I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o potrošačkim kreditima sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/2010 - pročišćeni tekst i 5/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22. i 156/23., u daljnjem tekstu: važeći ZPK) donesen je 19. lipnja 2009. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2010. godine. Važeći ZPK uređuje ugovore o potrošačkom kreditu u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač, odnosno fizička osoba koja djeluje izvan svoje poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, dok kao vjerovnik nastupa pravna ili fizička osoba koja kredit odobrava u okviru svoje poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja. Njime je u hrvatsko zakonodavstvo prenesena Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008.) (u daljnjem tekstu: CCD).

Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 101/17., 128/22. i 156/23., u daljnjem tekstu: važeći ZSPK) donesen je 4. listopada 2017. godine, a stupio je na snagu 20. listopada 2017. godine. Važećim ZSPK uređuje se stambeno potrošačko kreditiranje, a osobito pružanje usluga stambenoga potrošačkog kreditiranja, ugovori o stambenom potrošačkom kreditu, informacije, prava i postupci u svezi sa stambenim potrošačkim kreditima, procjena kreditne sposobnosti potrošača, pristup kreditnim registrima, pružanje usluga kreditnog posredovanja i savjetodavnih usluga, nadzor nad vjerovnicima i kreditnim posrednicima i zaštita prava potrošača. Od stupanja na snagu, važeći ZSPK izmijenjen je i dopunjen tri puta. Razlozi izmjena i dopuna prvenstveno su usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije te uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Polazeći od toga da je važeći ZPK od njegova stupanja na snagu izmijenjen i dopunjen devet puta, došlo je do normativne složenosti, smanjene preglednosti i otežane primjene propisa, što upućuje na potrebu donošenja novog, cjelovitog zakonskog rješenja. Dodatno, potreba prijenosa Direktive (EU) 2023/2225 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive 2008/48/EZ kako je posljednji put izmijenjena Ispravkom (SL L 2023/2225, 30. 10. 2023., u daljnjem tekstu: CCD 2) kojom se mijenjaju pravila vezana za potrošačko kreditiranje zahtijeva sustavnu i sveobuhvatnu prilagodbu nacionalnog zakonodavstva, koju nije moguće postići izmjenama i dopunama važećeg ZPK-a.

Isto tako, uzimajući u obzir povezanost i normativnu srodnost odredbi CCD 2 i Direktive 2014/17/EU Europskog parlamenta i vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (Tekst značajan za EGP) (SL L 60/34, 28.2.2014.) (u daljnjem tekstu: MCD), Prijedlogom zakona o potrošačkim kreditima (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) objedinjuju se dosadašnji odvojeni zakonodavni okviri koji su zasebno uređivali potrošačko kreditiranje i stambeno potrošačko kreditiranje tj. važeći ZPK i važeći ZSPK. Slijedom opisane situacije, Prijedlogom zakona uređuju se oba područja jedinstvenim zakonom, imajući u vidu da je stambeno potrošačko kreditiranje sastavni dio šireg područja potrošačkog kreditiranja. Pregled pravnog okvira prikazan je na Slici 1.

Slika 1: Pravni okvir

Izvor: Obrada prema važećem ZPK, važećem ZSPK i Prijedlogu zakona

CCD 2 sastavni je dio nove Agende Europske komisije za potrošače, pokrenute 2020. godine s ciljem ažuriranja i modernizacije cjelokupnog strateškog okvira EU-a za politiku zaštite potrošača. Prijedlog CCD 2 proizašao je iz revizije CCD-a, provedene u okviru Programa rada Europske komisije za 2020. godinu. Revizijom CCD-a utvrđeno je kako postojeće rješenje nije odgovorilo na razvoj novih oblika potrošačkih kreditnih proizvoda, na promjene u potrošačkom ponašanju kao ni na ubrzani tehnološki napredak. Uz to, neprecizno formulirane odredbe dovele su do različitih nacionalnih implementacija u državama članicama, što je rezultiralo fragmentiranim regulatornim okvirom unutar Europske unije (u daljnjem tekstu: EU). Takva fragmentacija ograničila je mogućnosti koje donosi digitalizacija, osobito u pogledu razvoja prekograničnog tržišta potrošačkih kredita. Glavni razlozi donošenja CCD 2 pojašnjeni su dodatno u Tablici 1.

Tablica 1: Glavni razlozi donošenja CCD 2

Izvor: CCD 2

CCD 2 stupila je na snagu 19. studenoga 2023. godine. Države članice bile su dužne do 20. studenoga 2025. godine usvojiti i objaviti nacionalne provedbene mjere kako bi se iste mogle , početi primjenjivati 12 mjeseci nakon isteka roka za prenošenje, odnosno od 20. studenoga 2026. godine. Iako je rok za prenošenje CCD 2 u nacionalno zakonodavstvo istekao 20. studenoga 2025. godine, postupak njezina prijenosa u Republici Hrvatskoj zahtijevao je opsežne i sustavne izmjene postojećeg zakonodavnog okvira. CCD 2 donosi reformu u području potrošačkog kreditiranja, što između ostalog uključuje i proširenje područja primjene, uvođenje novih obveza za vjerovnike u pogledu procjene kreditne sposobnosti, oglašavanja, predugovornog informiranja potrošača, uvođenje savjetovanja o dugu te nadzora i sankcija. Zbog kompleksnosti materije, spajanje dva važeća zakonodavna okvira u jedan te suštinskih izmjena u pogledu nadzora tržišta potrošačkih kredita, bilo je nužno provesti dodatne međuresorne konzultacije te usuglašavanja s nadzornim tijelima. Slijedom navedenog, postupak izrade i usuglašavanja nacionalnih provedbenih mjera trajao je dulje od prvotno planiranog, no cilj je osigurati kvalitetan, sustavan i provediv prijenos CCD 2, uz pravnu jasnoću i stabilnost tržišta s naglaskom na veću zaštitu potrošača.

CCD 2 uvodi niz značajnih novina kojima se u odnosu na prethodnu CCD proširuje područje primjene te se dodatno jača zaštita potrošača u području potrošačkog kreditiranja. Budući da određene vrste ugovora o potrošačkom kreditu nisu bile obuhvaćene područjem primjene CCD-a, na te se kreditne proizvode nisu primjenjivale ključne zaštitne odredbe, uključujući pravila o transparentnosti, obvezu procjene kreditne sposobnosti te informiranje potrošača. Zbog izostanka tih zaštitnih mehanizama, potrošači su bili izloženi povećanom riziku netransparentnih troškova, nerazmjernog financijskog opterećenja i potencijalne prezaduženosti. Slijedom navedenog, a u skladu s CCD 2, Prijedlogom zakona proširuje se područje primjene na kreditne proizvode koji mogu biti štetni za potrošače zbog visokih ukupnih troškova ili nerazmjerno visokih naknada u slučaju kašnjenja s plaćanjem. Time se osigurava primjena jedinstvenih standarda transparentnosti, procjene kreditne sposobnosti i informiranja potrošača na sve relevantne oblike kreditiranja, čime se jača razina zaštite potrošača i povećava njihovo povjerenje u tržište potrošačkih kredita. U toj mjeri, u područje primjene Prijedloga zakona, a u odnosu na važeći ZPK, uključuju se i ugovori o kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja kod kojih se kredit mora otplatiti u roku od mjesec dana, ugovori o kreditu kod kojih se kredit odobrava bez kamata i bez ikakvih drugih naknada i ugovori o kreditu prema čijim se uvjetima kredit mora otplatiti u roku od tri mjeseca, a mogu se naplatiti samo naknade u iznosu od najviše 3,98 eura. Također, Prijedlogom zakona ukida se dosadašnja gornja granica iznosa kredita od 132.722,81 eura propisana važećim ZPK-om, čime se uklanja ograničenje primjene zakona s obzirom na visinu potrošačkog kredita. Slijedom navedenog, Prijedlog zakona obuhvaća i potrošačke kredite iznad dosadašnje gornje granice, čime se uspostavlja jedinstven regulatorni okvir i osigurava ujednačena razina zaštite potrošača neovisno o visini zaduženja.

U skladu s CCD 2, Prijedlog zakona uređuje strože zahtjeve za oglašavanje i marketinšku komunikaciju povezanu s potrošačkim kreditima, s ciljem jačanja transparentnosti i informiranosti potrošača. Oglašavanje mora biti pošteno, jasno i ne smije dovoditi potrošača u zabludu, osobito kada se prikazuju trošak kredita ili ukupni iznos koji potrošač treba platiti. Uz to, svako oglašavanje kredita mora uključivati jasno istaknutu opću poruku kojom se potrošača upozorava da zaduživanje predstavlja financijski trošak. Kada se u oglasu navode kamatne stope ili drugi brojčani podaci povezani s troškovima kredita, oglas mora sadržavati standardizirane informacije koje omogućuju potrošačima usporedbu različitih kreditnih ponuda. Takve informacije moraju biti prikazane jasno, pregledno i prilagođeno različitim komunikacijskim kanalima, uključujući digitalne platforme i mobilne uređaje. Također, Prijedlogom zakona propisuje se zabrana određenih praksi koje mogu navesti potrošača na sklapanje ugovora o kreditu koji nije u njegovu najboljem interesu. Primjerice, nije dopušteno korištenje unaprijed označenih opcija koje bi podrazumijevale potrošačev pristanak na kredit ili dodatne usluge, kao ni odobravanje kredita bez prethodnog zahtjeva i izričitog pristanka potrošača. Cilj tih odredbi je spriječiti manipulativne prodajne prakse i osigurati da potrošač donosi informirane i dobrovoljne odluke o zaduživanju.

CCD 2 dodatno naglašava važnost dostupnosti općih informacija o kreditnim proizvodima kako bi potrošači mogli donositi utemeljene i informirane odluke. Oglašavanje je često usmjereno na pojedine proizvode, zbog čega potrošači možda nemaju uvid u cjelokupnu ponudu vjerovnika. Stoga Prijedlogom zakona propisuje se da opće informacije o dostupnim kreditnim proizvodima, njihovim ključnim obilježjima i osnovnim uvjetima moraju biti trajno dostupne potrošačima, bez obzira na trenutak ili kanal pristupa. Time se potrošačima omogućuje da steknu osnovno razumijevanje vrste proizvoda koji se nude, neovisno o konkretnoj ponudi ili oglasu. Uz opće informacije, CCD 2 naglašava i potrebu za pravodobnim pružanjem personaliziranih informacija koje prethode sklapanju ugovora o potrošačkom kreditu kako bi se potrošačima osiguralo dovoljno vremena za donošenje informirane odluke. Potrošači moraju dobiti jasne, potpuno razumljive i sveobuhvatne informacije o uvjetima kredita, troškovima i svojim obvezama dovoljno unaprijed prije sklapanja ugovora o kreditu, a ne u trenutku ugovaranja. Time se osigurava da potrošači imaju dovoljno vremena za proučavanje dokumentacije, razumijevanje obveza, usporedbu ponuda na tržištu i donošenje informirane odluke bez pritiska i žurbe.

CCD 2 proširuje postojeća pravila iz CCD u pogledu procjene kreditne sposobnosti potrošača. U tom kontekstu, Prijedlogom zakona uređuje se da je vjerovnik dužan procijeniti kreditnu sposobnost potrošača na temelju relevantnih i točnih informacija o prihodima i rashodima potrošača i drugim financijskim te ekonomskim okolnostima koje su nužne i proporcionalne prirodi, trajanju, vrijednosti i rizicima kredita za potrošača te mogu obuhvaćati dokaze o prihodima ili drugim izvorima sredstava za otplatu, informacije o financijskoj imovini i obvezama ili informacije o drugim financijskim obvezama. Također, izričito se propisuje da se pri procjeni kreditne sposobnosti ne smiju koristiti osobni podaci navedeni u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (Tekst značajan za EGP) (SL L 119/1, 4.5.2016.) (tzv. GDPR), poput podataka o zdravstvenom stanju. S obzirom na sve veću zabrinutost vezanu uz uporabu umjetne inteligencije, potrošaču se jamči pravo na ljudsku intervenciju u slučaju kada se procjena kreditne sposobnosti temelji na automatiziranoj obradi podataka. Potrošač, osim toga, ima pravo dobiti jasnu i razumljivu informaciju o rezultatima procjene kreditne sposobnosti te objašnjenje načina na koji je automatizirana obrada provedena.

Važnost određivanja gornjih granica kamatnih stopa (efektivne kamatne stope i nominalne kamatne stope) posebno je naglašena u CCD 2. U cilju jačanja zaštite potrošača, CCD 2 propisuje obvezu uvođenja odgovarajućih mjera, poput određivanja gornjih granica kamatnih stopa, kako bi se spriječile zlouporabe te osiguralo da se potrošačima ne naplaćuju pretjerano visoka nominalna kamatna stopa, efektivna kamatna stopa ili ukupni troškovi kredita. U tom je kontekstu važno istaknuti da je Republika Hrvatska među prvim državama članicama EU-a uvela ograničenja kamatnih stopa, propisujući gornju granicu efektivne kamatne stope kao i najvišu dopuštenu nominalnu kamatnu stopu na potrošačke i stambene potrošačke kredite. Prema posljednjim dostupnim podacima, ukupno 23 države članice EU-a primjenjuju neki oblik ograničenja kamatnih stopa, pri čemu se modeli i razine ograničenja znatno razlikuju.

Struktura ugovora o potrošačkom kreditu u načelu ostaje nepromijenjena, ali se Prijedlogom zakona uvode dodatni zahtjevi radi veće transparentnosti i zaštite potrošača. Ugovor o potrošačkom kreditu sada mora sadržavati informaciju o trajnom mediju na kojem potrošač želi primati obavijesti te kontakt podatke pružatelja usluga savjetovanja o dugu, kako bi se potrošaču olakšao pristup podršci u slučaju financijskih poteškoća. Također, Prijedlog zakona preciznije uređuje pravo potrošača na jednostrani raskid ugovora o potrošačkom kreditu. Potrošač ima pravo odustati od ugovora o potrošačkom kreditu u roku od 14 dana, bez naknade i bez obveze navođenja razloga, računajući od dana sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu ili od dana kada su mu uručeni ugovorni uvjeti. Ako potrošač ne zaprimi ugovorne uvjete, rok za jednostrani raskid ugovora o potrošačkom kreditu produljuje se i istječe 12 mjeseci i 14 dana nakon sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu.

Sukladno CCD 2, Prijedlog zakona dopušta praksu objedinjavanja, ali zabranjuje praksu vezanja usluga, uz određene iznimke. Prijedlogom zakona dopušta se vjerovnicima da traže od potrošača da imaju odgovarajuću policu osiguranja povezanu s ugovorom o kreditu, vodeći računa o proporcionalnosti. Kada je riječ o polici osiguranja, vjerovnik može, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, zahtijevati da potrošač sklopi policu osiguranja radi osiguranja otplate kredita ili vrijednosti instrumenta osiguranja. Međutim, potrošač mora imati mogućnost odabrati vlastitog osiguravatelja. Vjerovnik je dužan prihvatiti policu osiguranja neovisnog pružatelja ako ona pruža jednaku razinu zaštite kao i polica koju predlaže ili nudi vjerovnik, bez izmjene uvjeta kredita ponuđenih potrošaču. Radi dodatne zaštite potrošača, uvodi se i pravo na zaborav za osobe koje su preživjele rak, što znači da se podaci o dijagnozi raka ne smiju koristiti u svrhu procjene rizika za potrebe sklapanja police osiguranja povezane s potrošačkim kreditom nakon proteka određenog razdoblja, koje ne smije biti dulje od 10 godina od završetka liječenja.

Vezano za prekoračenja po tekućem računu, Prijedlogom zakona dodatno se uređuje institut prešutno prihvaćenog prekoračenja po tekućem računu radi usklađivanja s odredbama Memoranduma o razumijevanju u vezi prekoračenja po tekućem računu (u daljnjem tekstu: Memorandum), sklopljenog 22. srpnja 2022. godine između Vlade Republike Hrvatske, Hrvatske narodne banke i trinaest poslovnih banaka. U skladu s Memorandumom, Prijedlog zakona propisuje najviši dopušteni iznos prešutno prihvaćenog prekoračenja, kao i iznos koji se smatra značajnim prešutno prihvaćenim prekoračenjem. Propisuje se da najviši iznos prešutno prihvaćenog prekoračenja ne može premašivati iznos prosječnog redovnog mjesečnog priljeva evidentiranog na tekućem računu potrošača tijekom prethodno promatranog razdoblja, dok se značajnim prešutno prihvaćenim prekoračenjem smatra iznos koji odgovara polovici navedenog maksimalnog iznosa.

Isto kao i MCD, CCD 2 uređuje pružanje savjetodavnih usluga od strane vjerovnika i kreditnog posrednika. Savjetodavne usluge predstavljaju personalizirane preporuke potrošaču te se mogu pružati zajedno s drugim aktivnostima odobravanja kredita ili kreditnog posredovanja. Potrošač mora biti jasno informiran o tome pruža li mu se savjetodavna usluga i što ona obuhvaća. S obzirom na značaj pojmova, pri pružanju savjetodavnih usluga vjerovnik i kreditni posrednik dužni su razlikovati pojmove „savjet“ i „savjetnik“ od pojmova „neovisan savjet“ i „neovisan savjetnik“. Prijedlogom zakona propisuju se uvjeti pod kojima vjerovnik ili kreditni posrednik koji pružaju savjetodavne usluge mogu upotrebljavati pojmove „neovisan savjet” ili „neovisan savjetnik”.

U odnosu na prijevremenu otplatnu, Prijedlogom zakona uređuju se prava i obveze ugovornih strana u slučaju prijevremene otplate potrošačkog kredita, s ciljem uspostave ravnoteže između prava potrošača da u svakom trenutku prijevremeno ispuni svoje obveze i legitimnog interesa vjerovnika da zaštiti opravdane troškove koji mogu nastati zbog takve otplate. Prijedlogom zakona propisuje se da potrošač u slučaju prijevremene otplate ima pravo na razmjerno smanjenje ukupnih troškova kredita, sukladno preostalom trajanju ugovora. Smanjenje mora obuhvatiti ne samo kamate, već i druge troškove koji su uključeni u ukupni trošak kredita, uključujući i troškove naplaćene pri odobravanju kredita, u mjeri u kojoj se odnose na preostalo razdoblje trajanja ugovora. Istodobno, vjerovniku se priznaje pravo na pravednu i objektivno opravdanu naknadu za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom, ali isključivo u slučaju kada je potrošački kredit ugovoren uz fiksnu kamatnu stopu. Naknada je strogo ograničena – ne može prelaziti 1 % prijevremeno otplaćenog iznosa ako je do ugovornog dospijeća ostalo više od godinu dana, odnosno 0,5 % ako je preostalo razdoblje kraće od godinu dana. Dodatno, naknada se može naplatiti samo ako iznos prijevremene otplate prelazi 10.000 eura unutar razdoblja od 12 mjeseci, i to isključivo na dio koji prelazi taj prag. Također, izričito propisuju situacije u kojima vjerovnik nema pravo na naknadu, primjerice kod dopuštenog prekoračenja, u slučaju kada kredit nije ugovoren uz fiksnu kamatnu stopu ili kada se otplata provodi temeljem ugovora o osiguranju koje predstavlja jamstvo otplate kredita. Kada je riječ o stambenom potrošačkom kreditnu, zadržava se rješenje iz važećeg ZSPK prema kojemu vjerovnik ne smije obračunati niti naplatiti naknadu za djelomičnu ili potpunu prijevremenu otplatu stambenog potrošačkog kredita.

CCD 2 prepoznaje usluge savjetovanja o dugu kao važan element sustava zaštite potrošača te uvodi posebne obveze za vjerovnike u tom području. S ciljem jačanja financijske otpornosti građana, Prijedlogom zakona propisuje se obveza vjerovnika da potrošače koji imaju poteškoće u ispunjavanju svojih financijskih obveza upute na profesionalne i neovisne pružatelje usluga savjetovanja o dugu, pri čemu ti pružatelji ne smiju biti vjerovnici, kreditni posrednici, pružatelji usluga skupnog financiranja kredita, kupci kredita ili pružatelji usluga servisiranja kredita. Svrha savjetovanja o dugu je osigurati potrošačima stručnu i nepristranu pomoć u razumijevanju njihove financijske situacije, upravljanju postojećim obvezama te pronalaženju održivih rješenja za otplatu dugova. Takve usluge mogu obuhvaćati analizu financijskog stanja potrošača, savjetovanje o mogućnostima restrukturiranja duga, pomoć u komunikaciji i pregovorima s vjerovnicima te edukaciju o odgovornom financijskom upravljanju. U kontekstu sve složenijih kreditnih proizvoda i povećanog rizika od zaduživanja, savjetovanje o dugu postaje ključan alat za jačanje financijske pismenosti i informiranosti potrošača. Sukladno CCD 2 države članice dužne su osigurati, potrošačima koji imaju ili bi mogli imati poteškoća u ispunjavanju svojih financijskih obveza, dostupne neovisne usluge savjetovanja o dugu. Slijedom toga, Prijedlogom zakona propisuje se da usluge savjetovanja o dugu u Republici Hrvatskoj pruža Financijska agencija (u daljnjem tekstu: FINA). S obzirom na razvijenu mrežu poslovnica i teritorijalnu prisutnost na području cijele Republike Hrvatske, sudjelovanje FINA-e u pružanju usluga savjetovanja o dugu osigurat će se dostupnost ove usluge na nacionalnoj razini. Dodatno, FINA raspolaže relevantnim podacima o dugovanjima građana, što omogućava točnu i sveobuhvatnu procjenu financijskog položaja korisnika usluga. Postojeća stručnost i iskustvo FINA-e u pružanju savjetodavnih usluga, kao i suradnja s drugim institucijama i udrugama za zaštitu potrošača, omogućuju koordiniran i učinkovit pristup u pružanju pomoći građanima koji se suočavaju s financijskim poteškoćama. Uz FINA-u, usluge savjetovanja o dugu na dobrovoljnoj osnovi mogu pružati i udruge za zaštitu potrošača koje su osnovane radi pružanja stručne pomoći građanima u financijskim poteškoćama.

U Tablici 2. prikazani su podaci o stanjima potrošačkih i stambenih potrošačkih kredita za razdoblje od 2020. do 2024. godine, koji obuhvaćaju  broj aktivnih kreditnih partija, prosječnu glavnicu, prosječnu kamatnu stopu na stanja kredita i prosječno preostalo dospijeće.

Tablica 2. Podaci o stanjima potrošačkih i stambenih potrošačkih kredita

Izvor: Hrvatska narodna banka (Uvjeti kreditiranja potrošača)

U dijelu kojim se uređuje krug subjekata koji mogu pružati usluge potrošačkog kreditiranja, odnosno imati status vjerovnika, Prijedlogom zakona predviđa se liberalizacija tržišta kroz proširenje mogućnosti obavljanja te djelatnosti na sve subjekte u stavljanje naglaska na to da vjerovnik ne može pružati usluge potrošačkog kreditiranju bez odobrenja nadležnog tijela.

U Tablici 3. prikazano je stanje licenciranih vjerovnika i kreditnih posrednika na tržištu potrošačkog i stambenog potrošačkog kreditiranja na određeni datum, razvrstano prema nadležnom tijelu koje je izdalo odobrenje sukladno važećem ZPK i važećem ZSPK.

Tablica 3. Broj vjerovnika i kreditnih posrednika na dan 20. veljače 2026.

Izvor: Ministarstvo financija, Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga

Prijedlogom zakona napušta se koncept ograničenog kreditiranja vezanog uz glavnu djelatnost vjerovnika. Mogućnost odobravanja potrošačkih kredita više se neće uvjetovati razvojem ili obavljanjem pretežite djelatnosti vjerovnika, već se omogućuje svim subjektima koji ispunjavaju propisane uvjete da se bave djelatnošću potrošačkog kreditiranja kao samostalnom gospodarskom aktivnošću. Naime, važećim ZPK propisano je da vjerovnici kojima je Ministarstvo financija izdalo odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja mogu sukladno važećem ZPK pružati isključivo usluge namjenskog potrošačkog kreditiranja u svrhu razvitka glavne djelatnosti koju pretežito obavljaju, pri čemu djelatnost pružanja usluga potrošačkog kreditiranja ne može biti glavna djelatnost vjerovnika, osim ako je vjerovnik kreditna institucija, kreditna unija ili leasing društvo koje obavlja poslove financijskog leasinga kao poslove koji u smislu ovoga Zakona, po svojoj gospodarskoj biti odgovaraju poslovima potrošačkog kreditiranja. Time se sustav potrošačkog kreditiranja liberalizira u smislu dopuštenog opsega djelatnosti. Ovakva izmjena donosi više značajnih koristi. Prije svega, omogućuje se veća tržišna fleksibilnost i uklanjaju se dosadašnja ograničenja koja nisu bila u potpunosti prilagođena razvoju tržišnih praksi i novih poslovnih modela. U suvremenim uvjetima poslovanja kreditiranje potrošača često se odvija izvan uske povezanosti s osnovnom djelatnošću vjerovnika, osobito u digitalnom okruženju i kroz nove financijske proizvode. Predloženo zakonsko rješenje stoga doprinosi usklađivanju propisa s realnim gospodarskim okolnostima. Istodobno, omogućavanjem da se potrošačko kreditiranje obavlja kao samostalna djelatnost potiče se tržišno natjecanje, što može dovesti do povoljnijih uvjeta za potrošače, uključujući širi izbor kreditnih proizvoda, veću transparentnost i potencijalno povoljnije kamatne stope. Dodatna prednost ovakvog rješenja je i bolja regulacija same djelatnosti, jer se propisani uvjeti, standardi i nadzor mogu jasno primijeniti na sve vjerovnike koji se bave potrošačkim kreditiranjem, neovisno o njihovoj osnovnoj gospodarskoj djelatnosti, što omogućuje učinkovitije praćenje rizika, sprječavanje zloupotreba, usklađenost s načelima zaštite potrošača te osigurava konzistentnu i transparentnu primjenu pravila na cijelom tržištu. Važno je istaknuti da liberalizacija u pogledu dopuštene djelatnosti ne znači smanjenje razine zaštite potrošača. Naprotiv, Prijedlogom zakona dodatno se jača regulatorni i nadzorni okvir potrošačkog kreditiranja.

U odnosu na postojeće rješenje, Prijedlog zakona donosi značajne novine u pogledu nadležnosti i postupka ishođenja odobrenja za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja i posredovanja u potrošačkom kreditiranju, kao i u pogledu nadležnosti za provedbu nadzora nad vjerovnicima i kreditnim posrednicima. Sukladno važećem ZPK, odobrenja za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja određenim kategorijama vjerovnika i kreditnim posrednicima izdaje Ministarstvo financija, a nadzor nad primjenom zakona i propisa donesenih na njegovoj osnovi, u dijelu koji se odnosi na te subjekte, provodi Državni inspektorat. Nadzor nad ostalim sudionicima tržišta potrošačkog kreditiranja provode Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, svaka u okviru svojih zakonom propisanih ovlasti.

Slika 2: Shema regulacije licenciranja i nadzora sukladno važećem ZPK/ZSPK i sukladno Prijedlogu zakona  

Izvor: Obrada prema važećem ZPK, važećem ZSPK i Prijedlogu zakona

U odnosu na trenutno uređenje, predloženim zakonskim rješenjem koje je opisano na Slici 2. uspostavlja se novi, jedinstveni sustav licenciranja i nadzora, prema kojem će svi vjerovnici (osim onih koji usluge potrošačkog kreditiranja pružaju na temelju odobrenja u skladu sa posebnim zakonom poput lesing društava koje nadzire Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga) i kreditni posrednici koji žele pružati usluge potrošačkog kreditiranja odnosno posredovanja morati ishoditi odobrenje Hrvatske narodne banke te će biti pod njezinim stalnim i specijaliziranim nadzorom. Pritom valja naglasiti da Hrvatska narodna banka već ima dugogodišnju nadležnost nad stambenim potrošačkim kreditiranjem i posredovanjem u stambenom potrošačkom kreditiranju te raspolaže razvijenim nadzornim mehanizmima i iskustvom u primjeni relevantnih propisa. Proširenjem nadležnosti Hrvatske narodne banke nadzor nad djelatnošću kreditiranja i kreditnog posredovanja centralizira se kod tijela koje raspolaže potrebnim stručnim, institucionalnim i operativnim kapacitetima za nadzor financijskog sektora. Na ovaj način uklanja se fragmentacija sustava nadzora uz osiguravanje ujednačene primjene propisa i povećanje pravne sigurnosti svih dionika na tržištu.

Važno je naglasiti da Prijedlog zakona izričito propisuje obvezu Hrvatske narodne banke, kao nadležnog tijela, da u slučaju kada u okviru svojih nadzornih aktivnosti utvrdi činjenice i okolnosti koje upućuju na to da usluge iz područja primjene Prijedloga zakona pružaju osobe bez propisanog odobrenja, o tome će bez odgode obavijesti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske te, prema potrebi, i drugo nadležno nadzorno tijelo.

U odnosu na prekogranično kreditiranje ističe se da ono nosi specifične rizike, osobito u pogledu nadzora i učinkovite zaštite potrošača. Kod prekograničnog kreditiranja koje se odvija putem sredstava elektroničke komunikacije, vjerovnik sa sjedištem u drugoj državi članici posluje u skladu s odobrenjem nadležnog tijela te države članice. Pritom nadzor nad njegovim poslovanjem provodi nadležno tijelo države članice u kojoj je ishodio odobrenje za rad, dok hrvatska nadzorna tijela nemaju ovlasti postupati prema tim subjektima. Posljedično, na takve ugovore o kreditnu nije moguće primijeniti nacionalne mehanizme zaštite potrošača, uključujući propisane gornje granice efektivne kamatne stope i nominalne kamatne stope, zbog čega se potrošačima ne može osigurati jednaka razina zaštite kakvu uživaju potrošači koji sklapaju ugovore s vjerovnicima pod nadzorom hrvatskih nadležnih tijela. U izostanku ugovorenog izbora mjerodavnog prava primjenjuje se pravo države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da vjerovnik svoje aktivnosti usmjerava prema toj državi. U tom je kontekstu relevantna ustaljena praksa Suda Europske unije, prema kojoj sama dostupnost internetske stranice iz Republike Hrvatske, kao ni korištenje hrvatskog jezika ili valute, nisu dovoljni za zaključak da vjerovnik usmjerava svoju djelatnost prema hrvatskim potrošačima. Usmjeravanje djelatnosti mora proizlaziti iz namjere vjerovnika, koja se utvrđuje ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja od strane nadležnog nacionalnog suda. Stoga je, uz normativne mjere, potrebno sustavno jačati svijest potrošača o rizicima zaduživanja kod vjerovnika koji nisu licencirani u Republici Hrvatskoj te kontinuirano podizati razinu financijske pismenosti, kako bi potrošači mogli razumjeti pravne i financijske posljedice sklapanja ugovora o kreditu na daljinu s vjerovnikom koji nije pod nadzorom hrvatskog nadležnog tijela te na odgovarajući način procijeniti ukupne troškove i rizike takvog zaduživanja.

Donošenjem ovoga Prijedloga zakona unaprijedit će se razina zaštite potrošača i transparentnost tržišta potrošačkog kreditiranja, čime će se potrošačima omogućiti donošenje informiranijih financijskih odluka. Bolje uređenim pravilima koja su usmjerena na procjenu kreditne sposobnosti i jasnijim informacijama smanjit će se rizik prezaduženosti građana. Istodobno, uvođenjem sustava savjetovanja o dugu osigurava se sustavna i podrška potrošačima koji se nalaze ili bi se mogli naći u financijskim poteškoćama koja će biti široko dostupna na  nacionalnoj razini. Takav sustav pridonijet će jačanju financijske pismenosti građana, olakšati upravljanje osobnim financijama te pravodobnim savjetovanjem smanjiti rizik od prezaduženosti. Dodatno, uspostavom jedinstvenog sustava nadzora i centralizacijom nadležnosti kod Hrvatske narodne banke osigurat će se učinkovitija i ujednačena primjena propisa. Liberalizacija tržišta doprinijet će jačanju tržišnog natjecanja i razvoju novih financijskih proizvoda, dok će se usklađivanjem s pravnom stečevinom Europske unije dodatno povećati pravna sigurnost i stabilnost sustava. U konačnici, ovim će se Prijedlogom zakona pridonijeti modernizaciji sustava potrošačkog kreditiranja i njegovoj prilagodbi suvremenim tržišnim i tehnološkim trendovima, uz istodobnu spremnost za odgovaranje na izazove koji se pritom javljaju.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

ZAKON O POTROŠAČKIM KREDITIMA

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se potrošačko i stambeno potrošačko kreditiranje, pružanje usluga potrošačkog kreditiranja i stambenog potrošačkog kreditiranja, ugovori o kreditu uključujući ugovore o potrošačkom kreditu i ugovore o stambenom potrošačkom kreditu, pružanje informacija, prava i postupci u vezi s kreditima, procjena kreditne sposobnosti potrošača, pristup kreditnim registrima, pružanje usluga kreditnog posredovanja i savjetodavnih usluga, pružanje usluga savjetovanja o dugu, nadzor nad vjerovnicima i kreditnim posrednicima te zaštita prava potrošača u potrošačkom i stambenom potrošačkom kreditiranju.

Usklađivanje s propisima Europske unije

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeće direktive Europske unije:

1. Direktiva 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2021/2167 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU (SL L 438/1, 8. 12. 2021.) (Tekst značajan za EGP) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2014/17)

2. Direktiva (EU) 2023/2225 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. listopada 2023. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive 2008/48/EZ kako je posljednji put izmijenjena Ispravkom (SL L 2023/2225, 30. 10. 2023.).

Područje primjene

Članak 3.

(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuje se na ugovor o potrošačkom kreditu i ugovor o stambenom potrošačkom kreditu.

(2) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ugovor o potrošačkom kreditu primjenjuju se i na:

1. ugovor o potrošačkom kreditu na temelju platne kartice kojom se omogućuje odgođena naplata ili obročna otplata po platnoj kartici

2. ugovor o potrošačkom kreditu koji je namijenjen adaptaciji stambene nekretnine

3. ugovor o potrošačkom kreditu kojim se omogućuje plaćanje na rate korisnika platne usluge

4. ugovor o kreditu uz otplatu kredita iz vrijednosti založene nekretnine koja služi kao osiguranje tražbine prema kojem vjerovnik:

a) isplaćuje kredit uplatom paušalnog iznosa, obročnim plaćanjem ili na neki drugi način u zamjenu za iznos koji proizlazi iz buduće prodaje nekretnine ili prava koje se odnosi na nekretninu i

b) neće tražiti otplatu kredita dok ne nastupi jedan ili više specificiranih događaja u životu potrošača, osim ako potrošač prekrši ugovorne obveze što vjerovniku omogućuje da raskine ugovor o kreditu

5. ugovor o stambenom potrošačkom kreditu prema kojem se kredit odobrava bez kamata i bez ikakvih drugih naknada, osim onih koje služe za nadoknadu troškova izravno povezanih s osiguranjem kredita

6. ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja kada obveza otplate kredita nastupa u roku do 30 dana.

(3) Specificirani događaj u životu potrošača iz stavka 2. točke 4. podtočke b) ovoga članka je smrt potrošača ili drugi događaj u životu potrošača zbog kojeg potrošač trajno ne može koristiti nekretninu.

(4) Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ugovor o stambenom potrošačkom kreditu primjenjuju se i na:

1. ugovor o kreditu za premošćivanje

2. ugovor o kreditu sa zajedničkim vlasničkim kapitalom

3. ugovor o potrošačkom kreditu osiguran založnim pravom na nekretnini koja nije stambena nekretnina, uključujući prostore koji se upotrebljavaju u svrhe povezane s trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću ili prijenosom prava vlasništva na takvoj nekretnini i

4. ugovor o potrošačkom kreditu čija je namjena stjecanje ili zadržavanje prava vlasništva potrošača na nekretnini koja nije stambena nekretnina, uključujući prostore koji se upotrebljavaju u svrhe povezane s trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću.

(5) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na stambenu nekretninu na odgovarajući način primjenjuju se i na drugu nekretninu koja je predmet zaloga ili prijenosa prava vlasništva.

(6) Na kreditnog posrednika u pomoćnoj ulozi primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ovoga Zakona koje se odnose na kreditnog posrednika, osim ako je izričito određeno drugačije.

(7) Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, na potrošačko kreditiranje primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opća zaštita potrošača.

(8) Ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, na stambeno potrošačko kreditiranje primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opća zaštita potrošača, zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija odnosno zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih unija.

Iznimke od primjene ovoga Zakona

Članak 4.

(1) Iznimno od članka 3. ovoga Zakona, odredbe ovoga Zakona ne primjenjuje se na:

1. ugovore o kreditu prema kojima poslodavac svojim zaposlenicima odobrava kredite, odnosno sindikat odobrava kredit posloprimcima odnosno članovima sindikata kao sekundarnu djelatnost, bez kamata ili po efektivnoj kamatnoj stopi (u daljnjem tekstu: EKS) nižoj od EKS-a koja prevladava na tržištu, pri čemu takav ugovor o kreditu nije u ponudi za širu javnost

2. ugovore o kreditu koji su rezultat nagodbe postignute na sudu ili pred nekim drugim tijelom sa zakonskim ovlastima

3. ugovore o kreditu koji se sklapaju s investicijskim društvom kako je uređeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala ili koji se sklapaju s kreditnom institucijom kako je uređeno zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija kako bi se ulagatelju omogućilo da provede transakciju koja se odnosi na jedan ili više financijskih instrumenata prema zakonu kojim se uređuje tržište kapitala, u slučaju da je investicijsko društvo ili kreditna institucija koja odobrava kredit jedna od ugovornih strana

4. odgode plaćanja za koje:

a) trgovac koji nudi robu ili uslugu, ako treća strana ne nudi kredit, potrošaču daje rok za plaćanje te robe ili usluge koju je isporučio taj trgovac

b) maloprodajna cijena plaća se bez kamata i bez ikakvih drugih naknada te samo uz zatezne kamate u slučaju zakašnjelih plaćanja i

c) plaćanje treba u cijelosti izvršiti u roku od 50 dana od isporuke robe ili usluge

5. ugovore o kreditu kod kojih se od potrošača traži da položi neki predmet kao instrument osiguranja vjerovniku na čuvanje i kad je odgovornost potrošača strogo ograničena na taj položeni predmet

6. ugovor o kreditu koji se odnosi na odgođeno plaćanje postojećeg duga bez naknade, a koji nije obuhvaćen člankom 3. stavkom 2. točkom 4. podtočkom a) ovoga Zakona

7. ugovore o operativnom leasingu kako su uređeni zakonom kojim se uređuje poslovanje leasing društava.

(2) U slučaju odgode plaćanja iz stavka 1. točke 4. ovoga članka, kada odgodu plaćanja nudi trgovac koji nudi robu ili uslugu koji nije mikro, mali ili srednji poduzetnik kako je uređeno zakonom kojim se uređuje računovodstvo poduzetnika, ako taj trgovac nudi usluge informacijskog društva koje se sastoje od sklapanja ugovora na daljinu, kako je uređeno zakonom kojim se uređuje opća zaštita potrošača, isključenje iz područja primjene ovoga Zakona primjenjuje se samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. treća strana ne nudi niti kupuje kredit

2. plaćanje treba u cijelosti izvršiti u roku od 14 dana od isporuke robe ili usluge i

3. maloprodajna cijena plaća se bez kamata i bez ikakvih drugih naknada te samo uz zatezne kamate u slučaju zakašnjelih plaćanja.

(3) Na ugovore o kreditu u obliku prešutno prihvaćenog prekoračenja primjenjuju se samo članci 1. do 5., članak 6. stavci 1. do 4., članak 8., članak 28., članci 30. do 32., članci 42. do 43., članci 53. do 57., članak 60, članak 62., članak 89., članci 93. do 100. i članci 104. do 116. ovoga Zakona.

(4) Članak 12. stavak 3. točke 4. do 7., članak 18. stavak 3., članak 20. stavak 3. i članak 36. stavak 5. ovoga Zakona ne primjenjuju se na ugovore o potrošačkom kreditu koji ispunjavaju najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

1. koji obuhvaćaju ukupni iznos kredita manji od 200,00 eura

2. u kojima se kredit odobrava bez kamata i bez ikakvih drugih naknada ili

3. prema čijem se uvjetima kredit mora otplatiti u roku od tri mjeseca, a plaćaju se naknade u iznosu od najviše 3,98 eura.

Pojmovi

Članak 5.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. dodatna usluga je usluga koja se nudi potrošaču u vezi s ugovorom o kreditu

2. dopušteno prekoračenje je izričiti ugovor o potrošačkom kreditu u kojem je ugovoreno da vjerovnik potrošaču stavlja na raspolaganje sredstva koja prelaze trenutačno stanje tekućeg računa potrošača

3. država članica je država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru

4. država članica domaćin je država članica u kojoj vjerovnik ili kreditni posrednik iz druge države članice pruža usluge stambenog potrošačkog kreditiranja odnosno posredovanja u stambenom potrošačkom kreditiranju putem podružnice ili neposredno

5. EKS je kamatna stopa kojom se iskazuju ukupni troškovi kredita za potrošača, izražena kao godišnji postotak ukupnog iznosa kredita te koja izjednačuje na godišnjoj osnovi sadašnju vrijednost svih postojećih ili budućih obveza uključujući povlačenje tranše, otplatu i naknade ugovorene između vjerovnika i potrošača

6. fiksna kamatna stopa je kamatna stopa koju su ugovorili vjerovnik i potrošač u ugovoru o kreditu kao jedinstvenu kamatnu stopu za cjelokupno trajanje ugovora o kreditu ili više kamatnih stopa za pojedina razdoblja koristeći se točno određenim fiksnim postotkom, a ako u ugovoru o kreditu nisu utvrđene sve kamatne stope, smatra se da je kamatna stopa fiksna samo za ona razdoblja za koja se kamatne stope određuju točno određenim fiksnim postotkom koji je ugovoren prilikom sklapanja ugovora o kreditu

7. imenovani predstavnik je fizička ili pravna osoba koja pruža usluge kreditnog posredovanja i to u ime i za račun samo jednog kreditnog posrednika

8. informacije prije sklapanja ugovora o kreditu su informacije koje vjerovnik i kreditni posrednik potrošaču pružaju prije sklapanja ugovora o kreditu ili prije prihvata obvezujuće ponude a koje informacije su potrošaču potrebne kako bi mogao usporediti različite ponude kredita i donijeti informiranu odluku o tome želi li sklopiti ugovor o kreditu

9. izrada profila je izrada profila kako je uređeno člankom 4. točkom 4. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (Tekst značajan za EGP) (SL L 119, 4. 5. 2016., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/679)

10. kamatna stopa je kamatna stopa izražena kao fiksni ili varijabilni postotak koja se primjenjuje godišnje na iskorišteni iznos kredita

11. kreditna institucija je kreditna institucija kako je uređeno člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP) (SL L 176, 27. 6. 2013.) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2024/2987 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2024. o izmjeni uredaba (EU) br. 648/2012, (EU) br. 575/2013 i (EU) 2017/1131 u pogledu mjera za ublažavanje prekomjernih izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama trećih zemalja i poboljšanje učinkovitosti tržišta poravnanja u Uniji (Tekst značajan za EGP) (SL L 2987, 4. 12. 2024.)

12. kreditni posrednik je fizička ili pravna osoba koja nije vjerovnik ili javni bilježnik i koja nije ograničena u svom djelovanju samo na povezivanje, izravno ili neizravno, potrošača s vjerovnikom te koja u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, za naknadu u novcu ili drugom ugovorenom financijskom obliku pruža sljedeće usluge:

a) predstavlja ili nudi ugovor o kreditu potrošaču

b) pomaže potrošaču obavljanjem pripremnih radnji ili drugih predugovornih administrativnih poslova u vezi s ugovorom o kreditu, osim onih iz podtočke a) ove točke ili

c) sklapa ugovor o kreditu s potrošačem u ime vjerovnika

13. kreditni posrednik u pomoćnoj ulozi je trgovac koji nudi robu ili uslugu i koji, u okviru i za potrebe razvoja svoje glavne djelatnosti, pruža usluge kreditnog posredovanja u potrošačkom kreditiranju, pri čemu kreditno posredovanje nije glavna svrha njegove trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti  

14. kreditni registar je baza podataka koja omogućuje razmjenu informacija u svrhu procjene kreditne sposobnosti potrošača

15. kreditna unija je financijska institucija kako je uređena zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih unija

16. kredit vezan uz valutu je ugovor o kreditu kojim je ugovoreno da potrošač svoju obvezu ispunjava u službenoj valuti Republike Hrvatske, a vrijednost obveze izračunava se na temelju tečaja službene valute Republike Hrvatske u odnosu na stranu valutu

17. matična država članica je :

a) država članica u kojoj vjerovnik ili kreditni posrednik koji je fizička osoba pruža usluge stambenog potrošačkog kreditiranja odnosno posredovanja u stambenom potrošačkom kreditiranju ima prebivalište ili

b) država članica u kojoj je registrirano sjedište vjerovnika ili kreditnog posrednika koji je pravna osoba i koji pruža usluge stambenog potrošačkog kreditiranja odnosno posredovanja u stambenom potrošačkom kreditiranju , odnosno mjesto upravljanja vjerovnikom ili kreditnim posrednikom koji pruža usluge stambenog potrošačkog kreditiranja odnosno posredovanja u stambenom potrošačkom kreditiranju ako prema pravu te države članice pravna osoba nema obvezu upisa sjedišta u javni registar

18. nadležno tijelo je tijelo koje je ovim Zakonom određeno kao nadležno za poslove nadzora nad primjenom ovoga Zakona, odnosno tijelo koje je nacionalnim propisom države članice određeno kao nadležno za poslove nadzora nad stambenim potrošačkim kreditiranjem i posredovanjem u stambenom potrošačkom kreditiranju

19. nekreditna institucija je svaki vjerovnik koji nije kreditna institucija odnosno leasing društvo, a pruža usluge stambenog potrošačkog kreditiranja

20. nevezani kreditni posrednik je kreditni posrednik koji pruža usluge kreditnog posredovanja u stambenom potrošačkom kreditiranju, a ne djeluje kao vezani kreditni posrednik

21. obročna otplata po platnoj kartici je ugovor o potrošačkom kreditu u iznosu koji je odobrio izdavatelj platne kartice, a koji omogućuje korištenje iznosa odobrenog kredita upotrebom platne kartice na prodajnim mjestima za kupnju roba i usluga uz obročnu otplatu

22. osoblje je:

a) svaka fizička osoba koja radi kod vjerovnika ili kreditnog posrednika na poslovima pružanja usluga iz ovoga Zakona ili izravno komunicira s potrošačem u okviru pružanja usluga koje se uređuju ovim Zakonom

b) svaka fizička osoba koja je neposredno nadređena ili nadzire osobu iz podtočke a) ove točke

23 . plaćanje na rate korisnika platne usluge je ugovor o potrošačkom kreditu koji omogućuje korisniku platne usluge da uz korištenje platne usluge, koristi mogućnost da izvršenu platnu transakciju podijeli na rate i to prije ili nakon izvršene platne transakcije, ovisno o uvjetima ugovora o korištenju usluge s vjerovnikom

24. potencijalna obveza ili jamstvo je ugovor o kreditu koji služi kao jamstvo za drugu, odvojenu i pomoćnu transakciju i prema kojem se glavnica osigurana nekretninom povlači samo ako dođe do jednog ili više događaja navedenih u ugovoru o kreditu

25. potrošač je osoba definirana zakonom kojim se uređuje opća zaštita potrošača

26. potrošačko kreditiranje su aktivnosti i usluge koje su usmjerene na potrošača i koje se pružaju potrošaču u svrhu sklapanja i ispunjavanja ugovora o potrošačkom kreditu, a uključuju sve radnje poduzete prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu u skladu s ovim Zakonom, a koje nije stambeno potrošačko kreditiranje

27. povezani ugovor o potrošačkom kreditu je ugovor o kreditu u kojem:

a) predmetni kredit ili usluge služe isključivo za financiranje ugovora o isporuci određene robe ili o pružanju određenih usluga i

b) oba ugovora, s objektivnog stajališta, čine poslovnu cjelinu, pri čemu poslovna cjelina postoji kad trgovac koji nudi robu ili uslugu sam financira kredit za potrošača ili, ako ga financira treća strana, kad se vjerovnik koristi uslugom trgovca koji nudi robu ili uslugu u vezi sa stavljanjem na tržište, sklapanjem ili sastavljanjem ugovora o potrošačkom kreditu ili kad je u ugovoru o potrošačkom kreditu izričito navedena određena roba ili usluga

28. praksa objedinjavanja je praksa kod koje se ugovor o kreditu nudi ili prodaje zajedno s drugim zasebnim financijskim proizvodom ili uslugom pri čemu je ugovor o kreditu potrošaču raspoloživ i zasebno, ali ne nužno pod istim uvjetima kao kad je ponuđen zajedno s tim drugim proizvodom ili uslugom

29. praksa vezanja je praksa kod koje se ugovor o kreditu nudi ili prodaje zajedno s drugim zasebnim financijskim proizvodom ili uslugom pri čemu ugovor o kreditu nije potrošaču raspoloživ zasebno

30. pravo na odustanak je pravo potrošača na jednostrani raskid ugovora o kreditu, bez vjerovnikova utjecaja na njega, da u dodatnom razdoblju nakon sklapanja ugovora o kreditu razmotri svoja prava, obveze te posljedice koje proizlaze iz tog ugovora i kako bi mogao odlučiti želi li ostati pri tom sklopljenom ugovoru o kreditu

31. prešutno prihvaćeno prekoračenje je ugovor o potrošačkom kreditu pri kojem vjerovnik potrošaču na raspolaganje stavlja sredstva koja prelaze trenutačno stanje tekućeg računa potrošača ili ugovorenog dopuštenog prekoračenja, a koje potrošač prešutno prihvaća

32. prijevremena otplata je potpuno ili djelomično ispunjenje obveze potrošača prema ugovoru o kreditu prije datuma koji je ugovoren u ugovoru o kreditu

33. procjena kreditne sposobnosti je procjena vjerojatnosti da će potrošač ispuniti obveze iz ugovora o kreditu

34. savjetodavne usluge su usluge davanja personaliziranih preporuka potrošaču u pogledu jedne ili više aktivnosti koje se odnose na ugovor o kreditu i koje čine zasebnu uslugu u odnosu na odobravanje kredita i uslugu kreditnog posredovanja

35. skupina je skupina vjerovnika koji podliježu izradi izvještaja na konsolidiranoj razini u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo poduzetnika

36. stambena nekretnina je:

a) obiteljska kuća ili stan namijenjen stanovanju, te kuća ili stan za odmor

b) garaža ili parkirališno mjesto koje potrošač kupuje ili zalaže zajedno sa stambenom nekretninom iz podtočke a) ove točke ili

c) građevinsko zemljište namijenjeno gradnji stambene nekretnine iz podtočke a) ove točke

37. stambeno potrošačko kreditiranje su aktivnosti i usluge koje su usmjerene na potrošača i koje se pružaju potrošaču u svrhu sklapanja i ispunjavanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, a uključuju sve radnje poduzete prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u skladu s ovim Zakonom

38. trajni medij je svako sredstvo koje potrošaču omogućuje pohranu isključivo njemu upućenih informacija na način da ih može koristiti u budućem razdoblju relevantnom za te informacije i koji omogućuje neizmijenjenu reprodukciju pohranjenih informacija

39. tranša je iznos povučenih sredstava po ugovoru o kreditu

40. treća zemlja je država koja nije država članica

41. ugovor o kreditu sa zajedničkim vlasničkim kapitalom je ugovor o stambenom potrošačkom kreditu pri kojem se otplata glavnice temelji na ugovorno utvrđenom postotku vrijednosti stambene nekretnine u trenutku isplate kapitala ili otplate iznosa kredita

42. ugovor o kreditu za premošćivanje je ugovor o kreditu na neodređeno vrijeme ili u kojem je rok dospijeća do 12 mjeseci, a kojim se potrošač koristi kao privremenim rješenjem za financiranje tijekom prijelaza na neki drugi financijski aranžman za stambenu nekretninu

43. ugovor o kupoprodaji neprihodonosnog kredita je ugovor kako je uređeno zakonom kojim se uređuje način, uvjeti i postupak servisiranja i kupoprodaje potraživanja

44. ugovor o potrošačkom kreditu je ugovor kojim vjerovnik nudi ili odobrava potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma, financijskog leasinga ili slične financijske nagodbe, osim kad je riječ o ugovoru o trajnom pružanju usluge ili isporuke robe iste vrste, pri čemu potrošač obročno plaća za takvu uslugu ili robu tijekom cjelokupnog razdoblja njihova pružanja, a koji nije ugovor o stambenom potrošačkom kreditu

45. ugovor o stambenom potrošačkom kreditu je ugovor kojim vjerovnik nudi ili odobrava potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, a koji ispunjava neki od sljedećih uvjeta:

a) kao instrument osiguranja dano je založno pravo na stambenoj nekretnini ili prijenos prava vlasništva na stambenoj nekretnini radi osiguranja tražbine ili

b) namjena je stjecanje ili zadržavanje prava vlasništva potrošača na stambenoj nekretnini

46. ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti je ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u kojem je kredit:

a) nominiran u valuti ili vezan uz valutu koja se razlikuje od one u kojoj potrošač prima dohodak ili drži imovinu kojom je osigurana isplata tog kredita ili

b) nominiran u valuti ili vezan uz valutu koja se razlikuje od valute države članice u kojoj potrošač ima prebivalište

47. ugovor o zajmu povezan s policom životnog osiguranja je ugovor koji se sklapa između društva za osiguranje, kao zajmodavca, i ugovaratelja osiguranja odnosno osiguranika, kao zajmoprimca, temeljem sklopljene police životnog osiguranja, kojim se zajmodavac obvezuje isplatiti iznos zajma ograničenog visinom otkupne vrijednosti police, dok se zajmoprimac obvezuje plaćati kamate i vratiti iznos zajma u ugovorenom roku te se kao isključivo sredstvo osiguranja zajma ugovara vinkulacija odnosno zalaganje sklopljene police životnog osiguranja u korist društva za osiguranje, a predujmovi uređeni propisima obveznog prava koji se odnose na osiguranje osoba ne smatraju se zajmovima u smislu ove točke  

48. ukupni iznos koji potrošač treba platiti je zbroj ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita za potrošača

49. ukupni iznos kredita je gornja granica ili ukupni iznos koji se potrošaču stavlja na raspolaganje prema ugovoru o kreditu

50. ukupni troškovi kredita za potrošača su svi troškovi uključujući

a) kamatu

b) naknadu koju potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu, a koje su poznate vjerovniku

c) porez koji potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu, a koji je poznat vjerovniku

d) trošak dodatne usluge koje se odnosi na ugovor o kreditu, posebice premije osiguranja, ako je sklapanje ugovora o pružanju dodatne usluge obvezno za dobivanje kredita ili omogućuje dobivanje kredita po tržišnim uvjetima

e) trošak otvaranja i vođenja pojedinog računa, korištenja sredstava plaćanja i za transakcije i za povlačenje tranše s tog računa te drugi trošak vezan uz platni promet u slučaju kada otvaranje ili vođenje računa ugovoreno uz odobravanje kredita omogućuje dobivanje kredita pod tim uvjetima

f) trošak procjene vrijednosti nekretnine ako je ta procjena nužna za odobravanje kredita, a isključujući trošak javnog bilježnika, trošak dodatne usluge koja nije obvezna za dobivanje kredita ili dobivanje kredita po tržišnim uvjetima, zatezne kamate, trošak prijenosa vlasništva nekretnine i porez na promet nekretnina

51. usluga savjetovanja o dugu je personalizirana pomoć tehničke, pravne ili psihološke naravi koju pruža neovisna specijalizirana osoba koja osobito nije vjerovnik ili kreditni posrednik kako su uređeni ovim Zakonom ni kupac kredita ili pružatelj usluge servisiranja kredita kako je uređen zakonom kojim se uređuje način, uvjeti i postupak servisiranja i kupoprodaje potraživanja, a u korist potrošača koji ima ili bi mogla imati poteškoća s ispunjavanjem svojih financijskih obveza

52. usluge kreditnog posredovanja su :

a) predstavljanje ili nuđenje ugovora o kreditu potrošaču

b) pomaganje potrošaču obavljanjem pripremnih radnji ili drugih predugovornih administrativnih poslova u vezi s ugovorom o kreditu, osim onih iz podtočke a) ove toče ili

c) sklapanje ugovora o kreditu s potrošačem u ime vjerovnika

53. vezani kreditni posrednik je kreditni posrednik koji pruža usluge kreditnog posredovanja u stambenom potrošačkom kreditiranju pri čemu poduzima radnje, pod punom i bezuvjetnom odgovornošću, u ime i za račun:

a) samo jednog vjerovnika

b) samo jedne skupine ili

c) više vjerovnika ili skupina koji ne predstavljaju većinu tržišta Republike Hrvatske

54. vjerovnik je fizička ili pravna osoba koja u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti nudi ili odobrava kredit potrošaču.

(2) Ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor o potrošačkom kreditu i ugovor o stambenom potrošačkom kreditu.

(3) Kredit, u smislu ovoga Zakona, je potrošački kredit i stambeni potrošački kredit.

(4) Izrazi koji se upotrebljavaju u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

GLAVA II.

TEMELJNA NAČELA

Načelo zabrane odobravanja nezatraženog kredita

Članak 6.

(1) Vjerovnik ne smije odobravati kredit potrošaču bez njegova prethodnog zahtjeva i izričitog pristanka.

(2) Vjerovnik i kreditni posrednik ne smiju pretpostaviti da je potrošač dao pristanak za sklapanje bilo kojeg ugovora o kreditu ili za sklapanje ugovora o dodatnoj usluzi putem unaprijed zadane opcije ili polja unaprijed označenog kvačicom.

(3) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su osigurati da pristanak potrošača za sklapanje ugovora o kreditu ili za sklapanje ugovora o dodatnoj usluzi prikazan u zasebnim potvrdnim poljima, bude dan jasnom i nedvosmislenom potvrdnom radnjom kojom se izražava njegova dobrovoljna, konkretna, informirana i nedvosmislena suglasnost sa sadržajem i suštinom tih polja.

(4) Vjerovnik ne smije jednostrano uvoditi novo i povećavati postojeće dopušteno prekoračenje ili uvoditi novo i povećavati postojeće prešutno prihvaćeno prekoračenje.

(5) Vjerovnik ne smije jednostrano povećavati raspoloživi iznos kredita po platnoj kartici .

Načelo nediskriminacije

Članak 7.

(1) Vjerovnik, kreditni posrednik, ili treća osoba ne smiju diskriminirati potrošača koji zakonito boravi u Europskoj uniji na temelju njegova državljanstva, mjesta prebivališta ili bilo koje druge osnove iz članka 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kada taj potrošač podnese zahtjev za kredit, sklopi ugovor o kreditu ili već ima sklopljen ugovor o kreditu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vjerovnik može ponuditi potrošaču različite uvjete za odobravanje kredita, ako su takvi uvjeti opravdani objektivnim kriterijima.

Načelo zaštite osobnih podataka

Članak 8.

(1) Obrada i nadzor nad obradom osobnih podataka u smislu ovoga Zakona provodi se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i zakonom kojim se uređuje provedba Uredbe (EU) 2016/679.

(2) Prilikom obrade osobnih podataka iz stavka 1. ovoga članka potrebno je poštivati relevantne sigurnosne zahtjeve utvrđene u Uredbi (EU) 2016/679 na način da se uspostave sustavi za obradu podataka s tehničkom i integriranom zaštitom osobnih podataka pri tome poštujući načela nužnosti, proporcionalnosti, ograničenja svrhe te transparentnog i proporcionalnog razdoblja čuvanja podataka.

Načelo dostupnosti informacija potrošačima bez naknade

Članak 9.

Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su sve informacije propisane ovim Zakonom pružiti potrošaču bez naknade, neovisno o mediju putem kojeg se informacije dostavljaju.

Načelo poštenog oglašavanja

Članak 10.

(1) Pored obveza iz zakona kojim se uređuje opća zaštita potrošača, vjerovnik i kreditni posrednik dužni su oglašavanje i marketinšku komunikaciju koji se odnose na ugovor o kreditu provoditi pošteno, jasno i nezavaravajuće odnosno ne dovodeći potrošača u zabludu.

(2) Vjerovnik i kreditni posrednik ne smiju u oglašavanju i marketinškoj komunikaciji koji se odnose na ugovor o kreditu koristiti izražavanje koje bi kod potrošača moglo stvoriti lažna očekivanja u vezi s dostupnošću ili ukupnim troškovima kredita za potrošača odnosno ukupnim iznosom koji potrošač treba platiti .

Pravna priroda odredbi ovoga Zakona

Članak 11.

Potrošač se ne može odreći niti jednog od prava koja su mu dodijeljena ovim Zakonom.

GLAVA III.

INFORMACIJE I POSTUPCI PRIJE SKLAPANJA UGOVORA O KREDITU

Standardne informacije koje se moraju uključiti u oglašavanje

Članak 12.

(1) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su u oglašavanju koje se odnosi na ugovor o kreditu koristiti jasno i istaknuto upozorenje kako bi potrošač bio svjestan da svaki kredit stvara trošak, pri čemu navedeno upozorenje mora glasiti: „Oprez! Zaduživanje nije besplatno. ”.

(2) U oglašavanju koje se odnosi na ugovor o kreditu, a koje navodi kamatnu stopu ili bilo koji brojčani podatak o trošku tog kredita za potrošača, vjerovnik i kreditni posrednik dužni su navesti standardne informacije propisane ovim člankom.

(3) Kod ugovora o potrošačkom kreditu u standardnim informacijama vjerovnik i kreditni posrednik dužni su na jasan, sažet i uočljiv način, u obliku reprezentativnog primjera, navesti:

1. kamatnu stopu, uz navođenje je li kamatna stopa fiksna ili promjenjiva ili kombinacija obiju stopa, zajedno s pojedinostima o svim naknadama uključenima u ukupne troškove kredita za potrošača

2. ukupni iznos kredita

3. EKS

4. ako je predviđeno, trajanje ugovora o potrošačkom kreditu

5. maloprodajnu cijenu za gotov novac i iznos eventualnog predujma u slučaju potrošačkog kredita u obliku odgode plaćanja za određenu robu ili uslugu vjerovnika

6. ukupni iznos koji potrošač treba platiti

7. iznos obroka odnosno anuiteta.

(4) Kod ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u standardnim informacijama vjerovnik i kreditni posrednik dužni su na jasan, sažet i uočljiv način navesti:

1. naziv vjerovnika ili kreditnog posrednika

2. ako će ugovor biti osiguran založnim pravom ili prijenosom prava vlasništva na stambenoj nekretnini, informaciju da će ugovor o stambenom potrošačkom kreditu biti osiguran stambenom nekretninom

3. kamatnu stopu, uz navođenje je li kamatna stopa fiksna ili promjenjiva ili kombinacija obiju stopa, zajedno s pojedinostima o svim naknadama uključenima u ukupne troškove kredita za potrošača

4. ukupni iznos kredita

5. EKS koji mora biti uključen u oglašavanju najmanje jednako uočljivo kao bilo koja kamatna stopa

6. ako je predviđeno, trajanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu

7. ako je moguće utvrditi, ukupni iznos koji potrošač treba platiti

8. ako je moguće utvrditi, iznos obroka odnosno anuiteta

9. ako je moguće utvrditi, broj obroka odnosno anuiteta

10. u slučaju ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti, upozorenje o činjenici da moguće promjene tečaja mogu utjecati na ukupni iznos koji potrošač plaća.

(5) Informacije iz stavka 4. ovoga članka, osim informacija navedenih u stavku 4. točkama 1., 2. i 10. ovoga članka vjerovnik i kreditni posrednik dužni su navesti u obliku reprezentativnog primjera.

(6) Reprezentativni primjer je onaj primjer prema čijim uvjetima, ili boljim, najmanje dvije trećine potrošača može sklopiti ugovor o potrošačkom kreditu odnosno ugovor o stambenom potrošačkom kreditu.

(7) Ovaj članak ne dovodi u pitanje odredbe zakona kojim se uređuje opća zaštita prava potrošača u dijelu koji se odnosi na nepoštenu poslovnu praksu.

Ostali načini pružanja standardnih informacija

Članak 13.

(1) Ako je sklapanje ugovora o dodatnoj usluzi koja se odnosi na ugovor o kreditu obvezno da bi se kredit dobio ili da bi se dobio pod tržišnim uvjetima te ako se troškovi te usluge ne mogu utvrditi unaprijed, u informacijama iz članka 12. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona vjerovnik i kreditni posrednik dužni su na jasan, sažet i uočljiv način navesti obvezu sklapanja tog ugovora, zajedno s EKS-om.

(2) Informacije iz članka 12. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka vjerovnik i kreditni posrednik dužni su učiniti lako čitljivima ili jasno čujnima te ih prilagoditi tehničkim ograničenjima medija koji se upotrebljava za oglašavanje.

(3) U posebnim i opravdanim slučajevima kada medij koji se koristi za priopćavanje informacija iz članka 12. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona ne omogućuje vizualni prikaz tih informacija, ne primjenjuje se članak 12. stavak 3. točke 5., 6. i 7. ovoga Zakona odnosno članak 12. stavak 4. točke 7. i 8. ovoga Zakona.

(4) Pored obveza iz zakona kojim se uređuje opća zaštita potrošača, u posebnim i opravdanim slučajevima u kojima elektronički medij koji se upotrebljava za priopćavanje informacija iz članka 12. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona ne omogućuje vizualni prikaz tih informacija na uočljiv i jasan način, vjerovnik i kreditni posrednik dužni su potrošaču učiniti dostupnim informacije iz članka 12. stavka 3. točaka 5., 6. i 7. ovoga Zakona odnosno članka 12. stavka 4. točaka 7. i 8. ovoga Zakona klikanjem, kliznim pomicanjem ili prelaskom prstom po ekranu.

(5) Uz informacije iz članka 12. stavka 4. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka vjerovnik i kreditni posrednik dužni su u oglašavanju uključiti sažeto i proporcionalno upozorenje o rizicima povezanima s kreditom veznim uz valutu ili s promjenjivom kamatnom stopom.

(6) Ovaj članak ne dovodi u pitanje odredbe zakona kojim se uređuje opća zaštita prava potrošača u dijelu koji se odnosi na nepoštenu poslovnu praksu.

Zabranjeni načini oglašavanja

Članak 14.

(1) Vjerovniku i kreditnom posredniku zabranjeno je oglašavanje kredita u kojem se:

1. potiče potrošača da traži kredit navodeći kako se njime poboljšava njegova financijska situacija

2. navodi da neotplaćeni ugovor o kreditu ili kredit evidentiran u kreditnom registru ima mali utjecaj ili nikakav utjecaj na procjenu zahtjeva za kredit

3. lažno sugerira da kredit dovodi do povećanja financijskih sredstava, da predstavlja zamjenu za štednju ili da može povećati životni standard potrošača

4. navodi da je popust uvjetovan uzimanjem kredita

5. nudi razdoblje odgode plaćanja dulje od tri mjeseca za otplatu obroka ili anuiteta kredita.

(2) Ovaj članak ne dovodi u pitanje odredbe zakona kojim se uređuje opća zaštita prava potrošača u dijelu koji se odnosi na nepoštenu poslovnu praksu.

Objavljivanje općih uvjeta za sklapanje ugovora o kreditu

Članak 15.

(1) Ako vjerovnik na ugovor o kreditu primjenjuje opće uvjete poslovanja dužan je opće uvjete poslovanja koji sadržavaju informacije o uvjetima ugovaranja kredita, staviti na raspolaganje potrošaču, na hrvatskom jeziku na pogodnom mjestu u poslovnim prostorijama u kojima se pružaju usluge potrošaču i na svojoj internetskoj stranici.

(2) Osim obveznog informiranja potrošača na način iz stavka 1. ovoga članka o uvjetima ugovaranja kredita, vjerovnik može i na drugi prikladan način te informacije učiniti dostupnima.

(3) Vjerovnik je dužan izmjene i dopune općih uvjeta poslovanja staviti na raspolaganje na način iz stavka 1. ovoga članka i to najmanje 15 dana prije nego što one stupe na snagu.

(4) Vjerovnik je dužan o namjeravanim izmjenama i dopunama općih uvjeta poslovanja na ugovoreni način obavijestiti potrošača na kojeg se ti opći uvjeti poslovanja primjenjuju, najmanje 15 dana prije nego što one stupe na snagu.

(5) Vjerovnik je dužan obavijest iz stavka 4. ovoga članka dati:

1. na papiru ili nekom drugom trajnom mediju i

2. razumljivim riječima i u jednostavnom i sveobuhvatnom obliku na hrvatskom jeziku.

(6) Opći uvjeti poslovanja iz stavka 1. ovoga članka koji se odnose na odobravanje kredita sadržavaju najmanje informacije o:

1. vrstama kamatnih stopa

2. metodama i učestalosti obračuna kamata

3. uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovnih i zateznih kamata tijekom korištenja odnosno otplate kredita

4. valutama u kojima se može nominirati ili uz koje se može vezati glavnica i pojašnjenja koja se odnose na rizik promjene tečaja tih valuta

5. naknadama odnosno provizijama koje, osim kamata po deklariranoj nominalnoj stopi, vjerovnik zaračunava korisniku kredita, uključujući i objašnjenje povezano s mogućom promjenjivosti tih naknada odnosno provizija za trajanja ugovora o kreditu

6. EKS

7. ako je vjerovnik kreditna institucija ili kreditna unija, uvjetima polaganja depozita, ako je to uvjet za odobravanje kredita

8. mogućnostima i uvjetima prijeboja kredita i depozita iz točke 7. ovoga stavka

9. instrumentima osiguranja otplate kredita i drugim uvjetima koje postavlja vjerovnik, uz posebno isticanje posljedica neizvršenja obveze iz ugovora, raskida odnosno otkaza ugovora i redoslijeda aktiviranja instrumenata osiguranja

10. pravu potrošača na odustanak od ugovora o kreditu i zakonskim rokovima za to

11. mogućnostima i uvjetima prijevremene otplate kredita i

12. vrstama troškova koji mogu nastati nakon otkaza kredita i/ili aktiviranja instrumenata osiguranja i/ili pokretanja postupka prisilne naplate.

Opće informacije

Članak 16.

(1) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su potrošaču staviti na raspolaganje jasne i razumljive opće informacije o ugovoru o kreditu na pogodnom mjestu u poslovnim prostorijama u kojima se pružaju usluge potrošačima i na svojoj internetskoj stranici.

(2) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su, na zahtjev potrošača, opće informacije iz stavka 1. ovoga članka dati potrošaču na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao.

(3) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su u općim informacijama o ugovoru o potrošačkom kreditu navesti najmanje sljedeće:

1. ime i prezime ili naziv, adresu, broj telefona i adresu elektroničke pošte davatelja informacija

2. namjenu za koju se potrošački kredit može koristiti

3. moguće trajanje ugovora o potrošačkom kreditu

4. kamatnu stopu, uz navođenje je li kamatna stopa fiksna ili promjenjiva ili kombinacija obiju stopa, zajedno s kratkim opisom značajki fiksne i promjenjive kamatne stope, uključujući učinke za potrošača povezane s time, a kod promjenjive kamatne stope naziv referentne vrijednosti kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 3. Uredbe (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (Tekst značajan za EGP) (SL L 171/1, 29. 6. 2016.) (u daljnjem tekstu: Uredba 2016/1011), njezina administratora te mogući utjecaj promjene referentne vrijednosti na potrošača

5. reprezentativni primjer ukupnog iznosa kredita, ukupnih troškova kredita za potrošača, ukupnog iznosa koji potrošač treba platiti i EKS-a

6. moguće dodatne troškove koji nisu uključeni u ukupne troškove kredita za potrošača, a koji se trebaju platiti u vezi s ugovorom o potrošačkom kreditu

7. izbor različitih dostupnih mogućnosti za povrat potrošačkog kredita, uključujući broj, učestalost i iznos redovitih obroka ili anuiteta za otplatu

8. uvjete za prijevremenu otplatu

9. postojanje i opis prava na odustanak od ugovora o potrošačkom kreditu

10. dodatne usluge koje je potrošač dužan ugovoriti kako bi dobio potrošački kredit ili kako bi ga dobio pod uvjetima koji se nude na tržištu uz pojašnjenje da dodatne usluge može ugovoriti s pružateljem usluge koji nije vjerovnik

11. upozorenje o mogućim posljedicama neispunjavanja obveza povezanih s ugovorom o potrošačkom kreditu.

(4) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su u općim informacijama o ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu navesti najmanje sljedeće:

1. ime i prezime ili naziv, adresu, broj telefona i adresu elektroničke pošte davatelja informacija

2. namjenu za koju se stambeni potrošački kredit može koristiti

3. vrstu instrumenta osiguranja te informaciju o tome prihvaćaju li se instrumenti osiguranja koji se nalazi u drugoj državi članici ili trećoj zemlji

4. moguće trajanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu

5. kamatnu stopu, uz navođenje je li kamatna stopa fiksna ili promjenjiva ili kombinacija obiju stopa, zajedno s kratkim opisom značajki fiksne i promjenjive kamatne stope, uključujući učinke za potrošača povezane s time, a kod promjenjive kamatne stope, naziv referentne vrijednosti kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki 3. Uredbe (EU) 2016/1011, njezina administratora te mogući utjecaj promjene  referentne vrijednosti na potrošača

6. ako je ponuđeno sklapanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti, mora biti navedena strana valuta ili valute, zajedno s objašnjenjem o učincima za potrošača, uključujući tečaj po kojem se obavlja isplata i naplata kredita, te uvjetima za povlačenje tranše

7. reprezentativni primjer ukupnog iznosa kredita, ukupnih troškova kredita za potrošača, ukupnog iznosa koji potrošač treba platiti i EKS-a

8. moguće dodatne troškove koji nisu uključeni u ukupne troškove kredita za potrošača, a koji se trebaju platiti u vezi s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu

9. izbor različitih dostupnih mogućnosti za povrat stambenog potrošačkog kredita, uključujući broj, učestalost i iznos redovitih obroka ili anuiteta za otplatu

10. ako pridržavanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu ne jamči otplatu ukupnog iznosa kredita, jasnu i sažetu izjavu da pridržavanje uvjeta ugovora o stambenom potrošačkom kreditu ne jamči otplatu ukupnog iznosa kredita u skladu s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu

11. uvjete za prijevremenu otplatu

12. je li potrebno izvršiti procjenu vrijednosti stambene nekretnine, tko je obvezan osigurati procjenu vrijednosti stambene nekretnine i je li procjena vrijednosti stambene nekretnine dodatni trošak za potrošača

13. dodatne usluge koje je potrošač dužan ugovoriti kako bi dobio stambeni potrošački kredit ili kako bi ga dobio prema uvjetima koji se nude na tržištu uz pojašnjenje da dodatne usluge može ugovoriti s pružateljem usluge koji nije vjerovnik

14. upozorenje o mogućim posljedicama neispunjavanja obveza povezanih s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu i

15. postojanje i opis prava na odustanak od ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

Informacije prije sklapanja ugovora o kreditu

Članak 17.

(1) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su potrošaču dati jasne i razumljive personalizirane informacije prije sklapanja ugovora o kreditu koje su mu potrebne za uspoređivanje različitih ponuda ugovora o kreditu dostupnih na tržištu i procjenu njihovih učinaka radi donošenja informirane odluke o tome hoće li sklopiti ugovor o kreditu na temelju uvjeta kredita koje je ponudio vjerovnik te na temelju preferencija i informacija koje je dao potrošač.

(2) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su prije sklapanja ugovora o kreditu, personalizirane informacije iz stavka 1. ovoga članka dati i svim drugim sudionicima kreditnog odnosa uključujući sudužnike, založne dužnike i jamce koji su fizičke osobe te ih upozoriti na pravne posljedice sudužništva, založnog dužništva odnosno jamstva, osobito na pravo vjerovnika da poduzme radnje za naplatu potraživanja iz ugovora o kreditu od svih sudionika kreditnog odnosa.

(3) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su informacije iz stavka 1. ovoga članka pružiti potrošaču bez odgađanja, nakon što je potrošač dao potrebne informacije o svojim potrebama, financijskom stanju i preferencijama te pravodobno prije sklapanja ugovora o kreditu ili prihvata obvezujuće ponude, uključujući i slučajeve kad se upotrebljavaju sredstva daljinske komunikacije kako je uređeno zakonom kojim se uređuje opća zaštita potrošača.

Obrasci za pružanje informacija prije sklapanja ugovora o kreditu

Članak 18.

(1) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su i nformacije iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona učiniti jednako uočljivima i dati ih potrošaču na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao i svim drugim sudionicima kreditnog odnosa uključujući sudužnike, založne dužnike i jamce koji su fizičke osobe, u pisanom obliku, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju :

1. za ugovor o potrošačkom kreditu putem Standardnog informativnog obrasca o potrošačkom kreditu (engl. Standard European Consumer Credit Information , u daljnjem tekstu: SECCI )

2. za ugovor o stambenom potrošačkom kreditu putem Europskoga standardiziranog informativnog obrasca (engl. European Standardised Information Sheet , u daljnjem tekstu: ESIS).

(2) Smatra se da je vjerovnik ispunio zahtjeve u vezi s pružanjem informacija iz stavka 1. ovoga članka i zahtjeve o informiranju potrošača prije sklapanja ugovora na daljinu, kako je uređeno zakonom kojim se uređuje opća zaštita potrošača, ako je vjerovnik potrošaču za ugovor o potrošačkom kreditu dostavio SECCI odnosno za ugovor o stambenom potrošačkom kreditu dostavio ESIS.

(3) Ako se u ugovoru o kreditu upućuje na referentnu vrijednost kako je uređeno člankom 3. stavkom 1. točkom 3. Uredbe (EU) 2016/1011, vjerovnik i kreditni posrednik dužni su u zasebnom dokumentu navesti naziv te referentne vrijednosti, njezina administratora, jasno i nedvojbeno prikazati potrošaču elemente iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona, način definiranja promjenjive kamatne stope iz članka 38. stavka 3. ovoga Zakona, upozoriti potrošača na sve rizike promjenjivosti kamatne stope kao i mogući utjecaj promjene referentne vrijednosti za potrošača, a taj zasebni dokument može se priložiti SECCI-u odnosno ESIS-u.

(4) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su potrošaču uz SECCI odnosno ESIS za ugovor o kreditu kod kojeg je uključena amortizacija glavnice s fiksnim trajanjem, dati otplatni plan u skladu s ovim Zakonom i podzakonskim propisom iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona.

(5) U otplatnom planu iz stavka 4. ovoga članka vjerovnik i kreditni posrednik dužni su navesti iznose koje potrošač treba platiti, razdoblja i uvjete koji se odnose na plaćanje tih iznosa, raščlambu svake otplate u kojoj se navodi amortizacija glavnice, kamatu izračunatu na temelju kamatne stope te, ako postoje, sve dodatne troškove i druge informacije propisane podzakonskim propisom iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona.

(6) Informacije navedene u SECCI-u odnosno ESIS-u moraju biti međusobno usklađene te jasno čitljive pri čemu su vjerovnik i kreditni posrednik dužni voditi računa o tehničkim ograničenjima medija na kojem su prikazane.

(7) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su informacije koje navode u SECCI-u odnosno ESIS-u prikazati na odgovarajući i prikladan način na različitim kanalima, uzimajući u obzir interoperabilnost.

(8) Sve dodatne informacije koje bi vjerovnik i kreditni posrednik dodatno mogli pružiti potrošaču ili su ih obvezni pružiti potrošaču, vjerovnik i kreditni posrednik dužni su prikazati jasno, čitljivo i dati u zasebnom dokumentu koji se može priložiti SECCI-u odnosno ESIS-u.

(9) U slučaju komunikacije putem telefona vjerovnik i kreditni posrednik dužni su potrošaču pružiti informacije iz članka 20. stavka 1. ili članka 22. stavka 1. točaka 3. do 6. ovoga Zakona i bez odgađanja nakon sklapanja ugovora o kreditu dostaviti potrošaču SECCI odnosno ESIS na trajnom mediju.

(10) Vjerovnik i kreditni posrednik, dužni su, pored SECCI-a odnosno ESIS-a, potrošaču na njegov zahtjev, bez naknade dati primjerak nacrta ugovora o kreditu na papiru ili nekom drugom trajnom mediju, pod uvjetom da je vjerovnik u trenutku podnošenja tog zahtjeva voljan nastaviti sa sklapanjem ugovora o kreditu s potrošačem.

(11) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su na zahtjev, bez naknade, svim drugim sudionicima kreditnog odnosa uključujući sudužnike, založne dužnike i jamce i prije sklapanja ugovora o kreditu na papiru ili nekom drugom trajnom mediju dati nacrt ugovora o kreditu.

(12) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na kreditnog posrednika u pomoćnoj ulozi.

(13) Stavkom 12. ovoga članka ne dovodi se u pitanje obveza vjerovnika ili kreditnog posrednika da osigura da potrošač primi informacije prije sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu iz ovoga članka.

Dodatni zahtjevi vezani uz pružanje informacija prije sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu

Članak 19.

(1) Ako je od trenutka pružanja informacija iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona do trenutka sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu ili prihvata obvezujuće ponude prošlo manje od jednog dana, vjerovnik i kreditni posrednik dužni su potrošaču poslati obavijest o mogućnosti odustanka od ugovora o potrošačkom kreditu i o postupku koji se pritom primjenjuje u skladu s člankom 46. ovoga Zakona.

(2) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su dostaviti potrošaču obavijest iz stavka 1. ovoga članka na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao i koji je naveden u ugovoru o potrošačkom kreditu u roku od jednog do sedam dana nakon sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu odnosno prihvata obvezujuće ponude.

Sadržaj SECCI-a

Članak 20.

(1) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su u prvom dijelu SECCI-a na uočljiv način na jednoj stranici navesti sljedeće informacije:

1. naziv vjerovnika i ako postoji ime i prezime odnosno naziv uključenog kreditnog posrednika

2. ukupni iznos kredita

3. trajanje ugovora o potrošačkom kreditu

4. kamatnu stopu ili sve kamatne stope ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope

5. EKS i ukupni iznos koji potrošač treba platiti

6. naziv robe ili usluge i njihovu maloprodajnu cijenu za gotov novac u slučaju potrošačkog kredita u obliku odgode plaćanja za specifičnu robu ili uslugu ili u slučaju povezanih ugovora o potrošačkom kreditu

7. stopu zateznih kamata koja se primjenjuje pri zakašnjelim uplatama i mjere za njezinu prilagodbu te sve naknade koje se moraju platiti u slučaju neispunjavanja obveze plaćanja

8. iznos obroka ili anuiteta, broj i učestalost uplata koje je potrošač dužan izvršiti te, kada je to primjereno, redoslijed korištenja tih uplata za plaćanje različitih nepodmirenih obveza koje se naplaćuju po različitim kamatnim stopama

9. upozorenje na posljedice izostalih ili zakašnjelih plaćanja

10. postojanje ili nepostojanje prava na odustanak od ugovora o potrošačkom kreditu te rok za odustanak

11. postojanje prava na prijevremenu otplatu iz članaka 49. i 50. ovoga Zakona, postupak prijevremene otplate i informacije o pravu vjerovnika na naknadu

l2. adresu, broj telefona i adresu elektroničke pošte vjerovnika i uključenog kreditnog posrednika.

(2) Ako vjerovnik i kreditni posrednik ne mogu uočljivo prikazati u prvom dijelu SECCI-a na jednoj stranici sve informacije iz stavka 1. ovoga članka dužni su u prvom dijelu SECCI-a na najviše dvije stranice prikazati informacije iz stavka 1. ovoga članka pri čemu su informacije iz stavka 1. točaka 1. do 7. ovoga članka dužni prikazati na prvoj stranici SECCI-a.

(3) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su u SECCI-u, nakon informacija iz stavka 1. ovoga članka, prikazati i jasno odvojiti i sljedeće informacije:

1. vrstu potrošačkog kredita

2. uvjete kojima je uređeno povlačenje tranše

3. ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope, uvjete kojima je uređena primjena svake kamatne stope i, ako je dostupna, bilo koju referentnu vrijednost koja se primjenjuje na svaku početnu kamatnu stopu te razdoblja, uvjete i postupke promjene svake kamatne stope na način uređen člankom 38. ovoga Zakona te, ako postoje, pogodnosti kojima se utječe na ukupne troškove kredita za potrošača uključujući i iznos postotnih bodova kojima se utječe na visinu kamatne stope

4. ako su ugovorom o potrošačkom kreditu predviđeni različiti načini povlačenja tranše s različitim naknadama ili kamatnim stopama te ako vjerovnik primjenjuje pretpostavku da je iznos potrošačkog kredita povučen na najraniji datum utvrđen ugovorom o potrošačkom kreditu, napomenu da drukčiji mehanizmi povlačenja tranše za relevantnu vrstu ugovora o potrošačkom kreditu mogu dovesti do višeg EKS-a

5. ako se plaća, naknadu za vođenje jednog ili više obveznih računa na kojima su vidljive i transakcije uplata i povlačenja tranši, naknadu za upotrebu određenog sredstva plaćanja i za transakcije uplata i povlačenja tranši, svaku drugu naknadu koja proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu i uvjete prema kojima se te naknade mogu mijenjati

6. reprezentativni primjer EKS-a i ukupnog iznosa koji potrošač treba platiti, koji se odnosi na sve pretpostavke primijenjene u izračunu te stope, a ako je potrošač obavijestio vjerovnika o jednoj ili više sastavnica pod kojima bi želio sklopiti ugovor o potrošačkom kreditu, kao što su trajanje ugovora o potrošačkom kreditu i ukupni iznos kredita, vjerovnik te sastavnice uzima u obzir

7. ako se plaća naknada javnom bilježniku, sve troškove koje je potrošač dužan platiti javnom bilježniku pri sklapanju ugovora o potrošačkom kreditu

8. u slučaju da postoji, obvezu sklapanja ugovora o dodatnim uslugama uz ugovor o potrošačkom kreditu ako je sklapanje takvog ugovora o dodatnim uslugama obvezno da bi se kredit dobio ili da bi se dobio pod uvjetima koji se nude na tržištu

9. ako se zahtijevaju, vrstu instrumenata osiguranja

10. informaciju o pravu vjerovnika na naknadu u slučaju prijevremene otplate iz članaka 49. i 50. ovoga Zakona, te transparentno i razumljivo objašnjenje kako se izračunava naknada koju potrošač treba platiti vjerovniku

11. pravo potrošača na to da ga se odmah i bez naknade obavijesti, na temelju članka 31. stavka 2. ovoga Zakona, o rezultatima uvida u kreditni registar koji je proveden u svrhu procjene kreditne sposobnosti potrošača

12. pravo potrošača, iz članka 18. stavka 10. ovoga Zakona, da mu se na zahtjev i bez naknade dostavi primjerak nacrta ugovora o potrošačkom kreditu na papiru ili nekom drugom trajnom mediju, pod uvjetom da je vjerovnik u trenutku podnošenja tog zahtjeva voljan nastaviti sa sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditu s potrošačem

13. ako je primijenjena automatizirana obrada osobnih podataka, napomenu da je cijena personalizirana na temelju automatizirane obrade, uključujući izradu profila

14. ako su informacije prije sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu obvezujuće za vjerovnika, razdoblje tijekom kojeg su te informacije obvezujuće

15. mogućnost korištenja mehanizma prigovora, izvansudskog rješavanja sporova i obeštećenja za potrošače i metode pristupa tom mehanizmu

16. upozorenje i objašnjenje pravnih i financijskih posljedica nepoštovanja drugih obveza povezanih s određenim ugovorom o potrošačkom kreditu

17. plan otplate koji sadržava sve uplate i otplate za vrijeme trajanja ugovora o potrošačkom kreditu, uključujući uplate i otplate za sve dodatne usluge povezane s ugovorom o potrošačkom kreditu koje se ugovaraju istodobno, pri čemu se uplate i otplate, u slučaju da se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope, temelje na razumnim povećanjima kamatne stope.

(4) Kod ugovora o potrošačkom kreditu prema kojemu uplate koje izvršava potrošač ne rezultiraju trenutačnom odgovarajućom otplatom ukupnog iznosa kredita, već se koriste za stvaranje glavnice kredita tijekom razdoblja i prema uvjetima utvrđenima ugovorom o potrošačkom kreditu ili dodatnim ugovorom, vjerovnik i kreditni posrednik dužni su osigurati da informacije koje se pružaju prije sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu sadržavaju jasnu i sažetu izjavu da se takvim ugovorom o potrošačkom kreditu ne osigurava otplata ukupnog iznosa iskorištenog potrošačkog kredita prema ugovoru o potrošačkom kreditu, osim ako se izričito ne pruži takvo osiguranje naplate.

(5) Hrvatska narodna banka donosi podzakonski propis kojim pobliže uređuje sadržaj i oblik SECCI-a kao i način i postupak pružanja potrošaču informacija prije sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu.

(6) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga donosi pravilnik kojim pobliže uređuje sadržaj i oblik SECCI-a te način i postupak pružanja potrošaču informacija prije sklapanja ugovora o financijskom leasingu.

Dodatni zahtjevi vezani uz pružanje informacija prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu

Članak 21.

(1) Ako se potrošaču dostavi ponuda za sklapanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu koja je obvezujuća za vjerovnika, vjerovnik je dužan dostaviti ju na papiru ili nekom drugom trajnom mediju i priložiti ESIS-u ako:

1. potrošaču prethodno nije bio pružen ESIS ili

2. ako se značajke ponude razlikuju od informacija iz prethodno pruženog ESIS-a .

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka vjerovnik je dužan potrošaču ostaviti rok od najmanje 15 dana za usporedbu ponuda, procjenu njihovih učinaka i donošenje informirane odluke.

(3) Rok iz stavka 2. ovoga članka predstavlja razdoblje razmatranja prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu u kojem razdoblju je ponuda obvezujuća za vjerovnika, a potrošač za vrijeme razdoblja razmatranja može u bilo koje doba prihvatiti ponudu.

Sadržaj ESIS-a

Članak 22.

(1) Personalizirane informacije koje su vjerovnik i kreditni posrednik dužni dati potrošaču u obliku ESIS-a sadržavaju:

1. uvodni tekst koji uključuje informacije o potrošaču, datumu izrade ESIS-a, ako su informacije prije sklapanja ugovora obvezujuće za vjerovnika, razdoblje tijekom kojeg su te informacije obvezujuće, roku i uvjetima važenja informacija

2. naziv i adresu vjerovnika odnosno naziv uključenog kreditnog posrednika

3. glavna obilježja stambenog potrošačkog kredita i to:

a) ukupni iznos kredita i valutu stambenog potrošačkog kredita

b) trajanje ugovora o stambenog potrošačkog kredita

c) vrstu stambenog potrošačkog kredita

d) kamatnu stopu ili sve kamatne stope ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope zajedno s, ako postoje, pogodnostima kojima se utječe na ukupne troškove kredita za potrošača uključujući i iznos postotnih bodova kojima se utječe na visinu kamatne stope

e) stopu zateznih kamata koja se primjenjuje pri zakašnjelim uplatama i mjere za njezinu prilagodbu

f) ukupni iznos koji potrošač treba platiti

g) ako se zahtijeva, vrstu i vrijednost instrumenta osiguranja

4. EKS i pretpostavke korištene za izračun te stope te, u slučaju da je to potrebno, primjer izračuna porasta EKS-a u slučaju porasta kamatne stope, kamatnu stopu te ostale troškove i naknade koji čine sastavne dijelove za izračun EKS-a i ako postoje, upozorenja na troškove koje je potrošač dužan platiti, a koji se ne uključuju u izračun EKS-a jer nisu poznati vjerovniku u trenutku izračuna

5. broj i učestalost uplata koje je potrošač dužan izvršiti

6. iznos obroka ili anuiteta koje je potrošač dužan platiti i, u slučaju da je to potrebno, upozorenja za potrošača povezana s promjenom tečaja, promjenom kamatne stope i gubitkom dohotka s primjerima njihova utjecaja na moguće povećanje ili smanjenje iznosa obroka ili anuiteta i preostalog iznosa glavnice stambenog potrošačkog kredita te tečaj koji se koristi za izračun otplate iz valute stambenog potrošačkog kredita u nacionalnu valutu potrošača

7. otplatni plan

8. u slučaju da postoji, obvezu sklapanja ugovora o dodatnoj usluzi uz ugovor o stambenom potrošačkom kreditu ako je sklapanje takvog ugovora o dodatnoj usluzi obvezno da bi se stambeni potrošački kredit dobio ili da bi se dobio po tržišnim uvjetima, zajedno s informacijama o trajanju takve obveze i troškovima koji su s njom povezani

9. obveza sklapanja ugovora o dodatnoj usluzi uz ugovor o stambenom potrošačkom kreditu ako je sklapanje takvog ugovora o dodatnoj usluzi obvezno da bi se stambeni potrošački kredit dobio ili da bi se dobio po tržišnim uvjetima

10. postojanje prava na prijevremenu otplatu, postupak prijevremene otplate i informacije o pravu vjerovnika na naknadu

11. dodatna mogućnost za potrošača poveza s određenim dodatnim obilježjem u vezi s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu uključujući okolnost pod kojom se potrošač određenim obilježjem može koristiti kao i uvjet, pravo i obvezu povezanu s korištenjem tog obilježja

12. ostala prava potrošača povezana s određenim ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu uključujući postojanje prava na odustanak, pravo na razdoblje razmatranja prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu te, ako je primjenjivo, druga prava zajedno s uvjetima i postupcima koje je potrebno ispuniti za korištenje tih prava

13. adresu, broj telefona i adresu elektroničke pošte vjerovnika za slanje prigovora, mogućnost korištenja mehanizma izvansudskog rješavanja sporova i obeštećenja za potrošače kao i metode pristupa tom mehanizmu te naziv tijela nadležnog za izvansudsko rješavanje sporova

14. upozorenje i objašnjenje pravnih i financijskih posljedica nepoštovanja drugih obveza povezanih s određenim ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu

15. dodatne informacije potrošaču:

a) o pravu primjenjivom na ugovor o stambenom potrošačkom kreditu i nadležnom sudu

b) o jeziku kojim se vjerovnik namjerava koristiti za komunikaciju s potrošačem

c) o pravo potrošača, da mu se na zahtjev i bez naknade dostavi primjerak nacrta ugovora o stambenom potrošačkom kreditu na papiru ili nekom drugom trajnom mediju,

d) o pravu da nacrt ugovora o stambenom potrošačkom kreditu zatraže sudužnik, založni dužnik i jamac te

e) popis svih članaka iz općih uvjeta poslovanja koji su važni za sklapanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu

16. naziv i adresu nadležnog tijela.

(2) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su u informaciju iz stavka 1. točke 4. ovoga članka uključiti i uvjete kojima je uređena primjena kamatne stope i, ako je primjenjivo, referentnu vrijednost koja se primjenjuje, razdoblje, uvjete i postupke promjene kamatne stope ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope te navesti informacije za sve stope koje se primjenjuju.

(3) Vjerovnik i krediti posrednik dužni su u informaciji iz stavka 1. točke 6. ovoga članka u slučaju ugovora o stambenom potrošačkom kreditu s odgodom plaćanja dati informaciju kako i kada se odgođena kamata dodaje glavnici stambenog potrošačkog kredita kao gotovinski iznos te koje su posljedice za potrošača u odnosu na njegov preostali dug.

(4) Hrvatska narodna banka donosi podzakonski propis kojim pobliže uređuje sadržaj i oblik ESIS-a kao i način i postupak pružanja potrošaču informacija prije sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

Pružanje odgovarajućih objašnjenja

Članak 23.

(1) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su potrošaču, prije sklapanja ugovora o kreditu i bez naknade, pružiti odgovarajuća objašnjenja o predloženom ugovoru o kreditu, kao i o svakoj dodatnoj usluzi, kojima se potrošaču omogućuje da procijeni jesu li predloženi ugovor o kreditu i dodatna usluga prilagođeni njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji.

(2) Objašnjenja iz stavka 1. ovoga članka uključuju sljedeće:

1. u slučaju potrošačkog kreditiranja, informacije iz članaka 18. i 20. ovoga Zakona, uključujući i informacije iz podzakonskog propisa iz članka 20. stavaka 5. ili 6. ovoga Zakona i ako informacije pruža kreditni posrednik informacije iz članka 25. ovoga Zakona

2. u slučaju stambenog potrošačkog kreditiranja, informacije iz članaka 18. i 22. ovoga Zakona, uključujući i informacije iz podzakonskog propisa iz članka 22. stavka 4. ovoga Zakona i ako informacije pruža kreditni posrednik informacije iz članka 25. ovoga Zakona  

3. osnovna obilježja predloženog ugovora o kreditu ili predložene dodatne usluge

4. konkretne učinke koje predloženi ugovor o kreditu ili predložena dodatna usluga mogu imati na potrošača, uključujući posljedice neispunjavanja obveze plaćanja ili zakašnjelog plaćanja od strane potrošača

5. ako se dodatna usluga nudi zajedno s ugovorom o kreditu, informacije o tome može li se svaka pojedinačna usluga otkazati zasebno te koje posljedice mogu iz toga proizaći za potrošača ako to učini.

(3) Vjerovnik i kreditni posrednik ne smiju se pri pojašnjenju odredbi iz stavka 1. ovoga članka ograničiti na ponavljanje informacija iz članaka 18., 20. i 22. ovoga Zakona.

Personalizirana ponuda na temelju automatizirane obrade

Članak 24.

Ako se potrošaču nudi personalizirana ponuda koja se temelji na automatiziranoj obradi osobnih podataka, pored obveza iz Uredbe (EU) 2016/679, vjerovnik i kreditni posrednik dužni su i na jasan i razumljiv način obavijestiti potrošača o tome.

Posebne obveze kreditnog posrednika prema potrošaču

Članak 25.

(1) Pored obveza iz ovoga Zakona kojima se uređuje informiranje potrošača, kreditni posrednik dužan je kada pruža usluge kreditnog posredovanja:

1. u oglašavanju ili dokumentu namijenjenom potrošaču navesti djelokrug svo jih ovlasti, a posebice pruža li usluge kreditnog posredovanja u potrošačkom kreditiranju isključivo za jednog ili više vjerovnika ili kao neovisni kreditni posrednik, a ako pruža usluge kreditnog posredovanja u stambenom potrošačkom kreditiranju navesti je li nevezan ili vezan za jednog ili više vjerovnika te naziv vjerovnika za kojeg je vezan

2. priopćiti vjerovniku svaku naknadu iz stavka 2. ovoga članka u svrhu izračuna EKS-a.

(2) Kreditni posrednik dužan je prije pružanja bilo koje od usluga kreditnog posredovanja, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju, pravodobno potrošaču pružiti sljedeće informacije :

1. tvrtku i sjedište odnosno ime i prezime te adresu kreditnog posrednika

2. naziv registra kreditnih posrednika u koji je upisan, a koji vodi nadležno tijelo, registarski broj upisa te način provjere tog upisa

3. pruža li savjetodavne usluge pri čemu može navesti da je neovisan ako ispunjava uvjet iz članka 27. stavaka 8. i 9. ovoga Zakona

4. ako se naplaćuje, naknadu koju je potrošač dužan platiti kreditnom posredniku za njegove usluge ili, ako to nije moguće, metodu izračuna naknade a ako od vjerovnika ili treće strane prima proviziju, objašnjenje hoće li se za iznos te provizije djelomično ili u potpunosti umanjiti iznos naknade

5. postupak kojim se potrošaču ili drugoj zainteresiranoj strani omogućuje podnošenje prigovora kreditnom posredniku odnosno vjerovniku za kojeg je kreditni posrednik vezan te moguće načine izvansudskog rješavanja sporova  

6. iznos provizije ili drugih poticaja koje se vjerovnik ili treća strana obvezala platiti kreditnom posredniku za njegove usluge vezane uz ugovor kreditu, a ako iznos nije poznat u trenutku pružanja informacija, kreditni posrednik dužan je obavijestiti potrošača da će iznos biti naveden naknadno, u sklopu SECCI-a odnosno ESIS-a i

7. ako pruža usluge kreditnog posredovanja u stambenom potrošačkom kreditiranju, informaciju je li nevezan ili je vezan za jednog ili više vjerovnika te naziv vjerovnika za kojeg je vezan.

(3) Kreditni posrednik dužan je prije sklapanja ugovora o kreditu ugovoriti s potrošačem na papiru ili nekom drugom trajnom mediju svaku naknadu iz stavka 2. točke 4. ovoga članka.

(4) Nevezani kreditni posrednik, a koji prima proviziju od jednog ili više vjerovnika, dužan je na zahtjev potrošača pružiti informacije o visinama provizija koje su mu dužni platiti različiti vjerovnici čije ugovore o stambenom potrošačkom kreditu nudi potrošaču te je dužan obavijestiti potrošača da ima pravo zatražiti takvu informaciju.

GLAVA IV.

PRAKSE VEZANJA I OBJEDINJAVANJA TE SAVJETODAVNE USLUGE

Praksa vezanja i objedinjavanja

Članak 26.

(1) Vjerovnik ne smije provoditi praksu vezanja.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vjerovnik može tražiti od potrošača da ima odgovarajuću policu osiguranja povezanu s ugovorom o kreditu, vodeći računa o proporcionalnosti.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, vjerovnik je dužan prihvatiti policu osiguranja od društva za osiguranje koje se razlikuje od društva za osiguranje čije police uobičajeno prihvaća ako takva polica osiguranja ima razinu osiguranja istovjetnu onoj koju je predložio vjerovnik, pri čemu vjerovnik ne smije izmijeniti uvjete kredita ponuđenog potrošaču.

(4) Kod ponude ili sklapanja police osiguranja povezane s ugovorom o potrošačkom kreditu, društvo za osiguranje ne smije koristiti osobne podatke o dijagnozama onkoloških bolesti potrošača nakon što protekne 10 godina od završetka njihova liječenja.

(5) Vjerovnik i društvo za osiguranje dužni su, prije sklapanja police osiguranja povezane s ugovorom o kreditu, omogućiti potrošaču najmanje tri dana za usporedbu ponuda osiguranja povezanih s ugovorom o kreditu, bez izmjene tih ponuda, te ga o tome obavijestiti.

(6) Društvo za osiguranje može sklopiti policu osiguranja s potrošačem prije isteka razdoblja iz stavka 5. ovoga članka ako to potrošač izričito zatraži.

(7) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, odobravanje stambenog potrošačkog kredita od strane stambenih štedionica stambenim štedišama na način uređen zakonom kojim se uređuje stambena štednja i državno poticanje stambene štednje ne smatra se praksom vezanja u smislu ovoga Zakona.

(8) Vjerovnik može provoditi praksu objedinjavanja.

Savjetodavne usluge

Članak 27.

(1) Savjetodavne usluge smije pružati isključivo:

1. vjerovnik iz članka 63. stavka 1. ovoga Zakona koji je dobio odobrenje Hrvatske narodne banke

2. vjerovnik iz članka 63. stavka 2. točke 1. i točaka 3., 4. i 6. ovoga Zakona

3. vjerovnik iz članka 64. stavka 1. točaka 1. do 3. ovoga Zakona

4. kreditni posrednik iz članka 65. stavka 1. ovoga Zakona koji je dobio odobrenje Hrvatske narodne banke

5. kreditni posrednik iz članka 65. stavka 2. točke 1. i točaka 3. do 5. ovoga Zakona

6. kreditni posrednik iz članka 66. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona te kreditni posrednik iz članka 66. stavka 1. točke 2. i stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka smiju pružati samo savjetodavne usluge vezane uz uslugu potrošačkog i stambenog potrošačkog kreditiranja odnosno usluge kreditnog posredovanja koju su ovlaštene pružati.

(3) Savjetodavne usluge ne smije pružati kreditni posrednik u pomoćnoj ulozi.

(4) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su potrošača u postupku odobravanja kredita, odnosno kreditnog posredovanja, izričito obavijestiti jesu li mu osigurane ili mu se mogu osigurati savjetodavne usluge.

(5) Prije pružanja savjetodavnih usluga ili prije sklapanja ugovora o pružanju savjetodavnih usluga, vjerovnik i kreditni posrednik dužni su potrošaču, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao, pružiti:

1. informaciju o tome hoće li se preporuka temeljiti na razmatranju isključivo vlastitog izbora proizvoda u skladu sa stavkom 7. točkom 3. ovoga članka ili na širokoj ponudi proizvoda s cijelog tržišta iz stavka 8. ovoga članka

2. ako se naknada naplaćuje, informaciju o iznosu naknade koju je potrošač dužan platiti za savjetodavne usluge ili ako se taj iznos u trenutku pružanja informacija ne može utvrditi, metodu koja se primjenjuje za izračun te naknade.

(6) Vjerovnik i kreditni posredniku dužni su informacije iz stavka 5. ovoga članka pružiti potrošaču na način da su jasno čitljive, a mogu se potrošaču pružiti u obliku dodatnih informacija prije sklapanja ugovora o kreditu prikazanih u zasebnom dokumentu koji se prilaže SECCI-u odnosno ESIS-u.

(7) Pri pružanju savjetodavnih usluga vjerovnik i kreditni posrednik dužni su:

1. pribaviti potrebne informacije o osobnoj i financijskoj situaciji potrošača, njegovim potrebama i ciljevima, a kako bi mogli preporučiti potrošaču odgovarajući ugovor o kreditu

2. procijeniti financijsku situaciju i potrebe potrošača na temelju informacija iz točke 1. ovoga stavka koje moraju biti ažurirane u trenutku procjene i pritom uzeti u obzir razumne pretpostavke o rizicima u pogledu financijske situacije potrošača tijekom trajanja preporučenog ugovora o kreditu

3. razmotriti dovoljno velik broj ugovora o kreditu iz svoje ponude i preporučiti jedan ili više prikladnih ugovora o kreditu koji odgovaraju potrebama, financijskoj situaciji i osobnim okolnostima potrošača

4. postupati u najboljem interesu potrošača u skladu s ovim stavkom i stavkom 8. ovoga članka

5. dati potrošaču podatke o pruženoj preporuci na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao i koji je naznačen u ugovoru o pružanju savjetodavnih usluga.

(8) Iznimno od stavka 7. točke 3. ovoga članka, nevezani kreditni posrednik dužan je pri pružanju savjetodavnih usluga razmotriti dovoljno velik broj ugovora o stambenom potrošačkom kreditu dostupnih na tržištu i preporučiti jedan ili više prikladnih ugovora o stambenom potrošačkom kreditu koji su dostupni na tržištu, a odgovaraju potrebama, financijskoj situaciji i osobnim okolnostima potrošača.

(9) Pri pružanju savjetodavnih usluga vjerovnik i kreditni posrednik dužni su razlikovati pojmove „savjet“ i „savjetnik“ od pojmova „neovisan savjet“ i „neovisan savjetnik“.

(10) Vjerovnik i kreditni posrednik koji pružaju savjetodavne usluge mogu upotrebljavati pojmove „neovisan savjet” ili „neovisan savjetnik” ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. vjerovnik ili kreditni posrednik razmatra dovoljno velik broj ugovora o kreditu dostupnih na tržištu i

2. vjerovnik u stambenom potrošačkom kreditiranju ili kreditni posrednik ne smije dobiti naknadu za savjetodavne usluge od jednog ili više vjerovnika ako broj razmatranih vjerovnika ne predstavlja većinu na tržištu.

(11) Vjerovnik i kreditni posrednik koji pružaju savjetodavne usluge dužni su, u slučaju da ugovor o kreditu može dovesti do specifičnog rizika za potrošača s obzirom na njegovu financijsku situaciju, o tome upozoriti potrošača.

(12) Pružanje savjetodavnih usluga na temelju ovoga članka ni na koji način ne dovodi u pitanje pravo potrošača na dobivanje informacija u skladu s člankom 23. ovoga Zakona, kao ni pravo na pružanje usluga koje potrošaču pomažu u razumijevanju vlastitih financijskih potreba i vrsta proizvoda koji bi te potrebe vjerojatno zadovoljili.

GLAVA V.

PROCJENA KREDITNE SPOSOBNOSTI I PRISTUP KREDITNIM REGISTRIMA

Obveza procjene kreditne sposobnosti potrošača

Članak 28.

(1) Vjerovnik je dužan prije sklapanja ugovora o kreditu detaljno procijeniti kreditnu sposobnost potrošača.

(2) Za potrebe procjene kreditne sposobnosti, vjerovnik je dužan jasno i neposredno navesti informacije i dokumentaciju koju je moguće neovisno provjeriti, a koje je potrošač dužan dostaviti te rok za dostavu tih informacija .

(3) Zahtjev za dostavu informacija iz stavka 2. ovoga članka mora biti razmjeran i ograničen na informacije potrebne za procjenu kreditne sposobnosti potrošača pri čemu vjerovnik može zatražiti dodatna pojašnjenja dostavljenih informacija.

(4) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su najkasnije pri zaprimanju zahtjeva za odobrenje kredita upozoriti potrošača u pisanom obliku da neće odobriti kredit ako vjerovnik ne može obaviti procjenu njegove kreditne sposobnosti zato što potrošač ne želi pružiti informacije ili dokumentaciju potrebnu za procjenu njegove kreditne sposobnosti .

(5) Vjerovnik je dužan procjenu kreditne sposobnosti provesti u interesu potrošača, kako bi se spriječilo neodgovorno kreditiranje i prezaduženost potrošača, te je pritom dužan na odgovarajući način uzeti u obzir čimbenike relevantne za procjenu vjerojatnosti da će potrošač ispuniti obveze iz ugovora o kreditu.

(6) Kreditni posrednik dužan je potrebne informacije pribavljene od potrošača bez odgađanja dostaviti vjerovniku u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 kako bi se mogla provesti procjena kreditne sposobnosti.

(7) Vjerovnik je dužan procjenu kreditne sposobnosti provesti na temelju relevantnih i točnih informacija o prihodima i rashodima potrošača i drugim financijskim te ekonomskim okolnostima koje su nužne i proporcionalne prirodi, trajanju, vrijednosti i rizicima kredita za potrošača te mogu obuhvaćati dokaze o prihodima ili drugim izvorima sredstava za otplatu, informacije o financijskoj imovini i obvezama ili informacije o drugim financijskim obvezama.

(8) Informacije iz stavka 7. ovoga članka ne uključuju posebne kategorije podataka iz članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679.

(9) Informacije iz stavka 7. ovoga članka vjerovnik je dužan prikupiti iz relevantnih unutarnjih ili vanjskih izvora, uključujući i od potrošača i ovisno o slučaju na temelju uvida u kreditni registar iz članka 32. ovoga Zakona, pri čemu vjerovnik procjenu kreditne sposobnosti ne smije temeljiti isključivo na kreditnoj povijesti potrošača.

(10) Informacije dobivene u skladu sa stavkom 7. ovoga članka moraju se primjereno provjeriti, prema potrebi pozivanjem na dokumentaciju koja se može neovisno provjeriti.

(11) Društvene mreže ne smatraju se vanjskim izvorom podataka za potrebe ovoga Zakona i vjerovnik ih ne smije koristiti u svrhu procjene kreditne sposobnosti.

(12) Vjerovnik je dužan uspostaviti, ažurirati, dokumentirati i primjenjivati postupke za procjenu kreditne sposobnosti te dokumentirati i čuvati informacije iz stavaka 7., 9. i 10. ovoga članka.

(13) Ako zahtjev za kredit zajednički podnosi više potrošača, vjerovnik je dužan provesti procjenu kreditne sposobnosti na temelju zajedničke sposobnosti otplate svih potrošača.

(14) Kod ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, vjerovnik ne smije procjenu kreditne sposobnosti pretežito temeljiti na činjenici da je vrijednost stambene nekretnine veća od ukupnog iznosa kredita ili na pretpostavci da će vrijednost stambene nekretnine rasti, osim ako je namjena ugovora o stambenom potrošačkom kreditu izgradnja ili obnova stambene nekretnine.

(15) Vjerovnik smije s potrošačem sklopiti ugovor o kreditu samo ako rezultat procjene kreditne sposobnosti pokazuje kako je vjerojatno da će potrošač obveze koje proizlaze iz ugovora o kreditu ispuniti na način određen tim ugovorom, uzimajući u obzir relevantne čimbenike iz stavka 5. ovoga članka.

(16) Nakon sklapanja ugovora o kreditu, vjerovnik ne smije naknadno otkazati ili izmijeniti taj ugovor o kreditu na štetu potrošača i to na temelju toga što je vjerovnik netočno proveo procjenu kreditne sposobnosti.

(17) Stavak 16. ovoga članka ne primjenjuje se ako vjerovnik dokaže da je potrošač namjerno uskratio ili krivotvorio informacije iz stavaka 4.do 8. ovoga članka.

(18) Vjerovnik ne smije raskinuti ugovor o kreditu zbog dostave nepotpune informacije od strane potrošača prije sklapanja ugovora o kreditu.

(19) Vjerovnik je dužan kreditnu sposobnost potrošača pratiti kontinuirano tijekom cijelog trajanja ugovornog odnosa, a ako se ugovorne strane nakon sklapanja ugovora o kreditu dogovore o promjeni ukupnog iznosa kredita dužan je bez iznimke ponovno procijeniti kreditnu sposobnost na temelju ažuriranih informacija prije nego što odobri bilo kakvo znatnije povećanje ukupnog iznosa kredita osim ako je kod stambenog potrošačkog kredita dodatni kredit bio predviđen i uključen u izvornu procjenu kreditne sposobnosti.

(20) Korištenje osobnih podataka u postupku procjene kreditne sposobnosti potrošača iz ovoga članka ne smatra se postupanjem koje je protivno propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.

(21) Hrvatska narodna banka odnosno Upravno vijeće Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, svaki u svojoj nadležnosti, donosi podzakonski propis kojim pobliže uređuje zahtjeve vezane uz provođenje procesa procjene kreditne sposobnosti iz ovoga članka.  

Procjena vrijednosti stambene nekretnine

Članak 29.

(1) Vjerovnik je dužan osigurati da se procjena vrijednosti stambene nekretnine provodi u skladu s propisima kojima se uređuje procjena vrijednosti nekretnina.

(2) Procjenitelj koji vrši procjenu vrijednosti stambene nekretnine mora biti stručno osposobljen i neovisan o postupku odobravanja stambenog potrošačkog kredita kako bi izvršio nepristranu i objektivnu procjenu.

(3) Vjerovnik je dužan pohraniti procjenu vrijednosti stambene nekretnine na trajnom mediju i o njoj voditi evidenciju.

(4) Državni zavod za statistiku osigurava odgovarajuće statističko praćenje podataka s tržišta stambenih nekretnina u Republici Hrvatskoj te prema potrebi razvija specifične indekse cijena koje javno objavljuje.

(5) Hrvatska narodna banka donosi podzakonski propis kojim pobliže uređuje minimalni sadržaj evidencije vjerovnika o nekretninama iz područja primjene ovoga Zakona.

Procjena kreditne sposobnosti koja uključuje primjenu automatizirane obrade osobnih podataka

Članak 30.

(1) Ako procjena kreditne sposobnosti uključuje primjenu automatizirane obrade osobnih podataka , vjerovnik je dužan potrošača o tome obavijestiti kao i o pravu potrošača na ljudsku procjenu u okviru koje ima pravo:

1. zatražiti i dobiti od vjerovnika jasno i razumljivo objašnjenje o procjeni svoje kreditne sposobnosti, uključujući objašnjenje o logici i rizicima uključenima u automatiziranu obradu osobnih podataka, kao i o njezinu značaju i učincima na odluku

2. izraziti svoje stajalište vjerovniku i

3. zatražiti preispitivanje procjene svoje kreditne sposobnosti i odluke o odobravanju kredita od strane vjerovnika.

(2) U slučaju odbijanja zahtjeva za kredit na temelju procjene kreditne sposobnosti , vjerovnik je dužan bez odgode obavijestiti potrošača o odbijanju zahtjeva i, ovisno o slučaju, uputiti ga na dostupne usluge savjetovanja o dugu iz članka 93. ovoga Zakona.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka vjerovnik je dužan obavijestiti potrošača da se procjena kreditne sposobnosti temelji na automatiziranoj obradi osobnih podataka te o pravu potrošača na ljudsku procjenu i postupak osporavanja odluke.

Procjena kreditne sposobnosti na temelju uvida u kreditni registar

Članak 31.

(1) Vjerovnik je dužan unaprijed, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju, obavijestiti potrošača da će izvršiti uvid u kreditni registar, u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.

(2) Ako se zahtjev za kredit odbije na temelju podataka iz dostupnog kreditnog registra, vjerovnik je dužan bez odgode i bez naknade na papiru ili nekom drugom trajnom mediju obavijestiti potrošača o tim informacijama i o pojedinostima kreditnog registra iz kojeg je pribavio informacije, kao i o kategorijama podataka koji su uzeti u obzir.  

Pristup kreditnim registrima

Članak 32.

(1) Voditelj kreditnog registra dužan je vjerovniku pružiti informacije kojima raspolaže, a koje su mu potrebne radi procjene kreditne sposobnosti, odnosno praćenja ispunjenja kreditne obveze iz ugovora o kreditu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, voditelj kreditnog registra može uvjetovati pružanje informacija iz stavka 1. ovoga članka primjenom načela uzajamnosti.

(3) Ako se kredit odobrava u drugoj državi članici, vjerovniku iz države članice voditelj kreditnog registra dužan je omogućiti pristup podacima iz dostupnog privatnog ili javnog kreditnog registra za procjenu kreditne sposobnosti potrošača, pod jednakim uvjetima kao i vjerovniku iz Republike Hrvatske.

(4) Voditelj kreditnog registra dužan je osigurati da pristup kreditnom registru koji se upotrebljava za procjenu kreditne sposobnosti potrošača ima samo vjerovnik koji je pod nadzorom nacionalnog nadležnog tijela i koji u potpunosti posluje u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

(5) Voditelj kreditnog registra dužan je osigurati da kreditni registar sadrži najmanje identifikacijske podatke klijenta ime i prezime/naziv, osobni identifikacijski broj (u daljnjem tekstu: OIB) ili ako OIB nije dostupan, drugi identifikacijski broj, podatke o postojećim i podmirenim ili na drugi način zatvorenim obvezama klijenta i to vrsta obveze, ukupan iznos obveze, iznos i periodičnost obroka odnosno anuiteta, urednost u podmirivanju obveza, broj dospjelih, a neplaćenih obveza, njihov iznos te broj dana u zakašnjenju.

(6) Vjerovnik i kreditni posrednik ne smiju obrađivati posebne kategorije podataka iz članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 kao ni osobne podatke obrađene s društvenih mreža koji mogu biti sadržani u kreditnom registru.

(7) Za potrebe ugovora o kreditu voditelj kreditnog registra dužan je uspostaviti postupke kojima se osigurava da su informacije sadržane u njegovom kreditnom registru ažurirane i točne.

(8) Vjerovnik koji dostavi podatak o neispunjenju obveze u kreditni registar je dužan o tome u roku od 30 dana od dana unosa podataka u kreditni registar, obavijestiti potrošača na papiru ili nekom drugom trajnom mediju i njegovim pravima u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

(9) Voditelj kreditnog registra dužan je omogućiti potrošaču ulaganje pritužbe na sadržaj kreditnog registra, uključujući informacije koje se mogu dobiti od trećih strana kroz taj registar.

GLAVA VI.

UGOVOR O KREDITU

POGLAVLJE I.

OBLIK I SADRŽAJ UGOVORA O KREDITU

Oblik ugovora o kreditu

Članak 33.

(1) Ugovor o kreditu i sve izmjene ugovora o kreditu moraju biti sastavljeni u pisanom obliku, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju.

(2) Ugovor o kreditu potpisuje se vlastoručnim potpisom ili uporabom kvalificiranog elektroničkog potpisa ako posebnim zakonom nije izričito određena uporaba vlastoručnog potpisa u dokumentima na papiru ili ovjera vlastoručnog potpisa.

Informacije koje moraju biti uključene u ugovor o potrošačkom kreditu

Članak 34.

(1) Vjerovnik i kreditni posrednik u ugovoru o potrošačkom kreditu dužni su jasno, sažeto i točno navesti sljedeće informacije:

1. vrstu potrošačkog kredita

2. ime i prezime odnosno naziv, adresu, broj telefona i adresu elektroničke pošte ugovornih strana i ako postoji ime i prezime odnosno naziv i adresu uključenog kreditnog posrednika

3. ukupni iznos kredita uključujući valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica i vrstu tečaja po kojoj se obavlja isplata i naplata potrošačkog kredita te uvjete kojima je uređeno povlačenje tranše

4. trajanje ugovora o potrošačkom kreditu

5. naziv robe ili usluge i njihovu maloprodajnu cijenu za gotov novac u slučaju potrošačkog kredita u obliku odgode plaćanja za specifičnu robu ili usluge ili u slučaju povezanih ugovora o potrošačkom kreditu

6. kamatnu stopu ili sve kamatne stope ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope, uvjete kojima je uređena primjena svake kamatne stope i, ako je dostupna, bilo koju referentnu vrijednost koja se primjenjuje za svaku početnu kamatnu stopu te razdoblja, uvjete i postupke promjene svake kamatne stope na način uređen člankom 38. ovoga Zakona

7. EKS i ukupni iznos koji potrošač treba platiti, izračunat u trenutku sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu, pri čemu treba navesti sve pretpostavke kojima se koristilo u izračunu te stope

8.  ako postoje, pogodnosti kojima se utječe na ukupne troškove kredita za potrošača uključujući i iznos postotnih bodova kojima se utječe na visinu kamatne stope

9. iznos obroka ili anuiteta, broj i učestalost uplata koje je potrošač dužan izvršiti te, kada je to primjereno, redoslijed korištenja tih uplata za plaćanje različitih nepodmirenih obveza koje se naplaćuju po različitim kamatnim stopama

10. kada je uključena amortizacija glavnice iz ugovora o potrošačkom kreditu s fiksnim trajanjem, upućivanje na pravo potrošača da dobije, na zahtjev i bez naknade, u bilo kojem trenutku trajanja ugovora o potrošačkom kreditu otplatni plan

11. ako treba platiti naknade i kamate bez amortizacije glavnice, informaciju o razdoblju i uvjetima plaćanja kamata i svih povezanih jednokratnih i višekratnih naknada

12. ako se plaća, naknadu za vođenje jednog ili više obveznih računa na kojima su vidljive i transakcije uplata i povlačenja tranši, naknadu za upotrebu određenog sredstva plaćanja i za transakcije uplata i povlačenja tranši, svaku drugu naknadu koja proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu i uvjete prema kojima se te naknade mogu mijenjati

13. stopu zateznih kamata koja se primjenjuje pri zakašnjelim uplatama u trenutku sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu, i mjere za njezinu prilagodbu

14. upozorenje na posljedice izostalih ili zakašnjelih plaćanja

15. ako se plaća naknada javnom bilježniku, izjavu o obvezi plaćanja naknada javnog bilježnika

16. ako se ugovaraju instrumenti osiguranja, ime i prezime, odnosno naziv jamca i druge vrste instrumenata osiguranja

17. postojanje ili nepostojanje prava na odustanak od ugovora o potrošačkom kreditu, rok za odustanak i drugi uvjeti kojima se uređuje ostvarivanje tog prava, uključujući trajni medij koji se upotrebljava za priopćavanje iz članka 46. stavka 6. točke 1. ovoga Zakona, informacije koje se odnose na obvezu potrošača utvrđenu u članku 46. stavku 6. točki 2. ovoga Zakona da plati glavnicu nakon povlačenja tranše i kamate te iznos kamata koje treba platiti po danu

18. vrstu trajnog medija koji je potrošač odabrao i na kojem prima sljedeće:

a) podsjetnik o mogućnosti odustanka od ugovora o potrošačkom kreditu u slučaju iz članka 19. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona

b) informacije o izmjeni ugovora o potrošačkom kreditu iz članka 39. ovoga Zakona

c) informacije o promjeni kamatne stope iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona

d) ako se ugovara dopušteno prekoračenje, informacije vezane uz dopušteno prekoračenje iz članka 61. stavaka 1. do 4. ovoga Zakona i

e) u slučaju ugovora o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća, informacije o otkazivanju ugovora o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća iz članka 48. stavaka 2., 3. i 5. ovoga Zakona

f) obavijesti iz članka 52. ovoga Zakona

19. ako je sklopljen povezani ugovor o potrošačkom kreditu, informacije o pravima vezanima za odustanak od povezanog ugovora o potrošačkom kreditu iz članka 47. ovoga Zakona i uvjete za ostvarivanje tih prava

20. upućivanje na pravo na prijevremenu otplatu iz članka 49. i 50. ovoga Zakona, postupak prijevremene otplate i informacije o pravu vjerovnika na naknadu te transparentno i razumljivo objašnjenje kako se izračunava naknada koju potrošač treba platiti vjerovniku

21. postupak prilikom ostvarivanja prava na otkazivanje ugovora o potrošačkom kreditu

22. mogućnost korištenja mehanizma prigovora, izvansudskog rješavanja sporova i obeštećenja za potrošače i metode pristupa tom mehanizmu

23. ostale ugovorne uvjete i odredbe

24. naziv i adresu nadležnog tijela

25. relevantne kontaktne podatke pružatelja usluga savjetovanja o dugu i preporuku potrošaču da se obrati tim pružateljima u slučaju poteškoća s otplatom.

(2) Uz ugovor o potrošačkom kreditu iz stavka 1. ovoga članka kod kojeg je uključena amortizacija glavnice s fiksnim trajanjem, vjerovnik odnosno kreditni posrednik dužan je potrošaču dati otplatni plan u skladu s ovim Zakonom i podzakonskim propisom iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona.

(3) U ugovoru o potrošačkom kreditu kod ugovaranja kamatne stope, vjerovnik je dužan izričito ugovoriti nominalnu kamatnu stopu bez uključenih pogodnosti kojima se utječe na visinu te kamatne stope, a nakon toga ugovorenu nominalnu kamatnu stopu može umanjiti za uključene pogodnosti.

(4) Ako tijekom trajanja ugovora o potrošačkom kreditu, potrošač da izjavu o promijeni informacije iz stavka 1. točke 2. ili 18. ovoga članka vjerovnik može postupati u skladu s tom informacijom bez potrebe sastavljanja dodatka ugovoru o potrošačkom kreditu.  

Informacije koje moraju biti uključene u ugovor o stambenom potrošačkom kreditu

Članak 35.

(1) Vjerovnik i kreditni posrednik u ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu dužni su jasno, sažeto i točno navesti sljedeće informacije:

1. vrstu stambenog potrošačkog kredita

2. ime i prezime odnosno naziv, adresu, broj telefona i adresu elektroničke pošte ugovornih strana te ako postoji, ime i prezime odnosno naziv i adresu uključenoga kreditnog posrednika

3. ukupni iznos kredita uključujući valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica i vrstu tečaja po kojoj se obavlja isplata i naplata stambenog potrošačkog kredita te uvjete kojima je uređeno povlačenje tranše

4. trajanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu

5. kamatnu stopu ili sve kamatne stope ako se u različitim okolnostima primjenjuju različite kamatne stope, uvjete kojima je uređena primjena svake kamatne stope i, ako je dostupna, bilo koju referentnu vrijednost koja se primjenjuje na svaku početnu kamatnu stopu te razdoblja, uvjete i postupke promjene svake kamatne stope na način uređen člankom 38. ovoga Zakona

6. EKS i ukupni iznos koji potrošač treba platiti, izračunat u trenutku sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, pri čemu treba navesti sve pretpostavke kojima se koristilo u izračunu te stope

7. ako postoje, pogodnosti kojima se utječe na ukupne troškove kredita za potrošača uključujući i iznos postotnih bodova kojima se utječe na visinu kamatne stope

8. iznos obroka ili anuiteta, broj i učestalost uplata koje je potrošač dužan izvršiti te, kada je to primjereno, redoslijed korištenja tih uplata za plaćanje različitih nepodmirenih obveza koje se naplaćuju po različitim kamatnim stopama

9. ako se plaća, naknadu za vođenje jednog ili više obveznih računa na kojima su vidljive i transakcije uplata i povlačenja tranši, naknadu za upotrebu određenog sredstva plaćanja i za transakcije uplata i povlačenja tranši, svaku drugu naknadu koja proizlazi iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu i uvjete prema kojima se ta naknada može mijenjati

10. stopu zateznih kamata koja se primjenjuje pri zakašnjelim uplatama u trenutku sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, i mjere za njezinu prilagodbu

11. upozorenje na posljedice izostalih ili zakašnjelih plaćanja

12. ako se plaća naknada javnom bilježniku, izjavu o obvezi plaćanja naknada javnog bilježnika

13. bitna obilježja i vrijednost instrumenata osiguranja, ime i prezime odnosno naziv založnog dužnika te ako postoji ime i prezime odnosno naziv jamca

14. informaciju o pravu na odustanak, rok za odustanak, i druge uvjete kojima se uređuje ostvarivanje tog prava, uključujući trajni medij koji se upotrebljava za priopćavanje iz članka 46. stavka 6. točke 1. ovoga Zakona, informacije koje se odnose na obvezu potrošača utvrđenu u članku 46. stavku 6. točki 2. ovoga Zakona da plati glavnicu nakon povlačenja tranše i kamate te iznos kamata koje treba platiti po danu

15. vrstu trajnog medija koji je potrošač odabrao i na kojem prima sljedeće:

a) informacije o izmjeni ugovora o stambenom potrošačkom kreditu iz članka 39. ovoga Zakona

b) informacije o promjeni kamatne stope iz članka 40. stavka 1. ovoga Zakona

c) obavijesti iz članka 52. ovoga Zakona

16. ako postoje, bitna obilježja dodatnih usluga koje su ugovorene zajedno s ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu uz informaciju o pravu potrošača na odustanak od ugovora o dodatnoj usluzi , uvjete i posljedice istog te, ako postoje, moguće posljedice odustanka od ugovora o dodatnim uslugama

17. upućivanje na pravo na prijevremenu otplatu iz članaka 49. i 51. ovoga Zakona i postupak prijevremene otplate

18. postupak prilikom ostvarivanja prava na otkazivanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu

19. ako postoje, uvjete za ostvarivanje prava potrošača iz članka 59. stavka 1. ovoga Zakona

20. pravo i uvjete za konverziju stambenog potrošačkog kredita iz valute u kojoj je taj kredit nominiran ili za koju je vezan u alternativnu valutu (u daljnjem tekstu: konverzija), odredbe o alternativnoj valuti te način određivanja kamatne stope koja će biti primijenjena u slučaju konverzije iz članka 37. ovoga Zakona

21. naziv i adresu nadležnog tijela

22. ostale ugovorne uvjete i odredbe

23. mogućnost korištenja mehanizma prigovora, izvansudskog rješavanja sporova i obeštećenja za potrošače i metode pristupa tom mehanizmu

24. relevantne kontaktne podatke pružatelja usluga savjetovanja o dugu i preporuku potrošaču da se obrati tim pružateljima u slučaju poteškoća s otplatom.

(2) Uz ugovor o stambenom potrošačkom kreditu iz stavka 1. ovoga članka vjerovnik odnosno kreditni posrednik dužan je potrošaču dati otplatni plan u skladu s ovim Zakonom i podzakonskim propisom iz članka 36. stavka 8. ovoga Zakona.

(3) U ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu kod ugovaranja kamatne stope, vjerovnik je dužan izričito ugovoriti nominalnu kamatnu stopu bez uključenih pogodnosti kojima se utječe na visinu te kamatne stope, a nakon toga ugovorenu nominalnu kamatnu stopu može umanjiti za uključene pogodnosti.

(4) Ako tijekom trajanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, potrošač da izjavu o promijeni informacije iz stavka 1. točke 2. ili 15. ovoga članka vjerovnik može postupati u skladu s tom informacijom bez potrebe sastavljanja dodatka ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu.  

Dodatne informacije uz ugovor o kreditu

Članak 36.

(1) Vjerovnik i kreditni posrednik informacije iz članka 34. stavka 1. odnosno članka 35. stavka 1. ovoga Zakona moraju prikazati jasno, čitljivo i prilagođeno tako da se vodi računa o tehničkim ograničenjima medija na kojem su prikazane te ih moraju na odgovarajući i prikladan način prikazati na različitim kanalima.

(2) Vjerovnik je dužan dostaviti potrošaču otplatni plan na njegov zahtjev i bez naknade u svakom trenutku tijekom cjelokupnog trajanja ugovora o kreditu.

(3) U otplatnom planu vjerovnik je dužan navesti preostale iznose koje potrošač treba platiti, razdoblja i uvjete koji se odnose na plaćanje tih iznosa, raščlambu svake otplate u kojoj se navodi amortizacija glavnice, kamatu izračunatu na temelju kamatne stope te, ako postoje, sve dodatne troškove i druge informacije propisane podzakonskim propisom iz stavka 8. ovoga članka.

(4) Ako kamatna stopa nije fiksna ili ako se prema ugovoru o kreditu dodatni troškovi mogu promijeniti, u otplatnom planu vjerovnik je dužan jasno i sažeto navesti da će podaci iz tog otplatnog plana ostati važeći samo do trenutka promjene te kamatne stope ili tih troškova u skladu s ugovorom o kreditu.

(5) U slučaju ugovora o kreditu prema kojemu uplate potrošača ne rezultiraju trenutačnom odgovarajućom amortizacijom ukupnog iznosa kredita, već se koriste za stvaranje kapitala tijekom razdoblja i prema uvjetima utvrđenima ugovorom o kreditu ili nekim dodatnim ugovorom, vjerovnik je dužan u informacijama iz članka 34. stavka 1. odnosno članka 35. stavka 1. ovoga Zakona dati jasnu i sažetu izjavu da se takvim ugovorom o kreditu ne jamči otplata ukupnog iznosa kredita nakon povlačenja tranše prema ugovoru o kreditu, osim ako se takvo jamstvo izričito ne pruži.

(6) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su, bez naknade, potrošaču i svim drugim sudionicima kreditnog odnosa uključujući sudužnike, jamce i založne dužnike dati primjerak ugovora o kreditu.

(7) Vjerovnik je dužan u poslovanju s potrošačem vezano uz ugovor o kreditu u stranoj valuti primijeniti srednji tečaj za devize odgovarajuće valute u odnosu na euro koji važi na dan transakcije objavljen na internetskoj stranici Hrvatske narodne banke u „Tečajnoj listi za klijente HNB-a“.

(8) Hrvatska narodna banka odnosno Upravno vijeće Hrvatska agencija za nadzor financijskih institucija svaki u svojoj nadležnosti, podzakonskim propisom pobliže uređuju informacije koje mora sadržavati otplatni plan i njegov oblik.  

Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti

Članak 37.

(1) Za ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti vjerovnik je dužan potrošaču na njegov zahtjev, bezuvjetno i u bilo kojem trenutku trajanja ugovornog odnosa, omogućiti konverziju.

(2) Konverzija se može provesti samo jednom tijekom trajanja ugovornog odnosa a vjerovnik pritom ne smije od potrošača tražiti naknadu za konverziju.

(3) Sve ostale troškove koji proizlaze iz konverzije snosi potrošač, osim ako ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti nije drugačije određeno.

(4) Alternativna valuta iz stavka 1. ovoga članka jest službena valuta Republike Hrvatske.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, vjerovnik i potrošač mogu kao alternativnu valutu ugovoriti i sljedeće valute:

1. valutu u kojoj je nominirana većina dohotka koji potrošač prima ili u kojoj drži imovinu iz koje se stambeni potrošački kredit treba isplatiti, kako je navedeno u vrijeme kad je provedena posljednja procjena kreditne sposobnosti u odnosu na ugovor o tom kreditu ili

2. valutu države članice u kojoj je potrošač imao prebivalište u trenutku sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom o kreditu ili u kojoj trenutno ima prebivalište.

(6) Vjerovnik je dužan konverziju obaviti primjenom srednjeg tečaja za devize odgovarajuće valute u odnosu na euro koji je važio na dan podnošenja zahtjeva za konverziju objavljen na internetskoj stranici Hrvatske narodne banke u „Tečajnoj listi za klijente HNB-a“, osim ako nije drugačije ugovoreno.

(7) Za valutu koja nije iskazana na „Tečajnoj listi za klijente HNB-a“ vjerovnik konverziju provodi tako da preračuna tu valutu u euro koristeći se referentnim tečajem između eura i te valute, određenog u skladu s Uredbom (EU) 2016/1011.

(8) Prijedlog ugovora o konverziji vjerovnik je dužan ponuditi potrošaču u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva potrošača za konverziju, osim ako je ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu za koji se traži konverzija drugačije određeno.

(9) Ako vjerovnik u svojoj ponudi nema ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u alternativnoj valuti iz stavaka 4. ili 5. ovoga članka, dužan ga je kreirati za potrošača koji je podnio zahtjev za konverziju u skladu s tržišnim uvjetima i minimalno s ročnošću koja je preostala po ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti.

(10) Ako potrošač odluči prihvatiti ponudu iz stavaka 8. ili 9. ovoga članka, dužan je o tome obavijestiti vjerovnika, preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno, a u roku od 15 dana od dana primitka ponude ugovora o konverziji, osim ako ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu nije određen duži rok.

(11) Ako je potrošač sklopio ugovor o stambenom potrošačkom kreditu u stranoj valuti, vjerovnik ga je dužan redovito obavještavati, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju, kada se vrijednost ukupnoga nepodmirenog iznosa koji je potrošač dužan platiti ili redovitih obroka odnosno anuiteta promijeni za više od 20% njihovih vrijednosti ako se primijeni tečaj strane valute u kojoj je nominiran ugovor o stambenom potrošačkom kreditu prema euru, odnosno drugoj alternativnoj valuti ako je ona ugovorena, koji je vrijedio u trenutku sklapanja tog ugovora.

(12) U obavijesti iz stavka 11. ovoga članka vjerovnik je dužan navesti informaciju o povećanju iznosa koji je potrošač dužan platiti ili broj redovitih obroka odnosno anuiteta koje je potrošač na temelju ugovora o stambenom potrošačkom kreditu dužan vratiti, potrošačevu pravu na konverziju i uvjetima pod kojima se ta konverzija može izvršiti te objasniti bilo koji drugi primjenjivi mehanizmi za ograničavanje tečajnog rizika kojem je potrošač izložen.

(13) Ako u ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu ne postoji odredba kojom se tečajni rizik za potrošača ograničava na fluktuaciju tečaja manju od 20%, vjerovnik je dužan u ESIS-u navesti ogledni primjer učinka 20% fluktuacije tečaja.

(14) Pri provedbi konverzije vjerovnik ne smije tražiti zamjenu nekretnine koja služi kao instrument osiguranja, tražiti dodatne instrumente osiguranja niti tražiti procjenu vrijednosti stambene nekretnine kao uvjet za provedbu konverzije.

(15) Vjerovnik može i nakon konverzije radi naplate svojih tražbina u alternativnoj valuti zadržati i koristiti zadužnice, sporazume o osiguranju novčane tražbine koji su sklopljeni u skladu sa zakonom kojim se uređuje ovrha i druge isprave predane vjerovniku radi osiguranja tražbine u stranoj valuti pazeći pri tom da se ovrha provede do iznosa stvarnog dugovanja u alternativnoj valuti nakon konverzije.

(16) Ako konverziju provodi stambena štedionica, pri toj konverziji se ne primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje stambena štednja i državno poticanje stambene štednje o ograničenju visine kamatne stope na odobreni kredit u odnosu na kamatnu stopu na štednju.

(17) Ako je kao instrument osiguranja za stambeni potrošački kredit u stranoj valuti dan depozit u toj valuti, pri konverziji tog kredita vjerovnik je dužan izvršiti i konverziju tog depozita u istu alternativnu valutu u koju se konvertira ugovor o stambenom potrošačkom kreditu primjenjujući na odgovarajući način stavke 6. i 7. ovoga članka.

Promjenjiva kamatna stopa

Članak 38.

(1) Ako je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, vjerovnik je dužan:

1. definirati referentnu vrijednost koju prati radi donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koja je jasna i poznata potrošaču

2. kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja referentne vrijednosti iz točke 1. ovoga stavka i utjecaj tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope

3. odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope odnosno koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja.

(2) Referentna vrijednost iz stavka 1. točke 1. ovoga članka jedna je od sljedećih varijabli: EURIBOR, SARON, SOFR, varijabla određena kao zamjenska za neku od tih varijabli ili druga varijabla u skladu sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 2016/1011.

(3) Vjerovnik je dužan promjenjivu kamatnu stopu definirati kao zbroj ugovorene referentne vrijednosti i njegove fiksne marže koju ne smije povećavati tijekom otplate kredita i koju mora ugovoriti zajedno s referentnom vrijednosti.

(4) Vjerovnik je dužan korekciju promjenjive kamatne stope provoditi za razdoblja i na dan koji su ugovoreni u ugovoru o kreditu i na temelju promjene referentne vrijednosti.

(5) Vjerovnik ne smije promijeniti kamatnu stopu u jednom referentnom razdoblju više, odnosno kod smanjenja manje od promjene referentne vrijednosti izražene u postotnim bodovima.

(6) Vjerovnik je dužan referentne vrijednosti koje utječu na promjenu ugovorene kamatne stope kod ugovora o kreditu, redovito ažurirati i objaviti u svojim poslovnim prostorijama i na svojoj internetskoj stranici.

(7) Vjerovnik je dužan voditi arhivsku evidenciju o referentnim vrijednostima iz stavka 6. ovoga članka koje utječu na promjenu ugovorene kamatne stope kod ugovora o kreditu te je učiniti dostupnom na svojoj internetskoj stranici.

POGLAVLJE II.

IZMJENA UGOVORA O KREDITU I PROMJENA KAMATNE STOPE

Informacije o izmjeni uvjeta ugovora o kreditu

Članak 39.

Prije izmjene uvjeta ugovora o kreditu vjerovnik je dužan na papiru ili nekom drugom trajnom mediju navedenom u ugovoru o kreditu, pravodobno potrošaču dati sljedeće informacije:

1. jasan opis predloženih izmjena i prema potrebi, potrebu za pristankom potrošača ili informaciju da su izmjene uvedene radi usklađivanja sa zakonom uz pojašnjenje tih izmjena

2. rokove za provedbu izmjena iz točke 1. ovoga članka

3. način podnošenja prigovora iz članka 96. ovoga Zakona vezano uz izmjene iz točke 1. ovoga članka

4. rok za podnošenje prigovora iz točke 3. ovoga članka

5. informaciju da prigovor u skladu s člankom 96. ovoga Zakona može uputiti i Hrvatskoj narodnoj banci odnosno Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga uz navođenje adrese na koju je moguće uputiti prigovor.

Informacije o promjeni kamatne stope

Članak 40.

(1) Vjerovnik je dužan na papiru ili nekom drugom trajnom mediju navedenom u ugovoru o kreditu obavijestiti potrošača o svim promjenama kamatne stope iz članka 38. ovoga Zakona, najmanje 15 dana prije nego što se promjene počinju primjenjivati.

(2) Vjerovnik je dužan u obavijesti iz stavka 1. ovoga članka navesti objašnjenje kretanja referentne vrijednosti zbog kojeg je došlo do promjene kamatne stope, broj i iznos obroka odnosno anuiteta koji se trebaju uplaćivati nakon stupanja na snagu nove kamatne stope te, ako se promijeni broj ili učestalost obroka odnosno anuiteta, pojedinosti o njima a uz obavijest priložiti otplatni plan.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka vjerovnik može obavijest iz stavka 1. ovoga članka dostaviti potrošaču periodično ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. stranke su ugovorom o kreditu ugovorile takvo periodično dostavljanje obavijesti

2. promjena kamatne stope uzrokovana je promjenom referentne vrijednosti

3. nova referentna vrijednost stavljena je na raspolaganje javnosti pravodobno i odgovarajućim sredstvima i

4. informacije o novoj referentnoj vrijednosti dostupne su:

a) u poslovnim prostorijama vjerovnika

b) na internetskoj stranici vjerovnika, ako postoji i

c) putem mobilne aplikacije vjerovnika, ako postoji.

(4) U slučaju povećanja kamatne stope kod ugovora o potrošačkom kreditu, potrošač ima pravo, u roku od tri mjeseca od primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, prijevremeno vratiti potrošački kredit bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku, uključujući ugovorenu naknadu za raniji povrat potrošačkog kredita, pri čemu vjerovnik nema pravo na naknadu štete.

(5) Ako vjerovnik na papiru ili nekom drugom trajnom mediju navedenom u ugovoru o kreditu ne dostavi obavijest potrošaču o povećanju kamatne stope najmanje 15 dana prije njezine primjene, dužan je odgoditi primjenu nove kamatne stope do idućega obračunskog razdoblja.

GLAVA VII.

KAMATNE STOPE I NAKNADE

POGLAVLJE I

EFEKTIVNA KAMATNA STOPA

Izračun efektivne kamatne stope

Članak 41.

(1) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su EKS izračunavati u skladu s ovim Zakonom i podzakonskim propisom iz stavka 5. ovoga članka.

(2) Izračun EKS-a temelji se na pretpostavci da će ugovor o kreditu ostati važeći tijekom dogovorenog razdoblja te će vjerovnik i potrošač ispuniti svoje obveze prema uvjetima i rokovima navedenima u ugovoru o kreditu.

(3) Kod ugovora o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili promjenjivim troškovima koji su uključeni u EKS, koje se ne mogu odrediti na dan izračuna, EKS se izračunava uz pretpostavku da će kamatna stopa i ostali troškovi ostati fiksnima u odnosu na razinu utvrđenu na dan sklapanja ugovora o kreditu i da će se primjenjivati do kraja ugovora o kreditu.

(4) Vjerovnik i kreditni posrednik dužni su izračunavati EKS prilikom oglašavanja koje se odnosi na ugovor o kreditu, stavljanja na raspolaganje općih informacija o ugovoru o kreditu, prilikom pružanja informacija prije sklapanja ugovora o kreditu te prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

(5) Hrvatska narodna banka donosi podzakonski propis kojim pobliže uređuje metodologiju, način izračuna, pretpostavke i elemente za potrebe izračuna EKS-a.

POGLAVLJE II.

MJERE ZA OGRANIČENJE KAMATNE STOPE I NAKNADA

Gornja granica EKS-a

Članak 42.

(1) Gornja granica EKS-a na potrošački kredit jednaka je stopi zakonskih zateznih kamata uvećanoj za dva postotna boda.

(2) Gornja granica EKS-a na stambeni potrošački kredit jednaka je stopi zakonskih zateznih kamata.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka na ugovore o kreditu iz članka 3. stavka 4. točaka 3. i 4. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe o gornjoj granici EKS-a iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Vjerovnik ne smije za ugovor o potrošačkom kreditu ugovoriti EKS viši od gornje granice EKS-a iz stavka 1. ovoga članka, za ugovor o stambenom potrošačkom kreditu EKS viši od gornje granice EKS-a iz stavka 2. ovoga članka odnosno za ugovore o kreditu iz članka 3. stavka 4. točaka 3. i 4. ovoga Zakona EKS viši od gornje granice EKS-a iz stavka 1. ovoga članka.

Gornja granica nominalne kamatne stope na potrošački kredit

Članak 43.

(1) Gornja granica nominalne kamatne stope na potrošački kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u eurima i u CHF i u eurima s valutnom klauzulom u CHF ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih potrošačkih kredita odobrenih u Republici Hrvatskoj, određene za svaku od valuta, uvećane za jednu polovinu te prosječne ponderirane kamatne stope.

(2) Gornja granica nominalne kamatne stope na ostale potrošačke kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka ne smije biti viša od najniže prosječne ponderirane kamatne stope na stanja potrošačkih kredita iz stavka 1. ovoga članka uvećane za jednu polovinu te prosječne ponderirane kamatne stope.

(3) Vjerovnik ne smije u ugovoru o potrošačkom kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ugovoriti nominalnu kamatnu stopu višu od gornje granice nominalne kamatne stope iz stavka 1. ili 2. ovoga članka.

(4) Vjerovnik ne smije pri provođenju korekcije promjenjive kamatne stope iz članka 38. stavka 4. ovoga Zakona odrediti odnosno primijeniti kamatnu stopu koja je iznad gornje granice nominalne kamatne stope iz stavka 1. ili 2. ovoga članka važeće u trenutku provođenja korekcije.

(5) Kod ugovora o potrošačkom kreditu kod kojeg je ugovorena fiksna kamatna stopa u odnosu na početno razdoblje, nakon kojeg se primjenjuje promjenjiva kamatna stopa u skladu s ugovorenom referentnom vrijednosti, vjerovnik ne smije ugovoriti tu promjenjivu kamatnu stopu iznad gornje granice nominalne kamatne stope iz stavaka 1. ili 2. ovoga članka koja se primjenjuje na dan sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu.

(6) Prosječnu ponderiranu kamatnu stopu na stanja potrošačkih kredita iz stavka 1. ovoga članka prema utvrđenoj metodologiji i podacima dostupnim na dan 31. listopada Hrvatska narodna banka dužna je objaviti u prvom broju „Narodnih novina“ u mjesecu siječnju, a podatke dostupne na dan 30. travnja dužna je objaviti u prvom broju „Narodnih novina“ u mjesecu srpnju.

(7) Gornja granica nominalne kamatne stope na potrošački kredit s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom, za dio ili cijelo otplatno razdoblje, ne smije biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja vrijedi na dan sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu, uvećane za jednu polovinu te stope.

(8) Vjerovnik ne smije u ugovoru o potrošačkom kreditu s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom ugovoriti nominalnu kamatnu stopu višu od gornje granice nominalne kamatne stope iz stavka 7. ovoga članka.

(9) Gornja granica nominalne kamatne stope iz ovoga članka primjenjuje se na ugovorenu nominalnu kamatnu stopu bez uključenih pogodnosti kojima se utječe na visinu kamatne stope.

Gornja granica nominalne kamatne stope na stambeni potrošački kredit

Članak 44.

(1) Gornja granica nominalne kamatne stope na stambeni potrošački kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u eurima i u CHF i u eurima s valutnom klauzulom u CHF ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope na stanja takvih stambenih potrošačkih kredita odobrenih u Republici Hrvatskoj, određene za svaku od valuta, uvećane za jednu trećinu te prosječne ponderirane kamatne stope.

(2) Gornja granica nominalne kamatne stope na ostale stambene potrošačke kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka ne smije biti viša od najniže prosječne ponderirane kamatne stope na stanja stambenih potrošačkih kredita iz stavka 1. ovoga članka uvećane za jednu trećinu te prosječne ponderirane kamatne stope.

(3) Vjerovnik ne smije u ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ugovoriti nominalnu kamatnu stopu višu od gornje granice nominalne kamatne stope iz stavaka 1. ili 2. ovoga članka.

(4) Vjerovnik ne smije pri provođenju korekcije promjenjive kamatne stope iz članka 38. stavka 4. ovoga Zakona odrediti odnosno primijeniti kamatnu stopu koja je iznad gornje granice nominalne kamatne stope iz stavaka 1. ili 2. ovoga članka važeće u trenutku provođenja korekcije.

(5) Kod ugovora o stambenom potrošačkom kreditu kod kojeg je ugovorena fiksna kamatna stopa u odnosu na početno razdoblje, nakon kojeg se primjenjuje promjenjiva kamatna stopa u skladu s ugovorenom referentnom vrijednosti, vjerovnik ne smije ugovoriti tu promjenjivu kamatnu stopu iznad gornje granice nominalne kamatne stope iz stavaka 1. ili 2. ovoga članka koja se primjenjuje na dan sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

(6) Prosječnu ponderiranu kamatnu stopu na stanja stambenih potrošačkih kredita iz stavka 1. ovoga članka prema utvrđenoj metodologiji i podacima dostupnim na dan 31. listopada Hrvatska narodna banka dužna je objaviti u prvom broju „Narodnih novina“ u mjesecu siječnju, a podatke dostupne na dan 30. travnja dužna je objaviti u prvom broju „Narodnih novina“ u mjesecu srpnju.

(7) Gornja granica nominalne kamatne stope na stambeni potrošački kredit s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom, za dio ili cijelo otplatno razdoblje, ne smije biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja vrijedi na dan sklapanja ugovora o stambenom potrošačkom kreditu, uvećane za jednu polovinu te stope.

(8) Vjerovnik ne smije u ugovoru o stambenom potrošačkom kreditu s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom ugovoriti nominalnu kamatnu stopu višu od gornje granice nominalne kamatne stope iz stavka 7. ovoga članka.

(9) Gornja granica nominalne kamatne stope iz ovoga članka primjenjuje se na ugovorenu nominalnu kamatnu stopu bez uključenih pogodnosti kojima se utječe na visinu kamatne stope.

(10) Iznimno od ovoga članka na ugovore o kreditu iz članka 3. stavka 3. točaka 3. i 4. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe o gornjoj granici nominalne kamatne stope na potrošački kredit iz članka 43. ovoga Zakona.

Ograničenje naknada

Članak 45.

(1) Vjerovnik je dužan naknadu vezanu uz ugovor o kreditu vezati uz stvarni trošak tog kredita koji mu je nastao, a radi kojeg se te naknade naplaćuju.

(2) Vjerovnik ne smije potrošaču obračunati niti naplatiti naknadu za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita.

(3) Nakon sklapanja ugovora o kreditu, vjerovnik ne smije uvoditi novu naknadu niti smije povećavati naknadu koja je postojala u trenutku sklapanja tog ugovora.

GLAVA VIII.

ODUSTANAK I OTKAZIVANJE UGOVORA O KREDITU I PRIJEVREMENA OTPLATA

Pravo na odustanak od ugovora o kreditu

Članak 46.

(1) Potrošač ima pravo u roku od 14 dana odustati od ugovora o kreditu bez navođenja razloga ako prije isteka tog roka vjerovniku pošalje obavijest iz stavka 6. točke 1. ovoga članka, a vjerovnik je dužan prihvatiti odustanak potrošača od ugovora o kreditu u skladu s odredbama ovoga članka.

(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći:

1. od dana sklapanja ugovora o kreditu ili

2. od dana kad je potrošač primio od vjerovnika uvjete i informacije u skladu s člancima 33., 34. odnosno 35. ovoga Zakona ako je taj dan nakon dana iz točke 1. ovoga stavka.

(3) Ako potrošač nije primio uvjete ugovora o kreditu i informacije u skladu s člancima 33., 34. odnosno 35. ovoga Zakona, rok za odustanak istječe 12 mjeseci i 14 dana nakon sklapanja ugovora o kreditu.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako potrošač nije obaviješten o pravu na odustanak od ugovora o kreditu u skladu s člankom 34. stavkom 1. točkom 17. odnosno člankom 35. stavkom 1. točkom 14. ovoga Zakona, pravo potrošača na odustanak iz stavka 1. ovoga članka nije ograničeno rokom.

(5) U slučaju povezanog ugovora o potrošačkom kreditu za kupnju robe s mogućnošću povrata kojom se osigurava potpuni povrat plaćenog iznosa u određenom roku koji je duži od 14 dana, rok koji se odnosi na pravo na odustanak produljuje se kako bi bio usklađen s trajanjem navedene mogućnosti povrata.

(6) Ako potrošač ostvaruje pravo na odustanak u skladu s ovim člankom, dužan je poduzeti sljedeće mjere:

1. na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao i koji je naveden u ugovoru o kreditu, obavijestiti vjerovnika u skladu s informacijama koje mu je vjerovnik pružio na temelju članka 34. stavka 1. točke 17. ovoga Zakona odnosno članka 35. stavka 1. točke 14. ili u slučaju iz stavka 4. ovoga članka obavijestiti vjerovnika o odustanku

2. platiti vjerovniku glavnicu i dospjelu kamatu na glavnicu od dana povlačenja tranše na osnovi ugovora o kreditu do dana otplate glavnice , bez nepotrebne odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je vjerovniku poslao obavijest o odustanku iz točke 1. ovoga stavka.

(7) Vjerovnik je dužan kamatu iz stavka 6. točke 2. ovoga članka obračunavati primjenom ugovorene kamatne stope.

(8) U slučaju odustanka od ugovora o kreditu vjerovnik nema pravo na drugu naknadu od potrošača, osim naknade za jednokratne pristojbe koje vjerovnik plaća javnopravnom tijelu, ako takve pristojbe postoje.

(9) Ako su vjerovnik ili drugi pružatelj dodatne usluge na temelju ugovora između vjerovnika i drugog pružatelja dodatne usluge koji se odnosi na ugovor o kreditu, ugovorili s potrošačem i dodatne usluge, potrošač ima pravo u roku u kojem u skladu s ovim člankom ostvaruje pravo na odustanak od ugovora o kreditu, odustati i od ugovora o dodatnoj usluzi te je o tome dužan obavijestiti vjerovnika ili drugog pružatelja dodatne usluge na papiru ili nekom drugom trajnom mediju.

(10) Ako potrošač ima pravo na odustanak na temelju stavaka 1., 2., 6., 7. i 9. ovoga članka, ne primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opća zaštita potrošača u dijelu koji se odnosi na pravo potrošača na jednostrani raskid ugovora o financijskim uslugama sklopljenim sredstvom daljinske komunikacije.

Povezani ugovor o potrošačkom kreditu

Članak 47.

(1) Ako je potrošač, u skladu s posebnim propisima, ostvario pravo na odustanak od ugovora o kupnji robe ili pružanju usluga, potrošača više ne obvezuje povezani ugovor o potrošačkom kreditu u odnosu na ugovor o isporuci robe ili pružanju usluge.

(2) Ako obveze iz ugovora o kupnji robe ili usluge koje su predmet povezanog ugovora o potrošačkom kreditu nisu ispunjene ili nisu uredno ispunjene, potrošač ima pravo tražiti naknadu štete od vjerovnika, ako je ispunjenje, na koje je ovlašten na temelju zakonskih propisa ili ugovora o kupnji robe ili usluga, prethodno bez uspjeha zatražio od trgovca.

Ugovor o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća

Članak 48.

(1) Potrošač može otkazati ugovor o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća, bez naknade, u svakom trenutku, osim ako su ugovorne strane ugovorile rok otkazivanja ugovora o potrošačkom kreditu koji ne može biti dulji od mjesec dana.

(2) Vjerovnik, ako je tako ugovoreno u ugovoru o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća, može otkazati ugovor o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća najmanje dva mjeseca unaprijed i o tome je dužan obavijestiti potrošača, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju navedenom u ugovoru o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća.  

(3) Ako je tako ugovoreno u ugovoru o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća, vjerovnik može iz opravdanog razloga otkazati pravo potrošača na povlačenje tranše kod ugovora o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća.

(4) Opravdani razlog iz stavka 3. ovoga članka vjerovnik je dužan navesti u ugovoru o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća, a može obuhvaćati opravdanu sumnju o neovlaštenom korištenju potrošačkog kredita, o prijevari vezanoj za potrošački kredit, značajno povećanje rizika da potrošač neće ispuniti svoju obvezu otplate potrošačkog kredita vjerovniku i druge slične situacije.

(5) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, vjerovnik je dužan obavijestiti potrošača o otkazivanju i razlozima otkazivanja na papiru ili nekom drugom trajnom mediju navedenom u ugovoru o potrošačkom kreditu bez roka dospijeća, ako je to moguće, prije otkazivanja, a najkasnije odmah nakon otkazivanja, osim ako je pružanje takvih informacija zabranjeno posebnim propisima ili ako je ono protivno ciljevima javnog poretka ili javne sigurnosti.

Pravo potrošača na prijevremenu otplatu kredita

Članak 49.

(1) Potrošač ima pravo u svakom trenutku, djelomično ili u cijelosti, ispuniti svoje obveze iz ugovora o kreditu te u tom slučaju ima pravo na smanjenje ukupnih troškova kredita.

(2) Vjerovnik je dužan nakon primitka pisanog zahtjeva za prijevremenu otplatu potrošaču bez odgode dostaviti na papiru ili nekom drugom trajnom mediju informacije potrebne za razmatranje mogućnosti prijevremene otplate.

(3) Vjerovnik je u informacijama iz stavka 2. ovoga članka dužan najmanje navesti financijske posljedice za potrošača koji ispuni svoje obveze prije isteka ugovora o kreditu, i jasno navesti sve pretpostavke koje je primijenio u obradi zahtjeva, a koje moraju biti razumne i opravdane.

(4) U slučaju prijevremene otplate potrošačkog kredita vjerovnik je dužan uz informacije iz stavka 3. ovoga članka navesti i iznos naknade za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom potrošačkog kredita.

Prijevremena otplata potrošačkog kredita

Članak 50.

(1) U slučaju prijevremene otplate potrošačkog kredita smanjenje ukupnih troškova kredita iz članka 49. ovoga Zakona mora biti razmjerno preostalom trajanju ugovora o potrošačkom kreditu te je pri tome vjerovnik dužan uzeti u obzir i troškove koji ne ovise o trajanju ugovora o potrošačkom kreditu, uključujući i troškove koji su naplaćeni u trenutku odobravanja potrošačkog kredita.

(2) U slučaju prijevremene otplate potrošačkog kredita vjerovnik ima pravo na pravednu i objektivno opravdanu naknadu za moguće troškove izravno povezane s prijevremenom otplatom potrošačkog kredita , pod uvjetom da je potrošački kredit prijevremeno otplaćen u razdoblju tijekom kojeg se primjenjivala fiksna kamatna stopa.

(3) Vjerovnik ne smije obračunati niti naplatiti iznos naknade iz stavka 2. ovoga članka koji premašuje 1% iznosa potrošačkog kredita koji se prijevremeno otplaćuje ako je razdoblje između dana prijevremene otplate i roka dospijeća iz ugovora o potrošačkom kreditu dulje od godinu dana, a ako je to razdoblje kraće od godinu dana, vjerovnik ne može obračunati niti naplatiti iznos naknade koji premašuje 0,5% iznosa potrošačkog kredita koji se prijevremeno otplaćuje .

(4) Vjerovnik ne smije obračunati niti naplatiti naknadu iz stavka 2. ovoga članka u sljedećim slučajevima:

1. ako se otplata izvršava prema ugovoru o osiguranju koje je jamstvo otplate potrošačkog kredita

2. ako se radi o dopuštenom prekoračenju ili

3. ako je potrošački kredit otplaćen u razdoblju tijekom kojega nije određena fiksna kamatna stopa.

(5) Vjerovnik može obračunati i naplatiti naknadu iz stavka 2. ovoga članka samo pod uvjetom da iznos prijevremene otplate premašuje 10.000,00 eura unutar 12 mjeseci, a u tom slučaju naknada se može naplatiti samo na iznos prijevremeno otplaćenog potrošačkog kredita koji premašuje 10.000,00 eura.

(6) Vjerovnik ne smije obračunati niti naplatiti iznos naknade iz stavka 2. ovoga članka koji je viši od iznosa kamata koje bi potrošač platio tijekom razdoblja između dana prijevremene otplate potrošačkog kredita i dana prestanka ugovora o potrošačkom kreditu.

Prijevremena otplata stambenog potrošačkog kredita

Članak 51.

(1) U slučaju prijevremene otplate stambenog potrošačkog kredita smanjenje ukupnih troškova kredita sastoji se od kamata i drugih troškova koji se odnose na preostalo trajanje ugovora o stambenom potrošačkom kreditu .

(2) Vjerovnik ne smije obračunati niti naplatiti naknadu za djelomičnu ili potpunu prijevremenu otplatu stambenog potrošačkog kredita.

Obavještavanje potrošača

Članak 52.

(1) Vjerovnik je dužan na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao , a najmanje jednom godišnje bez naknade, obavijestiti potrošača o stanju njegova kredita, i to najkasnije do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.

(2) U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka vjerovnik je dužan posebno iskazati dospjelo nepodmireno dugovanje potrošača prema vjerovniku, informaciju o tome u kojem roku vjerovnik šalje prvu i drugu opomenu o dugovanju i upozorenje o pravu vjerovnika na otkaz ugovora o kreditu.

(3) Vjerovnik je dužan obavijest iz stavka 1. ovoga članka jednom godišnje bez naknade uputiti sudužniku i jamcu na papiru ili nekom drugom trajnom mediju , i to najkasnije do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu.

(4) Vjerovnik je dužan postupati u skladu sa stavcima 1. i 3. ovoga članka sve do trenutka pokretanja postupka prisilne naplate dugovanja po tom ugovoru o kreditu.

(5) Ako se potrošač i vjerovnik nakon nastupa kašnjenja u otplati dugovanja ne dogovore o načinu daljnje otplate najduže u roku od dva mjeseca, vjerovnik je dužan obavijestiti sudužnika, založnog dužnika i jamca o stanju dugovanja i ostaviti im rok od 15 dana od dana slanja preporučenom pošiljkom obavijesti da to dugovanje podmire u novcu.

(6) Ako vjerovnik otkaže ugovor o kreditu, ne smije naplatiti naknadu za otkaz ugovora o kreditu, a u trenutku otkaza dužan je bez naknade obavijestiti potrošača, sudužnika, založnog dužnika i jamca o:

1. ukupnom iznosu i strukturi dugovanja prema sljedećim stavkama: glavnica, kamata, naknade i drugi troškovi i

2. osnovanosti pojedinačnih stavki za koje se traži naplata, uz naznaku koje su stavke podložne uvećanju i po kojoj pripadajućoj kamatnoj stopi.

(7) Vjerovnik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od dana otplate kredita u cijelosti, bez naknade na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao , obavijestiti potrošača o otplati cjelokupnog kredita i informirati ga o načinu preuzimanja brisovnog očitovanja, a u slučaju postojanja prava trećih osoba koje su djelomično ili u cijelosti otplatile taj kredit o pravima tih osoba i o daljnjim uvjetima izdavanja brisovnog očitovanja te informirati potrošača o načinu preuzimanja svih drugih instrumenata osiguranja otplaćenog kredita i dužan je na isti način obavijestiti i sve sudionike kreditnog odnosa, uključujući sudužnike, založne dužnike i jamce.

GLAVA IX.

MJERE POMOĆI POTROŠAČU KOJI IMA POTEŠKOĆE U PLAĆANJU

Odnos s potrošačem koji ima poteškoće u plaćanju

Članak 53.

(1) Vjerovnik je dužan uspostaviti procese kojima će omogućiti rano prepoznavanje potrošača s mogućim poteškoćama u plaćanju.

(2) Vjerovnik je dužan organizirati funkciju za praćenje i postupanje s kreditima potrošača koji imaju poteškoće u plaćanju i imenovati osobu kojoj će povjeriti praćenje i postupanje s kreditima potrošača koji imaju poteškoće u plaćanju, internim aktom odrediti kriterije za što ranije prepoznavanje takvih kredita potrošača te uspostaviti i redovito ažurirati politike i procedure za učinkovito postupanje s takvim kreditima.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, vjerovnik koji nije kreditna institucija dužan je imenovati osobu kojoj će povjeriti praćenje i postupanje s kreditima potrošača koji imaju poteškoće u plaćanju, internim aktom odrediti kriterije za što ranije prepoznavanje takvih kredita potrošača te uspostaviti i redovito ažurirati politike i procedure za učinkovito postupanje s takvim kreditima.

(4) Vjerovnik je dužan poduzeti razumne mjere radi uspostave kontakta s potrošačem koji ima poteškoće u plaćanju te mu pružiti sve odgovarajuće informacije i podršku , i to na ugovoreni način ili drugi prijavljeni način komunikacije.

(5) Ako vjerovnik ne uspije uspostaviti kontakt s potrošačem iz stavka 4. ovoga članka, navedeno je dužan dokumentirati.

(6) Vjerovnik je dužan osigurati odgovarajuće profesionalno osposobljavanje za radnike koji sudjeluju u aktivnostima povezanima s potrošačima koji imaju poteškoće u plaćanju.

(7) Vjerovnik je dužan prije sklapanja ugovora o kupoprodaji neprihodonosnog kredita, prije pokretanja ovršnog postupka ili prije aktiviranja instrumenta osiguranja otplate kredita poduzimati razumne i opravdane mjere radi postizanja dogovora u vezi s naplatom obveza iz ugovora o kreditu s potrošačem koji ima poteškoća u plaćanju.

(8) Vjerovnik je dužan potrošača koji ima ili bi mogao imati poteškoća u plaćanju upoznati s dostupnom uslugom savjetovanja o dugu iz članka 93. ovoga Zakona.

Mjere za postizanje dogovora

Članak 54.

(1) Kada utvrdi da je kod potrošača došlo do poteškoća u plaćanju, vjerovnik je dužan zajedno s potrošačem utvrditi zašto je do njih došlo, kako bi mogao poduzeti odgovarajuće daljnje korake radi uklanjanja poteškoća u plaćanju.

(2) Vjerovnik je dužan s potrošačem komunicirati jasno i jednostavnim potrošaču razumljivim jezikom.

(3) U komunikaciji s potrošačem vezano uz njegove poteškoće u plaćanju vjerovnik je dužan poštivati privatnost potrošača te održavati razinu kontakta i komunikacije koja mora biti poslovno opravdana u pogledu zahtjeva za informacijama. 

(4) Vjerovnik je dužan pružiti podršku i sljedeće informacije potrošaču koji ima poteškoće u plaćanju:

1. broj propuštenih ili djelomično izvršenih plaćanja

2. ukupni iznos dospjelih neplaćenih obveza

3. troškove nastale kao rezultat nepodmirenja dospjelih obveza i

4. važnost suradnje potrošača s vjerovnikom kako bi se uklonile poteškoće u plaćanju.

(5) Ako se poteškoće u plaćanju nastave, vjerovnik je dužan pisanim putem na ugovoreni način ili drugi prijavljeni način komunikacije obavijestiti potrošača o:

1. posljedicama nepodmirenja obveza i

2. ako postoje, o dostupnim vladinim/javnim oblicima pomoći ili podrške.

Mjere za olakšavanje otplate

Članak 55.

(1) Pri odlučivanju o mjerama za olakšavanje otplate kredita vjerovnik je dužan uzeti u obzir individualne okolnosti potrošača, njegove interese i prava te njegovu sposobnost daljnje otplate.

(2) Vjerovnik je dužan potrošača koji ima poteškoća u plaćanju pisanim putem na ugovoreni način ili drugi prijavljeni način komunikacije informirati o radnjama koje namjerava poduzeti te ponuditi potrošaču jednu ili više mjera za olakšavanje otplate kredita, prije sklapanja ugovora o kupoprodaji neprihodonosnog kredita, prije pokretanja ovršnog postupka, prije aktiviranja instrumenta osiguranja otplate kredita ili prije vraćanja odnosno oduzimanja objekta leasinga u slučaju financijskog leasinga.

(3) Mjere za olakšavanje otplate kredita iz stavka 2. ovoga članka su:

1. potpuno ili djelomično refinanciranje ugovora o kreditu i/ili

2. izmjena postojećih uvjeta ugovora o kreditu koja, među ostalim, može uključivati:

a) produljenje roka otplate kredita

b) promjenu vrste ugovora o kreditu

c) odgodu plaćanja obroka otplate ili anuiteta, u cijelosti ili djelomično, na određeno razdoblje

d) promjenu kamatne stope

e) ponudu razdoblja u kojem potrošač ne treba vršiti uplate

f) djelomičnu otplatu

g) konverziju valute

h) djelomičan oprost i konsolidaciju duga.

(4) Pri izmjeni postojećih uvjeta ugovora o kreditu u skladu sa stavkom 3. točkom 2. ovoga članka vjerovnik nije dužan provesti procjenu kreditne sposobnosti u skladu s člankom 28. ovoga Zakona, pod uvjetom da se izmjenom ugovora o kreditu ukupan iznos koji potrošač treba platiti ne povećava znatno.

(5) Vjerovnik je dužan ponuditi mjere olakšanja otplate potrošaču samo jednom, osim iznimno u opravdanim slučajevima.

Naknade i ovršni postupak

Članak 56.

(1) Vjerovnik ne smije potrošaču koji ima poteškoća u plaćanju obračunati niti naplatiti naknadu koja proizlazi iz neispunjavanja obveza iz ugovora o kreditu.

(2) Zatezna kamata ne smatra se naknadom u smislu ovoga Zakona.

(3) Ako po okončanju ovršnog postupka dug nije podmiren u cijelosti, vjerovnik je dužan poduzimati razumne i opravdane mjere u svrhu olakšanja otplate dugovanja potrošaču i drugim sudionicima kreditnog odnosa uključujući sudužnike, založene dužnike i jamce.

(4) Prisilna naplata iz instrumenata osiguranja po kreditu provodi se u skladu sa zakonom kojim se uređuje ovrha.

Dokumentiranje postupka prilikom poduzimanja mjera olakšanja otplate kredita

Članak 57.

(1) Kod kredita kod kojih potrošač ima poteškoće u plaćanju, vjerovnik je u sklopu dokumentacije o kreditu dužan dokumentirati i sve faze provedenog postupka i komunikacije s potrošačem.

(2) Vjerovnik je dužan u dokumentaciji priložiti obrazloženje zašto se pojedine mjere olakšanja otplate kredita koje su ponuđene potrošaču smatraju prikladnima za njegove individualne okolnosti.

(3) Vjerovnik je dužan dokumentaciju i sve zapise o ostvarenim kontaktima, predloženim mjerama olakšanja otplate kredita i dogovora postignutih s potrošačem koji ima poteškoće u plaćanju čuvati tijekom trajanja poslovnog odnosa te najmanje jedanaest godina nakon isteka godine u kojoj je taj poslovni odnos prestao ili do pravomoćnog okončanja sudskih sporova, ako su pokrenuti.

Prijenos robe ili prihoda od prodaje robe iz povezanog ugovora o potrošačkom kreditu vjerovniku

Članak 58.

(1) Ugovorne strane iz povezanog ugovora o potrošačkom kreditu mogu ugovoriti da se povrat ili prijenos robe obuhvaćene povezanim ugovorom o potrošačkom kreditu ili prihoda od prodaje te robe na vjerovnika smatra potpunim ispunjenjem svih obveza iz ugovora o potrošačkom kreditu.

(2) Ako je povezanim ugovorom o potrošačkom kreditu ugovorena mogućnost iz stavka 1. ovoga članka, vjerovnik je dužan zahtjev potrošača prihvatiti bezuvjetno, pri čemu potrošač odgovara za materijalne i pravne nedostatke robe kod povrata ili prijenosa robe iz stavka 1. ovoga članka.

Prijenos prava vlasništva nad nekretninom

Članak 59.

(1) Vjerovnik, potrošač i založni dužnik mogu ugovoriti da se prijenos prava vlasništva nad nekretninom kao instrumentom osiguranja stambenog potrošačkog kredita na vjerovnika smatra potpunim ispunjenjem svih preostalih obveza iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu.

(2) Ako je ugovorom o stambenom potrošačkom kreditu ugovorena mogućnost iz stavka 1. ovoga članka, vjerovnik je dužan zahtjev potrošača prihvatiti bezuvjetno i neopozivo i u roku od osam dana od primitka zahtjeva pozvati založnog dužnika da dostavi ispravu podobnu za upis prijenosa prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

Promjena vjerovnika u ugovoru o kreditu

Članak 60.

(1) Vjerovnik je dužan obavijestiti potrošača, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju , o prijenosu potraživanja iz ugovora o kreditu ili prijenosu ugovora o kreditu osim ako vjerovnik na temelju ugovora sa stjecateljem nastavi pružati aktivnosti vezane za izvršavanje obveza iz ugovora o kreditu.

(2) Vjerovnik smije ustupiti tražbinu iz ugovora o kreditu ili prenijeti ugovor o kreditu samo na vjerovnika koji je u skladu s ovim Zakonom ovlašten odobravati kredite.

(3) Vjerovnik je dužan osigurati da potrošač čiji je ugovor o kreditu ili tražbina iz ugovora o kreditu prenesen na novoga stjecatelja ne dođe kod tog stjecatelja ili kod treće osobe na koju je stjecatelj prenio ugovor o kreditu ili tražbinu iz ugovora o kreditu, u nepovoljniji položaj na osnovi zaštite potrošača u odnosu na položaj koji je kao dužnik imao prema vjerovniku.

(4) Stjecatelj ili treća osoba na koju je stjecatelj prenio ugovor o kreditu ili tražbinu iz ugovora o kreditu dužna je prema potrošaču osigurati primjenu svih odredbi ovoga Zakona i drugih propisa kojima se uređuje zaštita potrošača.

(5) Vjerovnik solidarno odgovara sa stjecateljem ili trećom osobom na koju je ugovor o kreditu dalje prenesen za štetu nastalu potrošaču zbog toga što je potrošač došao pravno ili stvarno u nepovoljniji položaj u odnosu na položaj koji je kao dužnik imao prema vjerovniku.

(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na ugovor o kupoprodaji neprihodonosnog kredita odnosno ugovor o kupoprodaji drugog potraživanja koji su uređeni zakonom kojim se uređuje način, uvjeti i postupak servisiranja i kupoprodaje potraživanja.

(7) Potrošač ima pravo, uz prigovore koje ima prema kupcu potraživanja, isticati i sve one prigovore koje je mogao istaknuti prema vjerovniku uključujući i pravo na prijeboj.

GLAVA X.

DOPUŠTENO PREKORAČENJE I PREŠUTNO PRIHVAĆENO PREKORAČENJE

Dopušteno prekoračenje

Članak 61.

(1) U ugovoru o potrošačkom kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja , vjerovnik je dužan na papiru ili nekom drugom trajnom mediju navedenom u tom ugovoru tijekom cijelog trajanja ugovora o potrošačkom kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja potrošača, najmanje jednom mjesečno, obavijestiti o stanju i prometu po tekućem računu u obliku izvještaja koji mora sadržavati sljedeće:

1. točno razdoblje na koje se izvještaj odnosi

2. iznose i datume povlačenja tranši

3. stanje iz prethodnog izvještaja te datum njegova izdavanja

4. novo stanje

5. datume i iznose uplata koje je izvršio potrošač

6. primijenjenu kamatnu stopu

7. sve eventualne naknade koje su bile uključene

8. minimalni iznos koji potrošač treba platiti.

(2) Vjerovnik je dužan obavijestiti potrošača na papiru ili nekom drugom trajnom mediju navedenom u ugovoru o potrošačkom kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja, o povećanju kamatne stope ili o eventualnim naknadama koje je dužan platiti, a koje se odnose na dopušteno prekoračenje i to najmanje 15 dana prije nego što se promjene počinju primjenjivati.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka vjerovnik može obavijest iz stavka 1. ovoga članka dostaviti potrošaču periodično ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. stranke su ugovorom o potrošačkom kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja ugovorile takvo periodično dostavljanje obavijesti:

2. promjena kamatne stope uzrokovana je promjenom referentne vrijednosti

3. nova referentna vrijednost stavljena je na raspolaganje javnosti odgovarajućim sredstvima i

4. informacije o novoj referentnoj vrijednosti dostupne su:

a) u poslovnim prostorijama vjerovnika

b) na internetskoj stranici vjerovnika, ako postoji i

c) putem mobilne aplikacije vjerovnika, ako postoji.

(4) Vjerovnik je dužan na papiru ili nekom drugom trajnom mediju navedenom u ugovoru o potrošačkom kreditu u obliku dopuštenog prekoračenja obavijestiti potrošača o smanjenju ili ukidanju dopuštenog prekoračenja, najmanje 30 dana prije dana efektivnog smanjenja ili ukidanja dopuštenog prekoračenja.

(5) Odredba stavka 4. ovoga članka ne primjenjuje se na ukidanje dopuštenog prekoračenja po osnovi prestanka ugovora o tekućem računu iz razloga povrede propisa kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma ili sumnje na prijevarno postupanje potrošača povezano s računom po kojem je odobreno dopušteno prekoračenje.

(6) Ako je dopušteno prekoračenje smanjeno ili ukinuto, vjerovnik je dužan ponuditi potrošaču, prije pokretanja ovršnog postupka ili prodaje potraživanja, bez njegova zahtjeva i bez dodatnih troškova, mogućnost otplate iznosa za koji je dopušteno prekoračenje smanjeno ili otplatu iznosa ukinutog dopuštenog prekoračenja, u 12 jednakih mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja je važeća za dopušteno prekoračenje, osim ako potrošač odluči ranije otplatiti taj iznos.

(7) Ako vjerovnik potrošaču ne omogući otplatu iznosa iz stavka 6. ovoga članka za koji je dopušteno prekoračenje smanjeno ili otplatu iznosa ukinutog dopuštenog prekoračenja, vjerovnik ne smije smanjiti, odnosno ukinuti odobreno dopušteno prekoračenje.

Prešutno prihvaćeno prekoračenje

Članak 62.

(1) Ako je ugovoreno otvaranje tekućeg računa kod kojeg postoji mogućnost da se potrošaču dopusti prešutno prihvaćeno prekoračenje, vjerovnik je dužan informacije o toj mogućnosti uključiti u ugovor o otvaranju tekućeg računa, kao i informacije o visini odobrenog prešutno prihvaćenog prekoračenja, kamatnoj stopi, uvjetima koji uređuju primjenu kamatne stope, bilo kojoj referentnoj vrijednosti koja se primjenjuje za početnu kamatnu stopu, naknadi koja se primjenjuje od trenutka sklapanja ugovora i uvjetima prema kojima se ta naknada smije mijenjati.

(2) Vjerovnik je dužan potrošaču najmanje jednom mjesečno, pružati informacije iz stavka 1. ovoga članka u na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao i koji je naveden u ugovoru o otvaranju tekućeg računa.

(3) Vjerovnik ne smije odobriti iznos prešutno prihvaćenog prekoračenja koji je viši od iznosa prosječnog redovnog mjesečnog priljeva isplaćenog u korist računa potrošača u prethodno promatranom razdoblju koje vjerovnik uobičajeno uzima za utvrđivanje prosječnog redovnog mjesečnog priljeva.

(4) Značajno prešutno prihvaćeno prekoračenje iznosi polovicu najvećeg iznosa prešutno prihvaćenog prekoračenja iz stavka 3. ovoga članka.

(5) U slučaju značajnog prešutno prihvaćenog prekoračenja duljeg od mjesec dana vjerovnik je dužan bez odgode, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao i koji je naveden u ugovoru o otvaranju tekućeg računa, obavijestiti potrošača o:

1. činjenici da je došlo do značajnog prešutno prihvaćenog prekoračenja

2. iskorištenom iznosu prešutno prihvaćenog prekoračenja

3. kamatnoj stopi

4. svim mogućim kaznama, naknadama ili kamatama koje su primjenjive na dospjele neplaćene obveze

5. datumu otplate.

(6) Ako potrošač redovito koristi prešutno prihvaćeno prekoračenje, vjerovnik je dužan potrošaču ponuditi savjetodavne usluge, ako su one dostupne, te ga bez naknade uputiti na usluge savjetovanja o dugu iz članka 93. ovoga Zakona.

(7) Vjerovnik je dužan na papiru ili nekom drugom trajnom mediju koji je potrošač odabrao i koji je naveden u ugovoru o otvaranju tekućeg računa obavijestiti potrošača o smanjenju ili ukidanju prešutno prihvaćenog prekoračenja najmanje 30 dana prije dana efektivnog smanjenja ili ukidanja prešutno prihvaćenog prekoračenja.

(8) Ako je prešutno prihvaćeno prekoračenje smanjeno ili ukinuto, vjerovnik je dužan ponuditi potrošaču, prije pokretanja ovršnog postupka ili prodaje potraživanja, bez njegova zahtjeva i bez dodatnih troškova, mogućnost otplate iznosa za koji je prešutno prihvaćeno prekoračenje smanjeno ili otplatu iznosa ukinutog prešutno prihvaćenog prekoračenja, u 12 jednakih mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja je važeća za prešutno prihvaćeno prekoračenje, osim ako potrošač odluči ranije otplatiti taj iznos.

(9) Ako vjerovnik potrošaču nije omogućio otplatu iznosa iz stavka 8. ovoga članka za koji je prešutno prihvaćeno prekoračenje smanjeno ili otplatu iznosa ukinutog prešutno prihvaćenog prekoračenja, vjerovnik ne smije smanjiti, odnosno ukinuti odobreno prešutno prihvaćeno prekoračenje.

 GLAVA XI.

POSLOVANJE VJEROVNIKA I KREDITNIH POSREDNIKA

POGLAVLJE I.

PRUŽANJE USLUGA POTROŠAČKOG I STAMBENOG POTROŠAČKOG KREDITIRANJA I KREDITNOG POSREDOVANJA

Vjerovnici ovlašteni za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja

Članak 63.

(1) Usluge potrošačkog kreditiranja i savjetodavne usluge ovlašten je pružati vjerovnik koji je dobio odobrenje Hrvatske narodne banke u skladu s ovim Zakonom.

(2) Na temelju odobrenja u skladu s posebnim zakonom usluge potrošačkog kreditiranja ovlašteni su pružati i:

1. kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja ima odobrenje za rad u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija

2. kreditna unija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja ima odobrenje Hrvatske narodne banke za odobravanje kredita članovima kreditne unije u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih unija

3. kreditna institucija iz druge države članice koja je, u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, ovlaštena pružati usluge potrošačkog kreditiranja na području Republike Hrvatske preko podružnice ili neposredno

4. kreditna institucija iz treće zemlje koja u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija ima odobrenje Hrvatske narodne banke za osnivanje podružnice iz treće zemlje, a to odobrenje uključuje i pružanje usluge kreditiranja

5. leasing društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj kojemu odobrenje za rad izdaje Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga na temelju posebnog zakona kojim se uređuje poslovanje leasing društava

6. Hrvatska banka za obnovu i razvitak.

(3) Osobe iz stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 6. ovoga članka ovlaštene su pružati i savjetodavne usluge.