I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4., podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 85/2010 - pročišćeni tekst i 5/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

U Zakonu o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16 i 16/17), radi pravne sigurnosti i daljnjeg pojednostavljenja postupaka ostvarivanja prava u sustavu socijalne skrbi, potrebno je pojedine odredbe dodatno razraditi odnosno jasnije precizirati kako bi sustav ostvarivanja prava bio brži, jednostavniji i pristupačniji.

Primjenu općih odredbi o preispitivanju i prestanku prava na zajamčenu minimalnu naknadu  potrebno je propisati i na ostala prava, budući da za ista nije predviđena mogućnost odlučivanja s danom nastanka promijenjenih okolnosti o kojima ovisi priznavanje i visina tih prava.

Odredbu kojom je propisano donošenje pravilnika kojim će se propisati vrsta i težina invaliditeta te vrsta i težina promjene u zdravstvenom stanju, kao i odredbu kojom je propisano donošenje pravilnika kojim će se propisati vrsta i opseg prijeke potrebe trajne ili privremene pomoći i njege potrebno je brisati, budući da je Uredbom o metodologijama vještačenja (»Narodne novine«, broj 153/14 i 108/15) isto već propisano.

Radi pravičnijeg postupanja i zaštite prava osoba s invaliditetom potrebno je kao prihod koji se ne uračunava prilikom utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje prava na osobnu invalidninu, predvidjeti i plaću osobe o čijem pravu na osobnu invalidninu se odlučuje.

Kako bi se osigurala zaštita osoba s invaliditetom i njihovo uključivanje u zajednicu, sukladno članku 58. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske, imajući u vidu da bračni ili izvanbračni drug osobe s invaliditetom, s kojim živi u obiteljskoj zajednici, može također pružiti potrebnu skrb i da je veća vjerojatnost da će, zbog svojih godina, prije biti sposoban pružiti takvu skrb, nego roditelj ili bračni ili izvanbračni drug roditelja te osobe, potrebno je izjednačiti mogućnosti bračnog ili izvanbračnog druga osobe s invaliditetom i bračnog ili izvanbračnog druga roditelja osobe s invaliditetom u priznavanju prava na status roditelja njegovatelja, odnosno status njegovatelja. Ovakvo proširenje kruga osoba kojima može biti priznato pravo na status njegovatelja, na način da se to pravo može priznati i bračnom ili izvanbračnom drugu osobe s invaliditetom, predstavljalo bi i implementiranje u zakonske odredbe pravnog shvaćanja izraženog u sudskoj praksi, a to je da bi bilo protivno svrsi zakonskih odredbi kao i životno sasvim nelogično da se status njegovatelja može priznati roditelju osobe s invaliditetom te bračnom ili izvanbračnom drugu roditelja osobe s invaliditetom, a da se taj status ne može priznati i samom bračnom ili izvanbračnom drugu osobe s invaliditetom koja s njom živi u obiteljskoj zajednici i svakodnevno brine o njoj.

S obzirom na širok spektar primjene i niz prednosti potrebno je propisati obiteljsku medijaciju kao novu socijalnu uslugu u sustavu socijalne skrbi. Naime, trenutno je u sustavu socijalne skrbi obiteljska medijacija svedena samo na rješavanje sporova vezano za sporazume u vezi s djecom i roditeljskom skrbi. Iskustava razvijenih europskih i svjetskih država pokazuju da obiteljska medijacija ima mogućnosti primjene i u drugim aspektima obiteljskog života i širim obiteljskim odnosima, a prednosti se ne odnose samo na sustav socijalne skrbi nego i za članove obitelji.

U prilog navedenom govori i činjenica da je obiteljska medijacija bila definirana u prijašnjim Zakonima o socijalnoj skrbi kao socijalna usluga. Vijeće Europske Unije (European Directive on Mediation, 2008/52/EU) definira medijaciju kao “…strukturirani proces u kojem dvije ili više strana u sporu namjeravaju samostalno, na dobrovoljnoj bazi,  postići sporazum o rješenju spora uz pomoć medijatora. Proces može biti iniciran od samih strana ili predložen ili naređen od strane suda ili propisan zakonom države članice.” (čl.3). Nastavno, Vijeće Europe u čl. 3b. definira medijatora kao ”… bilo koja treća osoba koja je zatražena da provede medijaciju na uspješan, nepristran i kompetentan način, neovisno o denominaciji ili profesiji…i neovisno o načinu na koji je trećoj osobi dodijeljeno ili zahtijevano da provede medijaciju“. Preporuka Vijeća Europe o obiteljskom posredovanju (R(98)1) preporuča državama članicama za rješavanje obiteljskih sukoba/sporova koristiti obiteljsku medijaciju, posebno zbog povećanog broja obiteljskih sporova, visokih ekonomskih troškova za zajednicu i državu, te štetnih posljedica za obitelj jer se radi o osobama koje će, po definiciji, imati međuovisan i kontinuirani odnos koji se odvija u kontekstu snažnih emocija, kao i zbog potrebe osiguranja zaštite interesa i dobrobiti najranjivijih skupina korisnika.

Radi zaštite korisnika i onemogućavanja manipulacije njihovom imovinom uslijed njihovog narušenog zdravstvenog stanja ili druge teške životne situacije, potrebno je zakonskom odredbom zabraniti da pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi te fizička osoba koja je zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi, njegov bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja mogu s korisnikom kojem pružaju uslugu sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju imovine korisnika.

Radi bolje pristupačnosti usluga korisnicima potrebno je proširiti popis usluga koje može pružati centar za pružanje usluga u zajednici.

Za domove socijalne skrbi, centre za pružanje usluga u zajednici te centre za pomoć u kući potrebno je predvidjeti prestanak pružanja socijalnih usluga i sa izvršnošću rješenja nadležnog tijela o prestanku pružanja socijalnih usluga, odnosno izvršnošću rješenja nadležnog inspektora o zabrani pružanja socijalnih usluga, a ne samo s prestankom rada tih ustanova sukladno Zakonu o ustanovama.

Obiteljskim zakonom (»Narodne novine«, broj 103/15) definiran je Centar za posebno skrbništvo kao javna ustanova koju osniva Republika Hrvatska rješenjem ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi, čiji zaposlenici se imenuju posebnim skrbnicima djeci i osobama u postupku radi lišenja poslovne sposobnosti u postupcima pred sudovima.

Kako je u tijeku izrada Nacrta prijedloga Obiteljskog zakona koji više ne predviđa uređenje te ustanove, potrebno je, imajući u vidu da se radi o ustanovi koju osniva Republika Hrvatska rješenjem ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi, uređenje iste propisati Zakonom o socijalnoj skrbi. No zbog neodređenosti datuma stupanja na snagu novog Obiteljskog zakona, potrebno je odgoditi primjenu tih odredbi.

Dana 24.9.2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj 99/15), kojim je propisan prelazak administriranja prava na zajamčenu minimalnu naknadu (u daljnjem tekstu: ZMN) iz centara za socijalnu skrb u urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba. Navedena promjena u stvarnoj nadležnosti za rješavanje o priznavanju prava na ZMN predstavljala je jedan od početnih koraka u realizaciji osnivanja Jedinstvenog centra za naknade (u daljnjem tekstu: JCN), kao jedinstvene administrativne točke u odnosima građana i države na području ostvarivanja prava na socijalne naknade, u okviru realizacije dugoročnih reformskih mjera fiskalne konsolidacije, sukladno Projektnom planu provedbe dugoročnih reformskih mjera fiskalne konsolidacije za razdoblje 2014. – 2016. kojeg je donijela Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VRH).

Tim Zakonom je bilo propisano da odredbe o navedenom prelasku administriranja prava na ZMN iz centara za socijalnu skrb u urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba, stupaju na snagu 1. lipnja 2016. godine.

Zbog složenosti operativnih radnji potrebnih za uspostavu JCN u urede državne uprave, odnosno nadležni ured Grada Zagreba, stupanje na snagu navedenih odredbi bilo je odgođeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj 52/16) na 1. ožujka 2017. godine.

S obzirom da nisu bile izvršene potrebne pripreme za prebacivanje nadležnosti za odlučivanje o priznanju prava na ZMN na urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, broj 16/17) odgođena je primjena tih odredbi na 31. prosinca 2017. godine.

Zbog nemogućnosti osiguravanja organizacijskih i administrativnih uvjeta za uspostavu JCN (tijekom 2016. godine, analizom ureda državne uprave u županijama utvrđen je problem neprilagođenih prostornih uvjeta i nedostatka potrebnih ljudskih kapaciteta), utvrđena je potreba redefiniranja prijedloga ustroja JCN-a radi razrade modela koji bi osigurao maksimalno korištenje postojećih kapaciteta te osigurao jačanje stručnog socijalnog rada u svrhu pružanja podrške obiteljima i pojedincima u prevladavanju poteškoća te je dogovoren novi koncept JCN-a, prihvaćen Nacionalnim programom reformi 2017. Predloženo je da se, u prvoj fazi, administracija naknada i dalje odvija u postojećim institucijama uz uspostavu tehničkih pretpostavki za informacijski sustav povezivanja i razmjene podataka kroz „virtualni centar“. Na temelju promijenjenih okolnosti pristupilo se pripremi prijedloga nadogradnje IT sustava socijalne skrbi (SocSkrb) te izradi potrebnih novih funkcionalnosti.

Slijedom navedenog, ovim Zakonom se brišu odredbe (koje nikada nisu niti stupile na snagu) o prebacivanju nadležnosti za odlučivanje o priznanju prava na ZMN iz centara za socijalnu skrb u urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba.

Radi boljeg usmjeravanja ZMN korisnicima koji su u stvarnoj potrebi, potrebno je propisati mogućnost ukidanja prava na ZMN i u slučaju ako je samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava dao netočne ili nepotpune podatke o imovini.

Nadalje, radi daljnjeg pojednostavljenja postupaka ostvarivanja prava u sustavu socijalne skrbi, potrebno je jasnije razraditi i svrhovitije precizirati izradu individualnog plana promjene.

2. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim zakonom

Ovim zakonskim prijedlogom propisuje se primjena općih odredbi o preispitivanju i prestanku prava na zajamčenu minimalnu naknadu i na ostala prava.

Uklanjaju se odredbe kojima je propisano donošenje suvišnih pravilnika (pravilnika kojim će se propisati vrsta i težina invaliditeta te vrsta i težina promjene u zdravstvenom stanju, kao i pravilnika kojim će se propisati vrsta i opseg prijeke potrebe trajne ili privremene pomoći i njege), budući da je Uredbom o metodologijama vještačenja ista materija već propisana.

U svrhu osiguravanja boljih materijalnih uvjeta korisniku prava na osobnu invalidninu, propisuje se da se plaća osobe o čijem pravu na osobnu invalidninu odlučuje ne uračunava u prihod prilikom utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje prava na osobnu invalidninu.

Proširuje se krug osoba kojima se može priznati pravo na status roditelja njegovatelja, odnosnom njegovatelja.

Uređuje se socijalna usluga obiteljske medijacije, kao nova socijalna usluga u sustavu socijalne skrbi.

Uvodi se zabrana da pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi te fizička osoba koja je zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi, njegov bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja mogu s korisnikom kojem pružaju uslugu sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju imovine korisnika.

Proširuje se popis usluga koje može pružati centar za pružanje usluga u zajednici.

Propisuje se prestanak pružanja socijalnih usluga doma socijalne skrbi, centra za pružanje usluga u zajednici te centra za pomoć u kući i izvršnošću rješenja nadležnog tijela o prestanku pružanja socijalnih usluga, odnosno izvršnošću rješenja nadležnog inspektora o zabrani pružanja socijalnih usluga.

Uređuje se Centar za posebno skrbništvo kao javna ustanova koju osniva Republika Hrvatska rješenjem Ministarstva, njezino ustrojstvo i djelokrug rada (uz odgođeno stupanje na snagu tih odredbi).

Brišu se odredbe (koje nikada nisu niti stupile na snagu) o prebacivanju nadležnosti za odlučivanje o priznanju prava na ZMN iz centara za socijalnu skrb u urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba, sukladno novom konceptu JCN i Nacionalnom programu reformi 2017.

Propisat će se mogućnost ukidanja prava na ZMN i kada je samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava dao netočne ili nepotpune podatke o imovini.

Svrhovitije će se precizirati kada se izrađuje individualni plan promjene.

3. Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Omogućit će se ostvarivanje svih prava iz sustava socijalne skrbi temeljem Zakona o socijalnoj skrbi primjereno promjenama okolnosti o kojima ovisi priznavanje i visina tih prava.

Neće se morati donositi suvišni pravilnici (pravilnik kojim je potrebno propisati vrstu i težinu invaliditeta te vrstu i težinu promjene u zdravstvenom stanju, kao i pravilnik kojim je potrebno propisati vrstu i opseg prijeke potrebe trajne ili privremene pomoći i njege), budući da je Uredbom o metodologijama vještačenja ista materija već propisana.

Pravo na osobnu invalidninu osobama s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, a koje zadovoljavaju i ostale uvjete za priznavanje tog prava, moći će se priznati neovisno o tome da li primaju plaću (plaća im se neće uračunavati kao prihod prilikom utvrđivanja osobne invalidnine).

Pravo na status njegovatelja moći će se priznati i bračnom ili izvanbračnom drugu osobe s invaliditetom (koja zadovoljava zakonske uvjete).

Uvođenjem socijalne usluge obiteljske medijacije, stvorit će se pravni okvir za pružanje usluge članovima obitelji radi postizanja bolje komunikacije između članova obitelji, smanjenja sukoba, postizanja sporazuma, kontinuiteta osobnih kontakata između roditelja i djece, te drugih obiteljskih odnosa, skraćivanje vremena potrebnog za rješenje neriješenih obiteljskih sporova.

Pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi te fizička osoba koja je zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi, njegov bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja neće moći s korisnikom kojem pružaju uslugu sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju imovine korisnika.

Centar za pružanje usluga u zajednici će moći pružati i usluge savjetovanja i pomaganja te usluge rane intervencije.

Dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici te centar za pomoć u kući, prestat će pružati socijalne usluge ne samo prestankom rada tih ustanova sukladno Zakonu o ustanovama, već i izvršnošću rješenja nadležnog tijela o prestanku pružanja socijalnih usluga, odnosno izvršnošću rješenja nadležnog inspektora o zabrani pružanja socijalnih usluga.

Uredit će se Centar za posebno skrbništvo, njegovo ustrojstvo i djelokrug rada. S obzirom da novim Obiteljskim zakonom to više neće biti uređeno, na ovaj način će se omogućiti nesmetani nastavak djelatnosti Centra za posebno skrbništvo, odnosno osiguravanje djeci i osobama u postupku radi lišenja poslovne sposobnosti zastupanje u sudskim postupcima od strane neovisnog tijela.

Centri za socijalnu skrb će i dalje biti stvarno nadležni za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu.

Pravo na zajamčenu minimalnu naknadu će centar za socijalnu skrb moći ukinuti i kada je samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava dao netočne ili nepotpune podatke o imovini.

Boljim usmjeravanjem izrade individualnog plana promjene samo za određena prava, kada je to zaista i svrhovito, pojednostavit će se postupci ostvarivanja prava u sustavu socijalne skrbi.

III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Sredstva za provođenje ovoga zakona osigurana su u državnom proračunu Republike Hrvatske na razdjelu  102– Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI

Članak 1.

U Zakonu o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16 i 16/17) iza članka 36. dodaje se članak 36.a koji glasi:

»Odredbe članka 36. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na ostvarivanje drugih prava na temelju ovoga Zakona.«.

Članak 2.

Članak 54. stavak 5. briše se.

Članak 3.

U članku 55. stavku 3. iza riječi »ne uračunava se« dodaje se riječ »plaća« i stavlja se zarez.

Članak 4.

Članak 58. stavak 2. briše se.

Članak 5.

U članku 63. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Pravo na status njegovatelja priznaje se bračnom ili izvanbračnom drugu osobe s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 6.

U članku 66. iza riječi »roditelju njegovatelju« dodaju se riječi »ili njegovatelju«.

Članak 7.

U članku 74. stavku 1. točka 9. mijenja se i glasi:

»obiteljska medijacija«.

Dosadašnja točka 9. postaje točka 10.

U stavku 2. iza riječi »boravak« stavlja se zarez i dodaju se riječi »obiteljska medijacija«.

U stavku 4. riječi »stavka 1. točaka 3. do 9. ovoga članka« zamjenjuju se riječima »stavka 1. točaka 3. do 8. i točke 10. ovoga članka«.

U stavku 5. iza riječi »kada te usluge ne pruža centar za socijalnu skrb« dodaju se riječi »te o priznavanju prava na socijalne usluge iz stavka 1. točke 9. ovoga članka, kada te usluge ne pruža centar za socijalnu skrb«.

Članak 8.

Iza članka 93. dodaju se naslov iznad članka i članak 93.a koji glase:

»11.9. Obiteljska medijacija

Članak 93.a

(1) Obiteljska medijacija je socijalna usluga stručne pomoći članovima obitelji, koja se pruža radi postizanja sporazuma oko neriješenog prijepora iz obiteljskih odnosa, kada se postizanje takvog sporazuma očekuje u vremenski ograničenom razdoblju od najduže 3 mjeseca.

(2) Uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža centar za socijalnu skrb i obiteljski medijator upisan u registar obiteljskih medijatora.

(3) Na pružanje socijalne usluge iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način odredbe zakona kojim se uređuje medijacija u obiteljskopravnim odnosima, osim ako je ovim zakonom drugačije određeno.

(4) Ministarstvo vodi registar obiteljskih medijatora.

(5) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati sadržaj i način vođenja registra obiteljskih medijatora, uvjete stručne osposobljenosti obiteljskih medijatora, prostorne uvjete i način provođenja obiteljske medijacije.

Članak 9.

Naslov iznad članka 94. mijenja se i glasi:

»11.10. Organizirano stanovanje«

Članak 10.

U članku 97. iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi:

»(8) Ako socijalnu uslugu obiteljske medijacije pruža centar za socijalnu skrb, korisnik nije dužan sudjelovati u plaćanju cijene te usluge.«

Članak 11.

U članku 116. podstavku 3. iza riječi »centara za socijalnu skrb« dodaju se riječi » i djelatnosti Centra za posebno skrbništvo«.

Članak 12.

Iza članka 123. dodaje se članak 123. a koji glasi:

Članak 123 a

»Pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi te fizička osoba koja je zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi, njegov bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja ne mogu s korisnikom kojem pružaju uslugu sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju imovine korisnika.«.

Članak 13.

U članku 164. stavku 1. iza riječi »boravka« dodaju se riječi »usluge savjetovanja i pomaganja, usluge rane intervencije«.

Članak 14.

U članku 187. stavku 6. riječi »Pravna osoba« zamjenjuju se riječima »Ustanova iz stavka 1. ovoga članka i pravna osoba«.

U stavku 6. podstavku 1. iza riječi »na temelju« dodaju se riječi »odluke osnivača ustanova iz stavka 1. ovoga članka« i stavlja se zarez.

U stavku 7.  riječi »Pravna osoba« zamjenjuju se riječima »Ustanova iz stavka 1. ovoga članka i pravna osoba«

Članak 15.

Iza dijela XIV. dodaje se dio XIV.a sa člancima 257.a do 257.e i naslovima iznad njih:

»XIV.a Centar za posebno skrbništvo

Članak 257.a

(1) Centar za posebno skrbništvo je javna ustanova i upisuje se u sudski registar.

(2) Centar za posebno skrbništvo osniva Republika Hrvatska rješenjem Ministarstva.

(3) Centar za posebno skrbništvo se osniva za područje Republike Hrvatske.

(4) Centar za posebno skrbništvo ima statut kojim se propisuje ustrojstvo, ovlasti i način odlučivanja tijela Centra za posebno skrbništvo te uređuju druga pitanja važna za obavljanje djelatnosti i poslovanje.

(5) Centar za posebno skrbništvo ima i druge opće akte sukladno zakonu, aktu o osnivanju i statutu.

Djelatnost Centra za posebno skrbništvo

Članak 257.b

Centar za posebno skrbništvo u obavljanju javnih ovlasti:

– zastupa djecu u postupcima pred sudovima i drugim tijelima u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje obiteljskopravna zaštita

– zastupa osobe u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje obiteljskopravna zaštita.

Upravno vijeće Centra za posebno skrbništvo

Članak 257.c

(1) Centrom za posebno skrbništvo upravlja upravno vijeće koje se imenuje na mandat od četiri godine. Upravno vijeće obavlja poslove sukladno odredbama statuta i zakona kojim se uređuje djelovanje ustanova.

(2) Upravno vijeće ima tri člana, a čine ga dva predstavnika osnivača i jedan predstavnik radnika Centra za posebno skrbništvo.

(3) Predstavnike osnivača u upravno vijeće imenuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi. Predstavnika radnika imenuje radničko vijeće, a ako ono nije utemeljeno, biraju ga radnici tajnim glasovanjem, sukladno posebnom propisu.

(4) Član upravnog vijeća može biti razriješen i prije isteka mandata.

(5) Odluku o razrješenju člana upravnog vijeća, predstavnika osnivača, donosi ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

(6) Odlukom o razrješenju člana upravnog vijeća iz stavka 5. ovoga članka imenuje se novi član upravnog vijeća kojemu mandat traje do isteka mandata razriješenog člana upravnog vijeća.

(7) Članovi Upravnog vijeća imaju pravo na naknadu za rad ako za tu namjenu Centar za posebno skrbništvo ima osigurana financijska sredstva.

(8) Visinu naknade iz stavka 7. ovoga članka odlukom utvrđuje osnivač.

Ravnatelj Centra za posebno skrbništvo

Članak 257.d

(1) Centar za posebno skrbništvo vodi ravnatelj.

(2) Za ravnatelja može biti imenovan hrvatski državljanin koji ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij prava i najmanje pet godina radnog staža na stručnim poslovima u propisanom akademskom zvanju i akademskom stupnju, položen pravosudni ispit i

– koji nije pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.), odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15)

– koji nije pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI.), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII.), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII.), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI.), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII.), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI.), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.)

– kojem nije pravomoćno izrečena prekršajno-pravna sankcija za nasilje u obitelji

– protiv kojeg se ne vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.

(3) Ravnatelja Centra za posebno skrbništvo imenuje upravno vijeće na temelju javnog natječaja, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi.

(4) Osoba imenovana za ravnatelja Centra za posebno skrbništvo sklapa s upravnim vijećem ugovor o radu u punom radnom vremenu na vrijeme od četiri godine.

(5) Ako osoba imenovana za ravnatelja ima ugovor o radu u Centru za posebno skrbništvo na neodređeno vrijeme, na njezin zahtjev prava i obveze iz radnog odnosa mirovat će do prestanka mandata, a najdulje za vrijeme trajanja dvaju uzastopnih mandata.

(6) Osoba iz stavka 5. ovoga članka dužna se, nakon isteka mandata, vratiti na poslove koje je prethodno radila u Centru za posebno skrbništvo, u protivnom joj prestaje radni odnos.

(7) Osobi koja je imenovana za ravnatelja, istekom mandata, ako ne bude ponovno imenovana ravnateljem, Centar za posebno skrbništvo dužan je ponuditi sklapanje ugovora o radu za poslove za koje ispunjava uvjete.

(8) Ravnatelja Centra za posebno skrbništvo u slučaju spriječenosti u obavljanju ravnateljskih poslova zamjenjuje stručni radnik Centra za posebno skrbništvo kojega on odredi.

(9) Stručni radnik iz stavka 8. ovoga članka ima pravo i dužnost obavljati neodgodive poslove.

(10) Upravno vijeće dužno je razriješiti ravnatelja Centra za posebno skrbništvo i prije isteka mandata za koji je izabran ako:

– ravnatelj to osobno zahtijeva

– nastane neki od razloga koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu

– je nastupila zapreka iz stavka 2. ovoga članka

– ravnatelj bez opravdanog razloga ne provodi program rada koji je donijelo upravno vijeće

– ravnatelj u svojem radu krši propise i opće akte Centra za posebno skrbništvo, neopravdano ne izvršava odluke upravnog vijeća ili postupa u suprotnosti s njima

– ravnatelj nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči Centru za posebno skrbništvo veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti

– je nadzorom ustanovljena teža povreda propisa i općih akata centra za posebno skrbništvo ili su utvrđene veće nepravilnosti u radu ravnatelja.

Nadzor

Članak 257.e

Nadzor na radom Centra za posebno skrbništvo provodi Ministarstvo.«

Članak 16.

U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 99/15 i 52/16) članci 1., 2., 7., 12., 13., 15., 25., članci od 27. do 30., članci od 34. do 38., članci 42., 45., 46., 49. stavak 2. i članak 51. brišu se.

Članak 17.

Članak 14. mijenja se i glasi:

»U članku 37. stavku 5. iza riječi: »o prihodu« dodaju se riječi: »i imovini«.«

Članak 18.

Članak 16. stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 6.«

Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 6.

Članak 19.

Članak 32. mijenja se i glasi:

»(1) Temeljem procjene potreba korisnika centar za socijalnu skrb u suradnji s korisnikom, članovima obitelji i drugim potrebnim dionicima, tijekom postupka za priznavanje prava na socijalne usluge iz članka 74. stavka 1. točaka 3. do 8. i 10. ovoga Zakona, izrađuje individualni plan promjene.

(2) Obvezni sadržaj individualnog plana promjene iz stavka 1. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za socijalnu skrb.«.

Članak 20.

Članak 50. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi donijet će pravilnik iz članka 23. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«

Članak 21.

U članku 52. riječi »osim odredbi članaka 1., 2., 7., 12., 13., 14. i 15., članka 16. stavka 5., te članaka 25., 27., 28., 29., 30., 32., 34., 35., 36., 37., 38., 39., 40., 42., 45. i 46. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima »osim odredbi članaka 14., 39. i 40. ovoga Zakona«.

Članak 22.

U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 52/16 i 16/17) u članku 2. riječi »članku 49. stavku 2. i« brišu se.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Postupci koji su pokrenuti, a nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

Članak 24.

Ovaj Zakon objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu osmog dana od dana objave, osim odredbi članaka 11. i 15. ovoga Zakona, koje stupaju na snagu 1. srpnja 2018. godine.

OBRAZLOŽENJE

Članak 1.

Predmetnim člankom u važeći se Zakon o socijalnoj skrbi dodaje članak 36.a, kojim se omogućuje primjena članka 36. i na ostala prava, budući da za ista, ako se kod korisnika promijeni okolnost o kojoj ovisi visina ili ostvarivanje prava, ili ako korisnik umre, nije predviđena mogućnost donošenja rješenja o priznavanju prava u izmijenjenom iznosu ili ukidanja rješenja s danom promijenjenih okolnosti o kojima ovisi priznavanje i visina prava ili donošenja rješenja o prestanku prava s danom smrti korisnika.

Članak 2.

Predmetnim člankom uklonjena je odredba članka 54. stavka 5. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi, koja je nepotrebno propisivala donošenje pravilnika kojim će se propisati vrsta i težina invaliditeta te vrsta i težina promjene u zdravstvenom stanju, budući da je Uredbom o metodologijama vještačenja (»Narodne novine«, broj 153/14 i 108/15) isto već propisano.

Članak 3.

Predmetnim člankom mijenja se članak 55. stavak 3. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi na način da se među prihode koji se ne uračunavaju u prihode prilikom utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje prava na osobnu invalidninu ubraja i plaća osobe o čijem se pravu na osobnu invalidninu odlučuje.

Članak 4.

Predmetnim člankom uklonjena je odredba članka 58. stavka 2. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi, koja je nepotrebno propisivala donošenje pravilnika kojim će se propisati vrsta i opseg prijeke potrebe trajne ili privremene pomoći i njege, budući da je Uredbom o metodologijama vještačenja (»Narodne novine«, broj 153/14 i 108/15) isto već propisano.

Članak 5.

Predmetnim člankom u članku 63. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi dodaje se odredba kojom se proširuje krug osoba kojima može biti priznato pravo na status njegovatelja, na način da se to pravo može priznati i bračnom ili izvanbračnom drugu osobe s invaliditetom.

Članak 6.

Predmetnim člankom usklađuje se članak 66. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi s obzirom na predloženo proširenje kruga osoba kojima može biti priznato pravo na status njegovatelja.

Članak 7.

Predmetnim člankom usklađuje se članak 74. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi s obzirom na uvođenje socijalne usluge obiteljske medijacije.

Ujedno, predmetnim člankom propisuje se da o priznavanju prava na socijalnu uslugu obiteljske medijacije centar za socijalnu skrb odlučuje rješenjem kada tu uslugu ne pruža obiteljski medijator zaposlen u ustanovi socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska (što je iznimka od pravila da centar za socijalnu skrb o priznavanju prava na socijalnu uslugu obiteljske medijacije ne odlučuje rješenjem).

Članak 8.

Predmetnim člankom u važeći se Zakon o socijalnoj skrbi dodaje članak 93.a, kojim se definira socijalna usluga obiteljske medijacije. Novim člankom definira se obiteljska medijacija kao socijalna usluga stručne pomoći članovima obitelji, te se propisuje da se pruža radi postizanja sporazuma oko neriješenog spora iz obiteljskih odnosa, kada se postizanje takvog sporazuma očekuje u vremenski ograničenom razdoblju od najduže 3 mjeseca.

Nadalje, propisuje se da uslugu obiteljske medijacije pruža obiteljski medijator zaposlen u sustavu socijalne skrbi upisan u registar obiteljskih medijatora, kao i da se na pružanje te usluge na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje obiteljskopravna zaštita, a kojima se uređuje postupak obiteljske medijacije, osim ako je ovim zakonom drugačije određeno. Također je propisano da Ministarstvo vodi registar obiteljskih medijatora, kao i da će Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom propisati sadržaj i način vođenja registra obiteljskih medijatora, uvjete stručne osposobljenosti obiteljskih medijatora, prostorne uvjete i način provođenja obiteljske medijacije.

Članak 9.

Predmetnim člankom usklađuje se naslov članka 94. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi s obzirom na predloženo uvođenje nove socijalne usluge obiteljske medijacije.

Članak 10.

Predmetnim člankom, s obzirom na predloženo uvođenje nove socijalne usluge obiteljske medijacije, u članku 97. iza stavka 7. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi dodaje se stavak 8. koji propisuje da ako socijalnu uslugu obiteljske medijacije pruža obiteljski medijator zaposlen u ustanovi socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska, korisnik nije dužan sudjelovati u plaćanju cijene te usluge. Time se osigurava besplatno pružanje usluge obiteljske medijacije ako ju pruža obiteljski medijator zaposlen u ustanovi socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska.

Članak 11.

Predmetnim člankom u članku 116. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi dodaje se odredba da Republika Hrvatska u državnom proračunu osigurava sredstva za financiranje djelatnosti Centra za posebno skrbništvo. Navedeno predstavlja usklađivanje Zakona o socijalnoj skrbi s obzirom na predloženo uređenje te ustanove u Zakonu o socijalnoj skrbi.

Članak 12.

Predmetnim članku iza članka 123. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi dodaje se članak 123. a kojom se propisuje da pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi te fizička osoba koja je zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi, njegov bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja ne mogu s korisnikom kojem pružaju uslugu sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju imovine korisnika.

Članak 13.

Predmetnim člankom u članku 164. stavku 1. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi proširuje se popis usluga koja pruža centar za pružanje usluga u zajednici.

Članak 14.

Predmetnim člankom u članku 187. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi preciznije se uređuju razlozi prestanka pružanja socijalnih usluga.

Članak 15.

Predmetnim člankom u važeći se Zakon o socijalnoj skrbi iza dijela XIV. dodaje dio XIV.a sa člancima 257.a do 257.e, kojima je uređeno osnivanje, ustrojstvo i djelokrug rada Centra za posebno skrbništvo, njegovo financiranje, nadzor te uvjeti za imenovanje ravnatelja.

Članak 16.

Predmetnim člankom brišu se u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 99/15 i 52/16) članci 1., 2., 7., 12., 13., 15., 25., članci od 27. do 30., članci od 34. do 38., članci 42., 45., 46., 49. stavak 2. i članak 51., kojima je propisano prebacivanje nadležnosti za odlučivanje o priznanju prava na ZMN iz centara za socijalnu skrb u urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba. Navedene odredbe nisu nikada stupile na snagu, a zbog novog koncepta JCN-a, prihvaćenog Nacionalnim programom reformi 2017., odnosno činjenice da će centri za socijalnu skrb i dalje biti stvarno nadležni za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, propisivanje takvog prebacivanja nužno je brisati.

Članak 17.

Predmetnim člankom izmijenjen je članak 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 99/15 i 52/16), a kojim se u članku 37. stavku 5. važećeg Zakona o socijalnoj skrbi proširuje mogućnost ukidanja prava na ZMN i kada je samac ili član kućanstva u postupku priznavanja prava dao netočne ili nepotpune podatke o imovini.

Članak 18.

Predmetnim člankom izmijenjen je članak 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 99/15 i 52/16), radi usklađivanja s obzirom na predloženo brisanje odredbi o prebacivanju nadležnosti za odlučivanje o priznanju prava na ZMN iz centara za socijalnu skrb u urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba.

Članak 19.

Predmetnim člankom izmijenjen je članak 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 99/15 i 52/16), na način da se propisuje da se individualni plan promjene izrađuje tijekom postupka za priznavanje samo određenih prava.

Članak 20.

Predmetnim člankom izmijenjen je članak 50. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 99/15 i 52/16), radi usklađivanja s obzirom na predloženo brisanje odredbi o prebacivanju nadležnosti za odlučivanje o priznanju prava na ZMN iz centara za socijalnu skrb u urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba.

Članak 21.

Predmetnim člankom izmijenjen je članak 52. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 99/15 i 52/16), radi usklađivanja s obzirom na predloženo brisanje odredbi o prebacivanju nadležnosti za odlučivanje o priznanju prava na ZMN iz centara za socijalnu skrb u urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba.

Članak 22.

Predmetnim člankom izmijenjen je članak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 52/16 i 16/17), radi usklađivanja s obzirom na predloženo brisanje odredbi o prebacivanju nadležnosti za odlučivanje o priznanju prava na ZMN iz centara za socijalnu skrb u urede državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba.

Članak 23.

Predmetnim člankom propisano je da će se postupci koji su pokrenuti, a nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu zakona, dovršiti prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

Članak 24.

Predmetnim člankom propisano je stupanje na snagu zakona.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU,

ODNOSNO DOPUNJUJU

U Zakonu o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16 i 16/17):

Članak 54.

(1) Pravo na osobnu invalidninu priznaje se osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

(2) Pravo na osobnu invalidninu ne može se priznati:

– osobi koja osobnu invalidninu ostvaruje po drugoj osnovi

– osobi koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za uključivanje u zajednicu

– osobi koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti

– djetetu ili odrasloj osobi kojoj je priznata usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima.

(3) Pravo na osobnu invalidninu ne može se priznati osobi kojoj je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu sukladno odredbama ovoga Zakona ili na temelju drugih propisa.

(4) Pravo na osobnu invalidninu priznaje se s danom podnošenja zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, a isplaćuje se mjesečno.

(5) Vrstu i težinu invaliditeta te vrstu i težinu promjene u zdravstvenom stanju pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Članak 55.

(1) Osobna invalidnina za osobu koja nema vlastiti prihod iznosi mjesečno 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Ako osoba iz članka 54. stavka 1. ovoga Zakona ostvaruje prihod po bilo kojoj osnovi, osobna invalidnina utvrđuje se kao razlika između iznosa iz stavka 1. ovoga članka i prosječnog prihoda ostvarenog u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno u kojem je pokrenut postupak po službenoj dužnosti.

(3) U prihod iz stavka 2. ovoga članka ne uračunava se zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja koja je ostvarena na temelju ovoga Zakona, mirovina do iznosa najniže, odnosno minimalne mirovine ostvarene za 40 godina mirovinskog staža, novčana sredstva korisnika zajamčene minimalne naknade koji sudjeluje u radovima za opće dobro iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona ostvarena po osnovi zaposlenja u javnom radu, ortopedski dodatak, sredstva za uzdržavanje koje dijete ostvaruje na temelju propisa o obiteljskim odnosima, stipendija za školovanje učenika ili studenta dok traje redovito školovanje ili studiranje i doplatak za djecu.

Članak 58.

(1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati u punom ili smanjenom iznosu, ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu.

(2) Vrstu i opseg prijeke potrebe trajne ili privremene pomoći i njege pravilnikom propisuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.

Članak 63.

(1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom koje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

– potpuno je ovisno o pomoći i njezi druge osobe jer mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen

– u potpunosti je nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala

– ima više vrsta teških oštećenja (tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih), zbog kojih je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba.

(2) Ako u obitelji ima dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju, odnosno osoba s invaliditetom iz stavka 1. ovoga članka, status roditelja njegovatelja mogu steći oba roditelja.

Članak 66.

Pravo iz članka 63. ovoga Zakona može se priznati roditelju njegovatelju do navršene 65 godine života, a dulje ako se pružanje pomoći i njege ne može osigurati putem osoba iz članka 64. ovoga Zakona.

Članak 74.

(1) Socijalne usluge po ovom Zakonu su:

1. prva socijalna usluga (informiranje, prepoznavanje i početna procjena potreba)

2. savjetovanje i pomaganje

3. pomoć u kući

4. psihosocijalna podrška

5. rana intervencija

6. pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija)

7. boravak

8. smještaj

9. organizirano stanovanje.

(2) Prva socijalna usluga, savjetovanje i pomaganje, pomoć u kući, psihosocijalna podrška, rana intervencija, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, boravak i organizirano stanovanje usluge su skrbi u obitelji i lokalnoj zajednici i smatraju se izvaninstitucijskim uslugama.

(3) Smještaj je usluga skrbi izvan vlastite obitelji, koja se ostvaruje kao institucijska skrb u domu socijalne skrbi, centru za pružanje usluga u zajednici, kod drugih pružatelja usluga iz članka 169. ovoga Zakona ili kao izvaninstitucijska skrb u udomiteljskoj obitelj ili obiteljskom domu.

(4) O priznavanju prava na socijalne usluge iz stavka 1. točaka 3. do 9. ovoga članka centar za socijalnu skrb odlučuje rješenjem.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, o priznavanju prava na socijalne usluge iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, kada te usluge ne pruža centar za socijalnu skrb, odlučuje centar za socijalnu skrb rješenjem.

(6) Primatelj usluge može izabrati socijalnu uslugu i pružatelja usluge s kojim sklapa ugovor o korištenju socijalne usluge u skladu s uvjetima propisanim ovim Zakonom i bez rješenja centra za socijalnu skrb.

(7) Primatelj usluge iz stavka 6. ovoga članka u cijelosti snosi troškove korištenja socijalne usluge.

(8) Roditelj djeteta, odnosno djetetov skrbnik ili zakonski zastupnik ne može neposredno izabrati niti ugovoriti korištenje usluge smještaja ili boravka djeteta s pružateljem usluge.

(9) Dijete može koristiti uslugu smještaja, boravka ili organiziranog stanovanja samo na temelju rješenja centra za socijalnu skrb.

11.9. Organizirano stanovanje

Članak 94.

(1) Organizirano stanovanje je socijalna usluga kojom se jednoj ili više osoba tijekom 24 sata dnevno uz organiziranu stalnu ili povremenu pomoć stručne ili druge osobe, u stanu ili izvan stana, osiguravaju osnovne životne potrebe te socijalne, radne, kulturne, obrazovne, rekreacijske i druge potrebe.

(2) Organiziranim stanovanjem smatra se i stanovanje u zajednici stambenih jedinica koje se nalaze na istoj lokaciji.

(3) U jednoj stambenoj jedinici može stanovati najviše osam korisnika.

Članak 97.

(1) Korisnik – odrasla osoba koji socijalnu uslugu koristi na temelju rješenja centra za socijalnu skrb, dužan je sudjelovati u plaćanju cijene usluge svojim prihodom sukladno pravilniku iz članka 99. ovoga Zakona.

(2) Korisnik iz stavka 1. ovoga članka čiji prihod nije dostatan za utvrđeni iznos sudjelovanja u plaćanju cijene usluge dužan je prodati imovinu koja ne služi njemu i članovima njegovog kućanstva za podmirenje osnovnih stambenih i drugih osnovnih životnih potreba.

(3) Pri utvrđivanju prihoda kojima korisnik sudjeluje u plaćanju usluga iznos prihoda umanjuje se za iznos koji korisnik plaća za uzdržavanje nekog od članova obitelji prema propisima kojima se uređuju obiteljski odnosi, a korisniku prava na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja umanjuje se i za iznos naknade za osobne potrebe korisnika.

(4) Ako korisnik ne može u cijelosti ili djelomično platiti cijenu usluge na način propisan stavcima 1. i 2. ovoga članka, cijenu usluge dužni su u cijelosti ili djelomično platiti zakonski obveznici uzdržavanja na temelju nagodbe sklopljene sa centrom za socijalnu skrb ili prema propisima kojima se uređuju obiteljski odnosi.

(5) Ako obveznici uzdržavanja ne izvršavaju obveze iz nagodbe iz stavka 4. ovoga članka, centar za socijalnu skrb će pred nadležnim sudom pokrenuti postupak za naknadu troškova za pružene usluge.

(6) Iznimno, osoba koja je obveznik uzdržavanja odrasle osobe nesposobne za rad nije dužna sudjelovati u cijeni usluge ako je njezin prihod ili prihod njezinog kućanstva manji od trostrukog iznosa zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo, utvrđenog sukladno članku 30. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.

(7) Ako se troškovi usluge iz stavka 1. ovoga članka ne mogu platiti na način propisan stavcima 1. do 4. ovoga članka, plaćanje usluge tereti sredstva Ministarstva.

Članak 116.

Republika Hrvatska osigurava u državnom proračunu sredstva za:

– prava na novčane naknade u sustavu socijalne skrbi

– prava na socijalne usluge, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom

– financiranje rada centara za socijalnu skrb

– financiranje rada domova socijalne skrbi i centara za pružanje usluga u zajednici čiji je osnivač Republika Hrvatska

– financiranje rashoda za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju prostora, kupnju poslovnih objekata, rashoda za investicijsko održavanje, hitne intervencije, opremanje prostora te ulaganje u informatizaciju u domovima socijalne skrbi te centrima za pružanje usluga u zajednici čiji je osnivač Republika Hrvatska

– financiranje rashoda za izgradnju, dogradnju i rekonstrukciju prostora, kupnju poslovnih objekata, rashoda za investicijsko održavanje, hitne intervencije, opremanje prostora te ulaganje u informatizaciju u centrima za socijalnu skrb.

Članak 164.

(1) Centar za pružanje usluga u zajednici je javna ustanova koja se osniva za pružanje podrške korisnicima i pružateljima izvaninstitucijskih oblika smještaja, pružanje usluga boravka, usluge psihosocijalne podrške, usluge pomoći u kući, usluge pomoći pri uključivanju u programe odgoja i obrazovanja (integracija) i usluge organiziranog stanovanja, a iznimno i usluge smještaja.

(2) Centar za pružanje usluga u zajednici osniva Republika Hrvatska rješenjem ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi, a osnivačka prava vrši Ministarstvo.

(3) Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te vjerska zajednica, trgovačko društvo, udruga i druga domaća i strana pravna ili fizička osoba mogu osnovati centar za pružanje usluga u zajednici pod uvjetima i na način propisan Zakonom o ustanovama i ovim Zakonom.

(4) Odredbe članaka 149. do 163. ovoga Zakona na odgovarajući način se primjenjuju na centar za pružanje usluga u zajednici.

Članak 187.

(1) Dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici te centar za pomoć u kući prestaje s pružanjem socijalnih usluga u slučaju prestanka rada tih ustanova sukladno Zakonu o ustanovama.

(2) Na temelju odluke osnivača, Ministarstvo rješenjem utvrđuje prestanak rada centra za pružanje usluga u zajednici i doma socijalne skrbi, osim za dom za starije i nemoćne osobe i beskućnike.

(3) Na temelju odluke osnivača, jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb rješenjem utvrđuje prestanak rada doma za starije i nemoćne osobe i beskućnike te centra za pomoć u kući.

(4) Ministarstvo rješenjem utvrđuje prestanak rada doma socijalne skrbi kojemu je osnivač Republika Hrvatska.

(5) Na temelju rješenja iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka Ministarstvo će izvršiti brisanje ustanova iz stavka 1. ovoga članka iz upisnika ustanova socijalne skrbi.

(6) Pravna osoba, odnosno obrtnik iz članka 169. ovoga Zakona prestaje s pružanjem socijalnih usluga:

– izvršnošću rješenja nadležnog tijela iz članka 185. stavka 1. donesenog na temelju odluke pravne osobe, odnosno obrtnika iz članka 169. ovoga Zakona o prestanku pružanja socijalnih usluga

– izvršnošću rješenja nadležnog inspektora o zabrani pružanja socijalnih usluga.

(7) Pravna osoba, odnosno obrtnik iz članka 169. ovoga Zakona dužni su izvijestiti nadležno tijelo iz članka 185. stavka 1. ovoga Zakona o namjeri prestanka pružanja usluga sukladno stavku 6. ovoga članka. Nadležno tijelo iz članka 185. stavka 1. ovoga Zakona na temelju odluke o prestanku pružanja socijalnih usluga iz stavka 6. podstavka 1. ovoga članka donijet će rješenje o prestanku pružanja usluga.

(8) Pružanje socijalne usluge kao profesionalne djelatnosti fizičkoj osobi iz članka 172. stavka 1. ovoga Zakona prestaje:

– izvršnošću rješenja jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba kojim se utvrđuje prestanak pružanja socijalne usluge kao profesionalne djelatnosti fizičkoj osobi iz članka 172. stavka 1. ovoga Zakona u slučajevima iz stavka 9. ovoga članka

– izvršnošću rješenja inspektora socijalne skrbi kojim se fizičkoj osobi iz članka 172. stavka 1. ovoga Zakona zabranjuje rad.

(9) Jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb rješenjem utvrđuje prestanak pružanja socijalne usluge kao profesionalne djelatnosti fizičkoj osobi iz članka 172. stavka 1. ovoga Zakona u slučajevima:

– izjave volje fizičke osobe pružatelja socijalnih usluga da više ne želi pružati socijalne usluge kao profesionalnu djelatnost

– smrti fizičke osobe pružatelja socijalnih usluga

– pravomoćne sudske odluke o lišenju poslovne sposobnosti fizičke osobe pružatelja socijalnih usluga

– zasnivanja radnog odnosa fizičke osobe pružatelja socijalnih usluga

– gubitka zdravstvene sposobnosti fizičke osobe pružatelja socijalnih usluga

– ako ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom te

– da u odnosu na osobu koja pruža socijalne usluge kao profesionalnu djelatnost nastupi zapreka iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona.

(10) Protiv rješenja Ministarstva iz stavaka 2., 4. i 7. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

(11) Protiv rješenja jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba iz stavaka 3., 7. i 9. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 99/15 i 52/16):

Članak 14.

U članku 37. stavku 5. iza riječi: »o prihodu« dodaju se riječi: »i imovini«, a iza riječi: »omogućio« dodaju se riječi: »uredu državne uprave u županiji, odnosno nadležnom uredu Grada Zagreba ili«.

Članak 16.

U članku 39. stavci 1. i 2. brišu se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 1.

U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 2., riječi: »stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »stavka 1.«.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 3.

U dosadašnjem stavku 6., koji postaje stavak 4., te u dosadašnjem stavku 7., koji postaje stavak 5., riječi: »stavka 5.« zamjenjuju se riječima: »stavka 3.«.

U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 6., riječi: »Centar za socijalnu skrb« zamjenjuju se riječima: »Ured državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba«.

Iza dosadašnjeg stavka 9., koji postaje stavak 7., dodaje se stavak 8. koji glasi:

»(8) Odredbe stavaka 1. do 7. ovoga članka ne odnose se na osobe iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona.«.

Članak 32.

Članak 108. mijenja se i glasi:

»(1) Temeljem procjene potreba korisnika centar za socijalnu skrb u suradnji s korisnikom i članovima obitelji tijekom postupka za priznavanje ili nakon priznanja prava na naknadu u vezi s obrazovanjem, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja i socijalne usluge iz članka 74. stavka 1. točaka 3. do 9. ovoga Zakona izrađuje individualni plan skrbi.

(2) Obvezni sadržaj individualnog plana iz stavka 1. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za socijalnu skrb.«.

Članak 50.

(1) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi donijet će pravilnike iz članaka 7., 15., 23., 32. i 45. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbu iz članka 23. stavka 4. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 52.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu osmoga dana od dana objave, osim odredbi članaka 1., 2., 7., 12., 13., 14. i 15., članka 16. stavka 5., te članaka 25., 27., 28., 29., 30., 32., 34., 35., 36., 37., 38., 39., 40., 42., 45. i 46. ovoga Zakona koje stupaju na snagu 1. lipnja 2016.

U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 52/16 i 16/17):

Članak 2.

U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 99/15.) u članku 49. stavku 2. i članku 52. riječi: »1. lipnja 2016.« zamjenjuju se riječima: »1. ožujka 2017.«.

OBRAZAC ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA