošljavanje izdat će pozitivno mišljenje ako je broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske odnosno državljana države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije zaposlenih na puno radno vrijeme kod poslodavca u trenutku podnošenja zahtjeva najmanje 10 % broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja.

(14) U broj zaposlenih radnika državljana Republike Hrvatske iz stavka 1. točke 4., stavaka 2., 12. i 13. ovoga članka uračunavaju se i hrvatski iseljenici, članovi obitelji hrvatskog iseljenika, potomci hrvatskog iseljenika i članovi obitelji potomka hrvatskog iseljenika kojima je na temelju potvrde ministarstva nadležnog za demografiju i useljeništvo odobren privremeni boravak u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva.

(15) Za utvrđivanje broja zaposlenih radnika državljana trećih zemalja iz stavaka 12. i 13. ovoga članka, kod svakog novog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad uračunavaju se pozitivna mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

(16) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dužan je dostaviti podatke o radnopravnom statusu zaposlenih radnika iz stavka 1. točke 4. te stavaka 2., 12. i 13. ovoga članka.

(17) Na zahtjev Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Ministarstvo će dostaviti podatak o odobrenom privremenom boravku u svrhu useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva iz stavka 14. ovoga članka.

(18) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 1. ovoga članka.“.

Članak 24.

U članku 100. stavku 2. riječi: „iz članka 91. stavka 10. podstavka 2. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „iz članka 91. stavka 12. podstavka 2. ovoga Zakona“.

Iza stavka 11. dodaje se novi stavak 12. koji glasi:

„(12) Ako agencija za privremeno zapošljavanje želi ustupiti državljanina treće zemlje drugom korisniku u drugom zanimanju od onog za koje je izdana dozvola za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka, dužna je prvo podnijeti zahtjev za promjenu zanimanja sukladno članku 103.c ovoga Zakona, te po izdavanju potvrde iz članka 91. stavka 3. podstavka 2. ovoga Zakona ustupati državljanina treće zemlje drugom korisniku pod uvjetima iz ovoga članka.“.

Dosadašnji stavak 12. postaje stavak 13.

Članak 25.

U članku 100.a stavku 2. riječi: „članka 99. stavaka 9. i 10. ovoga Zakona“ zamjenjuju se riječima: „članka 99. stavaka 12. i 13. ovoga Zakona“.

Članak 26.

Naslov iznad članka 103.a i članak 103.a mijenjaju se i glase:

„Prestanak radnog odnosa državljanina treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad

Članak 103.a

(1) Državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju članka 97. ovoga Zakona ili koja je produljena i državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka, može biti nezaposlen unutar roka važenja te dozvole za boravak i rad višekratno ili jednokratno:

- do tri mjeseca, ako ima dozvolu za boravak i rad kraće od dvije godine

- do šest mjeseci, ako ima dozvolu za boravak i rad duže od dvije godine.

(2) Ako je državljanin treće zemlje bio izložen posebno iskorištavajućim radnim uvjetima, razdoblja nezaposlenosti iz stavka 1. ovoga članka produljuju se za tri mjeseca.

(3) Na izloženost posebno iskorištavajućim radnim uvjetima u smislu ovoga Zakona mogu ukazivati okolnosti kao što su:

1. izvanredni otkaz ugovora o radu uzrokovanog ponašanjem poslodavca

2. državljaninu treće zemlje nije isplaćena plaća odmah po dospijeću što se utvrđuje kroz Središnji registar osiguranika

3. dokaz o pokrenutom postupku zbog kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja

4. dokaz o pokrenutom postupku od strane nadležne inspekcije zbog najtežih prekršaja protiv radnih odnosa te prekršaja protiv socijalnog osiguranja i zaštite na radu

5. dokaz o pokrenutom sudskom postupku radi zaštite dostojanstva.

(4) O činjenici nezaposlenosti državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dužan je obavijestiti Hrvatski zavod za zapošljavanje u roku od pet dana od dana prestanka radnog odnosa.

(5) Teret dokaza o izloženosti posebno iskorištavajućim radnim uvjetima je na državljaninu treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(6) Ako državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne obavijesti Hrvatski zavod za zapošljavanje o činjenici nezaposlenosti u roku iz stavka 4. ovoga članka, Hrvatski zavod za zapošljavanje o tome će obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju.

(7) Hrvatski zavod za zapošljavanje dužan je posredovati pri zapošljavanju državljanina treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka sukladno posebnom propisu kojim se uređuje tržište rada.

(8) Državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dužan je tražiti posao, prihvatiti ponuđena zaposlenja i odazvati se na poziv Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

(9) Ako državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne traži posao, odbije ponuđeno zaposlenje, ne odazove se na poziv Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili je nedostupan, Hrvatski zavod za zapošljavanje će o tome obavijestiti nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju.

(10) O isteku razdoblja dopuštene nezaposlenosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, Hrvatski zavod za zapošljavanje dužan je obavijestiti u roku od tri dana nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju.

(11) Državljanin treće zemlje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka može za vrijeme nezaposlenosti tražiti zaposlenje i zaposliti se sukladno odredbama ovoga Zakona.

(12) U smislu ovoga Zakona, razdoblje nezaposlenosti:

– prekida se podnošenjem urednog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 103.b ovoga Zakona, a počinje ponovno teći izvršnim rješenjem o odbijanju zahtjeva ili obustavi postupka

– prekida se dostavom urednog zahtjeva iz članka 103.d ovoga Zakona policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, a počinje ponovno teći izvršnim rješenjem o odbitku zahtjeva ili obustavi postupka.

(13) Zahtjev za dozvolu za boravak i rad ili promjenu poslodavca iz članka 103.d ovoga Zakona, koji je podnesen nakon dozvoljenog vremena nezaposlenosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, odbacit će se rješenjem, a dozvola za boravak i rad prestaje važiti na temelju članka 94. stavka 7. ovoga Zakona.

(14) Protiv rješenja iz stavka 13. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(15) U svrhu utvrđivanja vremena dopuštene nezaposlenosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavit će podatke o radnopravnom statusu državljanina treće zemlje nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.

(16) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na sezonskog radnika.

(17) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način i sadržaj obavijesti o činjenici nezaposlenosti iz stavka 4. ovoga članka.“.

Članak 27.

Naslov iznad članka 103.b mijenja se i glasi: „Promjena poslodavca i zanimanja za državljanina treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad“.  

U članku 103.b stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Zahtjev za dozvolu za boravak i rad podnosi se sukladno članku 97. ovoga Zakona ili sukladno članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka, ako državljanin treće zemlje mijenja poslodavca za vrijeme postupka produljenja dozvole za boravak i rad iz članka 92. ovoga Zakona ili ako je do isteka roka važenja dozvole za boravak i rad ostalo manje od 30 dana.“.

Stavci 3. i 4. brišu se.

Dosadašnji stavci 5. i 6. postaju stavci 3. i 4.

Članak 28.

U članku 103.c stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Za državljanina treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena, može se unutar važenja dozvole za boravak i rad kod istog poslodavca promijeniti zanimanje ako je ugovor o radu za novo zanimanje sklopljen na razdoblje do kraja važenja dozvole za boravak i rad.“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Poslodavac je dužan zatražiti test tržišta rada kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sukladno članku 98. ovoga Zakona.“.

Dosadašnji stavak 2., koji postaje stavak 3., mijenja se i glasi:

„(3) Poslodavac je dužan u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o radu za novo zanimanje podnijeti zahtjev za promjenu zanimanja policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, uz koji prilaže dokaze iz članka 97. ovoga Zakona, a koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.“.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.

U dosadašnjem stavku 5., koji postaje stavak 6., riječi: „iz stavka 3. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „iz stavka 4. ovoga članka“.

U dosadašnjem stavku 6., koji postaje stavak 7., riječi: „iz stavka 2. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „iz stavka 3. ovoga članka“.

Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 8.

U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 9., riječi: „iz stavka 3. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „iz stavka 4. ovoga članka“.

Dosadašnji stavak 9. postaje stavak 10.

Članak 29.

Naslov iznad članka 103.d mijenja se i glasi: „Olakšana promjena poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad“.  

Članak 103.d mijenja se i glasi:

„(1) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili je produljena ili članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka, može unutar važenja dozvole za boravak i rad mijenjati poslodavca pod uvjetima iz ovoga članka, osim u slučaju dozvole za boravak i rad na temelju koje državljanin treće zemlje dolazi u Republiku Hrvatsku kada je promjena poslodavca moguća nakon šest mjeseci rada.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je za poslodavca u odnosu na državljanina treće zemlje pokrenut postupak zbog kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja ili je pokrenut postupak od strane nadležne inspekcije zbog najtežih prekršaja protiv radnih odnosa te prekršaja protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu ili je pokrenut sudski postupak protiv zaštite dostojanstva ili ako državljaninu treće zemlje nije isplaćena plaća odmah po dospijeću što se utvrđuje kroz Središnji registar osiguranika, državljanin treće zemlje može promijeniti poslodavca i prije isteka roka od šest mjeseci rada.  

(3) Drugi poslodavac dužan je zatražiti test tržišta rada kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje sukladno članku 98. ovoga Zakona.    

(4) Drugi poslodavac dužan je u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o radu podnijeti zahtjev za promjenu poslodavca policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, uz koji prilaže ugovor o radu, a koja će službenim putem zatražiti mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

(5) Hrvatski zavod za zapošljavanje daje mišljenje za drugog poslodavca iz stavka 4. ovoga članka na temelju članka 99. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva te ga dostavlja nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje.

(6) Državljanin treće zemlje može započeti s radom kod drugog poslodavca od dana pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.  

(7) Na temelju zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 3. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje i drugom poslodavcu ako je mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz stavka 5. ovoga članka pozitivno i nema zapreka iz članka 93. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na poslodavca, a dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka ostaje važiti do njezina isteka.

(8) Ako nije potrebno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje budući da je sklopljen ugovor o radu s hrvatskim poslodavcem radi zapošljavanja sukladno članku 110. ovoga Zakona, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka, drugi poslodavac dužan je u roku od tri dana od dana sklapanja ugovora o radu podnijeti zahtjev za promjenu poslodavca policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, uz koji prilaže ugovor o radu.        

(9) U slučaju iz stavka 8. ovoga članka Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje izdaje potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 3. ovoga Zakona državljaninu treće zemlje i drugom poslodavcu ako nema zapreka iz članka 93. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na poslodavca, a dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka ostaje važiti do njezina isteka.

(10) U slučaju negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz stavka 5. ovoga članka i/ili ako postoje zapreke iz članka 93. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na poslodavca, Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, rješenjem odbija zahtjev za promjenu poslodavca i obavještava državljanina treće zemlje o dopuštenom vremenu nezaposlenosti pod uvjetima iz članka 103.a ovoga Zakona te da će dozvola za boravak i rad iz stavka 1. ovoga članka prestati važiti ako je prošlo najdulje dopušteno vrijeme nezaposlenosti, a državljanin treće zemlje se nije zaposlio u tom roku sukladno odredbama ovoga Zakona.

(11) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje dužno je odlučiti o zahtjevu za promjenu poslodavca u roku od 45 dana od dana urednog zahtjeva, koji rok obuhvaća i test tržišta rada iz stavka 3. ovoga članka.

(12) Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(13) Ako je u tijeku postupak za promjenu poslodavca iz stavaka 4. i 8. ovoga članka, naknadni zahtjevi drugih poslodavaca za istog državljanina treće zemlje za promjenu poslodavca bit će odbačeni rješenjem.

(14) Poslodavac ili državljanin treće zemlje mogu odustati od zahtjeva iz stavaka 4. i 8. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu, o čemu će se obavijestiti stranke u postupku.

(15) Odredba ovoga članka o promjeni poslodavca unutar važenja dozvole za boravak i rad primjenjuje se i na državljanina treće zemlje koji je u Republici Hrvatskoj neposredno prije boravio i radio neprekidno najmanje šest mjeseci na temelju:

- izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona ili koja je bila produljena

- izdane dozvole za boravak i rad sukladno članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka.

    (16) Ako je drugi poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje, uz ugovor o radu prilaže se i ugovor o ustupanju radnika sklopljen između agencije i korisnika te agencija i korisnik moraju ispunjavati uvjete iz članka 99. ovoga Zakona te ne smije biti zapreka iz članka 93. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na poslodavca i korisnika.

(17) Zahtjev za promjenu poslodavca iz ovoga članka ne može se podnijeti za vrijeme postupka produljenja dozvole za boravak i rad iz članka 92. ovoga Zakona ili ako je do isteka roka važenja dozvole za boravak i rad ostalo manje od 30 dana.  

(18) Ako ne postoje iznimke iz stavka 2. ovoga članka, zahtjev za dozvolu za boravak i rad ili promjenu poslodavca iz stavka 1. ovoga članka ne može se podnijeti za državljanina treće zemlje koji je radio manje od šest mjeseci na temelju dozvole za boravak i rad  kojom ostvaruje pravo dolaska u Republiku Hrvatsku, koja je izdana sukladno članku 97. ovoga Zakona ili članku 110. ovoga Zakona na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, osim u slučaju iz točaka 3., 4. i 11. toga članka.    

(19) Zahtjeve iz stavaka 17. i 18.  ovoga članka Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje odbacit će rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.  

(20) Ako je zahtjev za promjenu poslodavca iz stavaka 4. i 8. ovoga članka podnesen u skladu sa stavkom 18. ovoga članka i unutar dopuštenog roka nezaposlenosti iz članka 103.a ovoga Zakona, državljanin treće zemlje  može ostati u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.

(21)  Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na sezonskog radnika.

    (22) Ministar nadležan za rad pravilnikom kojim se uređuje vođenje evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje propisuje način, sadržaj i postupak izdavanja mišljenja iz stavka 5. ovoga članka.“.

Članak 30.

U članku 103.f stavku 1. iza riječi: „na temelju članka 97. ovoga Zakona“ dodaju se riječi: „ili se produljuje“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Pod osiguranim primjerenim smještajem smatra se smještaj koji državljaninu treće zemlje osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, a o svakoj promjeni primjerenosti smještaja poslodavac iz stavka 1. ovoga članka obavještava policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od 15 dana od dana promjene.“.

Članak 31.

U članku 104. iza stavka 11. dodaju se novi stavci 12. – 19. koji glase:

„(12) Državljaninu treće zemlje može se izdati dozvola za boravak i rad za sezonski rad  s rokom važenja do tri godine za istog poslodavca i istog korisnika u zanimanju unutar propisanih djelatnosti za koje se izdaje dozvola za boravak i rad za sezonski rad odnosno u sličnom i srodnom zanimanju, a državljanin treće zemlje unutar važenja dozvole za boravak i rad može raditi do 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje.

(13) U ugovoru o radu koji se prilaže uz zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad iz stavka 12. ovoga članka navest će se razdoblja u kojima će državljanin treće zemlje raditi do 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje.

(14) U potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona navest će se da se dozvola za boravak i rad iz stavka 12. ovoga članka izdaje na rok do tri godine, te će se navesti razdoblja tijekom kojih je državljaninu treće zemlje dopušten rad do 90 dana ili do devet mjeseci godišnje.

(15) Državljanin treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad na rok do tri godine sukladno stavku 12. ovoga članka može raditi u Republici Hrvatskoj tijekom razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona, nakon čega je dužan  napustiti Republiku Hrvatsku.    

(16) U slučaju da se mijenja početak razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona za najviše 30 dana, takva nova razdoblja rada ne smiju prelaziti ograničenje od 90 dana u kalendarskoj godini ili do devet mjeseci godišnje, te će policijska uprava odnosno policijska postaja na temelju aneksa ugovora o radu izdati novu potvrdu iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona s novim datumima razdoblja rada.  

(17) Unutar važenja dozvole za boravak i rad koja je izdana na temelju stavka 12. ovoga članka ne može se naknadno tražiti produljenje vremena važenja razdoblja rada s 90 dana na 9 mjeseci.  

(18) Državljanin treće zemlje iz stavka 12. ovoga članka je za tekuće razdoblje rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona dužan ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona, a iznimno od stavka 4. ovoga članka i državljanin treće zemlje je za tekuće razdoblje rada od 90 dana kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona dužan ishoditi dozvolu boravka sukladno članku 168. ovoga Zakona.

(19) Ako državljanin treće zemlje prestane raditi prije isteka zadnjeg razdoblja rada navedenog u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga članka, dozvola za boravak i rad neće prestati važiti kako je propisano člankom 107. stavkom 6. ovoga Zakona, ali dozvola boravka prestat će važiti danom prestanka radnog odnosa te  je državljanin treće zemlje dužan vratiti dozvolu boravka nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji u roku od osam dana od dana prestanka rada.“.

Dosadašnji stavak 12. postaje stavak 20.

Članak 32.

U članku 105. stavku 2. točki 4. iza riječi: „kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada“ dodaju se riječi: „godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada“.    

Članak 33.

U članku 107. iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„(6) Državljaninu treće zemlje dozvola za boravak i rad za sezonski rad prestaje važiti danom prestanka radnog odnosa.“.  

Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 7. i 8.

U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 9., riječi: „može se primijeniti odredba stavka 7. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „može se primijeniti odredba stavka 8. ovoga članka“.

U dosadašnjem stavku 9., koji postaje stavak 10., riječi: „U slučaju iz stavka 8. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „U slučaju iz stavka 9. ovoga članka“, a riječi: „u skladu sa stavkom 6. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „u skladu sa stavkom 7. ovoga članka“.

Iza stavka 10. dodaje se stavak 11. koji glasi:

„(11) U svrhu utvrđivanja prestanka radnog odnosa iz stavka 6. ovoga članka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavit će nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podatke o radnopravnom statusu državljanina treće zemlje.“.

Članak 34.

U članku 110. točki 1. riječi: „ili izvjestitelju stranih medija“ brišu se.

Članak 35.

U članku 111. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:

„1. ugovor o radu ili drugi odgovarajući ugovor“ .

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5., 6., 7. i 8. koji glase:

„(5) U trgovačkom društvu u kojem su osobe ovlaštene za vođenje i zastupanje društva samo državljani treće zemlje barem jedna od njih dužna je u roku od 30 dana od dana upisa u sudski registar društva ili promjene osoba ovlaštenih za vođenje i zastupanje društva, podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 58. stavku 1. ili 2. i članku 110. točki 2. ovoga Zakona.

(6) Iznimno od članka 88. stavka 1. ovoga Zakona, državljanin treće zemlje iz stavka 5. ovoga članka za kojeg je sukladno članku 90. ovoga Zakona podnijet uredan zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 110. točki 2. ovoga Zakona te koji se zakonito nalazi u Republici Hrvatskoj može obavljati poslove osobe ovlaštene za vođenje i  zastupanje trgovačkog društva danom predaje urednog zahtjeva do izvršnosti odluke o tom zahtjevu.

(7) Informacijski sustav sudskog registara dostavit će u informacijski sustav Ministarstva podatke (osobni identifikacijski broj) o državljanima trećih zemalja ovlaštenim za vođenje i zastupanje trgovačkog društva radi utvrđivanja okolnosti iz stavaka 5. i 6. ovoga članka po upisu u sudski registar.

(8) Ako se na temelju podataka iz stavka 7. ovoga članka utvrdi da državljanin treće zemlje ne može raditi bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada sukladno članku 89. stavku 1. ovoga Zakona ili nije podnio zahtjev iz stavka 5. ovoga članka, Ministarstvo će  o tome bez odgode obavijestiti nadležno tijelo iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona.“.

Članak 36.

U članku 127. stavku 1. točki 10. iza riječi: „kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada“ dodaju se riječi: „godinu dana od dana kada je zapisnikom nadležnog inspektora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada“.    

Članak 37.

U članku 134. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Iznimno od članka 150. stavka 1. ovoga Zakona, dugotrajni boravak može se odobriti nositelju „plave karte EU-a“ koja je izdana na temelju članka 135.a ovoga Zakona i koji neposredno prije podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina zakonit boravak na području država članica EGP-a kao nositelj „plave karte EU-a“, nacionalne dozvole za boravak i rad druge države članice EGP-a za zapošljavanje visokokvalificiranih radnika, odobrenja boravka u drugoj državi članici EGP-a kao istraživač ili student ili kao korisnik međunarodne zaštite u drugoj državi članici EGP-a, a od toga je u Republici Hrvatskoj najmanje dvije godine neposredno prije podnošenja zahtjeva neprekidno boravio kao nositelj „plave karte EU-a“.“.

Članak 38.

U članku 138. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) S državljaninom treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad na temelju ugovora o radu s hrvatskim poslodavcem, kao i s državljaninom treće zemlje iz članka 89. stavka 1. točaka 1. do 6. te točaka 9., 12., 15. i 16. ovoga Zakona koji je sklopio ugovor o radu s hrvatskim poslodavcem postupa se na jednak način kao i s državljanima Republike Hrvatske osobito u pogledu:

1. uvjeta zapošljavanja, uključujući najnižu dob za zaposlenje i radne uvjete, plaću i prestanak ugovora o radu, radno vrijeme, odmore, dopuste, blagdane i neradne dane, jednakog postupanja prema muškarcima i ženama, kao i zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva na mjestu rada i zaštite prava iz radnog odnosa u skladu s općim propisom o radu

2. prava na sudjelovanje u štrajku i industrijskoj akciji, na slobodu sindikalnog organiziranja i članstva u sindikatu ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, kao i na prava i povlastice koje pružaju te organizacije, uključujući pravo na kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora

3. obrazovanja i strukovnog osposobljavanja

4. priznavanja diploma, potvrda i stručnih kvalifikacija sukladno propisu kojim se uređuje priznavanje inozemnih obrazovnih i stručnih kvalifikacija

5. grana socijalne sigurnosti, kako su određene u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004

6. poreznih olakšica, u mjeri u kojoj se radnik smatra rezidentom u porezne svrhe u Republici Hrvatskoj

7. pristupa robi i uslugama te ponudi robe i usluga namijenjenima javnosti, uključujući postupke za dobivanje smještaja, te informacijama i savjetodavnim uslugama koje pružaju uredi za zapošljavanje.“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Državljani trećih zemalja iz stavka 1. ovoga članka koji sele u treću zemlju ili njihovi nadživjeli članovi obitelji koji borave u trećoj zemlji i koji ostvaruju prava na temelju tih radnika dobivaju, na temelju starosti, invaliditeta i smrti, zakonske mirovine ostvarene na temelju prethodnog radnog staža tih radnika stečenog u skladu sa zakonodavstvom iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 pod istim uvjetima i istim stopama kao i državljani Republike Hrvatske kada se presele u treću zemlju.“.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Dosadašnji stavak 3., koji postaje stavak 4., mijenja se i glasi:

„(4) Prava iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na sezonskog radnika, nositelja „plave karte EU-a“ te državljanina treće zemlje koji se samozapošljava iz članka 110. točke 3. ovoga Zakona.“.

Članak 39.

Iza članka 138. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 138.a i 138.b koji glase:

„Olakšavanje podnošenja pritužbi i pravna zaštita radnika iz treće zemlje

Članak 138.a

Radnik iz treće zemlje ostvaruje zaštitu prava iz radnog odnosa sukladno općem propisu o radu, a u pogledu pokretanja i vođenja sudskog spora iz područja radnih odnosa pred nadležnim parničnim sudom, uključujući i sudjelovanje trećih strana u ime radnika ili kao potpora radnika u sudskom postupku, primjenjuje se propis kojim se uređuje parnični postupak.

Dostava statističkih podataka, pristup informacijama i praćenje

Članak 138.b

(1) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji statističke podatke o broju državljana trećih zemalja koji su podnijeli zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad i kojima je izdana dozvola za boravak i rad tijekom prethodne kalendarske godine, kao i statističke podatke o broju državljana trećih zemalja kojima je tijekom prethodne kalendarske godine dozvola za boravak i rad produljena ili ukinuta.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka raščlanjuju se prema: vrsti odluke, razlogu za odluku, trajanju valjanosti dozvola za boravak i rad, državljanstvu, spolu i dobi te zanimanju.

(3) Na mrežnim stranicama Ministarstva objavljuju se informacije o dokumentaciji potrebnoj za podnošenje zahtjeva, kao i informacije o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja koji podnose zahtjev za dozvolu za boravak i rad i članova njihovih obitelji te životnih ili neformalnih životnih partnera, uključujući njihova prava, obveze i postupovna jamstva, informacije o upravnim pristojbama i cijeni izrade dozvole boravka, kao i informacije o organizacijama radnika.“.    

Članak 40.

U članku 151. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Državljaninu treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak u svrhu studiranja u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona računa se samo polovica vremena provedenog na temelju odobrenog privremenog boravka u svrhu studiranja, ako državljanin treće zemlje u trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravka ima odobren privremeni boravak koji nije naveden u stavku 1. ovoga članka, azil ili supsidijarnu zaštitu.“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:  

„(3) Za državljane trećih zemalja koji imaju status azilanta ili supsidijarnu zaštitu u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona računa se cjelokupno razdoblje od dana podnošenja zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite na temelju kojeg mu je odobrena zaštita pa do dana odobrenja međunarodne zaštite sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.“.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

„(4) Državljaninu treće zemlje koji ima odobren azil ili supsidijarnu zaštitu u drugoj državi članici, u vrijeme potrebno za odobrenje dugotrajnog boravka iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona ne uzima se u obzir razdoblje zakonitog boravka u drugoj državi članici koja mu je odobrila azil ili supsidijarnu zaštitu.“.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Dosadašnji stavak 5. briše se.

Članak 41.

U članku 152. iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

„(4) Državljanin treće zemlje može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu.

(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.  

Članak 42.

U članku 157. iza stavka 5. dodaju se stavci 6. i 7. koji glase:

„(6) Državljanin treće zemlje može odustati od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, u kojem će se slučaju postupak obustaviti rješenjem u obliku zabilješke u spisu.

(7) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.

Članak 43.

U članku 168. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Dozvola boravka izdaje se državljaninu treće zemlje kojem je odobren privremeni boravak na rok važenja na koji mu je odobren privremeni boravak, a državljaninu treće zemlje kojem je izdana dozvola za boravak i rad iz članka 104. stavka 12. ovoga Zakona izdaje se na vrijeme razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona.“.  

Članak 44.

U članku 169. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Zahtjev za izdavanje dozvole boravka dužan je podnijeti državljanin treće zemlje na privremenom boravku, dugotrajnom boravku ili stalnom boravku u roku od osam dana od dana odobrenja privremenog boravka, dugotrajnog boravka ili stalnog boravka u Republici Hrvatskoj; državljanin treće zemlje kojem je izdana dugotrajna viza na temelju odobrenog privremenog boravka ili dozvole za boravak i rad zahtjev za izdavanje dozvole boravka dužan je podnijeti u roku od 30 dana od početka valjanosti dugotrajne vize, a državljanin treće zemlje kojem je izdana sezonska dozvola za boravak i rad iz članka 104. stavka 12. ovoga Zakona u roku od osam dana od početka razdoblja rada kako je navedeno u potvrdi iz članka 91. stavka 3. podstavka 1. i stavka 4. ovoga Zakona odnosno u roku od 30 dana od početka valjanosti  dugotrajne vize.“.    

Članak 45.

U članku 174. iza riječi: „članka 9. stavka 4.,“ dodaju se riječi: „članka 104. stavka 19.“.

Članak 46.

U članku 178. stavku 1. riječi: „od tri dana“ zamjenjuju se riječima: „od 15 dana“.

U stavku 7. iza riječi: „člancima 97.“ dodaju se riječi: „ili je produljena“.

Članak 47.

U članku 179. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Ministarstvo će po službenoj dužnosti, putem nadležne policijske uprave ili policijske postaje na čijem području državljanin treće zemlje ima prijavljeno boravište ili prebivalište, donijeti rješenje o odjavi boravišta ili prebivališta ako se terenskom provjerom utvrdi da državljanin treće zemlje stvarno ne boravi na prijavljenoj adresi ili ako o tome bude obaviješteno od strane tijela javne vlasti i drugih pravnih ili fizičkih osoba, uz terensku  provjeru.“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Donošenjem rješenja iz stavka 4. ovoga članka, državljaninu treće zemlje ne ukida se privremeni boravak, dozvola za boravak i rad, dugotrajni ili stalni boravak, osim ako su ispunjeni uvjeti propisani člancima 85., 87., 94., 107., 123., 131., 155. ili 158. ovog Zakona.“.

Članak 48.

Iza članka 180., ispod naslova: „XI. MJERE ZA OSIGURANJE POVRATKA“, dodaju se naslovi iznad članaka i članci 180.a i 180.b koji glase:

„Dubinska provjera

Članak 180.a

(1) Dubinsku provjeru provodi Ministarstvo, policijska uprava, policijska postaja,  ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi i ministarstvo nadležno za poslove zdravstva u skladu s Uredbom (EU) 2024/1356 i Uredbom (EU) 2024/1352.

(2) Dubinska provjera provodi se u posebnim objektima Ministarstva.

(3) Radi sprječavanja opasnosti od bijega, moguće prijetnje unutarnjoj sigurnosti ili javnom zdravlju koja bi mogle proizaći iz bijega, državljaninu treće zemlje u vezi kojeg se provodi dubinska provjera nije dopušteno, bez prethodnog odobrenja, napustiti objekt u kojem se provodi provjera.

(4) Državljanina treće zemlje iz stavka 3. ovoga članka će se spriječiti ako bez odobrenja pokuša napustiti  objekt u kojem se provodi dubinska provjera, odnosno vratit će ga se u objekt u kojem se provodi dubinska provjera ako ga bez odobrenja napusti.

(5) Državljanina treće zemlje iz stavka 3. ovoga članka će se na primjeren način i na jeziku koji razumije obavijestiti o postupku dubinske provjere, o njegovim pravima i obvezama u postupku dubinske provjere, uključujući zabranu iz stavka 3. ovoga članka i mjerama iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Državljaninu treće zemlje iz stavka 4. ovoga članka može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance, sukladno ovom Zakonu i zakonu kojim se uređuje međunarodna i privremena zaštita, ako je isti tijekom dubinske provjere izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu.  

(7) Osobama koje provode informiranje i savjetovanja državljana trećih zemalja u postupku dubinske provjere, može se ograničiti pristup državljanima trećih zemalja u objektu u kojem se provodi dubinska provjera, ako je to potrebno zbog sigurnosti objekta, zaštite javnog poretka te zbog upravljanja objektom.

(8) O ograničenju pristupa iz stavka 7. ovoga članka Ministarstvo, policijska uprava i policijska postaja po službenoj dužnosti donosi rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(9) Državljanin treće zemlje u vezi kojeg se provodi dubinska provjera ima pravo na zdravstvenu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje zdravstvena zaštita stranaca.

(10) Zdravstveni pregled sukladno Uredbi (EU) 2024/1356 smatra se zdravstvenim pregledom koji se obavlja sukladno Uredbi (EU) 2024/1348.

(11) Procjena ranjivosti sukladno Uredbi (EU) 2024/1356 smatra se procjenom ranjivosti koji se obavlja sukladno Uredbi (EU) 2024/1348.

(12) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na državljane trećih zemalja protiv kojih se provodi kazneni postupak, dok se nalaze u  zatvorskoj ustanovi.

(13) Ako dubinska provjera nije završena u roku koji je propisan Uredbom (EU) 2024/1356, ista će se završiti tijekom postupka odobravanja azila na granici, postupka povratka na granici odnosno drugog postupka.  

(14) Ministar pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona propisuje izgled i sadržaj obrasca o dubinskoj provjeri i obrasca o načinu informiranja državljana trećih zemalja u vezi kojih se provodi dubinska provjera te način postupanja prema državljanima trećih zemalja u vezi kojih se provodi dubinska provjera.“.

Mehanizam zaštite temeljnih prava u postupku dubinske provjere i

postupku odobravanja azila na granici

Članak 180.b

(1) Mehanizam zaštite temeljnih prava (u daljnjem tekstu: Mehanizam) prati poštuju li se temeljna prava u postupku dubinske provjere i postupku odobravanja azila na granici u skladu s pravom Europske unije i međunarodnim pravom.

(2) Mehanizam osobito prati pristup sustavu međunarodne zaštite, zabranu prisilnog udaljenja i vraćanja, najbolji interes maloljetnika i ograničavanje slobode kretanja.

(3) Mehanizam osigurava učinkovitu provjeru utemeljenih saznanja o kršenju temeljnih prava u vezi s postupkom dubinske provjere i postupkom odobravanja azila na granici, te ako je potrebno pokreće istraživanja takvih saznanja i nadzire njihov napredak.    

(4) Provođenje Mehanizma osigurava Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (u daljnjem tekstu: Ured).

(5) U svrhu osiguranja provođenja Mehanizma Ured sklapa sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.

(6) U svom radu Mehanizam djeluje nepristrano i neovisno.  

(7) U svrhu provođenja Mehanizma, tijela iz članka 180.a stavka 1. ovoga Zakona će provoditeljima Mehanizma omogućiti pristup mjestima na kojima se provodi Mehanizam, dati tražene informacije i preslike dokumenata te omogućiti povjerljivi razgovor s državljanima trećih zemalja, na zahtjev provoditelja Mehanizma.  

(8) Vlada, na prijedlog Ureda, uredbom propisuje sastav Mehanizma, način rada, financiranje, odabir provoditelja, ovlasti, zadaće i osposobljavanje provoditelja.“.

Članak 49.

Iza članka 200. dodaje se naslov iznad članka i članak 200.a koji glase:

„Postupak povratka na granici

Članak 200.a

(1) Državljanin treće zemlje u vezi kojeg se provodi postupak na granici ne smije bez odobrenja napustiti objekt u kojem se provodi postupak povratka na granici.  

(2) Državljanina treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka će se na primjeren način i na jeziku koji razumije obavijestiti o postupku povratka na granici, o njegovim pravima i obvezama u postupku povratka na granici, uključujući zabranu iz stavka 1. ovoga članka i da će biti spriječen ako bez odobrenja pokuša napustiti objekt u kojem se provodi postupak povratka na granici.

(3) Prema državljanima trećih zemalja u postupku povratka na granici na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o blažim mjerama i smještaju u prihvatni centar za strance.

(4) Ministar pravilnikom iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona propisuje način informiranja državljana trećih zemalja u postupku povratka na granici, oblik i sadržaj obrasca o informiranju državljana trećih zemalja u postupku povratka na granici te način postupanja prema državljanima trećih zemalja u postupku povratka na granici.“.

Članak 50.

U članku 203. stavku 12. riječi: „Uredbi (EU) 2024/1717“ zamjenjuju se riječima: „Uredbi (EU) 2016/399“.

Članak 51.

U članku 212. stavku 1. riječi: „udaljenja i povratka“ zamjenjuju se riječima: „udaljenja, povratka i dubinske provjere“, a riječi: „udaljenje i povratak“ zamjenjuju se riječima: “udaljenje, povratak i dubinska provjera“.

Članak 52.

U članku 213. stavku 1. na kraju točke 4. briše se točka i dodaje se točka 5. koja glasi:

„5. zabrana napuštanja objekta u kojem se provodi dubinska provjera.“

Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:

„(7) U vezi primjene blaže mjere iz stavka 1. točke 5. ovoga članka, ne donosi se rješenje.“

Članak 53.

U članku 222. iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Troškove iz stavka 1. ovoga članka neće se naplatiti ako je ukinuto rješenje kojim je naloženo prisilno udaljenje ili je nastupila zastara izvršenja, ako je doneseno rješenje kojim je određen rok za dragovoljni odlazak ili je boravak državljanina treće zemlje postao zakonit osim u slučaju kada je državljanin treće zemlje izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu.“.

Članak 54.

U članku 239. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi ovoga Zakona koje se odnose na rad državljana trećih zemalja te na uvjete rada i prava upućenih radnika obavljaju inspektori i državni službenici nadležnih tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima, a inspekcijski nadzor nad smještajem sezonskih radnika iz članka 104. ovoga Zakona i smještajem državljana trećih zemalja kojima je izdana dozvola za boravak i rad na temelju članka 97. ovoga Zakona ili je produljena kada smještaj osigurava poslodavac ili je posrednik u osiguravanju smještaja obavljaju inspektori Državnog inspektorata.”.

Članak 55.

U članku 240. stavku 1. iza riječi: „ako utvrdi da je tijekom nadzora za poslodavca“ dodaju se riječi: „ili korisnika, kada je poslodavac agencija za privremeno zapošljavanje,“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Kada policijski službenik Ministarstva postupajući u okviru svog djelokruga utvrdi da je za poslodavca radio državljanin treće zemlje protivno odredbama ovoga Zakona kojim je propisana obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, podnijet će optužni prijedlog ili izdati prekršajni nalog protiv radnika – državljanina treće zemlje i o tome bez odgode obavijestiti nadležno tijelo iz članka 239. stavka 1. ovoga Zakona.“.

Članak 56.

Iza članka 242. dodaje se naslov iznad članka i članak 242.a koji glase:

„Korištenje prevoditelja u inspekcijskim postupcima

Članak 242.a

Kad državljanin treće zemlje ne zna jezik na kojem se vodi postupak, saslušat će se putem prevoditelja.“.