I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: Ustav).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA

  U Republici Hrvatskoj Ustavom je zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Zabranjena je cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom. Također, svima je zajamčeno pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo (članak 38. Ustava).

Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) predviđena su, među ostalim, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na slobodu izražavanja i informiranja, što uključuje poštovanje slobode i pluralizma medija, pravo na slobodu okupljanja i udruživanja te pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje.

Pravo na slobodu izražavanja i pristup informacijama, kako je utvrđeno u članku 11. Povelje i članku 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, uključuje slobodu mišljenja te primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice.

Kako bi se odgovorilo na problem sve većeg broja strateških tužbi usmjerenih protiv javnog djelovanja („SLAPP-ovi”) koje se odnose na novinare, nevladine organizacije, znanstvenike i civilno društvo u Europskoj uniji donesena je Direktiva (EU) 2024/1069 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe usmjerene protiv javnog djelovanja”) (SL L, 2024/1069, 16.4.2024., dalje u tekstu: Direktiva 2024/1069).

SLAPP-ove obično pokreću moćni subjekti, kao što su pojedinci, lobiji, korporacije, političari i državna tijela, u nastojanju da se ušutka javna rasprava. SLAPP-ovi često uključuju neravnotežu moći stranaka, pri čemu tužitelj ima snažniji financijski ili politički položaj od tuženika. Iako neravnoteža moći nije neophodan element u takvim predmetima, ako postoji, znatno povećava štetne i odvraćajuće učinke sudskih postupaka protiv javnog djelovanja.

Sudski postupci protiv javnog djelovanja mogu negativno utjecati na vjerodostojnost i ugled fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje te mogu iscrpiti njihove financijske i druge resurse. Zbog takvih postupaka informacije o određenom pitanju od javnog interesa mogle bi se objaviti s odgodom ili bi objava takvih informacija mogla biti u potpunosti spriječena. Trajanje postupaka i financijski pritisak mogu imati odvraćajući učinak na fizičke i pravne osobe uključene u javno djelovanje. Postojanje takvih praksi stoga može imati odvraćajući učinak u pogledu njihova rada te doprinijeti autocenzuri zbog mogućih sudskih postupaka u budućnosti, što dovodi do osiromašenja javne rasprave na štetu društva u cjelini.

Ovim Zakonom se u naš nacionalni sustav prenose obveze iz Direktive 2024/1069 kojima je svrha ukloniti prepreke neometanom odvijanju građanskih postupaka i pritom pružiti zaštitu fizičkim i pravnim osobama uključenima u javno djelovanje u pitanjima od javnog interesa, među ostalim i novinarima, izdavačima, medijskim organizacijama, zviždačima i borcima za ljudska prava, kao i organizacijama civilnog društva, nevladinim organizacijama, sindikatima, umjetnicima, istraživačima i članovima akademske zajednice, od sudskih postupaka koji se protiv njih pokreću kako bi ih odvratili od javnog djelovanja.

Ovim Zakonom je zaštita fizičkim i pravnim osobama uključenima u javno djelovanje u pitanjima od javnog interesa u velikoj mjeri proširena u odnosu na obaveze iz Direktive 2024/1069 jer se Direktivom zaštita jamči samo u građanskim ili trgovačkim pravnim zahtjevima ili sudskim postupcima s prekograničnim implikacijama dok se Zakonom pruža zaštita u svim slučajevima bez obzira na postojanje ili izostanak prekograničnog elementa.

Pravo na slobodu izražavanja temeljno je pravo koje se mora ostvarivati uz osjećaj dužnosti i odgovornosti, uzimajući u obzir temeljno pravo osoba na dobivanje nepristranih informacija i poštujući temeljno pravo na zaštitu vlastitog ugleda, zaštitu osobnih podataka i privatnosti. U slučaju sukoba između tih prava sve strane moraju imati pristup sudovima uz poštovanje načela poštenog suđenja. U tu svrhu potrebno je sudu pred kojim je pokrenut postupak ostaviti diskrecijsko pravo da razmotri je li primjena relevantnih zaštitnih mjera primjerena u konkretnom slučaju. Prilikom ostvarivanja takvog diskrecijskog prava sud ne treba primjenjivati zaštitne mjere, na primjer, ako se javno djelovanje ne provodi u dobroj vjeri, kao što su slučajevi u kojima je tuženik javnim djelovanjem širio dezinformacije ili izmišljao optužbe kako bi naštetio ugledu tužitelja.

Ovim Zakonom se uspostavljaju postupovna jamstva kojima se štite prava fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje protiv kojih je pokrenut zlonamjerni sudski postupak, a koja uključuju:

- osiguranje procijenjenih troškova postupka

- rano odbijanje tužbe

- naknada troškova postupka

- novčane kazne i druge sankcije

te se propisuje da će sud uvijek obratiti osobitu pažnju na potrebu hitnog postupanja po postupovnim jamstvima.

Kao jedinstvena kontaktna točka za pristup informacijama o raspoloživim postupovnim jamstvima, pravnim lijekovima i mjerama potpore određena je Pravosudna akademija.

III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

  Sredstva potrebna za provedbu ovog Zakona osigurana su u okviru redovnog poslovanja pravosudnih tijela te nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZAŠTITI OSOBA UKLJUČENIH U JAVNO DJELOVANJE

  I. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom uređuju se zaštitne mjere protiv očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka u građanskim i trgovačkim stvarima pokrenutih protiv fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje.

(2) Ovaj Zakon primjenjuje se na sudske postupke iz stavka 1. članka 1. ovoga Zakona i na predmete s prekograničnim implikacijama.

(3) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na porezne, carinske, upravne stvari ni na odgovornost države za djelovanje ili propuste u okviru izvršavanja državne vlasti, na kaznene stvari ili arbitražu i njime se ne dovodi u pitanje kazneno procesno pravo.

Prijenos propisa Europske unije

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatski pravni sustav prenosi se Direktiva (EU) 2024/1069 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe usmjerene protiv javnog djelovanja”) (SL L, 2024/1069, 16.4.2024.).

Bilateralne i multilateralne konvencije i sporazumi

Članak 3.

Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na bilateralne i multilateralne konvencije i sporazume između treće zemlje i Republike Hrvatske, odnosno Europske unije sklopljene prije 6. svibnja 2024.

Pojmovi

Članak 4.

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. „javno djelovanje” znači davanje bilo koje izjave ili obavljanje bilo koje aktivnosti fizičke ili pravne osobe pri ostvarivanju prava na slobodu izražavanja i informiranja, slobodu umjetnosti i znanosti ili slobodu okupljanja i udruživanja te bilo koje pripremne, potporne ili pomoćne aktivnosti izravno povezane s time, a koje se odnose na pitanje od javnog interesa

2. „pitanje od javnog interesa” znači svako pitanje koje utječe na javnost u tolikoj mjeri da javnost za njega može imati pravni interes u područjima kao što su:

(a) temeljna prava, javno zdravlje, sigurnost, okoliš ili klima

(b) aktivnosti fizičke ili pravne osobe koja je javna ličnost u javnom ili privatnom sektoru

(c) pitanja koja razmatra zakonodavno, izvršno ili pravosudno tijelo ili pitanja koja se razmatraju u okviru bilo kojeg drugog službenog postupka

(d) optužbe o korupciji, prijevari, ili o bilo kojem drugom kaznenom djelu ili o prekršajima u vezi s time

(e) aktivnosti čiji je cilj zaštita vrijednosti sadržanih u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji, uključujući zaštitu demokratskih procesa od neopravdanog uplitanja, osobito borbom protiv dezinformacija

3. „zlonamjerni sudski postupci protiv javnog djelovanja” su sudski postupci koji nisu pokrenuti radi stvarnog isticanja ili ostvarivanja prava, nego čija je glavna svrha sprečavanje, ograničavanje ili sankcioniranje javnog djelovanja, pri čemu se često iskorištava neravnoteža moći između stranaka, i kojima se nastoje ostvariti neosnovane tužbe. Naznake takve svrhe uključuju na primjer sljedeće:

(a) ako tužitelj pokušava iskoristiti neravnotežu moći, kao što je njegova financijska prednost, politički ili društveni utjecaj, ili pokušava vršiti pritisak na tuženika

(b) nerazmjerna, prekomjerna ili nerazumna priroda tužbenog zahtjeva ili njegova dijela, uključujući prekomjernu vrijednost spora

(c) postojanje više postupaka povezanih sa sličnim pitanjima koje je pokrenuo tužitelj ili s njim povezani subjekti

(d) zastrašivanje, uznemiravanje ili prijetnje od strane tužitelja ili njegovih zastupnika, prije ili tijekom sudskog postupka, kao i slično ponašanje tužitelja u sličnim ili paralelnim predmetima

(e) zloupotreba postupovnih taktika, kao što su odgađanje postupka, prijevarno ili zlonamjerno biranje najpovoljnije nadležnosti ili odustajanje od tužbe, u zloj vjeri, u kasnijoj fazi postupka

4. „fizičke i pravne osobe uključene u javno djelovanje“ su, među ostalima, novinari, izdavači, medijske organizacije, prijavitelji nepravilnosti, borci za ljudska prava kao i organizacije civilnog društva, nevladine organizacije, sindikati, umjetnici, istraživači i članovi akademske zajednice

5. „predmet s prekograničnim implikacijama“ je predmet u kojem jedna od stranaka postupka nema domicil u istoj državi kao i sud pred kojim je postupak pokrenuti te se ostali elementi relevantni za predmet ne nalaze samo u državi suda pred kojim je pokrenut postupak s time da se domicil stranaka postupka utvrđuje u skladu s Uredbom (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinaka)

6. „strane sudske odluke“ su odluke država koje nisu države članice Europske unije.

Rodna neutralnost

Članak 5.

Izrazi u ovom Zakonu koji imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Primjena odredbi pravila parničnoga postupka

Članak 6.

Na pitanja postupka koja nisu uređena odredbama ovoga Zakona primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak.

II. ZAŠTITNE MJERE

Postupovna jamstva

Članak 7.

(1) Postupovna jamstva kojima se štite prava fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje protiv kojih je pokrenut zlonamjerni sudski postupak su:

a) osiguranje procijenjenih troškova postupka

b) rano odbijanje tužbe

c) naknada troškova postupka

d) novčane kazne i druge sankcije.

(2) Sud će uvijek obratiti osobitu pažnju na potrebu hitnog postupanja po postupovnim jamstvima iz stavka 1. ovoga članka.

Sudjelovanje trećih osoba

Članak 8.

(1) U zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog djelovanja može se kao umješač na strani osoba uključenih u javno djelovanje pridružiti pučki pravobranitelj te organizacije, ustanove, udruge ili druge fizičke ili pravne osobe koje se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom i promicanjem prava osoba uključenih u javno djelovanje, a imaju pravni interes.

(2) Sud će dopustiti sudjelovanje umješača iz stavka 1. ovoga članka samo uz pristanak osoba uključenih u javno djelovanje.

Osiguranje procijenjenih troškova postupka

Članak 9.

(1) Sud može na obrazloženi zahtjev fizičke ili pravne osobe protiv koje se vodi zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja naložiti tužitelju da položi osiguranje procijenjenih troškova postupka, koje bi morao nadoknaditi u slučaju da ne uspije s tužbom.

(2 ) Fizička ili pravna osobe protiv koje se vodi zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja dužna je obrazloženi zahtjev iz stavka 1. ovoga članaka postaviti u odgovoru na tužbu.

(3) U rješenju kojim se usvaja zahtjev za osiguranje procijenjenih troškova postupka sud određuje  novčani iznos osiguranja i rok od osam dana u kojem se osiguranje mora dati te upozorava tužitelja na posljedice koje zakon predviđa, ako ne bude dokazano da je osiguranje dano u određenom roku.

(4) Pri odlučivanju o određivanju osiguranja procijenjenih troškova postupka sud će uzeti u obzir:

– opasnost da fizička ili pravna osobe protiv koje se vodi zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja neće dobiti naknadu troškova postupka

– materijalne prilike stranaka u postupku.

(5) Ako tužitelj ne uplati osiguranje procijenjenih troškova postupka u roku od osam dana, smatrat će se da je povukao tužbu.

Rano odbijanje tužbe

Članak 10.

(1) Sud može na obrazloženi zahtjev fizičke ili pravne osobe protiv koje se vodi zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja/tuženika rano odbiti tužbeni zahtjev kao očito neosnovan.

(2) Fizička ili pravna osoba protiv koje se vodi zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja dužna je obrazloženi zahtjev s dokazima na kojima temelji svoj zahtjev i prijedlogom dokaza potrebnih za utvrđenje iznesenih činjenica iz stavka 1. ovoga članaka postaviti u odgovoru na tužbu.

(3) Teret dokaza osnovanosti tužbenog zahtjeva je na tužitelju koji je dužan obrazložiti tužbeni zahtjev kako bi sud mogao ocijeniti je li on očito neosnovan.

(4) Tužitelj se može u roku od osam dana od dana dostave odgovora na tužbu, u podnesku predanom sudu, očitovati i iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica.

(5) Fizička ili pravna osoba protiv koje se vodi zlonamjeran sudski postupak može se u roku od osam dana od dana dostave podneska iz stavka 4. ovoga članka očitovati i iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica

(6) Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti  u tužbi, odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

Naknada troškova postupka

Članak 11.

Tužitelj koji u cijelosti izgubi parnicu ili uspije u manjem dijelu, dužan je fizičkoj ili pravnoj osobi protiv koje se vodio zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja i njezinu umješaču naknaditi sve troškove postupka izazvane vođenjem postupka uključujući i nagradu odvjetniku prema propisanoj tarifi za nagrade odvjetnika, osim ako su ti troškovi prekomjerni.

Novčane kazne i druge sankcije

Članak 12.

(1) Kada se utvrdi da je tužitelj vodio zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja sud će izreći tužitelju fizičkoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 10 posto vrijednosti predmeta spora, ali ne više od 5.000 eura, odnosno tužitelju pravnoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 20 posto vrijednosti predmeta spora, ali ne više od 20.000 eura.

(2) Naplaćena novčana kazna uplaćuje se na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske, dok će se o izvršenoj naplati obavijestiti sud.

(3) Rješenje o novčanoj kazni iz stavka 1. ovoga članka neće se provesti do pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o glavnom zahtjevu.

(4) Sud može na prijedlog tuženika, a na trošak tužitelja, odrediti objavu presude u medijima, ako utvrdi da je tužitelj vodio zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja.

Priznanje i ovrha stranih sudskih odluka

Članak 13.

Odbit će se priznanje i ovrha strane sudske odluke protiv javnog djelovanja fizičke ili pravne osobe s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj, ako je sudski postupak u toj državi bio očito neosnovan ili zlonamjeran temeljem prava Republike Hrvatske.

Nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za postupke u trećoj zemlji

Članak 14.

Fizička ili pravna osobe s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj protiv koje je tužitelj s prebivalištem ili sjedištem izvan Europske unije pokrenuo zlonamjerni sudski postupak u trećoj zemlji, koja nije članica Europske unije, može pred sudovima u Republici Hrvatskoj pokrenuti postupak za naknadu štete i troškove postupka koji su nastali u vezi s postupkom pred sudom treće zemlje.

III. INFORMIRANJE I EVIDENCIJA PODATAKA

Informiranje i transparentnost

Članak 15.

Pravosudna akademija je  jedinstvena kontaktna točka za pristup informacijama o raspoloživim postupovnim jamstvima, pravnim lijekovima i mjerama potpore.

Dostava statističkih podataka

Članak 16.

(1) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa svake godine dostavlja Europskoj komisiji dostupne statističke podatke o broju slučajeva zlonamjernih sudskih postupaka protiv osoba uključenih u javno djelovanje pokrenutih u relevantnoj godini, broju sudskih postupaka, razvrstanih prema vrsti tuženika i tužitelja te vrsti podnesene tužbe.

(2) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dužno je voditi evidencije i statističke podatke o sudskim predmetima vezanim uz zaštitu fizičkih ili pravnih osoba protiv koje se vodi zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja sukladno ovom Zakonu.

IV.  ZAVRŠNA ODREDBA

Članak 17.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Uz članak 1.

Ovom odredbom se određuje predmet i područje primjene ovoga Zakona, a Zakon se primjenjuje i na predmete s prekograničnim implikacijama. Zakon se primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima pokrenutim protiv fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje, odnosno, primjenjuje se u građanskim (civilnim) postupcima dok je isključena primjena u poreznim, carinskim i upravnim stvarima, kao i na odgovornost države za djelovanje ili propuste u okviru izvršavanja državne vlasti, na kaznene stvari ili arbitražu te se ovim Zakonom ne dovodi u pitanje kazneno procesno pravo.

Uz članak 2.

Ovim člankom se konstatira da se ovim Zakonom u hrvatski pravni sustav prenosi Direktiva (EU) 2024/1069 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe usmjerene protiv javnog djelovanja”) (SL L, 2024/1069, 16.4.2024.).

Uz članak 3.

Odredbe ovoga Zakona ne utječu na bilateralne i multilateralne konvencije i sporazume između treće zemlje i Republike Hrvatske, odnosno Europske unije sklopljene prije 6. svibnja 2024.

Uz članak 4.

Ovom odredbom se uređuje značenje pojmova ovoga Zakona.

Uz članak 5.

Ovim člankom se utvrđuje rodna neutralnost izraza koji se koriste ovim Zakonom.

Uz članak 6.

Ovom odredbom se u zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog djelovanja propisuje odgovarajuća podredna primjena Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

Uz članak 7.

Ovim člankom se uspostavljaju postupovna jamstva kojima se štite prava fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje protiv kojih je pokrenut zlonamjerni sudski postupak, a koja uključuju:

- osiguranje procijenjenih troškova postupka

- rano odbijanje tužbe

- naknada troškova postupka

- novčane kazne i druge sankcije

te se propisuje da će sud uvijek obratiti osobitu pažnju na potrebu hitnog postupanja po postupovnim jamstvima.

Uz članak 8.

Ovom odredbom se propisuje mogućnost da se u zlonamjernim sudskim postupcima protiv javnog djelovanja pridruži kao umješač na strani osoba uključenih u javno djelovanje, pučki pravobranitelj te organizacije, ustanove, udruge ili druge fizičke ili pravne osobe koje se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom i promicanjem prava osoba uključenih u javno djelovanje, koji/e imaju pravni interes. Sudjelovanje umješača je dozvoljeno samo uz pristanak osoba uključenih u javno djelovanje.

Uz članak 9.

Ovim člankom se utvrđuje pravo osoba uključenih u javno djelovanje na osiguranje procijenjenih troškova postupka.

Uz članak 10.

Ovom odredbom se propisuju postupovna pravila u vezi prava osoba uključenih u javno djelovanje na rano odbijanje tužbe.

Uz članak 11.

Ovim člankom se propisuje dužnost tužitelja koji je u cijelosti izgubio parnicu (ili uspio u manjem dijelu) nadoknaditi fizičkoj ili pravnoj osobi protiv koje se vodio zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja i njezinu umješaču sve troškove postupka izazvane vođenjem postupka uključujući i nagradu odvjetniku prema propisanoj tarifi za nagrade odvjetnika, osim ako su ti troškovi prekomjerni.

Uz članak 12.

Ovom odredbom se propisuje obveza novčanog kažnjavanja tužitelja koji je vodio zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja. Novčana kazna se uplaćuje u državni proračun.

Svrha predmetne odredbe je sankcioniranje zloupotrebe procesnih prava i načela prava na pristup sudu, a sredstva koja se uplate koristit će se u svrhu pružanja besplatne pravne pomoći osobama protiv koje se vodi zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja.

Uz članak 13.

Ovim člankom se propisuje kako će se odbiti priznanje i ovrha strane sudske odluke protiv javnog djelovanja fizičke ili pravne osobe s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj, ako je sudski postupak u toj državi bio očito neosnovan ili zlonamjeran temeljem prava Republike Hrvatske.

Uz članak 14.

Ovom odredbom se propisuje nadležnost sudova u Republici Hrvatskoj za naknadu štete i troškove postupka koji su nastali u vezi s postupkom pred sudom treće zemlje u kojem je tužitelj s prebivalištem ili sjedištem izvan Europske unije pokrenuo zlonamjerni sudski postupak u trećoj zemlji protiv f izičke ili pravne osobe s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj.

Uz članak 15.

Ovim člankom se propisuje nadležnost Pravosudne akademije kao jedinstvene kontaktne točka za pristup informacijama o raspoloživim postupovnim jamstvima, pravnim lijekovima i mjerama potpore s obzirom na djelatnost Akademije u vidu organiziranja i provođenja stručnog usavršavanja pravosudnih dužnosnika, vježbenika i savjetnika u pravosudnim tijelima te drugih sudionika u postupcima pred pravosudnim tijelima.

Uz članak 16.

Ovom odredbom se propisuje nadležnost ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa u vezi dostavljanja Europskoj komisiji dostupnih statističkih podataka o broju slučajeva zlonamjernih sudskih postupaka protiv osoba uključenih u javno djelovanje pokrenutih u relevantnoj godini, broju sudskih postupaka, razvrstanih prema vrsti tuženika i tužitelja te vrsti podnesene tužbe. Osim toga, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dužno je voditi evidencije i statističke podatke o sudskim predmetima vezanim uz zaštitu fizičkih ili pravnih osoba protiv koje se vodi zlonamjeran sudski postupak protiv javnog djelovanja sukladno ovom Zakonu.

Uz članak 17.

Ovim člankom se propisuje stupanje na snagu ovoga Zakona.