A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA FILOZOFIJA

A.1. Svrha učenja i poučavanja predmeta

Filozofija potiče propitivanje čovjeka, svijeta i života vodeći se težnjom za spoznajom istine i dovodeći u pitanje prihvaćena vjerovanja. Susret s filozofijom sustavan je i logički utemeljen dijalog u kojemu je glavni kriterij oslanjanje na razum koji je i sam predmet filozofskoga promišljanja. Učenje i poučavanje filozofije prije svega je uvod u filozofski/e način/e mišljenja. Pojam filozofije mijenjao je svoja značenja od antike do danas, no svim filozofskim naporima zajednička je refleksivna praksa.

Prva svrha učenja i poučavanja filozofije jest sustavno razvijati, poticati i njegovati refleksivnost. Tek razvijanjem te sposobnosti čovjek postaje slobodan čovjek – onaj koji će tražiti razloge za prihvaćanje ponuđenih mu istina, koji propituje utemeljenje sugeriranih mu djelovanja i/ili vrijednih težnji. Takav čovjek sposoban je autonomno misliti i djelovati.

Uži smisao učenja i poučavanja filozofije jest refleksija sadržaja koji su između ostaloga predmeti pouke na ostalim nastavnim predmetima, a koji se ne mogu ispitivati metodama tih znanosti.

Krajnja je svrha učenja i poučavanja filozofije omogućiti da učenik razvije onu vrstu dubokoga razumijevanja kojemu neka teorija ili nečije učenje samo daje oblik.

A.2. Povezanost s vrijednostima i ostvarivanjem ciljeva

Učenjem i poučavanjem filozofije stječu se znanja i usvajaju vrijednosti nužne za razvoj svjesne i odgovorne osobe i građanina koji promišlja, djeluje i stvara. Njome se njeguje individualnost i posebnost učenika kao ravnopravnoga člana društva i zajednice.

Filozofija je usmjerena na razvijanje sposobnosti učenika za samostalno postavljanje pitanja i problematiziranje svakodnevnih situacija. Jedan od najvećih doprinosa učenja i poučavanja filozofije jest razvijanje kritičkoga i kreativnoga mišljenja te vlastitoga integriteta, kao i poštovanje integriteta drugih. Međusobnim dijalogom i dijalogom s filozofima učenik shvaća i razvija vrijednost različitosti i tolerancije kao osnovice modernoga demokratskog društva. Filozofija svojom otvorenošću mišljenja potiče razvoj vlastitih mogućnosti učenika i razvoj društva jer filozofija razvija samosvijest, proaktivnost i stvaralaštvo.

Učenje i poučavanje filozofije posebno promiče slobodu i odgovornost na svim razinama te očuvanje i razumijevanje osobnoga i kolektivnoga identiteta s naglaskom na jednakost vrijednosti drugih identiteta. Razvijanje osobne odgovornosti proizlazi iz naravi filozofije koja propitivanjem i proučavanjem dužnosti i posljedica djelovanja kod učenika potiče svijest o važnosti odgovornosti. Učenik na takav način stječe svijest o svojoj vrijednosti i važnosti kao člana zajednice koji racionalno promišlja, odlučuje i djeluje uzimajući u obzir i druge. Tako osviješten učenik propituje postupke drugih te ih potiče na odgovorno djelovanje.

Komunikacijske vještine učenika razvijaju se putem dijaloga, a pravila lijepoga, dobrohotnog i argumentiranog komuniciranja neizostavan su dio komunikacije civiliziranoga društva.

Znanje stečeno učenjem i poučavanjem filozofije omogućuje učeniku da uvidi kako je za razumijevanje njegova svjetonazora potrebno poznavanje onoga što su i kako su drugi mislili ili misle jer svjetonazor nije plod slučajnih okolnosti koje se svakodnevno i nepromišljeno mijenjaju.

Temeljna vrijednost učenja i poučavanja filozofije jest istina , a učenik ovdje prepoznaje njenu važnost, ali i probleme s kojima se susrećemo na putu do istine. Dakle, istina je ono čemu će učenik na nastavi filozofije težiti, postajući svjesnim da je njezin imperativ propitivati utemeljenost svake tvrdnje, čak i one koju izriču autoriteti, unatoč izazovima koji iz toga proizlaze.

A.3. Vrijednosti i načela učenja i poučavanja

Vrijednosti i načela učenja i poučavanja proizlaze iz postavljene svrhe i ciljeva predmeta. Budući da filozofija njeguje refleksivnu praksu, analitičko i sintetičko mišljenje učenika, njegovo osvještavanje načina konstruiranja svijeta i oblikovanje vlastitoga identiteta, prirodno je da dominantan oblik učenja i poučavanja bude istraživačko-problemski.

Filozofsko mišljenje nastaje u dijalogu pa je učiteljeva uloga pomoći učeniku problematizirati razmatrane stavove, pretpostavke i njihove implikacije, pomoći mu sagledati ih u različitim kontekstima, aktualizirati ih i na taj način otvoriti diskusiju u kojoj je učitelj moderator i sudionik. To je dijalog između učenika, između učenika i učitelja te s odabranim filozofskim tekstovima.

Tako strukturirano učenje i poučavanje u negativnome smislu pokazuje nedosljednost, nekonzistentnost ili promašenost učenikova osvrta. U pozitivnome smislu ono razvija kritičko i kreativno mišljenje, toleranciju i skrbno mišljenje. Učenje i poučavanje mora biti oslobođeno učiteljevih ideoloških, religijskih ili filozofskih opredjeljenja.

Takvim pristupom ostvaruje se cjelovit razvoj učenika – kognitivni, moralni, emocionalni, socijalni i estetski. Temeljne društveno-civilizacijske vrijednosti konkretiziraju se i prepoznaju u poticanju učenika na potragu za istinom, na zaštitu života i dostojanstva svake ljudske osobe, na oživotvorenje slobode, ravnopravnosti, pravednosti i društvene jednakosti, na uzajamno poštovanje, kulturu dijaloga i toleranciju, prijateljstvo, poštenje, djelotvornost, rad, domoljublje, skrb o zdravlju te na očuvanje prirode i okoliša.

A.4. Mjesto predmeta u cjelokupnome kurikulumu

Filozofija pripada društveno-humanističkomu području, no sa svojim temama ulazi i u međupredmetne teme. Poučava se u 5. Obrazovnome ciklusu u svim gimnazijskim programima s dva sata tjedno. U pojedinim gimnazijskim programima nude se dodatni izborni sati.

B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA NASTAVNOGA PREDMETA FILOZOFIJA

1. poticanje i razvijanje sposobnosti kritičkog mišljenja i refleksivne prakse (uključujući sposobnost kritičkoga čitanja, tj. analize, interpretacije, kontekstualizacije i komparacije filozofskih i drugih tekstova)

2. razvijanje sposobnosti snalaženja među različitim filozofskim pojmovima, stavovima, teorijama i autorima, uključujući sposobnost njihova uspoređivanja

3. razvijanje argumentacijskih vještina (logičkih, hermeneutičkih i retoričkih), ali i prezentacijskih (jasnoća, jezgrovitost, uvjerljivost) te dijaloških sposobnosti, odnosno sposobnosti slušanja, razumijevanja te kritičkog prihvaćanja i opovrgavanja tuđih stavova, uključujući načelno priznavanje drugog i drugačijeg (tolerancija)

4. razvijanje sposobnosti orijentacije u vlastitim, zajedničkim i globalnim problemima uz pomoć filozofije kao pristupa i kao znanosti, što podrazumijeva oblikovanje vlastite pozicije (stava i pristupa) kao filozofske pozicije, osvještavanje vlastite uloge u društvu te razvijanje aktivnog građanstva

5. poticanje sposobnosti povezivanja filozofskih sadržaja i metoda sa sadržajima i metodama drugih znanosti (interdisciplinarnost), i to dvostrano, od filozofije prema drugim znanostima i od drugih znanosti prema filozofiji

6. razvijanje sposobnosti povezivanja osobnih iskustava i neznanstvenih doprinosa razumijevanju čovjeka i svijeta, kao što su religija i umjetnost, s filozofskim pristupom (pluriperspektivnost) te sposobnosti cjelovitoga sagledavanja, artikuliranja, diskutiranja i razrješavanja raznorodnih i naizgled nepovezanih problema (integrativnost).

C. DOMENE U ORGANIZACIJI PREDMETNOGA KURIKULUMA FILOZOFIJE

C.1. Opis domena

Učenje i poučavanje filozofije odvija se u 5. ciklusu, a odgojno-obrazovne teme organizirane su u osam domena. Predviđeno je da od osam ponuđenih domena tri budu obvezne ( Postojanje i svijet , Spoznaja i znanje te Djelovanje i orijentacija ). Ovisno o vlastitome interesu i interesu učenika, učitelj mora, uz obradu triju obveznih domena, kao četvrtu domenu izabrati ili jednu od ponuđenih izbornih domena ( Društvo i politika, Stvaralaštvo i umjetnost , Znanost i objašnjenje , Um i tijelo te Jezik i značenje ) ili ekstenzivniju i dublju obradu jedne od obveznih domena. Pod dubljom i ekstenzivnijom obradom podrazumijeva se obrada tema (razrada ishoda) koje su unutar obveznih domena označene kao izborne. Tri obvezne i četvrta (izborna) domena ne trebaju biti obrađivane navedenim redoslijedom. One su način organizacije kurikuluma, no ne nužno i procesa poučavanja i učenja. Stoga se teme (razrade ishoda) domena mogu i kombinirati, odnosno preplitati. To znači da se unutar obrade jedne domene mogu pojavljivati teme drugih domena.

Tako strukturirano učenje i poučavanje filozofije omogućuje stjecanje obrazovno-odgojnih iskustava kojima se postiže temeljna filozofska edukacija s obzirom na postavljene ciljeve predmeta Filozofija. Osnovna ideja tako oblikovanih domena prije svega je pružanje uvida u temeljna filozofska pitanja koja se tiču različitih područja ljudskoga mišljenja, djelovanja i stvaranja ( theoria , praxis i poiesis ) i koja se razmatraju u odgovarajućim filozofijskim disciplinama. Kako je osnovna intencija predmeta Filozofija u srednjim školama pobuditi interes učenika za dublju misaonu analizu pojava koje mu se čine samorazumljivima, učenje i poučavanje filozofije ponudit će učeniku kvalitetnu podlogu za njegovo samostalno misaono traganje, neovisno o daljnjem školovanju.

Naglasak se, u trima obveznim domenama, stavlja na problematiku ontologije, epistemologije, antropologije i etike, tj. na pitanja o čovjeku i njegovu položaju u svijetu, o samome svijetu te o spoznavanju i djelovanju kao modusima pristupa svijetu. Uz upoznavanje s filozofijskim odgovorima na spomenuta pitanja i filozofijskim instrumentarijem općenito, učenik treba razvijati sposobnost filozofiranja, odnosno kritičkoga i autonomnoga promišljanja problema čovjeka i svijeta, ali i uvidjeti mogućnosti i ograničenja vlastitoga spoznavanja i djelovanja. Problemi filozofije društva, politike i prava (4. domena), estetike (5. domena), filozofije znanosti (6. domena), filozofije uma (7. domena) i filozofije jezika (8. domena) nisu određeni kao izborni zato što su ta pitanja nevažna, nego zato što se učiteljima želi prepustiti izbor onih tema za koje procjenjuju da su učeniku važne, pri čemu treba istaknuti vrijednost kvalitete obrade naspram kvantitete obrađenih tema.

Prednost tako zamišljenih domena jest to što se njima kod učenika razvijaju znanja i vještine oživotvorenjem kojih se učenika osposobljava za povezivanje tema iz predmeta Filozofija s temama drugih nastavnih predmeta, a povezivanjem tema s kojima se susreće na nastavi filozofije s iskustvom učenika i za svakodnevni život.

Tako strukturirano učenje i poučavanje metodičko uporište ima u istraživanju i primjeni tradicionalnih i suvremenih filozofijskih pristupa pojedinim problemima, čime filozofijski pristup postaje prepoznatljiv i razumljiv, a osim toga omogućava učeniku da stekne uvid kako teorijska podloga filozofije predstavlja osnovu za svakodnevnu praktičnu djelatnost.

C.2. Opisi pojedinih domena

C.2.1. postojanje i svijet

U prvoj domeni istražuju se pitanja metafizike s naglaskom na ontologiju, odnosno na pitanje: „Za što možemo reći da postoji?“ Razrađujući tu temu, na različite se načine oblikuje pojam o čovjeku (antropologija), prirodi (kozmologija, filozofija prirode) i bogu (teologija). Učenik uviđa razliku između današnjih znanstvenih pristupa gdje svaka znanost objašnjava dio ljudskog iskustva te filozofije koja nastoji obuhvatiti cjelinu. Istražuju se različiti putovi mišljenja o problemima poput uređenosti svijeta, njegove djeljivosti, zakona kojima je vođen, kretanja, pitanja imaju li stvari svoju bit ili je ono što nazivamo stvarima samo skup svojstava itd. Baveći se tim pitanjima, učenik doživljava težinu konzistentnoga mišljenja o čovjeku i svijetu, uviđa važnost temeljnih stavova za sva druga razmatranja te razvija sposobnost sagledavanja problema iz različitih perspektiva, neovisno o vlastitim uvjerenjima, kao i dosljednost koja uključuje obvezu pristajanja na posljedice općih stavova o čovjeku i svijetu koje prihvaćamo.

C.2.2. spoznaja i znanje

Istraživanje različitih putova mišljenja o problemu spoznaje (pitanja teorije spoznaje, gnoseologije ili epistemologije) predmet je druge domene učenja i poučavanja filozofije. U ovoj domeni razmatraju se, primjerice, pitanja: što i koliko mi kao subjekti unosimo u spoznaju onoga što smatramo objektom spoznaje, postoje li objekti spoznaje koji su u samome subjektu neovisno o iskustvu, spoznajemo li uopće ono što nazivamo vanjskim svijetom, u koju se vrstu spoznaje možemo pouzdati kao izvjesnu, je li moguća i drugačija spoznaja od one kojom smo zadani itd. Baveći se tim pitanjima, učenik osvještava razliku između osjetilne i razumske spoznaje, razumijeva različite načine utemeljenja znanja u različitim znanstvenim područjima te unapređuje svoju sposobnost spoznavanja razlučujući različite razine spoznavanja i shvaćajući njihov doseg.

C.2.3. djelovanje i orijentacija

Promišljanje o fenomenu morala, odnosno o moralnome prosuđivanju i djelovanju, predstavlja treću domenu u učenju i poučavanju filozofije. U sklopu ove domene proučava se etika ili filozofija morala. Razmatranjem djelovanja pod vidom moralnosti učenik upoznaje različite etičke teorije i filozofske pozicije relevantne za moralnu prosudbu. Sposobnost prepoznavanja i propitivanja različitih moralnih problema iz raznih aspekata uz poznavanje filozofskih stajališta predstavlja osnovu za izgradnju vlastitoga utemeljenog stava o bitnim moralnim i etičkim pitanjima te osobnu prosudbu etičkih pozicija. Proučavajući etiku, učenik razvija sposobnost razumijevanja različitih vrijednosnih stavova i, uz priznavanje drugačijega, može izraziti kritiku stava koji je različit od njegova, ali i argumentirano braniti vlastita uvjerenja. Razvojem svjesnosti o povezanosti etike i svakodnevnog života uobličava se sposobnost primjene dobivenih teorijskih znanja na konkretne životne situacije (u međuljudskim odnosima te u odnosu čovjeka prema neljudskim živim bićima i prirodi), što ne znači samo put od teorije prema praksi, nego podrazumijeva i put od vlastitih iskustava do etičkih pojmova, odnosno od konkretnih problema do teorijskih pristupa. Na taj se način pronalaze orijentiri važni za donošenje odluka u svakodnevnim moralnim dilemama, ali i za izgradnju temeljnoga etičkog stava kao bitnoga čimbenika smislenoga i ispunjenoga života.  

C.2.4. društvo i politika

Čovjek kao društveno biće i njegova težnja da stvara, održava i uređuje zajednice temeljna je tema četvrte domene. U ovoj se domeni, među ostalim, problematiziraju različiti oblici ljudskih zajednica (uključujući društvo i državu), motivi njihova nastanka i promišljanje o najboljem obliku društvenoga uređenja. Učenik se ovdje upoznaje s ključnim problemima filozofije društva, filozofije politike i filozofije prava poput problema slobode, jednakosti, pravednosti, odgovornosti, moći, općega dobra, demokracije, solidarnosti, prava, odnosa politike i ekonomije i dr. Proučavanjem odabranih filozofskih tekstova i analizom aktualnih događanja učenik dobiva uvid u društvene i političke probleme te razvija sposobnost primjene usvojenih znanja na konkretne životne situacije. Upoznajući učenika s različitim pogledima na pitanja o društvu, politici i pravu, cilj je osposobiti ga za oblikovanje i argumentiranje vlastitih stavova te kritičko propitivanje vlastitih i tuđih stavova u društvenome kontekstu. Pritom se artikulira ideja tolerancije, osobito u kontekstu demokracije, čime se stvara temelj za promišljeno aktivno građanstvo.

C.2.5. stvaralaštvo i umjetnost

Promišljanje o ljudskome stvaralaštvu predstavlja petu domenu učenja i poučavanja filozofije. U njoj se proučava pitanje lijepoga i umjetnosti, odnosno problemi estetike i filozofije umjetnosti. Učenik promišlja o prirodno lijepome kao različitome od umjetnički lijepoga, o umjetnosti kao oponašanju ili pak stvaranju nečega novog, o razvoju umjetničkoga izražaja kroz povijest, o dojmu koji umjetničko djelo ostavlja na recipijenta, o statusu umjetničkoga djela, o uvjetima i kriterijima stvaranja i prosuđivanja lijepoga i umjetnosti, o autoru umjetničkoga djela, tj. umjetniku, o pitanjima svrhe i oblika umjetničkoga djela, o razumijevanju umjetničkoga djela te o mogućem kraju umjetnosti. Poučavanje u ovoj domeni usredotočeno je na približavanje filozofskih stajališta o problemima lijepoga i umjetnosti u različitim povijesnim razdobljima i filozofskim učenjima te približavanje estetičkih stavova osjetilnomu iskustvu učenika. Proučavanjem odabranih filozofskih tekstova i analizom umjetničkih djela učenik uviđa probleme estetike i stječe sposobnost primjene usvojenih znanja na konkretne umjetničke izražaje i životne situacije.

C.2.6. znanost i objašnjenje

Kada je predmet znanstvenoga proučavanja sama znanost, govorimo o filozofiji znanosti. Ona je tema šeste domene učenja i poučavanja filozofije. U sklopu ove domene učenik proučava pitanja filozofije znanosti kao što su: koje skupove uvjerenja možemo smatrati znanjem, koja objašnjenja možemo smatrati znanstvenima, teorije znanstvenoga objašnjenja, problem znanstvenoga redukcionizma, na čemu temeljimo tvrdnje o znanju, strukturu znanosti (pojmove, zakone i teorije), razvoj znanosti, znanstvene revolucije i druga pitanja. Osim općih problema filozofije znanosti moguće je proučavati i odabrana pitanja posebnih znanosti (egzaktnih, prirodnih, društvenih, humanističkih, tehničkih i dr.) koje učenik podvrgava filozofskoj analizi i kritici. Baveći se tim pitanjima, učenik se osposobljava za samostalnu procjenu problema i metoda znanosti te za primjenu naučenoga na konkretne znanstvene probleme s kojima će se susretati kako u profesionalnome tako i u svakome drugom aspektu života.

C.2.7. um i tijelo

Potraga za odgovorom na pitanje što je um temelj je filozofije uma. Tomu traganju posvećena je sedma domena učenja i poučavanja filozofije. Proučavajući ovu temu učenik se susreće s filozofskim i drugim objašnjenjima uma, čovjekovih mentalnih procesa i stanja. Razmatraju se različita stajališta o prirodi uma, problemu odnosa uma i tijela, fenomenu svijesti, identitetu, intencionalnosti, umu kao izvorištu našega ponašanja, odnosu uma spram svijeta izvan njega, umu kao sveukupnosti mentalnoga života, svođenju uma na stanja i procese mozga (fizikalizam) te o ostalim bitnim problemima filozofije uma. Unutar ove domene učenik se susreće i s pitanjima o umu koja nisu povezana s čovjekom (neljudska živa bića, strojevi itd.), odnosno s pitanjem može li materija misliti te s problemom mogućega stvaranja umjetne inteligencije. Promišljajući o navedenim problemima, učenik uviđa kompleksnost te problematike te ih povezuje s drugim filozofskim sadržajima i vlastitim iskustvom.

C.2.8. jezik i značenje

Ljudsko iskustvo neodvojivo je od jezika jer se njime oblikuje i posreduje. Stoga je filozofija jezika predmet osme domene učenja i poučavanja filozofije. Pitanja ove domene usko su povezana i s teorijom spoznaje jer se i naša spoznaja uobličava i posreduje samim jezikom. Učenik se susreće s problemima teorije značenja, pitanjem odnosa smisla i značenja, pitanjem podrijetla jezične sposobnosti, odnosom jezika i mišljenja i s drugim važnim pitanjima povezanima s filozofijom jezika. Proučavanjem tih pitanja učenik osvještava važnost jezika i odnosa jezika, mišljenja i stvarnosti.

PO STOJANJE

D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI, RAZINE USVOJENOSTI I RAZRADA ISHODA PO DOMENAMA

Napomena:

Prvi i drugi ishod (poznavanje pojmova i sustava) ostvaruju se putem tema predloženih u sklopu trećega ishoda (filozofska analiza i argumentacija).

Prvim i drugim ishodom od učenika se očekuje raspon od poznavanja do analize i argumentiranoga osvrta na dijelove filozofskih sustava usmjerene na rješavanje pojedinih filozofskih problema koje upoznaje radom na fragmentima filozofskih djela uz učiteljevo vodstvo.

Trećim se ishodom od učenika očekuje sposobnost analize pojedinih problema na temelju filozofskih pojmova, pojmovnih sklopova, distinkcija, različitih argumentacijskih oblika iz perspektive različitih filozofskih pozicija.

Pod naslovom „Razrada ishoda“ sugerirane su neke teme i problemski sklopovi koji mogu biti polazišta za raspravu i uvod u pitanja na koja se nastoji odgovoriti. Popisane su samo neke moguće teme i problemski sklopovi kojima se učitelji mogu koristiti u nastavi, ali mogu osmisliti i vlastite povezane s domenom. Zahtjevi ovoga ishoda zaokružuju se na kraju svake od cjelina pri čemu učenik pokazuje umijeće različitih načina razmatranja problema svjestan utemeljenja i ograničenja različitih filozofskih perspektiva.

Od tema navedenih u razradi ishoda za izborne domene učitelj odabire neke od predloženih tema/pojmova/sustava, a može se odlučiti i za istraživanje nekoga dodatnog pojma/sustava/teme u vezi s domenom.

Ako se učitelj odluči za ekstenzivniju i dublju obradu neke od triju obveznih domena, u razradama ishoda predložene su neke teme, no mogu se obrađivati i teme koje nisu navedene, a u vezi su s izabranom domenom.

E. POVEZANOST PREDMETA S DRUGIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM PODRUČJIMA, MEĐUPREDMETNIM TEMAMA I OSTALIM NASTAVNIM PREDMETIMA

Glavni pokretač filozofije jest znatiželja koja čovjeka tjera na to da promišlja o  svim segmentima svijeta i života o kojima se može misliti. Filozofija je prirodno povezana s predmetima Logika i Etika kao svojim disciplinama te s Hrvatskim jezikom i književnošću (pitanje jezika, refleksija o svijetu i životu).

Filozofija je posebno povezana s društveno-humanističkim područjem (dotiče se većine tema unutar toga područja). Povezana je sa Psihologijom(pitanje racionalnosti, identiteta, spoznaje, cjelovitosti osobe), Sociologijom (promišljanje o čovjeku kao društvenome biću), Politikom i gospodarstvom (pitanje oblikovanja društvenih uređenja i odgovarajućih ekonomskih odnosa), Povijesti (razvoj ideje/a kroz povijest, razvoj društva i odgovarajućih društvenih odnosa), Geografijom (problematizacija čovjekova položaja u svijetu, njegove odgovornosti spram svijeta i prirode, tj. zaštite okoliša), a s Vjeronaukom je povezuje pitanje o postanku svijeta i promišljanje o čovjeku kao moralno odgovornome biću.

Povezanost Filozofije s prirodoslovnim područjem najviše je izražena u pitanjima metodologije, izvjesnosti spoznaje i znanja. S Fizikom je povezuje propitivanje prirode i svijeta u kojem živimo. Odgovor na prirodu postanka svijeta traže i jedna i druga znanost, što ih nerazdruživo povezuje, pogotovo uzevši u obzir samo ishodište fizike. S Matematikom  je povezuje strogo i apstraktno mišljenje, pitanje statusa matematičkih objekata i utemeljenosti matematike. Poveznicu s Biologijom čine u prvome redu ontologija i filozofska antropologija, npr. pitanje nastanka i razvoja života i vrsta.

S umjetničkim područjem povezuje ju propitivanje cilja i svrhe umjetnosti, čovjekova stvaralaštva, umjetničke interpretacije, percepcije, doživljajnosti, kreativnosti.

Informatička pismenost važna je za snalaženje u filozofskim sadržajima i komuniciranje s filozofskim sadržajima.

S jezično-komunikacijskim područjem Filozofija je povezana jasnim i preciznim iznošenjem misli koje omogućava kvalitetnu komunikaciju i suradnju. Sadržajno su povezane analizom i interpretacijom tekstova.

Međupredmetne teme ostvaruju se na sadržajnoj razini (putem obrade pojedinih tema). Građanski odgoj i obrazovanje te Održivi razvoj , s kompetencijama koje razvijaju, povezani su sa svim domenama Filozofije. Tema Učiti kako učiti povezana je s kompetencijama koje se razvijaju na nastavi Filozofije. Tema Zdravlje povezana je prije svega s domenama Postojanje i svijet te Djelovanje i orijentacija , a Osobni i socijalni razvoj osobito s domenama Djelovanje i orijentacija te Društvo i politika , dok je veza s Poduzetništvom tendencija prepoznavanja vlastitih i tuđih potencijala, kao i izrada strategija planiranja.

F. UČENJE I POUČAVANJE NASTAVNOGA PREDMETA FILOZOFIJA

F.1. Iskustva   učenja

Osobitost predmeta Filozofija, u odnosu na većinu drugih nastavnih predmeta, svojevrsna je isprepletenost subjekta i objekta istraživanja. Naime, u učenju i poučavanju filozofije treba poučavati o filozofiji, a filozofija je ujedno metoda poučavanja. Princip „filozofijom o filozofiji“ nije nikakva prepreka za učitelja i učenika, nego predstavlja otvaranje mogućnosti za dobro upoznavanje učenika s onim što filozofija jest, može i treba biti.

Kao prvo, stječući uz učiteljevu pomoć znanje o filozofiji, učenik se upoznaje s filozofskim pristupom problemima (tj. s metodama filozofije), s poviješću filozofije (tj. poviješću ideja kao poviješću razvoja filozofskih teorija, uključujući ključne filozofe) te s filozofskim pitanjima i filozofskim pojmovljem. Time također spoznaje da filozofija nije samo skup znanja o određenome području (filozofija kao jedna od znanosti), nego da ona „pokriva“ upravo sva područja života i svijeta te da promišlja predmete i metode drugih znanosti (filozofija kao metaznanost), odnosno da je ona neka vrsta „znanja o znanju“. U tome je smislu važno uzajamno povezivanje Filozofije sa sadržajima drugih nastavnih predmeta, od Logike i Etike, preko sadržaja drugih predmeta iz društveno-humanističkoga, jezično-komunikacijskoga, prirodoslovno-matematičkoga i umjetničkoga područja, do međupredmetnih tema.

Kao drugo, uz stjecanje znanja o filozofiji, učenje i poučavanje filozofije treba voditi usvajanju i razvijanju filozofskih vještina –poticati i njegovati sposobnost filozofiranja ili kritičkoga promišljanja svojstvenoga filozofiji. To se postiže samostalnom i zajedničkom analizom i interpretacijom filozofskih i drugih tekstova te nepristranom prezentacijom tuđih stavova i argumentiranom prezentacijom vlastitih stavova, a osobito dijalogom koji treba biti središnji moment učenja i poučavanja filozofije. Putem iskustva čitanja tekstova i susretanjem s različitim stavovima učenik treba naučiti artikulirati vlastite stavove ne samo u usmenome obliku (samostalna i zajednička prezentacija uz korištenje elektroničke opreme, rasprava, debata itd.) nego i stvaranjem vlastitih tekstova (eseja), čime razvija vještine akademske pismenosti.

Kao treće, učenje i poučavanje filozofije treba učenika usmjeriti na prepoznavanje problema svakodnevnoga života koji zahtijevaju temeljitije promišljanje i dublju refleksiju, odnosno treba poticati učenika na to da probleme svakodnevnoga života artikulira kao filozofske probleme, pronalazeći ono opće u kaosu pojedinačnosti s pomoću filozofskih koncepata i teorija. To podrazumijeva i otkrivanje prethodno neprepoznatih problema s pomoću filozofije, a time i približavanje „apstraktnih“ filozofskih pojmova i stajališta iskustvu učenika.

Na taj se način u nastavnome procesu ozbiljuje dijalektika poučavanja i učenja, obrazovanja i odgoja te teorije i prakse, a raznolika iskustva učenja pridonose cjelovitomu (kognitivnom, afektivnom, socijalnom, moralnom i estetskom) razvoju učenika, što je dodatno naglašeno širokim tematskim zahvatom predmeta Filozofija koji je iskazan u domenama i odgovarajućim temama.

Pojam razumijevanja za potrebe učenja i poučavanja razložen je u razinama usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Od učenika se ne zahtijeva razumijevanje filozofskih sustava u njihovoj cjelini i svim detaljima jer to, osim što nije cilj srednjoškolskoga učenja i poučavanja filozofije, nije ni moguće ostvariti. No od njega se očekuje da u nastavnome procesu aktivno sudjeluje i uz pomoć učitelja istražuje. Kako bi se to postiglo, učenika se potiče na propitivanje svakoga teksta i učiteljeva izlaganja. Zahtijeva se da učenik propituje valjanost argumentacije, uvjerljivost iskazanih i neiskazanih pretpostavki, razloge za odbačene alternative (često neiskazane u tekstu), da istražuje implikacije sustava mišljenja i slično. Preporučuje se da se učenje i poučavanje započne otvaranjem pojedinih problema sugeriranih u razradi trećega ishoda i razgovorom o njima, povezivanjem problema s učenikovim iskustvima, znanjima i vjerovanjima, pri čemu su učeniku na raspolaganju samo vlastita promišljanja i pri čemu učitelj s ostalim učenicima propituje njihovu logičku dosljednost i implikacije, a da se tek nakon toga uvedu filozofski tekstovi koji probleme nastoje obuhvatnije razriješiti. Iskustvo takva učenja i poučavanja treba se ogledati i u zahtjevima vrednovanja.

F.2. Uloga učitelja

Osnovna je uloga učitelja u učenju i poučavanju filozofije planiranje, organiziranje, realiziranje i vrednovanje aktivnosti kojima će se ostvariti predviđeni ishodi, odnosno steći određena znanja i vještine. Pritom učitelj treba uzimati u obzir predznanja učenika i njegova stajališta kako bi ga kontinuirano i metodično uvodio u područje filozofije s kojim se do tada upoznao tek fragmentarno.

Bez obzira na autoritet koji među učenicima stječe svojim znanjem i držanjem, učitelj treba prije svega biti voditelj ili moderator aktivnosti koje se provode u učenju i poučavanju. Suradnički i konstruktivan odnos učitelja i učenika može se također ostvariti na razini planiranja i organiziranja učenja i poučavanja jer predmetni kurikulum eksplicitno navodi da sadržaj i aktivnosti jednoga dijela nastavnih sati tijekom godine učitelj definira sam, ovisno o vlastitome interesu, a uzimajući u obzir interes učenika (učitelj mora, uz obradu triju obveznih domena, kao četvrtu domenu izabrati ili jednu od ponuđenih izbornih domena ili ekstenzivniju i dublju obradu jedne od obveznih domena).

Učiteljevo  izlaganje i rad na tekstu povodi su za diskusiju. Ona je najvredniji i najosjetljiviji dio učenja i poučavanja. Tek u diskusiji učitelj može procijeniti koliko je učenik razumio i doživio problem o kojemu se raspravlja i koliko mu je jasno ponuđeno rješenje. Tek u skladu s tom procjenom učitelj može dalje planirati učenje i poučavanje.

Učitelj učeniku treba omogućiti okružje u kojemu će se osjetiti slobodnim iskazati svoje misli, no mora i očuvati visoku intelektualnu razinu na kojoj se diskusija izvodi ne gubeći iz vida njezin cilj. Smjer kojim će krenuti diskusija nije predvidiv, i stoga takvo učenje i poučavanje od učitelja zahtijeva znatno dublje i šire poznavanje sadržaja od onoga koje pokazuje samim izlaganjem.

Učitelj se pri vođenju diskusije može voditi sljedećim smjernicama:

1. Sadržaji koji se u diskusiji iznose trebaju biti relevantni.

2. Uvjerenja učenika treba poštovati, ali ona nisu argument (a to nisu ni uvjerenja učitelja).

3. Ako se netko ne slaže s tezom, on treba upozoriti na premisu koja nije prihvatljiva i obrazložiti zašto te  pokušati opravdati alternativu.

4. Učitelj ne treba pretjerano sudjelovati u diskusiji, treba je samo otvoriti.

5. Ako učenik ne može samostalno doći do problema, treba ga usmjeravati prema njemu.

6. Treba održavati diskusiju na razini načela.

7. Učitelj se prema učeniku treba odnositi kao prema zrelome i ozbiljnome sugovorniku – njegove misli treba uzeti ozbiljno i nastojati ih razumjeti.

Uloga učitelja je izlaganjem neprestano povezivati teme, kontekstualizirati ih i pomagati u aktualiziranju.

Učitelj treba učeniku pokazati da je filozofija ne samo važna nego i nužna za razvijanje sposobnosti koje pridonose osvještavanju, artikuliranju, raspravljanju i rješavanju raznorodnih problema s kojima se čovječanstvo i danas suočava.

F.3. Materijali i izvori

Primarni materijali za učenje i poučavanje filozofije jesu udžbenici izrađeni u skladu s kurikularnim zahtjevima, ali se učitelj i učenik, u ostvarivanju predviđenih ishoda, ne bi trebali oslanjati samo na udžbenike, nego bi se trebali koristiti i drugim materijalima koji će unaprijediti nastavu, odnosno učiniti je s jedne strane zanimljivijom, a s druge strane sustavnijom.

U obzir dolaze raznovrsni materijali: od rječnika, leksikona i enciklopedija, znanstvenih i stručnih članaka u časopisima te poglavlja iz znanstvenih i stručnih knjiga, preko novinskih članaka iz različitih medija, online materijala (npr. društvenih mreža i slično), do primjera iz književnosti i likovne umjetnosti te filmova. U domenama koje se tiču etičke, socijalno-političke i estetičke problematike ( Djelovanje i orijentacija ; Društvo i politika ; Stvaralaštvo i umjetnost ) dodatni materijali koji ne pripadaju filozofskomu i znanstvenomu diskursu od posebne su važnosti, ali preporučuju se i u drugim domenama.

Također se, radi temeljitijega upoznavanja s filozofskim djelima, preporučuje uvođenje lektire iz Filozofije. Pritom učitelj, procjenjujući interese i mogućnosti učenika, te u skladu s obrađivanim temama i raspoloživim brojem sati, može ponuditi za lektiru cjelovita djela, odabrana poglavlja iz opsežnijih djela ili kompilacije tekstova o određenim temama, vodeći računa o tome da broj stranica ne prelazi stotinu stranica tijekom jedne školske godine.

S obzirom na sve navedeno, dobra opremljenost učionica (priručna knjižnica, računalo, projektor, televizor itd.) predstavlja veliku prednost.

Sve neudžbeničke (metodičko-didaktički neobrađene) materijale učitelj treba prethodno pripremiti i prilagoditi kako bi ti materijali mogli ostvariti svoju funkciju u učenju i poučavanju i kako bi se putem njih mogli postići predviđeni ishodi. Budući da uspjeh učenja i poučavanja u velikoj mjeri ovisi o učeničkoj percepciji važnosti i izazovnosti ponuđenih tema, u izboru, pripremi i prilagodbi neudžbeničkih materijala učitelj se može konzultirati sa samim učenicima.

F.4. Okruženje učenja

Učenje i poučavanje filozofije izvodi se uglavnom u učionici, ali se dijelovi učenja i poučavanja (osobito oni koji se tiču etičke, socijalno-političke i estetičke domene) mogu provoditi i u raznim oblicima izvanučioničke nastave.

S obzirom na učioničko učenje i poučavanje, preporučuje se izbjegavanje klasičnoga uređenja razreda (nastavnička katedra okrenuta učeniku, a učeničke klupe složene jedna iza druge) te organizacija radnoga prostora u vidu dijaloškoga kruga i, kada to zahtijevaju radni zadaci, u vidu radnih skupina.

U svakome slučaju, i učionički i izvanučionički dio učenja i poučavanja treba stvarati poticajno okruženje za usvajanje znanja i stjecanje vještina predviđenih predmetnim kurikulumom, za što je najodgovorniji predmetni učitelj. Okruženje ne podrazumijeva samo ugodne prostorne uvjete nego i odgovarajuću atmosferu koja se stvara primjerenim odnosom učitelja prema učeniku, učenika prema učitelju i učenika međusobno.

F.5. Određeno vrijeme

Filozofija se poučava u 4. razredu srednje škole, i to najmanje 64 sata tijekom jedne školske godine.

Učitelj je odgovoran za to da raspoloživi broj sati rasporedi na takav način da budu primjereno ostvareni ishodi iz četiriju domena (tri obvezne i jedna izborna).

Unutar 5. obrazovnoga ciklusa nastava Filozofije predviđena je kao obvezna, no učenici je mogu birati i kao izbornu.

F.6. Grupiranje učenika

U razrednim odjelima moguće je formirati manje skupine koje će međusobno koordinirati osmišljavanje i provedbu aktivnosti, uz motiviranje, praćenje i pomoć učitelja.

Grupiranje učenika unutar razreda treba biti u službi temeljitoga rada, ali i poticanja kreativnosti, što se može ostvariti i putem samostalnoga rada i putem rada u skupini.

F.7 Učenici s teškoćama i daroviti učenici

Radi zadovoljavanja odgojno-obrazovnih potreba učenika s teškoćama kurikulum se prilagođava u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama.

Radi zadovoljavanja odgojno-obrazovnih potreba darovitih učenika uvodi se razlikovni kurikulum u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika.

G. VREDNOVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA U NASTAVNOME PREDMETU FILOZOFIJA

Vrednovanje u nastavnome predmetu Filozofija usklađeno je s odgojno-obrazovnim ciljevima i ishodima predmeta. Usmjereno je prikupljanju informacija o usvojenosti ishoda i procjeni postignuća u pojedinim vremenskim razdobljima tijekom školske godine. Vrednovanje je usuglašeno sa smjernicama Okvira za vrednovanje procesa i ishoda učenja u odgojno-obrazovnome sustavu RH.

Tim smjernicama određuju se svrha, elementi, pristupi i načela vrednovanja i izvješćivanja.

Svrha vrednovanja i izvješćivanja u prvome je redu unapređivanje učenja i napredovanja učenika kao aktivnoga sudionika u nastavnome procesu. Pri vrednovanju učitelj osobitu pozornost usmjerava na cjelovit razvoj i pozitivnu motivaciju učenika.

Ocjenjivanje proizlazi iz odgojno-obrazovnih ishoda i provodi se putem triju elemenata (pri čemu se prva dva ishoda vrednuju u prvome elementu, a treći ishod u drugome elementu ocjenjivanja):

1. poznavanje filozofskih pojmova i sustava

2. filozofska analiza i argumentacija

3. samostalnost i odgovornost.

Formativni pristup vrednovanju ne rezultira ocjenom i usmjeren je na unapređivanje i prilagodbu budućega učenja i poučavanja. Učitelj, tijekom nastavnoga procesa, kontinuirano prati napredovanje učenika i prema tome osmišljava daljnje načine učenja i poučavanja, a učenik dobiva povratne informacije o svome radu i napredovanju.

Naglasak je na aktivnome sudjelovanju učenika koji putem dijaloga (odgovori na postavljena pitanja tijekom procesa poučavanja, samostalno postavljanje pitanja učitelju radi pojašnjenja ili dubljega uvida u teme te dijalog s ostalim učenicima, predstavljanje radova /referata, plakata i sl./) daju povratne informacije učitelju i/ili razmjenjuju iskustva učenja s ostalim učenicima. U učenju i poučavanju filozofije razvija se sposobnost učeničkoga samovrednovanja i vrednovanja drugih učenika koja se zasniva na promišljenoj i argumentiranoj kritici i samokritici što rezultira uspješnom prilagodbom osobnih pristupa učenju i preuzimanju veće odgovornosti za učenje.

Vrednovanje naučenoga rezultira ocjenom i provodi se periodično, a putem različitih oblika vrednovanja može se provoditi i na svakome satu. Takvu vrstu vrednovanja učitelj provodi putem esejskoga zadatka. Usmena provjera također je obvezna, a provodi se putem diskusije na satu.

Druge vrste provjera znanja nisu obvezne, ali učitelj ih može provesti. U njima prednost imaju zadaci esejskoga tipa, problemski zadaci i analiza teksta kako bi se rezultati provjere uskladili s razinama usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. Vrednovati se mogu i prezentacije, izrade plakata, izvještaji o filozofskoj lektiri i sl., pri čemu se učitelj vodi mogućnostima i afinitetima učenika.

Kriteriji vrednovanja i ocjenjivanja moraju biti jasno određeni i unaprijed poznati učeniku.

Zaključna procjena temelji se na ocjenama dobivenim iz većega broja raznovrsnih provjera i metoda vrednovanja koje se provode kontinuirano tijekom cijele nastavne godine, a kojima se provjerava učenikova usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda. Zaključna ocjena ne mora biti aritmetička sredina pojedinačnih ocjena. U njezinu oblikovanju može pomoći i učiteljeva procjena učenikove samostalnosti i odgovornosti.

Razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda samo su smjernice učitelju za određivanje ocjene pa se ocjena ne mora nužno točno poklapati s navedenom razinom usvojenosti.

Izvještavanje o postignućima, usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda, aktivnosti i napredovanju učenika odvija se kontinuirano tijekom cijele školske godine.