USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE  TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira  („Narodne novine“, br. 41/77., 52/87., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), u nastavku teksta: važeći Zakon, na snazi je od  25. listopada 1977. godine. Važeći Zakon izmijenjen je i dopunjen 1987. i 1989. godine, a njegov pročišćeni tekst objavljen je 1990. godine. 

Nakon demokratskih promjena i stvaranja Republike Hrvatske, značajnije  izmjene i dopune  učinjene su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, br. 47/90.). Ovim izmjenama i dopunama kazna zatvora propisana je alternativno uz novčanu kaznu, a njeno je trajanje ograničeno do najviše trideset dana. Brisanjem članka 3. važećeg Zakona (vrijeđanje ili omalovažavanje patriotskih osjećaja građana, naroda ili narodnosti u SFRJ) ukinuti su tzv. politički prekršaji, a dorađene su i pojedine odredbe drugih članaka.

Zadnja intervencija u tekst važećeg Zakona učinjena je 1994. godine, Zakonom o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona kojima su propisane novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje („Narodne novine“, br. 29/94.) i to na način da su, radi tadašnje inflacije, iznosi kazni umjesto u dinarima izraženi u njemačkim markama, uz preračunavanje protuvrijednosti domaće valute, što nesumnjivo u  ovom trenutku teško može zadovoljiti svrhu prekršajno-pravnih sankcija.

Iz navedenog je vidljivo kako važeći Zakon do današnjeg dana nije doživio značajnije izmjene ili dopune, a koje su nužne da bi se adekvatno popratili zahtjevi vremena i potrebe prakse. Evidentne promjene u društvenim odnosima, zahtjevi struke te promjene nastale donošenjem Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07.,  39/13., 157/13. i 110/15.), ali i niza drugih, u međuvremenu donesenih zakona, nametnule su kao nužnost pristupanje izradi novoga Zakona.

Pored toga, ističe se da su prekršaji protiv javnog reda i mira dobar pokazatelj stanja sigurnosti te da izravno utječu na osjećaj osobne sigurnosti građana, s obzirom da, poslije kaznenih djela, zauzimaju značajno mjesto u području sigurnosti. Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno policija, kao primarno nadležno tijelo, utjecalo je nizom što samostalno provedenih aktivnosti, kao i aktivnosti provedenih s drugim nadležnim tijelima na unaprjeđenju stanja sigurnosti na ovom području. Pritom je potrebno naglasiti da je u provedbi navedenih aktivnosti zadržana visoka razina učinkovitosti policijskog postupanja, unatoč opredjeljenju prema preventivnom i proaktivnom djelovanju, te stalnom radu na smanjenju broja radnji kojima se provođenjem zakonskih ovlasti zadire u ljudska prava.

Značenje prekršaja iz područja javnog reda i mira vidljivo je i kroz  podatak (službeni podaci Ministarstva unutarnjih poslova - tablični prikazi u nastavku teksta) o ukupno 263.715 zabilježenih prekršaja te vrste u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2006. do 2015. godine, odnosno prosječno 26.375 prekršaja godišnje.

Ukupan broj zabilježenih prekršaja protiv javnog reda i mira ostvarilo je 363.340 počinitelja, odnosno prosječno 36.334 počinitelja godišnje. Najčešći prekršaji su iz članka 6., 13. i 17. važećeg Zakona, odnosno prekršaja počinjenih svađom, vikom, naročito drskim ponašanjem  te omalovažavanjem i vrijeđanjem državnih tijela i službenih osoba tih tijela.

Imajući u vidu navedeno stanje, pristupilo se izradi prijedloga novoga Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (u nastavku teksta: prijedlog Zakona), koji bi kvalitetnije i sveobuhvatnije utvrdio relevantne pojmove, pravne institute i obilježja prekršaja protiv javnog reda i mira, propisao kao  prekršaj  i neka druga ponašanja koja mogu imati izravni štetni utjecaj na stanje javnog reda i mira te otklonio postojeće praznine i nedorečenosti pojedinih odredbi važećeg Zakona i mogućnost njihovog različitog tumačenja i primjene.

Prijedlog Zakona sastoji se od sljedećih glava:

I.   Opće odredbe,

II.  Prekršaji protiv javnog reda i mira,

III. Posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira i

IV. Prijelazne i završne odredbe.

Zbog dugogodišnje prakse tijela nadležnih za provedbu važećeg Zakona, odnosno izuzetno bogate i vrijedne s njome povezane sudske prakse, prijedlog Zakona najvećim dijelom prati strukturu važećeg Zakona, osobito vezano uz najčešće počinjene prekršaje, u odnosu na koje je zadržan postojeći redoslijed članaka, a što je sve detaljnije razrađeno u obrazloženju prijedloga Zakona.

Ovim prijedlogom Zakona otklanja se mogućnost da se pojedini oblici inkriminiranih ponašanja na neprihvatljiv način alternativno, odnosno kumulativno opisuju kao bića istog prekršaja, iako se radi o radnjama od kojih svaka sama za sebe predstavlja društveno neprihvatljivo ponašanje (poput spavanja na javnom mjestu ili prosjačenja).

Nadalje, u predloženom Zakonu novčane kazne izražene su u domaćoj valuti (HRK), a visina i vrsta sankcija usklađena je s odredbama Prekršajnog zakona kojima su podignuti opći maksimumi kazni (zatvor i novčana kazna). Posebno se vodilo računa o obvezama i mogućnostima postupanja pojedinih ovlaštenih tužitelja (beznačajni prekršaj, oportunitet, upozorenje, novčana kazna, obvezni prekršajni nalog, prekršajni nalog, sporazumijevanje o sankciji i mjerama, te optužni prijedlog) koje, u odnosu na visinu i vrstu zapriječene kazne ili druge sankcije, proizlaze iz Prekršajnog zakona. 

Za pojedine inkriminirane radnje predviđene su različite visine i vrste kazni, odnosno različite zaštitne mjere, s obzirom da već sam sadržaj radnje prekršaja ukazuje na različiti stupanj remećenja reda i društvene opasnosti.

Kako bi se otklonila mogućnost povrede načela „ne bis in idem“, opisi pojedinih prekršaja iz prijedloga Zakona usklađeni su s opisima prekršaja, odnosno opisima  kaznenih djela sadržanih u drugim zakonima, od kojih se ističu slijedeći:

1. Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04.,110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 144/12., 94/13. - Zakon o održivom gospodarenju otpadom, 153/13.- Zakon o gradnji, 147/14. i 36/15. - Zakon o pogrebničkoj djelatnosti), uz uvažavanje relevantnih odredbi odluka o komunalnom redu jedinica lokalne samouprave,
2. Zakon o zaštiti životinja („Narodne novine“, br. 135/06., 37/13. i 125/13. - Zakon o provedbi uredbi EU o zaštiti životinja),
3. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, br. 85/15.),
4. Zakon o trgovini („Narodne novine“, br. 87/08., 96/08., 116/08., 76/09. - Odluka US RH, 114/11., 68/13. i 30/14.),
5. Zakon o igrama na sreću („Narodne novine“, br. 87/09., 35/13., 158/13., 41/14., i 143/14.),
6. Zakon o oružju („Narodne novine“, br. 63/07., 146/08. i 59/12.),
7. Zakon o eksplozivnim tvarima („Narodne novine“, br. 178/04., 109/07., 67/08. i 144/10.),
8. Zakon o javnom okupljanju („Narodne novine“, br. 128/99., 150/05. i 82/11. – Odluka US RH, i 78/12.),
9. Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, br. 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.)
10. Zakon o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, br. 62/15.),
11. Zakon o zaštiti  od buke („Narodne novine“, br. 30/09., 55/13. i 153/13.),
12. Zakon o otpadu („Narodne novine“, br. 178/04., 153/05., 111/06., 110/07., 60/08. i 87/09.),
13. Zakon o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, br.  85/08. i 112/12.),
14. Kazneni zakon („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.- Ispravak),
15. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, br. 137/09., 14/10. i 60/10.).

Kako kod predviđenih kvalificiranih oblika prekršaja nije u potpunosti moguće isključiti da bi se takvom radnjom moglo ostvariti neko kazneno djelo ili prekršaj iz drugog propisa kod kvalificiranih oblika prekršaja predviđenih ovim prijedlogom Zakona postavljena su dodatna dva međusobno neovisna uvjeta. Prvi uvjet je da se takvo teže kažnjavanje može primijeniti ukoliko takvo djelo nije već inkriminirano posebnim propisom kao što je to u slučaju počinjenja kaznenog djela iz Glave XVII. (Kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta) i kaznenog djela Nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona ili prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Drugi uvjet je da se teže kažnjavanje može primijeniti ukoliko je već iz istog razloga ranije primijenjeno teže kažnjavanje predviđeno ovim Zakonom kako se ne bi dodatno uvećavale kazne, već jednom uvećane.

Kao kvalificirani oblik prekršaja propisani su određeni prekršaji u prijedlogu Zakona koji su počinjeni zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe.

Od važnijih novina koje donosi ovaj prijedlog Zakona ističe se definiranje pojma javnog mjesta, grupe, prosjačenja na javnom mjestu, kocke i spavanja na javnom mjestu, što važeći Zakon nije sadržavao. Tako se javnim mjestom smatra svaki prostor koji je u bilo koje vrijeme bezuvjetno dostupan svakome, prostor koji je uz ograničenje vremena ili pod drugim uvjetom dostupan svakome te prostor koji je pod određenim uvjetima dostupan određenim osobama. Također, propisuje se da je prekršaj protiv javnog reda i mira počinjen i u slučaju kada je počinjen na prostoru koji nema obilježje javnog mjesta, ako je to mjesto dostupno pogledu ili čujnosti s javnog mjesta ili je njegova posljedica nastupila na javnom mjestu.

Pojedini prekršaji iz prijedloga Zakona kod kojih javno mjesto nije određeno kao bitno obilježje prekršaja, mogu se počiniti na bilo kojem mjestu.

Nadalje, umjesto prekršaja odavanja prostituciji uređenog člankom 12. važećeg Zakona, kao novina se u članku 12. stavku 1. prijedloga Zakona propisuje sankcioniranje osobe koja na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osobe koja u svojstvu korisnika od te osobe zatraži spolne usluge nudeći novčanu ili drugu korist. U stavku 2. istog članka sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i osoba koje te usluge koristi i plaća. Pritom za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje prostituciji, u smislu ponavljanja pružanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika tih usluga. Jednako kao što je teško dokazivo odavanje prostituciji, teško će biti dokazivo i istovremeno pružanje i korištenje usluga prostitucije, jer su obje vrste počinitelja (i pružatelj i korisnik) najčešće jedini svjedoci prostitucije i obje vrste okrivljenika imaju zajednički interes da nijekanjem ili poricanjem novčane naknade izbjegavaju kažnjavanje.

S obzirom da prostitucija predstavlja društveno neprihvatljivi oblik ponašanja, kako u smislu pružanja, tako i u smislu korištenja usluga prostitucije, obveza je društva da putem niza gospodarskih, socijalnih ali i kazneno-pravnih i prekršajno-pravnih mjera utječe na suzbijanje prostitucije. Važan korak u tom pravcu svakako je propisivanje prekršajne odgovornosti i pripadajućih  prekršajno-pravnih sankcija korisnika, a ne samo pružatelja usluga prostitucije. Na taj način djelovat će se preventivno, u smislu odvraćanja korisnika od traženja i konzumiranja usluga prostitucije uslijed svijesti o inkriminiranosti te vrste ponašanja i s time povezanih zakonskih sankcija, no i odaslati jasna poruka kako odgovornost za ovu vrstu društveno neprihvatljivog ponašanja nije samo na osobama koje pružaju usluge prostitucije, već i na ključnim sudionicima prostitucije - korisnicima koji te usluge traže, konzumiraju i plaćaju.

Budući da kazneno-pravno zakonodavstvo propisuje samo kaznena djela, koja obuhvaćaju najteže oblike kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno djece, a koja obuhvaćaju i kvalificirane oblike prostitucije  tj. "prisilnu prostituciju"  (primjerice kazneno djelo Trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona, Prostitucije iz članka 157. navedenog Zakona, Povrede djetetovih prava iz članka 177. istog Zakona), člankom 12. prijedloga Zakona nastoji se ispuniti pravna praznina u smislu inkriminacije osnovnog oblika prostitucije, na način da se u stavku 1. navedenog članka prekršajem propisuje nuđenje ili traženje spolnih usluga za novac ili drugi oblik naknade na javnom mjestu, a stavkom 2. pružanje spolnih usluga u svrhu pribavljanja sredstava za život na nedopušteni način (tzv. "neprisilna prostitucija") te korištenje spolnih usluga pruženih u sklopu "neprisilne prostitucije" uz naknadu.

Dakle, na predloženi način korisnik se prekršajno sankcionira za osnovni oblik djela, odnosno za korištenje spolnih usluga pruženih od druge osobe uz naplatu, dok se u kaznenom zakonodavstvu, primjerice u članku 157. stavku 2. Kaznenog zakona sankcionira kvalificirani oblik ovoga djela, odnosno korištenje spolnih usluga osobe koja je silom ili prijetnjom, obmanom, prijevarom, zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa ovisnosti, prisiljena ili navedena na pružanje spolnih odnosa uz naplatu, a da je korisnik znao ili je morao i mogao znati za navedene okolnosti.

U ovom prijedlogu Zakona također se posebna pažnja poklanja i zaštiti ranjivih skupina, odnosno djece. Pojam djeteta usklađen je s određenjem tog pojma u članku 87. stavku 7. Kaznenog zakona.

Također, člankom 29. stavkom 1. prijedloga Zakona, kao novina, propisuje se da će se za određene prekršaje ovoga  Zakona koji je počinjen u sastavu grupe ili tijekom počinjenja kojeg se  počinitelj uporabom maske ili drugog predmeta maskirao radi prikrivanja identiteta, izreći novčana kazna u dvostrukom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj  ili  kazna zatvora do 90 dana.

Kao novina, u stavku 2. istoga članka, propisuje se da će se za određene prekršaje iz ovoga Zakona koji je počinjen zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe, izreći novčana kazna koja je propisana za taj prekršaj uvećana za dvostruki maksimalni iznos novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora do 90 dana.

Također u stavku 3. istog članka propisuje se da će se za određene prekršaje iz ovoga Zakona počinjen prema trudnici u vidnom stadiju trudnoće, starijoj ili nemoćnoj osobi izreći novčana kazna koja je propisana za taj prekršaj uvećana za dvostruki maksimalni iznos novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora do 90 dana.

Nadalje, člancima 33., 34. i 35. prijedloga Zakona, propisuju se do sada neutvrđeni uvjeti pod kojima tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu tehničkim uređajima nadzirati javna mjesta, radi preventivnog učinka na stanje javnog reda i mira i sprječavanja inkriminiranih ponašanja. Naglašena je odgovornost tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kojima je stavljeno u nadležnost da poduzmu odgovarajuće tehničke, kadrovske i organizacijske mjere kako bi se osobni podaci na tehničkim snimkama  odgovarajuće zaštitili od slučajne ili namjerne zlouporabe, neovlaštenog pristupa, uništenja, gubitka, neovlaštenih promjena ili dopuna te dostave neovlaštenim osobama i objavljivanja, u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.

Člankom 36. prijedloga Zakona propisuje se mogućnost da predstavničko tijelo  jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave uz suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova propisuje i druge prekršaje iz područja javnog reda i mira, koji nisu predviđeni ovim prijedlogom Zakona.

Također, člankom 37. prijedloga Zakona propisuje se nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova za nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na osnovu ovoga Zakona.

Uzevši u obzir sve navedeno, predlagatelj smatra kako prijedlog Zakona u ovome trenutku odgovara ključnim zahtjevima vremena i struke i predstavlja kvalitetan pravni temelj za postupanje policijskih i drugih službenika s ciljem suzbijanja društveno neprihvatljivih ponašanja, odnosno prekršaja utvrđenih prijedlogom Zakona.

OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM

PRIJEDLOG ZAKONA O PREKRŠAJIMA  PROTIV JAVNOG   REDA I MIRA

I. OPĆE  ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom propisuju se prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. 

(2) Zaštita javnog reda i mira provodi se usklađenim djelovanjem zajednice usmjerenim na prevenciju i sprječavanje prekršaja propisanih ovim Zakonom ili drugim propisom i sankcioniranjem njihovih počinitelja.  

Članak 2.   

(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:

1.  javni red i mir je stanje u kojem je osigurano spokojstvo, dostojanstvo i normalan način života građana i neometano ostvarivanje sloboda, prava i dužnosti koje su građanima utvrđeni Ustavom i zakonima Republike Hrvatske

2.  prekršaji protiv javnog reda i mira  su djela kojima se na nedopušteni  način remeti red, mir, spokojstvo, dostojanstvo i normalan način života građana te ostvarivanje njihovih sloboda, prava i dužnosti, vrijeđa javni moral, omalovažava i vrijeđa  državna  tijela ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili službene osobe tih tijela, ometa rad tijela javnih vlasti, općenito ugrožava sigurnost ljudi i imovine ili se na drugi način narušava javni red i mir

3. javno mjesto je svaki prostor koji je u bilo koje vrijeme bezuvjetno dostupan svakome. Javnim mjestom smatra se i prostor koji je uz ograničenje vremena ili pod drugim uvjetom dostupan svakome, kao i prostor koji je pod određenim uvjetima dostupan određenim osobama. Prekršaj je počinjen na javnom mjestu i u situacijama kada su njegova obilježja ostvarena na prostoru koji nema značaj javnog mjesta ako je to mjesto dostupno pogledu ili čujnosti s javnog mjesta ili je njegova posljedica nastupila na javnom mjestu.

   4. grupa ljudi su tri ili više osoba koje zajednički počine prekršaj

5. prosjačenje je traženje milostinje u novcu ili drugim vrijednostima na način da se izrijekom ili konkludentnim radnjama predstavljanjem teških materijalnih prilika, tjelesnih nedostataka ili prikazivanjem lošeg osobnog stanja na drugi način izaziva samilost

6. kockanje je protupravno stjecanje imovinske koristi mamljenjem i izvođenjem igara na sreću (najčešće tzv „trice“, tri karte ili tri kutijice sa kuglicom uz pogađanje) ili omogućavanjem takvih igara (dopuštanjem kocke u prostorijama, stavljanjem na raspolaganje sredstava) čiji ishod može ovisiti o sreći ili znanju i vještini izvođača kojom drugu osobu dovodi u zabludu oko mogućnosti lakog i brzog stjecanja imovinske koristi. Kockanjem se ne smatra igranje karata ili drugih društvenih igara na javnom mjestu uz simbolične uloge, piće i sl..

7. spavanjena javnom mjestu je korištenje javnog mjesta ili drugog dostupnog prostora ili objekta koji za to nije namijenjen radi odmora organizma dovođenjem u stanje sna ili u takvom stanju ometanje drugog u korištenju tih prostora ili objekata

8. pijančevanje je konzumiranje pića koje sadrži alkohol na javnom mjestu koje nije za to predviđeno s očitom namjerom dovođenja u alkoholizirano stanje ili održavanje takvog stanja.

(2) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 3.

Pojedini prekršaji iz ovoga Zakona kod kojih javno mjesto nije određeno kao bitno obilježje prekršaja mogu se počiniti na bilo kojem mjestu.  

II. PREKRŠAJI  PROTIV JAVNOG   REDA   I   MIRA

Članak 4. Uništavanje ili izvrgavanje ruglu novca

Tko na javnom mjestu namjerno uništi, ošteti ili izvrgne ruglu domaći ili strani novac koji se nalazi u optjecaju, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna.

Članak 5. Isticanje nedopuštenih simbola

Tko na javnom mjestu držanjem, nošenjem, crtanjem, isticanjem ili prikazivanjem simbola, crteža, fotografija, filmova ili raspačavanjem pisanih, tiskanih ili snimljenih materijala ili na drugi način poziva ili potiče na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 50 dana.

Članak 6. Tučnjava, nasilničko i drsko ponašanje

(1) Tko na javnom mjestu govorom ili na drugi način poziva na tjelesni napad ili tučnjavu ili potiče na tjelesni napad ili tučnjavu, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

(2) Tko se na javnom mjestu tuče kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.

(3) Tko na javnom mjestu drugoga udari ili ga tjelesno napadne, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana.

(4) Tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak ili nasilan ili nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

Članak 7. Ometanje slobode kretanja građana

(1) Tko na javnom mjestu položajima tijela ili tjelesnom snagom, postavljanjem prepreka ili na drugi način ometa slobodu kretanja građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

(2) Ne radi se o prekršaju iz stavka 1. ovoga članka, ako je do ometanja slobode kretanja građana došlo zbog radova ili hitnih intervencija ili sprječavanja odnosno otklanjanja opasnosti ili održavanja javnih okupljanja, koja se provode ili su odobrena u skladu s posebnim propisima.

Članak 8. Kockanje

(1) Tko na javnom mjestu kocka ili mami druge na kockanje za novac ili druge materijalne vrijednosti,  kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana.

(2) Tko omogućava ili dopusti da se na njegovom prostoru ili u njegovom objektu ili na prostoru kojega koristi ili u objektu kojega koristi čini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka,  kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 50 dana.

Članak 9. Izazivanje osjećaja straha i ugroženosti

(1) Tko učestalom zvonjavom ili kucanjem na vrata ili na drugi način uznemirava stanare, držatelje ili korisnike stambenog ili poslovnog prostora, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna.

(2) Tko na javnom mjestu nametljivim kretanjem,  gestikulacijom, verbalno ili na drugi način kod drugoga izazove osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili poniženosti, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

Članak 10. Obmanjivanje službenim položajem

Tko obmanjuje drugoga u pogledu svoje službene ili društvene funkcije odnosno položaja ili uporabom tuđih ili lažnih osobnih podataka kao svojih ili potvrđivanjem tuđih osobnih podataka za koje zna da nisu istiniti ili nošenjem odore, dijelova odore ili znakovlja službene osobe obmanjuje drugoga, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana.

Članak 11. Spavanje na javnom mjestu

(1) Tko za spavanje koristi javno mjesto ili drugi dostupni prostor ili objekt koji za to nije namijenjen, kaznit će se novčanom kaznom do 1.000,00 kuna.

(2) Tko prekršaj iz stavka 1. ovog članka počini na način da time ometa drugoga ili se ne udalji nakon upozorenja nadležnih osoba kaznit će se novčanom kaznom od 1.000,00 do 2.000,00 kuna.  

(3) Tko se bez opravdanog razloga zadržava u zajedničkom prostoru stambene zgrade u kojoj ne stanuje i ne udalji se nakon upozorenja stanara ili nadležnih osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna.

Članak 12. Nuđenje, pružanje i korištenje spolnih usluga

(1) Tko na javnom mjestu ili putem sredstava javnog priopćavanja ponudi spolne usluge za novčanu  ili drugu korist ili na javnom mjestu zatraži spolne usluge, nudeći novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

(2) Tko pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili koristi spolne usluge takve osobe za novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 40 dana. 

Članak 13. Remećenje javnog reda svađom, vikom i bukom

(1) Tko svađom ili vikom ili bukom vozila ili iz vozila te drugim zvukovima ili svjetlosnim znakovima ili bukom iz stambenih ili poslovnih prostora  ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.                           

(2) Tko prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini u vremenu od 22,00 do 06,00 sati, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.

Članak 14. Vrijeđanje javnog morala

Tko se na javnom mjestu koje za to nije predviđeno pojavi gol ili pokazuje spolne organe ili na drugi način vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana.

Članak 15. Prosjačenje

(1) Tko na javnom mjestu prosjači novac ili druga materijalna dobra na drzak, nametljiv, uvredljiv ili ugrožavajući način, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana.

(2) Tko organizira grupu radi obavljanja prosjačenja ili potiče prosjačenje, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

Članak 16. Lažno dojavljivanje

Tko dojavom za koju zna da nije istinita remeti rad državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnih ustanova, pravnih osoba s javnim ovlastima ili remeti održavanje javnih okupljanja, odvijanje javnog prijevoza ili zadržavanje građana na javnim mjestima, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna  ili kaznom zatvora u trajanju do 50 dana.

Članak 17. Omalovažavanje ili vrijeđanje državnih ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili službene osobe

(1) Tko omalovažava ili vrijeđa državna tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno službene osobe tih tijela prilikom obavljanja njihovih službenih poslova ili u vezi s obavljenim poslovima ili primijenjenim ovlastima ili odbije postupiti po zakonitim naredbama policijskih službenika, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna  ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

(2) Tko se bez opravdanog razloga zadržava u prostorijama državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima te ometa njihov rad i ne udalji se nakon upozorenja nadležnih osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

Članak 18. Onemogućavanje isticanja ili izvrgavanje ruglu službenog dokumenta 

Tko onemogući isticanje na za to određenom mjestu službeno objavljenog dokumenta državnog tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravnih osoba s javnim ovlastima u vrijeme dok je dokument na snazi ili tko izvrgne ruglu takav dokument, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

Članak 19. Davanje pića koja sadrže alkohol

Tko na javnom mjestu osobi pod vidnim utjecajem alkohola daje piće koje sadrži alkohol, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00  do 2.000,00 kuna.

Članak 20. Pijančevanje ili korištenje drugih sredstava ovisnosti

Tko na javnom mjestu pijanči ili se pod vidnim utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ponaša nepristojno ili na drugi način prouzroči uznemirenost ili zgražavanje građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do  7.000,00 kuna.

Članak 21. Neovlaštena uporaba pirotehničkih sredstava

Tko na javnom mjestu neovlaštenom uporabom pirotehničkih sredstava ili drugih eksplozivnih ili zapaljivih tvari narušava mir i sigurnost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.

Članak 22. Narušavanje javnog reda i mira reproduciranjem ili izvođenjem glazbe

(1) Tko bez potrebnog odobrenja ili izvan uvjeta utvrđenih odobrenjem nadležnog tijela na mjestima gdje je prethodno odobrenje potrebno glasnim reproduciranjem ili izvođenjem glazbe ili drugih muzičkih sadržaja, narušava javni red i mir, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

(2) Tko prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini u vremenu od 22,00 do 06,00 sati, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.

(3) Ako na drugi način nije moguće uspostaviti narušeni javni red i mir, a u cilju sprječavanja nastavljanja činjenja prekršaja propisanih stavkom 1. ovoga članka, policija može privremeno, a najduže do 12 sati, oduzeti upravljačku konzolu razglasne opreme (pojačalo) ili drugi bitni dio opreme za reproduciranje glazbe ili drugih sadržaja.

Članak 23. Remećenje mira izvođenjem radova

Tko u vremenu od 22,00 do 06,00 sati izvođenjem radova bez odobrenja nadležnog tijela kada je takvo odobrenje potrebno ili izvan okvira hitnih intervencija ometa mir i odmor građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00  do  7.000,00 kuna.

Članak 24. Prikupljanje priloga na drzak ili nametnjiv način

Tko na javnom mjestu na drzak ili nametljiv ili nepristojan način prikuplja priloge uznemiravajući građane, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana.

Članak 25. Zabrana pristupa i fotografiranja

Tko se ogluši o istaknutu zabranu nadležnog tijela o pristupu, zadržavanju, snimanju, fotografiranju ili skiciranju na određenom mjestu, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.

Članak 26. Propuštanje sprječavanja narušavanja javnog reda i mira u ugostiteljskom objektu

Osoba koja u obavljanju poslova ugostiteljske djelatnosti (vlasnik, voditelj, šef sale, konobar i sl.) u ugostiteljskom objektu propusti spriječiti narušavanje javnog reda i mira ili bez odgode dojaviti policiji činjenje prekršaja iz ovoga Zakona, iako je to mogla učiniti bez opasnosti za sebe ili drugoga, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

Članak 27. Ugrožavanje sigurnosti uređajima, tvarima ili predmetima

Tko stavi na javnu površinu ispred zgrade ili ograde ili na zgradu ili ogradu uređaj, tvar ili predmet koji može ozlijediti prolaznike ili im nanijeti štetu ili tko takav uređaj, predmet ili tvar izbaci na javnu površinu, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

Članak 28. Neoprezno držanje životinja

(1) Tko na javnom mjestu bez nadzora ili neoprezno drži životinje ili omogući kretanje ili zadržavanje životinja koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje  i  imovinu građana,  te time izazove uznemirenost građana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

(2) Ako je uslijed prekršaja iz stavka 1. ovoga članka nastupila ozljeda ili materijalna šteta, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.

Članak 29. Kvalificirani oblici prekršaja

(1) Kada je prekršaj iz članka 6., 7., 9., 13., 17. i 22. stavka 1. ovoga Zakona počinjen u sastavu grupe ili se počinitelj uporabom maske ili drugog predmeta maskirao radi prikrivanja identiteta, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj  ili  kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primijenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom.    

(2) Kada je prekršaj iz članka 4., 6., 7., 9., 13. i 17. ovoga Zakona počinjen zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj  ili  kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primijenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom.

(3) Kada je prekršaj iz članka 6., 7., 9., 10., 12., 13., 19. i 20. ovoga Zakona počinjen prema djetetu, trudnici u vidnom stadiju trudnoće, starijoj ili nemoćnoj osobi, počinitelju prekršaja izreći će se novčana kazna u dvostrukom maksimalnom iznosu novčane kazne propisane za taj prekršaj  ili  kazna zatvora u trajanju do 90 dana, ako djelo nije inkriminirano posebnim propisom ili nije primjenjeno teže kažnjavanje propisano ovim Zakonom.

Članak 30. Obavezno oduzimanje predmeta

Predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali počinjenjem prekršaja iz članka 5., 8., 10., 15., 20., 21. i 24. ovoga Zakona obavezno će se oduzeti.

Članak 31. Zaštitne mjere

(1) Za prekršaj iz članka 26. ovoga Zakona sud može počinitelju fizičkoj osobi uz kaznu izreći i zaštitnu mjeru zabrane obavljanja poslova u ugostiteljskoj djelatnosti koje je obavljao tijekom počinjenja prekršaja u onom ugostiteljskom objektu gdje je prekršaj počinjen.

(2) Prema počiniteljima prekršaja iz članaka 6., 7., 9. i 13. može se izreći zaštitna mjera zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom koja ne može biti kraća od jednog mjeseca niti duža od dvije godine.

(3) Tko postupa suprotno pravomoćno izrečenoj zaštitnoj mjeri iz stavka 1. i 2. ovoga članka,  kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

Članak 32. Kazne za fizičku osobu - obrtnika, pravnu i odgovornu osobu

Za prekršaj iz članka 5., članka 8. stavka 2., članka 22. stavka 1. i 2.,  članka 23. i članka 26.  fizička osoba - obrtnik, osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ili pravna osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna. 

III. POSEBNE MJERE ZA ZAŠTITU JAVNOG REDA I MIRA

Članak 33.

(1) Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave radi preventivnog učinka na stanje javnog reda i mira i sprječavanja inkriminiranih ponašanja mogu tehničkim uređajima nadzirati javna mjesta na način da se nadzorom ne narušava privatnost prostora i objekata koji nisu u bilo koje vrijeme bezuvjetno dostupni svakome.

(2) Tijela jedinica iz stavka 1. ovoga članka dužna su prije uspostave audio i video nadzora takvu namjeru javno priopćiti i prostor obilježiti vidno postavljenim obavijestima iz svih smjerova mogućeg dolaska osoba na taj prostor.

(3) Odgovorne osobe tijela iz stavka 1. ovog članka dužne su poduzeti odgovarajuće tehničke, kadrovske i organizacijske mjere zaštite osobnih podataka koje su potrebne da bi se osobni podaci odgovarajuće zaštitili od slučajne ili namjerne zlouporabe, neovlaštenog pristupa, uništenja, gubitka, neovlaštenih promjena ili dopuna te dostave neovlaštenim osobama i objavljivanja.

(4)  Odgovorne osobe iz stavka 3. ovog članka dužne su osigurati da se snimljeni materijal sačuva najmanje 30 dana te uspostavi i vodi posebna evidencija o osobama,  dijelovima snimki i razlozima izvršenog uvida u snimljene materijale ili razloga radi kojih su određeni dijelovi snimljenih materijala dostavljeni.

(5) Kada postoji vjerojatnost da bi se korištenjem tehničkih uređaja ili njihovih zapisa moglo spriječiti kazneno djelo ili prekršaj ili pronaći počinitelj takvih djela, tijela jedinica iz stavka 1. ovoga članka dužna su policiji i državnom odvjetništvu omogućiti pristup i korištenje tehničkih uređaja te izuzimanje audio i video zapisa koji mogu biti od važnosti za uspješno vođenje kaznenog ili prekršajnog postupka. 

Članak 34.

(1) Tko neovlašteno uspostavi nadzor javnog mjesta tehničkim uređajima, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 50.000,00 kuna, a odgovorna osoba u pravnoj osobi od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

Članak 35.

(1) Odgovorna osoba tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja javno ne priopći namjeru uspostave audio ili video nadzora javnog mjesta ili takav prostor ne obilježi vidno postavljenim obavijestima iz svih smjerova mogućeg nailaska osoba ili ne osigura da se snimljeni materijal sačuva najmanje 30 dana, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.

(2) Odgovorna osoba tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja ne osigura poduzimanje odgovarajućih tehničkih, kadrovskih i organizacijskih mjera zaštite osobnih podataka koje su potrebne da bi se osobni podaci odgovarajuće zaštitili od slučajne ili namjerne zlouporabe, neovlaštenog pristupa, uništenja, gubitka, neovlaštenih promjena ili dopuna, te dostave neovlaštenim osobama i objavljivanja ili ne osigura uspostavu i vođenje posebne evidencije o osobama,  dijelovima snimki i razlozima izvršenog uvida u snimljene materijale ili razloga radi kojih su određeni dijelovi snimljenih materijala dostavljeni, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Odgovorna osoba tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja policiji i državnom odvjetništvu ne omogući pristup i korištenje tehničkih uređaja te izuzimanje audio i video zapisa koji mogu biti od važnosti za uspješno vođenje kaznenog ili prekršajnog postupka, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

Članak 36.

Predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave može uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova svojim odlukama propisivati i druge prekršaje protiv javnog reda  i mira koji nisu predviđeni ovim Zakonom.

Članak 37.

Nadzor nad provođenjem ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona provodi Ministarstvo unutarnjih poslova.

IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 38.

Na prekršaje počinjene prije stupanja na snagu ovog Zakona primijenit će se  odredbe Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, br. 41/77., 52/87., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.). 

Članak 39.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, br.  41/77., 52/87., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.).  

Članak 40.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

OBRAZLOŽENJE POJEDINAČNIH ODREDBI ZAKONA

Članak 1. Ovim člankom propisuje se sadržaj Zakona, odnosno da se njime propisuju prekršaji protiv javnog reda i mira i posebne mjere za zaštitu javnog reda i mira. Nadalje, propisuje se kako se zaštitu javnog reda i mira održava djelovanjem zajednice koja propisima i mjerama državnih i drugih nadležnih tijela sprječava opasnosti kojima se narušava javni red i mir i sigurnost građana.

Članak 2. Ovim člankom određuju se značenja izraza javni red i mir, prekršaj protiv javnog reda i mira, javno mjesto, grupa ljudi, prosjačenje, kockanje i spavanje na javnom mjestu. Definira se što je to javni red i mir, što su prekršaji protiv javnog reda i mira te se oni definiraju kao djela kojima se napadaju vrijednosti koje se štite ovim Zakonom. Za prekršaje počinjene ovim Zakonom podrazumijeva se nedopušten način njihovog počinjenja. Tako negativno definiranje neophodno je iz razloga što se obilježja prekršaja iz ovoga Zakona mogu ostvariti i na neki od načina za koje društvena zajednica nije zainteresirana za sankcioniranje,  jer se oni pojavljuju kao nužna pojava uz društveno prihvatljive radnje, kao npr. glasna glazba ili glasno skandiranje na zakonitim javnim okupljanjima i slično. Pod javnim mjestima u užem smislu podrazumijevaju se ona javna mjesta koja su trajno dostupna neograničenom broju osoba, primjerice ulice, trgovi, parkovi, šetališta i sl. (neograničeno otvorena javna mjesta). Pod ograničenim javnim mjestima podrazumijevaju se ona javna mjesta koja su namijenjena neograničenom broju osoba, ali uz određena ograničenja, koja se mogu odnositi na radno vrijeme ili neke druge uvjete, primjerice kazališta, trgovine, ugostiteljski objekti otvorenog tipa, sredstva javnog prijevoza, brodovi, zrakoplovi, vlakovi, stadioni i sportske dvorane, uredi i čekaonice javnih službi, banaka i drugih institucija,  namijenjenih za pristup njihovih stranki i drugih građana i sl. Prostori koji su pod određenim uvjetima dostupni određenim osobama bili bi primjerice: obrazovne ustanove, zbornice, zabavni i sportski klubovi sa članskim iskaznicama, vijećnice, poslovni prostori trgovačkih društava i sl. Prekršaj je počinjen na javnom mjestu i u situacijama kada su njegova obilježja ostvarena na prostoru koji nema značaj javnog mjesta ako je to mjesto dostupno pogledu ili čujnosti s javnog mjesta ili je njegova posljedica nastupila na javnom mjestu (primjerice: balkoni, terase, dvorišta privatnih kuća i sl.). Prosjačenje je traženje milostinje u novcu ili drugim vrijednostima na način da se izrijekom ili konkludentnim radnjama lažnim predstavljanjem teških materijalnih prilika, tjelesnih nedostataka ili prikazivanjem lošeg osobnog stanja na drugi način izaziva samilost. Kockanje je protupravno stjecanje imovinske koristi mamljenjem i izvođenjem igara na sreću (najčešće tzv „trice“, tri karte ili tri kutijice sa kuglicom uz pogađanje) ili omogućavanjem takvih igara (dopuštanjem kocke u prostorijama, stavljanjem na raspolaganje sredstava) čiji ishod može ovisiti o sreći ili znanju i vještini izvođača kojom drugu osobu dovodi u zabludu oko mogućnosti lakog i brzog stjecanja imovinske koristi. Kockanjem se ne smatra igranje karata ili drugih društvenih igara na javnom mjestu uz simbolične uloge, piće i sl. Spavanje na javnom mjestu je korištenje javnog mjesta ili drugog dostupnog prostora ili objekta koji za to nije namijenjen radi odmora organizma dovođenjem u stanje sna ili u takvom stanju ometanje drugog u korištenju tih prostora ili objekata. Pijančevanje je konzumiranje pića koje sadrži alkohol na javnom mjestu koje nije za to predviđeno s očitom namjerom dovođenja u alkoholizirano stanje ili održavanje takvog stanja.

Članak 3.   Propisano  je da se pojedini prekršaji iz ovoga Zakona kod kojih javno mjesto nije određeno kao bitno obilježje prekršaja mogu počiniti na bilo kojem mjestu, kao što je na primjer vrijeđanje i omalovažavanje državnih tijela ili tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno službenih osoba tih tijela.

Članak 4. U ovom članku prošireno je biće prekršaja iz istoga članka važećeg Zakona i na strani novac. Kao prekršaj propisuje se uništavanje ili izvrgavanje ruglu domaćeg i stranog novca koji se nalazi u optjecaju u Republici Hrvatskoj. Prekršaj može biti počinjen bilo kojim načinom djelovanja prema novcu u optjecaju, kojim se on namjerno uništava, oštećuje ili omalovažava. Najčešći primjeri u praksi iz kojih je vidljivo omalovažavanje su kidanje novčanica, gaženje, nabacivanje, paljenje, pljuvanje i sl.

Članak 5.  Ovim člankom inkriminira se počinitelja koji na javnom mjestu držanjem, nošenjem, crtanjem, isticanjem ili prikazivanjem simbola, crteža, fotografija, filmova ili na drugi sličan način poziva ili potiče na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti uznemirava građane. Također je isti način inkriminirano i ponašanje osoba koje  raspačavaju pisane, tiskane ili snimljene materijale, odnosno na drugi način uznemiravaju građane. Iako se u osnovi ovakva zaštita građana podrazumijeva na javnim mjestima, sam prekršaj  se može počiniti i na ograničenim i fiktivnim javnim mjestima kao što su na primjer ulaz u stambenu zgradu, stubište i slično mjesto. Međutim, u svakom slučaju ovaj prekršaj treba razlikovati od prekršaja iz članka 9. stavka 1. ovoga prijedloga Zakona, s obzirom da je jedan od modaliteta prekršaja iz tog članka uznemiravanje zvonjavom na vrata, kucanjem ili na drugi način, a što može biti i radnja koja je prethodila počinjenju ovoga prekršaja. Postoji i mogućnost  da oba prekršaja budu počinjena u stjecaju pa bi obilježja svakog konkretnog prekršaja trebalo cijeniti od slučaja do slučaja.

  Smisao ovakve inkriminacije svakako nije zapriječiti raspačavanje spomenutih materijala, jer to nije ni područje koje se nastoji regulirati prijedlogom Zakona, već bi to po prirodi stvari trebalo inkriminirati nekim drugim propisima. Dakle, smisao ovoga prekršaja isključivo treba tražiti u inkriminiranju raspačavanja spomenutih materijala na neprihvatljiv način koji može izazvati uznemirenost kod građana.

Članak 6. U ovom članku uređeno je biće prekršaja pozivanja na tjelesni napad ili tučnjavu ili poticanja na tjelesni napad ili tučnjavu, udaranja ili tjelesnog napada, tučnjava,  te ponašanja na naročito drzak ili nasilan ili nepristojan način vrijeđanjem građana ili narušavanjem njihovog mira. Propisani prekršaji sadrže kvalificirani oblik prekršaja iz članka 13. i po svojem intenzitetu, odnosno drskosti i nepristojnosti ponašanja počinitelja znatno nadilaze radnje prekršaja iz spomenutog članka. Stupanj drskosti i nepristojnosti potrebno je procjeniti u svakom konkretnom slučaju, a značajnu ulogu kod te ocjene mora imati način izvršenja radnje, prisutnost osoba prilikom  izvršenja radnje, odnos prema osobi prema kojoj je radnja prekršaja usmjerena i druge relevantne činjenice vezane za sam prekršaj i počinitelja.   Prekršaji se raščlanjuju po težini od najblažih oblika počinjenja prekršaja do najtežih oblika.

Članak 7. U stavku 1. ovoga članka štiti se sloboda kretanja građana na javnom mjestu u svakodnevnom životu. Prekršaj se može počiniti samo na javnom mjestu i to ometanjem kretanja građana raznim položajima tijela ili tjelesnom snagom, postavljanjem prepreka ili na drugi način. Obilježje navedenog prekršaja može se ostvariti s namjerom, ali i iz nehaja. Iz tih razloga stajanje i hodanje nisu izdvojeni kao zasebni modaliteti počinjenja ovog prekršaja. Međutim, ovaj prekršaj se može počiniti i na drugi način, što znači da pod određenim okolnostima obilježja ovog prekršaja ostvaruje i osoba koja namjerno  ili svjesno stojeći ili hodajući po javnom mjestu ograničava slobodu kretanja drugih osoba. U stavku 2. propisano je da se ne radi o prekršaju iz stavka 1. ovoga članka, ako je do ometanja kretanja građana došlo zbog radova ili hitnih intervencija ili sprječavanja odnosno otklanjanja opasnosti ili održavanja javnih okupljanja, koja se održavaju u skladu s posebnim propisima.

Članak 8. Osnovna inkriminacija ovoga prekršaja sastoji se u kockanju na javnom mjestu za novac ili druge materijalne vrijednosti. Pojam kockanja definiran je člankom 2. stavkom 1. točkom 5. prijedloga Zakona. Bitno obilježje kockanja je stjecanje imovinske koristi, a najčešći oblici su kartanje, bacanje tri karte uz pogađanje (trice), kuglica i sl. Raznovrsne društvene igre, iako se odvijaju na javnom mjestu radi društva ili zabave, bez namjere stjecanja imovinske koristi ili uz simbolički ulog, ne smatraju se kockom. Imajući u vidu štetnost ovakvoga ponašanja, kao oblik inkriminacije propisano je i mamljenje, odnosno nagovaranje na kockanje. Važno je naglasiti da i onaj koji je namamljen, odnosno nagovoren na kockanje, također čini prekršaj samim upuštanjem u igru, bez obzira što ishod igre ne ovisi o sreći. Kao poseban oblik, u stavku 2. ovoga članka, inkriminirano je omogućavanje ili dopuštanje činjenja prekršaja, npr. stavljanjem prostorija na korištenje radi kockanja.  Prekršaj iz stavka 2. ovoga članka nije vezan za javno mjesto.

Članak 9. Ovim člankom zaštićena je vrijednost osjećaja sigurnosti kod građana. Prekršaj se može počiniti uznemiravanjem kucanjem ili zvonjenjem na ulazna vrata doma, ili na javnom mjestu nametljivim kretanjem iza osobe, gestikulacijama, verbalno ili na drugi način,  s namjerom izazivanja osjećaja straha, ugroženosti, uznemirenosti ili poniženosti. Najblaži oblik prekršaja je uznemiravanje kucanjem ili zvonjavom na vrata, te sličnim postupcima koji kod osobe mogu izazvati osjećaj nelagode, nesigurnosti ili uznemirenosti. Drugi oblik prekršaja predstavlja uznemiravanje kod kojeg počinitelj svojim kretanjem kod druge osobe izazove osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili poniženosti. Kako su u praksi zabilježeni slučajevi gdje osim takvog ponašanja počinitelji nisu poduzimali ništa drugo,  ali je i to bilo dovoljno da se naruši mir i spokojstvo građanina, nametnula se je potreba da i ovakvo ponašanje bude inkriminirano kao prekršaj iz područja javnog reda i mira. Za razliku od kaznenog djela Nametljivog ponašanja opisanog u članku 140. Kaznenog zakona,  za počinjenje prekršaja nije bitna ustrajnost niti kontinuitet, što se navode kao bitna obilježja kaznenog djela.

Članak 10. Ovim člankom inkriminirano je lažno predstavljanje. Smisao ovoga prekršaja je zaštita od lažnog predstavljanja i obmanjivanja u pogledu službenog ili društvenog položaja. Modaliteti počinjenja prekršaja kreću se od izravnog lažnog predstavljanja preko potvrđivanja lažnih podataka koje je o sebi dala neka druga osoba do obmanjivanja u pogledu svog položaja predstavljanjem u svojstvu službene osobe ili nošenjem službene odore ili drugih službenih obilježja. Ovaj prekršaj za razliku od kaznenog djela Prijevare iz članka 236. istoga Zakona, ne sadrži motiv protupravnog pribavljanja materijalne koristi ili nanošenja materijalne štete, odnosno obavljanja neke radnje koju je ovlaštena obaviti samo vojna ili službena osoba. Naime, za dovršenje ovoga prekršaja dovoljno je samo lažno predstavljanje, potvrđivanje tuđih neistinitih podataka ili obmanjivanje u pogledu službenog položaja. Također je potrebno ovaj prekršaj razlikovati od prekršaja iz članka 16. stavka 2. Zakona o osobnoj iskaznici, u kojemu su inkriminirana ponašanja u situacijama kad se određena osoba posluži tuđom osobnom iskaznicom kao svojom, iako bi se pod određenim okolnostima moglo raditi o oba prekršaja počinjena u stjecaju. U praksi se događaju situacije gdje policijski službenik, kada su za to ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti, provjerava podatke osobe koja je primjerice zatečena u počinjenju prekršaja. Događa se, međutim, da takva osoba kod sebe nema dokumenata na osnovu kojih bi se identitet mogao provjeriti pa se on provjerava na osnovu osobne izjave i potvrđivanja tog identiteta od strane osobe koja kod sebe za provjeru identiteta ima valjane dokumente. Zbog ovakvih situacija i činjenice da je moguće da netko potvrdi identitet osobe, a da mu on nije poznat od ranije ili da  s namjerom izbjegavanja odgovornosti za prekršaj potvrdi tuđe lažne podatke, iako zna da oni nisu istiniti, potrebno je inkriminirati i ovakve situacije.

Članak 11. Ovim člankom inkriminirano je kao prekršaj spavanje na javnom mjestu ili drugom dostupnom prostoru ili objektu koji za to nije namijenjen ili ometanje drugih osoba na takav način. U praksi se često dešava da određena osoba bez sredstava za život besciljno luta od mjesta do mjesta i za noćenje ili dnevni odmor koristi javne površine i druge dostupne prostore ili objekte radi čega je takvo spavanje propisano kao prekršaj. Takvim načinom propisivanja nastojala se izbjeći potreba inkriminiranja skitnje kao prekršaja, obzirom da se vrlo upitnom smatralo uvoditi ograničenje u ustavno pravo na slobodu kretanja. Sam pojam spavanja determiniran je u smislu ovog Zakona u članku 2. stavku 1. točci 6., kao korištenje javnog mjesta ili drugog dostupnog prostora ili objekta koji za to nije namijenjen radi odmora organizma dovođenjem u stanje sna ili u takvom stanju ometanje drugog u korištenju tih prostora ili objekata. Stavljanjem naglaska na korištenje nastojalo se izbjeći inkriminiranje osobe koja uslijed umora slučajno zaspi na javnom mjestu  kao npr. putnik koji slučajno zaspi u sredstvu javnog prometa koji prometuje između njegovog mjesta rada i prebivališta.

Kao teži oblik prekršaja propisano je korištenje javnog ili drugog pogodnog mjesta za spavanje kojim se izravno ometa druge osobe ili se počinitelj ne udalji na upozorenje nadležnih osoba. Na primjer česta je situacija da osobe koje besciljno lutaju (tzv. skitnice) za dnevni ili noćni odmor, odnosno spavanje koriste čekaonice na željezničkim ili autobusnim kolodvorima i da na taj način ometaju druge putnike ili korisnike u tim vidovima prometa. Odgovorne osobe zadužene za red na tim prostorima i sigurnost putnika često takve osobe upozoravaju da se udalje. Međutim, počinitelji prekršaja se često ogluše na upozorenja ili nakon kraćeg udaljavanja ponovno ostvaruju obilježja istog prekršaja radi čega su odgovorne osobe prinuđene zatražiti intervenciju policije, stoga bi bilo neophodno da se kao kvalificirani oblik prekršaja propiše ometanje drugih osoba korištenjem javnog ili drugog mjesta za spavanje ili ne udaljavanje na upozorenje odgovornih osoba.

Praksa je pokazala da je uz spavanje potrebno inkriminirati i zadržavanje u zajedničkom prostoru stambene zgrade u situacijama kada se osoba koje se tamo zadržava bez opravdanih razloga ne udalji na upozorenje stanara ili nadležnih osoba.

Članak 12. Ovim člankom značajnije je uređen i proširen prekršaj iz istoga članka 12. važećeg Zakona. Kao novina, u ovome članku prijedloga Zakona, umjesto prekršaja odavanja prostituciji, u stavku 1. sankcionira se osoba koja na javnom mjestu ili putem sredstava javnog priopćavanja ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist, ali i osoba, odnosno korisnik koji od takve osobe zatraži spolne usluge za novčanu ili drugu korist. U stavku 2. sankcionira se osoba koja pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist, kao i korisnik koji koristi takve spolne usluge uz plaćanje. Za počinjenje prekršaja iz stavka 2. nije bitno da je počinjen na javnom mjestu. Pored navedenog, osnovno obilježje ovoga prekršaja više nije odavanje, koje se sastojalo u ponavljanju obavljanja spolnih usluga uz naplatu, što je u praksi bilo teško dokazivo, nego je za počinjenje prekršaja dovoljno i jednokratno pružanje spolnih usluga uz naplatu, što se odgovarajuće odnosi i na korisnika. Budući da kaznenopravno zakonodavstvo inkriminira samo kaznena djela, koja obuhvaćaju najteže oblike kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, te protiv braka, obitelji i mladeži, odnosno djece, odnosno kvalificirane oblike prostitucije  tj. "prisilnu prostituciju",  na ovaj način uređenim člankom nastoji se ispuniti pravna praznina u smislu inkriminacije osnovnog oblika tzv. "neprisilne prostitucije", kako pružatelja, tako i korisnika usluga.

Članak 13. Ovim člankom uređen je prekršaj iz istoga članka  važećeg Zakona. Kao prekršaj propisuje se narušavanje javnog reda i mira svađom, vikom, bukom iz stambenih ili poslovnih  prostora, bukom vozila ili iz vozila te drugim zvukovima  ili svjetlosnim znakovima iz raznovrsnih sredstava i izvora ili na drugi način. Radnja prekršaja sastoji se u ostvarivanju svađe, vike i buke, ali i bilo kojeg ponašanja kojeg možemo ocijeniti kao nepristojno, a koje je svojom kvalitetom i intenzitetom ekvivalentno spomenutim radnjama koje su izričito navedene.  Svađa je međusobno glasno komuniciranje dvije ili više osoba, a pod pojmom vike smatra se glasno artikuliranje glasova, tonova i riječi. Zakonom o zaštiti od buke nije obuhvaćeno stvaranje raznih zvukova (trubljenje, povišeni zvukovi motora ili ispušnih cijevi, nepotrebni alarmi i sl.) i buka iz stambenih prostora, kao i uznemirivanje svjetlima reflektora, lasera i sl., što se u praksi također pojavljuje kao modalitet narušavanja javnog reda i mira.  

Pod pojmom narušavanja javnog reda i mira na drugi način podrazumijevaju se različiti oblici ponašanja (primjerice: pljuvanje u znak prosvjeda prema drugoj osobi, razbijanje boca ili čaša i sl.),  koje u članku nije moguće taksativno nabrojati i odrediti. 

Ovaj članak ne odnosi se na zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičkim uređajima na/iz vjerskih objekata i buku od uporabnih predmeta koji predstavljaju kulturno dobro.

Članak 14. Ovim člankom uređen je i proširen prekršaj iz istoga članka važećeg Zakona. Inkriminira se nedolično ponašanje na javnom mjestu. Za razliku od opisa prekršaja u važećem Zakonu gdje se prekršaj vezao za široko postavljenu radnju vrijeđanja ili omalovažavanja moralnih osjećaja građana, u prijedlogu nove odredbe jasnije je postavljena inkriminacija radnje prekršaja razgolićavanjem ili pokazivanjem spolnih organa na javnom mjestu ili na drugi način vrijeđanja ili omalovažavanja moralnih osjećaja građana. Svrha propisivanja prekršaja je zaštita javnog morala, odnosno zaštita općeprihvaćenih pravila društvenog ponašanja. Nedoličnim ponašanjem na javnom mjestu vrijeđa se osjećaj stida, a inkriminacija se sastoji u razgolićivanju i pokazivanju spolnih organa. Takva inkriminacija u sebi sadrži i vršenje nužde na javnom mjestu, te se proteže i na spolno općenje ili zadovoljavanje pohote na javnom mjestu u slučajevima kada takva ponašanja nisu inkriminirana Kaznenim zakonom.

Kod ostvarivanja obilježja prekršaja zadovoljavanjem pohote ili spolnim općenjem na javnom mjestu treba uzeti u obzir da se ne bi radilo o ovom prekršaju, iako mogu biti ostvarena sva njegova obilježja, ukoliko bi istovremeno bila ostvarena obilježja kaznenih djela Zadovoljavanja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina, Spolna zlouporaba djeteta starijeg od petnaest godina i kaznenom djelu Spolna zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina (čl. 160., 159. i 158. Kaznenog zakona), odnosno bilo kojeg kaznenog djela iz Glave šesnaeste i sedamnaeste Kaznenog zakona.

Članak 15. Ovim člankom na bitno drugačiji način uređen je članak 11. važećeg Zakona koji se odnosi na skitnju i prosjačenje. U stavku 1. ovoga članka inkriminacija prekršaja sastoji se u prosjačenju novca ili drugih vrijednosti gdje počinitelj poduzima takve aktivnosti kojima na drzak, uvredljiv ili ugrožavajući način ometa druge osobe. Prosjačenjem se pobliže može smatrati takvo ponašanje, odnosno poduzimanje aktivnosti kojima neka osoba predstavljajući svoje loše materijalno stanje ili prikazujući kakvu tjelesnu hendikepiranost traži milostinju u novcu ili drugim materijalnim vrijednostima. Naime, takvo ponašanje samo po sebi ne bi bilo kažnjivo kao niti skitnja, jer se polazi od temeljnih prava i sloboda čovjeka na slobodno kretanje (članak 32. Ustava RH), a blisko je vezano i sa drugim temeljnim pravima i slobodama čovjeka.  Međutim, za ostvarivanje obilježja prekršaja iz drugog stavka, organiziranje ili poticanje prosjačenja ne mora nužno postojati element drskosti ili uvredljivosti, jer se ovdje inkriminacija odnosi na namjeru počinitelja da organizira grupu ljudi radi obavljanja prosjačenja ili poticanja prosjačenja radi stjecanja imovinske koristi na društveno neprihvatljiv način.  U vezi s prosjačenjem, djeca su zaštićena Kaznenim zakonom (primjerice, kazneno djelo Povreda djetetovih prava iz članka 177. Kaznenog zakona).

Članak 16. Ovim člankom je na bitno drugačiji način uređen prekršaj iz istoga članka važećeg Zakona. Ovim člankom propisuje se sankcija za namjerno lažno dojavljivanje. Lažna dojava može biti upućena usmeno, pisano, elektroničkom poštom, telefonski itd., a neistinitom dojavom može se remetiti i rad tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravnih osoba s javnim ovlastima. Ostvarujući inkriminiranu radnju počinitelj svjesno remeti rad navedenih tijela.  Za prekršaj je važno da počinitelj dojavljuje nešto za što zna da nije istinito, odnosno  da se nije ili se neće dogoditi, ali za ostvarivanje bića prekršaja nije važno je li počinitelj svjestan da svojom radnjom ometa rad navedenih tijela, ako je prema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan te činjenice. Bitno je razlikovati ovaj prekršaj od kaznenog djela Lažna uzbuna iz članka 316. Kaznenog zakona. Naime, za ostvarivanje ovoga prekršaja dovoljna je i dojava koja već kod samog primitka nije ocijenjena kao istinita, dok je za ostvarivanje bića navedenog kaznenog djela bitno obilježje da je takva dojava ozbiljno shvaćena i da je iziskivala ili izazvala hitno djelovanje nekog od navedenih tijela. Također je bitno naglasiti da se kod ovog kaznenog djela inkriminira lažno obavještavanje policije ili druge javne službe koja osigurava red ili pruža pomoć o događaju koji iziskuje hitno djelovanje te službe, dok se propisivanjem ovoga prekršaja u zonu kažnjivosti stavljaju sve druge situacije ometanja rada nabrojanih tijela.   

Članak 17. Ovim člankom uređen je i proširen prekršaj iz istoga članka važećeg Zakona. U stavku 1. ovoga članka  štite se državna tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno službene osobe tih tijela u obavljanju njihovih službenih poslova ili u vezi s obavljanjem tih poslova ili primjeni zakonskih ovlasti. Inkriminacija prekršaja se sastoji u omalovažavanju ili vrijeđanju državnih i lokalnih tijela ili njihovih službenih osoba, a koja se može izraziti verbalno, pisanim podneskom, elektroničkom poštom ili drugom radnjom odnosno fizičkom kretnjom ili gestom, kojom počinitelj omalovažava ili vrijeđa državno tijelo odnosno službenu osobu. Omalovažavanjem zakonske ovlasti ili drugog službenog postupka počinitelj istovremeno omalovažava i službenu osobu koja primjenjuje zakonsku ovlast ili poduzima neku drugu službenu radnju. Dakle,  omalovažavajuća izjava ne mora bit izrijekom ili izravno upućena službenoj osobi, ali iz činjeničnog sadržaja izjave ili druge aktivnosti počinitelja očito je da se odnosi na državno tijelo odnosno na službenu osobu. Prekršaj se može počiniti u radno vrijeme te  izvan radnog vremena službene osobe, ali samo u slučajevima kada službena osoba primjenjuje zakonske ovlasti ili poduzima službenu radnju. Odbijanjem postupanja po zakonitim naredbama koje izdaju državna tijela ili njihove službene osobe, također se na izrazito teški način omalovažava državno tijelo, odnosno službena osoba, odnosno narušava javni red i mir, jer se odbijanjem naredbe  sprječava  ili onemogućuje ispunjenja svrhe zbog koje se ona daje. Primjerice, policijski službenik  ovlašten je, između ostaloga, izdati naredbu radi sprječavanja ili otklanjanja određene opasnosti, sprječavanja počinjenja prekršaja ili hvatanja počinitelja prekršaja, održavanja ili uspostavljanja narušenog javnog reda i mira itd., a neizvršenjem te naredbe mogu nastupiti neželjene štetne posljedice. Naredbe se mogu izdati usmeno, pisano ili na drugi način propisan propisom o primjeni policijskih ovlasti. Drugi stavak određuje kao prekršaj nedopušteno ili nepotrebno zadržavanje u prostorijama državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave,  pri čemu se ometa radni proces tih tijela (misli se na različite oblike pritiska i utjecanja na poslove tijela) i osoba, te da na upozorenje nadležne osobe prekršitelj te prostore ne napusti.  Pojam nadležne osobe treba razumjeti šire od pojma odgovorne osobe. Nadležna osoba može biti čuvar, zaštitar koji obavlja poslove zaštite ili neki drugi zaposlenik navedenog tijela.

Za počinjenje prekršaja iz ovoga članka nije bitno je li počinjen na javnom mjestu.

Članak 18. Ovim člankom uređen je prekršaj iz istoga članka važećeg Zakona. Ovim člankom štite se službeno objavljeni dokument državnog tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravnih osoba s javnim ovlastima, odnosno općenito tijela javne vlasti, dok je na snazi od izlaganja ruglu i od onemogućavanja njegovog javnog isticanja na za to određenom mjestu. Počinjenje ovoga prekršaja nije uvjetovano javnim mjestom. Uništenje, oštećenje, uklanjanje službenog dokumenta predstavlja kazneno djelo Skidanje i povreda službenog pečata i znaka opisano u članku 317. ili kaznenog djela Oduzimanje ili uništenje službenog pečata ili službenog spisa iz članka 318. Kaznenog zakona.

Članak 19. Ovim člankom uređen je i proširen prekršaj iz istoga članka važećeg Zakona. Kao prekršaj propisuje se davanje pića koje sadrži alkohol osobi pod vidnim utjecajem alkohola. S obzirom da je Zakonom o trgovini inkriminirana prodaja alkoholnih pića osobama mlađim od 18 godina u trgovinama na malo, a Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti  zabranjena konzumacija i omogućavanje konzumacije alkoholnih pića u ugostiteljskom objektu osobama mlađim od 18 godina, nametnula se je potreba da se ovim Zakonom koji propisuje prekršaje iz područja javnog reda i mira dodatno inkriminira davanje alkoholnih pića na javnim mjestima osobama pod vidnim utjecajem alkohola. Dakle, inkriminacija davanja pića koje sadrži alkohol osobama pod vidnim utjecajem alkohola, vezana je za javno mjesto.

Članak 20. Ovim člankom uređen je i proširen prekršaj iz istoga članka važećeg Zakona na način da je i nadalje ostalo inkriminirano pijančevanje na javnom mjestu. Naime, pijančevanje predstavlja zasebni oblik prekršaja pod kojim se sukladno praksi izgrađenoj na temeljima primjene članka 20. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira treba podrazumijevati konzumiranje pića koje sadrži alkohol na javnom mjestu koje za to nije predviđeno (izuzimaju se ugostiteljski objekti i improvizirani objekti na javnim mjestima namijenjeni pružanju ugostiteljskih usluga, mjesta predviđena za roštiljanje, degustacije i sl.) uz očitu namjeru da se osoba konzumacijom veće količine alkohola dovede u alkoholizirano stanje ili takvom konzumacijom održi već ranije postignutu razinu alkoholiziranosti. Takva razina alkoholiziranosti nije presudna i ne treba je promatrati isključivo kroz izmjerenu količinu alkohola u organizmu (iako je to bitno obilježje prekršaja i u koliko je ikako moguće treba ga utvrđivati), već uz druge vanjske manifestacije kao što su vidni utjecaj alkohola (teturanje, nekontrolirano kretanje, neartikulirani govor i drugi vidljivi poremećaji motorike i dr.), višestruko zatjecanje od strane službene osobe, količine alkohola pripremljene za konzumaciju, opći izgled (neurednost, zapuštenost i dr.), te slično. Treba cijeniti da obilježja prekršaja ne ostvaruje osoba koja prilikom obavljanja fizičkih poslova na javnom mjestu za okrepu popije neko od pića koje sadrže alkohol, kao niti posjetitelj degustacija, roštiljada i sl. Dodatno je kao prekršaj propisano i nepristojno ponašanje osoba pod vidnim utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti koje prouzroči uznemirenost ili zgražavanje građana. Smisao uvođenja ovakve inkriminacije je u potrebi da se izvan zakonskih obilježja prekršaja kojima se narušava javni red i mir (svađa, vika, tučnjava) ili prekršaja naročito drskog ponašanja na javnim mjestima ili ometanje normalnog kretanja građana, zabrani ponašanje osoba koje su se svojom krivnjom dovele  u stanje u kojem nisu mogle shvatiti značenje svog postupanja ili nisu mogle vladati svojom voljom, te u takvom stanju prouzroče uznemirenost ili zgražanje prolazećih građana.  Primjera radi, ova inkriminacija obuhvatila bi slučajeve u kojima pijana osoba ili osoba pod utjecajem droge ili drugih sredstava ovisnosti povraća, pada po ulici, tetura, vrši nuždu u odjeću i tome slično, a što svakako nije prihvatljivo ponašanje i zaslužuje društveni prijekor, s obzirom da se osoba svjesno ili prihvaćajući posljedice dovela u takvo stanje. Ovaj prekršaj u praksi često može biti počinjen u idealnom stjecaju s prekršajem iz članka 7. prijedloga ovoga Zakona, a kojima se inkriminira ometanje kretanja građana na javnim mjestima.

Članak 21. Ovim člankom je uređeno i manjim dijelom suženo biće prekršaja iz istoga članka važećeg Zakona. Inkriminirana je neovlaštena uporaba pirotehničkih sredstava ili drugih eksplozivnih ili zapaljivih materijala. Za razliku od odredbi  Zakona o eksplozivnim tvarima kojima je uređena uporaba pirotehničkih sredstava za zabavu te odredbi Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima kojima je zabranjeno paljenje i bacanje pirotehničkih sredstava na sportskim natjecanjima, ovom odredbom općenito se zaštićuje svakodnevni mir i sigurnost građana od neovlaštene uporabe eksplozivnih, pirotehničkih i sličnih materijala. Neovlašteno pucanje iz vatrenog oružja uređeno je Zakonom o oružju. 

Članak 22. U ovome članku  uređeno je biće prekršaja narušavanja javnog reda i mira  glasnim reproduciranjem ili izvođenjem glazbe, kao kvalificirani oblik prekršaja propisano je narušavanje javnog reda i mira na ovaj način u vremenu od 22.00 do 06.00 sati kojeg građani uglavnom koriste za noćni odmor, a propisana je i posebna mjera privremenog oduzimanja uređaja s kojim se glazba reproducira kako bi se uspostavio javni red i mir, ali najduže do 12 sati. Inkriminacija prekršaja sastoji se u glasnom reproduciranju ili izvođenju glazbe ili drugih sadržaja, bez potrebnog odobrenja na mjestima gdje je prethodno odobrenje potrebno ili izvan okvira odobrenja nadležnog tijela,  na način kojim se narušava javni red i mir. Prekršaj se može počiniti glasnim reproduciranjem glazbe ili drugih sadržaja korištenjem razglasnih uređaja sa pojačalom ili bez njega, npr. radio i TV prijamnici, glazbene linije, juke box, osobna računala i sl., kao i izvođenjem glazbe ili drugih sadržaja, putem glazbala, odnosno glazbenih instrumenata, a zapriječenom kaznom zaštićuje se red, mir i odmor građana.

Ne predstavlja prekršaj kada organizator javnog okupljanja, odnosno priredbe ima izdano odobrenje za takvu priredbu i uporabu akustičnih naprava, npr. za održavanje koncerta ili druge priredbe.

Ako na drugi način nije moguće uspostaviti narušeni javni red i mir, policija je ovlaštena privremeno, a najduže do 12 sati, oduzeti upravljačku konzolu razglasne opreme ili drugi bitni dio opreme za reproduciranje glazbe, odnosno drugih sadržaja.

Članak 23. Ovim člankom  nastoji se zaštititi i osigurati mir i noćni odmor građana od uznemiravanja. Prekršaj se može počiniti na javnom mjestu ili u privatnom prostoru. Kod činjenja prekršaja određeno je vrijeme činjenja prekršaja. Nije prekršaj kada je do uznemiravanja došlo kao posljedica neophodnih hitnih radova na održavanju, npr. sanacija kvara na plinskoj, vodovodnoj, električnoj ili drugoj mreži. Važno je razlikovati inkriminaciju ovoga prekršaja od prekršaja iz Zakona o zaštiti od buke. Ponajprije treba istaknuti suštinsku razliku koja proizlazi iz samog područja normiranja Zakona od zaštite od buke i ovoga prijedloga Zakona. Naime, Zakonom o zaštiti od buke propisuje se otklanjanje opasnosti koju buka ima na zdravlje čovjeka, dok se prijedlogom Zakona građane nastoji zaštititi od remećenja javnog reda i mira te osigurati red i normalan način njihovog života. Primjera radi, bukom kojom se s obzirom na mali intenzitet i dugo trajanje narušava zdravlje ljudi, ne mora se ujedno narušavati i javni red i mir. S tim u vezi, pojam buke u smislu predloženog članka valja sagledavati u funkciji remećenja javnog reda i mira, odnosno ometanja mira i noćnog odmora ljudi, dakle znatno uže od značenja kojeg buka ima u smislu Zakona o zaštiti od buke u kojem je buka definirana kao svaki zvuk koji prekoračuje standardima utvrđene vrijednosti,  a koji mogu biti štetni po zdravlje ljudi.

Članak 24. Ovim člankom inkriminirano je ponašanje počinitelja koji na javnom mjestu prikuplja priloge na drzak ili nametljiv ili nepristojan način uznemiravajući građane. Dakle, smisao inkriminacije nije da uređuje prikupljanje priloga i slične aktivnosti, jer sama priroda Zakona o javnom redu i miru nije takva, već je smisao da se građane zaštiti od drskog, nametljivog i nepristojnog načina prikupljanja priloga koje ih može uznemiriti i narušiti njihov mir. Drskost, nametljivost, kao i nepristojnost koja je svojstvena ovoj inkriminaciji treba razlikovati od naročite drskosti, nasilnosti i nepristojnosti koja se predmnijeva u smislu članka 6. stavka 3. i 4. ovog prijedloga Zakona i to ne samo po slabijem intenzitetu već i usmjerenosti na prikupljanje priloga, jer se u spomenutim stavcima članka 6. podrazumijeva naročita drskost, nasilnost ili nepristojnost koja nije usmjerena na prikupljanje priloga, već na vrijeđanje dostojanstva građana i narušavanje njihovog mira. Dakle, u svakom konkretnom slučaju treba cijeniti razinu drskosti i nepristojnosti, a koja je znatnija kod članka 6. gdje je to i naglašeno stavljanjem prijedloga „naročito“ ispred riječi „drskost“, a što je uostalom i očito u smislu vrste i visine zapriječene kazne.

Članak 25. Ovim člankom inkriminirano je nepoštivanje istaknute zabrane nadležnog tijela o pristupu, zadržavanju, snimanju, fotografiranju ili skiciranju na određenom mjestu. Smisao inkriminacije je da se zaštite određena područja ili mjesta (područja štićenih objekata ili osoba), gdje je zabranjen pristup, zadržavanje, snimanje, fotografiranje ili skiciranje. Bitno obilježje prekršaja je oglušavanje na istaknutu ili objavljenu zabranu spomenutih aktivnosti na određenom mjestu. Dakle, podrazumijeva se da je počinitelj prekršaja znao ili je bio dužan znati da je pristup, zadržavanje, snimanje, fotografiranje ili skiciranje na tom mjestu zabranjeno. Kako bi se ta pretpostavka i ispunila takva mjesta moraju biti fizički osigurana ili na prilazima tim mjestima, mora biti vidno istaknuta obavijest sa jasnom porukom da je pristup, zadržavanje, snimanje, fotografiranje ili skiciranje na tom mjestu zabranjeno.

Članak 26. Ovim člankom uređen je prekršaj iz važećeg Zakona. Ovim člankom  obvezuju se osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost da skrbe o javnom redu i miru tijekom rada ugostiteljskog objekta. Obilježja prekršaja mogu se ostvariti propuštanjem sprječavanja narušavanja javnog reda i mira ili propuštanjem obveze prijavljivanja policiji činjenja prekršaja narušavanja javnog reda i mira bez odgode iako je to mogla učiniti bez opasnosti za sebe ili drugoga.  Za definiranje pojma poslova ugostiteljske djelatnosti potrebno je imati u vidu odredbe propisa kojima se uređuje ugostiteljska djelatnost. Obilježja ovog prekršaja ostvaruju se tek ukoliko je odgovorna osoba u ugostiteljskom objektu mogla spriječiti narušavanje javnog reda i mira bez opasnosti za sebe ili druge.

Članak 27. Ovim člankom je uređen prekršaj iz važećeg Zakona. Zaštićena vrijednost u ovom članku je sigurnost osoba i njihovih pokretnih stvari s kojima se kreću po javnim mjestima (na primjer, prijevozna sredstva), ili drugih pokretnih stvari koje osobe koriste na javnim mjestima. Da bi bila ostvarena obilježja ovoga prekršaja uređaj, predmet ili tvar moraju biti postavljeni na način da zbog svoje potencijalne energije ili štetnosti mogu povrijediti prolaznike ili im nanijeti nekakvu štetu. Potencijalna energija kojom predmet ili uređaj mogu ozlijediti prolaznika ili mu nanijeti štetu uglavnom proizlazi iz njegovog nesigurno postavljenog položaja. Primjerice, nedovoljno osigurana ili učvršćena posuda s cvijećem ili nedovoljno učvršćena vanjska jedinica klima uređaja na zgradi iznad javne površine u svakom slučaju predstavljaju opasnost za prolazeće građane. Međutim, kod tvari je opasnost drugačija. Naime, tvar može sama po sebi postavljena ili ostavljena na javnoj površini predstavljati opasnost za prolazeće građane, na primjer solna kiselina, otrov ili slična tvar ostavljena u posudi na javnom mjestu sama po sebi predstavlja opasnost. Odluke o komunalnom redu u načelu su usmjerene na izgled i čistoću zgrade ili objekta, odnosno javne površine, a ne na sigurnost. Ukoliko bi se stvorila konkretna opasnost za život ili tijelo ili imovinu većeg opsega općeopasnom radnjom ili sredstvom ostvario bi obilježje kaznenog djela iz članka 215. Kaznenog zakona (Dovođenje u opasnost života i imovine općeopsanom radnjom ili sredstvom). Za razliku od kaznenog djela za ostvarivanje radnje prekršaja dovoljna je mogućnost da postavljen ili izbačen predmet ugrozi prolaznika ili nanese kakvu štetu, dakle ne traži se da je došlo do konkretne opasnosti.  

Članak 28.   Ovim člankom uređen je prekršaj iz važećeg Zakona, uz manje promjene koje su obuhvaćene Zakonom o zaštiti životinja. Sankcionira se onoga tko na javnom mjestu bez nadzora i neoprezno omogući kretanje ili zadržavanje životinja  koje mogu ozlijediti ili ugroziti građane, druge životinje  i  imovinu građana,  te time izazove uznemirenost građana. Prekršaj po ovom članku čini osoba (ne mora biti vlasnik životinje) koja neopreznim čuvanjem, neprimjerenim osiguranjem, puštanjem na javne površine, pokazivanjem životinje prouzroči osjećaj straha, uznemirenost, nelagodu ili ugroženost drugih osoba (primjerice  puštanje psa bez zaštitne košarice ili povodca, pokazivanje reptila, paukova na javnim mjestima, itd.). U stavku 2. propisana je viša kazna ako je došlo do ozljeđivanja osobe ili materijalne štete. Zlostavljanje životinja ili na drugi način loše postupanje s njima inkriminirano je kao prekršaj u Zakonu o zaštiti životinja, dok je ubijanje ili mučenje životinja inkriminirano Kaznenim zakonom, te je iz tih razloga iz opisa prekršaja važećeg Zakona izostavljeno zlostavljanje i loše postupanje sa životinjama.

Članak 29. Ovim člankom predviđeno je strože kažnjavanje određenih prekršaja inkriminiranih ovim prijedlogom Zakona i to u odnosu na tri obilježja koja prekršaju daju kvalificirani oblik. Prvi kvalificirani oblik nekog od prekršaja vezan je za prekršaje počinjene u sastavu grupe i za sakrivanje identiteta maskiranjem, dok je drugi vezan za diskriminirajući motiv počinjenja. Razlog takve kvalifikacije u prvom slučaju je nastojanje da se odvrati počinitelja da grupno sudjeluje u počinjenju prekršaja, kako bi se izbjegle moguće teže posljedice djelovanja u grupi (psihološki učinak djelovanja na pojedinca u grupi što rezultira destruktivnijim ponašanjem). Također se kao kvalificirani oblik definira ponašanje pojedinca koji uporabom maske ili drugog predmeta sakriva svoje lice kako bi otežao ili onemogućio utvrđivanje svog identiteta. Navedeni prekršaj ne može se dovesti u vezu s kaznenim djelom Sudjelovanja u tučnjavi iz članka 122. Kaznenog zakona. U navedenom kaznenom djelu se inkriminira sudjelovanje pojedinca u tučnjavi ili u napadu više osoba, ali je uvjet da bi se ostvarilo obilježje tog kaznenog djela, smrt ili teška tjelesna ozljeda jedne ili više osoba koje je nastalo kao posljedica te tučnjave ili napada. Za ostvarenje bića tog kaznenog djela dovoljno je samo sudjelovanje. Počinitelj ne mora nužno biti u ulozi izravnog napadača ili napadača čije je djelovanje uzrokovalo smrt ili tešku tjelesnu ozljedu. U usporedbi sa predmetnim prekršajem razvidno je da se kod prekršaja ne traži nikakva posljedica, već samo sudjelovanje i to za sve prekršaje iz Zakona o javnom redu i miru.  Drugi kvalificirani oblik prekršaja vezan je za Okvirnu odluku Vijeća EU broj: 2008/913/PUP od 28. studenog 2008. godine o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima po kojima, između ostalog, države EU-a moraju osigurati da se kažnjiva djela koja uključuju određenu pojavu rasizma i ksenofobije kažnjavaju učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim kaznenim sankcijama. S tim u vezi kao kvalificirani oblik prekršaja propisan je i svaki prekršaj iz prijedloga Zakona koji je počinjen zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe.  Treći kvalificirani oblik vezan je za situacije kada je prekršaj iz ovoga Zakona počinjen prema trudnici u vidnom stadiju trudnoće, starijoj ili nemoćnoj osobi.

Obzirom da kvalifikacije navedene u ovom članku daju dodatnu težinu osnovnom obliku prekršaja za kojeg se decidirano vodilo računa da ne naruši načelo „ne bis in idem“ u sva tri kvalificirana oblika predviđen je uvjet da se takvo teže kažnjavanje može primijeniti ukoliko takvo djelo nije već inkriminirano posebnim propisom kao što je to u slučaju počinjenja kaznenog djela iz Glave XVII. (Kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta) i kaznenog djela Nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona ili prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Također je u sva tri kvalificirana oblika uvjetovana primjena težeg kažnjavanja ukoliko već ranije nije primijenjeno teže kažnjavanje predviđeno ovim Zakonom kako se ne bi dodatno uvećavale kazne, već jednom uvećane, kao što je to u slučaju iz članka 19. stavka 2. ovog Zakona gdje je izričito predviđeno teže kažnjavanje za prekršaje iz stavka 1. istog članka ukoliko je alkoholno piće davano djetetu.

Članak 30.  Ovim se člankom propisuje obaveza primjene zaštitne mjere obaveznog oduzimanja predmeta u slučajevima počinjenja određenih prekršaja i to samo u slučajevima kada se radi o predmetima čije oduzimanje je prijeko potrebno zbog zaštite opće sigurnosti, zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga. Međutim, obavezno oduzimanje predmeta predviđeno je i u nekim slučajevima kada je očito da bi ti predmeti ponovno bili upotrijebljeni za počinjenje istog ili sličnog prekršaja. Propisivanje oduzimanja predmeta prekršaja vezano je i na Okvirnu odluku Vijeća EU broj: 2005/212/PUP od 24. veljače 2005. godine o oduzimanju imovinske koristi, sredstava i imovine pribavljene kaznenim djelom gdje se pod oduzimanjem sredstava podrazumijeva bilo koja imovina koja se koristila ili se namjerava koristiti, na bilo koji način, u cijelosti ili djelomično, kako bi se počinilo kažnjivo djelo.

Članak 31. U stavku 1. ovoga članka propisuje se mogućnost da se počinitelju prekršaja iz članka 26. prijedloga Zakona izrekne zaštitna mjera zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti u objektu u kojem je taj prekršaj počinjen. U stavku 2. ovog članka propisuje se mogućnost da se počinitelju prekršaja iz članaka 6., 7., 9. i 13. može izreći zaštitna mjera Zabrane približavanja određenoj osobi i Zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom koja ne može biti kraća od jednog mjeseca niti duža od dvije godine. U stavku 3. ovoga članka, kao prekršaj propisuje se ne postupanje po pravomoćnoj zaštitnoj mjeri iz stavka 1. i 2. ovog članka, a visina kazne određena je u odnosu na članak 132. stavak 5. Prekršajnog zakona gdje je propisano da se za nepoštivanje mjere opreza može izreći novčana kazna do 10.000,00 kuna (što podrazumijeva kaznu od 100,00 do 10.000,00 kuna, jer je za fizičku osobu zakonski minimum novčane kazne 100,00 kuna).

Članak 32. Ovim člankom propisana je primjena pojedinih prekršaja iz prijedloga Zakona prema fizičkoj osobi obrtniku, osobi koja obavlja drugu samostalnu djelatnost,  pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi. Prijedlogom Zakona opisi prekršaja i zapriječene kazne predviđeni su za fizičke osobe, kako neke od prekršaja mogu počiniti i druge vrste okrivljenika, za njih je predviđena primjena zakonskih odredbi za pojedine prekršaje. Naime, za prekršaj članka 5., članka 8. stavka 2., članka 22. stavka 1. i 2., članka 23. i članka 26.  fizička osoba - obrtnik, osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ili pravna osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

Članak 33. Ovim člankom uređeno je područje uspostave audio i video nadzora (trajni akustični i video nadzor) javnih prostora. Odredbom stavka 1. ovoga članka ova mogućnost daje se isključivo jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave da preventivno uspostave nadzor (akustični video) javnih prostora kako bi se prvenstveno upozorenjem da je prostor pod video i audio nadzorom preventivno djelovalo na potencijalne počinitelje inkriminiranih ponašanja, odnosno da bi ih se odvraćalo od takvih ponašanja.  Stavkom 2. određeno je da se namjera takvog nadzora mora javno priopćiti, a nadzirani prostori obilježiti vidno istaknutim oznakama na svim mogućim prilazima tom prostoru, te da su tijela, odnosno jedinice koja su nadzor uspostavila dužne čuvati njihove snimke najmanje 30 dana. Stavkom 3. uređeno je da su tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja su uspostavila nadzor dužni policiji i državnom odvjetništvu, u cilju sprječavanja prekršaja i kaznenih djela, odnosno otkrivanja njihovih počinitelja i vođenje prekršajnih i kaznenih postupaka, omogućiti pristup i korištenje tehničkih uređaja te izuzimanje audio i video zapisa. 

Međutim, naglašena je odgovornost odgovorne osobe tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kojima je stavljeno u nadležnost da poduzmu odgovarajuće tehničke, kadrovske i organizacijske mjere kako bi se osobni podaci na tehničkim snimkama  odgovarajuće zaštitili od slučajne ili namjerne zlouporabe, neovlaštenog pristupa, uništenja, gubitka, neovlaštenih promjena ili dopuna, te dostave neovlaštenim osobama i objavljivanja, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka. Jednako tako, u cilju zaštite osobnih podataka na snimljenim materijalima propisana je dužnost odgovornih osoba tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave da snimljene materijale sačuvaju najmanje 30 dana, te uspostave i vode posebnu evidenciju o osobama,  dijelovima snimki i razlozima izvršenog uvida u snimljene materijale ili razloga radi kojih su određeni dijelovi snimljenih materijala dostavljani.

Pitanje korištenja tehničkih snimki u kaznenom i prekršajnom postupku iznimno je složeno i postoje različita rješenja koja nude različiti pravni sustavi, a koji se protežu između formalnih kriterija valjanosti dokaza i kriterija načela pretežitog interesa. Kod formalnih kriterija valjanosti dokaza, tehničke snimke smatraju se dokazima ukoliko su načinjene u kaznenom postupku, odnosno prema uvjetima formalno zadanim zakonskim propisom. U pravnim sustavima kod kojih vrijedi načelo pretežitog interesa postoji mogućnost korištenja tehničkih snimki te drugih dokaza pribavljenih na nezakoniti način ako interes pravde i pravičnosti preteže nad interesom zaštite dobara koja bi se mogla pojaviti kao zaštitni objekt striktnog pridržavanja pravila o dokazivanju.

Stupanjem na snagu Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje US RH, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.) i u našoj državi započela je primjena načela pretežitog interesa.

Što se tiče valjanosti tehničkih snimki u prekršajnom postupku, Prekršajni zakon propisuje da su bilješke i tehničke snimke i formalno dokazi u prekršajnom postupku ukoliko ih je u okvirima svojih nadležnosti za provođenje nadzora sačinila ovlaštena službena osoba tijela državne uprave prilikom neposrednog opažanja radnje prekršaja ili odgovarajućim tehničkim uređajima i o tome sačinila službenu bilješku i tehničku snimku (članak 158. stavak 5. Prekršajnog zakona).

U tim situacijama takve snimke mogu poslužiti kao dokaz u prekršajnom postupku, ali i tada sud može provjeravati njihovu vjerodostojnost te slobodno ocjenjivati njihovu dokaznu vrijednost. To međutim, ne bi trebalo predstavljati prepreku da se ukoliko postoje takve snimke predlažu kao dokaz u prekršajnom postupku, kao i da se prilažu kao ostala prikupljena saznanja uz kaznenu prijavu.

S obzirom na sve prisutniji problem nedovoljnog broja policijskih službenika, odnosno njihov nedostatak u odnosu na postojeću sistematizaciju, posebno onih s adekvatnim obrazovanjem, stručnom spremom i potrebitim iskustvom smatramo da bi uređenje područja uvođenja video i audio nadzora javnih prostora predstavljao veliki iskorak u unapređenju rada policije.

Pored utroška radnog vremena, povećala bi se i interventna sposobnost policije, odnosno mogućnost pravovremenog reagiranja na pojave koje se izravno odražavaju na stanje sigurnosti, obzirom da bi jedan policijski službenik mogao nadzirati istovremeno više javnih prostora.

To bi pored tih primarnih željenih efekata dalo i druge pozitivne "halo" efekte, ponajprije kroz podizanje razine osjećaja osobne sigurnosti građana, te jačanja povjerenja građana u rad policije. Čak što više, obzirom da bi reakcija na konkretan problem, bila brza i učinkovita, kod javnosti bi stvorila osjećaj da je policija prisutna upravo na mjestima i u vrijeme kada je njezina prisutnost na tim mjestima najpotrebnija.

Članak 34 . Kao prekršaj  propisana je neovlaštena uspostava audio i video nadzora, te je za navedeni prekršaj predviđena i odgovornost pravne i odgovorne osobe u pravnoj osobi.

Članak 35. Kao prekršaj propisana je uspostava audio i video nadzora bez prethodno obavještavanja javnosti, odnosno bez propisnog obilježavanja nadziranog prostora. Obilježja ovoga prekršaja mogu ostvariti samo odgovorne osobe u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja propisno postavi i stavi u funkciju video nadzor, a da o tome prethodno nije obavijestila javnost ili da takav prostor nije obilježen vidno postavljenim obavijestima iz svih smjerova mogućeg nailaska osoba.

Također kao prekršaj odgovorne osobe tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisano ne poduzimanje propisanih tehničkih, kadrovskih i organizacijskih mjera kojima bi se osobni podaci na tehničkim snimkama  odgovarajuće zaštitili od slučajne ili namjerne zlouporabe, neovlaštenog pristupa, uništenja, gubitka, neovlaštenih promjena ili dopuna, te dostave neovlaštenim osobama i objavljivanja (u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka). Jednako tako, kao prekršaj odgovornih osoba tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave propisano je ne poduzimanje propisanih mjera kojima bi se snimljeni materijali sačuvali najmanje 30 dana, te ne uspostavljanje i vođenje posebne evidencije o osobama,  dijelovima snimki i razlozima izvršenog uvida u snimljene materijale ili razloga radi kojih su određeni dijelovi snimljenih materijala dostavljani.

Također je kao prekršaj inkriminirano ukoliko odgovorna osoba tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, policiji ili državnom odvjetništvu ne omogući pristup i korištenje tehničkih uređaja te izuzimanje audio i video zapisa koji mogu biti od važnosti za uspješno vođenje kaznenog ili prekršajnog postupka.

Članak 36.  Ovim člankom propisana je ovlast predstavničkih tijela (skupština) jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za donošenje odluka o prekršajima iz područja javnog reda i mira uz  pribavljenu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova, ali samo u odnosu na materiju koja je propisana ovim Zakonom.

Članak 37. Za provođenje nadzora nad odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona određeno je ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.

Članak 38. Propisuje se da će se na prekršaje počinjene prije stupanja na snagu ovog Zakona primijeniti odredbe Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 52/87, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94.).

Članak 39. Ovim člankom propisan je prestanak važenja ranijeg Zakona.

Članak 40. Propisuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.