A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA FILOZOFIJA

A.1. Svrha učenja i poučavanja predmeta

Filozofija potiče propitivanje čovjeka, svijeta i života vodeći se težnjom za spoznajom istine i dovodeći u pitanje prihvaćena vjerovanja. Susret s filozofijom sustavan je i logički utemeljen dijalog u kojemu je glavni kriterij oslanjanje na razum koji je i sam predmet filozofskoga promišljanja. Učenje i poučavanje filozofije prije svega je uvod u filozofski/e način/e mišljenja. Pojam filozofije mijenjao je svoja značenja od antike do danas, no svim filozofskim naporima zajednička je refleksivna praksa.

Prva svrha učenja i poučavanja filozofije jest sustavno razvijati, poticati i njegovati refleksivnost. Tek razvijanjem te sposobnosti čovjek postaje slobodan čovjek – onaj koji će tražiti razloge za prihvaćanje ponuđenih mu istina, koji propituje utemeljenje sugeriranih mu djelovanja i/ili vrijednih težnji. Takav čovjek sposoban je autonomno misliti i djelovati.

Uži smisao učenja i poučavanja filozofije jest refleksija sadržaja koji su između ostaloga predmeti pouke na ostalim nastavnim predmetima, a koji se ne mogu ispitivati metodama tih znanosti.

Krajnja je svrha učenja i poučavanja filozofije omogućiti da učenik razvije onu vrstu dubokoga razumijevanja kojemu neka teorija ili nečije učenje samo daje oblik.

A.2. Povezanost s vrijednostima i ostvarivanjem ciljeva

Učenjem i poučavanjem filozofije stječu se znanja i usvajaju vrijednosti nužne za razvoj svjesne i odgovorne osobe i građanina koji promišlja, djeluje i stvara. Njome se njeguje individualnost i posebnost učenika kao ravnopravnoga člana društva i zajednice.

Filozofija je usmjerena na razvijanje sposobnosti učenika za samostalno postavljanje pitanja i problematiziranje svakodnevnih situacija. Jedan od najvećih doprinosa učenja i poučavanja filozofije jest razvijanje kritičkoga i kreativnoga mišljenja te vlastitoga integriteta, kao i poštovanje integriteta drugih. Međusobnim dijalogom i dijalogom s filozofima učenik shvaća i razvija vrijednost različitosti i tolerancije kao osnovice modernoga demokratskog društva. Filozofija svojom otvorenošću mišljenja potiče razvoj vlastitih mogućnosti učenika i razvoj društva jer filozofija razvija samosvijest, proaktivnost i stvaralaštvo.

Učenje i poučavanje filozofije posebno promiče slobodu i odgovornost na svim razinama te očuvanje i razumijevanje osobnoga i kolektivnoga identiteta s naglaskom na jednakost vrijednosti drugih identiteta. Razvijanje osobne odgovornosti proizlazi iz naravi filozofije koja propitivanjem i proučavanjem dužnosti i posljedica djelovanja kod učenika potiče svijest o važnosti odgovornosti. Učenik na takav način stječe svijest o svojoj vrijednosti i važnosti kao člana zajednice koji racionalno promišlja, odlučuje i djeluje uzimajući u obzir i druge. Tako osviješten učenik propituje postupke drugih te ih potiče na odgovorno djelovanje.

Komunikacijske vještine učenika razvijaju se putem dijaloga, a pravila lijepoga, dobrohotnog i argumentiranog komuniciranja neizostavan su dio komunikacije civiliziranoga društva.

Znanje stečeno učenjem i poučavanjem filozofije omogućuje učeniku da uvidi kako je za razumijevanje njegova svjetonazora potrebno poznavanje onoga što su i kako su drugi mislili ili misle jer svjetonazor nije plod slučajnih okolnosti koje se svakodnevno i nepromišljeno mijenjaju.

Temeljna vrijednost učenja i poučavanja filozofije jest istina , a učenik ovdje prepoznaje njenu važnost, ali i probleme s kojima se susrećemo na putu do istine. Dakle, istina je ono čemu će učenik na nastavi filozofije težiti, postajući svjesnim da je njezin imperativ propitivati utemeljenost svake tvrdnje, čak i one koju izriču autoriteti, unatoč izazovima koji iz toga proizlaze.

A.3. Vrijednosti i načela učenja i poučavanja

Vrijednosti i načela učenja i poučavanja proizlaze iz postavljene svrhe i ciljeva predmeta. Budući da filozofija njeguje refleksivnu praksu, analitičko i sintetičko mišljenje učenika, njegovo osvještavanje načina konstruiranja svijeta i oblikovanje vlastitoga identiteta, prirodno je da dominantan oblik učenja i poučavanja bude istraživačko-problemski.

Filozofsko mišljenje nastaje u dijalogu pa je učiteljeva uloga pomoći učeniku problematizirati razmatrane stavove, pretpostavke i njihove implikacije, pomoći mu sagledati ih u različitim kontekstima, aktualizirati ih i na taj način otvoriti diskusiju u kojoj je učitelj moderator i sudionik. To je dijalog između učenika, između učenika i učitelja te s odabranim filozofskim tekstovima.

Tako strukturirano učenje i poučavanje u negativnome smislu pokazuje nedosljednost, nekonzistentnost ili promašenost učenikova osvrta. U pozitivnome smislu ono razvija kritičko i kreativno mišljenje, toleranciju i skrbno mišljenje. Učenje i poučavanje mora biti oslobođeno učiteljevih ideoloških, religijskih ili filozofskih opredjeljenja.

Takvim pristupom ostvaruje se cjelovit razvoj učenika – kognitivni, moralni, emocionalni, socijalni i estetski. Temeljne društveno-civilizacijske vrijednosti konkretiziraju se i prepoznaju u poticanju učenika na potragu za istinom, na zaštitu života i dostojanstva svake ljudske osobe, na oživotvorenje slobode, ravnopravnosti, pravednosti i društvene jednakosti, na uzajamno poštovanje, kulturu dijaloga i toleranciju, prijateljstvo, poštenje, djelotvornost, rad, domoljublje, skrb o zdravlju te na očuvanje prirode i okoliša.

A.4. Mjesto predmeta u cjelokupnome kurikulumu

Filozofija pripada društveno-humanističkomu području, no sa svojim temama ulazi i u međupredmetne teme. Poučava se u 5. Obrazovnome ciklusu u svim gimnazijskim programima s dva sata tjedno. U pojedinim gimnazijskim programima nude se dodatni izborni sati.

B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA NASTAVNOGA PREDMETA FILOZOFIJA

1. poticanje i razvijanje sposobnosti kritičkog mišljenja i refleksivne prakse (uključujući sposobnost kritičkoga čitanja, tj. analize, interpretacije, kontekstualizacije i komparacije filozofskih i drugih tekstova)

2. razvijanje sposobnosti snalaženja među različitim filozofskim pojmovima, stavovima, teorijama i autorima, uključujući sposobnost njihova uspoređivanja

3. razvijanje argumentacijskih vještina (logičkih, hermeneutičkih i retoričkih), ali i prezentacijskih (jasnoća, jezgrovitost, uvjerljivost) te dijaloških sposobnosti, odnosno sposobnosti slušanja, razumijevanja te kritičkog prihvaćanja i opovrgavanja tuđih stavova, uključujući načelno priznavanje drugog i drugačijeg (tolerancija)

4. razvijanje sposobnosti orijentacije u vlastitim, zajedničkim i globalnim problemima uz pomoć filozofije kao pristupa i kao znanosti, što podrazumijeva oblikovanje vlastite pozicije (stava i pristupa) kao filozofske pozicije, osvještavanje vlastite uloge u društvu te razvijanje aktivnog građanstva

5. poticanje sposobnosti povezivanja filozofskih sadržaja i metoda sa sadržajima i metodama drugih znanosti (interdisciplinarnost), i to dvostrano, od filozofije prema drugim znanostima i od drugih znanosti prema filozofiji

6. razvijanje sposobnosti povezivanja osobnih iskustava i neznanstvenih doprinosa razumijevanju čovjeka i svijeta, kao što su religija i umjetnost, s filozofskim pristupom (pluriperspektivnost) te sposobnosti cjelovitoga sagledavanja, artikuliranja, diskutiranja i razrješavanja raznorodnih i naizgled nepovezanih problema (integrativnost).

C. DOMENE U ORGANIZACIJI PREDMETNOGA KURIKULUMA FILOZOFIJE

C.1. Opis domena

Učenje i poučavanje filozofije odvija se u 5. ciklusu, a odgojno-obrazovne teme organizirane su u osam domena. Predviđeno je da od osam ponuđenih domena tri budu obvezne ( Postojanje i svijet , Spoznaja i znanje te Djelovanje i orijentacija ). Ovisno o vlastitome interesu i interesu učenika, učitelj mora, uz obradu triju obveznih domena, kao četvrtu domenu izabrati ili jednu od ponuđenih izbornih domena ( Društvo i politika, Stvaralaštvo i umjetnost , Znanost i objašnjenje , Um i tijelo te Jezik i značenje ) ili ekstenzivniju i dublju obradu jedne od obveznih domena. Pod dubljom i ekstenzivnijom obradom podrazumijeva se obrada tema (razrada ishoda) koje su unutar obveznih domena označene kao izborne. Tri obvezne i četvrta (izborna) domena ne trebaju biti obrađivane navedenim redoslijedom. One su način organizacije kurikuluma, no ne nužno i procesa poučavanja i učenja. Stoga se teme (razrade ishoda) domena mogu i kombinirati, odnosno preplitati. To znači da se unutar obrade jedne domene mogu pojavljivati teme drugih domena.

Tako strukturirano učenje i poučavanje filozofije omogućuje stjecanje obrazovno-odgojnih iskustava kojima se postiže temeljna filozofska edukacija s obzirom na postavljene ciljeve predmeta Filozofija. Osnovna ideja tako oblikovanih domena prije svega je pružanje uvida u temeljna filozofska pitanja koja se tiču različitih područja ljudskoga mišljenja, djelovanja i stvaranja ( theoria , praxis i poiesis ) i koja se razmatraju u odgovarajućim filozofijskim disciplinama. Kako je osnovna intencija predmeta Filozofija u srednjim školama pobuditi interes učenika za dublju misaonu analizu pojava koje mu se čine samorazumljivima, učenje i poučavanje filozofije ponudit će učeniku kvalitetnu podlogu za njegovo samostalno misaono traganje, neovisno o daljnjem školovanju.

Naglasak se, u trima obveznim domenama, stavlja na problematiku ontologije, epistemologije, antropologije i etike, tj. na pitanja o čovjeku i njegovu položaju u svijetu, o samome svijetu te o spoznavanju i djelovanju kao modusima pristupa svijetu. Uz upoznavanje s filozofijskim odgovorima na spomenuta pitanja i filozofijskim instrumentarijem općenito, učenik treba razvijati sposobnost filozofiranja, odnosno kritičkoga i autonomnoga promišljanja problema čovjeka i svijeta, ali i uvidjeti mogućnosti i ograničenja vlastitoga spoznavanja i djelovanja. Problemi filozofije društva, politike i prava (4. domena), estetike (5. domena), filozofije znanosti (6. domena), filozofije uma (7. domena) i filozofije jezika (8. domena) nisu određeni kao izborni zato što su ta pitanja nevažna, nego zato što se učiteljima želi prepustiti izbor onih tema za koje procjenjuju da su učeniku važne, pri čemu treba istaknuti vrijednost kvalitete obrade naspram kvantitete obrađenih tema.

Prednost tako zamišljenih domena jest to što se njima kod učenika razvijaju znanja i vještine oživotvorenjem kojih se učenika osposobljava za povezivanje tema iz predmeta Filozofija s temama drugih nastavnih predmeta, a povezivanjem tema s kojima se susreće na nastavi filozofije s iskustvom učenika i za svakodnevni život.

Tako strukturirano učenje i poučavanje metodičko uporište ima u istraživanju i primjeni tradicionalnih i suvremenih filozofijskih pristupa pojedinim problemima, čime filozofijski pristup postaje prepoznatljiv i razumljiv, a osim toga omogućava učeniku da stekne uvid kako teorijska podloga filozofije predstavlja osnovu za svakodnevnu praktičnu djelatnost.

C.2. Opisi pojedinih domena

C.2.1. postojanje i svijet

U prvoj domeni istražuju se pitanja metafizike s naglaskom na ontologiju, odnosno na pitanje: „Za što možemo reći da postoji?“ Razrađujući tu temu, na različite se načine oblikuje pojam o čovjeku (antropologija), prirodi (kozmologija, filozofija prirode) i bogu (teologija). Učenik uviđa razliku između današnjih znanstvenih pristupa gdje svaka znanost objašnjava dio ljudskog iskustva te filozofije koja nastoji obuhvatiti cjelinu. Istražuju se različiti putovi mišljenja o problemima poput uređenosti svijeta, njegove djeljivosti, zakona kojima je vođen, kretanja, pitanja imaju li stvari svoju bit ili je ono što nazivamo stvarima samo skup svojstava itd. Baveći se tim pitanjima, učenik doživljava težinu konzistentnoga mišljenja o čovjeku i svijetu, uviđa važnost temeljnih stavova za sva druga razmatranja te razvija sposobnost sagledavanja problema iz različitih perspektiva, neovisno o vlastitim uvjerenjima, kao i dosljednost koja uključuje obvezu pristajanja na posljedice općih stavova o čovjeku i svijetu koje prihvaćamo.

C.2.2. spoznaja i znanje

Istraživanje različitih putova mišljenja o problemu spoznaje (pitanja teorije spoznaje, gnoseologije ili epistemologije) predmet je druge domene učenja i poučavanja filozofije. U ovoj domeni razmatraju se, primjerice, pitanja: što i koliko mi kao subjekti unosimo u spoznaju onoga što smatramo objektom spoznaje, postoje li objekti spoznaje koji su u samome subjektu neovisno o iskustvu, spoznajemo li uopće ono što nazivamo vanjskim svijetom, u koju se vrstu spoznaje možemo pouzdati kao izvjesnu, je li moguća i drugačija spoznaja od one kojom smo zadani itd. Baveći se tim pitanjima, učenik osvještava razliku između osjetilne i razumske spoznaje, razumijeva različite načine utemeljenja znanja u različitim znanstvenim područjima te unapređuje svoju sposobnost spoznavanja razlučujući različite razine spoznavanja i shvaćajući njihov doseg.

C.2.3. djelovanje i orijentacija

Promišljanje o fenomenu morala, odnosno o moralnome prosuđivanju i djelovanju, predstavlja treću domenu u učenju i poučavanju filozofije. U sklopu ove domene proučava se etika ili filozofija morala. Razmatranjem djelovanja pod vidom moralnosti učenik upoznaje različite etičke teorije i filozofske pozicije relevantne za moralnu prosudbu. Sposobnost prepoznavanja i propitivanja različitih moralnih problema iz raznih aspekata uz poznavanje filozofskih stajališta predstavlja osnovu za izgradnju vlastitoga utemeljenog stava o bitnim moralnim i etičkim pitanjima te osobnu prosudbu etičkih pozicija. Proučavajući etiku, učenik razvija sposobnost razumijevanja različitih vrijednosnih stavova i, uz priznavanje drugačijega, može izraziti kritiku stava koji je različit od njegova, ali i argumentirano braniti vlastita uvjerenja. Razvojem svjesnosti o povezanosti etike i svakodnevnog života uobličava se sposobnost primjene dobivenih teorijskih znanja na konkretne životne situacije (u međuljudskim odnosima te u odnosu čovjeka prema neljudskim živim bićima i prirodi), što ne znači samo put od teorije prema praksi, nego podrazumijeva i put od vlastitih iskustava do etičkih pojmova, odnosno od konkretnih problema do teorijskih pristupa. Na taj se način pronalaze orijentiri važni za donošenje odluka u svakodnevnim moralnim dilemama, ali i za izgradnju temeljnoga etičkog stava kao bitnoga čimbenika smislenoga i ispunjenoga života.  

C.2.4. društvo i politika

Čovjek kao društveno biće i njegova težnja da stvara, održava i uređuje zajednice temeljna je tema četvrte domene. U ovoj se domeni, među ostalim, problematiziraju različiti oblici ljudskih zajednica (uključujući društvo i državu), motivi njihova nastanka i promišljanje o najboljem obliku društvenoga uređenja. Učenik se ovdje upoznaje s ključnim problemima filozofije društva, filozofije politike i filozofije prava poput problema slobode, jednakosti, pravednosti, odgovornosti, moći, općega dobra, demokracije, solidarnosti, prava, odnosa politike i ekonomije i dr. Proučavanjem odabranih filozofskih tekstova i analizom aktualnih događanja učenik dobiva uvid u društvene i političke probleme te razvija sposobnost primjene usvojenih znanja na konkretne životne situacije. Upoznajući učenika s različitim pogledima na pitanja o društvu, politici i pravu, cilj je osposobiti ga za oblikovanje i argumentiranje vlastitih stavova te kritičko propitivanje vlastitih i tuđih stavova u društvenome kontekstu. Pritom se artikulira ideja tolerancije, osobito u kontekstu demokracije, čime se stvara temelj za promišljeno aktivno građanstvo.

C.2.5. stvaralaštvo i umjetnost

Promišljanje o ljudskome stvaralaštvu predstavlja petu domenu učenja i poučavanja filozofije. U njoj se proučava pitanje lijepoga i umjetnosti, odnosno problemi estetike i filozofije umjetnosti. Učenik promišlja o prirodno lijepome kao različitome od umjetnički lijepoga, o umjetnosti kao oponašanju ili pak stvaranju nečega novog, o razvoju umjetničkoga izražaja kroz povijest, o dojmu koji umjetničko djelo ostavlja na recipijenta, o statusu umjetničkoga djela, o uvjetima i kriterijima stvaranja i prosuđivanja lijepoga i umjetnosti, o autoru umjetničkoga djela, tj. umjetniku, o pitanjima svrhe i oblika umjetničkoga djela, o razumijevanju umjetničkoga djela te o mogućem kraju umjetnosti. Poučavanje u ovoj domeni usredotočeno je na približavanje filozofskih stajališta o problemima lijepoga i umjetnosti u različitim povijesnim razdobljima i filozofskim učenjima te približavanje estetičkih stavova osjetilnomu iskustvu učenika. Proučavanjem odabranih filozofskih tekstova i analizom umjetničkih djela učenik uviđa probleme estetike i stječe sposobnost primjene usvojenih znanja na konkretne umjetničke izražaje i životne situacije.

C.2.6. znanost i objašnjenje

Kada je predmet znanstvenoga proučavanja sama znanost, govorimo o filozofiji znanosti. Ona je tema šeste domene učenja i poučavanja filozofije. U sklopu ove domene učenik proučava pitanja filozofije znanosti kao što su: koje skupove uvjerenja možemo smatrati znanjem, koja objašnjenja možemo smatrati znanstvenima, teorije znanstvenoga objašnjenja, problem znanstvenoga redukcionizma, na čemu temeljimo tvrdnje o znanju, strukturu znanosti (pojmove, zakone i teorije), razvoj znanosti, znanstvene revolucije i druga pitanja. Osim općih problema filozofije znanosti moguće je proučavati i odabrana pitanja posebnih znanosti (egzaktnih, prirodnih, društvenih, humanističkih, tehničkih i dr.) koje učenik podvrgava filozofskoj analizi i kritici. Baveći se tim pitanjima, učenik se osposobljava za samostalnu procjenu problema i metoda znanosti te za primjenu naučenoga na konkretne znanstvene probleme s kojima će se susretati kako u profesionalnome tako i u svakome drugom aspektu života.

C.2.7. um i tijelo

Potraga za odgovorom na pitanje što je um temelj je filozofije uma. Tomu traganju posvećena je sedma domena učenja i poučavanja filozofije. Proučavajući ovu temu učenik se susreće s filozofskim i drugim objašnjenjima uma, čovjekovih mentalnih procesa i stanja. Razmatraju se različita stajališta o prirodi uma, problemu odnosa uma i tijela, fenomenu svijesti, identitetu, intencionalnosti, umu kao izvorištu našega ponašanja, odnosu uma spram svijeta izvan njega, umu kao sveukupnosti mentalnoga života, svođenju uma na stanja i procese mozga (fizikalizam) te o ostalim bitnim problemima filozofije uma. Unutar ove domene učenik se susreće i s pitanjima o umu koja nisu povezana s čovjekom (neljudska živa bića, strojevi itd.), odnosno s pitanjem može li materija misliti te s problemom mogućega stvaranja umjetne inteligencije. Promišljajući o navedenim problemima, učenik uviđa kompleksnost te problematike te ih povezuje s drugim filozofskim sadržajima i vlastitim iskustvom.

C.2.8. jezik i značenje

Ljudsko iskustvo neodvojivo je od jezika jer se njime oblikuje i posreduje. Stoga je filozofija jezika predmet osme domene učenja i poučavanja filozofije. Pitanja ove domene usko su povezana i s teorijom spoznaje jer se i naša spoznaja uobličava i posreduje samim jezikom. Učenik se susreće s problemima teorije značenja, pitanjem odnosa smisla i značenja, pitanjem podrijetla jezične sposobnosti, odnosom jezika i mišljenja i s drugim važnim pitanjima povezanima s filozofijom jezika. Proučavanjem tih pitanja učenik osvještava važnost jezika i odnosa jezika, mišljenja i stvarnosti.

PO STOJANJE