Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se grane specijalizacije doktora medicine, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija , standardi za određivanje ovlaštenih zdravstvenih ustanova i trgovačkih društava odnosno ovlaštenih doktora medicine specijalista koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkog staža, način polaganja specijalističkog ispita odnosno ispita iz uže specijalizacije, minimalni uvjeti za obavljanje specijalističkog usavršavanja doktora medicine te djelomično izuzeće od dijelova programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine iz Priloga V. točke 5.1.3. Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30. 9. 2005.) kako je posljednje izmijenjena Delegiranom odlukom Komisije (EU) 2021/2183 оd 25. kolovoza 2021. o izmjeni Priloga V. Direktivi 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s dokazima o formalnoj osposobljenosti i nazivima tečajeva osposobljavanja (priopćeno pod brojem dokumenta C(2021) 6111) (Tekst značajan za EGP) (SL L 444, 10. 12. 2021.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2005/36/EZ).

Članak 2.

Ovaj Pravilnik sadrži programe specijalizacija iz Priloga V. točke 5.1.3. Direktive 2005/36/EZ.

Članak 3.

Izrazi koji se koriste u ovome Pravilniku, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 4.

(1) Pojedini izrazi u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeće značenje:

1. specijalizacija je oblik stručnog usavršavanja kroz organizirano stjecanje kompetencija prema propisanom programu

2. uža specijalizacija je nastavak stručnog usavršavanja specijalista određene grane specijalizacije putem stjecanja dodatnih kompetencija prema propisanom programu uže specijalizacije

3. program specijalizacije definira sadržaj i trajanje svih dijelova specijalističkog usavršavanja, popis općih i posebnih kompetencija, uvjete koje moraju ispunjavati ovlaštene zdravstvene ustanove i trgovačka društva odnosno ovlašteni doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu, obrazac praćenja napredovanja u stjecanju kompetencija, obrazac praćenja obavljenih zahvata, a uključuje i poslijediplomski specijalistički studij za grane specijalizacije

4. zajedničko deblo je zajednički dio specijalizacije za internističke, kirurške i temeljne specijalizacije iz patologije u programu specijalizacije iz sudske medicine, koje obuhvaća usavršavanje o temeljnim kompetencijama za navedene specijalnosti

5. ishodi učenja obuhvaćaju iskaz o tome što specijalizant treba naučiti, razumjeti ili biti sposoban učiniti nakon završenog programa specijalizacije

6. kompetencije predstavljaju skup znanja, vještina i profesionalnog ponašanja, a razlikuju se opće i posebne kompetencije vezane uz poseban program usavršavanja. Postoje četiri razine usvojenih kompetencija:

1: Specijalizant promatra, ima znanje, opisuje

2: Specijalizant izvodi, upravlja, pokazuje pod izravnim nadzorom

3: Specijalizant izvodi, upravlja, pokazuje pod udaljenim nadzorom

4: Specijalizant izvodi, upravlja, pokazuje samostalno

7. specijalizant je doktor medicine kojem je ministarstvo nadležno za zdravstvo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) dalo odobrenje za specijalizaciju, odnosno užu specijalizaciju

8. glavni mentor je doktor medicine specijalist sa znanstveno-nastavnim zvanjem ili nazivom primarijus iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava ili doktor medicine specijalist iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje deset godina specijalističkog staža, koji je imenovan za glavnog mentora u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika ili koji je imenovan za glavnog mentora specijalizacije primarne razine zdravstvene zaštite u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno specijalističkoj ordinaciji privatne prakse iz članka 6. ovoga Pravilnika.

9. mentor je doktor medicine specijalist iste specijalističke grane za koju se specijalizant usavršava s najmanje pet godina specijalističkog staža koji nadzire cijeli ili dio programa predviđen specijalističkim usavršavanjem. U slučaju kada se uvodi novo specijalističko usavršavanje, mentor je i doktor medicine specijalist srodne grane specijalizacije za koju se izvodi program specijalističkog usavršavanja s najmanje pet godina specijalističkog staža.

10. komentor je specijalist specijalističke grane srodne grani specijalizacije za koju se specijalizant usavršava, s najmanje pet godina specijalističkog iskustva ili stručnjak određenog područja koji nadzire dio programa predviđen specijalističkim usavršavanjem.

11. kandidat je doktor medicine koji nakon uspješno završenog programa specijalizacije podnosi zahtjev za polaganje specijalističkog ispita u Ministarstvu. Kandidat je i doktor medicine specijalist koji nakon uspješno završenog programa uže specijalizacije podnosi zahtjev za polaganje ispita uže specijalnosti u Ministarstvu.

12. osobnik specijalizanta obuhvaća knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju, potvrde o sudjelovanju na stručnim skupovima kao i druge aktivnosti iz područja specijalizacije

13. ispitivač na specijalističkom ispitu je doktor medicine specijalist iste specijalnosti za koju se specijalizant usavršavao i za koju polaže ispit, u znanstveno nastavnom zvanju, iskustvom mentora i deset godina specijalističkog staža, iznimno doktor medicine specijalist iste specijalnosti za koju se specijalizant usavršavao i za koju polaže ispit, iskustvom mentora i deset godina specijalističkog staža. Za novo uvedenu specijalizaciju Ministarstvo zdravstva određuje ispitnu komisiju od 3 člana.

14. ispitna komisija je sastavljena od tri člana ispitivača doktora medicine specijalista iste specijalnosti te ako nema dovoljnog broja ispitivača od tri člana ispitivača doktora medicine specijalista srodne specijalnosti.

15. ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja je odobrenje zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno doktoru medicine specijalistu koji obavlja privatnu praksu, koji moraju ispunjavati sve opće i posebne uvjete propisane ovim Pravilnikom i programom pojedine specijalizacije.

16. Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine (u daljnjem tekstu: Nacionalno povjerenstvo) je tijelo koje imenuje ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar) na vrijeme od pet godina, a čine ga tri predstavnika Ministarstva, dva predstavnika Hrvatskog liječničkog zbora od kojih je jedan aktivan u UEMS-u, dva predstavnika Hrvatske liječničke komore, jedan predstavnik Nacionalnog zdravstvenog vijeća, po jedan predstavnik svakog medicinskog fakulteta (u daljnjem tekstu: medicinski fakultet), jedan predstavnik Akademije medicinskih znanosti i jedan predstavnik Hrvatskog društva mladih liječnika. Predsjednika Nacionalnog povjerenstva imenuje ministar između članova Nacionalnog povjerenstva.

17. Radna skupina za specijalističko usavršavanje doktora medicine za pojedinu granu specijalizacije (u daljnjem tekstu: Radna skupina) je stručno i savjetodavno tijelo Ministarstva koje se osniva za svaku pojedinu granu specijalizacije, čije su ovlasti propisane ovim Pravilnikom.

18. međunarodni posjet je svaki posjet međunarodne organizacije, udruženja, zdravstvene ustanove ili druge pravne osobe koja se bavi područjem specijalističkog usavršavanja doktora medicine ili provodi specijalističko usavršavanje doktora medicine. Međunarodni posjet provodi se u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama i trgovačkim društvima, odnosno kod ovlaštenog doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu i na fakultetima ovlaštenim za provođenje specijalističkog usavršavanja u Republici Hrvatskoj. U svakom međunarodnom posjetu sudjeluju i predstavnici određenog specijalističkog usavršavanja u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama ovoga Pravilnika.

19. sporazum za obvezno provođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja je sporazum koji sklapaju ovlaštena zdravstvena ustanova iz članka 5. ovoga Pravilnika i ovlaštena zdravstvena ustanova, trgovačko društvo, odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika, a koji treba jamčiti izvođenje specijalističkog usavršavanja uz definiran sadržaj i razinu kompetencije koja se može u njima odvijati.

20. ispit debla je pisani ispit kojeg s pecijalizant polaže nakon završenog zajedničkog internističkog debla, odnosno nakon završenog zajedničkog kirurškog debla.

21. specijalistički ispit je ispit koji polaže specijalizant koji je obavio cjelokupni program specijalizacije, a sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela te se provodi kao pisani i usmeni ispit.

II. STANDARDI ZA ODREĐIVANJE OVLAŠTENIH ZDRAVSTVENIH USTANOVA I TRGOVAČKIH DRUŠTAVA ODNOSNO DOKTORA MEDICINE SPECIJALISTA KOJI OBAVLJAJU PRIVATNU PRAKSU

Članak 5.

(1) Program specijalističkog usavršavanja doktora medicine u trajanju od najmanje 50% od ukupnog trajanja specijalizacije obavlja se u zdravstvenoj ustanovi koja ispunjava sljedeće uvjete:

- obavljaju se stručni poslovi predviđeni programom određene specijalizacije u punom opsegu rada

- obavlja se sveučilišna nastava i provodi znanstveni rad

- ima odgovarajući prostor i medicinsko - tehničku opremu

- ima osiguran prostor za rad i usavršavanje specijalizanata (radne prostorije, dvorane i sl.)

- provodi se liječenje bolesnika u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti, uz provođenje praktičnih procedura potrebnih za stjecanje kompetencija propisanih za određenu specijalizaciju

- ima u radnom odnosu najmanje dva doktora medicine specijalista u znanstveno-nastavnom zvanju ili stručnom zvanju ili dva doktora medicine specijalista s najmanje deset godina specijalističkoga staža za granu specijalizacije u kojoj se specijalizant usavršava

- ima zaposlene doktore medicine specijaliste drugih medicinskih specijalnosti, kako bi se omogućilo da specijalizant stekne kompetencije iz programa specijalizacije

- ima zaposlene stručnjake drugih struka kako bi se omogućilo da specijalizant stekne kompetenciju timskog rada u skrbi bolesnika

- ima glavnog mentora za određenu granu specijalizacije

- ima listu mentora u omjeru da jedan mentor može voditi najviše tri specijalizanata, iznimno pet specijalizanata ako nema dovoljno mentora  

- ima listu komentora

- ima organizirane aktivnosti na području praćenja kvalitete zdravstvene zaštite

- upravlja kvalitetom unutar zdravstvene ustanove: planira zdravstvene radnike, donosi redovita izvješća o kvaliteti te ima vanjsku procjenu kvalitete rada

- ispunjava posebne uvjete navedene u programu pojedine specijalizacije

- transparentno provodi specijalističko usavršavanje: do 15. siječnja za prethodnu kalendarsku godinu donosi izvješće o procjeni uspješnosti provedbe programa specijalizacije za svaku specijalizaciju, na temelju prikupljenih anonimnih anketa te objavljuje izvješće na mrežnoj stranici zdravstvene ustanove

- anonimnu anketu ispunjava svaki specijalizant jednom godišnje u tijeku specijalizacije.

(2) Anketa iz stavka 1. podstavka 15. ovoga članka provodi se sukladno Smjernicama za provedbu ankete koje se nalaze u Prilogu X. ovoga Pravilnika i čine njegov sastavni dio.

Članak 6.

(1) Zdravstvena ustanova i trgovačko društvo odnosno privatna praksa doktora medicine specijaliste u kojoj se obavlja dio specijalističkog usavršavanja doktora medicine u trajanju do 50% od ukupnog trajanja specijalizacije mora ispunjavati sljedeće uvjete:

- obavljaju se stručni poslovi predviđeni programom određene specijalizacije

- ima odgovarajući prostor i medicinsko - tehničku opremu

- ima osiguran prostor za rad i usavršavanje specijalizanata (radni prostor, edukacijska dvorana i sl.)

- provodi se liječenje bolesnika u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti, uz provođenje praktičnih procedura potrebnih za stjecanje kompetencija propisanih za određenu specijalizaciju

- ima organizirane aktivnosti na području praćenja kvalitete zdravstvene zaštite

- ima u radnom odnosu s punim radnim vremenom najmanje dva doktora medicine specijalista grane specijalizacije za koju se specijalizant usavršava s najmanje pet godina specijalističkoga staža

- upravlja kvalitetom unutar zdravstvene ustanove: planira zdravstvene radnike, donosi redovita izvješća o kvaliteti te ima vanjsku procjenu kvalitete rada

- ima listu mentora u omjeru da jedan mentor može voditi najviše tri specijalizanata, iznimno pet specijalizanata ako nema dovoljno mentora ,

- ima listu komentora

- ispunjava posebne uvjete navedene u programu pojedine specijalizacije

- transparentno provodi specijalističko usavršavanje: do 15. siječnja za prethodnu kalendarsku godinu donosi izvješće o procjeni uspješnosti provedbe programa specijalizacije za svaku specijalizaciju, na temelju prikupljenih anonimnih anketa, te objavljuje izvješće na mrežnoj stranici zdravstvene ustanove.

- anonimnu anketu ispunjava svaki specijalizant jednom godišnje u tijeku specijalizacije.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, dio programa specijalističkog usavršavanja koji se obavlja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ili specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti može se obaviti u specijalističkoj ordinaciji privatne prakse u kojoj zdravstvenu djelatnost iste grane specijalnosti obavlja specijalist s najmanje pet godina specijalističkog staža.

Članak 7.

(1) Ministarstvo, po prethodno pribavljenom mišljenju Nacionalnog povjerenstva, rješenjem na vrijeme od pet godina ovlašćuje zdravstvenu ustanovu koja ispunjava uvjete iz članka 5. ovoga Pravilnika te zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo i doktora medicine specijalistu koji obavlja privatnu praksu, a koje ispunjavaju uvjete iz članka 6. ovoga Pravilnika za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije, te medicinski fakultet za specijalizaciju iz sudske medicine ili patologije i citologije.

(2) U zahtjevu za davanje ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena ustanova koja ispunjava uvjete iz članka 5. ovoga Pravilnika predlaže granu specijalizacije koje će se u toj ustanovi provoditi, predlaže dio programa specijalističkog usavršavanja koji će se u toj ustanovi izvoditi, jednog glavnog mentora za pojedinu granu specijalizacije, te predlažu zdravstvene ustanove, trgovačka društva odnosno doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika s kojima ima sklopljen sporazum za obvezno provođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja.

(3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka, zdravstvena ustanova obvezna je priložiti elaborat o radu koji sadrži broj postupaka, pregleda i pacijenata s određenom dijagnozom koji se liječe u toj zdravstvenoj ustanovi te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 5. ovoga Pravilnika.

(4) U zahtjevu za davanje ovlaštenja iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena ustanova, trgovačko društvo odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu koja ispunjava uvjete iz članka 6. ovoga Pravilnika predlaže granu specijalizacije koja će se u njima provoditi, dio programa specijalističkog usavršavanja koji će se provoditi, listu mentora i listu komentora za pojedinu granu specijalizacije te zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika s kojima ima sklopljen sporazum za obvezno provođenje dijelova programa specijalističkog usavršavanja na temelju programa specijalističkog usavršavanja za određenu specijalizaciju.

(5) U zahtjevu iz stavka 4. ovoga članka, zdravstvena ustanova, trgovačko društvo odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu obvezni su priložiti elaborat o radu koji sadrži broj postupaka, pregleda i pacijenata s određenom dijagnozom koji se liječe u toj zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno privatnoj praksi te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 6. ovoga Pravilnika.

(6) Za omogućavanje provođenja specijalističkog usavršavanja odgovara odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi i trgovačkom društvu odnosno rukovoditelj jedinice u kojoj se specijalističko usavršavanje provodi, te doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu.

(7) O nastalim promjenama u vezi ispunjavanja uvjeta na temelju kojih je dano ovlaštenje Ministarstva za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane, ravnatelj zdravstvene ustanove, osoba ovlaštena za vođenje poslova trgovačkog društva i nositelj privatne prakse obvezan je obavijestiti Ministarstvo u roku od 30 dana od dana nastupa promjene.

(8) Ministarstvo vodi evidenciju zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava i doktora medicine specijalista koji obavljaju privatnu praksu ovlaštenih za obavljanje specijalističkog usavršavanja.

(9) Zdravstvena ustanova iz članka 5. ovoga Pravilnika obvezna je objaviti na mrežnim stranicama popis ovlaštenja za provođenje specijalističkog usavršavanja po granama specijalizacije s podacima o glavnom mentoru, listu mentora te podatke o vremenskom trajanju i dijelovima programa za koji je ustanova ovlaštena.

(10) Zdravstvena ustanova, trgovačko društvo odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika obvezni su objaviti na mrežnim stranicama popis ovlaštenja za provođenje specijalističkog usavršavanja po granama specijalizacije, listu mentora te podatke o vremenskom trajanju i dijelovima programa za koji su ovlašteni.

III. UVJETI ZA SPECIJALIZANTA

Članak 8.

(1) Doktori medicine mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije odnosno uže specijalizacije.

(2) Ne može se provoditi stručno usavršavanje putem uže specijalizacije koja ima isti naziv kao i specijalizacija upisana u točki 5.1.3. Priloga V. Direktive 2005/36/EZ.

(3) Popis specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka nalazi se u Prilogu I. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio, a popis užih specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka nalazi se u Prilogu III. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(4) Programi specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka nalaze se u Prilogu II. ovoga Pravilnika i čine njegov sastavni dio, a obuhvaćaju sadržaj, trajanje svih dijelova specijalističkog usavršavanja, popis općih i posebnih kompetencija, uvjete koje moraju ispunjavati ovlaštene zdravstvene ustanove i trgovačka društva, odnosno ovlašteni doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu za obavljanje specijalističkog usavršavanja, obrazac praćenja napredovanja u stjecanju kompetencija te obrazac praćenja zahvata te se objavljuju u „Narodnim novinama“ i na mrežnim stranicama Ministarstva.

(5) Programi užih specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka tiskani su u Prilogu I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 111/09), Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine«, br. 116/15, 62/16) i Ispravku Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 69/16), a program uže specijalizacije iz medicine boli u Prilogu III.A ovoga Pravilnika.

Članak 9.

(1) Specijalističko usavršavanje sadrži teorijski i praktični program, koji traje u vremenskom razdoblju određenom programom iz Priloga II. ovoga Pravilnika. Tijekom teorijskog dijela programa specijalizant stječe teorijsko znanje koje je temelj za kompetencije propisane programom specijalizacije. Specijalizant stječe praktične i kliničke vještine, temeljne kompetencije za određenu specijalnost uz propisan broj procedura iz programa specijalizacije.

(2) Specijalizant sudjeluje u aktivnostima predviđenim programom specijalizacije. Specijalizant stječe ishode učenja i kompetencije: znanje, vještine i profesionalno ponašanje. Ishodi učenja specijalizacije obuhvaćaju ono što specijalizant zna, razumije i sposoban je učiniti tijekom i nakon specijalističkog usavršavanja.

Članak 10.

(1) Djelomično izuzeće od pojedinih dijelova programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine iz Priloga II. ovoga Pravilnika primjenjuje se pod uvjetom da je navedeni dio programa specijalističkog usavršavanja već obavljen u okviru drugog programa specijalističkog usavršavanja specijalističke kvalifikacije upisane u Prilog V. točke 5.1.3. Direktive 2005/36/EZ ako je doktor medicine specijalist stekao diplomu o specijalističkom usavršavanju iz točke 5.1.3. Priloga V. Direktive 2005/36/EZ ili specijalističku kvalifikaciju u skladu s programom i vremenskim trajanjem iz Priloga V. točke 5.1.3. Direktive 2005/36/EZ u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica Europske unije i ako je vremensko trajanje isto ili duže od vremenskog trajanja iz točke 5.1.3. Priloga V. Direktive 2005/36/EZ te ako je provedeno specijalističko usavršavanje u skladu s člankom 25. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija.

(2) Izuzeće iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo može odobriti za najviše polovinu trajanja programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine iz Priloga II. ovoga Pravilnika.

(3) Djelomično izuzeće od pojedinih dijelova programa specijalističkog usavršavanja doktora medicine specijalizacija iz Priloga II. ovoga Pravilnika primjenjuje se i pod uvjetom da je navedeni dio programa specijalističkog usavršavanja obavljen tijekom zajedničkog internističkog debla ili zajedničkog kirurškog debla u Republici Hrvatskoj iz Priloga II. ovoga Pravilnika.

Članak 11.

(1) Uvjeti za prestanak specijalizacije ostvareni su ako tijekom specijalizacije:

1. specijalizantu prestane radni odnos u zdravstvenoj ustanovi ili trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu odnosno prestane njegovo pravo na obavljanje privatne prakse te u pravnoj ili fizičkoj osobi, odnosno u tijelu iz članka 182. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakon)

2. od specijalizacije odustane specijalizant kojem je specijalizacija odobrena za vlastite potrebe

3. glavni mentor i/ili mentor sukladno odredbi članka 16. stavka 4. ovoga Pravilnika utvrdi, najkasnije do završetka druge godine specijalizacije, da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava

4. ravnatelj donese odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu sukladno članku 16. stavku 2. ovoga Pravilnika

5. ako po četvrti put ne položi specijalistički ispit.

(2) Rješenje o prestanku prava na specijalizaciju donosi Ministarstvo na temelju zahtjeva specijalizanta, zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili doktora medicine privatne prakse iz članka 182. stavka 1. Zakona odnosno pravne ili fizičke osobe, odnosno tijela iz članka 182. stavka 2. Zakona.

(3) Rješenje o prestanku prava na specijalizaciju iz stavka 1. točke 5. ovoga članka Ministarstvo donosi po službenoj dužnosti.

(4) Zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka prilažu se isprave kojima se dokazuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ovoga članka.

IV. UVJETI ZA GLAVNOG MENTORA, MENTORA I KOMENTORA

Članak 12.

(1) Ravnatelj zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika predlaže jednog glavnog mentora za svaku specijalizaciju. Glavni mentor mora biti u radnom odnosu u punom radnom vremenu u zdravstvenoj ustanovi, odnosno u punom radnom vremenu u zdravstvenoj ustanovi i visokom učilištu u kojoj je predložen za glavnog mentora. Glavni mentor treba imati temeljne kompetencije za mentora. Radna skupina predlaže glavnog mentora za specijalizacije iz obiteljske medicine, školske i adolescentne medicine te medicine rada i športa .

(2) Uvjeti za glavnog mentora su:

- specijalističko iskustvo najmanje 10 godina nakon specijalističke kvalifikacije (diplome ili uvjerenja)

- obrazovne, organizacijske i upravljačke kvalitete

- znanje i iskustvo osposobiti liječnika specijalistu

- završen tečaj izobrazbe mentora akreditiran na medicinskom fakultetu Republike Hrvatske.

(3) Glavni mentor je odgovoran za praćenje i pravilnu provedbu cjelokupnog programa specijalističkog usavršavanja u zdravstvenoj ustanovi, te za ravnomjernu raspodjelu specijalizanata raspoloživim mentorima

(4) Obveze glavnog mentora su:

- dogovaranje i planiranje provođenja programa specijalizacije s mentorima i komentorima

- koordiniranje i nadziranje tijeka specijalizacije

- praćenje napretka specijalizanta

- osiguranje prikladne ravnoteže između liječničkog posla i specijalističkog usavršavanja specijalizanta

- organiziranje rasprave o stručnim pitanjima

- održavanje redovitih sastanaka mentora i specijalizanata u vezi stručnih tema

- suradnja s mentorima i komentorima

- određivanje mentora i komentora

- redovito provjeravanje znanja specijalizanta putem provjere znanja i vještina primjenom metoda praćenja specijalizanata

- odgovornost za točnost podataka u knjižici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevniku rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju

- obavljanje poslova koji osiguravaju stjecanje svih znanja, vještina i kompetencija potrebnih za završetak specijalizacije.

(5) Ministarstvo vodi evidenciju glavnih mentora po granama specijalizacije i ustanovama koje imaju ovlaštenje za provođenje specijalističkog usavršavanja iz određene grane specijalizacije.

(6) Glavni mentor treba:

- poznavati sve aspekte programa specijalističkog usavršavanja i probleme povezane s njegovom kliničkom provedbom

- biti upoznati s principima modernog medicinskog obrazovanja s naglaskom na alate za ocjenjivanje, kako podržati specijalizante u teškoćama i kako dati učinkovite povratne informacije, uključujući savjete za razvoj karijere

- biti sposoban unaprijediti kompetencije specijalizanta, uključujući etičko ponašanje i humanističke vrijednosti, kao i znanstveno istraživački interes

- dalje razvijati vlastite upravljačke i mentorske kompetencije.

(7) Mentorstvo glavnom mentoru može prestati iz objektivnih ili subjektivnih razloga.

Članak 13.

(1) Mentor mora biti u radnom odnosu u punom radnom vremenu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno mora biti nositelj privatne prakse doktora medicine specijaliste, odnosno u radnom odnosu u punom radnom vremenu u zdravstvenoj ustanovi i visokom učilištu te treba imati temeljne kompetencije za mentora.

(2)  Uvjeti za mentora su:

- specijalističko iskustvo najmanje 5 godina nakon specijalističke kvalifikacije (diplome ili uvjerenja)

- obrazovne, organizacijske i upravljačke kvalitete

- znanje i iskustvo osposobiti liječnika specijalistu

- završen tečaj izobrazbe mentora akreditiran na medicinskom fakultetu Republike Hrvatske.

(3) Specijalizant u svakoj zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu ili kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu u kojoj obavlja dio programa specijalizacije ima mentora ili komentora.

(4) Mentor je obvezan provesti najmanje tri sata tjedno u radu sa specijalizantom.

(5) Za svoj rad mentor je odgovoran glavnom mentoru u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika.

(6) Obveze mentora su:

- vođenje i nadgledanje određenog dijela specijalizacije

- kontinuirano praćenje napredovanja specijalizanta u stjecanju kompetencija i propisanih stručnih aktivnosti,

- jednom godišnje izvijestiti glavnog mentora o napretku specijalizanta o stečenim kompetencijama treće razine

- redovito provjeravanje znanja specijalizanta putem provjere znanja i vještina te metoda praćenja napredovanja specijalizanata,

- suradnja s glavnim mentorom, mentorima i komentorima

- odgovoran je za propisano provođenje programa specijalističkog usavršavanja

- prilagođava provedbu specijalističkog usavršavanja sukladno ostvarenim kompetencijama i napredovanju specijalizanta te po potrebi savjetuje dulji boravak na određenom odjelu radi stjecanja vještina

- odgovoran je za vjerodostojnost podataka u knjižici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u koju bilježi napredak specijalizanta u stjecanju kompetencija za dio programa koji potpisuje te za točnost podataka u dnevniku rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju za dio programa koji potpisuje.

(7) Mentor treba:

- poznavati sve aspekte programa specijalističkog usavršavanja i probleme povezane s njegovom kliničkom provedbom

- biti upoznati s principima modernog medicinskog obrazovanja s naglaskom na alate za ocjenjivanje, kako podržati specijalizante u teškoćama i kako dati učinkovite povratne informacije, uključujući savjete za razvoj karijere

- biti sposobni unaprijediti kompetencije specijalizanta, uključujući etičko ponašanje i humanističke vrijednosti, kao i znanstveno istraživački interes

- dalje razvijati vlastite upravljačke i mentorske kompetencije.

(8) Mentorstvo mentoru može prestati iz objektivnih ili subjektivnih razloga.

Članak 14.

(1) Komentor mora biti u radnom odnosu u punom radnom vremenu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi odnosno trgovačkom društvu sukladno članku 7. ovoga Pravilnika odnosno u radnom odnosu u punom radnom vremenu u zdravstvenoj ustanovi i visokom učilištu. Komentor treba imati temeljne kompetencije za mentora i najmanje 5 godina specijalističkog iskustva.

(2) Glavni mentor određuje komentora tijekom specijalističkog usavršavanja sukladno programu specijalističkog usavršavanja najkasnije dva mjeseca prije upućivanja na dio programa koji nadzire komentor odnosno prije upućivanja u drugu zdravstvenu ustanovu.

(3)   Za svoj rad komentor je odgovoran glavnom mentoru u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika.

(4) Obveze komentora su:

- vođenje i nadziranje određenog dijela specijalizacije

- suradnja s glavnim mentorom i mentorom

- odgovoran je za propisano provođenje dijela programa specijalističkog usavršavanja

- odgovoran je za vjerodostojnost podataka u knjižici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u koju bilježi napredak specijalizanta u stjecanju kompetencija za dio programa koji potpisuje te za vjerodostojnost podataka u dnevniku rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju za dio programa koji potpisuje.

 V. ORGANIZACIJA SPECIJALISTIČKOG USAVRŠAVANJA

Članak 15.

(1) Specijalizant započinje s obavljanjem specijalističkog usavršavanja u roku od 30 dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije odnosno uže specijalizacije.

(2) U roku iz stavka 1. ovoga članka glavni mentor obvezan je izraditi raspored obavljanja propisanog programa specijalističkog usavršavanja, s mentorima dogovoriti obavljanje specijalizacije u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika i u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika te utvrditi dan početka specijalizacije, o čemu obavještava specijalizanta.

(3) Glavni mentor obvezan je u rasporedu obavljanja propisanog programa specijalističkog usavršavanja odrediti obavljanje dijela specijalizacije u drugoj ovlaštenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika, iako je zdravstvena ustanova u kojoj je zaposlen glavni mentor ovlaštena i za taj dio programa specijalizacije.

(4) Raspored obavljanja programa specijalističkog usavršavanja sadrži dio specijalističkog usavršavanja koji se obavlja u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika u trajanju od najmanje 50% od ukupnog trajanja specijalizacije i dio specijalističkog usavršavanja koji se obavlja u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika u trajanju do 50% od ukupnog trajanja specijalizacije.

(5) Sporazumom za obvezno obavljanje dijela specijalističkog usavršavanja iz članka 7. stavaka 2. i 4. ovoga Pravilnika zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika i zdravstvene ustanove, trgovačka društva odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika, određuju obavljanje dijelova specijalističkog usavršavanja u cilju stjecanja potrebnih znanja i vještina na različitim razinama zdravstvene djelatnosti.

Članak 16.

(1) Prije isteka probnog rada specijalizanta u trajanju od šest mjeseci, glavni mentor i mentor obvezni su dati pisano izvješće ravnatelju zdravstvene ustanove iz članka 186. stavka 1. Zakona o izvršavanju obveza specijalizanta iz programa specijalističkog usavršavanja s mišljenjem je li specijalizant zadovoljio na probnom radu .

(2) Ravnatelj iz stavka 1. ovoga članka obvezan je donijeti pisanu odluku da specijalizant nije zadovoljio na probnom radu, ako to utvrdi iz izvješća glavnog mentora i mentora.

(3) Ako mentor utvrdi najkasnije do završetka druge godine specijalizacije da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalističkog usavršavanja ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava, o tome pisano izvješćuje glavnog mentora, Ministarstvo, zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, privatnu praksu iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravnu ili fizičku osobu, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona.

(4) Ako glavni mentor tijekom mentorstva utvrdi da specijalizant ne izvršava obveze iz programa specijalističkog usavršavanja ili nema sklonosti prema specijalizaciji za koju se usavršava najkasnije do završetka druge godine specijalizacije, o tome pisano izvješćuje Ministarstvo, zdravstvenu ustanovu, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost, privatnu praksu iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravnu ili fizičku osobu, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona.

Članak 17.

(1) Dio programa specijalizacije koji je zajednički za sve specijalističke programe mora obuhvaćati sadržaje stjecanja općih kompetencija iz područja:

- komunikacijske vještine

- timskog rada

- stjecanja i prenošenja znanja

- upravljanja sustavom

- financijskif aspekata medicinskog rada

- profesionalnog razvoja

- promocije zdravlja

- kompetencija specijalizanta za komunikatora, suradnika, zdravstvenog zagovornika, učenika, učitelja i profesionalca.

 (2) Dio teorijskog programa specijalizacije iz stavka 1. ovoga članka, uključujući i sveučilišni poslijediplomski specijalistički studij, obavlja se na medicinskom fakultetu. Sveučilišni poslijediplomski specijalistički studij traje tri mjeseca. Tijekom trajanja poslijediplomskog specijalističkog studija specijalizant ne provodi praktični dio specijalizacije u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ili zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu iz članka 6. ovoga Pravilnika.

(3) Specijalističko usavršavanje temelji se na stjecanju kompetencija, pa specijalizant godišnje treba steći najmanje 20% kompetencija treće ili četvrte razine iz programa specijalizacije.

(4) Ako specijalizant nije stekao kompetencije u predviđenom vremenskom trajanju, mentor može produžiti vremensko trajanje dijela specijalističkog usavršavanja. Specijalističko usavršavanje može se ukupno produžiti za najviše šest mjeseci.

(5) Tijekom specijalističkog usavršavanja potiče se specijalizanta na znanstveni rad u području specijalizacije.

(6) Medicinski fakulteti obvezni su Ministarstvu dostaviti izvješće o provedbi poslijediplomskih specijalističkih studija do 30. rujna tekuće godine.

Članak 18.

(1) Specijalizant u pravilu provodi program specijalizacije bez prekida. Vrijeme godišnjeg odmora sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne smatra se prekidom, već je uračunato u vrijeme trajanja specijalizacije i za dio godišnjeg odmora koji je dulji od mjesec dana, specijalizacija se produljuje.

(2) O svakom prekidu u tijeku trajanja specijalističkog usavršavanja zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost odnosno doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu iz članka 182. stavka 1. Zakona ili pravna ili fizička osoba, odnosno tijelo iz članka 182. stavka 2. Zakona obvezna je izvijestiti Ministarstvo.

(3) Iznimka od stavka 2. ovoga članka jest stručno ili znanstveno usavršavanje u inozemstvu u kontinuiranom trajanju duljem od 30 dana, korištenje dopusta sukladno propisima kojima se regulira rodiljni, posvojiteljski i roditeljski dopust, komplikacije u trudnoći, privremene nesposobnosti za rad, izvršenje vojne obveze te pritvor dulji od 30 dana .

(4) Za prekid iz stavka 3. ovoga članka prilaže se potvrda ravnatelja zdravstvene ustanove, osobe ovlaštene za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili doktora medicine privatne prakse, odnosno čelnika tijela iz stavka 2. ovoga članka prilikom prijave specijalističkog ispita.

(5) U slučaju prekida specijalizacija se produljuje za vrijeme za koje je prekid trajao.

(6) Ako se dio specijalističkog usavršavanja obavlja u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi u inozemstvu, a koji dio je sukladan programu specijalističkog usavršavanja u Republici Hrvatskoj, specijalizacija se ne produljuje. O dijelu programa specijalističkog usavršavanja obavljenom u inozemstvu specijalizant je obavezan donijeti dokaz iz ovlaštene zdravstvene ustanove u inozemstvu koji potvrđuje ishode i stečene kompetencije. Glavni mentor ocjenjuje stečene kompetencije tijekom specijalističkog usavršavanja u inozemstvu.

Članak 19.

Specijalistu koji je u radnom odnosu u punom radnom vremenu u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu odnosno kod doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu iz članka 182. stavka 1. Zakona poslodavac može odlukom uputiti na drugu specijalizaciju.

Članak 20.

(1) Doktora medicine koji je u radnom odnosu u punom radnom vremenu u zdravstvenoj ustanovi na primarnoj razini zdravstvene zaštite te je uključen u program mjera iz članka 179.a zakona kojim se uređuje zdravstvena zaštita, u minimalnom trajanju od 12 mjeseci neprekidno, poslodavac može odlukom uputiti na specijalizaciju na primarnoj razini zdravstvene zaštite.

(2) Doktora medicine koji je u radnom odnosu u punom radnom vremenu u zdravstvenoj ustanovi na primarnoj razini zdravstvene zaštite, u minimalnom trajanju od 12 mjeseci neprekidno, poslodavac može odlukom uputiti na specijalizaciju na primarnoj razini zdravstvene zaštite.

VI. METODE PRAĆENJA NAPREDOVANJA I OCJENJIVANJE SPECIJALIZANTA

Članak 21.

(1) Metode praćenja napredovanja i ocjenjivanje specijalizanta su formativne (tijekom specijalizacije sa svrhom konstruktivnog i konkretnog savjeta za savladavanje i ostvarivanje kompetencija) i sumativne (na završetku, specijalistički ispit).

(2) Formativne metode praćenja napredovanja specijalizanta su:

a) knjižica o specijalističkom usavršavanju i dnevnik rada (pisana ili elektronička) u koju specijalizant i mentor redovito upisuju stečene kompetencije iz programa specijalizacije u razdoblju kada su provedene.

b) neposredna opservacija proceduralnih vještina specijalizanta koju provode glavni mentor, mentor i komentor za postupake iz programa specijalizacije

c) mini vježba kliničke opservacije koja predstavlja instrument ocjene interakcije specijalizanta s pacijentom, a provodi se prema obrascu koji se nalazi u Prilogu VII. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio, te prema sadržaju programa specijalizacije.

d) rasprava o slučajevima bolesnika koja se provodi tijekom praktičnog dijela specijalizacije. Voditelj rasprave sa specijalizantima je glavni mentor, mentor, komentor i/ili zdravstveni radnik s odgovarajućom specijalizacijom . Voditelj rasprave detaljno raspravlja o kliničkoj slici pacijenta, dijagnostičkoj metodi i terapijskom pristupu te potiče specijalizante na raspravu i kliničko prosuđivanje.

(3) Sumativna metoda ocjenjivanja specijalizanta je specijalistički ispit koji polaže specijalizant nakon obavljenog programa specijalizacije i nakon što je glavni mentor dao završno mišljenje.

Članak 22.

(1) Specijalističko usavršavanje i obveze specijalizanta u knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz članka 21. stavka 2. točke a) ovoga Pravilnika upisuju mentor i komentor u zdravstvenoj ustanovi iz članaka 5. i 6. ovoga Pravilnika u kojima specijalizant obavlja specijalističko usavršavanje prema propisanom programu, a koji uspis ovjerava glavni mentor.

(2) O rješenju spornih pitanja između glavnog mentora, mentora, komentora i specijalizanta oko upisa specijalističkog usavršavanja i obveza u knjižicu o specijalističkom usavršavanju doktora medicine odlučuje Radna skupina.

(3) Obrazac knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine nalazi se u Prilogu XI. i čini njegov sastavni dio.

Članak 23.

(1) Praćenje dnevnih aktivnosti specijalizanta tijekom specijalističkog usavršavanja, provjera usvojenih znanja i vještina, praćenje prikaza slučaja bolesnika, praćenje objavljenih stručnih radova iz područja specijalizacije upisuju se redovito u dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju iz članka 21. stavka 2. točke a) ovoga Pravilnika.

(2) Obrazac dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju nalazi se u Prilogu XII. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

VII. ISPIT DEBLA

Članak 24.

(1) Specijalizant nakon završenog zajedničkog internističkog debla, odnosno nakon završenog zajedničkog kirurškog debla, polaže ispit debla. Ispit debla održava se u pisanom obliku.

(2) Ispit debla polaže se istodobno na svim medicinskim fakultetima svakih 6 mjeseci.

(3) Specijalizant podnosi zahtjev za polaganje ispita debla Ministarstvu najranije 30 dana prije završetka zajedničkog internističkog debla, odnosno prije završetka zajedničkog kirurškog debla.

(4) Uz zahtjev iz stavka 3. ovoga članka obvezno se prilaže:

- pisano izvješće glavnog mentora kojim se potvrđuje da je specijalizant uspješno obavio program zajedničkog debla i

- dokaz o uplati naknade za provođenje završnog ispita Ministarstvu.

(5) Radna skupina nadležna za opću kirurgiju i Radna skupina nadležna za opću internu medicinu organiziraju pripremu i provođenje ispita debla iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Ministarstvo izdaje specijalizantu potvrdu o uspješno položenom ispitu debla nakon zajedničkog debla i o tome obavještava glavnog mentora.

(7) Položen ispit debla nakon zajedničkog debla priznaje se kao pisani dio specijalističkog ispita.

(8) Kandidat koji nije položio pisani ispit, može ponovo pristupiti ispitu u sljedećem roku.

(9) Ispit debla može se polagati najviše četiri puta.

(10) Specijalizant koji nije položio pisani ispit ili ispit debla nastavlja sa specijalističkim usavršavanjem, a pisani ispit ili ispit debla treba položiti do kraja specijalističkog programa kao uvjet izlaska na usmeni i praktični dio specijalističkog ispita.

VIII. SPECIJALISTIČKI ISPIT

Članak 25.

(1) Specijalizant koji je obavio cjelokupni program specijalizacije i položio pisani ispit iz ovoga Pravilnika polaže usmeni specijalistički ispit.

(2) Usmeni dio specijalističkog ispita polaže se najkasnije u roku od šest mjeseci od dana završetka specijalističkog usavršavanja.

Članak 26.

(1) Iznimno od članka 25. ovoga Pravilnika Ministarstvo priznaje položeni teorijski dio specijalističkog ispita pred Europskom unijom liječnika specijalista (u daljnjem tekstu: UEMS).

(2) Za stjecanje prava na naziv specijalista određene specijalnosti kandidat koji je položio europski specijalistički ispit pred UEMS-om obvezan je pravilno i u potpunosti obaviti cjelokupni program specijalizacije iz ovoga Pravilnika te steći sve propisane kompetencije.

(3) Radna skupina preporuča specijalizantima polaganje ispita pred Sekcijom UEMS ili specijalistički ispit.

Članak 27.

 (1) Kandidat podnosi zahtjev za polaganje usmenog dijela specijalističkog ispita Ministarstvu najkasnije 30 dana prije polaganja specijalističkog ispita.

 (2) Glavni mentor donosi završno mišljenje nakon završenog programa specijalizacije, ocjenjivanja putem metoda praćenja napredovanja specijalizanta, položenog ispita debla ili pisanog ispita, te odslušanog poslijediplomskog specijalističkog studija i položenih ispita.

 (3) Zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka prilaže se sljedeća dokumentacija:

- uredno popunjena knjižica o specijalističkom usavršavanju doktora medicine,

- uredno popunjen dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju,

- dokaz o završenom poslijediplomskom specijalističkom studiju ili dokaz o odslušanom poslijediplomskom specijalističkom studiju i položenim ispitima,

- dokumentacija o ocjenjivanju dijelova programa specijalističkog usavršavanja i položen ispit debla ili pisani ispit,

- potvrda ravnatelja zdravstvene ustanove, osobe ovlaštene za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili doktora medicine privatne prakse odnosno čelnika tijela ili pravne osobe o radnom odnosu kandidata, odnosno obavijest Ministarstvu o prekidu tijekom specijalizacije,

- dokaz s osobnim identifikacijskim brojem (preslika osobne iskaznice, putovnice, rodnog lista, vjenčanog lista ili domovnice uzet će se kao valjani dokaz o promjeni prezimena).

 (4) Ministarstvo odobrava polaganje specijalističkog ispita kada utvrdi da je kandidat pravilno i u potpunosti obavio program specijalizacije i druge.

 (5) Ministarstvo imenuje tri člana s liste ispitivača iz članka 28. ovog Pravilnika, od kojeg je najmanje jedan član iz ovlaštene zdravstvene ustanove u kojoj se polaže specijalistički ispit, a najmanje jedan član mora biti iz druge ovlaštene zdravstvene ustanove u kojoj kandidat nije obavljao specijalističko usavršavanje, imenuje tajnika  ispitne komisije na prijedlog predsjednika ispitne komisije i određuje datum polaganja specijalističkog ispita .

 (6) Tajnik ispitne komisije je zaposlenik zdravstvene ustanove iz članka 5. ovoga Pravilnika.

 (7) Tajnik komisije vodi Zapisnik o specijalističkom ispitu, koji potpisuju svi članovi ispitne komisije. Tajnik komisije dostavlja zapisnik sa specijalističkog ispita Ministarstvu elektroničkim putem najkasnije u roku od tri dana od provedenog ispita.

(8) Zapisnik iz stavka 8. ovoga članka vodi se u pisanom ili elektroničkom obliku.

(9) Obrazac za zahtjev za polaganje specijalističkog ispita iz stavaka 1. i 3. ovoga članka nalazi se u Prilogu V. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(10) Obrazac zapisnika o polaganju specijalističkog ispita nalazi se u Prilogu XIII. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 28.

(1) Uvjeti za ispitivača jesu:

- razvijene specijalističke kompetencije, samopouzdanje i vjerodostojnost za procjenu sljedeće generacije specijalista

- da je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi koja ima ovlaštenje za specijalističko usavršavanje

- aktivno sudjelovanje u specijalističkom usavršavanju specijalizanata

- izražene komunikacijske vještine u govoru i pismu

- sposobnost rada u timu

- dobar ugled u struci.

(2) Lista ispitivača objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva.

(3) Ispitivači s liste ispitivača iz stavka 3. ovoga članka moraju biti ravnomjerno zastupljeni u ispitnim komisijama na specijalističkom ispitu.

Članak 29.

(1) Specijalistički ispit polaže se u zdravstvenoj ustanovi iz članka 5. ovoga Pravilnika, u kojoj je zaposlen predsjednik ispitne komisije.

(2) Specijalistički ispit sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela, a provodi se kao pisani i usmeni dio ispita.

(3) Specijalizant je obvezan prvo pristupiti pisanom dijelu specijalističkog ispita, na koji može pristupiti nakon završenih najmanje 50% programa specijalizacije.

(4) Pisani dio ispita sastoji se od pitanja s višestrukim odgovorima, s mogućih pet odgovora po pitanju od kojih je samo jedan odgovor točan, a za pogrešne odgovore nema negativnih bodova.

(5) Pisani dio ispita sadrži najmanje 70 pitanja s dvostrukim trajanjem ispita u odnosu na broj pitanja računajući u minutama. Prolaznim se smatra 60% točno odgovorenih pitanja. Pitanja za svaku specijalizaciju u ukupnom fondu pitanja pisanog dijela specijalističkog ispita sastavlja Radna skupina, a fond pitanja sadrži najmanje 300 pitanja, a 10% pitanja obnavlja se jednom godišnje.

(6) Kandidat koji nije položio pisani dio ispita, može ponovo pristupiti pisanom dijelu ispita u sljedećem ispitnom roku..

(7) Usmeni dio ispita polaže se pred ispitnom komisijom i sastoji se od praktičnog i teorijskog dijela usklađenog s programom specijalističkog usavršavanja, tijekom kojeg se ocjenjuju kompetencije stečene programom specijalističkog usavršavanja.

Članak 30.

(1) Opći uspjeh kandidata na specijalističkom ispitu ocjenjuje se s „položio“ ili „nije položio“.

(2) Opći uspjeh se donosi većinom glasova članova ispitne komisije i upisuje se uz pitanja u zapisnik o polaganju specijalističkog ispita.

Članak 31.

(1) Doktoru medicine koji je položio specijalistički ispit Ministarstvo izdaje diplomu o specijalističkom usavršavanju odnosno uvjerenje o položenom ispitu iz uže specijalizacije

(2) Obrazac diplome iz stavka 1. ovoga članka nalazi se u Prilogu VIII. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(3) Obrazac uvjerenja iz stavka 1. ovoga članka nalazi se u Prilogu IX. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(4) Ministarstvo vodi evidenciju o doktorima medicine koji su položili specijalistički ispit i ispit iz uže specijalizacije.

Članak 32.

(1) Kandidat koji ne položi usmeni specijalistički ispit prvi put, može ga ponoviti u roku koji zapisnički utvrdi ispitna komisija, a koji ne može biti kraći od 30 dana, niti dulji od 90 dana od dana polaganja usmenog dijela specijalističkog ispita. Ako kandidat ne položi usmeni ispit drugi put, može još jedanput ponoviti usmeni specijalistički ispit kroz daljnjih 90 dana.

(2) Ako kandidat ne položi usmeni specijalistički ispit kroz daljnjih 90 dana iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo ga upućuje na ponovno obavljanje specijalističkog usavršavanja u drugu zdravstvenu ustanovu iz članka 5. ovoga Pravilnika u trajanju koje predloži ispitna komisija, a koje ne može biti kraće od 90 dana niti duže od šest mjeseci, te određuje mentora, nakon čega pristupa polaganju specijalističkog ispita (pisanog i usmenog).

(3) Ako kandidat ne pristupi polaganju usmenog dijela specijalističkog ispita ili odustane od započetog ispita bez opravdanog razloga, smatra se da ispit taj put nije položio i mora ga ponoviti u roku koji odredi ispitna komisija, a koji ne smije biti dulji od 90 dana. Troškove ponavljanja ispita snosi sam kandidat. Opravdanost razloga utvrđuje ispitna komisija.

(4) Kandidat može pristupiti polaganju specijalističkog ispita najviše četiri puta.

(5) Ako kandidat ne položi specijalistički ispit sukladno stavku 4. ovoga članka, gubi pravo na daljnje specijalističko usavršavanje u toj grani specijalizacije.

Članak 33.

Po položenom specijalističkom ispitu stječe se naziv specijalist određene grane specijalnosti, propisan u programu specijalizacije iz članka 8. ovoga Pravilnika.

Članak 34.

(1) Kandidat može izjaviti Ministarstvu prigovor na provedeni specijalistički ispit u cijelosti ili u dijelu ispita, u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje upravni postupak.

(2) Ministarstvo odlučuje o prigovoru na temelju mišljenja Nacionalnog povjerenstva, koje može uključiti u izradu mišljenja jednog ili više stručnjaka samo za taj predmet, bez sudjelovanja ispitivača na čiji dio specijalističkog ispita je izjavljen prigovor.

Članak 35.

Ministarstvo provodi postupak priznavanja stručne kvalifikacije specijalist obavljene u inozemstvu sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija i uvjetima, programu i kompetencijama propisanih ovim Pravilnikom.

IX. NACIONALNO POVJERENSTVO ZA SPECIJALISTIČKO USAVRŠAVANJE DOKTORA MEDICINE

Članak 36.

(1) Nacionalno povjerenstvo savjetodavno je povjerenstvo ministru zaduženo za provjeru, procjenu i unaprjeđenje kvalitete specijalističkog usavršavanja doktora medicine.

(2) Nacionalno povjerenstvo:

- nadzire trajanje i sadržaj specijalističkog usavršavanja

- kontrolira kvalitetu specijalističkog usavršavanja

- predlaže ministru metode procjene napredovanja specijalizanata putem formativnog i sumativnog ocjenjivanja

- planira stručne posjete

- sudjeluje u međunarodnoj posjeti

- primjenjuje standarde europskog okvira specijalističkog usavršavanja

- predlaže stručnjake radi uvrštavanja na listu ispitivača

- određuje ispunjavanje uvjeta zdravstvene ustanove, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost te privatne prakse za provođenje programa specijalističkog usavršavanja.

 (3) Nacionalno povjerenstvo donosi poslovnik o svome radu.

Članak 37.

(1) Kvalitetu specijalističkog usavršavanja doktora medicine, odnosno njezinu provjeru, procjenu i unaprjeđenje obavlja Nacionalno povjerenstvo.

(2) Nacionalno povjerenstvo donosi pravila o provjeri kvalitete specijalističkog usavršavanja.

(3) U slučaju negativnog nalaza provjere kvalitete specijalističkog usavršavanja doktora medicine za pojedinu granu specijalizacije, Nacionalno povjerenstvo predlaže ministru poduzimanje odgovarajućih mjera.

Članak 38.

(1) Nacionalno povjerenstvo donosi godišnji plan stručnih posjeta ovlaštenim zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost, doktora medicine specijalista koji obavlja privatnu praksu odnosno na fakultetu ovlaštenom za provođenje specijalističkog usavršavanja.

(2) Izvanredni stručni posjet provodi se po potrebi.

(3) Na prijedlog Nacionalnog povjerenstva ministar imenuje Povjerenstvo za stručni posjet iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.

(4) Povjerenstvo za stručni posjet čine tri člana, od kojih je jedan predsjednik. Predsjednik je specijalist iste specijalizacije koja se ocjenjuje. Jedan član Povjerenstva je specijalizant istog područja. Povjerenstvo za stručni posjet imenuje se u dogovoru s voditeljem Radne skupine.

(5) Tijekom stručnog posjeta Povjerenstvo za stručni posjet provjerava kvalitetu specijalističkog usavršavanja i kvalitetu rada glavnog mentora, mentora i komentora u skladu s Prilogom VI.

(6) Tijekom stručnog posjeta Povjerenstvo za stručni posjet vodi zapisnik, a na temelju procjene uvjeta provođenja programa specijalizacije donosi pisani zaključak te podnosi izvješće o obavljenom posjetu Nacionalnom povjerenstvu.

(7) Izvješće Povjerenstva za stručni posjet iz stavka 6. ovoga članka dostavlja se i zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, doktoru medicine specijalistu koji obavlja privatnu praksu odnosno fakultetu u kojoj je proveden stručni posjet u roku od 30 dana od dana provedene stručne posjete.

(8) Zdravstvena ustanova, trgovačko društvo, doktor medicine specijalist koji obavlja privatnu praksu odnosno medicinski fakultet može se očitovati na izvješće Povjerenstva za stručni posjet Nacionalnom povjerenstvu u roku od 15 dana od dana primitka Izvješća iz stavka 7. ovoga članka.

(9) Na temelju izvješća Povjerenstva za stručni posjet iz stavka 6. ovoga članka, Nacionalno povjerenstvo daje prijedlog Ministarstvu o davanju ili ukidanju ovlaštenja za provođenje specijalističkog usavršavanja.

(10) Nacionalno povjerenstvo dostavlja Ministarstvu godišnje izvješće o rezultatima provjere kvalitete specijalističkog usavršavanja najkasnije do ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, koje se objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva.

X. RADNA SKUPINA ZA SPECIJALISTIČKO USAVRŠAVANJE DOKTORA MEDICINE ZA POJEDINU GRANU SPECIJALIZACIJE

Članak 39.

(1) Radnu skupinu i voditelja Radne skupine, imenuje ministar odlukom na razdoblje od pet godina, posebno za svaku granu specijalizacije.

(2) Preporuča se da radna skupina ima najmanje sedam članova iz redova stručnjaka određene grane specijalizacije, imajući u vidu geografsku zastupljenost i razine zdravstvene zaštite, kada je primjenjivo, a preporuča se da je jedan član radne skupine aktivan u UEMS-u kao predstavnik Hrvatskog liječničkog zbora.

(3) Članovi Radne skupine moraju biti doktori medicine specijalisti iste specijalističke grane za granu specijalizacije za koju se imenuju s najmanje pet godina specijalističkog staža. U slučaju kada se uvodi novo specijalističko usavršavanje, članovi Radne skupine su i doktori medicine specijalisti srodne grane specijalizacije za koju se imenuju s najmanje pet godina specijalističkog staža.

(4) Voditelj Radne skupine mora biti doktor medicine specijalist sa znanstveno-nastavnim zvanjem ili nazivom primarijus iste specijalističke grane za koju se Radna skupina imenuje, ili specijalist iste specijalističke grane za koju se Radna skupina imenuje s najmanje deset godina specijalističkog staža.

(5) Radna skupina za svoj rad odgovara ministru i Nacionalnom povjerenstvu.

Članak 40.

Zadaće Radne skupine su:

- usklađivanje programa specijalizacije s novim europskim uvjetima specijalističkog usavršavanja

- koordiniranje izvođenja programa specijalističkog usavršavanja određene specijalizacije u Republici Hrvatskoj

- nadziranje rada svih glavnih mentora, mentora i komentora za određenu granu specijalizacije

- davanje stručnog mišljenja o ispunjavanju uvjeta za provođenje specijalizacije iz članaka 5. i 6. ovoga Pravilnika

- sastavljanje opisa povjerenih specijalističkih aktivnosti koje treba usvojiti specijalizant

- nadziranje kvalitete provedbe specijalizacije i specijalističkog ispita

- predlaganje Nacionalnom povjerenstvu mjere za unaprjeđenje specijalističkog usavršavanja

- sastavlja pitanja pisanog dijela specijalističkog ispita za granu specijalizacije

- koordiniranje i analiziranje provedbe specijalističkog ispita

- predlaže ministru osnivanje radnih tijela

- izdaje potvrdu o položenom pisanom specijalističkom ispitu ili ispitu debla

- upravlja pitanjima te ocijenjuje pitanja

- odgovorna je za pisani ispit ili ispit debla

- izvješćuje Ministarstvo o rezultatima pisanog ispita ili ispita debla.

Članak 41.

Ministarstvo vodi evidenciju članova Radne skupine koju objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva.

Članak 42.

Ministar može razriješiti voditelja ili člana Radne skupine i prije isteka mandata na koji je izabran:

- na osobni zahtjev

- na prijedlog voditelja Radne skupine

- na prijedlog Nacionalnog povjerenstva

- ako ne ispunjava zadaće iz članka 40. ovoga Pravilnika

- ako ne saziva sastanke ili ne sudjeluje u radu Radne skupine.

XI. DOKUMENTACIJA ZA ODOBRENJE SPECIJALIZACIJE ODNOSNO UŽE SPECIJALIZACIJE

Članak 43.

(1) Uz zahtjev za donošenje rješenja o odobrenju specijalizacije odnosno uže specijalizacije iz članka 182. stavka 5. Zakona doktor medicine obvezan je Ministarstvu dostaviti uredno popunjeni Obrazac zahtjeva za odobrenje specijalizacije odnosno uže specijalizacije sa dokumentacijom navedenom u Obrascu.

(2) Obrazac zahtjeva za odobrenje specijalizacije odnosno uže specijalizacije iz stavka 1. ovoga članka nalazi se u Prilogu IV. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Članak 44.

Odredbe ovoga Pravilnika koje se odnose na specijalizacije odgovarajuće se primjenjuju na uže specijalizacije.

XII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 45.

Odluke o imenovanju iz članka 39. stavka 1. ovoga Pravilnika ministar će donijeti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Članak 46.

(1) Polaganje pisanog ispita i ispita debla iz članaka 24. i 27. ovoga Pravilnika Ministarstvo će organizirati najkasnije u roku od 24 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

(2) Do provođenja ispita iz stavka 1. ovoga članka, ispit će se polagati usmeno pred ispitnom komisijom od tri člana koje imenuje Ministarstvo.

Članak 47.

(1) Radna skupina iz članka 39. ovoga Pravilnika obvezna je izraditi fond pitanja u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

(2) Do izrade fonda pitanja iz stavka 1. ovoga Pravilnika pisani dio ispita nije obvezni dio specijalističkog ispita.

Članak 48.

(1) Knjižica o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i dnevnik rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju zamijenit će se elektroničkom knjižicom i dnevnikom rada u roku od dvije godina od dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

(2) Nakon uspostave knjižice i dnevnika rada u elektroničkom obliku kandidat uz prijavu za polaganje specijalističkog ispita iz članka 27. ovoga Pravilnika više nije obvezan dostaviti preslike, odnosno izvornike navedenih dokumenata.

Članak 49.

  (1) Ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatne prakse uskladit će omjer mentora i specijalizanta na način da jedan mentor vodi najviše tri specijalizanta u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

  (2) Mentori i glavni mentori obvezni su završiti tečaj za mentore u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Članak 50.

Doktori medicine koji su zahtjev za donošenje rješenja o odobrenju specijalizacije odnosno uže specijalizacije podnijeli do dana stupanja na snagu ovoga Pravilnika obavljat će specijalizaciju odnosno užu specijalizaciju prema planu i programu određenom rješenjem o odobrenju specijalizacije odnosno uže specijalizacije, te specijalistički ispit odnosno ispit iz uže specijalizacije polagati će prema odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine», broj 65/22), Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine«, br. 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16, 6/17, 89/17 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 90/17 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 91/17 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) odnosno Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz obiteljske medicine (»Narodne novine«, br. 129/11, 129/12, 120/13 i 31/17).

Članak 51.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 65/22.).

Članak 52.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika ostaju na snazi članak 15. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 116/15), članak 13. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 62/16) te Ispravak Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 69/16).

Članak 53.

Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika ostaju na snazi Programi užih specijalizacija tiskani u Prilogu I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 111/09) koji su u skladu s Popisom užih specijalizacija iz Priloga III. i Priloga III.A ovoga Pravilnika.

Članak 54.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

KLASA:

URBROJ:

Zagreb,

                                              MINISTRICA

                              doc. dr. sc. Irena Hrstić, dr. med.

PRILOG I.

POPIS SPECIJALIZACIJA

1. Abdominalna kirurgija

2. Alergologija i klinička imunologija

3. Anesteziologija, reanimatologija i intenzivna medicina

4. Dermatologija i venerologija

5. Dječja i adolescentna psihijatrija

6. Dječja kirurgija

7. Endokrinologija i dijabetologija

8. Epidemiologija

9. Fizikalna medicina i rehabilitacija

10. Gastroenterologija

11. Gerijatrija

12. Ginekologija i opstetricija

13. Hematologija

14. Hitna medicina

15. Infektologija

16. Internistička onkologija

17. Javnozdravstvena medicina

18. Kardiologija

19. Kardiotorakalna kirurgija (smjer kardijalna kirurgija/smjer torakalna kirurgija)

20. Klinička farmakologija s toksikologijom

21. Klinička mikrobiologija

22. Klinička radiologija

23. Laboratorijska imunologija

24. Maksilofacijalna kirurgija

25. Medicina rada i športa

26. Medicinska genetika

27. Nefrologija

28. Neurokirurgija

29. Neurologija

30. Nuklearna medicina

31. Obiteljska medicina

32. Oftalmologija i optometrija

33. Onkologija i radioterapija

34. Opća interna medicina

35. Opća kirurgija

36. Ortopedija i traumatologija

37. Otorinolaringologija

38. Patologija i citologija

39. Pedijatrija

40. Pedijatrijska infektologija

41. Plastična, rekonstrukcijska i estetska kirurgija

42. Psihijatrija

43. Pulmologija

44. Reumatologija

45. Sudska medicina

46. Školska i adolescentna medicina

47. Transfuzijska medicina

48. Urologija

49. Vaskularna kirurgija

PRILOG II.

PRILOG II. - PROGRAMI SPECIJALIZACIJA NALAZE SE U RUBRICI DOKUMENTI

PROGRAMI SPECIJALIZACIJA

1. Abdominalna kirurgija

2. Alergologija i klinička imunologija

3. Anesteziologija, reanimatologija i intenzivna medicina

4. Dermatologija i venerologija

5. Dječja i adolescentna psihijatrija

6. Dječja kirurgija

7. Endokrinologija i dijabetologija

8. Epidemiologija

9. Fizikalna medicina i rehabilitacija

10. Gastroenterologija

11. Gerijatrija

12. Ginekologija i opstetricija

13. Hematologija

14. Hitna medicina

15. Infektologija

16. Internistička onkologija

17. Javnozdravstvena medicina

18. Kardiologija

19. Kardiotorakalna kirurgija

20. Klinička farmakologija s toksikologijom

21. Klinička mikrobiologija

22. Klinička radiologija

23. Laboratorijska imunologija

24. Maksilofacijalna kirurgija

25. Medicina rada i športa

26. Medicinska genetika

27. Nefrologija

28. Neurokirurgija

29. Neurologija

30. Nuklearna medicina

31. Obiteljska medicina

32. Oftalmologija i optometrija

33. Onkologija i radioterapija

34. Opća interna medicina

35. Opća kirurgija

36. Ortopedija i traumatologija

37. Otorinolaringologija

38. Patologija i citologija

39. Pedijatrija

40. Pedijatrijska infektologija

41. Plastična, rekonstrukcijska i estetska kirurgija

42. Psihijatrija

43. Pulmologija

44. Reumatologija

45. Sudska medicina

46. Školska i adolescentna medicina

47. Transfuzijska medicina

48. Urologija

49. Vaskularna kirurgija

PRILOG III.

POPIS UŽIH SPECIJALIZACIJA

ABDOMINALNA KIRURGIJA

- Medicina boli

ANESTEZIOLOGIJA, REANIMATOLOGIJA I INTENZIVNO LIJEČENJE / ANESTEZIOLOGIJA, REANIMATOLOGIJA I INTENZIVNA MEDICINA:

- Intenzivna medicina

- Medicina boli

DERMATOLOGIJA I VENEROLOGIJA:

- Pedijatrijska dermatologija

- Dermatološka onkologija

DJEČJA KIRURGIJA

- Medicina boli

ENDOKRINOLOGIJA I DIJABETOLOGIJA

- Medicina boli

EPIDEMIOLOGIJA:

- Zdravstvena ekologija

FIZIKALNA MEDICINA I REHABILITACIJA

- Medicina boli

GASTROENTEROLOGIJA

- Medicina boli

GERIJATRIJA

- Medicina boli

GINEKOLOGIJA I OPSTETRICIJA:

- Fetalna medicina i opstetricija

- Humana reprodukcija

- Ginekološka onkologija

- Medicina boli

- Uroginekologija

HEMATOLOGIJA

- Medicina boli

HITNA MEDICINA

- Medicina boli

INFEKTOLOGIJA

- Intenzivna medicina

- Medicina boli

INTERNISTIČKA ONKOLOGIJA

- Medicina boli

JAVNO ZDRAVSTVO:

- Zdravstvena ekologija

KARDIOLOGIJA

- Medicina boli

KARDIOTORAKALNA KIRURGIJA

- Medicina boli

MAKSILOFACIJALNA KIRURGIJA:

- Medicina boli

- Plastična kirurgija glave i vrata

NEFROLOGIJA

- Medicina boli

NEUROKIRURGIJA

- Medicina boli

NEUROLOGIJA:

- Cerebrovaskularne bolesti

- Epileptologija

- Intenzivna neurologija

- Medicina boli

- Neurodegenerativne bolesti

- Neuroimunologija

- Neuromuskularne bolesti

OBITELJSKA MEDICINA

- Medicina boli

OFTALMOLOGIJA/OFTALMOLOGIJA I OPTOMETRIJA:

- Dječja oftalmologija i strabologija

- Glaukomatologija

- Kirurgija vjeđa i orbite

- Neurooftalmologija

- Prednji segment oka

- Stražnji segment oka

ONKOLOGIJA I RADIOTERAPIJA

- Medicina boli

OPĆA INTERNA MEDICINA:

- Intenzivna medicina

- Medicina boli

OPĆA KIRURGIJA:

- Intenzivna medicina

- Kirurška onkologija

- Medicina boli

ORTOPEDIJA I TRAUMATOLOGIJA

- Medicina boli

OTORINOLARINGOLOGIJA:

- Audiologija

- Fonijatrija

- Medicina boli

- Plastična kirurgija glave i vrata

PEDIJATRIJA:

- Pedijatrijska kardiologija

- Pedijatrijska neurologija

- Pedijatrijska nefrologija

- Pedijatrijska gastroenterologija, hepatologija i prehrana

- Pedijatrijska pulmologija

- Pedijatrijska endokrinologija i dijabetologija

- Pedijatrijska hematologija i onkologija

- Neonatologija

- Bolesti metabolizma u pedijatriji

- Pedijatrijska alergologija i klinička imunologija

- Pedijatrijska hitna i intenzivna medicina

- Pedijatrijska reumatologija

- Pedijatrijska klinička farmakologija i toksikologija

- Medicina boli

PEDIJATRIJSKA INFEKTOLOGIJA:

- Intenzivna medicina

- Medicina boli

PLASTIČNA, REKONSTRUKCIJSKA I ESTETSKA KIRURGIJA

- Medicina boli

PSIHIJATRIJA:

- Alkoholizam i druge ovisnosti

- Biologijska psihijatrija

- Forenzička psihijatrija

- Medicina boli

- Psihoterapija

- Socijalna psihijatrija

PULMOLOGIJA

- Medicina boli

REUMATOLOGIJA

- Medicina boli

RADIOLOGIJA/KLINIČKA RADIOLOGIJA:

- Intervencijska radiologija

- Medicina boli

- Neuroradiologija

- Ultrazvuk

UROLOGIJA:

- Andrologija

- Medicina boli

- Transplantacija bubrega

- Urodinamika i neurourologija

- Urolitijaza

- Urološka onkologija

VASKULARNA KIRURGIJA

- Medicina boli

PRILOG III. A

PRILOG III. A - PROGRAM UŽE SPECIJALIZACIJE IZ MEDICINE BOLI NALAZI SE U RUBRICI DOKUMENTI

1. Program uže specijalizacije iz medicine boli

PRILOG IV.

OBRAZAC ZAHTJEVA ZA ODOBRENJE SPECIJALIZACIJE ODNOSNO UŽE SPECIJALIZACIJE