I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja

Zakonom o Pravosudnoj akademiji („Narodne novine“, broj 52/19. i 30/23.) uređuje se ustrojstvo, tijela upravljanja, djelatnost, sredstva za rad Pravosudne akademije, kao i način, vrste i trajanje stručnog usavršavanja pravosudnih dužnosnika, kandidata za pravosudne dužnosnike, službenika iz područja pravosuđa i drugih sudionika u postupcima pred pravosudnim tijelima.

Do 2009. su se postupci imenovanja pravosudnih dužnosnika provodili isključivo nakon razgovora s članovima Državnog sudbenog vijeća odnosno Državnoodvjetničkog vijeća, uzimajući u obzir mišljenja čelnika pravosudnih tijela odnosno drugih tijela u kojima su kandidati bili zaposleni, mišljenja nadležnih sudačkih vijeća odnosno državnoodvjetničkih kolegija te mišljenja saborskog Odbora za pravosuđe o kandidatima za suce. Vijeća su imala široke diskrecijske ovlasti odlučivanja i nisu postojali posebni normativno utvrđeni kriteriji imenovanja. Značajniji pomaci u objektivizaciji sustava uvedeni su za suce 2009., a za zamjenike državnih odvjetnika 2011., kada su kao kriteriji za prvo imenovanje uvedeni  pisana provjera znanja (izrada sudske odnosno državnoodvjetničke odluke prema predlošcima stvarnih spisa) te bodovi na razgovoru s članovima Vijeća, a od 2010. do 2013. kao dodatni kriterij kod prvog imenovanja sudaca bilo je uvedeno i bodovanje uspjeha na studiju.

U pristupnim pregovorima za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju preuzete su obveze da se u postupke imenovanja pravosudnih dužnosnika uvedu objektivni i transparentni kriteriji. Za postupke imenovanja pravosudnih dužnosnika u pravosudna tijela u prvom stupnju nakon 1. siječnja 2013. kao navedeni kriterij uvedena je Državna škola za pravosudne dužnosnike (dalje u tekstu: Škola). Škola je počela s radom kao posebna ustrojstvena jedinica Pravosudne akademije. Ustroj i način stručnog usavršavanja u Školi propisani su Zakonom o Pravosudnoj akademiji te podzakonskim aktima ovoga Zakona.

Stručno usavršavanje već imenovanih pravosudnih dužnosnika u Školi bilo je propisano u trajanju od dvije godine, a u Školu se primao određeni broj kandidata sukladno planovima popunjavanja mjesta pravosudnih dužnosnika. Kao kriteriji za prijemni postupak u Školu uzimali su se bodovi ostvareni na pravosudnom ispitu (samo kandidati koji su ostvarili minimalno 70 bodova) ili bodovi ostvareni na pisanoj provjeri znanja (za kandidate koji su pravosudni ispit položili prije uvođenja bodova), rezultati psihološkog testiranja  i usmeni ispit u Školi. Postupci upisa odvojeno su se provodili za suce, a odvojeno za zamjenike državnih odvjetnika. Upisani kandidati koji do tada nisu bili zaposleni u pravosudnim tijelima zasnivali su radni odnos u pravosudnim tijelima kako bi se mogao provoditi praktični dio obuke. Na kraju školovanja kandidati su polagali završni ispit i stjecali završnu ocjenu u Školi (bodovi ostvareni na listi prvenstva za prijam u Školu- 25 %, bodovi iz ocjene mentora - 50% i bodovi ostvarenih na završnom ispitu - 25%) s kojom su ulazili u postupak imenovanja pravosudnih dužnosnika.

Značajna reforma Škole učinjena je 2015. kada je kandidatima izvan pravosudnih tijela, s najmanje četiri godine iskustva na pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita, kroz mogućnost polaganja završnog ispita dana mogućnost da završe Školu i na navedeni način konkuriraju u postupcima imenovanja pravosudnih dužnosnika u pravosudna tijela prvog stupnja. Za kandidate koji u svojstvu savjetnika u pravosudnim tijelima pohađaju Školu trajanje ovog stručnog usavršavanja skraćeno je na jednu godinu. Za prijamni postupak ulaska u Školu kao mjerodavni kriteriji uzeti su pisana provjera i razgovor s Povjerenstvom, a za konačnu ocjenu u Školi samo rezultati završne provjere koja je bila jedinstvena pa su kandidati sa završenom Školom mogli jednako konkurirati i za sudačka i za zamjenička mjesta, što do tada nije bio slučaj. S obzirom da su svi kandidati morali na završnu provjeru, pohađanje Škole postalo je neatraktivno te su se kandidati prijavljivali samo za polaganje ovog ispita.

Kako bi se ojačao značaj i uloga Škole 2019. je propisano da je pohađanje Škole obvezno za sve savjetnike u pravosudnim tijelima primljenim u službu na neodređeno vrijeme, ali se izmjenama iz 2023. od takvog koncepta odustalo s obzirom da se utvrdilo da određeni broj savjetnika u sustavu ne želi karijeru pravosudnog dužnosnika. Iz navedenog je razloga od 2019. uvedena dodatna razina savjetničkog mjesta (uz savjetnike i više savjetnike uvedeni su i viši savjetnici-specijalisti) te su napravljene prilagodbe i povećanja plaća savjetnika. Osim propisivanja da je pohađanje Škole za savjetnike u pravosudnim tijelima mogućnost, a ne njihova obveza, izmjenama iz 2023. nastojao se olakšati položaj savjetnika u pravosudnim tijelima, na način da im se u postupku imenovanja posebno vrednuje njihov rad u svojstvu savjetnika.

Kroz dosadašnja normativna rješenja utvrđeni su nedostaci pojedinih uređenja. Danas je ulaz u Školu omogućen svima kao ispunjenje općeg kriterija za imenovanje, pri čemu se za savjetnike u pravosudnim tijelima financira iz državnog proračuna. Na početku rada Škole prijemna politika bazirala se na Planovima popunjavanja mjesta pravosudnih dužnostima, što je, uz uspješan završetak Škole, bilo gotovo jamstvo za imenovanje. Iako je ova opcija ekonomičnija, suštinski predstavlja zatvaranje sustava i ograničavanje broja kandidata koji se mogu imenovati za pravosudne dužnosnike. Izmjene Zakona o Pravosudnoj akademiji iz 2023. uvele su fleksibilnije zakonske definicije programa u Školi (unaprjeđivanje vještina i praktičnih znanja za rad u pravosudnim tijelima, vrednovanje redovitosti prisustvovanja i aktivnog sudjelovanja u radionicama, provjere usvajanja sadržaja i sposobnosti njihove primjene na problemske situacije, izrada odluka, kontinuirano praćenje rada) kako bi se izbjegle klasične provjere znanja, ali su podzakonskim aktima Akademije navedene provjere opet dobile prvenstveno značaj provjera znanja iz pojedinih pravnih područja, čime nisu uspješno otklonjeni nedostaci koncepta jedinstvenog završnog ispita.

Program Škole utvrđen je u najvećem dijelu kao ponavljanje provjere znanja na pravosudnom ispitu kojeg svi polaznici Škole prethodno moraju položiti i u njemu se ne nalazi posebna dodana vrijednost u smislu stjecanja i unaprjeđenja praktičnih vještina i znanja potrebnih za rad u svojstvu pravosudnih dužnosnika. Obveza pohađanja Škole, čiji se početak određuje kada se javi dovoljan broj zainteresiranih kandidata i koja traje godinu dana, trenutno predstavlja samo dodatno opterećenje polaznika i odgađa njihov ulazak u pravosudne dužnosti, a ujedno onemogućuje sustav da pravovremeno reagira na potrebe za novim pravosudnim dužnosnicima. Iz navedenog je razloga za provedbu reforme ulaska u pravosudne dužnosti, s ciljem postizanja veće objektivnosti, transparentnosti i učinkovitosti ovih postupaka, potrebno uz Zakon o Pravosudnoj akademiji, izmijeniti i Zakon o Državnom sudbenom vijeću te Zakon o Državnoodvjetničkom vijeću, kojima se uređuju uvjeti i postupak imenovanja pravosudnih dužnosnika. Ovim će se izmjenama omogućiti pristup sustavu različitim kategorijama kandidata te osigurati utvrđeni objektivni kriteriji prema kojima će se provoditi selekcijski postupci. Pri utvrđenju novih kriterija potrebno je voditi računa da se svi pristupnici moraju moći vrednovati te da eventualne različite kriterije tog vrednovanja (npr. ocjena rada savjetnika, pisana provjera za ostale) treba moći svesti na jednake polazne osnove, a potrebno je s njihovim statusom izjednačiti i kandidate koji su prema ranijim uređenjima završili Školu i koji još uvijek nisu imenovani na pravosudne dužnosti.

b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

S obzirom na predviđene izmjene Zakona o Državnom sudbenom vijeću („Narodne novine”, broj 116/10., 57/11., 130/11., 13/13., 28/13., 82/15., 67/18., 126/19.,  80/22. i 155/23.) i Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću („Narodne novine”, broj 67/18., 126/19., 80/22. i 155/23.) u dijelu koji se odnosi na uvjete i postupak imenovanja pravosudnih dužnosnika, kao i na činjenicu da je završena Državna škola za pravosudne dužnosnike trenutno propisana kao uvjet za imenovanje pravosudnih dužnosnika u pravosudna tijela prvog stupnja te na činjenicu da je stručno usavršavanje u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike uređeno Zakonom o Pravosudnoj akademiji („Narodne novine”, broj 52/19. i 30/23.), predmetnim izmjenama se u Zakonu o Pravosudnoj akademiji redefiniraju položaj i uloga Škole koja više neće biti kriterij odabira kandidata u postupcima prvog imenovanja pravosudnih dužnosnika, već ustrojstvena jedinica Pravosudne akademije nadležna za kontinuirano stručno usavršavanje svih pravosudnih dužnosnika, s posebnim naglaskom na stručno usavršavanje novoimenovanih pravosudnih dužnosnika.

Ovim se izmjenama također osigurava zastupljenost predstavnika Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Programskom vijeću Pravosudne akademije.

c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Ovim će se Zakonom, uz izmjene Zakona o Državnom sudbenom vijeću i Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću, provesti reforma ulaska u pravosudne dužnosti i time povećati objektivnost, transparentnost i učinkovitost postupaka prvog imenovanja pravosudnih dužnosnika. Omogućit će se pristup sustavu različitim kategorijama kandidata uz objektivne kriterije prema kojima će se provoditi selekcijski postupci.

Novi kriteriji ulaska u pravosudne dužnosti istodobno znače i reformu sustava stručnog usavršavanja u Pravosudnoj akademiji, u kojoj će Državna škola za pravosudne dužnosnike postati posebna ustrojstvena jedinica nadležna za provedbu cjeloživotnog stručnog usavršavanja pravosudnih dužnosnika. Na navedeni način oslobodit će se dodatni kapaciteti Akademije i preusmjeriti na dopunu sadržaja stručnog usavršavanja već imenovanih pravosudnih dužnosnika, ali i stručno usavršavanje novoimenovanih pravosudnih dužnosnika radi razvoja odnosno jačanja vještina i sposobnosti za obnašanje pravosudne dužnosti.

III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA

ZAKONA O PRAVOSUDNOJ AKADEMIJI

Članak 1.

U Zakonu o Pravosudnoj akademiji („Narodne novine“, br. 52/19. i 30/23.) u č lanku 1. stavku 1. riječi: „kandidata za pravosudne dužnosnike,“ brišu se.

Članak 2.

U članku 4. stavku 1. podstavak 2. briše se.

Članak 3.

Članak 12. mijenja se i glasi:

„Upravno vijeće:

- donosi statut uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske

- donosi godišnji program rada Akademije

- utvrđuje prijedlog godišnjega proračuna za rad Akademije

- usvaja godišnje izvješće o radu Akademije

- donosi pravila i druge opće akte sukladno ovom Zakonu

- imenuje i razrješava ravnatelja Akademije i članove Programskog vijeća

- donosi programe stručnog usavršavanja

- donosi poslovnik o svojem radu

- obavlja druge poslove utvrđene statutom i zakonom.“.

Članak 4.

Članak 16. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Programsko vijeće je stručno tijelo Akademije, a čini ga 15 članova imenovanih na vrijeme od četiri godine u sastavu:

– dva suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske

– dva zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske

– jedan sudac Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske

– jedan sudac Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske

– jedan sudac Visokog upravnog suda Republike Hrvatske

- jedan sudac Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske

- jedan zamjenik ravnatelja Ureda  za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta

– jedan sudac županijskog suda

– jedan zamjenik županijskog državnog odvjetnika

– jedan sudac općinskog suda

– jedan zamjenik općinskog državnog odvjetnika

– predstavnik sveučilišnih nastavnika pravnih znanosti s pravnih fakulteta

– predstavnik ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.“.

Članak 5.

„U članku 17. iza riječi: „zamjenika državnih odvjetnika“ dodaju se riječi: „i zamjenika ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta“.

Članak 6.

Članak 20. mijenja se i glasi:

„ (1) Državna škola za pravosudne dužnosnike (u daljnjem tekstu: Škola) organizira se kao ustrojstvena jedinica u sastavu Akademije.

(2) Škola provodi i organizira kontinuirano stručno usavršavanje pravosudnih dužnosnika.“.

Članak 7.

Članci 21. do 31. brišu se.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 8.

(1) Postupci stručnog usavršavanja u Školi i polaganja završnog ispita započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o Pravosudnoj akademiji („Narodne novine“, br. 52/19. i 30/23.).

(2) Upravno vijeće uskladit će Statut Pravosudne akademije s odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Upravno vijeće imenovat će članove Programskoga vijeća sukladno odredbama ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Imenovanjem članova Programskoga vijeća u roku iz stavka 3. ovoga članka prestaje mandat članova Programskog vijeća imenovanih prema odredbama Zakona o Pravosudnoj akademiji („Narodne novine“, broj 52/19. i 30/23.).

(5) Programsko vijeće uskladit će poslovnik o svojem radu s odredbama ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 9.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. rujna 2026.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Uz članke 1. i 2.

Ovim se člancima mijenjaju članci 1. i 4. Zakona o Pravosudnoj akademiji na način da se iz odredbe kojom se definira predmet ovoga Zakona te djelatnosti Akademije izostavlja dio o provedbi početnog stručnog usavršavanja kandidata za pravosudne dužnosnike koje je provodila Državna škola za pravosudne dužnosnike jer završena Škola više neće biti kriterij odabira kandidata u postupcima prvog imenovanja pravosudnih dužnosnika.

Uz članak 3.

Ovim se člankom uređuju ovlasti Upravnog vijeća Pravosudne akademije te se iz nadležnost Upravnog vijeća izostavljaju poslovi koji se odnose na rad Državne škole za pravosudne dužnosnike.  

Uz članak 4.

Ovim se člankom mijenja odredba o sastavu Programskog vijeća Pravosudne akademije kako bi se osigurala i zastupljenost predstavnika Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske te predstavnika Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.

Uz članak 5.

Ovim se člankom propisuje ovlast predlaganja članova Programskog vijeća Pravosudne akademije iz reda zamjenika ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta sukladno izmjeni u članku 4. ovoga Zakona. Navedena je ovlast, kao i za zamjenike državnih odvjetnika, povjerena Kolegiju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Uz članke 6. i 7.

Ovim se člancima redefinira uloga Državne škole za pravosudne dužnosnike, koja sukladno ovim zakonskim izmjenama postaje ustrojstvena jedinica Pravosudne akademije nadležna za kontinuirano odnosno cjeloživotno stručno usavršavanje pravosudnih dužnosnika i time prestaje biti kriterij odabira kandidata u postupcima prvog imenovanja pravosudnih dužnosnika.

Uz članak 8.

Ovim se člankom propisuje dovršetak postupaka stručnog usavršavanja i polaganja završnog ispita u Školi započetih do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Zakona o Pravosudnoj akademiji („Narodne novine“, br. 52/19. i 30/23.). Također se propisuje i postupak imenovanja i mandat članova Programskog vijeća, kao i obveza Programskog vijeća da uskladi poslovnik o svojem radu s odredbama ovoga Zakona.

Uz članak 9.

Ovim se člankom propisuje stupanje na snagu ovoga Zakona.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje ustrojstvo, tijela upravljanja, djelatnost, sredstva za rad Pravosudne akademije (u daljnjem tekstu: Akademija), kao i način, vrste i trajanje stručnog usavršavanja pravosudnih dužnosnika, kandidata za pravosudne dužnosnike, službenika iz područja pravosuđa i drugih sudionika u postupcima pred pravosudnim tijelima.

(2) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 4.

Djelatnosti Akademije su:

- organiziranje i provođenje kontinuiranog stručnog usavršavanja pravosudnih dužnosnika

- organiziranje i provođenje početnog usavršavanja kandidata za pravosudne dužnosnike

- organiziranje i provođenje stručnog usavršavanja vježbenika i savjetnika u pravosudnim tijelima te drugih službenika iz područja pravosuđa

- obavljanje drugih poslova utvrđenih zakonom.

(2) Akademija može organizirati i provoditi i stručno usavršavanje drugih sudionika u postupcima pred pravosudnim tijelima.

Članak 12.

Upravno vijeće:

- donosi statut uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske

- donosi godišnji program rada Akademije

- utvrđuje prijedlog godišnjega proračuna za rad Akademije

- usvaja godišnje izvješće o radu Akademije

- donosi pravila i druge opće akte sukladno ovom Zakonu

- imenuje i razrješava ravnatelja Akademije, članove Programskog vijeća te članove, tajnika Povjerenstva za polaganje završnog ispita i njihove zamjenike

- donosi programe stručnog usavršavanja

- određuje početak nastavne godine u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike

- donosi poslovnik o svojem radu

- obavlja druge poslove utvrđene statutom i zakonom.

Članak 16.

(1) Programsko vijeće je stručno tijelo Akademije, a čini ga 13 članova imenovanih na vrijeme od četiri godine u sastavu:

– dva suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske

– dva zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske

– jedan sudac Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske

– jedan sudac Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske

– jedan sudac Visokog upravnog suda Republike Hrvatske

– jedan sudac županijskog suda

– jedan zamjenik županijskog državnog odvjetnika

– jedan sudac općinskog suda

– jedan zamjenik općinskog državnog odvjetnika

– predstavnik sveučilišnih nastavnika pravnih znanosti s pravnih fakulteta

– predstavnik ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

(2) Čelnici pravosudnih tijela ne mogu biti članovi Programskog vijeća.

Članak 17.

Članove Programskog vijeća iz reda sudaca predlaže Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske, članove iz reda zamjenika državnih odvjetnika predlaže Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, predstavnika sveučilišnih nastavnika pravnih znanosti predlažu dekani pravnih fakulteta, a predstavnika ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa predlaže ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Članak 20.

(1) Državna škola za pravosudne dužnosnike (u daljnjem tekstu: Škola) organizira se kao ustrojstvena jedinica u sastavu Akademije.

(2) U Školi se stječu vještine i znanja za samostalno, odgovorno, neovisno i nepristrano obnašanje dužnosti suca općinskog, trgovačkog i upravnog suda odnosno zamjenika općinskog državnog odvjetnika.

(3) Škola organizira i provodi polaganje posebnog ispita za osobe koje nisu savjetnici u pravosudnim tijelima i koje nisu pohađale Školu, a koje namjeravaju sudjelovati u postupcima imenovanja sudaca općinskog, trgovačkog i upravnog suda odnosno zamjenika općinskog državnog odvjetnika (u daljnjem tekstu: završni ispit).

Članak 21.

(1) Osobe primljene u državnu službu na neodređeno vrijeme i raspoređene na radno mjesto savjetnika u pravosudnim tijelima imaju pravo pohađati stručno usavršavanje iz članka 20. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Javni poziv osobama iz stavka 1. ovoga članka Akademija upućuje putem svoje mrežne stranice.

Članak 22.

(1) Stručno usavršavanje iz članka 21. ovoga Zakona traje jednu godinu.

(2) Stručno usavršavanje ponajprije se provodi unaprjeđivanjem vještina i praktičnih znanja za rad u pravosudnim tijelima, a sastoji se od stručnih radionica koje se provode u Školi te praktičnog dijela koji se provodi u pravosudnim tijelima te, prema potrebi, i u drugim državnim tijelima.

(3) Stručno usavršavanje obvezno obuhvaća teme iz područja građanskog, kaznenog i upravnog prava te etike i deontologije profesije pravosudnih dužnosnika.

Članak 22.a

(1) Tijekom pohađanja stručnih radionica u Školi polaznik mora prisustvovati i aktivno sudjelovati na radionicama te pristupiti provjeri usvojenih sadržaja i sposobnosti njihove primjene na problemske situacije iz osnovne razine područja iz članka 22. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Ocjenom pohađanja stručnih radionica iz stavka 1. ovoga članka boduje se:

- redovitost prisustvovanja radionicama

- kvaliteta aktivnosti sudjelovanja na radionicama

- postignuti rezultati tijekom provjera usvajanja sadržaja i sposobnosti njihove primjene na problemske situacije.

(3) Tijekom stručnog usavršavanja polaznik Škole izrađuje najmanje četiri obrazložene sudske odnosno državnoodvjetničke odluke u svakom mjesecu stručnog usavršavanja.

(4) Izrađene odluke iz stavka 3. ovoga članka ocjenjuju se uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

- prepoznavanje bitnih elemenata za donošenje odluke

- jasno i određeno navođenje pravnog pitanja

- analiza činjeničnog stanja

- analiza pravne situacije

- jasno, sažeto i logično obrazloženje činjeničnog i pravnog stanja

- formalna potpunost odluke.

(5) Polaznike ocjenjuju predavači koje određuje Programsko vijeće.

Članak 23.

(1) Za vrijeme praktičnog stručnog usavršavanja polaznici imaju mentore, koji prate njihov rad i pripremaju ih za samostalno, odgovorno, neovisno i nepristrano obnašanje pravosudne dužnosti.

(2) Ocjene mentora temelje se na kontinuiranom praćenju rada polaznika tijekom stručnog usavršavanja, uključujući i rad na sudskim odnosno državnoodvjetničkim predmetima, a uzimajući u obzir broj i vrstu izrađenih nacrta odluka te radnu opterećenost savjetnika.

(3) Ocjenjivanje iz stavka 2. ovoga članka provodi se tromjesečno, a konačna ocjena je prosječna ocjena.

(4) Za mentore iz stavka 1. ovoga članka mogu se odrediti pravosudni dužnosnici koji su završili edukaciju za mentore pri Akademiji.

(5) Pravila o načinu rada mentora donosi Upravno vijeće na prijedlog Programskoga vijeća.

Članak 23.a

(1) Nakon završetka programa stručnog usavršavanja za svakog polaznika utvrđuje se završna ocjena na temelju kontinuiranog praćenja rada te pohađanja programa odnosno ocjena iz provjera tijekom stručnog usavršavanja te ocjena mentora.

(2) Završnom ocjenom iz stavka 1. ovoga članka može se ostvariti najviše 200 bodova, i to 100 bodova na temelju pohađanja programa i ocjena iz provjera tijekom stručnog usavršavanja u Školi, a 100 bodova na temelju ocjena mentora iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Školu su završili polaznici koji na temelju pohađanja programa i ocjena iz provjera tijekom stručnog usavršavanja u Školi ostvare najmanje 75 bodova te koji na temelju ocjena mentora ostvare najmanje 75 bodova.

(4) Polaznici koji ne ostvare potreban broj bodova iz stavka 3. ovoga članka obvezni su pohađati dodatni program stručnog usavršavanja u trajanju od šest mjeseci, nakon kojeg se ponovno ocjenjuju.

(5) Za kandidate koji ni nakon dodatnog programa stručnog usavršavanja u Školi ne ostvare potreban broj bodova iz stavka 3. ovoga članka utvrđuje se da nisu završili Školu.

(6) Protiv odluke o završnoj ocjeni može se pokrenuti upravni spor.

(7) Pravila o programu i načinu pohađanja stručnog usavršavanja te metodologiju ocjenjivanja i utvrđivanja završne ocjene donosi Upravno vijeće na prijedlog Programskog vijeća.

Članak 24.

(1) Osobe koje nisu savjetnici u pravosudnim tijelima i koje nisu pohađale Školu, a koje su nakon položenog pravosudnog ispita najmanje četiri godine radile na pravnim poslovima i koje žele sudjelovati u postupcima imenovanja sudaca općinskog, trgovačkog i upravnog suda odnosno zamjenika općinskog državnog odvjetnika mogu pristupiti polaganju završnog ispita u Školi.

(2) Odluku kojom se utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka donosi ravnatelj, a protiv koje odluke se može pokrenuti upravni spor.

Članak 25.

(1) Završni ispit sastoji se od pisanog i usmenog dijela.

(2) Završni ispit sastoji se od provjere stečenih praktičnih znanja i vještina za obnašanje pravosudnih dužnosti kroz praktične primjere i problemske situacije.

(3) Svi kandidati polažu isti završni ispit.

(4) Na završnom ispitu kandidat može ostvariti najviše 300 bodova, od čega 200 bodova na pisanom dijelu ispita i 100 bodova na usmenom dijelu ispita, a položili su ga kandidati koji ostvare najmanje 225 bodova.

(5) Smatra se da su Školu završile osobe koje su položile završni ispit.

Članak 26.

(1) Protiv odluke o ocjeni na završnom ispitu može se pokrenuti upravni spor.

(2) Pravila o sadržaju, vremenu i načinu polaganja završnog ispita donosi Upravno vijeće.

Članak 27.

Osobe koje prvi put ne polože završni ispit imaju pravo još jedanput pristupiti završnom ispitu.

Članak 28.

(1) Završnu ocjenu iz članka 23.a stavka 2. ovoga Zakona utvrđuje i završni ispit iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona provodi Povjerenstvo za utvrđivanje završne ocjene i polaganje završnog ispita u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo Državne škole).

(2) Povjerenstvo Državne škole ima pet članova, i to dva člana iz reda sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jednog člana iz reda sudaca visokih sudova te dva člana iz reda zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, a svaki član Povjerenstva Državne škole ima svog zamjenika.

(3) Članove i zamjenike članova Povjerenstva Državne škole iz reda sudaca predlaže Proširena opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a članove i zamjenike članova iz reda zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predlaže Kolegij Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

(4) Povjerenstvo Državne škole ima tajnika i zamjenika tajnika koji za potrebe Povjerenstva obavljaju stručne i administrativne poslove, a koje iz reda zaposlenika Akademije određuje ravnatelj Akademije.

(5) Članovi Povjerenstva Državne škole i njihovi zamjenici imenuju se na vrijeme od četiri godine, i to najviše dva puta uzastopce.

Članak 29.

(1) Članovi Upravnog vijeća, osobe koje ih zamjenjuju te članovi Programskog vijeća ne mogu biti članovi Povjerenstva Državne škole ni njihovi zamjenici.

(2) Članovi Povjerenstva Državne škole i njihovi zamjenici imaju pravo na naknadu za rad sukladno odluci Upravnog vijeća.

Članak 30.

(1) Osobi koja završi Školu Akademija izdaje potvrdu o završenoj Školi, koja sadržava završnu ocjenu odnosno ostvareni broj bodova na završnom ispitu.

(2) Potvrda iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na obrascu koji se utvrđuje pravilima o sadržaju, vremenu i načinu polaganja završnog ispita iz članka 26. ovoga Zakona.

Članak 31.

(1) Troškove pohađanja stručnog usavršavanja u Školi snosi Akademija.

(2) Polaznici Škole koji bez opravdanog razloga napuste Školu ili je ne završe ni nakon dodatnog programa usavršavanja dužni su Akademiji vratiti sredstva koja su utrošena u njihovo stručno usavršavanje.

(3) Nakon imenovanja na dužnost suca ili zamjenika državnoga odvjetnika polaznici Škole dužni su dužnost u sudu ili državnom odvjetništvu obnašati najmanje tri godine, a ako bez opravdanog razloga prestanu obnašati dužnost prije isteka vremena od tri godine, Akademiji su dužni vratiti sredstva koja su utrošena u njihovo stručno usavršavanje.

(4) O okolnostima iz stavka 3. ovoga članka Akademiju su dužni izvijestiti Državno sudbeno vijeće i Državnoodvjetničko vijeće.

(5) Troškove polaganja završnog ispita snose kandidati.

(6) Odluku o visini troškova pohađanja stručnog usavršavanja i polaganja završnog ispita donosi Upravno vijeće.