1. PODACI O ŠKOLI

1.1. Osnivač

Osnivač Interkulturne osnovne škole „Dunav“u Vukovaru je Grad Vukovar.

1.2. Naziv

Interkulturna osnovna škola „Dunav“.

Naziv škole, osim što ističe interkulturnost programa, simbolizira važnost koju rijeka ima za stanovnike Vukovara, ali i kulturni prostor zajednički mnogim zemljama povezanim najdužim riječnim slijevom u Europi. Grad Vukovar, njegova povijest i kultura, također je simbol zajedništva, miješanja utjecaja i suradnje između mnogobrojnih naroda koji su živjeli i koji žive na ovom prostoru. U Vukovaru, uz Hrvate, i danas živi 19 nacionalnih manjina: 1. albanska, 2. bošnjačka, 3. bugarska, 4. crnogorska, 5. češka, 6. mađarska, 7. makedonska, 8. njemačka, 9. poljska, 10. romska (bajaška), 11. rumunjska, 12. rusinska, 13. ruska, 14. slovačka, 15. slovenska, 16. srpska, 17. talijanska, 18. ukrajinska i 19. židovska.

1.3. Sjedište

Ulica Blage Zadre 3, Borovo Naselje, Vukovar, Vukovarsko-srijemska županija.

1.4. Djelatnost

Interkulturna osnovna škola „Dunav“ javna je ustanova koja obavlja djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja, a uključuje i program predškole.

1.5. Prostorni i kadrovski uvjeti

1.5.1. Veličina škole

Da bi se zadovoljila potreba za prostornim kapacitetima, građevinski radovi vezani uz izgradnju i opremanje Interkulturne osnovne škole „Dunav“ u Vukovaru podijeljeni su u dvije faze.

Faza I radova odnosi se na obnovu i opremanje postojeće, ratom oštećene jednokatne građevine u Ulici Blage Zadre 3 u Vukovaru, koja će služiti kao privremeni prostor za izvođenje nastave za jednu grupu djece uključenu u program predškole (do 20 djece) i jedan prvi razred interkulturne osnovne škole (do 20 učenika) u pedagoškoj odnosno školskoj godini 2017./2018. Faza I je realizirana tijekom 2016. godine u sklopu projekta „Osnivanje interkulturne škole u Vukovaru“ koji su financiraliEuropski gospodarski prostor i Republika Hrvatska. Katnica je obnovljena i u potpunosti opremljena za potrebe izvođenja nastave.

Faza II građevinskih radova uključuje izgradnju i opremanje nove školske građevine u Ulici Blage Zadre 3 u Vukovaru. Početak realizacije faze II planiran je za drugu polovicu 2017. godine, a njezin završetak očekuje se do početka pedagoške odnosno školske godine 2018./2019. Nova će građevina škole imati osam razrednih odjela, po jedan razredni odjel od I. do VIII. razreda, što osigurava cjelovitost osmogodišnjega obveznog obrazovanja za maksimalno 160 učenika odnosno 20 učenika po razrednom odjelu. Zaseban će prostor biti predviđen i za jednu grupu od 20 djece u programu predškole. Obnovljena jednokatnica (faza I) i nova građevina škole (faza II) bit će međusobno spojene toplom vezom (stubištem i liftom), a nakon izgradnje i opremanja nove škole, u obnovljenoj jednokatnici bit će smještena školska knjižnica s popratnim prostorom.

1.5.2. Opis školskog prostora

Obnovljena jednokatnica (faza I) ima sljedeće unutrašnje prostore:

- jednu učionicu za prvi razred (kasnije će se tu smjestiti školska knjižnica),

- jednu učionicu za jednu grupu uključenu u program predškole,

- dva kabineta (od kojih će jedan kasnije biti soba pedagoga/psihologa),  

- sanitarije učenika, sanitarije nastavnika,

- ulaznu dvoranu,

- arhiv i

- komunikacijske prostore(stubište i hodnik).

Nova školska građevina (faza II) imat će sljedeće unutrašnje prostore:

- 4 učionice razredne nastave (koje je moguće spojiti u jedinstveni prostor fleksibilnim pregradnim stijenama),

- 7 učionica predmetne nastave (od kojih je po dvije moguće spojiti u jedinstveni prostor fleksibilnim pregradnim stijenama),

- prostorije za pedagošku i administrativnu djelatnost škole (zbornica, kancelarije),

- višenamjenski prostor,

- medijateku,

- blagovaonicu,

- kuhinju sa spremištem,

- garderobu učenika I.-VIII. razreda,

- sanitarije učenika, sanitarije nastavnika, sanitarije kuhinjskog osoblja,

- radionicu domara,  

- komunikacijske prostore (liftovi, stubišta i hodnici) i

- kotlovnicu (poseban objekt na parceli).

Vanjski sadržaji (faza II):

- školski trg,

- parkovne površine,

- igrališta, staza za trčanje i

- parkiralište.

1.5.3. Kadrovski uvjeti

Učenici, učitelji i drugo osoblje škole odražavaju multikulturnost (višejezičnost i višeetničnost) sredine u kojoj škola djeluje. O tome se vodi računa pri odabiru djelatnika škole. S obzirom na posebno definirane vrijednosti, odgojno-obrazovne ciljeve i metodička načela, prednost pri izboru imaju oni učitelji, stručni suradnici i suradnici u nastavi koji imaju iskustva u aktivnostima koje promiču interkulturnost i suradnju, koji vladaju većim brojem zavičajnih jezika, koji imaju razvijene komunikacijske vještine i sposobnosti te koji su spremni na pojačani rad na svom osobnom i stručnom razvoju, kroz  usavršavanje u školskoj zajednici i učenje uz stručno-razvojnu superviziju i edukacije organizirane u školi kao i druge uobičajene oblike stručnog usavršavanja.

S obzirom na planiranu cjelodnevnu nastavu i zahtjevnost eksperimentalnog programa, predviđena su po dva učitelja za jedan razredni odjel u razrednoj nastavi. U predmetnoj nastavi, imajući u vidu veličinu škole, samo će učitelji predmeta s većom satnicom ili učitelji s dvopredmetnom kvalifikacijom moći ostvariti puno radno vrijeme. Ostali učitelji bit će zaposlenici i drugih škola, a u Interkulturnoj će školi moći nadopunjavati svoju satnicu. Zbog toga se, kao i zbog cjelodnevne organizacije nastave, predviđa potreba za učiteljskim kadrom ili asistentima u nastavi i stručnim suradnicima ponešto preko norme Državnog pedagoškog standarda. Osim toga, škola će povremeno i po potrebi pozivati kao suradnike učitelje manjinskih jezika iz škola u kojima se provode programi manjinskog obrazovanja kao i druge govornike tih jezika iz lokalne zajednice, uključujući i roditelje i članove obitelji učenika.

Budući da je u trenutku osnivanja škole i upisivanja samo prvog razreda teško predvidjeti sastav budućih učitelja, precizne kadrovske potrebe bit će definirane pri planiranju svake sljedeće školske godine.

1.6. Organizacija nastave te stručno praćenje i vrednovanje programa

1.6.1. Organizacija nastave

Rad škole omogućuje optimalno ostvarivanje njezinih odgojno-obrazovnih ciljeva različitim oblicima nastavnih, izvannastavnih i slobodnih aktivnosti, dopunske i dodatne nastave te pravilnom izmjenom rada, odmora i prehrane učenika. Nastava je organizirana kao cjelodnevna te se održava u pravilu od 8.00 do 16.00 sati, s intervalima izvanškolske i izvannastavne aktivnosti, što uključuje organizirani produženi boravak djece u školi (nakon redovne i obvezne nastave te školskih aktivnosti) i obvezna tri obroka, od kojih je jedan topli obrok.

Svrha je organiziranja cjelodnevne nastave usvajanje i razvoj vrijednosti i socijalnih vještina i  izvan nastave u sigurnom okružju škole, utvrđivanje i proširivanje nastavnoga sadržaja, pisanje domaće zadaće za vrijeme boravka u školi kao i realizacija dopunske i dodatne nastave (uključujući i projektnu i terensku nastavu), provođenje drugih izvannastavnih aktivnosti (programa Kulturna baština zavičaja , modula međupredmetne nastave i sl.), pri čemu takav model nastave predstavlja olakšanje roditeljima koji zbog posla teško organiziraju primjerenu brigu o djetetu.

Ovako organizirano vrijeme i prostor svakoga radnog dana omogućavat će djeci, roditeljima i učiteljima iskustvo istinske i neposredne suradnje, učenja, istraživanja i zabave koristeći se jezicima, vrijednostima i baštinama svih sudionika odgojno-obrazovnog rada te im omogućiti uzajamno razumijevanje i poštivanje živeći specifičnosti svojih osobnih, kulturnih i etničkih integriteta. Na taj će se način zorno pokazati kako je u razlikama bogatstvo, a ne razlog za odijeljenost i podijeljenost te djeci omogućiti usvajanje ovih vrijednosti.  

Nastava će pojedinih predmeta i tema biti raspoređena u dvosate ili veće vremenske blokove kad to budu zahtijevale specifične metode poučavanja.

1.6.2. Stručno praćenje i vrednovanje programa

Program je škole eksperimentalan i njegovi će se ciljani ishodi znanstveno vrednovati na kraju svake školske godine i po završetku ukupnog razdoblja trajanja devetogodišnjega eksperimentalnog programa (predškola i osmogodišnja osnovna škola). Instrumentarij vanjskog vrednovanja eksperimentalnog plana i programa te samovrednovanja rada škole izradit će Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja, sukladno smjernicama iz Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, vodeći se suvremenim metodama istraživanja iz područja socijalne psihologije s obzirom na to da je fokus ovog eksperimentalnog programa na usvajanju vrijednosti i stavova kao i na razvoju novih socijalnih kompetencija, ali i metakognitivnih vještina. Rezultati praćenja i vrednovanja eksperimentalnog programa mogu pridonijeti razvoju optimalnog kurikuluma i u drugim školama u Hrvatskoj, kako u uvođenju novih, interkulturnih sadržaja tako i u primjeni kurikularnog planiranja i programiranja nastave te u uporabi različitih suvremenih metoda poučavanja.

1.6.3. Nadzor nad opterećenjem učenika

Rasterećenje učenika, o kojem je bilo mnogo govora u istraživanjima općenito i u onima provedenima u Vukovaru, posebno kod roditelja i učenika, realizirat će se koristeći suvremene metode poučavanja i fokusirajući se na odgojno-obrazovne ishode naglašene u odrednicama NOK-a. One govore o odgoju i obrazovanju usmjerenom na dijete i učenika, posebno na prilagođavanje nastavnih oblika, metoda i sredstava rada pojedinačnim potrebama i sposobnostima učenika, odabirom oblika, metoda i sredstava koji će poticajno djelovati, koji će omogućiti aktivno i samostalno učenje te praktičnu primjenu naučenoga, pripremajući različite sadržaje i različitu organizaciju i tempo nastave te upotrebljavajući različite relevantne izvore znanja koji potiču sudjelovanje, promatranje, samostalno istraživanje, eksperimentiranje, otkrivanje, zaključivanje, znatiželju te učenje o tome kako učiti. Naglasak je na prihvaćanju različitih stilova učenja djeteta, stvaranju ugodnog odgojno-obrazovnog, razrednog i školskog, ozračja koje će poticati zanimanje i motivaciju djeteta za učenje te mu pružiti osjećaj sigurnosti i međusobnog poštovanja.

Jednosmjenskim radom u obliku cjelodnevne nastave proširit će se osnovne (jezgrovne i izborne) sastavnice školskih aktivnosti drugim aktivnostima (kroz program školskog kurikuluma, obradu međupredmetnih tema, izvanškolske aktivnosti, rad s roditeljima i suradnju s lokalnom zajednicom), i to onima koje u regiji nedostaju za djecu i roditelje.

1.6.4. Stručno usavršavanje odgojno-obrazovnih radnika

Ostvarivanje vrijednosti i odgojno-obrazovnih ciljeva škole izuzetno je zahtjevan zadatak za učitelje i drugo stručno osoblje. Zbog toga će se kontinuirano podržavati razvoj stručnih i metodičkih kompetencija učitelja te školske zajednice učenja i drugih oblika podrške, a provodit će se i godišnje unutarnje i vanjske evaluacije procesa i ishoda odgoja i obrazovanja. Kontinuiranu podršku školi unutarnjim i vanjskim vrednovanjem, samovrednovanjem, stručno-razvojnom supervizijom, posebnim programima usavršavanja i drugim oblicima razvoja kompetencija odgojno-obrazovnih radnika osigurava Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Agencija za odgoj i obrazovanje te Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, u suradnji s Nansen dijalog centrom iz Osijeka.

1.6.5. Školska knjižnica

Škola će s vremenom graditi višejezični fond školske knjižnice s bogatim korpusom knjiga, udžbenika i drugih publikacija na jezicima naroda čiji pripadnici žive u tom kraju. Radni i drugi materijali koje će učitelji, učenici i drugi dionici odgojno-obrazovnog procesa stvarati tijekom provedbe Eksperimentalnog programa kao i videozapisi, audiozapisi i tiskani sadržaji koji dokumentiraju realizaciju pojedinih dijelova programa, pohranjivat će se na posebnom odjelu školske knjižnice.

1.6.6. Suradnja roditelja i škole

Roditelji i škola razvijat će pozitivan međusobni odnos. Osim sudjelovanja u radu školskog odbora i vijeća roditelja, roditelji će biti pozvani da aktivno sudjeluju u evaluaciji rada škole, u planiranju i programiranju kao i u provedbi školskog kurikuluma. Pozvani su sudjelovati u projektima škole, priredbama i ostalim učeničkim aktivnostima. U partnerstvu s učiteljima i drugim djelatnicima škole sudjelovat će i donoseći osobne identitete i znanja o kulturi koju žive i jezicima kojima govore u nastavu Zavičajne kulture, jezika i pisama te u druge interkulturne aktivnosti.

1.6.7. Suradnja s drugim školama

Škola ostvaruje suradnju s drugim multikulturnim i interkulturnim školama u zemlji i svijetu, koristi njihova iskustva i primjere dobre prakse kao i materijale i elemente iz njihovih udžbenika. Škola će također i drugima nuditi svoja iskustva, nastavne modele i provjerene prakse te tako pridonositi razvoju interkulturnog obrazovanja ne samo u Hrvatskoj nego i šire.

1.7. Financijska sredstva potrebna za realizaciju programa

Financijska sredstva za izgradnju i opremanje Interkulturne škole osigurana su u sklopu projekta „Osnivanje interkulturne škole u Vukovaru“, koji financiraju Europski gospodarski prostor (85% od ukupnog iznosa financiranja) i Republika Hrvatska u razdjelu Ministarstva znanosti i obrazovanja (15% od ukupnog iznosa financiranja). Ukupan iznos sredstava kojim se financira projekt je 2.204.608,00 eura.

Sredstva za redovnu djelatnost Interkulturne škole osiguravaju se iz sredstava proračuna osnivača škole (Grada Vukovara), donacijama i iz drugih izvora, u skladu sa zakonom.

2. ODGOJ I OBRAZOVANJE

2.1. Vrijednosni okvir  

Interkulturna osnovna škola „Dunav“ promiče vrijednosti i bogatstvo različitih kultura, interkulturni dijalog te zajednički život i učenje, razumijevanje zajednice i zavičaja te skrb za zajednicu i zavičaj, otvorenost prema različitostima te pravo svih dionika odgojno-obrazovnog rada na sukreiranje školskog kurikuluma i školskih aktivnosti.

Potreba je osnivanja interkulturne škole pronalaženje novog i suvremenog načina poštivanja kulturnih i jezičnih razlika kao i povijesnih činjenica na način koji će omogućavati zajednički život koji oslobađa i koristi sve potencijale zajednice za njezinu dobrobit i dobrobit zemlje čiji je dio.

Škola predstavlja dodanu vrijednost u zajednici jer povećava raznolikost mogućnosti i predstavlja dodatnu opciju osnovnog obrazovanja kako za većinu tako i za sve manjine na području Vukovara. Ona je mjesto na kojem djeca i mladi različitog kulturnog podrijetla uče kako učinkovito koristiti demokratske instrumente za izgradnju svog etničkog i kulturnog identiteta u interakciji s drugim etnicitetima i kulturama terazvijati djelotvornu interkulturnu zajednicu. Učenje time postaje proces zajedničkog istraživanja, propitivanja, dijaloga, razmjene i dogovaranja, uz poštivanje ljudskopravnih i demokratskih standarda te načela otvorenosti i neovisnosti mišljenja, društvene prožetosti, nenasilne komunikacije i odgovornosti za zajedničko dobro. Rezultat je tog procesa stjecanje kompetencija za razumijevanje i uvažavanje različitih perspektiva kao i za dijalog među pripadnicima različitih kultura. Tako se etnička raznolikost ne doživljava kao društveni problem, nego kao društveni potencijal, što pozitivno utječe na razvoj pojedinca te na kohezivnost i stabilnost višekulturne zajednice.

Učenici, odgojno-obrazovni radnici i ostalo osoblje škole kao i svi vanjski suradnici škole poštuju u svom radu i životu općeprihvaćene demokratske vrijednosti kako slijede:

Osobno dostojanstvo i identitet

Osjećaj osobnog dostojanstva, vlastite vrijednosti ili samopoštovanja temelj je ljudske egzistencije. Taj se osjećaj razvija kroz odnose s drugima, neodvojiv je od pripadnosti zajednici i ovisi o uzajamnom priznanju i poštivanju individualnih i kolektivnih identiteta, zbog čega se takvi odnosi u demokratskom društvu uređuju i kao opća pravna obveza.  

Kulturna raznolikost

Razlike u vrijednostima, svjetonazorima i stilovima života bitno su obilježje ljudskog roda. One mogu biti izvorištem društvene dobrobiti i unapređenja, ali i uzrokom društvene opresije i patnje pojedinaca i grupa, ovisno o tome zagovara li se monokulturalizam i asimilacionizam ili interkulturnost i dijalog. Priznanjem i poštivanjem prava na različitost demokratsko društvo omogućuje da se razlike vide kao bogatstvo i da se njima pristupa kao transformativnom razvojnom resursu, ali i da se kulturne datosti konstantno kritički propituju, dekonstruiraju i rekonstruiraju kroz interkulturni dijalog i dogovor na svim razinama društvenog života te u skladu s načelima jedinstva u raznolikosti i opće odgovornosti za dobrobit svakog pojedinca i zajednice u cjelini.

Sloboda, jednakost i nediskriminacija

Ljudsko se biće rađa slobodno i jednako u svojim pravima, pa je u demokratskom društvu pravo na različitost potrebno urediti u jedinstvu s pravom na jednakost i nediskriminaciju, što je i temelj društvene pravde. Diferencijacija među pojedincima i grupama opravdana je samo ako se takvim postupkom osigurava puno uživanje prava na jednakost, učenje i napredovanje pojedincima i grupama koji bi drugačije ostali diskriminirani.

Međuovisnost prava i odgovornosti

Slobode i prava koje demokratski ustavi jamče svim građanima pod istim uvjetima, nemoguće je ostvariti ako se ne prihvate odgovornosti koje iz toga proizlaze. Odgovornost pojedinca iskazuje se

ponašanjem koje ne ograničava druge osobe u uživanju zajamčenih prava i sloboda.

Mir i nenasilje

Puno osiguranje individualnih sloboda i društvene dobrobiti moguće je jedino u miru. Za razvoj kulturno složenog demokratskog društva, u kojemu supostoje različite ideje, vrijednosti, interesi i očekivanja, prijeko je potrebno promicati ideju pozitivnog mira odnosno jačanja iskustva suradnje, brige za potrebe svakog pojedinca i društva u cjelini te nenasilnog rješavanja sukoba, u temeljima čega stoje vrijednosti dostojanstva osobe, jednakosti, društvene pravde i odgovornosti.    

Solidarnost

Doprinos pojedinaca i uzajamno pomaganje u općem i zajedničkom dobru glavni su mehanizmi preživljavanja čovječanstva, ali i uvjet očuvanja demokratskog sustava uređenog na načelima slobode i jednakosti pojedinca. Postojanje zajedničkih ciljeva i postignuća, osjećaj jedinstva, osjetljivost na potrebe drugih, spremnost da se pomogne potrebitima, spriječi društvena nepravda i osigura prostor za osnaživanje društveno isključenih, najbolji su pokazatelji zdravog demokratskog društva okrenutog dobrobiti svojih građana.

Društvena kohezija

Uzajamno poštivanje i uzajamna s krb, kritičko propitivanje postojećih društvenih odnosa, političkih odluka i gospodarskih praksi, neovisno, informirano sudjelovanje u odlučivanju, zauzimanje protiv diskriminacije i marginalizacije pojedinaca i grupa te aktivno zagovaranje jednakih uvjeta i ravnopravnih mogućnosti za osobni razvoj i ispunjenje na temelju sposobnosti i truda, jačaju osjećaj povjerenja građana u druge građane, političke i javne institucije, zajednicu kao cjelinu i demokraciju kao sustav, što pridonosi društvenoj koheziji, a time i stabilnosti i održivosti kulturno složene društvene zajednice.

Znanje kao individualno i društveno dobro

Znanje je danas visoko kompetitivan resurs i ključna pretpostavka individualne i društvene dobrobiti, zbog čega se od demokratskog društva očekuje da osigura sve potrebne uvjete kako bi široki raspon postojećih institucionaliziranih i neinstitucionaliziranih znanja bio raspoloživ i dostupan svima, kako bi svatko stekao vještine kritičke provjere tih znanja i kako bi, na temelju toga, mogao ravnopravno sudjelovati u stvaranju, razmjeni i širenju novih znanja, osobito onih o kojima neposredno ovisi dobrobit pojedinca i njegove zajednice.  

2.2. Odgojno-obrazovni ciljevi škole

U skladu s navedenim vrijednostima, u školi se ostvaruju sljedeći odgojno-obrazovni ciljevi:

1) razvoj općih i posebnih kompetencija (znanja, vještina, vrijednosti i stavova) koje su pojedincu potrebne za kvalitetan privatni, profesionalni i društveni život u svijetu stalnih promjena;    

2) razumijevanje i korištenje Ustavom zajamčenih sloboda i prava u različitim kontekstima te priznavanje istih zajamčenih sloboda i prava drugima;

3) razumijevanje demokratskih ideja, načina na koje funkcionira vlast u demokraciji i uloge građanina u demokratskim procesima;

4) sudjelovanje u odlučivanju s naglaskom na neovisno, otvoreno i argumentirano iznošenje vlastitih stavova, aktivno slušanje drugoga,  orijentiranost na dijalog i dogovor te odgovornost za kritičku evaluaciju i ostvarenje dogovorenoga;

5) razumijevanje i poštivanje svoga etničkog, vjerskog i/ili jezičnog identiteta te razumijevanje, priznavanje i poštivanje identiteta pripadnika drugih etničkih, vjerskih i/ili jezičnih grupa;

6) prihvaćanje interkulturalnosti kao zavičajne vrijednosti i resursa te aktivno zauzimanje  za očuvanje raznolikosti etniciteta, vjera i jezika kao bitnog obilježja svoje zajednice;

7) prihvaćanje načela interkulturnog dijaloga u odnosima s predstavnicima drugih kultura i razvoj interkulturne kompetencije;

8) jačanje neovisnosti i samostalnosti, osobito razumijevanjem različitih perspektiva i razvojem kritičkog odabira i kritičke analize informacija;

9) razumijevanje prednosti nenasilnog upravljanja sukobima različitog uzroka i poznavanje tehnika nenasilnog upravljanja sukobima te zagovaranje suradničkog i miroljubivog ponašanja;

10) predviđanje učinaka svojih odluka i prihvaćanje odgovornosti za te učinke;

11) razumijevanje pravila i prednosti rada u višekulturnim timovima te razvoj suradničkih vještina i vještina vođenja takvih timova;  

12) jačanje osjetljivosti na društvene probleme i potrebe te razvoj društvene solidarnosti;

13) razumijevanje povezanosti i međuovisnosti globalnih i, osobito, europskih promjena te

14) zagovaranje i aktivno sudjelovanje u razvoju svoje zajednice u demokratsku, višekulturnu i višejezičnu zajednicu jednakopravnih građana u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske kao i s europskim i međunarodnim ljudskopravnim standardima.      

2.3. Pedagoška načela

Škola se posebno rukovodi sljedećim pedagoškim načelima kako bi osigurala usvajanje općeprihvaćenih demokratskih vrijednosti i ostvarenje odgojno-obrazovnih ciljeva:

Znanstvena utemeljenost

Nastavni sadržaji, uključujući ciljeve i zadatke, metode učenja i poučavanja, postupke vrednovanja i ocjenjivanja te organizaciju i vođenje nastave i škole, utemeljeni su na znanstvenim postignućima koja su društveno korisna i prihvatljiva struci.  

Inkluzivnost i kritičnost

Prilikom selekcije nastavnih sadržaja i njihove obrade vodi se računa o uključivanju različitih kulturnih perspektiva, osobito perspektiva društveno marginaliziranih grupa, kako bi učenici kroz kritičku analizu i usporedbu različitih pozicija bolje razumjeli uzroke i posljedice društvenih problema i sukoba kao i dobrobiti koje te pozicije donose i njihovu stvaralačku snagu.

Usmjerenost na postignuće učenika

Kvaliteta rada škole odnosi se na uspjeh svakog pojedinog učenika koji je određen kriterijima razvoja općih i posebnih kompetencija -  znanja, vještina, vrijednosti i stavova - koji su temelj cjeloživotnog učenja i cjelovitog razvoja osobnosti.

Poštivanje dostojanstva osobe i osiguranje jednakih obrazovnih šansi

Odnos društva prema obrazovanju i školi kao i sveukupni odnosi unutar škole uređuju se tako da se svakom učeniku osigura puno korištenje prava na obrazovanje, što prvenstveno podrazumijeva poštivanje dostojanstva svih dionika odgoja i obrazovanja kao i osiguranje odgovarajuće podrške kako bi se izgradile jednake odgojno-obrazovne šanse za svakog učenika.    

Postupnost i primjerenost

Odgojno-obrazovna djelatnost planira se i provodi prema dobnim i individualnim potencijalima, potrebama i interesima učenika, ali i prema potrebama zajednice u kojoj škola djeluje, što je u skladu i s međunarodnim načelima prihvatljivosti i prilagodljivosti odgoja i obrazovanja.

Sustavnost i cjelovitost

Nastavni su sadržaji strukturirani tako da pojedini dijelovi horizontalno i vertikalno čine sustav, čime se učenicima omogućuje da postupno proširuju i produbljuju svoja znanja do razine cjelovite spoznaje.

Socijalna osjetljivost

Znanja koja se stječu i vrijednosti koje se promiču u školi pridonose socijalnoj osviještenosti i osjetljivosti učenika te ih potiču na aktivno sudjelovanje u procesu odlučivanja i društvenu angažiranost.  

Poticanje kreativnosti i inovativnosti

Učitelji i drugi djelatnici škole uočavaju, potiču i sustavno prate razvoj individualnih potencijala, talenata i kreativnosti učenika kroz nastavu i izvannastavne aktivnosti kako bi omogućili njihov što svestraniji razvoj.    

Individualna i društvena relevantnost

Teme koje se obrađuju u nastavi povezuju se sa stvarnim društvenim, kulturnim, političkim i gospodarskim kontekstom i relevantne su za učenika, kulturne grupe kojima pripada i društvenu zajednicu kao cjelinu.

Usmjerenost na promjenu i razvoj

Nastavni se sadržaji određuju imajući na umu njihovu relevantnost za budući život učenika i razvojne potrebe zajednice kojoj pripadaju, pa se kontinuirano osuvremenjuju u skladu s društvenim, gospodarskim, kulturnim i tehnološkim promjenama kao i s rezultatima znanstvenih istraživanja na području odgoja i obrazovanja.

Didaktičko-metodička otvorenost

Kako bi se zadovoljile potrebe i interesi različitih dionika odgoja i obrazovanja, ali i ostvarili propisani ishodi, u školi se, osim različitih sadržaja, koriste različite nastavne metode, različiti oblici rada, pomagala i resursi, s naglaskom na one kojima se osigurava aktivno, iskustveno, istraživačko i suradničko učenje.

Programska sveobuhvatnost

Škola je zajednica učenika, nastavnika i drugih dionika odgoja i obrazovanja (kao što su to roditelji, predstavnici različitih etničkih i kulturnih grupa u lokalnoj zajednici - pojedinci i organizacije), a  nastavni plan i program samo su neki od niza čimbenika koji zajednički određuju kvalitetu rada škole.      

Autonomija i odgovornost za učinkovitost

U odgojno-obrazovnom sustavu usmjerenom na razvoj učeničkih kompetencija učitelji imaju slobodu u izboru nastavnih sadržaja, metoda učenja i pristupa vrednovanju, ali i punu odgovornost za postignuća svojih učenika prema nacionalnim standardima.

3. O EKSPERIMENTALNOM PLANU I PROGRAMU

Interkulturna osnovna škola „Dunav“ radit će prema eksperimentalnom planu i programu za predškolski odgoj i obrazovanje (program predškole) i osnovnoškolsko, opće i obvezno, obrazovanje.

Eksperimentalni plan i program predškole u potpunosti slijede Pravilnik o sadržaju i trajanju programa predškole (NN 10/97, 107/07 i 94/13) kao i Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK).

Eksperimentalni plan i program Interkulturne osnovne škole, osim NOK-a, slijede Nastavni plan i program za osnovnu školu , s tim da :

i. uvode novi predmet Zavičajna kultura, jezici i pisma u jezgrovni dio plana i programa,

ii. dopunjuju i obogaćuju predmete Hrvatski jezik i književnost, Povijest, Geografija, Glazbena kultura i Likovna kultura temama i sadržajima koji pokazuju isprepletenost doprinosa različitih etničkih i kulturnih entiteta na području Podunavlja ( razrada obogaćivanja predmeta nalazi se u nastavku ovogpoglavlja ) te

iii. uvode kurikularni program (izvannastavnu aktivnost) Kulturna baština zavičaja.

iv. Sastavni je dio Eksperimentalnog nastavnog plana i programa Interkulturne škole i program predškole koji je organiziran kao ustrojbena jedinica škole i realizira se svake godine za dvadesetero djece ( razrada programa predškole nalazi se u četvrtom poglavlju ovog dokumenta ).

Novost i odstupanje od Nastavnog plana očituje se u smanjenju satnice Hrvatskog jezika i književnosti s pet na četiri sata tjedno od prvog do šestog razreda, ali se dodavanjem novog predmeta Zavičajna kultura, jezici i pisma , u satnici od dva sata tjedno, obuhvaća i dio sadržaja iz nastave Hrvatskoga jezika. Time se ukupno opterećenje učenika povećava za jedan sat tjedno od prvog do šestog razreda, a za dva sata u sedmom i osmom razredu. Cjelodnevnom organizacijom nastave i korištenjem suvremenih metoda rada koje učenike drže aktivnim sudionicima nastave, ovo povećanje će se učiniti savladivim.

Škola se oblikuje kao jedan mogući model zajedničkog odgoja i obrazovanja u multietničkim zajednicama i ne predstavlja poseban oblik obrazovanja manjina, pri čemu su prethodno navedene vrijednosti, odgojno-obrazovni ciljevi i metodička načela Interkulturne škole jednako naglašeni u programu osnovne škole i u programu predškole. Potrebu za školom koja nije drugačija samo po izmjenama u planu i programu nego i po odnosima koje uspostavljaju njezini neposredni činitelji – učitelji, odgojitelji, učenici i roditelji, treba sagledati u svjetlu aktivne pozicije članova zajednice koji je rekonstruiraju živeći u njoj tako da, slijedeći vlastite potrebe, pokreću društvene akcije u okviru civilnoga, demokratskog društva.

Poštujući tu činjenicu, učenici Interkulturne osnovne škole „Dunav“ u Vukovaru rastu i žive u multikulturalnoj i multijezičnoj sredini. Eksperimentalni plan i program osnovne škole i program predškole izvodit će se na hrvatskom jeziku i pismu, jer je to jezik države u kojoj se škola nalazi. Preduvjet za međusobno razumijevanje i prihvaćanje jest omogućavanje učenicima da upoznaju zavičajne kulture, jezike i pisma koji se susreću na ovim prostorima. Program škole poštuje načelo standardnosti hrvatskoga jezika, a dodana mu je vrijednost usvajanje i poštivanje manjinskih jezika i pisama, dijalektalnih i idiomskih razlika i specifičnosti, uvažavajući kronološku, obrazovnu, socijalnu i emocionalnu dob učenika tijekom devetogodišnjeg pohađanja škole (s predškolom).

Uz hrvatski kao službeni jezik školovanja, u školi će se kroz novi školski predmet i obogaćenu nastavu ranije spomenutih predmeta upoznavati jezici i kulture sljedećih naroda: 1. Albanaca, 2. Bošnjaka, 3. Bugara, 4. Crnogoraca, 5. Čeha, 6. Mađara, 7. Makedonaca, 8. Nijemaca, 9. Poljaka, 10. Roma (Bajaša), 11. Rumunja, 12. Rusina, 13. Rusa, 14. Slovaka, 15. Slovenaca, 16. Srba, 17. Talijana, 18. Ukrajinaca i 19. Židova, a ne samo onih naroda čiji će pripadnici u nekom trenutku pohađati školu. Tomu će dodatno prilog dati izvannastavna i kurikularna aktivnost Kulturna baština zavičaja te druge aktivnosti kao, primjerice, tjedni jezika i kulture (npr. Tjedan srpskog jezika i kulture, Tjedan mađarskog jezika i kulture itd.).

Eksperimentalni nastavni plan i program Interkulturne osnovne š kole “ Dunav ” u Vukovaru omogu ć ava horizontalnu i vertikalnu prohodnost , š to zna č i da se u č enici mogu uklju č ivati i u druge javne osnovne i srednje š kole bez polaganja razlikovnih predmeta .

Svrha uvođenja novih odgojno-obrazovnih sadržaja upoznavanje je etničke, kulturne i jezične raznolikosti zavičaja, usvajanje temeljnih znanja o kulturama, jezicima i pismima onih naroda čiji pripadnici u njemu žive, promicanje vrijednosti raznolikosti i interkulturnosti uz očuvanje vlastitog identiteta i integriteta, usvajanje stavova i vještina koje omogućavaju toleranciju različitosti tekreativno i proaktivno stvaranje novih vrijednosti u međusobnim odnosima i u zajednici. Ova programska inovacija temelji se na razultatima istraživanja koja dokazuju dječji kapacitet za usvajanje tolerantnih stavova i suradničkog ponašanja uz izloženost pozitivnim socijalizacijskim iskustvima. Usvajanje više jezika i pisama, odnosno stjecanje svojevrsne višejezičnosti, osim samog poznavanja jezika i pisama, pridonosi, kako mnoga istraživanja potvrđuju, i razvoju drugih kognitivnih sposobnosti, kao što su razumijevanje komunikacijskih namjera ¹ , povećavanje koncentracije ² , kognitivna kontrola i kontrola izvršavanja zadataka ³ , sposobnost korištenja informacija na nove načine, kategoriziranje riječi, rješavanje problema, aktivno slušanje i povezivanje s drugima. ⁴

*1 Yow, W. Q. i Markman, E. M. (2014). A bilingual advantage in how children integrate multiple cues to understand a speaker’s referential intent. Bilingualism: Language and Cognition, doi: 10.1017/S1366728914000133.

*2  Marzecová, A., Asanowicz, D., Krivá, L. U. i Wodniecka, Z. (2013). The effects of bilingualism on efficiency and lateralization of attentional networks. Bilingualism: Language and Cognition, 16(03), pp. 608-623.

*3 Emmorey, K., Luk, G., Pyers, J. i Bialystok, E. (2008). The source of enhanced cognitive control in bilinguals: evidence from bimodal bilinguals. Psychological Science 19: 1201-1206. str.

*4  American Speech-Language-Hearing Association. http://www.asha.org/public/speech/development/The-Advantages-of-Being-Bilingual/

Tri su temeljna principa na kojima počiva Eksperimentalni plan i program:

1. Interkulturnost koja je definirana kao sposobnost poštovanja ljudi različitih kultura i postizanja dijaloga aktivnom razmjenom iskustava (STRUNA - Hrvatsko strukovno nazivlje). U kontekstu interkulturnog obrazovanja, sukladno određenjima Vijeća Europe, osim naglašavanja vrijednosti kulturne raznolikosti koja se smatra bogatstvom, posebna se pažnja pridaje izvedenim oblicima učenja koji su usredotočeni na interkulturnu komunikaciju i stjecanje interkulturnih kompetencija za sve učenike.  Na razini sadržaja manje se ističu kulturne razlike, a više uzamajne kulturne veze te naglasak nije na poučavanju, već na interakciji. U tom smislu naglašava se prvenstveno proces zajedničkog učenja, odnosno razumijevanja i usvajanja kulturno-specifičnih i zajedničkih vrijednosti učenika iz različitih kultura, te se na taj način omogućava stvaranje poprečnih veza među kulturama. Interkulturno obrazovanje ne čini poseban predmet ili pojedinačne, izolirane mjere, već je ono didaktički princip koji obuhvaća sve predmete i sve nastavne aktivnosti motivirajući učenike na znatiželju i toleranciju prema onom što je različito, razvijanjem osjećaja da time doprinose osobnom razvoju. Dakle, interkulturalnost treba shvatiti kao kombinaciju sadržajnih, metodičkih i odgojnih zahtjeva.

2 . Humanisti č ki pristup u odgoju i obrazovanju usmjeren je na učenika. To znači da je učenik pojedinac koji u situaciju poučavanja unosi svoje jedinstveno iskustvo i potrebe. U procesu učenja učitelj ima ulogu facilitatora, pomagača i suradnika. Uspješan učitelj i voditelj stvara klimu koja vrednuje i naglašava jedinstveno iskustvo i potrebe svakog učenika. Učenje je izrazito osoban akt, a najvrednije učenje odvija se kada ga učenik opaža kao potrebno, važno i smisleno. Ova ideja analogna je ideji iskustvenog učenja i temelji se na pojmovima kao što su samopoimanje , samovrednovanje , intrinzična motivacija , opažanje i otkrivanje . Va ž an aspekt h umanističkog pristupa odgoju i obrazovanju uspostava je odnosa koji se temelje na načelima ravnopravnosti i dostojanstva svih u školskoj zajednici, uz razvijanje osobne odgovornosti prema sebi, osobne odgovornosti za odnose s drugima, za osobne i zajedničke rezultate pri postizanju odgojno-obrazovnih ciljeva te za međusobno ophođenje svih koji čine zajednicu škole. Time se stvaraju neposredni iskustveni temelji za usvajanje onih vrijednosti, stavova i vještina koji predstavljaju ključne ishode ovog eksperimentalnog programa.

3. Upoznavanje jezičnih razlika posredno će se i neposredno odvijati u školi, posebno u  nastavnom procesu, odražavajući koegzistenciju jezičnih razlika, bilo u susretu s tekstom bilo u susretu s govornikom. To znači ne vrednovati, već objasniti jezične razlike, ne isključivati ih, već ih uspoređivati i rasporediti. Takva vrsta upoznavanja jezika treba biti jednako prakticirana u svim slučajevima u kojima se može susresti i realizirati, uključujući sadržaje svih predmeta. Posebna je prednost upoznavanja jezika mogućnost da djeca kao izvorni govornici jezika ( kako većinskog tako i manjinskih ) budu „učitelji“ drugima u razredu (metod a „razreda-slagalice“) , što će pridonijeti osobnoj afirmaciji djece, izgradnji njihova samopoštovanja te ih pot aknuti na suradnj u i zajedništvo.

Program će se izvoditi na temelju suvremenih metodičkih principa, sukladnih interkulturalnosti i humanizmu, uz uporabu metoda kao što su projektn a i istraživačk a nastav a , iskustveno učenj e, otkrivanje i eksperimentiranj e , kooperativno (timsko) učenj e , grupne rasprave, multiperspektivnost, metod e poučavanja iz programa "Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje" te drug e prikladn e metod e iz područja humanističkog pristupa poučavanju i učenju koje utjelovljuju vrijednosti, ciljev e i metodičk a načela škole te koje su usmjerene na uspješan i kooperativan život u zajednici .

Tablica 1. Eksperimentalni plan i program Interkulturne osnovne škole „Dunav“ ^*

^* Tablica programa izražena u broju sati uključuje i promjene koje su se dogodile uvođenjem novog predmeta.

* Nastava pojedinog  zavičajnog jezika i književnosti bit će omogućena kao izborni predmet na zahtjev roditelja.

3.1. Opis novoga predmeta Zavičajna kultura, jezici i pisma

Predmet se poučava u svim razredima osnovne škole s fondom od 70 sati godišnje. Na sadržajnoj razini poučavaju se zavičajna kultura, umjetnost, književnost, sport te geografska, gospodarska, povijesna i druga obilježja zavičaja upoznavajući jezike i pisma svih manjina u zavičaju (a ne samo onih čija djeca su učenici škole). Upoznavanje jezika i pisama raspoređeno je tijekom predškole i osmogodišnjeg školovanja i primjereno je razvojnoj dobi učenika.

Razvoj sposobnosti učinkovite i primjerene interakcije učenjem jezik ā zavičaja jednako je u fokusu kao i razvijanje komunikacijske kompetencije učenika na tim jezicima. Jezična kompetencija, osim ovladavanja jezikom u njegovim različitim modalitetima (slušanjem, govorenjem, čitanjem i pisanjem), podrazumijeva razvijanje pozitivnog stava prema jeziku, mogućnost prilagodbe jezika različitim komunikacijskim situacijama te sposobnost korištenja jezika na argumentiran, jasan i nenasilan način.

Dio tema i ishoda predviđen ostalim predmetima (Hrvatski jezik, Priroda i društvo, Geografija, Povijest, Likovna i Glazbena kultura) bit će premješten u ovaj novi predmet, pa se time neće mijenjati odgojno-obrazovni zahtjevi u pogledu opterećivanja novim sadržajima, osim poučavanja karakteristika zavičajnih jezika i pisama, niti dodatnim očekivanim ishodima odgoja i obrazovanja.

Premda je predmet obavezan (dio jezgrovnog kurikuluma), ocjenjuje se opisnom ocjenom s obzirom na to da su predviđeni ishodi uglavnom na području vrijednosti i stavova, zatim vještina, a tek na kraju znanja te s obzirom na to da je predmet eksperimentalan, što zahtijeva pomno vrednovanje odabranih tema i metoda poučavanja prije negoli se mogu jasno utvrditi ishodi kao kriteriji ocjenjivanja. Ishodi učenja definirani su u predmetu, ali se razina dostignuća ishoda ocjenjuje opisno . Predviđene ocjene su nedovoljno uspješno, uspješno i ističe se , uz povratnu informaciju učeniku o dobro savladanim ishodima i onima na kojima još treba raditi.

S obzirom na dvostruki cilj učenja jezik ā zavičaja, način njegova ostvarivanja temeljit će se na metodi integriranog učenja sadržaja i jezika (engl. Content and Language Integrated Learning - CLIL). Važan aspekt metode integriranog učenja sadržaja i jezika jest poticanje učenika na razvoj kognitivnih vještina više razine (npr. izdvajanje bitnoga, utvrđivanje smisla, dekonstrukcija, kritičko promišljanje, postavljanje hipoteza i rješavanje problema) te metakognicije kroz planiranje, praćenje, vrednovanje i usmjeravanje vlastitog procesa učenja. Riječ je o pristupu koji omogućuje učenje relevantnog predmetnog sadržaja posredstvom nematerinskoga jezika, pri čemu se učenike izlaže tome jeziku, a da to izvan okvira predmeta Zavičajna kultura, jezici i pisma ne zahtijeva dodatnu satnicu za učenje pojedinačnih jezik ā zavičaja u eksperimentalnom nastavnom planu i programu. Nadalje, metoda integriranog učenja sadržaja i jezika podrazumijeva prilagodbu predmetnog sadržaja i njegove prezentacije učenicima te osmišljavanje aktivnosti za učenike u skladu s razinom njihove jezične kompetencije. Takvo izlaganje jeziku, koje je relevantno za učenje upravo određenoga sadržaja, kroz aktivnosti koje zahtijevaju smislenu interakciju među učenicima, poticajno djeluje na motivaciju za učenje, kako sadržaja tako i jezika, te može bitno pridonijeti ostvarivanju planiranih ishoda učenja.

S naglaskom na upoznavanje jezičnih specifičnosti u školi, u sklopu predmeta Zavičajna kultura, jezici i pisma , tekstovi i govori svih jezikā trebaju biti tretirani s istim stupnjem tolerancije i priznavanja razlika, kako u usmenoj tako i u pisanoj komunikaciji.

U okviru ovog predmeta neće se provoditi pojedinačna nastava niti jednoga zavičajnog jezika, ali će se osobita pažnja posvetiti razvijanju jezičnih i komunikacijskih vještina (razvijanju jezične kompetencije i vještina na metakognitivnoj razini). Novi nastavni predmet stoga nije jednostavan skup dvadeset jezika koji će se poučavati paralelno ili odvojeno po razdobljima, već je učenje jezika zavičaja integrativni dio poučavanja o kulturi zavičaja (usvajanje i ovladavanje jednostavnim obrascima zavičajnih jezika i učenje pisama kojima se bilježe: latinice i ćirilice, koja se uči od drugoga polugodišta drugoga razreda, a slijedom interesa roditelja i učenika i drugih pismama). U poučavanju latiničnog i ćiriličnog pisma obuhvatit će se varijacije u svim jezicima zavičaja.

Nastavu će provoditi učitelj, uz moguću pomoć učenika, roditelja, vanjskih stručnjaka, poučavatelja jezika iz postojećih modela A, B ili C, itd. U tom smislu učitelj ima autonomiju i slobodu kreiranja nastavnog sata sukladno definiranim ishodima.

Odgojno-obrazovni ciljevi predmeta Zavičajna kultura, jezici i pisma :

- razviti sposobnost poštovanja ljudi različitih kultura i postizanja dijaloga aktivnom razmjenom iskustava,

- proširiti mogućnost upoznavanja kulturnih različitosti i korištenja tih iskustava u promišljanju vlastite kulture i okruženja te uočiti njihovu povezanost,

- koristiti povećanu svijest o drugačijem i različitom za prosudbe osobnih, svakodnevnih obrazaca percepcije, mišljenja, osjećaja i ponašanja kako bi unaprijedili znanje o sebi i razumijevanje sebe,

- steći cjelovit doživljaj zavičaja upoznavajući njegove stanovnike, njihove jezike, književnosti, umjetnosti i kulture te

- razviti empatiju, suradnju, solidarnost iodgovornost za vlastitu dobrobit i dobrobit zajednice (u užem i širem smislu te riječi).

Jezični aspekt predmeta Zavičajna kultura, jezici i pisma

A. Jezici u interakciji

Jezična slika Vukovara, iako heterogena, nije nasumično i nekoherentno organizirana, naprotiv. Osamnaest jezika od njih dvadeset (uključujući i hrvatski) pripadaju indoeuropskoj porodici jezika, od čega je trinaest jezika slavenskoga podrijetla. Jedini neindoeuropski jezici u školi su mađarski, koji pripada uralskim jezicima (ugrofinskoj grani), i afrazijski hebrejski (koji se ubraja u semitsku granu). Time je upoznavanje jezične raznolikosti kroz nastavu u velikoj mjeri olakšano i već na samome početku zasnovano na sistematičnim temeljima, pri čemu valja napomenuti da se od učenika ni u jednome trenutku ne očekuje da ovladaju ijednim jezikom samim po sebi, iako će imati priliku produbiti znanje, ovisno o svojim željama i interesima te vještinama i znanjima koje donose u školu njezini nastavnici, nego im se nastoji omogućiti da se tom heterogenom jezičnom i socijalnom mrežom mogu što lakše kretati sporazumijevajući se sa svojim vršnjacima u razredu i promatrajući sebe u mrežama jezične i kulturne razmjene kao osobe obogaćene stečenim iskustvima.Vukovar je grad u kojem dolazi do izražaja postojanje jezičnoga kontinuuma (koji je karakterističan za područje od Slovenije preko Hrvatske i BiH do Srbije i Crne Gore u užem smislu, a nastavlja se sve do Bugarske i Makedonije), a unutar kojega se govori prelijevaju jedan u drugi, prožimaju međusobno i u praksi nije moguće ustanoviti gdje koji počinje, a gdje koji završava. Interkulturnost je inherentna jeziku i u njemu se najjasnije vidi da su mnoge današnje barijere među njihovim govornicima naknadno sazidane, stoga je nastava usredotočena na njegovu interkulturnu narav jedna od staza povratka zajedništvu koji su vukovarski idiomi duboko u sebi oduvijek čuvali, a koje su zarasle i zaboravljene. Cilj ovoga predmeta (kao i cijeloga Eksperimentalnoga plana i programa) odgojiti je u interjezičnim i interkulturnim iskustvima empatične i odgovorne mlade osobe koje će se voditi načelima nenasilja, uzajamnoga poštovanja i solidarnosti te ih osnažiti da na tim načelima mijenjaju svoju sredinu na način koji će odražavati vrijednosti koje žele živjeti.

Mogućnost grupiranja jezika prema određenim kriterijima u njihovome lingvističkom opisu ukazuje i na mogućnost njihova povezivanja u nastavi. Ono što ih veže podliježe znanstvenome promatranju kao i ono što ih dijeli, stoga se i struktura jezičnoga dijela predmeta temelji na spoznajama proizašlim iz suvremene sociolingvistike i kognitivne gramatike kao i iz saznanja stečenih lingvističkim opisom pojedinih jezika. Razmatranje jezika u prožimanju (što je cilj interkulturnoga obrazovanja) moguće je iz četiri perspektive, iz kojih će se granati u prilagođenome i uzrastu prikladnome obliku i sam sadržaj predmeta:

1. Indoeuropski, slavenski ili ugrofinski jezici termini su koji se odnose na HISTORIJSKI RAZVOJ JEZIKA . Oni upućuju na to da pojedini jezici dijele zajedničke korijene odnosno na to da su jezici koji su združeni njima jezici potomci jednoga zajedničkoga pretka. Tako je svih trinaest slavenskih jezika čije se govornike nastoji približiti jedne drugima u Interkulturnoj osnovnoj školi proisteklo iz dijeljenoga praslavenskoga nasljeđa. U kontekstu nastave novoga predmeta učenici će osvijestiti zajedničke korijene koje jezici Podunavlja dijele te steći uvid u to što su zadržali kroz vrijeme, a koje su posebnosti razvili i zašto, kako one proizilaze iz različitih komunikacijskih potreba i iskustava pojedinih govornih zajednica i što nam govore o načinu na koji one doživljavaju i konceptualiziraju svijet oko sebe. Historijski kriterij organizacije nastave predmeta razlaže se u četiri domene:

1.1 . filološku i genetsku : učenje o spomenicima na kojima su pojedini jezici posvjedočeni i o drugim tragovima koji ukazuju na njihovu razgranatu i isprepletenu prošlost, starim tekstovima, historiji pisama kojima su bilježeni, o načinima na koje su otkriveni i dokumentirani, kojim jezičnim porodicama i granama pojedini jezici koji se govore u Vukovaru pripadaju, upoznati se s indoeuropskom jezičnom porodicom u širem smislu (pokazati djeci kroz anegdote kako se otkrivala srodnost jezika, npr. kroz priču o Hroznomé koji je primijetio na primjeru rečenice Vi jedete kruh i pijete vodu da je hetitski indoeuropski jezik ili o tome kako se uspostavila veza između latinskoga i grčkoga s naizgled dalekom Indijom, kroz pripovijedanje u njima pobuditi interes za istraživanjem, znatiželju o tome kako jezik funkcionira), učenje o prvim poznatim pojavama pojedinih idioma u Vukovaru, kako su se elementi iz različitih jezika ispreplitali u književnosti (npr. uočiti kod Krleže, u Baladama Petrice Kerempuha , susret njemačkoga i hrvatskoga, primijetiti protočnost između srpskoga i hrvatskoga na primjerima književnoga stvaralaštva Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji, ako ne u lektirnim naslovima, onda barem u čitankama i drugom popratnom nastavnom materijalu, prepoznati u odabranome tekstu kako pojmovi koegzistiraju i kako se dublete s vremenom diferenciraju i preuzimaju različita značenja - usp. vokabular bi učenika bio prilično osiromašen kada ne bi imao i   stepenice i stube ili i voz i vlak , osvijestiti ekonomičnost i funkcionalnost jezika);

1.2 . sociolingvističku (u dijakronijskome presjeku): učenje o funkcijama koje su pojedini jezici imali u različitim historijskim trenucima (npr. njemački kao lingua franca u Austro-Ugarskoj), o pojedinim etapama njihova razvoja i podučjima na kojima su se rasprostirali, o tome kako su migracije i kulture njihovih govornika oblikovale specifične jezike, o njihovim nekadašnjim i današnjim dijalektalnim i socijalnim raslojavanjima, učenje o neraskidivim sponama između jezika i društva praćenjem promjena u načinu života i društvenoj organizaciji s promjenama u jeziku (posegnuti za nekim arhaizmom koji se pojavljuje u lektirnom naslovu i razgovarati o tome koji bi mogli biti razlozi nestanka te riječi ili njezine marginalizacije u uporabi, npr. za ruskim ујезд koji je u sarajevskom izdanju Gogoljeva Revizora preveden kao srez , riječi nepoznate i ruskim i bosanskim govornicima u tim značenjima danas, ilustrirati činjenicu isprepletenosti jezične i društvene promjene na tehnološkome nazivlju u pojedinim jezicima), dotaknuti se globalizacije i njezina utjecaja na jezik, na primjerima hebrejskoga i češkoga razgovarati s učenicima o odumiranju jezika, o načinima, motivima i problemima njihova oživljavanja i/ili dokumentiranja, posljedicama i etičkim aspektima tih procesa, kako su interakcije među pojedinim idiomima doživljavane nekada i danas (pronaći članke u starim novinama ili druge zapise o jezicima Vukovara i Hrvatske općenito, koji su bili stavovi govornika prema jezicima koje su doživljavali svojima i jezicima koji su percipirani tuđima, koje su razlike i sličnosti u stavovima prema pojedinim idiomima nekada i danas u Vukovaru i u Hrvatskoj općenito), ponuditi učenicima u tim refleksijama alate za prepoznavanje i uklanjanje jezičnih predrasuda i stereotipa u vlastitome govoru (ukazati na opasnosti tzv. jezičnoga profiliranja - pretpostavki o životu i osobinama pojedinaca i grupa na temelju toga kako govore i kojim se idiomom služe);

1.3 . fonološku i gramatičku : poticanje svijesti o tome kako su se jezici mijenjali odnosno kako se dijeljeni jezični materijal diferencirao unutar sebe protokom vremena, što je iz nekih svojih prethodnih perioda jezik napustio u svome fonološkome i gramatičkome (morfološkome i sintaktičkome) sastavu, a što je opstalo iz nekih prošlih uporaba unatoč historijskim mijenama (npr. učenici usvajaju da je nekada u praslavenskome postojala dvojina (uz jedninu i množinu) koja se zadržala u tragovima u suvremenim slavenskim jezicima - usp. polj. ucho - uszy , hrv. uho - uši - te da je dualna forma preuzela ulogu referiranja na dijelove tijela, a množinska na druge entitete, usp. uszy , uši kao organi sluha i ucha , uha kao dršci lonca);

1.4 . semantičku , sa:

1.4.1 . semasiološkom podcjelinom : prepoznavanje polisemije (višeznačnosti) i njezino razlikovanje u odnosu na homonimiju i sinonimiju, usvajanje znanja o jezičnim i društvenim uzrocima promjena u značenjskoj strukturi riječi te znanja o mehanizmima tih transformacija (uloga analogije, metafore i metonomije, npr. usp. za usvajanje svijesti o analogiji kao mehanizmu tvorbe značenja - u mađarskome se fog može odnositi i na ljudski zub i na zubac pile za rezanje drva , što je paralela koju je moguće povući i s istovjetnim pomacima u primjerima iz slavenskih jezika), uočavanje jezgrenijih (prototipnijih) i perifernijih značenja nekoga leksema, razumijevanje polisemnih leksema kao dinamičnih struktura koje čuvaju i tragove starih značenja - prošlost u sadašnjosti te koje ukazuju na moguće smjerove daljnjega granjanja značenjske strukture - budućnost u sadašnjosti , uočavanje sveza između značenja unutar jednoga leksema odnosno osvještavanje njihove motiviranosti (izvedenosti) u odnosu na temeljno značenje, razmatranje nekih čestih konceptualnih metafora u indoeuropskim jezicima (VIDJETI JE ZNATI, TIJELO JE SPREMNIK) i načina na koje se odražavaju u suvremenim jezicima (npr. hrv. vidim da si u pravu ili zaljubiti se preko ušiju ), promatrati kako se u pojednim idiomima grade frazemi na temelju razumijevanja životinjskoga, biljnoga svijeta, mitologija i legendi, vjerovanja i načina života kroz vrijeme, otkriti da usporedba frazema upućuje na dijeljene modele organiziranja znanja o svijetu (usp. i u češkome je moguće mít růžové brýle i u srednjejuž. imati ružičaste naočale kada se neku osobu ili fenomen idealizira);

1.4.2 . onomasiološkom podcjelinom : promatranje leksema koji se odnose na isti ili sličan koncept u različitim jezicima te podudaranja ili razilaženja u odabiru aspekata koji će biti kodirani u njima (npr. usp. Streichholz u njemačkome (koji naglašava trenje drva o hrapavu podlogu prilikom paljenja, streichen + Holz ), šibica ili žigica u hrvatskome (pri čemu šibica preuzima konceptualni podatak drvca , male šibe , a žigica prebacuje naglasak na žar, užarenost kao rezultat trenja), usporediti imena boja u jezicima Podunavlja i pokušati ih locirati na kontinuumu boja (u ruskome postoje dva temeljna leksema za plavu - си́ний i голубо́й , dok u srednjejuž. jedan - u hrv. sinje može biti samo more; nekada je modar označavao tamnoplavu u hrvatskome, danas prelazi u tamnoljubičastu), prepoznavanje hiperonimskih / hiponimskih odnosa (mogućnost izrade taksonomija u razredu - npr. taksonomija emocija u različitim jezicima, zamjećivanje da neki jezici zahvaćaju neka emocionalna stanja ili procese koji nisu kodirani u drugima), osvještavanje da značenjske varijacije u pojedinim jezicima ukazuju na varijacije u pogledu na svijet odnosno na međuuvjetovanost jezičnih struktura i konteksta u kojem su se upotrebljavale i u kojima se danas upotrebljavaju;

2 . Osim kroz dimenziju vremena (kako je jezična slika Vukovara oblikovana kroz historiju), interkulturalnost u jeziku moguće je pratiti i kroz dimenziju prostora. Ona otvara mjesto drugoj perspektivi, onoj AREALNOJ ili KONTAKTNOJ koju zanimaju dodiri među jezicima te sličnosti koje dijele uslijed toga, a koja u sadržaj predmeta uvodi:

2.1 . razumijevanje pojma jezičnoga areala ili saveza , upoznavanje balkanskoga jezičnoga saveza (kojem pripadaju bugarski, makedonski, torlački i novoštokavski govori, albanski, rumunjski), savladavanje nekih osnovnih karakteristika na primjerima koje će učenici uz podršku nastavnika pronaći u razredu (npr. primijetiti odsutnost ili marginaliziranost infinitiva u albanskome i bugarskome, analitičku tvorbu futura u albanskome ( do të shkruaj ) i srpskome (ja ću da napišem ));

2.2 . razumijevanje pojmova ( izravni i neizravni ) jezični dodir, tuđica, kalk, posuđenica i prilagođenica , jezik davatelj i jezik primatelj (povezati s kretanjima i migracijama stanovništva te drugim okolnostima u kojima se prijenosi odvijaju), pidžin, kreolski jezik i lingua franca , uočavanje i pozitivno vrednovanje doprinosa drugih idioma na području Vukovara govoru ili dijalektu učenika (zadatak će biti pronalaženje tragova drugih podunavskih idioma u vlastitome idiomu danas ili u idiomu drugih članova obitelji), usvajanje imena preuzetih jezičnih elemenata prema jeziku davatelju (bohemizmi, polonizmi, hungarizmi, galicizmi), u nastavi pomoću vremenske lente ukazati u kojim su razdobljima pojedini jezici preuzimali ulogu davatelja ili primatelja, kako su te uloge povezane s društvenim procesima, razumijevanje odnosa između jezika i moći te načina na koji društvena moć danas prožima jezičnu dinamiku u Vukovaru te smjerove i načine preuzimanja jezičnih elemenata (jedan je od zadataka traženje utjecaja podunavskih idioma na nazive trgovina ili ustanova u Vukovaru, uočavanje tendencija u imenovanju), osvještavanje toga da se jezični dodiri odvijaju na svim jezičnim razinama :

2.2.1 . od fonološke : u hrvatskome fonem dž postaje distinktivan tek priljevom tucizama ( dž ezva , dž ep ) i anglizama ( imi dž , mena dž ment ) kao i g u češkome koji se pretežno pojavljuje u riječima grčkoga i latinskoga podrijetla ( g eologie, g eodezie ),

2.2.2 . preko gramatičke (morfološke i sintaktičke): prijelaz nastavka za vokativ iz slavenskih jezika u rumunjski,

2.2.3 . do leksičke : srednjejuž. subota dolazi od hebr. šabbat preko grč. sabbata i lat. sabbatum , srp. džigerica nastaje pod utjecajem turskoga ciǧer koji dolazi od perzijskoga ǧige , engl. color-blind dolazi preko njem. kalka farbenblind u slovački kao farboslepý (primjeri neizravnih jezičnih dodira), i tvorbene : sufiks - irati ulazi u hrvatski iz njemačkoga (npr. planirati , prema planieren ),

2.2.4. ali i semantičke : engl. mouse u hrv. unosi novo značenje u leksem miš (uputiti na to da uporaba riječi u nekim novim kontekstima i novim značenjima može izmijeniti i njezina svojstva, npr. u ovome primjeru pomaknuti A miša (živo) i A miš (neživo))

3 . Treća relevantna okosnica za organizaciju sadržaja predmeta pitanje je strukture s obzirom na to da i prisutnost ili odsutnost nekih jezičnih kategorija može povezati ili udaljiti idiome. Primjenom TIPOLOŠKE ili STRUKTURNE PERSPEKTIVE nastava se dotiče:

3.1 specifičnosti karakterističnih za indoeuropske jezike : gramatički rod sačuvan u slavenskim jezicima, razlikovanje glagolskih načina (albanski, slavenski jezici)... te specifičnosti karakterističnih za jezike predstavnike uralske porodice , npr. aglutinativnost u mađarskome koja znači da se jezik mijenja prema padežima, licima ili drugim kategorijama, pri čemu se padež, lice ili druge gramatičke kategorije označavaju zasebnim morfemima (koju valja ilustrativno opisati u opreci prema izolativnim jezicima poput kineskoga, u kojima su riječi uglavnom nepromijenjive, i flektivnim jezicima, kao što su srpski, latinski, francuski, engleski i hrvatski, u kojima se oblici, kao i u mađarskome, mijenjaju ovisno o tome koji se odnos želi kodirati među riječima, ali u kojima se, za razliku od njega, padež, lice i druge gramatičke kategorije izriču često jednim, zajedničkim morfemom - npr. usp. u mađ. akuzativ množine imenice dijete tvori se tako da se množina iskazuje morfemom – ek , a akuzativ morfemom – et , dok se u latinskome množina i akuzativ izriču jednim, zajedničkim morfemom, - os u pueros ), te afrazijske porodice , npr. poredak predikat - subjekt - objekt (VSO) u hebrejskome, za razliku od poretka subjekt - glagol - objekt (SVO) u npr. hrvatskom (razgovarati s učenicima što poredak kategorija u rečenici govori o perspektivi u jeziku i o tome što neka kultura smatra važnim, sagledati što se događa kada se red riječi ispremješta i koja se značenja time postižu te kako se redom riječi iskazuje poznato i nepoznato u rečenici). Važno je da učenici prepoznaju da u nekim naizgled udaljenim jezicima (npr. u mađarskome i hrvatskome) postoji mnogo strukturnih bliskosti (kao što je činjenica da oba jezika, i mađarski i hrvatski, poznaju padeže) kao i da strukturne razlike među jezicima regije nisu toliko relevantne koliko im se daje na težini u posljednjih nekoliko desetljeća (npr. hrvatski i srpski jezik imaju manje strukturnih različitosti nego što ih imaju među sobom neki hrvatski dijalekti i govori međusobno).

3.2. Ovim predmetom nastoji se kod učenika razviti i svijest o strukturnoj raznolikosti u jezicima svijeta (npr. da se imenice ne diferenciraju nužno samo prema rodu i broju - u papuanskome asmatskom imenice klasificiraju se prema tome radi li se o uspravnim , ležećim , sjedećim ili plivajućim predmetima; u jeziku se jagua koriste različiti sufiksi ovisno o tome koliko je vremena prošlo od izvršenja neke radnje ili trenutka nekoga događaja). Kako bi se ovaj dio naslonio na razgovor o jeziku i moći te jeziku i nasilju, ispričati učenicima kako su prvi istraživači, govornici indoeuropskih jezika, u opisu američkih indijanskih jezika polazili od pretpostavke da se u njima nalaze slične ili iste strukture kao u indoeuropskim jezicima, zbog čega su ih pogrešno opisivali i „utrpavali u kutije“ u skladu sa svojim očekivanjima, a slična situacija je bila i s afričkim jezicima (što utječe na način na koji se jezici ne samo opisuju nego i poučavaju te onemogućuje stvarnu komunikaciju i kontakt među govornicima).

4 . Četvrta i posljednja perspektiva izgradnje interkulturalnoga sadržaja predmeta je ona SOCIOLINGVISTIČKA (u sinkronijskome presjeku) iz koje se razmatra kako su građene standardne varijante i kako se prema njima odnose njihove govorne inačice (npr. usporedba mađarskoga u Vukovaru i mađarskoga standardnoga jezika). S učenicima će se razgovarati o tome što znači skrb o jeziku (i kako i zašto o jeziku treba ili ne treba skrbiti), o konceptu jezične kulture i što se sve u taj koncept upisivalo i što se upisuje danas. U kontekstu predmeta poučavat će se što je to standardizacija jezika i usporedit će se procesi standardizacije jezika koji su prisutni u Vukovaru, s posebnim naglaskom na standardizaciju jezika u regiji (komplementarno sa spoznajama stečenim u kontekstu nastave književnosti, geografije i historije), uz promišljanje zašto se standardizacija provodi i zašto se provodila baš u nekome konkretnom trenutku. S učenicima viših razreda će se razgovarati o traumi u jeziku (njemački, hebrejski i jidiš u židovskim zajednicama, što se zbilo s nekadašnjim srpskohrvatskim / hrvatskosrpskim nakon zadnjega rata) te o tome kako standardizacija jezika odgovara na traumu (tendencije danas u hrvatskome, srpskome, bosanskome i crnogorskome), pokazati kako se smjer standardizacije jezika mijenjao tijekom vremena na ovim područjima i zašto te u kojim se segmentima života posljedice tih procesa mogu zamijetiti u Vukovaru. Učenik će uočavati odstupanja u idiomu u kojem je odraslo u odnosu prema njegovoj standardiziranoj varijanti, primijetiti razliku između toga kako govori i kako je propisano da bi se trebalo govoriti, razgovarati s učenicima što ta odstupanja znače i odakle proizilaze kao i što znače i odakle dolaze propisani obrasci. Učenik će usvojiti i promišljati pojmove mjesni govor, dijalekt, interdijalekt i (standardni) jezik . Razumjet će razliku između organskoga i konstruiranoga idioma - odnosno između govorenoga i naučenoga, steći alate za propitivanje onoga što ne proizilazi iz jezične upotrebe. Izrađivat će se karta govorenoga jezika (tijekom cijele školske godine ili cijeloga osnovnoškolskoga obrazovanja) u koju će se upisivati odabrani oblici (na svim jezičnim razinama) s primjerima kojima će doprinijeti govornici različitih idioma (npr. u karti će biti i sutra ću da napišem i sutra ću napisati , i rerna , kaj. i trouba, češ. i духовка , ukr. i rus.). Učenici će promišljati istost i razliku u jeziku, što one znače te kako se preslikavaju na opreku mi i oni (zadatak sa starijim razredima analiza je članaka iz dnevnih novina, razmatranje na razini jezika kako se gradi ta opreka). Učenici će se potaknuti na promišljanje identiteta u jeziku ( ja i moja grupa u jeziku) i jezičnoga identiteta ( moj jezik i jezik moje grupe) te odnosa jezika i etniciteta kao i jezika i države. Osvijestit će da nema homogenosti i zatvorenosti nego da su kategorije - pa tako i one identitetske - u jeziku protočne (npr. razgovarati s članovima svoje obitelji i zapisati kako se jezik razlikuje generacijski, kako je raslojen s obzirom na kompleksne interetničke i interjezične obiteljske historije). Učenici će osvijestiti da je razlika inherentna svim idiomima (da identičnosti nema ni kada je riječ o hrvatskome standardnom jeziku i govoru Hrvata u Vukovaru) i da je standardni jezik svakome govorniku stranim jezikom, u većoj ili manjoj mjeri, jer njime počinje ovladavati tek u školi, kao i razlikovati razlike proistekle iz spontane jezične uporabe, iz potrebe za imenovanjem nekih novih okolnosti ili novoga razumijevanja postojećih okolnosti, od razlika koje su institucionalne. Problematizirat će se jezični purizam (primjeri iz hrvatskoga, češkoga, slovačkoga) koji će učenici sagledati kao dio širih društvenih procesa u periodu u kojem se pojavljuje. Na tragu toga, učenici će naučiti razliku između jezičnoga propisa i opisa. Učenici će se naučiti služiti jezičnim priručnicima i prilaziti im kritički s pitanjem dokumentiraju ili propisuju te s kojim razlogom uvode pojedine oblike (odgovaraju li ti oblici na kriterije funkcionalnosti, produbljenosti znanja o nekome fenomenu i nenasilja). Razgovarat će se o tome što je nasilje u jeziku, kako prodire u realnost koju učenici i njihove obitelji žive te razvijati strategije njegova razlaganja, pri čemu će se poticati oblikovanje vlastite interakcije s drugima na postavkama nenasilja (sklonost uporabi otvorenih pitanja, parafraziranju i argumentiranju, izbjegavanju pretpostavki, kritičko reflektiranje na ono što mislimo da znamo o Drugima i kako ta misao poprima obrise u komunikaciji). Objasnit će se razlika između interpersonalnoga (ili intergrupnog) i institucionalnoga jezičnog nasilja te ukazati na to kako se proizvode i održavaju međusobno. Učenici će promišljati ideju pogreške u jezičnoj uporabi, u odnosu na što se nešto smatra pogreškom, kao i ispravljanje (u kojim se kontekstima vrednovanje jezične uporabe događa i zašto). Osvijestit će kreativnost (ne samo književne nego i svakodnevne) jezične uporabe i ulogu govornika u nastanku jezične promjene (da svaka jezična promjena započinje u prvome redu s inovacijama onih koji govore odnosno kreće s onim što se ustaljuje u praksi i s onim što ne), koju u nastavi treba povezati s temama iz tvorbe značenja i kognitivnom funkcijom jezika (v. 1.4.), ali paralelno je uroniti i u kontekst transformacije društvenih odnosa (npr. kreativna uporaba riječi kao strategija opiranja nasilju u jeziku).

B. Interakcija u jeziku

1. Višejezičnost i osjetljivost jezika na domenu uporabe

Većina je modernih oblika postojanja ljudskih društava (gradovi, države, naddržavne cjeline) na neki način višejezična. Isto tako je i s komunikacijskim prostorima. Uronjenost pojedinaca u takva društva ili područja življenja i rada rezultira širenjem višejezičnosti, jezičnim kontaktima i miješanjem jezika. Osim što proširuje i produbljuje međuljudsku i društvenu komunikaciju te povećava komunikacijsku kompetenciju govornika, višejezičnost je izvor obogaćivanja svakog jezika i izvor jezičnih mogućnosti govornika. Ona sa sobom nosi i utjecaje koje jezične zajednice ponekad i povremeno žele ograničiti. Organizirane zajednice to rade sredstvima jezičnog planiranja. Neke su u susretu s tim pojavama i poduzetim mjerama jezičnog planiranja tolerantnije, a neke netolerantnije. Današnji svijet i temeljem politika UN-a jezičnu raznolikost smatra bogatstvom kao što se i biljna i životinjska raznolikost smatra bogatstvom. Stanje i prakse višejezičnosti na taj se način također smatraju bogatstvom. To vrijedi i za zavičajne oblike višejezičnosti, jezičnih kontakata i miješanja jezika. Zato učeći o ovim oblicima mi učimo jedan važan aspekt naše zavičajnosti.

U svakome se novom komunikacijskom kontekstu jezik prilagođava potrebama i ciljevima svojih govornika, iako ta prilagodba nikada nije potpuno slobodna jer podliježe uzusima kojima su razgraničene pojedine domene jezične uporabe, zbog čega je ovladavanje njima jedan od zadataka ovoga predmeta. Učenici će moći razlikovati karakteristike novinskoga članka (vijesti, reportaže, izvještaja) od karakteristika administrativnoga teksta, stručnoga rada, kao i uočiti posebnost književnoga i razgovornoga stila te usporediti načine na koji jezici zastupljeni u nastavi funkcioniraju u ucrtanim domenama (npr. u kontekstu obraćanja prijatelju na ulici, obraćanja na početku dopisa profesoru). Predmet bi trebao funkcionalno diferencirati jezik i dijalekt (npr. ukazati na to da se termini vezani uz znanost i struku razvijaju u kontekstu standardnoga jezika, ali i na stalnu tendenciju odmicanja razgovornoga jezika od standardiziranih normi) te potaknuti učenike na razmišljanje zašto se i kojim jezičnim sredstvima ta diferencijacija provodi te kako se ona razlikuje od idioma do idioma, uputiti na oblike višejezičnosti te njihove društvene i kognitivne prednosti kao i na načine na koje jezici mogu biti specijalizirani s obzirom na domenu uporabe u višejezičnim zajednicama ( prebacivanje kodova ).  

2. Razgovor i dijalog

Dijaloška su priroda i praksa jezika neke od njegovih najvažnijih karakteristika, jednako u kognitivnom (naš ukupni jezični um funkcionira dijaloški), interpersonalnom i društvenom aspektu jezične prakse. Kao i razumijevanje i predstavljanje stvari, pojava i bića koja nas okružuju, i naše sporazumijevanje s nama samima i s drugima u društvu dijaloško je po svojoj prirodi. Zato je razvijanje svijesti o tome, usvajanje vještina različitih oblika dijaloga i unapređenje kulture dijaloga od iznimne važnosti za postizanje jezične izvrsnosti. U svim će se razredima poučavati, razvijati i uvježbavati dijaloška priroda jezika i jezične komunikacije, kako verbalne tako i neverbalne. Od jednostavnijih komunikacijskih obrazaca, kao što su pozdravljanje, zamjena uloga u razgovoru, izgradnja tih uloga, uvođenje i otvaranje tema, kontroliranje vlastitog doprinosa i vještina započinjanja i završavanja razgovora, do onih složenijih poput objašnjavanja i raspravljanja, uvježbavati dijalošku prirodu jezika i jezične komunikacije. Posebnu pažnju posvećivati glavnim dijaloškim formama kao što su nevezani razgovor ili razgovor iz zadovoljstva i ugode ( brbljanje, ćaskanje, divanjenje, ćakulanje ), konverzacija , diskusija i debata . To će se činiti u svim oblicima nastavne interakcije, prilikom obrade svih nastavnih sadržaja, što će učenicima omogućiti stjecanje vještina korisnih i u školi i izvan nje. Posebnu će se pažnju također posvećivati podučavanju osnovnih činjenica pregovaračke prirode razgovora i pregovaračkih mjesta u razgovoru pri njegovu otvaranju, pri odabiru tema, pri prepoznavanju komunikacijskih namjera sugovornika i upravljanju riskantnim mjestima u toku različitih oblika razgovora. Na kraju, radit će se naročito i na razvijanju umijeća slušanja te prepoznavanju moći koju dobar slušač ima ( good listener ) kao i svijesti o tome da nema kultiviranog i uspješnog dijaloga bez umješnog slušanja.

3. Razumijevanje i tumačenje

Razumijevanje je jedna od najmoćnijih čovjekovih sposobnosti. Razumijevanje jednostavnih i apstraktnih entiteta i odnosa, uključujući i entitet jezika i odnosa u njemu, iznimna je osnova naših spoznajnih procesa. Unatoč iznimnosti i moći te čovjekove sposobnosti, i ona poput drugih kognitivnih i jezičnih sposobnosti sama po sebi ne jamči svoju uspješnost. I ona je ovisna o tome koliko smo je razvili, koliko joj posvećujemo pažnje i koliko smo u stanju prepoznati pogrešno , polovično ili pristrano razumijevanje . Zbog toga će se u svim razredima na primjerima (pisanim i govornim) različitog stupnja složenosti, iz svakidašnjega života i različitih konteksta, a u skladu s dobi, podučavati, razvijati i uvježbavati razumijevanje pročitanog i kazanog. Posebna pažnja posvetit će se uvježbavanju razumijevanja na osnovi sličnog ili bliskog, djelomično ili sasvim poznatoga, generalizacije, stereotipa i kategorizacije te uvježbavanju sažimanja i parafraziranja onog što smo razumjeli. Također će se uvježbavati prepoznavanje i samoprepoznavanje djelomičnog, nepotpunog i pristranog razumijevanja onog što smo pročitali ili što smo čuli. S učenicima će se raditi na prepoznavanju razloga neadekvatnog razumijevanja: ometena ili nepotpuna percepcija , odsustvo pažnje , nedostatak leksičkog ili enciklopedijskog znanja , nedostatak konteksta ili primjera , odsustvo sintaktički ili semantički (koherentnost i kohezivnost) pravilno i potpuno ustrojenog iskaza , oblikovanje sintaktički i informativno preopterećenog iskaza (predugačak, presložen i nedovoljno zalihostan iskaz). Jednaku će se pozornost kod učenika starije dobi posvećivati ulozi individualnog ili društvenog pogleda na svijet odnosno individualne ili društvene točke gledišta u razumijevanju. Točke gledišta nam olakšavaju razumijevanje, ali nam jednako tako mogu i otežati pa i onemogućiti razumijevanje nekog teksta, iskaza ili sugovornika. Zbog toga je uvježbavanje suočavanja s točkama gledišta, kako svojim tako i točkama gledišta drugih, iznimno važno za unapređivanje našeg jezičnog razumijevanja. S obzirom na to da svi imamo neku točku gledišta, samorazumijevanje i razumijevanje točke gledišta drugog pretpostavka je bez koje će jezično razumijevanje uvijek ostati ili nepotpuno ili čak voditi prema nerazumijevanju.

Poput našeg opažanja koje se transformira u prepoznavanje, i naše se razumijevanje transformira u tumačenje događaja, iskaza i tekstova. Kao što pogrešno (ali ne i nepotpuno) opažanje ne dovodi do ispravnog prepoznavanja, tako ni pogrešno razumijevanje (ne nužno i nepotpuno) ne dovodi do ispravnog tumačenja. Zbog utjecaja konteksta tumačenja , točke razumijevanja , preduvjerenja ili predrasuda i interesa (želja, također) mi nerijetko ne možemo osigurati ispravno tumačenje, a ispravnost tumačenja u jezičnoj komunikaciji iznimno je važna jer ona i značenju i njegovu razumijevanju daje smisao koji ona imaju za nas. Neispravno tumačenje neke pjesme ili pripovijetke uskratit će nam autentičan estetski doživljaj ili umjetničku poruku , neispravno tumačenje teksta na ispitu koštat će nas loše ocjene, dok će nas neispravno tumačenje zakona izložiti počinjenju nezakonite radnje. Posebnu pažnju posvetiti artikuliranju smisla nekog iskaza, neke slike ili filma te raspravi o ispravnosti tumačenja.

3. Objašnjenje i definiranje

Bez objašnjenja nema potpunog razumijevanja niti potrebnog znanja za utvrđivanje što nešto jest, a što nešto nije, zašto nešto jest, kako nešto jest, gdje nešto jest i koje je posljedice nešto proizvelo. Za to su nam nerijetko potrebne dodane informacije, dodatno znanje. Te informacije i to znanje sadržani su u objašnjenju. Na primjer, u rečenici Trava je narasla proteklih dana jer su bile obilne kiše. objašnjenje čini Bile su obilne kiše . ili u rečenici Jelena je ona s crnom kosom i zelenom košuljom. objašnjenje je Ta s crnom kosom i zelenom košuljom . Objašnjenja može aktivirati sam govornik ako misli ili vidi da je potrebno ili pak slušalac svojim pitanjem.

U sklopu nastavnog procesa razvijat će se sposobnost učenika da prepoznaju potrebu za objašnjenjem i stječu vještine objašnjenja. Također će se razvijati sposobnost razlikovanja tvrdnje ( Auto je naletio na grupu pješaka koji su prelazili cestu. ) i njezina objašnjenja ( Vozač je bio alkoholiziran i prošao je na crveno . ili Dvoje pješaka je teže, a troje lakše ozlijeđeno .), kao i onu između tvrdnje ( Lopovi su susjedu ukrali nakit iz stana. ) i pretpostavke ( Susjed posjeduje nakit . Susjed je držao nakit kod kuće .). I objašnjenje i pretpostavka imaju jednu zajedničku karakteristiku - pomažu nam da razumijemo neku tvrdnju. Druge dvije karakteristike nisu zajedničke: objašnjenje se izriče kao dopuna tvrdnji, a pretpostavka je izrečena (ali neiskazana) zajedno s tvrdnjom, te njihove logičko-semantičke vrijednosti nisu iste: ako je objašnjenje neistinito (ako nije točno da je dvoje pješaka teško ranjeno), to ne znači da nije istinita tvrdnja (da je auto naletio na grupu pješaka); ako je pretpostavka neistinita, onda ni tvrdnja ne može biti istinita (ako susjed ne posjeduje zlato ili ga nije držao u stanu, onda mu ga lopov nije iz stana mogao ni ukrasti). U svim razredima, u skladu s dobi, poučavat će se i razvijati te dodatno uvježbavati sposobnost da se neka tvrdnja definira ili objasni dopunom novog sadržaja neophodnog za njezino potpunije razumijevanje, kako u pisanoj tako i usmenoj komunikaciji. Stjecanje sposobnosti definiranja osnovna je pretpostavka jasnog i samosvjesnog govorenja, a time i uspješnog sporazumijevanja. Bez obzira na to što su nam neke riječi kao što su stol , šalica , cvijet ili kruh samorazumljive, neophodno je i na njima vježbati definiranje, jer će se tako lakše razviti sposobnost definiranja riječi kao što su jednakost , porez , civilno društvo ili reforma državne uprave. Također je važno razviti sposobnost različitih vrsta definiranja, na primjer, razlikovati leksičko definiranje (osnovno značenje riječi „namještaj s ravnom plohom osovljenom na četiri noge“) i enciklopedijsko definiranje („namještaj s ravnom četverougaonom ili okruglom plohom koja je osovljena na četiri noge, a koji služi za posluživanje hrane, pisanje ili čitanje i koji se izrađuje od kamena, drveta, metala, plastike pa i stakla“).

4. Argumentiranje

Mnoge tvrdnje postaju predmet sumnji ili osporavanja. Takve se tvrdnje trebaju podupirati drugim tvrdnjama koje će osnažiti njihovu bilo istinitost bilo ispravnost i pomoću kojih će se fenomenološki propitivati tvrdnje „ja tako mislim“ ili „ja tako vjerujem“. Većina nas nema tu moć da ne mora braniti svoje tvrdnje ili da se naše tvrdnje ne smiju osporavati. Sve one tvrdnje koje su valjani podupiratelji upitne ili osporavane tvrdnje nazivaju se argumenti. Tvrdnje koje se podupiru nazivaju se glavne premise ili argumentandumi . Svaki argument može imati i obično ima svoj protuargument. Razmjena i usuglašavanje pro i contra argumenata središnje je mjesto argumentacijskog postupka. Završno je mjesto argumentacijskog postupka zaključak. Tvrdnja, njezin argument ili velika premisa (pravilo zaključivanja u nekim teorijama) i zaključak osnovni su elementi argumentacije. Zaključak je ujedno i mjesto suglasnosti ili konsenzusa, zbog čega je vrlo važno učenike naučiti kako cijeniti i pristati na različitost mišljenja i stavova. Više je vrsta argumentacije, a najčešće se razlikuju dvije osnovne: deduktivne i induktivne. Još je veći broj argumenata,  pseudoargumenata i pogreški u argumentaciji, a neke od njih su: argumentum ad hominem/personam, argumentum ad verecundiam, argumentum ad populum, per analogiam, argumentum ad ignorantiam, non causa pro causa , circulus vitiosus .

U svim će se razredima, prema dobi, razvijati potreba za postavljanjem pitanja o razlozima, uzrocima i svrhama neke radnje i/ili tvrdnje kao i vještina nužna za to te vještina odgovaranja na pitanja navođenjem razloga, uzroka i svrhe. Poučavat će se također prepoznavanje i oblikovanje tvrdnje koja će služiti kao argument za tvrdnju koja je dovedena u pitanje ili koja je osporena. Kroz poučavanje i uvježbavanje razmjene argumenata učenici će imati priliku razviti i sposobnost podupiranja vlastitih argumenata. Isto tako, učenike će se poticati na dolaženje do suglasnosti o prihvatljivom argumentu ili zajedničkoj poziciji te na razvijanje svijesti o potrebi izbjegavanja beskonačne argumentacije i potrebi postojanja odložene, nezavršene argumentacije. Poticanjem učenika na poštivanje razilaženja u mišljenjima i stavovima omogućit će se lakše razumijevanje kako na kontradiktornim temeljima podići nešto zajedničko, što ne treba biti homogeno i ujednačeno. Nastavnici će također poučavati osnovne dijelove argumentacijskog postupka te osnovne i najčešće vrste argumenata.

5. Manipulacija u jeziku

Jezik kao najsloženiji znakovni, reprezentacijski sistem može biti pouzdano sredstvo sporazumijevanja jedino ako ga svakodnevno činimo takvim i ako njime upravljamo svjesni i njegovih i naših slabosti i mana. Jedna je od mana jezika i ta da može stvoriti dojam da adekvatno predstavlja to što predstavlja. Nerijetko to nije tako. Mnoge riječi znače ili previše ili premalo (npr. demokracija , domovina ). Mnogima mi pripisujemo značenja koja nemaju ili otpisujemo značenja koja imaju (primjeri iz Lewis Carrollove Alise u zemlji čudesa ). Osim toga, zarana stječemo iskustvo da riječi mogu biti po mjeri onih koji ih govore, a ne po mjeri onog o čemu ili zbog čega se govori. Na primjer, laskanje nije po mjeri onog o čemu se govori, već naizgled po mjeri onog kojem se govori. Kažemo naizgled zbog toga što je ono po mjeri onog koji govori, njegovih očekivanja i njegove koristi. Isto je i s propagandom (komercijalnom ili političkom, svejedno). U propagandi nas se uvjerava što je za nas dobro ili loše bez obzira na to da li je to doista tako ili nije, bez obzira na to da li će tako biti ili neće. Zato i jest propaganda po mjeri onog koji govori. Uvijek je posrijedi namjera onog koji govori da povjerujemo u ono što je kazano , a ne u ono što se kazanim htjelo postići, a ne u ono što je mišljeno . U oba slučaja riječ je o manipulaciji u jeziku. Inače, manipulacija je u jeziku mnogo. Najgrublja je ona kad se laž predstavlja kao istina ili istina kao laž. Ništa manje nisu, ako nisu i više, opasni oni iskazi u kojima se poluistina ili polulaž predstavlja kao istina. Namjerno korištenje dvosmislenih ili nedovoljno određenih iskaza koji slušaoca mogu navesti na to da povjeruje u ono što očekuje ili želi čuti, a koji govorniku omogućavaju izbjegavanje obvezivanja u iskazu, također je oblik manipulacije. Isto se može reći za onog koji vještinu pripovijedanja ili vještinu uvjeravanja ili općenito vještinu govorenja (ili pisanja ) koristi za to da stekne moć upravljanja nečijim osjećajima, nečijim rasuđivanjem ili nečijim djelovanjem, a da to ne mora biti za dobro te osobe ili za dobro stvari same. Na kraju, manipulacije mogu biti, a često i jesu, nesvjesne. Često su izraz neosviještenih slabosti ili potreba u našim interpersonalnim odnosima, a jednako su tako često i meta naših neosviještenih slabosti i potreba. Manipulacija u jeziku ima za cilj uvjerljivo podčinjavanje ili obmanjivanje.

Kulturološki aspekt predmeta Zavičajna kulturna, jezici i pisma

Svrha novoga predmeta jest razvoj interkulturne kompetencije učenika, što podrazumijeva izgradnju mreža kulturne i jezične razmjene u dijalogu između učenika koji su govornici različitih idioma i koji su odrastali u interkulturnim i višekulturnim kontekstima. Učenici oblikuju i izražavaju svoj jezični i kulturni identitet, uz istodobno razumijevanje i prihvaćanje različitosti. Kulturološki aspekt novoga predmeta obuhvaća sljedeće opće cjeline:

- 1. Upoznavanje zavičaja , što znači da će učenici:razvijati interkulturnu osjetljivost i svijest, empatiju i empatično ponašanje kao temelj svih odnosa, pa onda i onih promatranih kroz prizmu interkulturnosti,

- prepoznavati i uvažavati perspektive oblikovane različitim kulturnim utjecajima, u skladu s vrijednostima nenasilja i solidarnosti te drugim postavkama na kojima se temelji Eksperimentalni plan i program škole

- dogovarati načine ophođenja i komuniciranja kojima će se pridonositi uvažavanju, poštovanju i prihvaćanju svih etničkih grupa u zavičaju,

- promicati ideju interkulturnosti, poštivanja, razumijevanja i prihvaćanja kulturnih različitosti,

- zamijetiti da umjetnost ne poznaje granice etniciteta,

- zanimati se za književna, likovna i glazbena djela značajnih umjetnika, pripadnika različitih etničkih grupa u zavičaju,

- naučiti uživati u sportskim aktivnostima i sudjelovati u njima na temeljima timskoga rada, međusobne podrške i nenasilja,

- razumjeti kako su se pojedini običaji i kulturni obrasci oblikovali te uvidjeti kako su mnogi građeni na zajedničkim temeljima (npr. inspiriranost nekoga običaja slavenskom ili indoeuropskom mitologijom, neke slične strategije preživljavanja za kojima su pojedine grupe posezale u danim trenucima),

- upoznati glazbena djela zavičajnih autora i uočavati  raspoloženja, ugođaj i bogatstvo njihove različitosti,

- prepoznati posebnosti u graditeljstvu i navesti njihovu važnost za očuvanje kulturne baštine zavičaja,

- upoznati stvaralaštvo likovnih umjetnika zavičaja u Hrvatskoj

- ovladati temeljnim pretpostavkama za međusobno razumijevanje i uvažavanje;

2. cjelinu Učimo se razumjeti , u kojoj će učenici:

- analizirati i interpretirati pjesme i priče na jezicima zavičaja,

- gledati animirane filmove na jezicima zavičaja,

- upoznati dječje časopise na zavičajnim jezicima,  

- pripovijedati prema poticaju priče svoga djetinjstva na svome materinjem jeziku,

- upoznati priče i slikovnice na drugim zavičajnim jezicima,

- sudjelovati u aktivnostima vezanim za književnost, izražavanje i medijsku kulturu na zavičajnim jezicima,

- sudjelovati u jezičnim igrama na zavičajnim jezicima,

- izraditi slikovnicu na svom zavičajnom jeziku,

- izvesti lutkarski igrokaz na svom zavičajnom jeziku,

- prikupiti djela iz dječje književnosti na zavičajnim jezicima za razrednu/ školsku knjižnicu,

- osmisliti razredni slikovni rječnik i obogatiti ga riječima na zavičajnim jezicima,

- ilustrirati priču ili pjesmu zavičaja i spontano se likovno izražavati,

- upoznati tiskana slova (grafeme) ćiriličnoga pisma i razlikovati ih od odgovarajućeg latiničnog tiskanog grafema,

- čitati tekstove napisane tiskanim slovima ćirilice primjerenom tečnošću i točnošću,

- nabrojiti obilježja zavičajnih bajki  na različitim jezicima,

- razumjeti poruku bajke i zaključiti da se ljudi vrednuju prema svojim postupcima, a ne prema etničkim ili bilo kojim drugim karakteristikama,

- razumjeti da književna djela na različitim zavičajnim jezicima obogaćuju život zajednice,

- iskazivati interes za praćenje dječjih filmova na različitim jezicima,

- sudjelovati u stvaranju igrokaza u kojem likovi govore različitim zavičajnim govorima i prenose poruke koje pridonose uvažavanju, poštovanju i prihvaćanju svih etničkih grupa u zavičaju,

- uočiti i razlikovati crte kao gradbene elemente pisma,

- aktivno slušati sugovornika i voditi kraći dijalog na zavičajnim jezicima,

- slušati basne na zavičajnim jezicima,

- slušati radijsku emisiju kojom se promiče interkulturnost,

- posjetiti školsku knjižnicu i u enciklopedijama pronaći podatke o zavičaju te ih na različitim idiomima, kao i na latinici i na ćirilici, izložiti na tematskom plakatu,

- primijeniti različite vrste čitanja na zavičajnim jezicima (čitanje naglas, čitanje u sebi, naizmjenično čitanje, čitanje po ulogama),

- čitati pripovijetke i šaljive pjesme na zavičajnim jezicima,

- čitati po izboru dječje romane iz svjetskih književnosti na zavičajnim idiomima,

- pisati riječi i rečenice ćiriličnim pismom,

- pisati čestitke i razglednice na jezicima i pismima zavičaja,

- povezati dječji film s književnim djelom i izdvojiti elemente interkulturnosti,

- ,stvoriti i napisati zajedničku priču na ćiriličnom pismu,

- izrađivanjem razrednih novina na zavičajnim jezicima i pismima predstaviti sebe kao aktivnog člana razredne zajednice,

- uočavati i razumjeti kontraste i dominacije boja, oblika, veličina na plakatu, u reklami i u televizijskoj poruci,

- gledanjem dokumentarnog filma razviti otvorenost prema drugima, promicati jednakost i međusobno uvažavanje u zavičaju,

- pretraživati internet i proučavati literaturu i povijesne izvore, priče, knjige, pjesme i tradicijske predmete u zavičaju,

- koristiti knjižničnu građu pri obradi interkulturne teme,

- raspravljati o temi i poruci snimljenog dokumentarnog filma iz života etničke grupe zavičaja,

- usporediti književno djelo i dječji igrani film (npr. knjigu Ante Gardaša Duh u močvari i film snimljen po njoj) i izdvojiti obilježja interkulturnosti,

- snimiti kratki dokumentarni film o životu u školi i mjestu stanovanja s naglaskom na interkulturnost,

- povezivati vizualne i verbalne poruke;

3. cjelinu Ja i moja obitelj , u kojoj će učenici:

- naučiti predstaviti se imenom i prezimenom na zavičajnom jeziku i pritom primjenjivati osnovna pravila pristojnog ponašanja i uvažavanja drugih učenika,

- naučiti pokazati članove svoje obitelji na obiteljskoj fotografiji i navesti nazive članova obitelji na svom zavičajnom jeziku,

- naučiti primijeniti odgovarajući pozdrav za neko doba dana na zavičajnim jezicima drugih učenika u razrednom odjelu, u svakodnevnoj komunikaciji te pri susretima s roditeljima učenika prilikom dolaska i odlaska iz škole,

- sudjelovati u zajedničkim razrednim i školskim aktivnostima u koje su uključeni članovi obitelji svih učenika,

- izraditi slikovnicu na temu Naše obitelji na zavičajnim jezicima,

- istražiti ritam u osobnim imenima učenika i imenima članova (njihovih) obitelji,

- bojom izraziti osjećaje prema članovima svoje obitelji,

- razvijati osjećaj brige za članove svoje obitelji i pažnje prema njima te na taj način proširiti brigu na cijelu zajednicu bez naglašavanja različitosti,

- nabrojiti i imenovati članove uže i šire obitelji kao i rodbine na zavičajnom jeziku,

- predstaviti članove obitelji i rodbine te navesti njihove osnovne podatke kao što su ime i prezime, mjesto u kojem žive i njihova zanimanja,

- opisati proslavu rođendana, imendana i drugih obiteljskih susreta te usporediti s obiteljskim proslavama drugih učenika,

- predstaviti jela koja se često pripremaju  za vrijeme obiteljskih proslava,

- upoznati, slušati i pjevati pjesme na zavičajnim idiomima kojima se čestitaju rođendan, imendan i drugi praznici i događanja,

- opisati vezu obitelji sa zavičajem u kojem žive na zavičajnom jeziku i pismu,

- pripovijedati kratke priče i događaje iz života svoje obitelji, zajedničkih proslava rođendana i ostalih obiteljskih druženja,

- pričati na zavičajnom jeziku o životu svojih predaka prema obiteljskim fotografijama,

- izraditi obiteljsko stablo koristeći mjesto i godine rođenja članova obitelji i rodbine te ga predstaviti razredu na svojem zavičajnom jeziku u kraćem samostalnom govornom nastupu,

- rabiti likovne elemente u prikazu obiteljskog stabla,

- graditeljsku baštinu zavičaja prikazati primjerenom likovnom tehnikom,

- izraziti zvukom i riječju osjećaje prema svojoj obitelji,

- objasniti ulogu članova svoje obitelji i rodbine u okolini u kojoj žive te način na koji doprinose njezinome boljitku,

- pisati pisma na zavičajnom jeziku i pismu članovima svoje obitelji i rodbine izvan zavičaja,

- uočiti povijesno nasljeđe i kulturnu dimenziju plesa,

- upoznati stvaralaštvo likovnih umjetnika zavičaja,

- izvoditi neka od djela kulturnog nasljeđa za djecu (npr. tradicionalne igre, pjesme, plesovi za djecu);

- 4. cjelinu nazvanu Naša škola , u kojoj će učenici:  imenovati svoju školu i znati objasniti njezino ime,

- imenovati predmete u razredu, djelatnike škole i prostorije u školi na svom zavičajnom jeziku,

- prihvatiti sve učenike u razredu bez obzira na različitosti te sudjelovati u zajedničkom školskom životu i zajedničkim školskim aktivnostima,

- prihvatiti školu kao zajednicu učenika, učitelja i roditelja,

- primjenjivati alate nenasilnog djelovanja te sastaviti dogovorena pravila ponašanja na jezicima zavičaja,

- razvijati odnos poštovanja prema drugim učenicima, graditi partnerske odnose i dijalog zasnovan na zahtjevima nenasilja,

- izražavati svoje mišljenje jasno i slobodno na zavičajnom jeziku te uvažavati mišljenja drugih učenika,

- crtežom prikazati razred i prijatelje,

- razvijati međuvršnjačku podršku usmjeravajući učenike jedne na druge zajedničkim aktivnostima,

- sudjelovati u prigodnim akcijama škole,

- naučiti prepoznati situacije u kojima su narušena učenička prava kao i druga prava koja djeca ostvaruju (u skladu s Konvencijom o pravima djeteta i drugim pravnim aktima) te se upoznati s načinima na koje ih mogu konzumirati kao i kome se mogu obratiti ako je neko pravo prekršeno (Pravobraniteljica za djecu...),

- upoznati se i s osnovnim načelima radnoga prava te s time što je to sindikat i kako se postiže sindikalno udruživanje,

- naučiti zašto je važno u školi graditi (direktno)demokratske modele i što je to demokracija kroz aktivnu participaciju, upoznat će se s različitim oblicima demokracije, njihovom historijom i načinima koji danas modeliraju njezino razumijevanje,

- upoznati se s djelovanjem civilnoga društva i razgovarati o njegovoj ulozi u demokratskim sustavima, posebice onih udruga koje djeluju na području zaštite ljudskih prava, kao i s djelovanjem sindikata na području Vukovara,

- usporediti svoje obrazovanje s obrazovanjem svojih roditelja i pripovijedati o tome na zavičajnom jeziku,

- usporediti koncepcije obrazovanja danas suradnjom škole s drugim školama u podunavskoj regiji,

- promisliti s djecom kako bi škola trebala izgledati, kako je oni zamišljaju, što bi mijenjali i poboljšali,

- istaknuti nužnost suradnje svih učenika da bi se postigla kvaliteta zajedničkoga školskog života,

- gledati dječji film na temu školskoga života, uočiti elemente interkulturnosti i usporediti ih s onima u svojoj školi,

- sudjelovati u timskom radu na transformaciji sukoba,

- upoznati obilježja školske arhitekture kraja iz kojega potječu,

- opisati i istaknuti sve prednosti i osnovne značajke interkulturnosti škole koju pohađaju,

- predstaviti svoju školu koja promiče interkulturnost u zavičaju na razrednoj internetskoj stranici,

- snimiti kratki dokumentarni film o životu u Interkulturnoj osnovnoj školi „Dunav“ u Vukovaru,

- razumjeti vizualnu umjetnost u odnosu na povijest i kulturu koje su je oblikovale;

- 5.   cjelinu Mjesto u kojem živim , u kojoj će učenici:na slijepoj karti Vukovara ucrtavati ulice s njihovim nazivima na pojedinim zavičajnim idiomima (time učenici ovladavaju organizacijom prostornoga sadržaja, snalaženjem i orijentacijom u prostoru),

- razgovarati o službenim nazivima ulica i koliko su u tim službenim nazivima zastupljeni zavičajni idiomi, sagledati po kojim ličnostima nose imena i zašto te kakve su osobne povijesti tih ličnosti, što to govori ili ne govori o suživotu u Vukovaru,

- analizirati nazive trgovina, obrta i ustanova, proučiti tragove kojih je idioma moguće u njima naći, a koje ne i zašto,

- pokazati odgovornost za čuvanje čistoće u mjestu te na zavičajnim jezicima napisati i na gradskom trgu istaknuti natpise s ekološkim porukama,

- izraziti doživljaj svoga mjesta crtežom i slikom kao mjesta interkulturnosti,

- uočiti prirodne ljepote svoga mjesta te ih naslikati i izložiti na razrednoj ili školskoj izložbi,

- izraditi slikovnicu na temu Mjesto u kojem živim sa svim elementima interkulturnosti,

- prepoznati i izvoditi brojalice, pjesmice i glazbene igre tipične za djecu podunavskoga kraja na jednostavnim instrumentima,

- prepoznati posuđe i druge predmete vučedolske kulture (prvenstveno Vučedolsku golubicu),

- pričati na zavičajnom jeziku o najvažnijim posebnostima i znamenitostima mjesta u kojem žive,

- imenovati rijeke u zavičaju i njihove pritoke na zavičajnom jeziku,

- opisati središte mjesta na zavičajnom jeziku,

- napisati kraći tekst o mjestu u kojem žive na latiničnom i ćiriličnom pismu,

- napisati na latiničnom i ćiriličnom pismu prijedloge zaštite od zagađivanja u mjestu stanovanja,

- zamjećivati posebnosti svojega zavičaja: izgled, biljke, životinje, djelatnosti ljudi te ih opisati na zavičajnom jeziku,

- prikupiti članke, priče, pjesme, likovne reprodukcije i sl. o svome mjestu te ih objaviti u razrednim novinama na jezicima i pismima zavičaja,

- sudjelovati s igrokazom na zavičajnom jeziku u obilježavanju važnog dana u mjestu (Dan grada, Međunarodni dan tolerancije i sl.),

- izdvojiti likovna djela koja zahvaćaju vrijednosti interkulturnosti i koja promiču brigu za okoliš,

- razviti interes za vizualno stvaralaštvo vezano uz kulturnu i prirodnu baštinu zavičaja,

- razvijati interes učenika za glazbeno i plesno stvaralaštvo kao dio kulturne baštine zavičaja,

- upoznati osnovna prirodna, kulturna, društvena i gospodarska obilježja zavičaja te ih na latiničnom i ćiriličnom pismu opisati i izložiti u školi,

- imenovati i nabrojiti značajne spomenike zavičaja i zavičajne regije na zavičajnom jeziku i pismu,

- prepoznati i imenovati kulturno-povijesne spomenike zavičaja te ih opisati na zavičajnom jeziku,

- upoznati izgled zavičaja na modelu reljefa i istaknuti one njegove posebnosti koje doprinose općem dobru svih članova u mjestu,

- čitati djela iz dječje književnosti na temu mjesta u kojem žive i uočiti elemente interkulturnosti,

- sudjelovati u raspravi na temu mjesta u kojem žive na zavičajnom jeziku,

- povezati zemljopisna obilježja zavičaja s djelatnostima stanovnika zavičaja (ako ta poveznica postoji),

- razviti osjećaj za estetsku vrijednost likovnih i ostalih umjetničkih radova na temu mjesta u kojem žive,

- imenovati povijesna nalazišta u zavičaju i važnost njihova otkrića za nacionalnu i svjetsku baštinu,

- nabrojiti parkove prirode i zaštićena područja u svojem zavičaju na zavičajnom jeziku i pismu,

- prihvatiti kako je mjesto u kojem živimo mjesto zajedničke povijesti i zajedničkoga nasljeđa, mjesto u kojem se gradi zajednička budućnost,

- spoznati da su zemljopisna obilježja i prirodne ljepote mjesta u kojem žive prednosti njegova budućega razvoja,

- razviti pozitivne stavove prema povijesnim, znanstvenim i kulturnim doprinosima svih stanovnika zavičaja i prema europskom kulturnom krugu,

- razumjeti važnost zaštićenih biljaka i životinja na zaštićenim područjima i u parkovima prirode za dobrobit svih,

- izraditi zavičajni priručnik o mjestu u kojem žive na raznim zavičajnim jezicima, kombinacijom latiničnoga i ćiriličnog pisma,

- izraditi plakate s porukama o poštivanju, prihvaćanju i uvažavanju interkulturnosti u mjestu stanovanja na jezicima i pismima zavičaja,

- povezati vrijednost i utjecaj umjetničkih aktivnosti svih stanovnika zavičaja s doprinosom razvoju zajedničke kulture,  

- odrediti materijale i procese korištene u umjetnosti, obrtu i dizajnu te pripovijedati kako se to veže uz ideje i namjere te uloge umjetnika, obrtnika i dizajnera koji djeluju u različitim vremenima i kulturama (u zavičaju, Republici Hrvatskoj, Europi…),

- izraditi slike i rukotvorine, modelirati posuđe vučedolske kulture;

- 6. cjelinu Dunav nas povezuje , u kojoj će učenici:pokazati na zemljovidu sliv Dunava kroz Republiku Hrvatsku - od Batine do Iloka - i prepoznati da se radi o području na kojem se prožimaju različiti jezični i kultuni utjecaji,

- imenovati i sažeto opisati osnovna geografska obilježja podunavske zavičajne regije,

- imenovati pojedine biljne i životinjske vrste podunavske zavičajne regije,

- uočiti i razumjeti vezu djelatnosti ljudi u zavičaju s izgledom zavičaja uz dunavski sliv i sa suživotom u zavičaju,

- izraditi razredni projekt o važnosti očuvanja voda u zavičaju na zavičajnim jezicima i pismima, posjetiti predstavnike lokalne vlasti i predstaviti im razredni projekt na jezicima zavičaja o očuvanju Dunava i njegovih pritoka od zagađenja,

- navesti europske države dunavskoga sliva s ciljem naglašavanja važnosti rijeke uz koju živi više od 80 milijuna ljudi,

- objasniti i pokazati na zemljovidu da Dunav, kao prirodna granica, protječe kroz zavičajnu regiju spajajući je sa Srbijom, Mađarskom, Austrijom, Rumunjskom, Bugarskom, Slovačkom, Moldavijom, Ukrajinom i Njemačkom - od izvora u Schwarzwaldu u Njemačkoj do delte Dunava u Rumunjskoj, gdje se ulijeva u Crno more,

- izračunati duljinu riječnog toka Dunava kroz pojedine zemlje, sakupiti podatke i interpretirati ih u školskom projektu na zavičajnom jeziku i pismu,

- prikazati i istražiti postupke kojima se pridonosi zaštiti, očuvanju i unapređenju okoliša,

- osmisliti i predložiti plan mjera za zaštitu ugroženih biljnih i životinjskih vrsta na području podunavske zavičajne regije u suradnji sa školama susjednih država dunavskog sliva (organiziranje videokonferencije),

- prikupljati, istraživati i usustavljivati nove podatke o zavičajnoj regiji dunavskoga sliva te ih prezentirati na jezicima zavičaja,

- prikazati svoj zavičaj i osobine koje proizlaze iz njegova zemljopisna položaja uz drugu najdulju europsku rijeku na školskim svečanostima i međunarodnim manifestacijama,

- zaključiti da je potrebno brinuti i razviti osjećaj odgovornosti za očuvanje prirode,

- usporedbom potvrditi da pripadnike različitih naroda u podunavskoj zavičajnoj regiji povezuje zajednički način života te izdvojiti sve sličnosti koje ih povezuju: riječni ribolov, umijeće pripremanja gastronomskih specijaliteta,

- prepoznati glazbena djela autora ostalih zavičajnih kultura s tematikom rijeke Dunav i uočavati raspoloženja i ugođaje,

- upoznati stvaralaštvo likovnih umjetnika na čijim je umjetničkim djelima motiv Dunav i/li interkulturnost;

- 7. cjelinu Blagdani i tradicijski običaji , u kojoj će učenici: imenovati blagdane zavičaja, imajući na umu vjerske kontekste iz kojih proizilaze, i znati što se njima obilježava,

- razlikovati načine obilježavanja blagdana u zavičaju,

- čestitati blagdane osobama različitih vjera na jezicima zavičaja,

- predstaviti ostalim učenicima blagdansko jelo koje se priprema u obitelji,

- izraditi jednostavne instrumente od priručnog materijala (u skladu s godišnjim dobom i blagdanom),

- svirati pratnju brojalicama i jednostavnim pjesmama (vezanim uz blagdane) na (jednostavno) izrađenim instrumentima,

- izvoditi neka djela u zavičaju vezana za obilježavanje blagdana (igre, brojalice, pjesme, pošalice, nabrajalice, plesove za djecu),

- sudjelovati u pripremi i obilježavanju blagdana različitih vjerskih grupa izvođenjem  jednostavnih pjesama i plesnih pokreta,

- kreativno izraziti (literarno, glazbeno, likovno, scenski) svoj doživljaj blagdana (izrada predmeta vezanih uz pojedine blagdane, izrada blagdanske čestitke, modeliranje, izrada plakata i sl.),

- povezivati blagdane različitih vjera uz doba godine kada se obilježavaju,

- napisati kraću blagdansku čestitku na svom zavičajnom jeziku, latiničnom i ćiriličnom pismu,

- sastaviti jelovnik s namirnicama i receptima blagdanske kuhinje,

- izraditi razrednu blagdansku pjesmaricu s napjevima svih vjerskih grupa zavičaja,

- pokazivati otvorenost i poštovanje prema blagdanima drugih kultura u zavičaju i njihovome obilježavanju,

- sudjelovati u pripremi i obilježavanju blagdana svih vjerskih grupa u zavičaju (pjesme, plesovi, izrada tradicijskih predmeta i sl.),

- izvoditi pokrete koji su odraz svakodnevnih aktivnosti, reagirati na vizualne i slušne poticaje plesnim pokretom, reagirati spontano na različite tipove glazbe i ritma,

- istražiti umjetnička djela koja prikazuju blagdanske običaje u zavičaju,

- predstaviti kroz izložbene primjerke nekoliko glavnih kulturnih vrednota svoga kraja, grada, države kao i drugih kultura u okruženju,

- kroz likovno stvaralaštvo razviti vizualnu percepciju i estetski doživljaj,

- slušati različita glazbena djela etničkih grupa u zavičaju i povezivati ih s pokretom, plesom, likovnim i scenskim izrazom,

- sudjelovati u pripremi i izvedbi scenske igre vezane uz proslavu blagdana,

- dizajnirati i izraditi zajedničke blagdanske ukrase i izložiti ih u razredu / školi,

- prepoznati karakteristike graditeljstva sakralnih objekata i razumjeti njihovu važnost za očuvanje kulturne baštine;

- 8. cjelinu Rad i slobodno vrijeme , u kojoj će učenici: pripovijedati na zavičajnom jeziku o svojim dužnostima u kući i u školi,

- navesti čime se bave njihovi roditelji te opisati kako njihov rad doprinosi njihovoj obitelji i cjelokupnoj zajednici,

- odrediti zajedničke dužnosti u razredu i imenovati ih na zavičajnim jezicima,

- opisati svoj radni dan na zavičajnom jeziku,

- opisati svoju najdražu igračku i najdraže igre,

- objasniti razliku između rada i slobodnog vremena,

- nabrojiti svoje aktivnosti u slobodno vrijeme i sve aktivnosti istaknuti na razrednom plakatu na zavičajnim jezicima,

- uključiti u igre i aktivnosti sve članove razredne zajednice,

- spontano se likovno izražavati,

- sudjelovati aktivno u zajedničkim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima,

- prihvatiti da se vlastitim radom unapređuje zajednički život i kvaliteta života u zajednici,

- izraditi dnevni i tjedni raspored radnih obveza i slobodnih aktivnosti na jezicima i pismima zavičaja,

- izvoditi dječje glazbene igre i pjesmice uz pratnju dječjih instrumenata te ostale zajedničke igre

- učiti kroz igru i zabavu,

- napisati na jezicima i pismima zavičaja kojim bi se slobodnim aktivnostima željeli baviti u slobodno vrijeme, razmisliti kako ih pretočiti u stvarnost i predstaviti zahtjeve predstavnicima lokalne vlasti u zavičaju,

- izabrati načine provođenje slobodnog vremena na temelju vlastitih interesa i interesa drugih članova zajednice,

- predstaviti u razredu svoje izvanškolske aktivnosti te istaknuti koje su njihove prednosti kako bi se i drugi učenici u razredu u njih uključili,

- posjetiti zavičajni muzej,

- uključiti se u umjetničke i ostale igrolike aktivnosti sa svim učenicima svoga razreda i učenicima iz drugih razreda,

- razvijati inicijativnost kojom se naglašava zajednički rad svih u razrednim projektima,

- prihvatiti pohvale za zajednički rad i razviti kritički odnos prema uspjehu odnosno neuspjehu,

- planirati svoj rad i ostvarivati planove međusobnim dogovaranjem i uvažavanjem posebnosti svih članova zajednice,

- iskazivati individualnu odgovornost za ponašanje kojim se uživaju vlastite slobode i prava, a pritom ne ograničavaju drugi u uživanju istih prava i sloboda,

- oblikovati slobodno vrijeme prema vlastitim željama i interesima radi zadovoljenja osobnih sklonosti kojima istovremeno ne ugrožavaju druge članove u zajednici,

- prihvatiti zajedničke aktivnosti u provođenju slobodnog vremena u koje će biti uključeni svi članovi razredne i školske zajednice te roditelji i lokalna zajednica.

Sadržaj predmetne nastave (5. - 8. razred):

3.2. Kurikularni program Kulturna baština zavičaja

U okviru školskog kurikuluma škola izvodi program Kulturna baština zavičaja (KBZ) . Ova izvannastavna aktivnost omogućava upoznavanje specifičnosti, karakteristika i bogatstva kulturnih i duhovnih vrijednosti te narodnih običaja stanovništva Podunavlja, uz naglašenu komponentu socijalizacijskih i suradničkih kompetencija učenika. Projektna priroda izvođenja ovog programa, kao i  činjenica da se izvodi sa svim učenicima, učiteljima, suradnicima i roditeljima u školi i izvan nje, omogućava razvijanje osjećaja zajedništva i suradnje koji nadilaze okvire škole i povezuju je sa zajednicom, čime se do kraja ostvaruje ideja zajednice učenja u širem smislu te riječi kao prostora stvaranja novih odnosa i doprinosa društvu.

Realizacija ciljeva KBZ-a odvija se tijekom godine za sve razrede zajedno. Sadržaji se realiziraju u obliku višesatnih ili dnevnih manifestacija, ponekad u vidu nastavnog rada, ponekad kao projekti u nastavi ili izvan nastave, na izletima, ekskurzijama te u posjetima muzejima i drugim relevantnim mjestima i lokalitetima, a kroz suradnju s lokalnom zajednicom, kulturnim, znanstvenim i vjerskim institucijama i dr. Učitelji planiraju i organiziraju obradu tema zajedno s učenicima, roditeljima, predstavnicima lokalne zajednice, turističkim radnicima, gospodarstvenicima, donatorima i drugim partnerima.

Glavna obilježja i ciljevi Kulturne baštine zavičaja promicanje su razumijevanja i poštivanja drugih i drugačijih (tolerancija i poštivanje različitosti - dobne, rodne, jezične, vjerske, svjetonazorske, etničke,  rasne, socijalne), razvijanje interkulturnih kompetencija učenika, poznavanje vlastitih korijena i tradicije te poznavanje i poštivanje kulturnih i duhovnih vrijednosti drugih naroda koji žive u zavičaju, njegovanje, čuvanje i promicanje kulturne baštine kao dijela etničkog i kulturnog identiteta te osvješćivanje međusobnih utjecaja i isprepletenosti u prošlosti i sadašnjosti kao i u globalizacijskim procesima.

Ovaj je program osmišljen s idejom da promiče interkulturnost i primijenjen je kao pilot-program u 21 školi u 6 županija u Republici Hrvatskoj pod nazivom Kulturna i duhovna baština zavičaja . Zbog višestrukih evaluacija i dorada te činjenice da je uz njega izrađen i prateći Priručnik za učitelje , koji je rješenjem AZOO-a dobio status pomoćnog nastavnog sredstva, ti se programski sadržaji uključuju u kurikularni program Interkulturne škole pod nazivom Kulturna baština zavičaja . Kroz aktivnosti ovog programa produbljuju se i njeguju sadržaji usvojeni u predmetu Zavičajna kultura, jezici i pisma.

3.3. Međupredmetne teme

Međupredmetne teme, njihova svrha i opći ciljevi definirani su Nacionalnim okvirnim kurikulumom , a realizirat će se na dva načina - uklapanjem i kolacioniranjem sadržaja jezgrovnog i diferencijalnog dijela nastave i sadržaja Kulturne baštine zavičaja pri godišnjem planiranju rada početkom svake školske godine te izradom posebnih modula koji će se u okviru školskog kurikuluma provoditi nakon redovne nastave u sklopu cjelodnevnog boravka učenika u školi.  

Svake će se školske godine zajedno s roditeljima i učenicima odrediti teme koje su posebno važne te će se one organizirati kao posebni moduli, dok će se ostale teme obraditi kroz redovne i izborne predmete. Zadane teme su:

- osobni i socijalni razvoj,

- zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša,

- učenje kako učiti,

- poduzetništvo,

- uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije te

- građanski odgoj i obrazovanje.

3.4. Udžbenici, dodatni materijali i izvori znanja

U planu i programu novog predmeta, kao i svakog pojedinog predmeta koji je obogaćen dodatnim sadržajima, učitelji će se koristiti primjerenim udžbenicima za nastavu po modelima A, B i C, dodatnim materijalima i izvorima znanja, a učitelji imaju slobodu odabrati neke od predloženih ili sami odabrati neki drugi primjereni materijal.

3.5. Obogaćivanje postojećih predmeta

Obogaćivanje temeljnih sadržaja šest postojećih predmeta (Hrvatski jezik, Priroda i društvo, Povijest, Geografija, Glazbena kultura i Likovna kultura), propisanih Nastavnim planom i programom za osnovnu školu (2006.), nastalo je sukladno potrebi škole da razvije interukulturni model obrazovanja u multikulturnom okruženju. Obogaćivanje je izvršeno na način da su teme predviđene redovnim nastavnim programom nadopunjene sadržajima koji naglašavaju doprinose različitih naroda Podunavlju i Hrvatskoj općenito kao i svjetskoj kulturnoj i znanstvenoj baštini te koji potiču interkulturni pristup obrađivanju ovih tema, a koji će učenicima omogućiti usvajanje znanja, vještina i stavova koji vode k uvažavanju različitosti te kreativnom i proaktivnom stvaranju demokratskih vrijednosti u međusobnim odnosima i u zajednici.

3.5.1. RAZREDNA NASTAVA (1. - 4. RAZRED)

Razred: 1.

Nastavni predmet: Hrvatski jezik

Nastavni predmet: Likovna kultura

Nastavni predmet: Glazbena kultura