I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1., a u vezi sa člankom 49. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 5/2014 – pročišćeni tekst).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. OCJENA STANJA

U Republici Hrvatskoj područje zaštite tržišnog natjecanja uređeno je Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja ( Narodne novine, br. 80/13, 79/09, dalje: ZZTN), te podzakonskim aktima neophodnim za njegovu provedbu. Od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: Agencija) ima ovlast da uz odredbe ZZTN-a izravno primjenjuje i odredbe pravne stečevine EU koje uređuju područje zaštite tržišnog natjecanja, članak 101. (o zabranjenim sporazumima između poduzetnika) i članak 102. (o zlouporabi vladajućeg položaja poduzetnika) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Službeni List C 326, 26.10.2012., dalje: UFEU) kada je riječ postupanjima poduzetnika koji imaju učinak na trgovinu između Republike Hrvatske i država članica EU.

Naknade štete u odnosima između fizičkih i pravnih osoba uređene su općim propisima, Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) i Zakonom o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14).  

Postupci za naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja predviđeni su člankom 69a ZZTN-a. Navedenom odredbom navedeno je kako su p oduzetnici koji su povrijedili odredbe ZZTN-a ili članka 101. ili 102. UFEU odgovorni za naknadu štete nastalu tim povredama. Ujedno je utvrđena nadležnost trgovačkih sudova za odlučivanje o naknadama šteta zbog povreda domaćeg prava tržišnog natjecanja i odredaba članaka 101. i 102. UFEU-a. Navedeni članak određuje da će n adležni trgovački sud pri donošenju odluke o naknadi štete osobito uzeti u obzir pravomoćno rješenje Agencije kojim je utvrđena povreda ZZTN-a ili članka 101. ili 102. UFEU, odnosno konačnu odluku Europske komisije u slučaju kada je Europska komisija utvrdila povredu članka 101. ili 102. UFEU. Ako je postupak utvrđivanja povrede članka 101. ili 102. UFEU u tijeku pred Agencijom ili Europskom komisijom, nadležni trgovački sud može procijeniti je li svrhovito nastaviti ili zastati s postupkom do donošenja pravomoćnog rješenja Agencije ili konačne odluke Europske komisije. Na kraju ove odredbe navedena je i obveza nadležnog trgovačkog suda da bez odgađanja obavijesti Agenciju o podnesenoj tužbi radi utvrđivanja prava na naknadu štete nastale povredom odredbi ovoga Zakona ili članka 101. ili 102. UFEU, te prekid tijeka zastare. Za ostala pitanja o postupcima za naknade štete primjenjuju se opći propisi, Zakon o obveznim odnosima i Zakon o parničnom postupku.

Člancima 101. i 102. UFEU-a i nacionalnim pravilima o tržišnom natjecanju proizvode se izravni učinci u odnosima između pojedinaca te se za dotične pojedince stvaraju prava i obveze koje nacionalni sudovi moraju provoditi. Nacionalni sudovi imaju jednako važnu ulogu u primjeni pravila o tržišnom natjecanju (privatna provedba). Prilikom odlučivanja u sporovima između pojedinaca oni štite subjektivna prava u skladu s pravom Europske unije, dodjeljujući naknadu za štetu žrtvama povreda prava tržišnog natjecanja.

Potpuna učinkovitost članaka 101. i 102. UFEU-a, a posebno praktični učinak u njima utvrđenih zabrana, zahtijeva da svatko, bilo da je riječ o pojedincu, uključujući potrošače i poduzetnike, ili tijelu javne vlasti može pred nacionalnim sudovima zatražiti naknadu za štetu koja mu je prouzročena povredom tih odredaba. Neujednačenost procesnih pravila i nedovoljno korištenje prava na naknadu štete zajamčeno europskim pravom rezultiralo je potrebom donošenja Direktive 2014/104 EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (SL L 349/1, 5.12.2014., dalje: Direktiva).  

Direktiva uređuje pravila potrebna kako bi se osiguralo da svatko tko je pretrpio štetu prouzročenu povredom prava tržišnog natjecanja od strane poduzetnika ili udruženja poduzetnika može učinkovito ostvariti pravo na zahtijevanje potpune naknade za tu štetu od tog poduzetnika ili udruženja i daje okvir za usvajanje pravila. Direktivom se utvrđuju pravila za koordinaciju provedbe pravila tržišnog natjecanja od strane tijela nadležnih za tržišno natjecanje i provedbe tih pravila u postupcima za naknadu štete pred nacionalnim sudovima. Države članice predmetnu Direktivu moraju prenijeti u svoja nacionalna zakonodavstva do 27. prosinca 2016.

Budući da ZZTN uređuje javnu provedbu prava tržišnog natjecanja, a Direktiva se odnosi na privatnu provedbu i da je riječ o specifičnoj vrsti štete, primjenjivoj samo za štete nastale povredom propisa o zaštiti tržišnog natjecanja u svrhu preuzimanja donesene Direktive u domaće zakonodavstvo potrebno je donijeti usvojiti poseban Zakon o postupcima za naknade štete zbog povrede odredaba prava tržišnog natjecanja kojim se detaljno uređuju pitanja uređena Direktivom.

1. OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM

Zakonom o postupcima naknada štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja kojim se Direktiva prenosi u nacionalno zakonodavstvo utvrđuje se pravo oštećenika na potpunu naknadu štete prouzročene povredom prava tržišnog natjecanja. Detaljno se uređuju pitanja otkrivanja dokaza u postupcima za naknade štete pred nadležnim trgovačkim sudovima, zaštita povjerljivih informacija i otkrivanja dokaza koji se nalaze u spisu predmeta tijela nadležnog za tržišno natjecanje. Posebnom odredbom se određuje ograničenje korištenja i otkrivanja tih dokaza, prije svega, zaštita od otkrivanja izjava poduzetnika pokajnika, a predviđene su i novčane kazne zbog povrede pravila o otkrivanju dokaza. Nadalje, uređuje se  i učinak odluka tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja o povredi prava tržišnog natjecanja usvojenih u nacionalnim postupcima za naknadu štete kada je pravomoćna odluka donesena u drugoj državi članici. Ostalim odredbama obuhvaćena su pitanja zastare, zastoja postupka i solidarne odgovornosti poduzetnika koji su povrijedili pravo tržišnog natjecanja zajedničkim postupcima. Posebnim poglavljem uređeno je prenošenje prekomjernih cijena na izravne i neizravne kupce, obrana prenošenjem i postupci naknade štete oštećenika s različitih razina lanca opskrbe. Posljednja dva poglavlja zakona uređuju pitanje izračuna visine iznosa štete od strane nadležnih trgovačkih sudova, te sporazumno rješavanje sporova.

1. POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA NASTUPITI

Ovaj zakon kojim se Direktiva prenosi doprinijet će ujednačenim pravilima u postupcima za naknade štete nastale povredama prava tržišnog natjecanja, a posljedično i povećanom korištenju ostvarivanja prava na naknade štete u Republici Hrvatskoj i cijeloj Europskoj uniji. Privatna provedba predstavlja drugu stranu učinkovite zaštite prava tržišnog natjecanja koja se u potpunosti ostvaruje kombinacijom javne i privatne provedbe. Dosadašnje razlike među državama članicama u nacionalnim sustavima koji primjenjuju različita pravila u postupcima za naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja rezultirale su relativno malim brojem postupaka i ostvarenim zahtjevima za naknade štete u cijeloj EU. Kako bi se olakšalo da žrtve povreda europskog ili nacionalnog prava tržišnog natjecanja dobiju punu naknadu povrede koju su pretrpjeli potrebno je na razini Europske unije usvojiti ujednačena pravila.

Cilj donošenja ovog Zakona u smislu Direktive jest povećati postizanje ravnoteže između javne i privatne provedbe prava tržišnog natjecanja i postizanje ujednačenosti materijalnih i procesnih pravila u ostvarivanju prava na naknade štete po osnovi povrede prava tržišnog natjecanja. Kako bi se osigurali učinkoviti postupci privatne provedbe u okviru građanskog prava i učinkovita javna provedba od strane tijela nadležnih za tržišno natjecanje, oba alata moraju međusobno djelovati radi osiguranja maksimalne učinkovitosti pravila tržišnog natjecanja. Zakon ima za cilj osigurati da oštećenici kojima je šteta nastala povredom europskog ili nacionalnog prava tržišnog natjecanja dobiju punu kompenzaciju povrede koju su pretrpjeli. Cilj Zakona je osigurati da svaka fizička ili pravna osoba koja je pretrpjela štetu prouzročenu povredom prava tržišnog natjecanja može zahtijevati i dobiti potpunu naknadu za tu štetu.

Navedeni Zakon doprinijet će učinkovitom tržišnom natjecanju jer će omogućiti da se u Republici Hrvatskoj potaknu postupci za naknade štete zbog povreda prava tržišnog natjecanja kojih za sada gotovo nema na trgovačkim sudovima. Time se postiže da javnopravnu provedbu zaštite tržišnog natjecanja (utvrđivanje povrede i sankcioniranje) slijedi privatnopravna provedba (naknade štete nastale tom povredom) čime se potiče učinkovita zaštita tržišnog natjecanja.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske, niti u proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Ovaj Zakon donosi se u svrhu prenošenja Direktive br . 2014/104 EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za povrede odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije u pravni poredak Republike Hrvatske. Budući da su države članice Europske unije obvezne Direktivu prenijeti u svoje nacionalno zakonodavstvo do 27. prosinca 2016. godine. ocjenjuje se da postoje osobito opravdani razlozi za donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku. Stoga se, sukladno članku 161. Poslovnika Hrvatskoga sabora, predlaže donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.

V. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA  O POSTUPCIMA NAKNADE ŠTETE ZBOG POVREDA PRAVA TRŽIŠNOG NATJECANJA

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Predmet i područje primjene Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom utvrđuju pravila postupka koja  omogućuju  svakome tko je pretrpio štetu prouzročenu povredom prava tržišnog natjecanja od strane poduzetnika ili udruženja poduzetnika učinkovito ostvarivanje prava na potpunu naknadu štete od tog poduzetnika ili udruženja poduzetnika.

(2) Ovim se Zakonom utvrđuju pravila koordinacije provedbe pravila tržišnog natjecanja od strane tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja i provedbe tih pravila u postupcima naknade štete pred nadležnim trgovačkim sudom.

Pravna stečevina Europske unije

Članak 2.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2014/104 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za povrede odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (Službeni list, L 349/1, 5.12.2014.)

Značenje pojmova

Članak 3.

U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. Povreda prava tržišnog natjecanja : povreda propisa o zaštiti tržišnog natjecanja koji utvrđuju zabranjene sporazume poduzetnika ili zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika te povreda članka 101. ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Službeni list C 115, 9.5.2018., u daljnjem tekstu: UFEU);

2. Štetnik : poduzetnik ili udruženje poduzetnika koje je počinilo povredu prava tržišnog natjecanja;

3. Poduzetnik : poduzetnik u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja;

4. Mali ili srednji poduzetnik : gospodarski subjekt u smislu propisa o poticanju razvoja malog gospodarstva;

5. Nacionalno pravo tržišnog natjecanja : odredbe propisa o tržišnom natjecanju koje se primjenjuju samostalno ili usporedno s pravom tržišnog natjecanja Europske unije u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o osnivanju EZ-a (Službeni list L 1, 4.1.2003);

6. Pravo tržišnog natjecanja Europske unije : članak 101. i 102. UFEU-a;

7. Postupak naknade štete : postupak u smislu propisa o parničnom postupku, osim ako nije drukčije uređeno ovim Zakonom;

8. Z ahtjev za naknadu štete: tužbeni zahtjev za naknadu štete prouzročene povredom prava tržišnog natjecanja;

9 . Imovinska šteta, obična šteta, izmakla korist, neimovinska šteta : imaju značenje određeno općim propisom obveznog prava;  

10 . Oštećenik: svatko tko je pretrpio štetu prouzročenu povredom prava tržišnog natjecanja;

11. Agencija : pravna osoba s javnim ovlastima u Republici Hrvatskoj nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja;

12. Tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja : Agencija, Europska komisija ili tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU;

13. Sud: mjesno nadležni trgovački sud i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u skladu s propisima o ustrojstvu, djelokrugu i nadležnosti sudova;

14 . Odluka o povredi prava tržišnog natjecanja: pravomoćna odluka Agencije kojom se utvrđuje povreda prava tržišnog natjecanja, konačna odluka Europske komisije, pravomoćna odluka tijela za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU kojom se utvrđuje povreda članka 101. i/ili 102. UFEU;

15. Dokazi: dokazna sredstva koja su dopuštena pred nadležnim sudom utvrđena propisima o parničnom postupku, propisima o zaštiti tržišnog natjecanja i ovim Zakonom;

16. Kartel : tajni horizontalni sporazum između dva ili više neovisna poduzetnika ili odluke udruženja poduzetnika ili usklađeno djelovanje poduzetnika, koji svi djeluju na istoj razini proizvodnje odnosno distribucije, a imaju za cilj narušavanje tržišnog natjecanja između konkurenata, ne ograničavajući se pritom na prakse poput , primjerice, međusobnog dogovaranja ili usklađivanja kupovnih ili prodajnih cijena, podjele tržišta i kupaca odnosno drugih trgovinskih uvjeta, određivanja kvota proizvodnje ili prodaje, ograničavanje proizvodnje ili prodaje i tehnološkog razvoja, dogovora o sudjelovanju u postupcima javne nabave , ograničenja uvoza ili izvoza ili drugih protu-tržišnih djelovanja protiv konkurenata;

17. Oslobođenje od plaćanja ili umanjenje upravno-kaznene mjere : oslobođenje od plaćanja ili umanjenje upravno-kaznene mjere na temelju kojeg poduzetnik-sudionik kartela, neovisno o drugim sudionicima tajnog kartela, surađuje u postupku tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja dobrovoljnim iznošenjem svojih saznanja o kartelu i njegove uloge u njemu, za što mu tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja, sukladno propisanim uvjetima svojom odlukom odobrava oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere ili umanjenje upravno-kaznene mjere za sudjelovanje u kartelu.

Institut oslobođenja od plaćanja ili umanjenja upravno-kaznene mjere opisan u ovoj točki sadrži i europsko pravo tržišnog natjecanja koje primjenjuje Europska komisija i nacionalni propisi o tržišnom natjecanju država članica EU koje primjenjuju tijela nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU;

18. Izjava-priznanje poduzetnika : usmeno ili pisano dobrovoljno priznanje poduzetnika, izjavljeno od odgovorne osobe poduzetnika ili ovlaštenog predstavnika poduzetnika-sudionika prijavljenog kartela tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja o postojanju kartela i o njegovom sudjelovanju i ulozi u tom kartelu, posebno sastavljeno za podnošenje tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja s ciljem dobivanja oslobođenja od plaćanja ili umanjenja upravno-kaznene mjere, ne uključujući već postojeće informacije;

19 . Postojeće činjenice i dokazi: dokazi koji postoje neovisno o postupku tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja te neovisno o tome nalaze li se te činjenice i dokazi u spisu predmeta tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja;

20. Korisnik oslobođenja od plaćanja upravno-kaznene mjere : poduzetnik - sudionik kartela kojem je tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja svojom odlukom odobrilo oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere;

21. Prekomjerna cijena : razlika između cijene koja je stvarno plaćena i cijene koja bi bila plaćena da nije bilo povrede prava tržišnog natjecanja;

22. Sporazumno rješavanje sporova : bilo koji način koji omogućava strankama  izvansudsko rješenje spora o tražbini naknade štete;

23 . Nagodba: dogovor koji je postignut putem sporazumnog rješavanja spora ;

24. Izravni kupac : fizička ili pravna osoba koja je izravno od štetnika kupila robe i/ili usluge koji su bili predmetom povrede prava tržišnog natjecanja;

25. Neizravni kupac : fizička ili pravna osoba koja nije izravno od štetnika, već od izravnog kupca ili daljnjeg otkupljivača, kupila robe i/ili usluge koje su bili predmetom povrede prava tržišnog natjecanja, ili robe i/ili usluge koje ih sadrže ili su iz njih izrađeni ili izvedeni;

26. Prijedlog za nagodbu s tijelom nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja : dobrovoljni usmeni ili pisani iskaz poduzetnika ili ovlaštenog predstavnika u ime poduzetnika tijelu za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU koje imaju u svom pravnom poretku taj institut ili Europskoj komisiji, u kojem se opisuje priznanje poduzetnika ili njegovo odustajanje od daljnjeg osporavanja njegova sudjelovanja u povredi prava tržišnog natjecanja te priznanje njegove odgovornosti za povredu prava tržišnog natjecanja, koje je posebno sastavljeno kako bi tijelu za zaštitu tržišnog natjecanja države članice EU ili Europskoj komisiji omogućilo primjenu pojednostavljenog ili ubrzanog postupka.

Podredna primjena drugih propisa

Članak 4.

(1) U postupcima naknade štete na odgovarajući se način primjenjuju odredbe općeg propisa koji uređuje parnični postupak, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(2) Na naknadu štete prouzročenu povredom prava tržišnog natjecanja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe općeg propisa koji uređuje obvezne odnose, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Pravo na potpunu naknadu štete

Članak 5.

(1) Oštećenik ima pravo na potpunu naknadu imovinske štete i na popravljanje neimovinske štete prouzročene povredom prava tržišnog natjecanja.

(2) Štetnik koji prouzroči štetu povredom prava tržišnog natjecanja dužan je naknaditi pretrpljenu štetu i odgovara za štetu bez obzira na krivnju.

(3) Predmnijeva se da je zbog povrede prava tržišnog natjecanja počinjene u obliku kartela nastala  šteta, osim ako štetnik ne dokaže suprotno.

(4) Za štetu nastalu povredom prava tržišnog natjecanja u obliku kartela smatra se da je prouzročena tim kartelom, osim ako se dokaže da taj kartel nije bio uzrok štete.

POGLAVLJE II.

OTKRIVANJE DOKAZA

Otkrivanje dokaza

Članak 6.

(1) U postupku naknade štete, na prijedlog stranke koja se poziva na ispravu ili druge dokaze i tvrdi da se oni nalaze kod druge stranke ili treće osobe ili su im dostupni, sud može te osobe pozvati da u određenom roku podnesu isprave, odnosno predoče dokaze.

(2) U prijedlogu za otkrivanje dokaza, stranka mora učiniti vjerojatnim da se ti dokazi nalaze kod druge stranke ili treće osobe, odnosno da su im dostupni, a ako je predlagatelj tužitelj, on mora učiniti vjerojatnim i postojanje svoje tražbine.

(3) Prije nego što donese odluku kojom drugoj stranci, odnosno trećoj osobi nalaže otkrivanje dokaza, sud će ih pozvati da se o tome izjasne. Kad stranka, odnosno treća osoba tvrdi da se dokaz ne nalazi kod nje, odnosno da joj nije dostupan, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze.

(4) Uz razloge navedene općim propisom, stranka ili treća osoba ima pravo uskratiti otkrivanje dokaza samo u mjeri u kojoj je ona, u smislu posebnih propisa, dužna čuvati odvjetničku tajnu.

(5) Prilikom odlučivanja o prijedlogu za otkrivanje dokaza, sud će uzeti u obzir i ocijeniti interese stranke koja traži otkrivanje dokaza u odnosu na interese druge stranke i trećih osoba od kojih se otkrivanje dokaza traži, a osobito uzevši u obzir interes tih osoba da:

1. se ne otkrivaju dokazi, ako se predmetne činjenice mogu utvrditi i na temelju drugih dostupnih dokaza

2. dokazi budu određeni koliko je to moguće s obzirom na okolnosti pojedinog slučaja te da budu značajni za postupak

3. opseg i trošak otkrivanja ne budu toliki da su u očitom nerazmjeru sa značenjem činjenica koje se žele utvrditi ili

4. se zaštite vlastite ili tuđe poslovne tajne.

(6) Interes tuženika da izbjegne postupke naknade štete odnosno da spriječi tužiteljev uspjeh u postupku, nije opravdan razlog za uskraćivanje otkrivanja dokaza koji mu idu na štetu.

(7) Ako je izvođenje dokaza iz stavka 3. ovoga članka ili otkrivanje dokaza temeljem ovoga članka povezano s određenim troškovima za treću osobu, sud će pozvati predlagatelja da položi predujam troškova.

(8) Ako stranka ne postupi po rješenju suda kojim joj se nalaže otkrivanje dokaza, sud će činjenice koje su se tim dokazom trebale utvrditi smatrati utvrđenima.

(9) Protiv rješenja suda o prijedlogu za otkrivanje dokaza strankama u postupku posebna žalba nije dopuštena.

(10) Na temelju rješenja kojim je trećoj osobi naloženo otkriti dokaz, ovrha će se provesti po službenoj dužnosti po pravilima ovršnog postupka i prije pravomoćnosti toga rješenja.

(11) Treća osoba ima pravo na naknadu opravdanih troškova koje je imala u vezi s otkrivanjem dokaza. Trošak treba zatražiti u roku od 15 dana nakon potpunog postupanja po rješenju nadležnog suda.  

Zaštita povjerljivih informacija

Članak 7.

(1) Sud je ovlašten naložiti otkrivanje dokaza koji sadrže povjerljive podatke kada smatra da su oni relevantni za postupak naknade štete.

(2) Na zahtjev stranke, treće osobe kojoj je naloženo otkrivanje dokaza ili po službenoj dužnosti sud može isključiti javnost iz postupka i u slučaju ako procijeni da je to potrebno radi zaštite povjerljivih informacija stranke ili treće osobe. Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dopuštena posebna žalba.

(3) Podnesci i odluke koji sadržavaju podatke zbog kojih je isključena javnost ne dostavljaju se putem e-Oglasne ploče suda nego putem pošte.

(4) Sud će u slučaju neuspjele dostave pozvati stranku putem e-oglasne ploče da u roku od osam dana od dana objave tog poziva neposredno u sudu preuzme podnesak ili odluku. Ako u ostavljenom roku stranka ne preuzme podnesak ili odluku smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana objave poziva za preuzimanje podneska ili odluke na e-Oglasnoj ploči suda.

Dokazi iz spisa predmeta tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja

Članak 8.

(1) Prijedlog stranke za otkrivanjem dokaza koji se nalaze u spisu predmeta tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja mora:

1. biti određen, odnosno mora sadržavati opis naravi ili predmeta ili sadržaja dokumenata čije se otkrivanje traži,

2. se odnositi na postupak naknade štete pred sudom,

3. učiniti opravdanim da stranka dokaz ne može pribaviti na drugi način ili bi se mogao pribaviti samo s nerazmjernim teškoćama,

4. omogućiti zaštitu učinkovitosti javne provedbe prava tržišnog natjecanja.

(2) Sud će zatražiti od tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja otkrivanje dokaza koji se nalaze u spisu predmeta tog tijela samo ako niti jedna stranka ili treća strana iz opravdanih razloga ne može pribaviti te dokaze.

(3) Prije nego što donese odluku iz stavka 2. ovoga članka kojom tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja nalaže otkrivanje dokaza, sud će ga pozvati da se o tome izjasni.

(4) Nakon što je tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja okončalo postupak donošenjem odluke ili na drugi način mogu se iz spisa predmeta tog tijela otkrivati sljedeći dokazi:

1. podnesci, odnosno izjave dane na zapisnik, koje je posebno za postupak pred tijelom nadležnim za zaštitu tržišnog natjecanja sastavila, odnosno dala, fizička ili pravna osoba

2. pismena koja je tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja sastavilo i poslalo strankama tijekom postupka i

3. povučeni prijedlozi za nagodbu.

(5) Dokazi iz stavka 4. ovoga članka koje predoči stranka ili treća osoba, a koji su pribavljeni isključivo iz spisa predmeta tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja,  mogu se koristiti u postupku naknade štete nakon što je to tijelo okončalo postupak donošenjem odluke ili na drugi način. Iznimno, dokazi iz stavka 4. ovoga članka mogu se koristiti ako osoba koja ih predoči dokaže da ih je pribavila na drugi način.

Izuzeci od otkrivanja dokaza iz spisa predmeta tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja

Članak 9.

(1) Sud u postupku naknade štete nikada ne može naložiti stranci ili trećoj osobi otkrivanje sljedećih dokaza (trajno izuzeti dokazi):

1. izjave-priznanja poduzetnika-korisnika oslobođenja od plaćanja ili umanjenja upravno-kaznene mjere i

2. prijedloge za nagodbu.

(2) Dokazi iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se koristiti kao dokaz u postupku, osim ako stranka dokaže da nisu pribavljeni iz spisa predmeta tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja nego na drugi način.

(3) Tužitelj može podnijeti obrazloženi zahtjev sudu da samo sud izvrši uvid u dokaze za koje tuženik ili treća osoba tvrde da predstavljaju dokaze iz stavka 1. ovoga članka, kako bi sud utvrdio radi li se o takvim dokazima. O zahtjevu sud odlučuje rješenjem protiv kojeg posebna žalba nije dopuštena.

(4) Sud neće omogućiti pristup dokazima koji su trajno izuzeti ni strankama niti trećim osobama.

(5) Sud može o tome je li i u kojoj mjeri pojedini dokaz trajno izuzet od otkrivanja u smislu stavka 1. ovoga članka zatražiti očitovanje od tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i od osobe koja je taj dokaz izradila.

(6) Ako su samo neki dijelovi traženih dokaza obuhvaćeni trajnim izuzećem od otkrivanja iz stavka 1. ovoga članka, njihovi se preostali dijelovi otkrivaju u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(7) Dokaze koje je fizička ili pravna osoba pribavila isključivo uvidom u spis predmeta tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja, a koji nisu obuhvaćeni člankom 8. stavkom 4. i člankom 9. stavkom 1. ovoga Zakona, može koristiti u postupku naknade štete samo ta osoba, odnosno njezin pravni slijednik ili osoba koja je stekla njezinu tražbinu.

(8) U skladu s pravom tržišnog natjecanja EU i prakse u primjeni tih pravila, odnosno u skladu s nacionalnim pravom tržišnog natjecanja, u postupcima naknade štete nikada se ne mogu otkrivati:

1. interni dokumenti tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja i

2. prepiska između tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja.

Novčane kazne

Članak 10.

(1) Sud može novčano kazniti stranke, njihove opunomoćenike i treće osobe te njihove odgovorne osobe ako:

1. ne ispunjavaju ili odbijaju ispuniti obveze koje su nametnute nalogom suda kojim se štite povjerljive informacije ili

(2) Ako stranka, odnosno treća osoba, ne postupi po rješenju suda kojim joj se nalaže otkrivanje dokaza, uništi ili pokuša uništiti dokaze, nadležni sud je može kazniti novčano, od 5.000,00 kuna do najviše iznosa od 1% ukupnog godišnjeg prihoda koju je ta pravna osoba ostvarila u zadnjoj poslovnoj godini za koje postoje zaključena godišnja financijska izvješća odnosno od 500,00 do 10.000,00 kuna za fizičke odnosno odgovorne osobe.

(3) A ko stranka, njezin punomoćnik, odnosno treća osoba, povrijede ograničenja uporabe dokaza u smislu odredaba članka 6. do 9. ovog Zakona, ili ako otkriju neku povjerljivu informaciju , nadležni sud je može kazniti novčano, od 10 .000,00 kuna do najviše iznosa od 1 % ukupnog godišnjeg prihoda koju je ta pravna osoba ostvarila u zadnjoj poslovnoj godini za koje postoje zaključena godišnja financijska izvješća odnosno od 1000,00 do 10.000,00 kuna za fizičke odnosno odgovorne osobe.

(4) Žalba protiv rješenja o novčanoj kazni ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako se u toj žalbi pobija i odluka suda kojom nisu prihvaćeni razlozi za uskraćivanje otkrivanja dokaza.

POGLAVLJE III.

UČINAK ODLUKA TIJELA NADLEŽNIH ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA,

ZASTARA, SOLIDARNA ODGOVORNOST

Učinak odluka tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja

Članak 11.

(1) Povreda prava tržišnog natjecanja koja je utvrđena pravomoćnom odlukom Agencije ili odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske donesenom u upravnom sporu protiv rješenja Agencije smatra se nepobitno dokazanom za potrebe postupka naknade štete pokrenutog pred sudom u smislu ovoga Zakona.

(2) Pravomoćna odluka tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja druge države članice EU-a ili suda druge države članice EU u dijelu u kojem je utvrđena povreda članka 101. i/ili  102. UFEU-a vezat će sud u postupku naknade štete u smislu ovoga Zakona.

(3) Ovim člankom ne dovode se u pitanje prava i obveze suda u smislu članka 267. UFEU.

Zastara

Članak 12.

(1) Tražbina naknade štete zastarijeva u roku od pet godina od dana prestanka povrede prava tržišnog natjecanja i od dana kada je oštećenik saznao ili je mogao saznati za povredu prava tržišnog natjecanja, štetu i štetnika.

(2) Ako tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja pokrene postupak utvrđivanja povrede prava tržišnog natjecanja na koje se odnosi postupak naknade štete zastara se prekida. Zastara počinje ponovno teći od dana pravomoćnosti odluke o povredi ili od dana na koji je postupak pravomoćno okončan.

(3) Zastara ne teče tijekom postupka sporazumnog rješavanja sporova u odnosu na one strane koje su bile ili jesu zajedno uključene u sporazumno rješavanje sporova.

(4) U svakom slučaju tražbina naknade štete zastarijeva u roku od 15 godina od prestanka povrede prava tržišnog natjecanja.

Zastoj postupka

Članak 13.

(1) Stranke mogu tijekom cijelog prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka suglasno zatražiti od suda zastoj postupka radi pokušaja sporazumnog rješavanja spora, bez obzira na način i forum rješavanja.

(2) Zastoj postupka primjenjuje se samo u odnosu na one stranke koje su zajedno uključene u sporazumno rješavanje spora.

(3) Zastoj iz stavka 1. ovoga članka može trajati do dvije godine.

(4) Sud će postupak nastaviti na prijedlog stranke, a protekom roka iz stavka 3. ovoga članka po službenoj dužnosti.

Solidarna odgovornost

Članak 14.

(1) Štetnici koji su povredu počinili zajedničkim djelovanjem solidarno su odgovorni svakom oštećeniku za štetu prouzročenu tom povredom.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, korisnik oslobođenja od plaćanja upravno-kaznene mjere solidarno je odgovoran isključivo prema:

1. njegovim izravnim i neizravnim kupcima i dobavljačima, a

(3) Štetnik koji plati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih štetnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Udjeli u šteti određuju se uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja, primjerice, tržišne udjele na mjerodavnim tržištima, prihode ostvarene na mjerodavnim tržištima, uloge u kartelu ili drugoj povredi i slično, bez obzira na to o čijem kupcu ili dobavljaču se u pojedinom slučaju radi.

(4) Ako se udjeli štetnika ne mogu utvrditi, na svakoga pada jednak dio osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

(5) U smislu stavka 3. ovoga članka, udio korisnika oslobođenja od plaćanja upravno-kaznene mjere ne smije prijeći iznos štete koju je taj štetnik prouzročio vlastitim izravnim ili neizravnim kupcima ili dobavljačima. Iznimno, njegov udio može prijeći navedeni iznos ako se radi o šteti prouzročenoj oštećenicima koji nisu izravni ili neizravni kupci ili dobavljači niti jednog od štetnika, u čijoj naknadi korisnik oslobođenja od plaćanja upravno-kaznene mjere sudjeluje najviše do visine njegovog udjela u šteti.

(6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, štetnik mali ili srednji poduzetnik solidarno je odgovoran samo svojim izravnim i neizravnim kupcima i/ili dobavljačima ako:

1. njegov tržišni udio na svakom od mjerodavnih tržišta iznosi manje od 5 % tijekom trajanja povrede prava tržišnog natjecanja i

2. bi primjena uobičajenih pravila solidarne odgovornosti nepovratno ugrozila njegovu gospodarsku održivost i prouzročila gubitak ukupne vrijednosti njegove imovine.

(7) Iznimka iz stavka 6. ovoga članka ne primjenjuje se ako je:

1. mali ili srednji poduzetnik aktivno sudjelovao u povredi prava tržišnog natjecanja kao inicijator ili je poticao druge poduzetnike da u sudjeluju u povredi, naročito primjenom prisile ili prijetnje ili

2. pravomoćnom odlukom Agencije, ili konačnom odlukom Europske komisije ili pravomoćnom odlukom tijela nadležnih za zaštitu tržišnog natjecanja država članica EU kojom je utvrđena povreda članka 101. i/ili 102. UFEU, prethodno utvrđeno da je taj mali ili srednji poduzetnik povrijedio pravo tržišnog natjecanja.

POGLAVLJE IV.

PRENOŠENJE PREKOMJERNIH CIJENA

Obrana prenošenjem i neizravni kupci

Članak 15.

(1) Štetnik u postupku naknade štete može kao obranu navesti činjenicu da je oštećenik u cijelosti ili djelomično prenio prekomjernu cijenu dalje niz lanac opskrbe te na taj način umanjio iznos obične štete koju je pretrpio. Takvo umanjenje ne dovodi u pitanje pravo na potpunu naknadu štete uključujući i pravo na izmaklu korist zbog potpunog ili djelomičnog prenošenja prekomjernih cijena.

(2) Na štetniku je teret dokazivanja da je prekomjerna cijena prenesena i u kojem opsegu je prenesena u smislu stavka 1. ovoga članka, a on može zahtijevati otkrivanje dokaza od oštećenika ili od trećih osoba.

(3) Smatra se da je oštećenik koji je neizravni kupac dokazao da mu je šteta nastala prenošenjem prekomjerne cijene na njega ako dokaže da je:

1. štetnik počinio povredu prava tržišnog natjecanja

2. povreda prava tržišnog natjecanja dovela do prekomjerne cijene za izravnog kupca štetnika i

3.

3. oštećenik kupio robe i/ili usluge koji su bili predmetom povrede prava tržišnog natjecanja ili je kupio robe i/ ili usluge koji su iz njih izvedene ili ih sadrže.

(4) Štetnik može dokazivati da oštećeniku iz stavka 3. ovoga članka šteta nije nastala, odnosno da je nastala u manjem iznosu.

(5) Pri procjeni je li zadovoljen zahtjev tereta dokazivanja iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, sud može uzeti u obzir:

1. postupke naknade štete koji se odnose na istu povredu prava tržišnog natjecanja, a koje su pokrenuli tužitelji s drugih razina lanca opskrbe,

2. 2. presude koje su donesene u postupcima naknade štete navedenim u točki 1. ovoga stavka ili

3. relevantne javno dostupne informacije koje proizlaze iz javne provedbe prava tržišnog natjecanja.

Postupci naknade štete oštećenika s različitih razina lanca opskrbe

Članak 16.

(1) Postupci naknade štete oštećenika s različitih razina lanca opskrbe ne smiju dovesti do višestruke odgovornosti ili nepostojanja odgovornosti štetnika.

(2) Oštećenik ima pravo na potpunu naknadu štete uslijed cjelovitog ili djelomičnog prenošenja prekomjernih cijena na njega, a naknada za običnu štetu na bilo kojoj razini lanca opskrbe ne smije premašiti štetu od prekomjerne cijene koja je pretrpljena na toj razini.

(3) Pravila iz članka 15. ovoga Zakona i stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način kada se povreda prava tržišnog natjecanja odnosi na kupce ili na dobavljače štetnika.

POGLAVLJE V.

IZRAČUN VISINE IZNOSA ŠTETE

Određivanje visine iznosa štete

Članak 17.

(1) Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, ali se na temelju raspoloživih dokaza visina iznosa pretrpljene štete ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će procijeniti iznos štete prema slobodnoj ocjeni.

(2) Kod određivanja iznosa naknade štete sud može zatražiti stručnu pomoć tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja.

POGLAVLJE VI.

SPORAZUMNO RJEŠAVANJE SPOROVA

Učinak nagodbi na naknadne postupke naknade štete

Članak 18.

(1) Ako oštećenik postigne nagodbu s jednim ili više štetnika, ukupni iznos štete čiju naknadu ima pravo potraživati temeljem ovoga Zakona umanjit će se za iznos udjela u šteti koju su ti štetnici prouzročili, određenim sukladno članku 14. stavku 3. ovoga Zakona.

(2) Preostali dio tražbine oštećenika koji je postigao nagodbu ostvaruje se samo od drugih štetnika koji ne sudjeluju u nagodbi. Štetnici koji ne sudjeluju u nagodbi nemaju pravo od štetnika koji sudjeluju u nagodbi tražiti plaćanje udjela u šteti za preostali dio tražbine.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, kada štetnici koji ne sudjeluju u nagodbi ne mogu podmiriti ostatak tražbine oštećenika koji sudjeluje u nagodbi, taj oštećenik može ostvariti ostatak tražbine od štetnika koji sudjeluju u nagodbi.

(4) Izričitom odredbom nagodbe, stranke mogu isključiti primjenu stavka 3. ovoga članka.

(5) Pri određivanju iznosa čiju naknadu štetnik ima pravo tražiti od drugih štetnika sukladno njihovim udjelima u šteti u smislu članka 14. stavaka 3. do 5. ovoga Zakona, sud će uzeti u obzir sve iznose naknade štete koje su ti štetnici isplatili temeljem nagodbi.

ZAVRŠNE ODREDBE

Vremenska primjena ovoga Zakona

Članak 19.

Odredbe ovoga Zakona neće se primjenjivati na štete prouzročene povredom prava tržišnog natjecanja počinjene prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

Stupanje na snagu ovoga Zakona

Članak 20.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu osam dana od dana objave.